Ocene, zapiski, poročila - Reviews, Notes, Reports
NENAD MEMIC: RJEČNIK GER-MANIZAMA IA USTRIJA CIZAMA U BOSANSKOME JEZIKU. Sarajevo: Connectum, 2014., 285 stranica (ISBN 978-9958-29-059-6).
Nenad Memic, autor Rječnika germa-nizama i austrijacizama u bosanskome jeziku, doktor je germanističkih i magi-star anglističkih znanosti. Roden je u Sarajevu 1977. gdje je i završio osnovno- i srednjoškolsko obrazovanje, diplomirao anglistiku i germanistiku te radio kao asistent za njemački jezik. Doktorirao je na Sveučilištu u Beču s temom je-zičnog dodira izmedu njemačkog i bo-sanskog jezika. Trenutačno živi i radi u Beču kao urednik, lingvist i publicist. Najveci dio njegova znanstvena opusa čine rezultati istraživanja jezičnih dodira izmedu njemačkoga i južnoslavenskoga govornoga područja, u čijem se opusu posebno ističe vrijedna monografija na njemačkom jeziku pod naslovom Entlehnungen aus dem österreichischen Deutsch in der Stadtsprache von Sarajevo iz 2006. godine (Frankfurt am Mein: Peter Lang GmbH, Europäischer Verlag der Wissenschaften).
Memicev Rječnik germanizama i austrijacizama u bosanskome jeziku iz 2014. godine, koji je svojevrsna nado-puna vec spomenutoj monografiji iz 2006., broji 285 stranica i sastoji se od Predgovora (str. 7-10), Deset pitanja i odgovora uz ovaj rječnik (str. 11-43), Popisa riječi (str. 45-271), Popisa izvora (str. 273-276), Korisne literature (str. 277-280), sažetka na njemačkom (str. 281-283) i kratke bilješke O autoru (str. 285). Kako naglašava u Predgovoru, njegov Rječnik 'najsvježiji je rezultat moga gotovo petnaestogodišnjeg interesa i proučavanja fenomena jezičkoga kontakta izmedu njemačkog i južno-slavenskih jezika, posebno bosanskog'
(str. 9). U nastavku Predgovora autor govori o intenzivnim vezama zapadnog Balkana s njemačkim govornim področjem koje postoje od davnina, a koje su i dandanas jake. Naime, njemački je jezik danas u Bosni i Hercegovini najčešce drugi strani jezik u školama, a velik je broj iseljenika iz cijelog Balkana upravo u zemljama njemačkoga govornog područja. Prema autoru, cilj ovog Rječnika bio je sakupiti najčešce germanizme, leksičke rezultate tog intenzivnog je-zičnog dodira, u suvremenom bosan-skom jeziku, kako u standardu, tako i u supstandardu. Kao osnovom rječničke grade autor se poslužio vlastitom studi-jom o germanizmima (zapravo austri-jacizmima) u govoru grada Sarajeva iz 2006. godine.
Nakon kratka Predgovora slijedi Deset pitanja i odgovora uz ovaj rječnik (str. 11-43), odnosno prvenstveno teorijski dio koji je autor podijelio u deset iznimno preglednih i informativnih poddijelova. U prvome poddijelu, odnosno pitanju pod naslovom Zašto je nastao ovaj rječnik? (str. 13-16), autor objašnjava kako je opisivanje leksičkog fonda jednog jezika proces kojem se teš-ko nazire kraj: '[j]ezik je sistem koji se mijenja i konstantno evoluira u cilju da pronade što adekvatnije i što ekonomič-nije načine da ograničenim resursima izrazi sve kompleksniji svijet u kojem živimo' (str. 13-14). Stoga su rječnici, poput autorova, 'važna /... / karika u lan-cu opisivanja jezika kao sistema komuniciranja. Oni su mjesta dokumentacije leksičkog blaga odredenoga jezika' (str. 15). Kako autor nadalje ističe, njegov je rječnik 'skromni prilog leksikografiji bosanskoga jezika' (str. 16).
U drugome pitanju naziva Šta je to jezički kontakt? (str. 16-19) autor objašnjava kako jezični kontakt postoji od samih početaka jezika, a najčešci i
— 147 —
Ocene, zapiski, poročila - Reviews, Notes, Reports
najintenzivniji su oni dodiri koji uklju-čuju dvije jezične zajednice koje žive jedna pored druge. U današnje vrijeme, obilježeno migracijama i velikim utje-cajem medija, sve su intenzivniji i dodiri izmedu različitih jezičnih zajednica. Kao rezultat neposrednog ili posrednog utjecaja jednog od jezika dolazi do promjena u leksiku, pri čemu se posuduju različiti jezični elementi. Kako autor naglašava, najčešci oblik posudivanja, koji je ujedno najbrži i najjednostav-niji, jest leksički, a leksemi koji ula-ze u sustav jezika primatelja na dulje vrijeme nazivaju se posudenicama ili transferskim riječima. Osvrnuvši se na oba naziva, autor zaključuje kako je po-tonji zapravo mnogo bolji termin, iako se koriste oba, takoder u njegovu radu. Naime, kako je poznato iz kontaktološke literature, termin posudenica i nije naj-sretniji termin jer jezik primatelj, nakon što svom sustavu prilagodi dotični jezični model, na kraju ne vrača inojezični materijal. Stoga se autor u ovom dijelu opredjeljuje za termin transferska riječ, koja se u novijim dodirnojezikoslovnim radovima počinje sve više koristiti, i leksički transfer umjesto posudivanja. Pri kraju ovog dijela autor ističe kako po načelima moderne lingvistike posu-denice (odnosno, transferske riječi) ni u kojem slučaju nisu manje vrijedne od riječi domaceg porijekla. Štoviše, ako se pojedina posudenica udomači u jeziku, nema potrebe puristički je izgoniti iz tog jezika i zamjenjivati je odgovaraju-com domacom riječju 'jer obje riječi na jednako dobar način ispunjavaju svoju ulogu u jeziku' (str. 19).
U sljedecem pitanju pod nazivom Zašto dolazi do leksičkog posudivanja? (str. 19-21) autor objašnjava kako je glavni razlog leksičkog transfera potreba popunjavanja semantičkih praznina u jeziku primatelju kada govornici, u
pravilu dvojezični, osjete da ne postoji odgovarajuca domača riječ za odredenu pojavu. Takve se posudenice nazivaju kulturalnim posudenicama. Medutim, mnogi se leksemi ne posuduju iz potrebe, nego iz prestiža, pri čemu je danas engleski jezik upravo najprestižniji jezik iz čije se leksičke riznice posuduje u druge jezike.
U četvrtom poddijelu autor se bavi pitanjem Šta su to germanizmi i austrija-cizmi? (str. 21-26). Prije odgovora na to pitanje autor ističe kako njemački jezik spada u pluricentrične jezike, a on se u svim svojim varijantama i registrirna govori u Njemačkoj, Austriji i vecem dijelu Švicarske, gdje postoje odredene tipične leksičke razlike. Zbog toga što je dodir njemačkog i bosanskog ostva-ren uglavnom preko austrijske varijante, autor je imao potrebu izdvojiti i u naslovu i samome radu austrijacizme kao zasebnu podskupinu germanizama. Radi lakšeg utvrdivanja podrijetla posudeni-ca, u Rječnik su uneseni oni germanizmi i austrijacizmi koji su u južnoslavenske dijalekte, posebno uključujuci one na prostoru BiH, ušli nakon 16. i 17. sto-ljeca.
Sljedece logično pitanje koje autor postavlja jest Otkud germanizmi i austrijacizmi u bosanskome jeziku? (str. 26-33), za koje on daje okviran pregled njemačko-bosanskih dodira od samih svojih početaka (od najranijih jezičnih dodira germanskih i slavenskih plemena). Najviše se osvrce na razdoblje ka-snog srednjeg vijeka, odnosno na 13. i 14. stoljece, kada dolazi do dodira Sasa, koji se na prostorima Srebrenice, Olova, Fojnice i Kreševa doseljuju kao rudari, i Bosanaca (otada se več javljaju, autor pretpostavlja, riječi šljam > Schlamm, šljaka > Schlacke i kvarac > Quarz). Medutim, intenzivnije jezičnokulturne veze s njemačkim govornim područjem
- 148 --SLvia Centralis 2/2014
Ocene, zapiski, poročila - Reviews, Notes, Reports
počinju se razvijati od kraja 17. stoljeca, sa svojim vrhuncem u 18. i 19. stoljecu. Tada, nakon Karlovačkog mira iz 1699. godine, dolazi do utvrdivanja granice iz-medu Habsburškog i Osmanskog carstva na Uni, Savi i Dunavu. Kolonizacijom područja srednjeg Podunavlja od strane bečkog dvora dolaze doseljenici iz Bavarske, Rajnske oblasti, Donje i Gornje Austrije, Štajerske te osobito Švapske, svi poznati i nazivani Švabama, a za vri-jeme prve Jugoslavije još i folksdojče-rima. Takoder, austrougarskom okupa-cijom 1878. godine, u BiH se doseljuje preko 100.000 austrougarskih oficira i službenika, ali i drugih doseljenika Monarhije (Hrvata, Srba, Slovenaca, Čeha itd.), koji sa sobom donose svoje brojne germanizme i austrijacizme. U uspored-bi s tim narodima, autor stoga zaključuje kako su germanizmi i austrijacizmi zbog intenzivnijih kontakata rašireniji u hrvatskim i srpskim govorima nego u bosanskohercegovačkima, no tipično je za germanizme u bosanskome to što su se oni dalje prilagodavali i razvijali značenjske nijanse kakvih nema u hrvatskim i srpskim govorima.
Sam se pak njemački jezik u BiH ko-ristio kao materinski jezik doseljenika, kao službeni jezik u internoj admini-strativnoj komunikaciji austrougarske uprave, ali i u tisku. Medutim, nakon Prvog svjetskog rata i stvaranjem Jugoslavije njemački jezik gubi na utje-caju. Tek njemačkom okupacijom BiH u Drugom svjetskom ratu, odlaskom jugoslavenskih inženjera i tehničara na obrazovanje u Njemačku te generacija gastarbajtera od 60-ih i 70-ih godina nadalje dolazi do novih jezičnih dodira, no mnogo slabijeg intenziteta.
U sljedecem pitanju naziva Iz kojih varijeteta njemačkoga jezika dolaze naši germanizmi i austrijacizmi? (str. 33-34), autor, naglašavajuci važnost fo-
netske slike germanizama, objašnjava kako je večina germanizama u bosanski došla iz standardnih varijanti njemač-kog jezika, ali i iz različitih dijalekata, najčešce bavarsko-austrijskih, a rjede švapskih. Drugim riječima, germanizmi poput bajc, madrac ili šablon bez nastavka -e govore nam to da su preuzeti iz kolokvijalnog austrijskog jezika ili južnonjemačkog, a takve se fonološke osobitosti mogu jasno utvrditi i kod ostalih posudenica.
Osim varijeteta njemačkog jezika, autor se u svom radu dotiče i varijeteta bosanskog jezika te postavlja sljedece pitanje: U kojim varijetetima bosansko-ga jezika nalazimo germanizme i austrijacizme? (str. 34-36). Prema njego-vu zaključku, zbog standardizacijskih procesa koji započinju vec krajem 19. stoljeca, a nastavljaju se kroz cijelo 20. stoljece, u standardnom se bosanskom jeziku nalazi sve manje germanizama te se oni obično zadržavaju u supstan-dardnim varijetetima kao što su kolo-kvijalni jezik, dijalekti, sleng, tehnički i kulinarski žargon itd., u kojima se i dandanas nalazi večina germanizama i austrijacizama, iako se javlja trend njihova opadanja u upotrebi. Upravo zbog pripadnosti različitim varijetetima i registrirna bosanskog jezika, pored svakog leksema u autorovu rječniku nalazi se i vrlo koristan podatak o njegovoj soci-olingvističkoj i stilističkoj pripadnosti.
Osmo autorovo pitanje glasi ovako: Mogu li ovaj rječnik koristiti govornici hrvatskog ili srpskoga jezika? (str. 36-38). Na ovo pitanje autor odgovara potvrdno, objašnjavajuci kako neovi-sno o različitim standardizacijskim i sociolingvističkim procesima, današnji standardni bosanski, crnogorski, hrvatski i srpski čine jedan polistandardni, odnosno policentrični jezik, koji neki nazivaju i srednjojužnoslavenskim dija-
— 149 —
Ocene, zapiski, poročila - Reviews, Notes, Reports
sistemom, a germanizmi i austrijacizmi širili su se upravo kroz njegov čitavi dijalekatski kontinuum.
U pretposljednjem pitanju naziva Šta je purizam? (str. 39-43) autor se dotiče purističke problematike koja je često vezana uz posudivanje, a koje se dotaknuo i u samom Predgovoru. Premda jezični purizam podrazumijeva izbjegavanje stranih riječi i njihovo zamjenjivanje odgovarajucim domačim riječima, su-vremena lingvistika takav proces smatra neprihvatljivim i anakronim, argumen-tirajuci to time kako sve riječi u jeziku imaju istu vrijednost i punopravno članstvo u jeziku, bez obzira na podrijetlo. Pritom autor naglašava kako je primaran zadatak lingvista opisivanje, a ne pro-pisivanje, jer se propisivajucim izbaci-vanjem odredenih riječi u jeziku samo smanjuje njegova izražajna snaga. Tu činjenicu autor oprimjeruje germaniz-mima poput šarafciger (< Schraubenzieher), rajsferšlus (< Reißverschluss) i šajba (< Scheibe), čije se standardne inačice (odvijač, patent-zatvarač i vje-trobran) ne koriste ni u službenoj komunikaciji, prvenstveno zbog toga što su semantički neprecizne, mlade i samim time opcenito manje poznate. Stoga popularne teze o kvarenju i propadanju jezika zbog inojezičnog utjecaja autor, kao i moderna lingvistika, smatra nepri-hvatljivim. Kao primjer autor nam daje slučaj bosanskog jezika koji je tijekom povijesti bio izložen mnogim inojezič-nim utjecajima, ali zbog njih nije propao niti se pokvario, nego se, naprotiv, obo-gatio, što i pokazuje ovaj rječnik.
Posljednje Memicevo pitanje glasi Kome je namijenjen ovaj rječnik? (str. 43). Na to pitanje autor izravno i bez nepotrebnih komplikacija ukratko odgovara da je njegov Rječnik, kako se iz ovog prikaza vec može naslutiti, 'popularnonaučni i namijenjen je svima
onima koji se interesiraju za lingvistiku i, konkretnije, jezičko posudivanje' (str. 43). Takoder, zbog svoje preglednosti, Rječnik može biti zanimljiv i bosani-stima (kroatistima, serbistima), ger-manistima, ali i lingvistima različitih specijalnosti.
Nakon teorijskog dijela slijedi glavni dio Memiceva Rječnika pod nazivom Popis riječi (str. 45-271). Za razliku od monografije iz 2006. o austrijacizmima u sarajevskome govoru koja je oko pitanja organizacije rječničke grade bila postavljena onomaziološki (pojmovno), ovaj je Rječnik koncipiran prema uobi-čajenijem abecednom popis. Uz kori-sne naputke o organizaciji natuknica i opcenito o korištenju rječnikom, autor navodi oko 1100 germanizama i austri-jacizama u bosanskome jeziku s informacijama o izgovoru, podrijetlu, stilu, registru, značenju, mogucim kolokacija-ma i frazemima. Uz to svako je značenje potkrijepljeno rečeničnim primjerom iz bogatog jezičnoga korpusa bosanskog jezika, uključujuci i koristan podatak o ekscerpiranom izvoru. Što se izvora tiče, autor se koristio mnogim online-izvorima (preko 200), koje uz datum njihove posjete i navodi, te tiskovinama (oko 20) uz datum njihova objavljivanja. Primjera radi evo nekoliko nasumično odabranih rječničkih natuknica:
ablendovati, ablendujem (abblenden) 1.
naizmjenično paliti duga i kratka svjetla u nocnoj vožnji, blicati - /... / dok iz suprotnog pravca panično ablenduje neka limuzina sa evropskom registracijom (Dani, 8.4.2005.); 2. [sleng] namigivati, treptati očima - I u tom mraku mi ponekad jedan drugome ablendujemo. (Dani, 8.4.2005.).
kabal, kabla, kablovi (Kabel) izolirana žica koja provodi električni napon - Opcina je prošle godine položila optički kabal od Jelaha do Tešnja /.../ (Osl., 30.4.2006.) v. kabel, kabl
- 150 --SUva CentrJis 2/2014
Ocene, zapiski, poročila - Reviews, Notes, Reports
paf (baff) začuden, iznenaden • biti (ostati)
paf biti (ostati) zatečen, iznenaden - Več sam ti naveo i previše činjenica na koje si ostaopaf /.../ (sport-sport.ba, 8.4.2013.)
tankati, tankam (tanken) [razg.] puniti rezervoar benzinom - Zaradim sakupljajuči otpad da mogu tankati gorivo i za pivo. (cafe.ba, 31.7.2013.)
Nakon Popisa riječi, na samom kraju Rječnika, kako smo vec naveli, nalazi se osnovni popis Korisne literature, saže-tak na njemačkome jeziku i kratka bilješ-ka O autoru. Ako bismo na kraju ovog prikaza trebali ocijeniti ovaj Memicev rad, mogli bismo na temelju svega ovdje navedenog zaključiti kako se uistinu radi o hvalevrijednom doprinosu istraživa-njima njemačko-bosanskih jezičnih do-dira i dodirnome jezikoslovlju opcenito, koji može biti zanimljiv i lingvističkoj i opcenito nelingvističkoj populaciji. Bez obzira što je ovaj rad svojevrsna kruna autorova višegodišnjeg bavljenja jezičnim dodirima, uvjereni smo kako ovaj rad nije njegov posljednji rad s ovog područja. Štoviše, kako Rječnik zbog svoje informativnosti može biti kori-stan i bosansko- i njemačkogovorecim interesentima i istraživačima jezičnog dodira, smatramo da ce on, zahvaljujuci Nenadu Memicu, zasigurno potaknuti i druge istraživače da se otisnu u uvijek zahvalne vode bosansko-njemačkih jezičnih dodira.
Krunoslav Puškar
krunoslavpuskar2@gmail.com
ELKE HENTSCHEL, THEO HARDEN: EINFÜHRUNG IN DIE GERMANISTISCHE LINGUISTIK.
Bern etc., Peter Lang, 2014, 238 str. ISBN 978-0343-1740-5 (print), ISBN 978-3-0353-0640-8 (eBook)
Najnovejši Uvod v germanistično jezikoslovje sestavlja 16 poglavij o izbranih področjih raziskovanja (germanskih) jezikov. Avtorja Elke Hentschel (profesorica germanističnega jezikoslovja na Univerzi v Bernu, sicer (so)avtorica več referenčnih del s področja nemške slovnice) in Theo Harden (profesor jezikoslovja na University College v Dublinu in na univerzi v Brasiliji (Univesidade de Brasilia)) sta delo sestavila na osnovi dolgoletnih predavateljskih izkušenj na različnih univerzah, v različnih jezikovnih okoljih in v raznolikih študijskih programih. Vsebine so izbrane tako, da dajejo širši vpogled v osnove jezikoslovnega raziskovanja in so lahko osnova za intenzivnejši jezikoslovni študij. Kljub temu, da sta avtorja v prvi vrsti germanista, je delo dovolj široko zasnovano, da služi tudi kot splošen uvod v jezikoslovno tematiko, še posebej, ker je vsako poglavje opremljeno s kratkim seznamom priporočene strokovne in znanstvene literature.
Monografijo uvaja poglavje, posvečeno poglavitnim vidikom leksikalne semantike (Können Wörter müde machen? Semantik, E. Hentschel). Avtorica bralca seznanja s temeljnimi vprašanji pojava, dojemanja in raziskovanja leksikalne-ga pomena; nazorno uvede Saussurjevo zamisel o besedi kot jezikovnem znaku s kompleksno pomensko platjo, predstavi poglavitne pristope k razumevanju in jezikoslovni razlagi pojma pomen, ki ga prepričljivo utemelji z medbesednimi relacijskimi razmerji. - Besedje je obravnavano tudi v poglavju z naslovom Wo
— 151 —