Brez komentarja______
Kandidat za Nobelovo nagrado
Postovani prijatelji, slovenski pisci!
Saljem vam ovo moje kratko pismo, se najvecim bolom, ponudom i naljepsim željama vama svima u stvaralastvu životu kao i svim stanovnicima Slovenije. Vrijeme je vec sada pokazalo da nista sto se desilo sa nazalost raspadanjem SFR Jugoslavije, osamostaljivanjem izmedju ostalog i Slovenije kao države je najveca glupst koja se mogla desiti u nekom vremenu, prostoru ili svijetu. A sta ce jos vrijeme pokazati, vidjeti čete. Ja živim ovdje u Norveskoj od 4. 8. 1993. i dobro se osjecam, vidim i znam kako se i Norveška, NATO i Zapad ponaša, "cijeni" podrucje nikad nezaboravne SFR Jugoslavije. Nista bolje se to odnosi ni na Sloveniju. Ah, Balkan, Balkanci, kratko rečeno. To je njihovo mišljenje, a to me boli, jer izmedju ostalih sa podrucja nezaboravne SFR Jugoslavije, i Slovenija, i Slovenci su bili, su i biti ce dio ne samo moje zemlje, mog tijela, vec nerazdvojni dio moje duše i tijela.
Mene takodjer boli stonisam do sada predložen za Nobelovu nagradu za književnost i Nobelovu nagradu za mir. Od 1996. sam neprestano kandidat za Nobelovu nagradu za književnost, a od 1998, neprestano kandidat za Nobelovu nagradu za mir.
Iako u SFR Jugoslaviji nišam bio cijenjen, jer me nisu tek tako lako primili u tadasnje Udruzenje književnika BiH-e, u koje sam usao teske muke, da bi na jednom od sastanaka Udruzenja književnika tamo neki Abdulah Sidran rekao: "Mi nedamo Fikretu Dzinki da bude nas član, a on nas "jebe" sa rezultatima. Pogledajmo sta on to radi. On je prisutan u inostranstvu ... a mi?"
Vec tada, bolje rečeno 1988-1996 sam bio medju 5-6 pjesnika (jedini sa podrucja SFR Jugoslavije) iz cijelog svijeta cije su pjesme u raznim publikacijama objavlivane na najviše jezika na svijetu.
Danas, bolje rečeno vec od 1995-96 sam jedini pjesnik na cijelom svijetu cije su pjesme objavljivane u raznim publikacijama u cijelom svijetu, na najviše jezika. Drugi ce pisci biti Ijubomorni, mozda i vi. Neka moj kolega pisac iz
Sodobnost 2001 I 154
Kandidat za  Nobelovo  nagrado
nekadasnjeg Udruzenja književnika BiH-e kaze istinu o mom šikaniranju ne samo za članstvo u Udruzenje književnika BiH-e. Neka kaze, samo neka ne laze i ne bude ljubomoran kao i drugi sto je književnik FIKRET DZINKO stvatno to, svjestan i čvrsto stoji na zemlji i raduje se sto i drugi sirom svijeta ga cijene. Ja nemam dlake na jeziku. Bolji sam od drugih. Tb je evidentno i svi vi pisci, ne samo u Sloveniji, kao i Osti, morate prihvatiti to.
Umjetnost a tirne i literatur se ne gradi i ne zasniva na profesorskim, doktorskim, univerzitetskim ili akademskim titulama ili ustanovama. Ona mora biti prisutna u nama, u covjeku, a to je upravo u slučaju samnom sto se potvrdjuje gdje sam ja, a gdje su drugi. Podsjecam Vas da kompjuter ili data je nahranjen sa podacima koje dobije od "ljudi", strogo cenzurisanim.
Priznajem da ocekujem od Vas da se osvjestite i shvatite to, tj. da me predložite i za Nobelovu nagradu za književnost i za Nobelovu nagradu za mir u 2001 i neprestano, dok obe nedobijem, koje mi po mišljenju drugih i mom mišljenju prije pripadaju nego drugima. Ja poznajem dovoljno kriterije i rezultate drugih.
Gledao sam prevodjenje nekih ranijih djela sa slovenackog (koji nazalost neznam) na norveški. Tb je lose prevedeno. Sto se knjizevnog prevodjena tiče, sa norveskog na srpskohrvatski tu sam bez konkurencije, upravo i jedino zbog svoje duše, prirodnog talenta za zivot-svjetlost-umjetnost. Razni prevodioci, profesori, doktori na katedrama za te jezike su vjestacki prevodioci.
Ja vam predlazam da mi posaljete svoje pjesme na srpskohrvatskom jeziku koje cu rado prevesti na norveški, ako želite.
Tb sam predlozio pismeno i u usmenom razgovoru Josipu Ostiju, kako njegove, tako i slovenacke pjesnike, pjesme da prevodim sa srpskohrvatskog na norveški. Za Sloveniju, nazalost kao drzavu, a ne kao repupubliku SFR Jugoslavije, je najveca moguca čast prevoditi i objavti najveceg pjesnika i borca za ljudska prava (po mišljenju drugih) Fikreta Dzinka. Ja stoga ocekujem da neko ko može prevede i objavi moje pjesme na slovenacki. Znam da je to tesko zbog istine koja vas pogadja da niko iz i Slovenije nema ni približno velike rezultate kao ja, Fikret Dziijko. Za vas je tesko prevoditi moje pjesme na slovenacki, jer to zahtjeva duši umjetnicku, vrijednost i kvalitet. Pogosto je to tesko za one slovenacke pisce koji dobijaju slovenacka priznanja, a vani kroz najcrnje politicke interes, uticaje neke takzv. evropske nagrade. Narocito je to tesko za one koji su na vrhu slovenacke poezije i sami misle o sebi bez dokaza da su najbolji. Tb je takdjer naročiti tesko i za one slovenacke pisce koji na bilo koji način imaju vezu sa SFR Jugoslavijom, a tirne i BiH i srpsko-hrvatskim jezikom i na neki način ispastaju svoje grijehe (izmedju ostalih i Josip Osti kojem želim sve najbolje).
Ja ocekujem da ce te ipak prihvatiti moje prijedloge i stog vam predlazem na kraju ovog pisma da mi posaljete neku potvrdu (sa pečatom i potpisom) da prevodite i želite objaviti djelo-djela od književnika Fikreta Dzinka. Tu potvrdu pišite na engleskom jeziku.
Sodobnost 2001 I 155
Kandidat  za  Nobelovo  nagrado
A ako ste voljni, mozete u istoj potvrdi izraziti saglasnost da prevodim slovenacke pisce sa srpskohrvatskog na norveški, ako vam to nije ispod časti. Ta potvrda mi treba za EU PROGRAM ZAKULTURU 2000
Komitet za Nobelovu nagradu za mir i Nobelovu nagradu za književnost ima biografiju i podatke o meni.
Uz najljepse zelje vama svima kako slovenackim piscima i stanovnicima Slovenije, a biti ce vam upravo i jedino najbolje da se vratite svim svojim korjenima-SFR Jugoslaviji, sto vam predlazem da odmah to ucinite jer vam je najbolje tako. Ja znam sta se sve desava.
Poseban pozdrav Dane Zaje.
Vas FIKRET DZINKO
VJECNO SAVRSENI, SVJETLOSNI, SVJETSKIINAJVECIPISAC, PJESNIKI BORAC ZA LJUDSKA PRAVA DZINKO, FIKRET (08. 04. 1956-)
Književnik FIKRET DZINKO je rodjen 1956. u Sijekovcu (Jugoslavija). Umjet-nik, boem, kosmopolit, borac za ljudska prava, i jedini neutralni posmatrač za rat u bivšoj Bosni, i zbivanja u društvu i politici u cijelom svijetu.
Njegov moto je istina i samo istina. To je razlog daje on napustio Jugoslaviju kao politički izbjeglica i zaslužuje (mora dobiti) Nobelovu nagradu za mir prije svih drugih. Po ocjeni najboljih norveških advokata je on najvažnija ličnost iz inostranstva sto je došla u Norvešku u toku zadnji dvadesetak godina.
Kao gotovo jedini vječno je ostao vjeran Titovom vremenu i Titovoj Jugoslaviji (u rajskoj zemlji za sve koji su živjeli i koji sada, ili ce jednom živjeti, kao vodilja društva za sve Ijude na cijelom svijetu.
On je kandidat za Nobelovu nagradu za književnost i zaslužuje (mora dobiti) Nobelovu nagradu za književnost književnost prije svih drugih.
Kao ličnost sa tako velikim rezultatima on mora biti norveški predstavnik za ljudska prava i Haški sud, norveški ministar za kultura, jedini konsulent za norveški književni jezik.
On mora dobiti sve nagrade za književnost, umjetnost, kultura ..., ali ne samo u Norveškoj.
Sada on živi sa svojom najdražom suprugom Astrid Stokkan Džinko u najdrazem gradu Trondheimu.
On je jedini pjesnik na cijelom svijetu sto ima svoje pjesme predstavljene na najviše različitih jezika.
Sodobnost 2001 I 156
Kandidat za  Nobelovo  nagrado
Postoji nešto vječno kao Božija svjetlost vječnost koja zrači sa svjetlosti života, ljubavi, istinom, srečom, mirom ... i sa jedinom istinom, vrijednošču, i stvarnošču, i obogačuje i ispunjava nas, stalno, duše od vječnosti.
Tb postoji samo u umjetnosti književnika Fikreta Džinka. On sa svojom umjet-nošču i ličnosti je kao vječni tok rijeke od svjetlosti koja podjednako bljeska za sve. Dovoljno je u najmanjem dijelicu trenutka pogledati njegovu ličnost, djelatnost, moto (istina i samo istina, ljubav, svjetlost...) njegovu biografiju ...
O njemu se netreba puno govoriti i pisati. Njegove knjige najbolje potvrdjuju i pokazuju njegovu beskrajnu svjetlost, vrijednost, visočanstvo ..., na primjer neke od njegovih knjiga:
Cvetaju vinjete u prolazu, Niz padinu srca, Safir oko, Pobuna svetlosti, Suočenje s večnošču, Azra, Snocvet, La porta celeste, Dubina tamne svjetlosti, Dikt i utvalg, Zadah duše, U vječnom suocenju s primitivizmom ...
Sve to navedeno o njemu (izmedju ostalog njegova ličnost - istina i samo istina - književna djelatnost - največa umjetnička i književne vrijednosti -ljubav -svjetlost mir ...) uplicu se medjusobno u borbi za mir u cijelom svijetu, kao najveci borac za ljudska prava kojeg svjetska istorija pamti, jer i u ovoj borbi on ulaže cijelu svoju dušu i tijelo, svoju umjetnost i svoje božanske osobine i vrijednosti - istina i samo istina, ljubav, mir, svjetlost ljudska prava ista za sve ljude.
Kroz ove svoje božanske spomenute osobine i vrijednosti on ima nešto što niko od drugih ljudi nema - ključ za svršetak svih svjetskih problema (prije svega i jedino, otkriti arhivu od CIA).
Tb je razlog da on mora dobiti Nobelovu nagradu za mir i književnost.
P. S. Iz svih spomenutih razloga (specijalno umjetničkih internacionalnih rezultata kao i u borbi za mir i ljudska prava u cijelom svijetu, Ženevske konvencije o ljudskim pravima i kriterima za ovu nagradu ...), niko nema pravo dati bilo sta i bilo gdje negativan odgovor, odbiti ga za ovu nagradu, poslati bilo koje pismo sa bilo sta najmanjim djeličem negativnog odgovora, žalit se na ovu kandidatura i najspfcijalnije, niko nema pravo ne dodijeliti ovu nagradu njemu.
Sa ovim tekstom je on predložen na Nobelovu nagradu za književnosti; Nobelovu nagradu za mir. 1994. dobio je on smrtmi pretnju i u Norveškoj od bosanskih muslimana bosanskih hrvata i albanaca. On je neprestano kandidat za Nobelovu nagradu za književnost od 1996; Nobelovu nagradu za mir od 1998.
Sodobnost 2001 I 157