Učiteljiščni vestnik. Stanje I gibanje učit. kandldata u Istrl. Referiral na III. shodu jugoslovanskih učiteljiščnih ablturientov tov. Dragutin D e p r a t o. Več je 6 do 7 godina, odkad se hrv. učiteljište u Istri premjestilo iz Kopra u Kastav, Odmah nakon premještenja pojaviše se medju učiteljskim pripravnicima dvije struje: klerikalna i liberalna. Prva, koja ide za tim, da narod zadrži u duševnoj tmini, eda ga uzmogne što bolje upotrebljavati u svoje svrhe. Druga struja, liberalna, koja nastoji, da narod izbavi iz duševne tmine, da ga prosvjetli, te odbaci stare nazore o svijetu i čovječanstvu i poprimi nove. Struja ova temeljila se na slobodoumnom načelu. Svaka od tih struja napose je nastojala, da uhvati što veči broj pripravnika u svoje kolo, da time razvije što veču djelatnost, da se ukorijeni na ovom zavodu. Osobitu su djelatnost razvile ove struje u školskoj godini 1909/10, kad je napredna organizacija brojila oko 50, a klerikalna oko 15 članova. No doskora dopre glas o tim medjusobno protivnim organizacijama do ušiju ravnatelja i katehete zavoda, koji su odmah stali na put i jednoj i drugoj struji. Rad napredne organizacije u to vrijeme nije bio baš dobar. Uzrok je taj, što je napredna organizacija gledala samo na kvantitetu članova, a ne na kvalitetu. Zato i bijaše u toj organizaciji satno nekolicina članova aktivnih, dok su svi ostali više manje bili pasivni. To je opča bolest naših naprednih organizacija, da one više gledaju na kvantitetu, nego na kvalitetu članova. Članovi, koji su u organizaciji pasivni, koji su satno formalno u organizaciji, ti ne samo da ne koriste organizaciji, nego dopače štete, jer priječe druge članove u svome radu. Kako rekoh, tako bijaše u našoj naprednoj organizaciji u Kastvu. Radilo se nešto, ali tnalo, a i to je prestalo, kad su ravnatelj i kateheta zavoda dočuli za tu organizaciju i zabranili ju. I klerikalcima bilo je u isto vrijeme zabranjeno osnivanje organizacije. Več u to vrijeme nikla je ideja o premještenju hrv. preparandije iz Kastva u koje zgodnije mjesto Istre. Mi smo djaci i naprednjaci i klerikalci uvidili u toj ideji plemenitu tnisao i dali stno se odmah svim silama na rad oko premještenja učit škole. Borbe izmedju napredne i klerikalne struje prividno je nestalo, jer se složnim silama radilo za zajedničko dobro. Da kažem zašto srao se zauzeli za ostvarenje te misli. 1. Mi Hrvati u Istri nalazimo se na čitavoj liniji u borbi sa narodnitn neprijateljima Talijanima i Nijemcima. Za tu borbu trebamo dobrih sila, učenih ljudi. Učitelji su u mjestima duša naroda, vodje naroda, oni su pogotovo pozvani, da prvi stupe u borbu za narod. Za to mora da imadu dovoljno znanja, eda se uzmognu uspješno boriti sa narodnim neprijateljima. Učiteljište je u Kastvu, a to mjesto od kojih 700 duša nipošto ne odgovara zahtjevima jedne učiteljske škole. Ta bi škola morala da bude u kojem ovečem mjestu u Istri, eda se uzmognu učiteljski pripravnici što bolje naobraziti. 2. Učiteljski pripravnid u Kastvu ne rade apsolutno ništa izvan škole. Krivi su možda nešto i oni sami, ali su največim dijelom krive prilike, mjesto, u kojem živu. Tu ne vide i ne čuju ništa, što je prema stupnju njihove naobrazbe, -sto bi ih zainteresiralo, a prema tome ne imadu nikakve pobude za rad. Lijenčarenje i nerad, to je glavno obilježje kastavskih djaka. 3. Premještenjem škole u Pulu ili Volosko-Opatiju, u ugrožena dakle mjesta, gdje se sada bije najžešča narodna borba, koristili bismo uvelike samoj narodnoj stvari, stupili bismo u borbu za narod, priučili bismo se borbi. Opravdana je bila dakle želja učiteljskih pripravnika u Kastvu, a i ostale inteligencije u Istri, da se hrv. učiteljište premjesti iz Kastva. Radilo se mnogo oko toga, šiljale se spomenice na vladu. na zastupnike, ali uzalud. Nijesu koristili ni isti djački istupi, kad su djaci po dva puta ostavili kastavsko učiteljište i otišli kuči. Tako je u Istri, gdje narodni zastupnici rade po svojoj volji, a ne po volji naroda. Sva su trojica zastupnika Kastavci, i oni su branili interese Kastva, jednog mjesta, a nijesu pazili na interese čitavog hrvatskog naroda u Istri. Ta je borba oko premještenja učiteljišta trajala do ove godine. Nijesmo uspjeli. Ta kako čemo uspjeti. kad su protiv nas oni, koji su mjesto nas? Kako rekoh, za vrijeme te borbe sasvitn smo zapustili rad oko napredne organizacije. Radili smo satno za premještenje učiteljske škole. Sada, kad smo vidili naš neuspjeh u toj borbi, u totn radu, stali smo opet misliti o naprednoj organizaciji. I nastojanjem nekolicine mladjih, osnovala se opet pred neko 2 mjeseca napr. organizacija u pripravnici I. i II tečaja. U III. i IV. tečaju su bez iznimke svi djaci napredni, a upravo zato osnovala se ta organizacija za ovo malo vremena u nižim tečajevima. Imade agitacijonu svrhu, imade da pripravi teren za drugu jaču organizaciju, koja če se osnovati dojduče godine. Mi ulažemo velike nade u ovu tnladu organizaciju i uvjereni smo da če uspjeti u svom radu, jer se sastcji od djaka, koji su voljni da rade. Hrvati su ove godine po prvi put zastupani na ovakvom zboru, i time je ovaj zbor postao jugoslavenskim Bilo bi poželjno, da i dojduče godine budu Hrvati zastupani na takvom zboru, ali u večem broju. Molitn zato braču Slovence koli ove iz Ljubljane, toli one iz Maribora i Gorice, da stupe u što užu svezu sa pripravnicima na kastavskoj preparandiji, da tako složnim silama ustanu protiv zajedničkog neprijatelja: kierikalizma.