Dječački pjevački i tamburaški zbor „Amrušev o“
pilomaca dječjeg uzgajaiišta Amruševo u Klinča Selima pod upravom grada Zagreba
RASPORED
KONCERTA U SLOVENIJI
Slika zbora
Dirigent: PAVAO ŠTEFANAC
Medu vočnjacima i poljima bijeli se cesta u Amruševo
Dječački pjevački i tamburaški zbor uzgajališta »Amruševo«, koje stoji pod upravom grada Zagreba, dolazi u Ljubljana i daje dne 6. svibnja u 17 sati za školsku mladež, a u 20.30 sati koncert u dvorani »Union«. Dne 5. svibnja u 17 sati Št. Vid, a 7. svibnja u Celju.
Pitomci su toga uzgajališta siromašna djeca od 3 do 14 go-dina, večinom zavičajnici grada Zagreba.
U taj zavod primaju se iz socijalnih obzira i nezavičajnici, dok ih se ne preda u ruke nadležne vlasti.
U zavodu imade 150 pitomaca. Tu svrše osnovnu školu, a onda do 14. godine pomažu na gospodarstvu, te se pripravljaju za život.
Nakon navršene 14. godine zavičajnici gradske opčine smje-ste se u gradski naučnički (šegrtski) dom u Zagrebu, a nezavičajnici se predaju roditeljima ili nadležnoj opčini na daljnju skrb i brigu.
Kroz dva mjeseca školskih praznika dolaze na oporavak slabunjava djeca grada Zagreba, izmjenično 100 dječaka i 100 djevojčica.
Amruševo je posjed udaljen 25 km od Zagreba, ispod Okič-ke gore na cesti Zagreb — Karlovac.
Taj je posjed poklonio gradskoj opčini blagopokojni dr. Milan Amruš, načelnik grada Zagreba.
Zavod je osnovan 1.919. godine.
Pjevački i tamburaški zbor postoji u zavodu več preko 10 godina. Zavodom upravlja posljednjih 17 godina ravnatelj Ivan Mallus, bivši županijski školski nadzornik.
Nova zgrada, a pred njora vesela mladež...
L DIO
VINKO ŽGANEC (Nedelišče):
NOVA GODINA
Dober vam večer, gospodar! Dobre vam goste Jezus dal.
Pripjev:
To mlado leto pofalimo, to dete Jezuša molimo,
Zišla nam, zišla Denica s pod one gore visoke.
Ne nam je ono Denica, neg nam je Marja Devica.
Našim je pesmam konec, kraj: Dej nam Bog dušam svetli raj!
VINKO ŽGANEC (Selnica.):
VUPREM OČI
Vuprem oči vu to nebo visoko, tam ja vidim, svetle zvezde igraju. Či mi bole jasne zvezde igraju, bole moje mlado srce kalaju. Medimorje, kak si lepo zeleno, cvetičem si ti meni obgrajeno.
ZLATKO SPOLJAR:
TRAVO, TRAVO ZELENA Rukovjet narodnih pjesama iz različitih krajeva
Travo, travo zelena!
Ko če tebe, travo, kosit, kad ja moram pušku nosit?
Travo, travo zelena!
Ne plač, stara majko, kad u vojsku podem,
Rasplači se, majko, kad se ja ne vratim.
Junak je zaspo na staži, na travi.
I dolamom pokrio po glavi,
U Korčuli kolo kreču,
U kolu su tri djevojke,
Jedna več je isprošena, a druga je neprošena.
MIRKO KOLARIČ (iz Medumurja):
LEPI BREGI
Lepi bregi zeleni, oj zeleni, kud se pasu kozice, hej kozice.
Čuvala je djevojka, hej djevojka.
K njim dolazi mlad kožar, hej mlad kožar.
4
2
LJeii se osvježuju blstr )m vodom Okiinic.
ZLATKO ŠPOLJAR:	rr„TT_c
IVANJSKI KRIJEŠ
Lepi Ivo kres nalaže, ej, Lado, Lado.
Z desnom rukom kres nalaze, ej, Lado, Lado!
Z levom rukom šaltvu igra, ej, Lado, Lado!
»Hodi, Ivo, na večeru!«
Ej, Lado, Lado!
»Večerajte, ne čekajte!«
Ej, Lado, Lado!
Sve dečake je nadigral, ej, Lado, Lado!
Sve devojke je nadpeval, ej Lado, Lado!
JOSIP VRBOVŠKI:
NARICALJKA
Mamica naša, mamica naša, kam se otpravljate, komu nas stavkate dečicu svoju?
Cintorek, cintorek vrtek ograjeni, gde bu počivala mamica naša.
Hižica, hižica, kak joj bodeš h adna, kak joj bodeš hladna, kak joj bodeš temna.
Mamica naša, manica nasa, kam se otpravljate, komu nas stavkate dečicu svoju?
Dr VLADKO MAČEK:
SEL JACKI ŽIVOT
i i	rrii	vriieme diktature
(Ispjevao i ughzb.o za vrne,
u Mitroviči)
doVbudedviIeka, dok bude svijeta.
prevamo'gromÄ^j!
Zemliica;1Ä^Ä.
Pa kad po teškom plugu i brani s čela i naših žuljavih ruku
krupan ko zrnje pada nam znoi, pjevamo gromki nas o).
Borbu za pravo vjekove duge, ®gda ne klonuv, voditi znamo. Ktp cemo biti ničiji sluge,
ne So tude4, svojeä ne damo.
Pa kad za pravo svršimo boi, orit ce gromki nas o].
.Tu je dom malih pjevača!
SLAVKO MODRIJAN (Iz Stenjevca):
IŠLA DUNJA
Išla dunja žito žet, zaboravi srpa zet,
Pripjev:
Ej, dunjo moja, jabuka!
Išla dunja u šumicu, zaboravi sekiricu.
Ej, dunjo moja, jabuka!
Išla dunja u crkvicu, zaboravi knjižičicu.
Ej, dunjo moja, jabuka!
Odmor
II.	DIO
PREGLEJ (Koroška narodna):	IVAN	KOKOT	(Iz	Ivanjskog	pučkog	obreda):
GOR’ CEZ IZARO	GRLICA
Gor' čez izaro, gor' čez gmajnico, kjer je dragi dom s mojo zibalko, kjer so me zibali mamica moja in prepevali: haji, hajo!
Hiša očina, ljuba mamica, oh, da b’ našel še enkrat oba, da našel bi joše mamico mojo, pa bi spevlal spet: haji, hajo!
Grlica je grkovala,
Marijo, rumen ružo, grkovala, zrnce brala, Marijo, rumen ružo.
K njoj dolazi druga grle, Marijo, rumen ružo.
Daj mi, grle, jedno zrno, Marijo, rumen ružo.
Nedam, grle, nijednoga, Marijo, rumen ružo.
Bješe brati, a ne spati! Marijo, rumen ružo.
K' sem še majhen biv, sem biv dro vesev, sem več barti k'tero pesem pel, zdaj vse minulo je, nič več pev ne bom, zdaj ni več moj ljubi, dragi dom!
ZLATKO ŠPOLJAR (Iz Srijema):
EJ ALA VOLIM
Ej, ala volim, što sam uranio.	Ej,	u toj gori, blagi lahor piri.
Ej, uranio, sunce prevario.	Ej,	lahor piri, a ljubica miri.
RUDOLF MATZ (Hrvatska narodna):
JEDNU SEM RUŽU MEL
Jednu sem ružu mel, pak sem ju zgubil.
Rožica crvena, daj mi se javi.
Boise te čuval birni, na srcu nosil.
GJURO PREJAC:
VU PLAVEM TRNACI
Vu plavem trnaci mi hiža stoji, od zelenih veja je videti ni.
Bogica je z dreva, ne vufa se reva pokazat pred ludmi, kak da se boji. Vre slaba je stara prek stotinu let, od njezine brajde posušil se cvet.
Od blata je zbita i škopom pokrita, ne moreš prav znati, jel hiža il klet? Nju muški su žuli prinesli na svet, za onda dok Zagorec bil je još kmet. Al bila je bela i zmirom vesela, a danas od tuge se hoče podret.
I hižica tiha ščekuje on čas,
kad jenkrat i Zagorcu došel bu spas!
Na oko je tiha, al veter zmir njiha vu vejah šumečih starinski jen glas: em Zagorcu samo je Zagorje raj, nigdar ne bu zabil govoriti: kaj.
Dok krv je proleval, on zmir je popeval: Še jenkrat bi rad videl zagorski kraj! Pretrpel je muke črez jezero let, al zopet bu brajda potirala cvet.
Iz našega gorja vre javla se zorja, vesela i srečna bu hiža i klet.
BOŽIDAR KRNIC:
CVRCAK
Nategnuo gusle, pa sad če da svira, gudalom poteže sred večernjeg mira:
Cm, bjel, crn bjel...
Pjesma mu se skladna po dolini ori i po cvjetnoj gori,
Gdje vinograd zori:
Crn bjel, crn bjel...
Grožde vam je zrelo, spremajte se ljudi.
Tako cvrčak gudi:
Crn bjel, crn bjel...
Za dugih zimskih dana pitomci pleta slamnjače za pokrivanje klijališta
STEVAN MOKRANJAC (Narodna):
PAZAR ŽIVINE
Rano podoh na pazar, kupih pile za dinar,
Oj, ti pile pile to!
Oj, ti kokorajko!
Oj, ti petle, rano dodi, ter mi hoj, ter mi poj!
Oj, ti patko šigo migo!
Oj, ti gusko ševeljajko!
Oj, ti pile, pile to!
Odmor
III.	DIO
TAMBURAŠKI ZBOR
1. B. Smetana: Koračnica iz Prodane ne-vjeste
2. A. Harapin: Primorski napjevi
3. Z. Špoljar: Večer na Dravi
4. A. Harapin: Slovenski napjevi
Službena koračnica hrvatskih konjanika
Izvodi tamburaški i pjevački zbor
Na konje, kad jekne trublje glas i kad Voda zove nas.
Hrabro juri k cilju svom, za njime teži dušom svom.
Na konje prek smetnja juri svih i sa zemljom sravnaj njih.
Složno juri k cilju svom, da spasiš mili rod i dom.
Na cilju raz vi zastavu i rikni kao lav;
Za našu milu Hrvatsku nek se vije crven, bijel i plav!
Na konje u borbu snagom svom sad za prava, čast i dom, pjevajuč iz grla sva: nek nam živi Hrvatska!
D. JENKO:
Izvodi pjevački i tamburaški zbor
Predi su nam primjer dali, kako treba mrijet, kad su složno hrabri pali za dom drag i svet.
Nek u misli s vodom vode ljepšem žiču nas, da nam žudene slobode sine svijetli čas.
Lijepa naša domovina, naš hrvatski kraj, vjerno hraniš svoga sina, da je snažan taj; da, kad dušman mu zaprijeti, hrabro vikne: stoj! svakog časa spreman mrijeti za dom mili svoj:
Pripjev:
NAPREJ (slovenska himna)
TISAK BRAČA KRALJ U ZAGREBU 8