Petar Šimunovič CDU 808.61/.62-313:3983 Zagreb 
SPLITSKA SUDAMJA 
Festa sancti Domnii 7. svibnja. Splitska svetkovina svetoga Dujma (Dujmo/Domnio), biskupa i mučenika solinskog. Umro 10/11. IV. 304. godine za cara Dioklecijana1 , u čiji je mauzolej u Splitu preneseno kasnije Dujmovo tijelo i našlo ondje trajno počivalište, a njegov duh, njegova svetost, njegov kult, izišli su iz toga katedralnoga hrama i postali sveopče splitska svetkovina. Njegova Sudamja. 
Ovo blagdansko ime izražava svojim likom ranu romansko-hrvatsku simbiozu u Splitu i okolici. Na toj su zemlji Hrvati od svoje doseobe na more2. Ulazili su po­stupno u sam romanski grad, u kojem če kasnije hrvatski kraljevi, Tomislav i Zvo­nimir, sudjelovati na čuvenim crkvenim saborima, priznavaj uči jurisdikciju te drev­ne latinske biskupije na svojem kraljevstvu. 
Hrvati sl.1 vjerojatno več od svojega pokrštavanja u splitskoj okolici, na pred­gradima toga grada, prihvatili štovanje toga sveca, čije moči Romani, nakon što im Hrvati s Avarima osvajaju i ruše Solin, prenose u Split. Ime njegove svetkovine Hrvati primaju u svoj jezik, zajedno s njima nerazumljivim pridjevom san(c)tu-(> *sQ!b > su(t)-) kao jedinstveno ime: *Sudumjal*Sudujma ( = festa santi Dumii)3 • 
1 	Lexikon fiir Theologie und Kirche, knj. 3, Verlag Herder Freiburg 1959, st. 500, s.v. Domnius. Le­genda sv. Dujma smatra izravnim Petrovim učenikom, pasu neki držali da solinsko-splitska biskupi­ja potječe iz apostolskih vremena. 
2 	O njihovoj prisutnosti izvan gradskih zidina po Varošu, Lučcu, Splitskom polju i drugdje svjedoči mnogobrojna toponimija. Vidi P. Skok, Postanak Splita. Anali Historijskog instituta u Dubrovniku, sv. 1, Dubrovnik 1952, 19-62 (pokrata: P. Skok, Postanak Splita). 
3 	Začudo, osim blagdanskog imena Sudamja!Sudajma nema u splitskoj okolici toponima s imenom sv. Dujma tako tvorena, premda je to područje obilato toponimima tvorenim dalmatskim pridjevom santu + svetačko ime, koje Hrvati prilagoduje svojem glasovnom sustavu (santu-> *set-> sut-+ svetačko ime) do kraja X. stoljeea: Sutožel (: s. Ansellus, g. 1210), Sutu!Fja (: s. Elia, brdo kod Splita), Sucidar (:s. Izidor, sjeveroistočni dio Splita), Sucurac !Cucurac (:s. Georgiu, naselje u Kaš­telima), Sumaksim!Sumajsin!Sumajs (: s. Maximus, crkvica u Poljicima na sljemenu brda Perun­skog), Sudaneja (: s. Daniel, 1264. g., Trogir), Sucurac (Klis), Sukojšfin!Skošjfin (: s. Cassianu, pre­dio u Splitu), Sukotšan (Solin), S!,!mpe'tar (:s. Petru, crkva i naselje u Poljicima), Supaval (:s. Paulu, predio u Splitu), Supe'tar i Supetarska (ostaci crkve i uvala na Čiovu), Supe'tar (ostaci crkve na Šolti), Susti'pan (: s. Stephanu, Poljica i staro splitsko groblje), Sustl'kva (: s. Tekla, brdo izmedu Solina i Mravinaca), Sutroji'ca (:s. Trojstvo crkva i predio u Splitu), Sm/'jovača (:s. Mihael, ostaci crkve iz­medu Splita i Omiša), Stobreč (: s. Laurentiu, stari Epetion, naselje kod Splita), Stom!Jrica (: s. Ma­ria, ostaci crkve u Poljicima), Stomorija (Donja Kaštela i groblje naselja Stomorske s crkvom), Sto­morska (naselje na Šolti), Stombrata (: s. Martha u Bijačima), štčifi!ic (:s. Feliciu, Kaštela). Vidi po­drobnije V. Putanec, Refleksi starodalmatskog pridjeva SANCTUS u onomastici obalne Hrvarske. Slovo 13, Zagreb 1963, 137-175, te kartu razmještanja tih toponima u knjizi P. Šimunovic, lstočno­jadranska toponimija. Izd. "Logos", Split 1986, 109-120. 
Ime Domnius!Domnio zasvjedočeno je na rimskim natpisima u Solinu4 • Udi­plomatičkim vrelima spominje se u X. stoljeeu: Domnius, tribunus, u Zadru g. 986, 986-999, u Splitu: Domnius Drasi, g. 1075 (kao sin Hrvata Draže)5 • U XI. stoljecu, medutim, prevladava oblik Duimus!Duymo6 • Tako se u ispravi splitskoga nadbis­kupa Lovre, kojom god. 1068. poklanja benediktinkama zemlje i crkvu sv. Marije7 , navode osobna imena: Duimo Zuppo, Duimo Dragaviti, Duimo Claudi, Duimo filii Ualize, Duimo domni Dragi8 • Kad se to ime odnosi izravno na splitskoga sveca, ime nosi arhaičniji lik9 Domnio: cella beatissimi Domnii, clerici sancti Domnii10 • Takvo dvojstvo likova pokazuje kako je u splitskom imenskom repertoaru sasvim prevla­dao lik DuLmo (Duj'E.m), koje, kao tipično splitsko ime, nose podjednako Romani i Hrvati. 
Taj mladi lik s izvršenom metatezom /mj/ > /jm/: Dumnio (> Dujbm) gen. Dujma11 (< Dumja < *Dumnia) nalazi se i u drugim najstarijim splitskim potvrda­ma: god. 1020: Duimo testimonio (CD 1,59), god. 1040: Duimus Grassu (CD 1,74), god. 1071: Duimus u(a)lastelin (Pag, CD, 1,125), god. 1078: Duymus, prior Spalati (CD 1,167), god. 1080: Duymo Bo9e (CD 1,173), Duimo Dragauito (CD 1,176), Duimo de Tulo, testis (CD l, 176), Duymo filii Stresinna (CD 1, 177), Duymo de Sre­nine (CD 1,174), god. 1090: Duymus prior Spalati (CD 1,196) itd. 
Ime Dujmo!Dujam osobito je obljubljeno i često u splitskoga plemstva od XIII. do XV. stoljeea 12 • Brojčano je najviše potvrda iz Splita i Trogira, tek nekoliko iz Za­dra i Krka, a gotovo izostaju u Dubrovniku. Ta činjenica poklapa se s protegom splitske nadbiskupije toga vremena13 • 
4 "Salonitanischer Martyr unter Diokletian" (C/l 9505, 1287 ob, 14239). G. AlfOldy, Die Personenna­
men in der r6mischen Provinz Dalmatia. Beitriige zur Namenforschung 4, Heidelberg 1969, 190. 
5 K. Jireček, Romani u gradovima Dalmacije tokom srednjega veka (prijevod). Izd. Naučno delo, Beo­

grad 1962, 164, 279 (pokrata K. Jireček, Romani). 
6 	Promjenu /o/> /u/ nalazimo u imenu Grgur (< Gregoriu), te u toponimima Duklja (< Doclea), Sulet (< Solenta), Pulj(< Pola) i u splitskom toponimu Dlije (: Duglie < Dollie <lat. dolia, pl.n.; usporedi splitski hrvatski toponim B'tičvice) itd. 
7 Codex diplomaticus regni Croatiae Dalmatae et Slavoniae, 1, 109-112, god. 1068. (pokrata CD). 
8 lbidem, 111-112. 
9 Vidi uvezi s tim P. Šimunovic, Antroponimijski sustav Povaljske listine i Povaljskog praga. Brački 

zbornik, 15, Supetar 1987, 140-141. 
10 	U Sumpetarskom kartularu (108Q)navode se terrae soneti Domnii, confinium territorie soneti Dom­ni. Farlati spominje Salinas apud aquam soneti Domnii. U Bulletinu (sv. XIV, Split 1891, str. 146) navodi se da je dolina Dujmovača izmedu Splita i Solina dobila ime od izvora sv. Dujma. Usp. P. Skok, Postanak Splita, str. 38. 
11 	Sličnu metatezu kao u Sudiimja!Sudiijma nalazimo u splitskom toponimu istoga tipa: Sukošjiin!Sukojšiin (<sonetu Cassianu), te u splitskom predijalnom imenu Poj(i)šiin (< *Pasianu < Pansianus). 
12 
K. Jireček, Romani, 279. 
13 	Salonitanska crkva smatrala je sebe "metropolis usque ad ripam Danubii et pene totum regnum Chroatorum". Potkraj srednjega vijeka protezala se splitska nadbiskupija do ušea Neretve na jugu, a na sjeveru zahvaeala je biskupije Senja i Krbave. K. Jireček, Romani, 55. Doista u Krbavskoj biskupiji, u Driveniku, sv. Duje se slavi kao patron župe. Nije sigurno je Ji taj kult iz vremena kad je Krbavska biskupija pripadala splitskoj nadbiskupiji, ili iz vremena poslije pa­da Klisa (1537), kad su mnoge obitelji iz splitskog područja došle utaj kraji donijele sa sobom kult sv. Dujma, kako se to do danas drži u Driveniku. Crkvica ovom splitskom svecu nalazi se u Dolu na Hvaru, i smatraju da potječe iz X. stoljeca (Vjesnik hvarske biskupije, 2, ! 99!, 6). Na Vrgadi bilježim toponim Sudiijmi (Sudujam), kojim se imenuje brdo na kojemu je današnja župna crkva sv. Trojst­va, ali nema povijesnih ni arheoloških potvrda. 
Treba pretpostaviti da su Hrvati zarana u romanskom blagdanskom imenu *sandomjal*sandujma (festa) čuli nalgašeno kratko lul (i /o/) u zatvorenu slogu kao svoj poluglas: *sudi;mja/*sud'bjma, pri čemu je poticaj mogla dati i disimilaci­ja vokala u -u -a > u -a -a. Slična promjena /u/, /o/> /a/ zbivala se uto­ponimima: Makar (< *m'6k6r < dalm. *mukru < Muccurum), Rakar(< *b'f,kbr < dalm. *bukur < Buccuri), Skadar (< *sk'bdlr < dalm. *skudr : Scutari), Opr­talj (< *op[,rtbl < ad Portulam)14 itd. 
Skokovo tumačenje kako vokal /a/ mjesto latinskog /o/ u toponimu Sudamja "upucuje bez sumnje na romanski izgovor"15 , kako je od latinskog locus u krčko­romanskom luk pored lyokll1:fak16 , teško je za splitski dalmatski prihvatljiva. Velj­otska je diftongacija mlada pojava i tumači se čakavskom diftongacijom, a ne sa­mim razvitkom veljotskoga vokalizma. 17 
Zanimljivo je da se jedino u blagdanskom imenu Sudamja!Sudajma -koje Hrvati čuju od splitskih Romana i prilagoduju svojemu izgovoru kao jedinstven izri­čaj, u kojem ne razabiru romanske sastavnice (*san(t-) domja) -zbiva pojava o/u > a, koja nije zahvatila osobno ime Domio!Dojmo (Dujam, Duje i sl.). To često osobno ime u Splitu i okolici nikad nije prekidalo vezu sa svetačkim imenom, koje se nadijevalo romanskim i hrvatskim osobama i čiji je oblični status zasvjedočen i u pismenoj tradiciji, u ustaljenom liku gradskoga zaštitnika. Tek ime iz čijega je lika bio "ispražnjen" leksički i onomastički sadržaj, kako je to bilo u hrvatskih narodnih osobnih imena i toponima, koje zapisuju romanski pisari, brže se i lakše prilagoduje fonološkom sustavu usvajatelja dotičnoga imena.18 
Možda bi tek jedna toponimijska potvrda svjedočila da se u pučkoj toponimij­skoj kreaciji ta promjena /u/ > /a/ dogodila u romanskom imenu Dumio. Riječje o poljičkom toponimu Damjača (< *dlmj-+ -ača), kojim se imenuje lokalitet za­
14 	Zamjena starodalmatskog /o/ (i /u/) hrvatskim poluglasom /bi nahodi se u toponimima Coriniwn (> *kirin) > Karin, pored Krin (v. lat. pridjev crineses, CD 12,196, iz g. 1335), ad Por/utam(> *Opbrt'bl') > Oprla/j, Corcyra (> *k'brk'br) > Krkar, sa stapanjem poluglasa sa susjednim r u /r/. Tako i Curicum (> *curcu -*ktrbk) > Krki s. Da je /u/ > l*'G I > /a/ slavenska promjena, poka­zuje makedonski toponim Skopje(< *sk"bp-<Skupi) s makedonskom promjenom /6/ > /o/ i sl. Usp. Ch. E. Bidwell, The Chronology ojCerlain Sound Changes in Common Slavic as Evidences by Loan from Vulgar La/in, Word, VII, No2, 1961, 115-116. 
15 P. Skok, Poslanak Splita, 38. 
16 P. Skok, Elimologijski rječnik hrvalskoga iti srpskoga jezika, 1, 1971, 445. 
17 P. Guberina, La diphlongaison vegliole esl-el!e une diphlongaison romane?. Zbornik u čast Petru 

Skoku, Djela JAZU, 59, Zagreb 1985, 181-182. Na str. 141. navodi se ostala literatura iz te proble­matike. 
18 	Takvih je primjera mnogo u osol;mim imenima: Belata (1080, za Beleta), Dabra (1090, = Dobro), Prodano (1080, = Prodan), Dabravilo (1068, = Dobrovit), Dragovi/o (1068, = Dragovit), Dragane­go ( = Dragoneg)... te u toponimima Abravizzo ( = Obrovac), Madonna de al/aco ( = Gospa od Oto­ka) itd. Imena izopačuju prilagodbama svojim fonološkim sustavima inojezični govornici, koji u nji­ma vec ne mogu prezreti leksički ni onomastički sadržaj (objekt imenovanja). Zato su blagdansko ime Sudamja!Sudajma i toponim Damjača mogli nastati kao hrvatske pučke kreacije. Pridjev sandujamski (sandujamsko jugo, k oje puše oko blagdana sv. Duje i može biti pogubno za us­jeve i vocke), kasnija je tvorevina ion je etimološki i onomastički razumljiv. Vidi bilješku 24. 
padno od crkve u Srinjinama19 , u kojima je vec god. 1080. spomenut Dujmo de Sre­nine.20 
Blagdansko ime Sudamja/Sudajma (i toponim Damjača) kao hrvatska pučka kreacija u prilagodbi romanskoga imena upucuje na to kako kult sv. Dujma i festa santi Domnii imaju duboke korijene u hrvatkom puku. Po svjedočenju don Frane Buliea, neusporedivo najveceg autoriteta u ovim pitanjima, ta se svetkovina po svoj splitskoj dijecezi naziva Sudajma, a u gradu Splitu i njegovu predgradu ­Sudamja22 • Potonji lik govori se u Poljicima (usporedi i toponim Damjača) i pamti se "po gladnim zemanima, kad je kod svita malo novaca, a u polju još nikakva plo­da. Sudamja prozvana gladna" .23 Na Braču težaci nadničari od toga dana imaju pravo na kratki odmor u polju poslije objeda24 . U Splitu i okolici na Sudamju se oblače laganija, ljetna odijela, jer Sudamja je doista početak ljeta, koje počinje ovom najveeom splitskom pučkom svetkovinom.25 
Summary 
THE SPLIT SUDAMJA 
The name of the Split feast Sudamja!Sudajma ("festa sancti Domnii") has not yet been adequately explained. The author believes that the name originated from the Old Dalmatian adjective san(c)tu + Domnfu. In the adjective santu the cluster /an/ in front of·a consonant gave in Croatian the back nasal Ig/ pronounced until the end of the !Oth century and giving /u/ after that. In this way the forms *Sudumja and similar originated. The short stressed /u/ in the closed syllable was percieved by the Croa­tian folk as their semivowel /bi which later gave la/ = Sudamja. 
The author connects this feature with that in the toponimes Makar (< *mt.k"br < *mukru < Muccu­rum), Bakar (< *btk"&r < *bukur < Buccuri), Skadar (< *skbdr < *skudr < Skutari), Skopje(< *sktp < Skupi) etc. The metathesis /mj/ > /jm/ is well known in Croatian dialectology (sumja > suj­ma), and it resembles the metatheses which occurs in the Split toponimes: Sukošjan > Sukojšan (< *santu Cassianu), Pojiš(in/Pojšiin (< *pasianu < Pansianu). The author finds the same feature in the toponime Dumjača (: *Dumi-+ -ača). He considers these features as Croatian popular adaptations which have not occured in the personal name Dujam, the toponime Dujmovača "terrae s. Domnii" and in the adjective sandujamski, because of the link with the saint's name Domnio!Duymo etc., which has been well liked and is frequent as name of Split Romas as well as Croats from the foundation of Split, has never been broken. 
19 	Vidi Bulletino di archeologia e storia dalmata. Urednik don F. Bulic, knj. XXXI, Split 1908, 24. 
2° 	CD, 1,174, iz 1080. godine. 
21 	Jedva da se u Sudamji i u poljičkom toponimu Damjači prepoznavalo svetačko ime Damnio/Duje, kako se to prepoznavalo u splitskom toponimu Dujmovača "salinas sancti Domnii". U izopačenu to­ponimu Suttkva jedva da se danas može prepoznati sv. Tekla. Onimi vrlo lak o gube leksički sadržaj u korist svoje nominativnosti (identifikacije i diferencijacije odredenog onomastičkog sadržaja). 
22 K. Jireček, Romani, 66. 
23 F. Ivaniševič, Poljica. Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena, knj. 10, 1, Zagreb 1905, 51. 
24 P. Šimunovic/R. Olesch, Čakavisch-deutsches lexikon, III, Čakavische Texte, 25/3, Bohlau Verlag, 

Koln-Wien 1983, 12: Mlsec mož "Selmega je sveti D"uje, spliski svetile. 01 tega dona težoci su na žurn6ti jemali pravo zaspa boki:in posli obi'da. Don je vej diižji, vrlme se uštajuno i na tri'šnjoh se jiir rumenil rone tri'šnje. Jedino se bojat sandiljanskega jilga, kojl zno opriidlt lozje i zeb." 
25 	F. Baras, Sto!jetna tradicija Dudamje. Vjesnik, Panorama, od 5. V. 1991, str. 21.