■luc
GLASILO JUGOSL. KAT. DAČKE LIGE
Qaz-Sgm/Sa 1. Dr. A. Mahnidi Poslanica katoličkom djaštvu Jugo-sjetiliZaJ m slavije. Šta hočemo. • Nikola Kolarek: Poslije Maribora. - B. Štorov: Mi. - A. Vodnik: Tihe Pesmi I., II., III.; Jaz ljubim zimske večere. - J. Vrana: Gluma života. Za srečom. - Fanika Suster-šič: Socialni pomen našega organizacijskega dela. - Svrha Jug. Kat. Djačke Lige. - U boj protiv kompromisa! - A. Vodnik: Kako me gane violine plač; Deklice spomladna pesem. - B. Slorov: Dolazak. - Jože-. Noč. - J. Vrana: Meni se rečno žari. - A. Vodnik: Magdalena. - Janko Kralj: Do nove družbe. - Kakav mora biii život u našim organizacijama. - Svojstva kat. djaka. - Kulturni vjesnik. Herman Bahr, Goethe i philosopjiia perennis, Tolstojevo razmerje do Dostojevskoga, Kulturni boj u Cehoslovačkoj, Doživetje, Socijalni tečaj u Ljubljani. • Organizacija. Za duhovnu obnova. - Internacijonala. - Ex Oriente. -Mariborski sastanak. - Iz bogoslovskog sekretarijata. - Iz srednjoškol-skog sekretarijata. - Iz ienskog sekretarijata. - Djački svijet. - Vijesti.

Iz uredništva.
Uredništvo stavlja na sve saradnike ove zahtjeve:
1.	Slovenska se saradnja šalje na osrednji odbor S. D. Z. Ljubljana, a hrvatska na uredništvo Zore-Luči, Zagreb, Pejačevičev trg 15.
2.	Svi se doprinosi moraju slati samo na jednoj strani arka, pisani čitljivim pismom.
3.	Rukopise ne če uredništvo nikome vračati.
Uredništvo je primilo: Ljubice almanak, izdala i uredila „Danica" lit. društvo učit. pripr. u samostanu sestara milosrdnica u Zagrebu, cijena 5 dinara.
Život, 1 broj za školsku god. 1920/21. s ovim sadržajem: M. Vanino: Pčela i eksistencija Božja; Vj. Lončar: Metafizički uzlet u carstvo glasova i harmonija; A. Springer: Isus sunce vrhunaravnoga života; Aclogone : Pale-ontološki transformizam; Oalovič: Sakriveni svijet; M. V.: Nek se bistri; Pabirci i knjige. Cijena 22 K, za dake 12 K godišnje. Pretplata se šalje na upravu, Sarajevo. Kat. Sjemenište,
Od „Association Catholique de la Jeunesse Canadienne Prancaise Iz Montreal nam je stiglo: „Le semeur" organ C. A. C. 3. C, koji donosi u 2. broju naš poziv na mariborski sastanak.
Branka : Vaša crtica ima suviše karakter referata. Osobna pointa je prejaka. Čitajte srpske realiste (Lazareviča i dr.) i gledajte, kako oni oko glavnog motiva (u vašem slučaju je taj: nepravedno premještena učiteljica!) koncizno grupiraju sve detalje. Pojedinosti, koje nijesu u neposredtioj vezi s radnjom, najbolje je ispustiti u tako kratkim crticama. Pošaljite nam što god za slijedeči broj!
Iz uprave.
Pretplata Zore-Luči iznosi za I. semestar 18 K za dake, a 24- K za ne dake. Oa se omoguči redovito izlaženje našega jedinstvenoga glasila, zaključio je upr. odbor Lige, da su sve organizacije odgovorne za pretplatu glasila. Zato se one moraju pobrinuti, da se pretplata za i. semestar pošalje iza I. broja, makar morale dati iz svoje blagajne. Orugovi i prijatelji, ne zapuštajte u ova teška vremena Zore-Luči i saljite o d m a h pretplatu. Tko ne če ovako slati pretplate, obustavit če mu se list.
Pretplata za slovenske zemlje šalje se upravi u Ljubljani, Ljudski dom, a za hrvatske zemlje u Zagreb, Pejačevičev trg 15.
Za fond Zore-Luči. Uvijek je naše dačko glasilo imalo požrtvovnih prijatelja i drugova, koji su od svojih ustiju otkidali samo da daruju za fond lista. Oni su dobro znali, da jedno dačko glasilo može uspijevafi jedino onda, ako ima jaki, sigurni fond. Prijatelji i drugovi, i danas apelira Zora-Luč na vašu požrtvovnost, da joj pritečete u pomoč sakupljanjem za njezin fond. Ako želite, da vas Zora-Luč redovito mjesečno posječuje, ako želite da živi punim životom, darujte za fond Zore-Luči. Na ovom čemo mjestu donositi darove, za koje se nadamo, da če nam danas u vrijeme največe potrebe i u največoj mjeri stizavati. Kao prvi dobrotvor sjetio se Zore-Luči veliki prijatelj omladine, biskup dr. A. B. Oeglič darom od 100 dinara. šivani' sequentes!
GOD. XX Yf Zagreb, 15. listopada 1920.	BROJ 1.
GLASILO JUGQSL. K AT. DAČKE LIGE
Dr. Antun Mahnid — Varaždinske Toplice
Poslanica KatoSičkom djaštvu Jugoslavije.
Predragi sind u Kristu!
Zahvaljujem Vam prije svega od srca na lijepom pozdravu, sto mi ga u ime Jugoslavenske Katoličke Bačke Lige upravio Vaš gosp. predsjednik, kad sam prvi put stupio na tlo oslobodene i ujedinjene domovine. Obradovao sam se videči, kako se jugoslavensko katoličko daštvo ujedinilo u jedinstvenu dobro uredenu falangu. Ona nedavno mala četa danas je več toliko ojačala, da može obdržavati ovaj Vaš veliki sastanak u Mariboru i misliti na osnutak slavenske, pa i internacijonalne katoličke dačke lige.
Želio bih lično prisustvovati Vašemu zborovanju, no Providnost je odredila drukčije. Buduči da radi bolesti ne mogu sam glavom doči u Maribor, hoču, da Vam prigodom Vašega zborovanja upravim od srca par riječi o Vašoj orientaciji i o konsolidaciji Vaših redova iza rata.
Polazeči Spasitelj na muku i rastajuč se s učenicima svojim moljaše: „Oče sveti, sačuvaj ih u imenu svojem, koje si im dao, da budu jedno, kao i mi." — Budite i Vi, predragi u Kristu, jedno! Budite jedne misli i jedne volje medusobno, budite jedno s čitavim jugoslavenskim katoličkim pokretom! Vi ste mlada junačka generacija, koja se pripravlja, da u svoje vrijeme bude podobna biti bojeve Gospodnje. Ugledajte se u svojem nastajanju i spremanju za Vaš buduči rad u prvijence katoličkog dačkog pokreta, u prve njegove žrtve, u prve svoje vitezove: pokojne Dre Eckerta i Rogulju. Budite uvjek u sporazumu sa starešinstvom, koje po mojoj prvoj namisli i sadanjoj volji ima da vodi čitavu akciju katoličkoga pokreta u nas.
Naš odnošaj prema pravoslavnima.
Temelj našega pokreta jest katolička vjera sa svim onim kulturnim mo-čima, koje ona sadržaje u sebi. I Vaš se dački pokret temelji na katolicizmu. Mi smo i ostajemo nacionalci i mi smo srečni, da je upravo naša katolička organizovana omladina pripomogla ujedinjenju Srba, Hrvata i Slovenaca u jednu
zajedničku krasnu i bogatu domovinu. Što smo još uvijek vjerom razdijeljeni, nije naša krivnja, i to nas apsolutno ne priječi, da priznajemo i želimo narodno jedinstvo. Mi poštujemo svačije uvjerenje i želimo se iskreno približiti svojoj pravoslavnoj brači. Pače mi bi smo se iskreno radovali, kad bi se i kod njih pokrenuo pravoslovni dački pokret na vjerskom temelju, te biste i Vi organi-zovani katolički daci, kooperirali s njime u borbi protiv zajedničkoga neprija-telja: bezvjerstva i lažnoga liberalizma. Svakako valja da ostane netaknut
katolički karakter Vašega katoličkoga dačkog pokreta i svih njegovih jedinica.
t
Potreba praktičnog katolištva.
Predraga katolička omladino! Zadatak je katoličkog organizovanog daka, da se u svojim organizacijama i društvima pripravlja na buduči rad i borbu. Jedno pak osobito želim: da bude uvijek živ i svjež duh vjerskoga života u Vama. Sic luceat lux vestra bona et glorificent Patrem vestrum, qui in coelis est. Neka svi vide u §vakom našem daku ne samo dobro poučena i duboko uvjerena, nego i praktičnoga katolika.
Pristupajte, predragi moji, osobito često k stolu Gospodnjernu, da ondje blagujete nebeški kruh, koji če Vas jačati u borbi za život vječni, i da ondje pijete krv neokaljanoga Jaganjca, koja rada djevičanske duše. U tom Vam stavljam za izgied Vaše zagrebačke drugove, koji zajedno sa seniorima sva-koga mjeseca pristupaju zajednički k sv. pričesti.
Po mojem je dubokom uvjerenju neophodno potrebito, da svaki od Vas bude u kojem vjerskom društvu, bilo u Marijinoj kongregaciji, bilo u 111. redu sv. Franje.
Katolički ženski pokret.
Prilike su modernoga doba iziskivale, da se jugoslavenski dački pokret proširi takoder na učenice. Ja potpuno odobravam ovaj vaš korak i želim, da i katoličke učenice prema svojoj prirodi i prema zadatku, koji je Providnost odredila ženi u ljudskom društvu, sudjeluju u katoličkom dačkom pokretu i da se tako pripravljaju za svoj pozniji rad oko rekristijanizacije našega društva. Providnost i priroda odreduju ženi kao glavnu zadaču skrb i odgoju djece. Želim da se katolički organizovane učenice uz gajenje duboke i iskrene po-božnosti u svojim posebnim organizacijama pripravljaju za ovaj svoj poziv i misiju u narodu. Uz to neka se praktički usposobljavaju za krščanski karita-tivni i prosvjetno-organizatorni rad medu katoličkim ženskim svijetom. A nada sve neka čitavim svojim shvačanjem života, nošnjom i ponašanjem budu svje-tao izgled krščanske čednosti svim svojim drugaricama i cijelome svijetu. Neka budu vesele, ali čedne. Neka ne teže za ispraznim zabavama i časovitim uži-cima, nego neka jačaju duh svoj i tijelo požrtvovnim radom, punim nadnaravne krščanske ljubavi. Neka uvijek drže na umu našu lijepu slovensku riječ: Mlado lice lepo ni, če ga čednost ne svetli.
S pohvalom ističem, da ste vrlo dobro učinili, kad ste sve organizacije katoličkih učenica sjedinili u posebnom ženskom Sekret?djatu Jugoslavenske Katoličke Dačke Lige. Opravdano je, da organizacije katoličkih učenica budu
zastupane u upravnom odboru i na predstavniČkom sastanku Jugoslavenske Katoličke Dačke Lige. No takva idejna veza s organizacijama katoličkih uče-nika i jest posvema dostatna.
Rad u organizacijama.
S radošču sam opazio, da se rad u Vašim organizacijama i akademskim društvima razvijao prema potrebama vremena. Dobro je, što ste u svojim organizacijama i njihovim sekcijama posvetili pažnju ne samo lijepoj knjiži, umjetnosti, socijalnom študiju, katoličkoj štampi, apologetici i filozofiji, nego i plemenitoj zabavi: pjevanju, glazbi, pa i športu i gimnastici. Doista je dobro, da Vaša društva pružaju organizovanomu katoiičkom daku s ve. U sadanje Vam doba osobito preporučani, da proučavate i širite ideju i organizaciju orlovstva, i to ne samo u vlastitim redovima, nego i medu seoskom i grad-skom mladeži. Orlovska če ideja nesamo jačati Vaše tijelo, nego če takoder unijeti u Vaše redove još više samoprijegora i stege, a od vanredne če Vam koristi biti i kasnije u radu medu krščanskim pukom.
Jedno Vas ipak osobito molim : Ne zaboravite, da su sve te stvari samo sredstvo za postignuče naše glavne svrhe: obnoviti sve u K ristu. Ta je svrha ono unum necessarium, komu se mora sve podložiti. Vaš katolički dački pokret ne smije da bude nlkakovo literarno, glazbeno ili športsko udruženje, nego mora da jest i ostane veliki idejni pokret oko obnove u Kristu svakoga po j edino g a od nas i čitave sadašnjosti.
Daštvo i politika.
Čujem, da Vam protivnici u najnovije doba prigovaraju, da ste se bacili u vrtlog stranačke politike. Znam, da su ti prigovori posve neosnovani i zlobni. Vi ste oduvijek bili jedina dačka grupa, koja se nije bavila politikom. Vašemu je pokretu živa vjera u Hrista Boga, a cilj mu je, da tom životn vjerom pro-žmete sebe same i da se tako pripravite za izgradnju krščanske jugoslavenske kulture. I upravo činjenica, da nijeste nikada bili politička skupina niti ste ikada bili ma kako ovisni od bilo koje političke stranke, upravo to je Vaša glavna snaga i tajna Vaših uspjeha. Uvjeren sam da se Jugoslavenska Kato-lička Dačka Liga u politiku kako ni dosad, tako ni odsad ne če upuštati. A ako Vam tko zamjera, što vidite Boga ne samo u crkvi nego i na ulici, u školi, u znanosti i umjetnosti, pa što dosljedno tome svagdje nastojite raditi u vjerskom smislu, pustite ga i mirno radite dalje. Da ste od ovoga svijeta, svijet bi Vas hvalio, a ovako jer ste od Boga, svijet mora da Vas mrzi i progoni.
Biskupova sedamdeseigodišnjica.
Vaš me gosp. predsjednik pitao, kako želim da proslavite moj sedam-deseti rodendan. On pada upravo na blagdan uznesenja sv. Križa, kada Crkva svoju svetu liturgiju počinje riječima: Nos autem gloriari oportet in cruce Domini nostri Jesu Christi, in quo est salus, vita et resurrectio nostra: per quem sal-
vati et überati sumus. — Pristupite tom zgodom, predragi*moji sinci i kčerke u Kristu, sirom Jugoslavije i vani u tudini zajedno sa starešinama zajedničkoj sv. pričesti i namijenite ju, da Gospod blagoslovi sav naš katolički pokret i kao pomirbu za javne grijehe i pogrde Božjeg imena, koje zazivlju Božju srdžbu na našu milu Jugoslaviju. Sjetite se u molitvama i mene kao što se ja dnevice sječam Vas, djece svoje. Svaki drugi način proslave i bilo kakva priredba bili bi mi neugodni. Izvolite uvažiti ovu moju iskrenu želju.
Konačno Vam, predraga bračo i sinci u Isukrstu, preporučam čvrstu disciplinu i duh jedinstva, koji je duh katoličke crkve i duh Božji.
Blagoslov Qospodnji sašao vrhu Vas i ostao vazda s Vama!
Što hočemo?
U ljudskim se dušama odigrava čitava histerija čovječanstva. Sve ono što mi nazivamo historijom samo je projekcija svega onoga, što se dogada u ljudskim dušama.
Želimo li dakie postati nosioci velike katoličke misli, tada moraju sve naše organizacije neprestano naglašavati, da je duboki i intenzivni religiozni život jedini preduvjet, da se odgoje veliki pojedinci, koji če' svojim životom realizovati svoje velike ideje.
Mi nijesmo organizacija masa, koji bi imali samo svojefzajedničke interese, več hočemo da izgradimo mnogo velikih pojedinaca. Ovi če onda znati upotrijebiti za svoje visoke ideje i neizgradene mase.	I. M.
Nikola Kolarek — Zagreb.
Poslije Maribora.
Minuše dnevi velvebnoga mariborskoga slavlja. (Jspjeli iznad svakog očekivanja, bili su to dani dostojni manifeslacije krščanske, katoličke misli Jugoslavije. Strand, koji vidješe več svjetske proslave katoličke ideje, nijesu mogli, a da ne odadu začudenja nad toplinom, oduševljenjem i karakterističnem svježinom nasfupa katoličke omladine Jugoslavije. Oni vidješe nešto, što ih je začaralo, te su se jedva dijelili od ove mlade generacije, koja je naslupila sa svojim programom u punoj svijesti velike odgovornosti. S priznanjem i poštovanjem prama narodu, koji daje takove borce Križa, odoše u daleke domovine, da pričaju o novom drugu, koji se prožet sviješču svoje misije probija u redove velikih kafoličkih naroda svijeta. A oni, koje Atlantik, Pireneji i nebofične Alpe dijele od naših planina i zelenih livada, poslaše na zborovanje nada sve tople pozdrave i raskriljenih nas ruku priinaju u svoje kolo.
Danas več stojimo u dobrim vezama s centralnim organizacijama engles-kog, franeuskog, španjoiskog, liolandskog, švajcarslcog, anstrijskog te češkog i poljskoga katoličkog daštva. Te cemo veze nastaviti da ih proširujemo i
produbljujemo. U kooperaciji katoličkog daštva sviju naroda gledamo ne-samo izraz vaseljenstva Kristove Crkve, večje smatramo zahtjevom vremena. I zato čemo primati i davati po svim silama svoj oboi, da što prije zavlada Krist javnim i privatnim životom čovječanstva. Služeči opčim vrednotama katoličke misli mi čemo biti i dobri braniči svoga naroda. Naš katolicizam i nacionalizam tu ne dolaze u sukota, oni se jače pokrivaju.
Problem slave nstva promatramo sasvim realno. Ne čemo samo sanjariti o golubinjoj čudi, bratstvu i jednakosti slavenstva. Ne, mi hočemo da stvarno saradujemo na zadatku, što ga ima katoličko slavenstvo. Hočemo da gradimo bolju budučnost slavenskih naroda na ispravnoj bazi: na njihovo) krščanskoj, katoličkoj svijesti. Neumoljivom naukom pravednosti prema samoin sebi i bližnjemu zajamčuje ona riješenja sviju nacionalnih sporova. Ona daje svemu životu slavenskih naroda višu zadaču: da plemene životnu silu slavenstva blagodarnim uplivom vaseljenstva i jedinstva Kristove Crkve. S uvjerenjem, da če ova velika misao osigurati slavenskim narodima rnogu-čnost, da prepoje evropsku civilizaciju višim, duševnim shvatanjem života, osnovasmo Cirilo - Metodsku Studentsku Ligu. Znamo, da nas na ovom putu čekaju mnoga iznenadenja, da nas očekuju ometanja i opadanja. Ali velike se zadače ne niogu izvršiti bez borbe i naprezanja sila. Upravo te borbe samo če okrijepiti naše redove i mi moramo iz njih izači jači, sredeniji.
Cilj je uašeg pokreta: Restaurare omnia in Christo. Obnoviti s v e, dakle i sebe sam oga — i to najprije ! Mi moramo stvarati i iz naših redova rekrutirati za javni život potpune rmiževe. Ni za čim više ne vapi naš javni život nego upravo potpunim čelik-značajima, za muževima, koji z na du, što hoče i koji to ozbiljno hoče. Za nas je nepobitna istina, da samo zasade Kristova nauka i Njegova milost mogu stvoriti ovakove zna-čajeve. Stoječi u predvečerje lučenja duhova u znaku lozinke: aut Christus aut Belial, mi po der ta vam o k a t o 1 i č k i radikali z a m, te otvoreno ispovjedamo, da je Krist i Crkva naš program, od kojega ne odustajemo ni pod koju cijenu. 1 zato zahtijevamo od sviju drugova i drugarica, da njihov „ Vjerujem" bude nesamo izraz osvjedočenog uma, več da praktički životom pokazuju, što ustima ispovijedaju. Načelnem i praktičnom polutan-stvu nema mjesta u našim redovima! Nasuprot mi smo uvjereni, da se ne čemo morati s psalmistom tek na vodama babilonskim sječati svoga Jeruzalema, več da če iz naših redova još niknuti velike duše, koje če žedno piti s nepresahljivih studenaca Vode žive, uvjereni smo, da čemo još dati narodu rnuževa, koji če u posljednjim časovima svoga blagoslovnim radom ispunjenog života spremno predavati duše Gospodu života i smrti rijtčima: „Ja sam rob Božji. Bože učini s robom Tvojim, što je Tebe volja". (Dr. P. Rogulja), ili: „Svoje dušo izročam Bogu, srce svoji družini, telo sla-venski domovini" (Dr. L. Pogačnik).
Iduči spremno od svoga početka slovenski je i hrvatski katolički dački pokret naglašivao potrebu zajedničkog rada, bratske uzajamnosti, dok se nije zaslugom velikih vocla u njegovim redovima razvila svijest o narodnom jedinstvu Slovenaca Hrvata i Srba. Još prije sloma Austro-Ugarske, a nepo-
sredno po smrti našeg Evandeliste mogii srno več da položimo na njegov svježi grob prvi dokumenat narodnog jedinstva: Luč 1918, almanak, koga posvatiše „spominu jugoslavenskega veleuma njegovi fantje". Vršeči želju njegova testamenta stvorismo u Ljubljani zajedničku dačku organizaciji! — J. K. D. Ligu. U Mariboru smo prvi put pred svijetom proživljavali ideju narodnog jedinstva. Dobro znamo, da mi istom moramo stvarati jedin-stvenu jugoslavensku narodnu dušu. A duša se naroda ne može izgraditi preko noči. To se ne može obaviti bez pnčetnih iznenadenja, ni bez zapreka. Mi čemo jasno držati pred očima ovil veliku zadaču i postepenim putem poči do ostvarenja svoga uacionalnog programa. Ideje i rad dra Mahniča, koga smo u svojoj sredini mogli pozdraviti kao mučenika narodne misli, i dra Kreka, koji nam je očinskim testamentom povjerio svoje živptno djeio, jesu pouzdana baza, na kojoj čemo s uspjehom graditi jugoslavensku kultura.
Naša ljubav prema narodu nije pusta fraza. Od prvih je dana pokreta brujala nijema pjesan uesamo u dušama našim, več je žilavo tražila da se realizira u praktičnorn socijalriom radu. I onda, kad je socijalna bijeda jače pritiskivala iscrpavane slojeve našega roda, onda su snažnije reagirale naše duše u sječanju, da je i Krist nad pogledom nevolje svoga naroda rekao Božanske riječi: „Žao mi je naroda". Ta demokratska pjesan Ijubavi prema narodu, koji danas najviše trpi i stenje pod težkim jarmom izrabijivanja, mora da ponovno pokrene sve energije naše. Više nego ikad prije moramo danas neumorno naglašavati, da samo vječni zakoni krščanske pravednosti i Ijubavi mogu medu narode donijeti mir i zadovoljstvo. Više nego ikad prije moramo u vrijeme' do maksimuma razvite socijalne borbe staleža znanstveno tražiti puteva i načina, kojima čemo i u nažern narodu osigurati, socijaluu harmoniju klasnih interesa, koju je tako nesmiljenq iztiakazio libe-ralizam. Više nego ikad prije moramo zalaziti sitnim radom medu narod i na izvoru upoznavati bez iluzija život našega čovjeka onakov, kakav jest. Više nego ikad prije moramo se danas priučavati žrtvama u socijalnom radu, da kasnije kao narodni inteligenti možemo i znamo potpuno zadovoljiti socijalnoj odgovornosti, koju nosimo prema cijelom svomu narodu. Ali u svemu tomu radu ne smijemo pustiii s vida osnovne misli: da socijalni problemi nijesu tek pitanja želuca, več da su u prvom redu pitanja unutarnjeg zadovoljstva, što ga daju tek uredeni računi s Gospodarom vasione.
Preporodna se akcija katoličkog pokreta ne če odsada ograničivati samo na mnške. Ne, i za jugoslavensku je katoliki n ju došao čas, da se stavi u redove Kristove armade. I ona mora da pridoda svoj dio za najdragocjenije baštine otaca. Neče samo kao skromna ljubica biti nositeljica mira i ijubavi domačeg ognjišta, jugoslavenska če katolička žena i kao majka i kao inteiigentkinja unositi i u naš javni život oplemenjenje i kulturu srca, blažiti strasti stranačkoga i kuiturnog boja, biti zaštitnica gaženih i zapušte-nih, prosvjetiteljica neukih. Ali ona če i onda, kad popuste sile braniča obi-teljskih svetinja, znati srčanošču i spremnošču, kojom lavica brani svoje, s
uspjehom stati na obranu svetinja, koje'samo ona umije najbolje da cijeni. To su zadače, za koje če svoje članice pripravljati ženska katolička dačka organizacija 1
*
* *
Nad veiikom je dvoranom svečanog mariborskog zborovanja, gdje se poslije decenija rada i borbe, poslije rata i grobova okupio novi rod kato-ličke Jugoslavije, lebdio pun očinskog dostojanstva duh Mahničeva krčkog radikalizma i svojim je sjajem obasjavao svjetle sjene mrtvih vitezova sv. Orala, koji su poput hrastova prokaznika pokazivali zamamne puteve kato-ličke akcije tisuči i pet stotina mlade brače i sestara. Neodoljivom je snagom govorila Mahničeva poslanica, da $u ideje bačene pred dvadesetak godina u mlade duše zdrave i krepke. Govorila je, da je pokret živi, mladi orga-nizam koji bukti i napreduje. A svijetle su sjene prvijenaca katoličkoga dačkoga pokreta pozivale odabrane sljedbenike na putove, kojima se izilazi na goru gospodnju. Podimo za njima 1
Branko Štorov:
Mi.
12. XI. 1920.
Mi idemo na šivom rubu sveta. U očima nam titra svest i snaga. Na belom stegu veje naša mladost i kosa nam se sjaje ispod zvezda.
I kosa nam se razleva ko reka ko naša mladost posred jakog veka ko snažna voda maglenoga teka ko sveži brskut srebrenijeh jeka.
Mi idemo u magle i u zore u sunce i u mesečeve mene. Sejemo stope neutrtom stazom. Tražimo kucaj svemirskoga Bila.
Mi idemo na šivom rubu sveta u tihi ritam zvezdanoga leta u snežni titraj posvečenih meta. Gde naša zena svoga Boga sreta.
a
Anton t^odnik:
Tihe pesmi.
(Iz sanj bolnih deklic.)
I.
Naša hiša je bela kot zimski večeri in tiha. Čez okna so pale zavese od mesečine. Ne vetra seiest, ne glasna luč ne oznemiri nam duše. Misli kot cvetje snežijo o sen
čudežno bel . . . Mnogo je deklic nas — in vsak obraz — kot da v daljno daljavo posluša muziko bajno, tiho in tajno, da bi v duši nam pesmi kot veter zapele . . . v oknih kot oleandri so luči vzcvetele . . .
In ko zapojö nam — lilijsko čiste kot melodija mramornih stebrov v sijaju zvezd — pobožne in tihe smo kakor Marija . . . K sanjah stojimo sred daljnih cest. . .
II.
K sanjah stojimo sred daljnih cest
kot lilije, ki jih zapal je sneg mesečine . ..
krog nas rascveteli so gaji se zvezd —
kot rože jih trgamo, vpletamo v läse
in mislimo na čudalepe čase .. .
s srebrnimi venci krasimo si glave
kakor neveste .. . kot hrepenenje sladke so ceste .. .
vse bele se šetamo skozi dobrave —
z nami Marija . . .
Kot slutnja ljubavi — nožic je naših godba tiha — —
III.
Nožic je naših godba tiha . . . in smo sredi daljnih, daljnih krajev, v deželi hrepenenja, belih majev. Od vseh dreves vise tančice, ki skozi nje nevidno mesec sije . . . Kot omamil bi jo vonj cvetlice, Marija tiho zaprla oči je, sklenila roki in moli . .. Naše je duše slutnja prešinila radosti, boli. ..
K naših se dušah ljubav je prižgala,
ljubav — domotožje,
kot nat vrtovi zimskimi mesec . . .
ah, vsa drugačna kot ljubav ljudi, ki žge — —
v njenem ognju bi kot sneg skopnele , . .
Anton Vodnik t
Jaz ljubim zimske večere ...
Jaz ljubim zimske večere, ko bele in tihe
besede so kakor najtišje vonjave,
in se le ure zvoki mešajo med naše vzdihe.
Zgodi se, da pride tujec v našo sredo in se med nas usede, • zamaknjen zastrmi v blastenje dalj in pozabi na pripravljeno besedo . . . in je kakor v lilijah njegov obraz in sanja kakor mi v večerni čas in da miru utrujenim očem — ko se zbudi, je tih in nem .. .
Josip Vrana:
Gluma života.
Da li ste kada bili u kazalištu bez druga? Izvodio se čin za činom, a iza svakog je bio buran pljesak i živahna debata. Samo ste vi šutjeli. Ta s kime da i govorite!
Kada je zastor zadnji puta pao, ogledali ste se dvoranom i nezadovoljno otišli.
Gluma na pozornici odigravala se i u duši Vašoj. Svako je lice bilo u njoj obasjano posebnim svjetlom. Nije Vas zavelo raspoloženje publike. Pa zar se nijeste baš Vi najbolje okoristili? I zašto ste zlovoljno otišli?
Nijesu Vam dali govoriti.
Ta koliko imade lica i u sarhoj glumi, koja do riječi dodu tek na mimohodu, da se opet zauvijek izgube!
U glumi života malo tko dode do riječi. Veči dio naših misli, osječaja i htijenja ostaje za vazda zakopan. A svaka nas tajna muči, i za svaku misao i osječaj htjeli bismo da netko znade.
Ta zar, kad pane zastor smrti, prestaje sve?
Za srečom.
Sreča! — Tako se posprdno nabiru usne cinika. A u tome traži oduška čežnji mladano srce. Ali nikoga ne čuh, gdje bi veseo izustio: sretan sam.
A kuda moja sreča, za kojom mi čežnja ispunja čitavu mladost? Kad hoču da potražim trenutke prave sreče, moram da segnem daleko u prošlost, a oni su tako rijetki kao jabuke, što drugi put cvatu. A život mi je vječna briga, vječan rad i — vječno trpljenje.
Pa kad se od sile, kojom omamljen srtam naprijed, ponešto, otrijeznim, pitam se, kako to, da ne sustah kraj puta več davno.
Odmakavši se vidim, kako mi je svaki čin prepreden nadom u sreču, koja če izginiti cijelo moje biče, a daleko nadmašiti svaki bo i trud.
A jar ispunjenje njeno može da na zemlji bude ovdje?
Fanika Šusteršič, Ljubljana:
Socialni pomen našega organizacijskega dela.
Da je današnja družba bolna, to je dejstvo. Izvršil se je velik preobrat na kulturnem in gospodarskem polju. Kmetje, obrtniki, delavci, kulturni delavci tožijo o svoji bedi; tako je nastalo delavsko, agrarno, obrtniško vprašanje, so izraz tiste nezadovoljnosti in tvorijo socialno vprašanje. Nekoliko si ne znamo, nekoliko pa nočemo prilagoditi tem novim razmeram; zato v družbi ta disharmonija. Kdor hoče rešiti socialno vprašanje, mora spoznati sociološka načela, načela na katerih je osnovan družaben red, vzbuditi mora v družbi voljo, da se ta načela tudi uveljavijo. Celo ženske se je polotila neka razdvojenost in je tako nastalo tudi žensko vprašanje. Dokler ne bo rešeno žensko vprašanje, si ne moremo misliti, da bi biio rešeno socijalno vprašanje.
V poganstvu je bila žena sužnja in je še dandanes tam, kamor še ni segel vpliv krščanski. Žensko se ni smatralo za človeško osebnost, ampak za topospolno bitje brez posebnega duševnega namena in veličanstva. Krščanstvo je ženo osvobodilo. Postala je enakovredno bitje možu. Liberalizem je začel oznanjati ženi svobodo, materializem pa je dal tej svobodi vsebino; tako se je odcepila močna struja, ki zametuje zakon in materihstvo ter hoče le ljubezen kot uživanje češ: namen življenja je živeti in izživeti se. Proti tem načelom se pa združujejo krščanske žene v obrambo upravičenih ženskih teženj. Njihov namen je, boriti se zoper vse, kjer je žena najbolj prizadeta zoper nepravilno vzgojo, nenravnost, alkoholizem, uveljaviti pa hočejo nerazdružljivost zakona, žensko izobrazbo in dobrodelnost. Ženske se hočemo same organizirati, ne smemo pustiti, da bi v naših zadevah odločevali svobodomislelci v našo dušno in gmotno škodo. Žena ima globok, celo, lahko rečemo največji pomen za življenje. Žena je srce iz katerega prihaja življenje in gorkota vsemu človeškemu organizmu. Žena je poklicana, da zaseje prvo seme v rodovitna tla nežnih otroških src; ženi pripada naloga, da obudi prve kali duševnega življenja, da goji in neguje one kali iz katerih bode otrokovo mišljenje poganjalo v krepko drevo; skratka: žena ima vzvišeno nalogo položiti temeljni kamen k bodočemu poslopju duševnega in nravnega življenja. To je razvidno že iz tega, da odgoja, katero je kdo imel v mladosti, navadno daje smer za vse življenje.
Žena je izločena iz starega reda in drugačne zahteve se stavi na njo, zato se je jelo premotrivati njeno stališče v družbi in na novo določati njene dolžnosti in pravice. Ta izprememba je utemeljena v razvoju industrije, ki je
izrinila iz hiše gospodarsko produkcijo in prisilila ženo slediti nekdanjemu delu v tovarno ali pa ostati brez dela, brez kruha. Na ta način čeka na tisoče žensk, ki ne najdejo v domači hiši ne dela ne jela na različne službe. Da bi se v bodoče lažje rešilo žensko vprašanje, zato mora ženstvo samo zainteresirati javnost in kazati pot, po kateri se to vprašanje rešuje. Zato je prva potreba, da smo si same na jasnem česa nam pravzaprav manjka. Kdor ve kaj mu manjka, zna zahtevati, svojo zahtevo dokazati in utemeljiti, le tako bo nekaj dosegel. Pred vsem nam manjka izobrazbe. Le izobrazba je ključ k razrešitvi problema med narodom in inteligenco, brez izobrazbe je vse ničevo, samo zlat sen ki se razprši, da sledi potem še giobokejša tema. Ker je danes že med srednješolsko mladino razdvojenje svetovnega naziranja dovolj razsvetljeno in razširjeno je nujna potreba za dijakinje, da se odločijo za eno ali drugo naziranje. Tu se začenja organizacija, ki je najkrajša pot do splošne izobrazbe. Šola je vseh ozirih pomanjkljiva, ne more nam nuditi vsega kar potrebujemo v praktičnem življenju; zato si moramo potom drugih korporacij iskati pripomočkov za razumevanje in poglobitev v toliko vprašanj s katerimi tangira moderni čas ženstva. Narodna in politična probnja vabi katoliško-mi-slečo- dijakinjo, da stopa v vrste svojega naroda ramo ob rami in se hoče boriti za narodne, politične in krščanske pravice. Socialni duh mora nadvladati vsako dijakinjo, duh požrtvovalnosti in praktičnega krščanstva. Ideja, da človek ni samo na sebi namen, ampak, da dolžnosti do svojega bližnjega, do naroda in človeške družbe, ideja, da moramo povsvod, kjer gre za blagor ženstva, svoje zasebne koristi podrediti skupnim interesom in velikemu skupnemu smotru, ta ideja zmaguje in mora zmagovati vedno bolj in bolj. Zato je silno potrebno, da se ustanove povsvod organizacije katoliško-mislečih dijakinj, kajti tudi žena mora korakati s korakom časa.
Zavedajmo se, da žena stopa v novo fazo razmer in razvoja, da je tudi v nas dovolj energije, ogromno neizražene sile, da pomagamo postaviti središču Evrope oltar krščanstva človeške misli, svobode in napredka. V organizaciji delujmo za povzdigo ljudske omike. V tem tiči socialni pomen našega izobraževalnega dela. Nasprotniki nam sicer ugovarjajo: „Dijakinja najse drži svojih knjig, v prostom času naj se uri v ročnem delu in gospodinjstvu, ker taka stvar vedno lahko vodi v njeno pogubo." }e včas ih tudi res, vendar pa statistika kaže, da je padlo več deklet, ki so se vedno tiščale doma kot pa onih, ki so zahajale v pošteno družbo. Ako se mladenka le preveč doma tišči, se nekako pomehkuži, ko stopi v življenje jo vsaka novica vznemiri in razburi pa nima moči in nastopa, da bi to premagala in prenesla. In take pomisleke goje navodno oni, ki samini majo resno volje, da bi delali. Vsi razlogi, predvsem pa vzgojeslovni govorijo, da moramo ravno dijakinje začeti socialno delo. Glavna naša naloga bodi: vzgoja samega sebe, socialna vzgoja, umstvena izobrazba, izobrazba srca in volje. Kali, ki poženejo v mladih srcih organizacije ne izžene niti najljutejši vihar poznejšega življenja.
Svrha Jugoslavenske Katoličke Djačke Lige.
Kultura nije djelo pojedinaca, nego ona raste iz volje i nastojanja cjeline. Katolici Jugoslaveni moraju biti svjesni svoje posebne kulturne zajednice. Tek ta če nam kulturna zajednica dati krščanske kulturne radnike. Za tu veliku misiju pripravlja Jugoslavenska Katolička Dačka Liga svoje članove. M. P.
U boj protiv kompromisa!
Borba izmedu zablude i istine je kao borba izmedju Kaina i Abela. Kain govori svome bratu: podimo na polje istine, ali zato, da ga ondje izdaj-nički ubije.	Lacordaire.
Anton Vodnik :
Kako me gane violine plač . . .
(Iz cikla „DekliSke pesmi".)
Kakö me gane violine plač, ki da večeru čudnožalostno vsebino . . . Kadar mi v dušo zažari kot zarja žalostna jesenskega večera na samotnim gajem,
takö mi čudno je, da bi jokala za kdo ve kdaj že izgubljeno srečo — morda za mamico, ki v grobu spi — a včasih se mi zdi, da sem umrla davno, davno in me pesem je zbudila v zemlji spečo.
Anton Vodnik:
Deklice spomladna pesem.
Sobica moja je revna. Pozimi je mrzla, a pride maj, pesem piščali z vetrovi — ah, to so pozdravi sester mojih neznanih, ki kot jaz v dobravi sanjalo v celici ozki, v snu hodijo trgat rože v gaj.
Kot roža samotna v vazi, vse ure presanjam o gaju in trati ki nikdar na njej se nisem kot dete igrala. Ker delavka bila je mamica moja v mestu. Ko čutim, da sta zvečerila nebö «e in dalja, sreč mi močno bije in ne morem spati.
Ljudjč, ki me vidijo, pravijo, kakö sem bleda v obraz . . . da sem bolna ... Jaz se smehljam . . . Oh gaji, ki šumi
v vetrih daljnih . . . Oh pomlad, vznemirjaš srce
li deklicam samö? — Bogve, če drugim takö je, kot čutim jaz . . .
Kakö je to čudno: hiše, ki skozi okno jih gledam, so vedno enake, pa vsaka med njimi sleherni dan drugačno življenje živi, kot da dušo imä ... O vse drugačno v solncu kot v deževnih dni šumenju enozvočnem! . . . Včasih misel dahne mi v dušo — korake
poslušam, kakö zvenč zjutraj, o poldne, zvečer: najljepše zvečer . . . Zamolklo, kakor iz kdo ve katere daljave, prihajajo k meni, odhajajo zopet v skrivnosti sanjave, da drhtijo mi röke: takö me boll hrepenenja.nemir . . .
Branko Štorov:
Dolazak.
Sve omare danje i sve tople noči govore o roku strašnih letnih dana. U cvetnom če parku sva proleča proči i sažeti jaki sok sa svojih grana.
I diče se kupa svih proletnih snaga da nazdravi rečju punom toplog plama. A, kad leto stane posred cvetnog praga, ganuče se mnogo cveča i paläma.
Nabreknuče granje javora i hrasta, zatitrače srebro breze i topole, sasuče se zlato na redove plašta i na jaki miriš borova i smole.
Prostrujače žar. I sav če život stati. Poče pesma setnog proleča što kreče ponosno i tiho kao mlada mati — —
A dotle če došljak Ijudima na čela i na slepe oči žigove da meče — do tri svetla žiga, mirisna i vrela.
Jož«:
Noč.
Okno polno zaves. Ležim : Večnost od stene v steno. In nikjer luči —
Sen: iz daljnih, belih cest ... koraki, koraki — tihi ko vest —
iz vrta na okno hodijo, blodijo. Besede čujetn: tvoja molitev milosti prosi. Tvoje blede rokč drhte, v temo razpete iščejo, iščejo in sezajo v moj rosni obraz . . .
V okno sem vrgel svojo rokö in ga ubij.
Josip Vrana:
Meni se vječno žuri.
Kažu : kad klone od umora čovjeku ruka, i posrče noga, a vjeda se sklapa, na krilu sestre i I' brata il' oca si brižna čas ugodno provest za noči je tihe.
A kada ti dodija život i očaj u duši, kraljevski prijesto si urešen traži, utruden putuješ naslonjen na rame druga, lijek najbolji, stalan u riječi je njeg'voj.
Ne poznajem izvor, što napaja dušu i vedri nam čelo, ni perivoj inekana proljetna hlada ; ne poznam počinka ni odmor od danjega truda, što vele da nanovo diže nas na rad.
A dnevi mi truda ko hipovi u sreči bježe. Ta pasti bih morao od goleme muke. I za sobom vidim tek neznatno djelo načeta posla, ni temelj za vječnosti kulu ne sazdah.
A kada ču zidove bljelim da tesancem gradim, i gdje mi za oblogu svetišta zlato i luč kandiöca; i gdje mi je alem — žrtvenik i uz njega žrtac? Ah, meni se žuri.
Anton Vodnik:
Magdalena.
Nekdö, ki me ljubi, poslal mi je šopek belih narcis. Ko sem prejela te rože, mi v duši je bilo večerno-sladko — kakor zarja, ki gasne, da sem vzdrhtela, nesmenhnila v snu se . . . v trenutku občutila vse in jokala kot deklica mala — — —
Za polji, vrtovi kot sanje samotne vsi gaji so modri,
tih, tak tihe vonjave, še tišje nebö . . .
Ah, da za hip, le za hip bi deklica bila
kot včasih, ovenčala z rožami bi se, da svila
po vetru spomladnem bi zadehtela —
in vse kakor nekdaj bi bilo preprosto-lepö . . .
Ah moje telö, moje ubogo telö —
da bilo bi moje kot sen,
ki ga izvabim vonjavam v najtlšjem večeru,
da bilo bi moje kot pesem, ki pojem v nemiru
jo daljnjih želja in detinskih spominov,
da bilo bi moje kot zvezda, ki gledam jo vsako noč . . .
Janko Kralj — Ljubljana:
Do nove družbe.
(Nastavak.)
IV. Sedanji družabni red.
Zlato, denar in sploh vsak grobi pohlep so spoštovani kot bogovi.
(Plato, Politeia.)
Z orijaškimi koraki je v zadnjih sto letih napredovala tehnična kultura. Para in elektrika sta dva silna sužnja, ki ju je človek upregel v voz civilizacije. Od njih gnani stroji store danes več kot vse telesne sile celokupnega človeštva. „Železni hlapci so prevzeli delo človeških rok ; pri produkciji potrebnih dobrin so dosežene neizmerne »pridobitve na času in sili, — se je li uresničil blagoslov, ki ga je obljubljal ta razvoj ? Je-li dopolnjen čas, ki bo tudi najrevnejše odrešil od nujnosti, da že od same možnosti, da trpe bedo? Ali je čudovita pomnožitev moči, ki ustvarjajo dobrine, ustvarila tudi dobrine za vse? —--
Poznamo odgovor na ta pereča vprašanja.
Vsak dan jih zre odprto oko v tisoč jasnih pojavih.1
In ti pojavi so strašna obsodba sedanjega družabnega reda. Ni jih malo med nami, katerih zibelka je tekla v središču bede, ki so globoko in z lastnim srbem občutili, kako težak jarem je tri njih očete, mezdnike, moderne sužnje. Kdor pa je slep in se mu zdi vse na svetu prav in spodobno, ta naj stopi v zagrebško Novo ves, v ljubljanska podzemeljska stanovanja, v trboveljske barake, kjer spe stotine črnih rudarjev, teh stebrov modernega gospodarstva. Dvigne naj se in stopi v vlažne, tesne, zaduhle templje tuberkuloze. In videl bo: dojenček, družina, sloj, narod, država, vsa ljudstva sveta, vse gonilne sile kulture, — vse je ogroženo od strahotnih pojavov, ki jih povzroča kapitalizem. Kaj ima jedro človeštva, kaj imajo delavne množice od tega, da se je tehnika silno izboljšala, da so največji duhovi zamišljali nove strojeve, nove kulturne
1 Adolf Damaschke, Die Bodenreform. Jena 1919. 16. Aufl., str. 1.
vrednote ? Golo eksistenco. Tehnične pridobitve, ogromni zakledi znanja, ki so jih nakupičili človeški rodovi v tisočletjih, in armade delavnih, produktivnih človeških sil, vse to eksistira po pojmovanju kapitalizma edinole zato, da naražča premnoženje, pridobljeno brez dela.
Odveč bi bilo, spuščati se v vse podrobnosti, v bedo, zločine, kronične epidemije, zastrnpijevanje še nerojenih, v vso materijalno in moralno propast, ki jo neposredno ali posredno povzroča kapitalizem. Vara se, kdor misli, da je samo gotov del jndustrijelnega delavstva izpostavljen nevarnosti. Velik del kmetskega ljudstva je izročen na milost in nemilost moči velekapitala, v zadnjih letih je prišel v njegovo območje tudi srednji stan, mali obrtniki, duševni delavci in duševni rokodelci. Glede na intezivnost in glede na obseg je ravno zadnji čas silno narastla socialna beda. Mi je ne moremo pregledati v vsej globini in s konkretnimi podatki v rokah, ker v naši domovini nimamo statistike o teh življenskih vprašanjih celega naroda. Zato naj samo shematično ugotovimo kvarne posledice kapitalističnega družabnega reda.
V	gospodarskem oziru je rodil kapitalizem popolno anarhijo produkcije in konsuma. Privatni interes je vodilno načelo gospodarstva, interes skupnosti, družbe se ne upošteva. Gonilni moment je profit. Producira se radi profita in ne zato, da bi se krile potrebe družbe. Produkcija je anarhična, kjer ni posameznim gospodarstvom nadrejenih organov, ki bi urejali produkcijo. In tako nastanejo radi nadprodukcije velike gospodarske krize, ki jih spremlja veriga strašnih pojavov socialne bede. Toda anarhična produkcija ima še dalekosežnejše posledice. Industrija ki producira več, kot je doma potrebno, išče novih trgov. Na svetovnem trgu se neprestano bije tih, a srdit boj za odjemalce, boj za solnčno mesto v velikem svetu. Nastanejo interesna nasprotja med velegospodarskimi krogi različnih držav. In ta nasprotja se po-oštrujejo : dnevno časopisje, vplivano od kapitata, zanese to interesno nasprotje med narode. Slednjič zbudi v narodu mnenje, da gre za življenski interes celega ljudstva in države, medtem ko so v nevarnosti samo trgovski interesi gotovega sloja. Pred nami zraste v vsej veličini imperijalizem (politični egoizem), zvesti brat kapitalizma, gospodarskega egoizma.
Ravno ta pojav, imperijalizem, nam pokaže tudi silno anarhijo konsuma, ki jo je pospešil kapitalizem. Ali naj govorimo o miljardah (v vsaki miljardi je zakopanih na tisoče lobanj in delavnih rok), ki so jih izdali za armado, — in to sedaj po vojni? Večjega razsipanja narodnega premoženja še ni videl svet. Toda to je izjema. V vsem rednem delovanju sedanjega gospodarskega reda moremo zapaziti, kaka anarhija vlada v konsumu. Moda, reklama, luksus, to su velika poglavja zase. Tu je razsipanje s človeškimi silami, surovinami, vodnimi silami itd. V to poglavje spada tudi dejstvo, da se je posredovalni trgovski stan bohotno in nenaravno razpasel (verižništvo itd.), kar rodi kvarne posledice.
V	socialnem oziru je zrevolucijoniral kapitalizem družbo, prevrgel je prejšnjo organizacijo stanov in presekal vse kulturno človeštvo v dve plasti: v posedujoče in mezdnike. Posledice te ločitve in mišljenje mezdnikov je plastično orisal tov. Žaren v zadnji številki „Zore".
Kapitalizem je uničujoče vplival tudi na kulturo. Kultura je danes monopol gotovega stanu. Kultura je zajedalka, ki se redi od znoja in žuljev delavnih mas, stavba je, zgrajena na bedi ljudstva. Toda tudi kulturni delavci, ustvarjajoči duhovi, stoje že v obnožju kapitala. Talent je postal blago. Kulturni delavec — umetnik, znanstvenik — prodaja svojo duševno moč po istih metodah, ki so običajne za drugo blago. Treba je reklame, da more živeti. Duh trgovine, umazani vonj denarja se oprime najsvetejših vrednot, umetnosti, znanosti; četudi se prizadeti krčevito upirajo, glad jih sili, da stopijo v prašno areno po kos hruha. Ljudstvo ima po veliki večini od te kulture le malo. Dokler je ogromen del naroda v neprestani krčeviti borbi z Bedo, toliko časa bodu njegove oči uprte v zemljo, ker zvezde ne svetijo slepcem. Kultura je in bo velikemu delu „kulturnih narodov" luksus in simbol suženjstva, dokler ne bodo ljudstva socijalno osvobojena.
Koliko etičnih vrednot je pokopal kapitalizem, je težko povedati. Gotovo in jasno je, da ni on edini vzrok, da moderna Evropa naravno propada. Toda kdor je pogledal in znal razabrati tajne črte, ki so zapisane v življenju veli-komestnega proletarijata, kdor pogleda v ječe, blaznice in špelunke, ta bo imel bled pojem, koliko je tudi tu zakrivala beda, katere oče je kapitalizem. In problem slovenskih deklet, služkinj v tujini, naših Amerikancev, problem listih tisočev, ki iščejo kruha v tujini, ker za nje ni zemlje v domovini, — vse to su tudi vprašanja etične jakosti našega naroda. Ti tisoči so obsojeni v naravno propas in lep del krivde nosi pri tem kapitalizem. Veliko in obširno je to poglavje, v tem okviru ga ni mogoče podati niti v obrisih, kaj zelo da bi ga izčrpali.
Ko smo premotrili sedanji družabni red, njegovo rast, idejne temelje in posledice, ki jih je rodil, si moramo biti v toliko na jasnem: V interesu vse družbe je, da se življenski pogoji delavnih slojev korenito izboljšajo. To dejstvo je pač sploh izven diskusije. Pred nas pa takoj stopi drugo vprašanje: Ali so socijalna zla samo bolni izrastki kapitalizma, — ali je mar kapitalizem sam nam na sebi že v temeljih pogrešen? Konkretno: Ali naj pustimo sedanji gospodarski red v principih nedotaknjen in skušamo v okviru kapitalizma izvesti razne reforme v zaščito delavnih olojev? Ali pa naj stremimo za tem, da se sedanji družabni red polagoma presnuje v novega, ki bo zgrajen na principu pravičnosti in dela?
Tu stojimo na razpotju.
V. Naša pot.
Socialist more biti le, kdor ni marksist.	(Wilbrandt.)
Vsi, ki čutite otiske zapestnicspon, tudi vi, pozorno sklonjeni naprej, bro-darji v bodočnost, v bodočnost v obzorja nova brez mej! (O. Župančič.)
Kapitalizem je udaril človeštvo do korenin. Naj si je moč tega gospodarskega in etičnega nazora danes še silna, vendar moremo reči, da je njegova ura že bila. Kapitalizem bo padel. Kakšna naj bo nova družba, ki bo
zamenjala — v postopnem presnavljanju — kapitalistično družbo? Kakšen je ideal družbe, kot si jo mi zamišljamo?
V novi družbi bo vodilen nazor socializem, nova družba bo socialistična.
Predno skušamo orisati in doumeti pojem socialistične družbe, še eno opombo: Če govorimo o družbi, mislimo žive ljudi in gospodarstvo. Oboje, ljudje in gospodarstvo, se neprestano razvijajo, oboje kaže toliko raznoličnosti, da bi bilo čisto napačno, naslikati do zadnjih potankosti fantastično sliko nove družbe. Nekaj pa je mogoče podati: Smer v kateri naj se razvija mišljenje ljudi in smer, v kateri naj gre gospodarstvo v svojih odnosih do človeka.
Kaj je torej znak te socialistične družbe?
Po svoji etični strani je socializam ukoreninjena zavest, trden nazor, da je družba socialno-psihičen organizem, v katerem vrši in mora vršiti vsak člen gotovo funkcijo. Interes posameznega člena je ozko združen z interesom skupnosti in se mora temu ukloniti. Vsak člen ima pravico do poštene eksistence in dolžnost, da vrši svojo funkcijo v korist celega organizma, — kar je tudi njegova korist. Nad privatnim interesom vlada ideja vzajemnosti in prepaja vse panoge življenja.
Je-li mogoče, da se človeštvo kedaj sklene v tak enoten, popolen, duševno v celoto zlit organizem, v katerem bodo vsi tako presunjeni z neomajno in globoko zavestjo vzajemnosti, da bodo z lahkoto pripravljeni žrtvovati lastno korist skupnim interesom? Da bodo prežeti z zavestjo, da nauk o bratstvu vseh ljudi ne sme biti medla, sentimentalna fraza, ampak živa realnost vsega mišljenja in dela? Ali bo kedaj napočil ta čas?
(Svršit če se.)
Kakav mora biti život a našim organizacijama.
Tehnički najbolje vodena organizacija se raspada, ako se u nju uvuče grijeh — anarhija. Kafolička svijest ne smije biti oživotvorena samo u jedi-noj organizacijskoj tvorbi, ona mora biti u duši svakoga pojedinca.
Što bude dakle solidnija duhovna izobrazba pojedinaca i što bude uži život s Katoličkom Crkvom, bit če socijalna, nacionalna, polittčka i kulturna regeneracija čovječanstva sasvim spontani produkt toga intenzivnog duhov-nog života pojedinaca.	M.
Svojstva Kat. djaka.
1)	Kat. dak mora imati srčanosti za borbu.
2)	Kat. da k mora znati, da če u toj borbi biti u velikoj manjini.
3)	Kat. se dak niora ponositi, da njegovo religiozno uvjerenje ne spada u pitanja, o kojiina odlučuje — plebiscit.	M. P.
Hermann Bahr. Vedno mlad, vedno nemiren, vedno v rasti. „Das einzige Gebot, in dem sich alle Ethik zusammen fasst, lautet: modern zu sein. Aber nicht blos einmal modern zu sein, sondern immer modern zu bleiben, und das heisst, weil die Beschaffenheit jenes Korrelats unablässig wechselt, zu jeder Zeit revolutionär zu sein.1) Bahr je prehodil vse štadije razvoja kot človek, kot kritik in umetnik. Najprej je bil antisemit, potem socia-list-marksist, estet, vzbudilo se je v njem hrepenenje posebni kulturi. Pariz mu ga zpolni. V ekstazi vriska: Pariz, Pariz. Miljardkrat bi moral pisati, da bi izrazil svoje čuvstvo. Tu sem se prebudil k človeku. Tu je ostal v meni umetnik ... Če mogoče kaj zmorem in kar bom morda še kdaj postal, za vse to se imam zahvaliti Parizu"2) Postane glasnik vsake nove parižke senzacije", najprej v Berlinu — toda ne more strpeti dolgo na tem kraju „najglobljega barbarstva" — potem na Dunaju, kjer ustanovi list „Die Zeit." Počasi spodrine Dunaj Pariz. Leta 1911. pa izpove Bahr: Še danes imam čuvstvo, da so ta tri berlinska leta, od 1884.—1887., vse, kar sem. dvignile iz mene . . . Tam sem postal prost, tam sem se našel . . ."s) Znamenit je Bahr kot kritik. Več kot deset knjig je napolnil ž njimi. Njegova ljubezen velja čudakom, večinoma bohemskim naravam, dekadentom kot Verlaineu, Huysmansu, Wildeju. Razen Verlainea vse čezmerno povišuje, druge pa, kakor Nietscheja, Strindberga, Moneta, neizprosno-pretiravajoče ponižuje.
Danes je navdušen Bahr za tega, jutri za drugega. Komaj izide „Homme iibre" od Maurice Barrls, takoj mu je največja knjiga stoletja. Zakaj „der
') Citat iz knjige: Dichtung und Dichter der Zeit von Albert Sorgel, str. 454.
2) Citet istotam. Str. 452
■3) Citat istotam Str. 457.
Kritiker ist ein Vervandlungsmensch, ein Kautschukmann und Schlangenmensch des Geistes, der immer aus seiner Haut im jede fremde Natur kriecht, um aus ihr heraus zu berichten."4) Kaj je za Bahra kritičarsko delovanje, vpraša moj literarni esejist. Pri vsem veselju do propagiranja pač samc5 priprava za lastno stvariteljsko delo. Kolikor razvojev je ,imel Bahr kot kritik, toliko tudi kot pripovednik in dramatik. Socijalna, politična satira je vsebina prvih njegovih dram. Strind-berg se izdivja v drami „Die Mutter" (1891), ki jo imenuje moj mentor „najbolj perversno i snovno najbolj surovo dramo naturalizma." Kot dekadent, učenec Bourgetov in simbolistov je spisal roman „Die gute Schule." Knjige skepse so tudi naslednja dela. Nato se prične vrsta dunajskih del. L. 1910. prične z delom „O Mensch J" ciklus 12 romanov, v katerih hoče Bahr narisati življenske oblike sedanjega človeštva. Po njegovem prvotnem načrtu se imajo 4 romani odigravati v Austriji, 3 v Nemčiji, 3 imajo biti internacijonalni, zadnja dva pa v proletarijatu. Njegovih leposlovnih del mora biti gotovo precej čez trideset. Med najnovejšimi sem bral dramo „Die Stimme", v kateri obravnava problem nadnaravnega in na podlagi tega problem vere. Naj končam z njegovimi besedami, ki jih je zapisal v dnevniku „1917." (motto : „Eja, Seele, wach auf!" — Die heilige Gertrud): „Ich machte ja stets alle geistigen Moden mit, freilich nur solange sie noch nicht Mode waren, um mich dann wenn sie's wurden, gleich wieder einer anderen zuzuwenden, die es erst zehn Jahre später wurde, über mich war verhängt, erst das ganze Ringelspiel aller Irtümer der Zeit kennen zu lernen, bevor mich Gott als alten Mann
*) Citat istotam. Str. 455.
die Warheit finden liess." (H. Bahr: 1917., Verlagsanstalt Tyrolia, strana 98—99).	A. V.
Goethe i philosophia pe-rennis. Njemački je materijalista Büchner analizirajuči odu „Prometheus" htio dokazati, da je Goethe ateista. Tim se svojim pokušajem osramotio, kad je saznao, da je oda „Prometheus" izvadak iz drame istoga imena, koja je htjela upravo protivno da dokaže, t. j. da se s bogovima nijedan čovjek ne smije mjeriti1). Biichnerova je nezgoda tipičan primjer, kako se površno prosuduje književnost. Kao katolici moramo u mnogome zamjeritt Goetheu, ali moramo priznati, da je bio geni-jalan pjesnik. A kad se dublje uživimo u njegova djela i zapitamo, što je upravo ono, što Goethea čini velikim, to valja konstatovati, da je to philosophia perennis — katoličke ideje. Ne-svijesno poput proroka, koji je protiv svoje volje proricao, Goethe u svojim djelima spoznaje katoličke ideje. „Slava neznanim, višim bičima, koja na-slučujemo! U njih neka se čovjek ugleda. Njegov nas primjer neka po-takne, da u njih vjerujemo.2) Nije li to divna krščanska istina! Čovjek, čiji život mora biti inkarnacija ideje, u koju vjeruje. Isus Krist je bio inkarnacija Božja; gledajuči njegov život gledasmo samoga Boga. Iz našeg života moraju blistati ideje, koje zastu-pamo. Nije li time izraženo ono, što svaki katolik i onako čini živeči po divnim zakonima svoje vjere.3 Na taj bi način mogli analizirati cijelu svjet-sku literaturu i uvjerili bi se, da je temeljito poznavanje literarne historije predivna apologija katolicizma. I. M.
') „Denn mit Göttern — Soll sich nicht messen — Irgend ein Mensch" (Grenzen der Menscheit, stih 11 — 13.
2)	Heil den unbekannten — Höheren Wesen — Die wir ahnen! — Ihnen gleich der Mensch ; — Sein Beispil lehr uns — Jene glaube (Das Götliche, stih 7—11.)
3)	Pročitaj takodjer pjesmu „Sensucht:" . . . ,0 lass doch immer hier u. dort — Mich ewig Liebe fühlen, — und möcht der Schmerz auch also fort — Durch Nerv u. Adern, wühlen — Könnt ich doch ausgefüllt einmal! — Von dir o Eu'gern werden — Aoh diese lange, tiefe Qual, wie dauert sie auf Erden."
Tolstojevo razmerje do Do-
stojevskoga.1) Videla se nista nikdar. L. N. Tolstöj je v teku let mislil večkrat na to, da bi se seznanil z njim: „Imel sem ga za prijatelja in nisem mislil drugače, kakor da se bova kedaj videla; da samo do sedaj še ni prišlo do tega, pa bode v pri-hodnjosti." Vendar, kakor je mislil na to, do tega ni prišlo. Po znamenitem pogrebu Dostojevskega pako so vsi hkrati začeli o njem govoriti in kričati, kakor da bi ga bili prvi odkrili, se je končno pridružil tudi Lav Nikolajevič veliki množici ter se spominjal svoje tihe, zakasnele ljubezni do ranjkega in je naenkrat čutil, da mu je bil ta najbližji, najdražji, nenadomestljivi človek. — „Zlomila se mi je spora . . . Prišel sem iz ravnovesja . .. Začel sem jokati in jokam še vedno . . . Nekaj dni pred njegovo smrtjo sem bral njegov roman „Ponižani in razžaljeni, ki me je močno ganil."
Merežkovski se vprašuje: Zakar je bral ravno „Ponižani in razžaljeni", eno izmed njegovih maloštevilnih srednjih mladostnih del, ki nimajo nobene prihodnjosti . . . ?
Dostojevski je bil prvi, ki je s proroškim darom opozoril prihodnjost na svetovni pomen umetniških Tolstojevih del, ki takrat še niso bila razumljiva nikomur in še danes niso našla popolnega razumevja.
Toda ravnotako jasno kakof njegove kreposti je spoznal tudi njegove slabosti. O Ljevinu (glavnem junaku „Ane Karenine" = Tolstöj sam) je sodil podobno kakor Turgenjev: Lje-vin je egoist skozi in skozi.
In kaj sodi Dostojevski o tem, da se Tolstoj kljub vsemu pri zadevanju ni mogel približati ljudstvu, da bi ga sprejelo nekako za svojega, da bi mu zaupalo in bi ne vedelo vedno na njem znak plemstva, ki se mu zdi nepremostljiv prepad med seboj in njim. Pravi: Dva kmeta, naj si prideta od koder koli, se takoj zbližata in sprijaznita. Toda drugače je s plemiči; te loči od ljudstva prepad, ki postane posebno očividen, če plemič izgubi svoje pravice in se mora približati
nižjemu ljudstvu. (To je Dostojevski skusil sam, ko je bil kot politični zločinec zaprt v Sibiriji. Prim.: VI. Levstik — Zapiski iz mrtvega doma, str. 102, 103) In dalje: Storiti moramo, kar komu zapove srce, če zapove, oddati premoženje, ga oddajte . . . če zapove delati za druge, delajte — pa ne kakor nekateri sanjači, ki zgrabijo za samokolnico in pravijo: Jaz nisem gospod, hočem delati kakor kmet! — Samokolnica je tukaj zunanje znamenje. Zato ni potrebna oddaja premoženja, kmečka noža ... vse to je samo Črka in oblika! Potreben je samo vaš sklep, vse storiti zaradi dejanske ljubezni, vse, kar resnično spoznate za mogoče. Vsi vaši poizkusi, da bi postali „preprosti", so samo krinka, ki se zdi narodu nedostojno in vas ponižuje.
Dalje pravi o Tolstoju (oz. Lje-vinu): Ljevin se hoče prištevati ljudstvu, pa je moskovski junker. Taki ljudje se ne bodo nikoli spojili z ljudstvom, da, še več, v mnogih točkah ga ne bodo niti razumeli... In najsi tak posestnik sam pozna kmečka dela, naj zna nositi in napregati voz — ostane vendar v njegovi duši, naj si še tako prizadeva, senca tistega, kak moremo po mojih mislih imenovati „bezposelno pohajkovanje."
K temu pristavlja Merežkovski:
Zdi se, da imato Turgenjev in Dostojevski prav, vendarle ne končno-veljavno. V razburjenostt strastnega boja in iz prevelike bifžine nista hotela in nista znala vse izpovedati, kar sta mogoče o Ljevinu i Tolstoju kod iska-teljima nove religije samo temo slutila. Zdi se, da moremo mi, ki stojimo bolj daleč in smo bolj nepristranski, globlje prodreti v to — k ljub vsemu — edino veliko človeško dušo, ker moremo pokazati večji izpregled, večjo prizanesljivost; največja prizanesljivost pa je hkrati največja pravičnost.
A. V.
Kulturni boj u Čeho-Slovač-koj. Češka se framasonerija ozbiljno sprema na kulturni boj protiv katolika u Čehoslovačkoj. Tu svoju nakanu oni ni ne sakrivaju. Tako je bio od 4.-9.
rujna o. g. održan „slobodoumni" kongres na kojem je dogovorena medu ostalim i taktika čeških framasuna u toj skoroj borbi. „Narodna Politika" javlja i neke teme o kojima su ras-pravljali.
1.	Rastava crke i države.
2.	Lajicizacija i demokratizacija škole.
3.	Žena i slobodna misao.
4.	Zaštita slobode savjesti. (a u ime te slobode ne dopuštaju katoli-cima osnivanje konfesionalnih škola. Op. ur.)
5.	Moralna anarhija društva poslije rata i zadače lajičke moralke.
Ovo drugovima na razmišljanje. Oblači se nebo, sprema se bura. Na oprez!
Doživetje. O Bahru lastno lju-benjivostjo nam pripoveduje v enem izmed esejev v knjigi: Essays, (im Insel-Verlag zu Leipzig, 1912.), kakö gaje dolotela sreča, da pridejo k njemu deklice in mu izkažejo čast, da ga izvolijo za zaupnika svojih želja, nad in tajnih skrbi. Srčkano je pogledati, kako so ljuba bitja v začetku v zadregi, pa kakö postanejo kmalu zauplji-vom sedaj lahko izvemo najbolj čudo-nite stvari. Zgodba se ponavadi začne z novelo in celö največkrat z večimi... Najprej bi rade vedele, če imajo talent. No, v večina slučajih sem lahko galanten . . . „Fletne" (hübsch) so njihove stvari vedno. To lahko povem skoroj vsaki. Seveda jim to ni dosti. „Samo fletne ?" Vse hočejo več. Vse čutijo, da zmorejo kaj več; samo ža-libog —! In sedaj je veliki trenutek tukaj, ko se začn6 ispovedovati. „Ne doživimo pač ničesar!" To je njihova velika bolečina. Kaj koristi talent, kaj najboljša pridnost, če ničesar ne „doživimo". Da vendar stariši ne uvidijo tega ! Posebno matere so strašne. Vedno kuhinja in pletenje. Ja, kako naj tu kaj „doživimo" ? In „doživetje" je ta glavna stvar! Brez „doživetja" ni „pesnenja"! Goethe je kaj doživel, ker je imel bolj pametno mamo .. . Vsem naj pomagam „doživeti." To je vendar malo preveč zahtevano od ubogega urednika.
Doživetje! Tudi naše mladeniče slišim tožiti, da ne doživijo ničesar. Čutijo moč in plemenite darove v sebi, toda ni jim usojeno, da bi kaj doživeli. Kaj naj tedaj storimo ? Oni niso krivi; na njihovi usodi leži. Tako se izpovedo. Često sem premišljal otem in slutim sedaj, da nimajo prav. Usoda ne more nič zato; doživetje ni noben dar usode. Ne, mi sami ga imamo, nebenemu ne more biti dano, kdor ga nima sam v sebi. Biti mora znami rojeno, v tem, kar imenujemo naš „značaj," leži, ali doživimo ali ne. Imeti moramo dar zato, kakor moramo imeti posluh, drugače je vsa glasba, zastonj. Mnogi potujejo okrog sveta in pridejo nazaj revni kakor so odšli. (Skoro istimi besedami je to izrazil O. Župančič v pesmi: Visoki hip. Poznam jih mnogo. Sli so v svet in niso našli dalje, prišli bolj revni so nazaj, pogled jim ozki bil ujet: mrčes, ki v gubah halje meniške menja kraj za kraj.)
Drugi gredo čez travnik in se skoraj gradijo pod težo notranjih doživetij. Kaj pa se pravi „doživeti" ? Srečati stvar, ki nam z enim mahom da čutiti celo čudo našega bivanja (Existenz). Je lahko mehek dih večera, ki nam to stori, ali tih, pogled žalostnega psa ali zvok, ki zveni iz daljne cerkve. Toda naj buči vsa krasota zemlje okrog nas, če smo gluhonemi, ne bomo zaznali ničesar. Z „doživetjem" je isto kot s strahom : kdor ga nima, se ga ne bo naučil. „Das Rätselhafte des Daseins", je dejal Schopenhauer, „ergreift wenige mit seinem ganzen Ernst." Toda samö ti morejo doživeti. To bi naj mladeniči in deklice pomislile.
Tudi si napačno predstavljajo razmerje „doživetja" k „pesnenju". Oni mislijo, da naj vsako doživetje (Abenteuer) takoj literarno zajameju. Z mokrim peresom stojijo tedaj in čakajo, da bi si vse takoj notirali, pris sur le rif (iz resničnega življenja vzeto), kakor imenujejo Francozje. To je strašno neumna beseda. Verjeti, da ni treba druzega, kot iztrgati kos iz življenja, in to bi bilo zavoljo tega umet-
nost, nas je spravilo ob umetnost in življenje. Mi ne doživljamo več, ker leži vedno razum: kako naj pride tedaj nepojmljivo v našo dušo ? Mi nismo umetniki, ker imamo umazanost življenja na rokah: kakö bi se smeli s tem dotakniti lepote ? Moji mladeniči in deklice mislijo, da bodu slišali umetnost od življenja. O, kakö boste tukaj zastonj poslušale! Življenje jc nemo, če nimate sami velikega glasu v sebi. Če pa ga nimate, kaj potrebujete po tem še življenja ?
Sledi mal odstavek, v katerem pripoveduje svojim deklicam, naj ja nikar ne mislijo, da bodo imele kaj svojo literaturo, če kaj prav romantič-nego dožive ... i t. d. K koncu pravi:
Takö jim pripovedujem in reči moram, da je čud®vito, kako potrpežljivo me poslušajo. Toda ko odhajajo, zapazim vendar, da so malce razočarane ; več so pričakovale, vse drugače so si me predstavljale, „bolj intere-santno". To ima človek na koncu od tega 1	A. V.
Socijalni tečaj u Ljubljani. Po-slije svečanosti mariborskih priredila je S. K. S. Z. vrlo uspjeli sociialni tečal u Ljubljani. Prem je tečaj prvotno zamišljem samo za vode prosvjet-nih organizacija, prisustvovao mu je dobar dio daštva, te je živahno posi-zao u debati o pitanjima, koja su mariborskim svečanostima dala dublju pozadinu. Ovaj je tečaj i opet pokazao, kako je potrebno, da se od vremena do vremena zajednički ventiliraju pitanja, koja zadiru u područje jedin-stvenoga i složnog nastupa cijeloga jug. kat. pokreta. A pokazao je soc. tečaj u Ljubljani i to, da danas ima prilično mnogo takovih pitanja, za čije riješe-nje nije dovoljno dva, i ako dobro is-korištena dana raspravljanja. Zato je potrebno, da se bezuvjetno nastavi s tradicijama dra Kreka, pa se barem svako ferije održe i po više ovakovih tečajeva. Ne bi se smjela propustiti ni zgoda, da se za daštvo udesi posebni tečaj, jer je prije svega potrebno, da buduči javni radnici imadu što jedin-stveniju socijalnu odgoju. Ta o omla-dini ovisi budučnost katolicizma u
mmv.
ovoj državi, za čiji je procvat i napre-dak uloženo toliko najdragocjenijih sila!
O problemu socijalizma referirao je dr Gosar. Referent je dr Gosar poznat našem daštvu s lanjskoga soc. tečaja na Homcu, imao više ovaj puta vremena, da obradi svoje naziranje o socijalizmu. Iz razvoja je socijalizma pred ratom i iza rata, povukao dr Gosar nekoliko konsekvenca, koje bi prema njegovom naziranju trebalo oži-votvoriti i u našem socijalnom radu. Naglašujuči, da stoji na nepokolebivim principima solidarizma, postavlja tezu, da se mora izilaziti s konkretnim za-htjevima novoga gospodarskog reda. U obzir se mora uzeti i rašpoloženje masa, koje je bez sumnje socijalistično. Protiv naglašivanja gospodarske slo-bode mora novi gospod, red bazirati na socijalnoj strani čovječje naravi. On ne treba da niječe privatno vlas-ništvo ali mu stavlja pomoču socijal-nih obzira nužne granice. U tom je dakle bit novoga društvena reda, da u svim životnim formama naglašuje razmjer pojedinca prema društvu. Zašto novi društveni red mora biti socija-lističan u o vom smislu. Krščanski socijalizam zabacuje materijalističku podlogu komunizma i soc. demokracije, te ju upire na moralne kvalitete čovjeka, koje nalaze jedinu dovoljnu ocjenu u krščanstvu. Zato novi socialistični društveni red mora biti i krš čanski. S ovakovim doduše novim, ali idealnim shvatanjem socijalizma, mora se zači u narod i oteti ga utje-caju komunizma. Kurzisti su samo po-žalili, da nijesu mogli čuti i praktičnih tražbina krščanskog socijalizma, koga s mnogo mara obraduje dr. Gosar.
Prof. dr. J. Ujčič je u referatu: Religijozno produbljenje po-dao krasnih teoretskih smjernica ovoga problema, o kom je bilo vrijeme, da se temeljito pretresa po našim akademskim društvima. Mi se u ostalom nadamo, da če ovaj referat uroditi i
23
praktičnim rezultatima, koji su navi-ješteni. Napuse, da če se ozbiljno po-raditi u tom smjeru da svaki naš inte-ligenat dode do jasnog spoznanja da je član Kristove zajednice — Crkve, pa če onda i ljubav prema Crkvi odsko-čiti herojskom snagom u borbi za prava Crkve, kojima i kod nas rade o glavi sinovi tmine.
Nedostaje nam prostora da pota-nje referiram ojdasičnom referatu dra Kulovca, „O politici". Obogačen mnogim praktičnim pogledima podao je referent i duboke idejne nazore o politici, koja nije igrarija kavanskih bes-posličara, ni polje iskorištavanja ličnih ambicija samo poluinieligentnih ljudi, več ozbiljna borba za prava širokih narodnih slojeva. I zato ona traži ja-san načelni program, velike, spretne vode i prosvijetljeni narod. Dr. Kulo-vec je u potanjoj analizi ovih triju faktora iscrpio sve što se može reči
0	radu i organizaciji jedne savremene krščanske političke stranke. Mi smo ponovno ponijeli kuči misao, da je besplodan politički rad, koga jedna-kom intezivnošču ne prati i prosvjetni
1	gospodarski rad. Narod neprosvijet-ljen i gospodarski ovisan, jest rob podlih špekulacija korumpiranih poli-tičara.
Mih. je Ivšič govorio o gospodarskim školama, dok je predsj. S. K. S. Z. prof. Mazovec izložio ciljeve našega prosvjetnog rada u budučnosti. Preko izgradene organizacije prosvjet-ljenih sela Slovenije i Hrvatske zači če ideje krščanske reforme i tamo na jug, gdje još ima živog krščanskog osje-čanja i obuhvatiti u močno kolo sve graditelje krščanske Jugoslavije. To je refraim i ovog socijalnog tečaja, koji je i opet imao u svojoj sredini za-stupnike naše pravoslavne brače.
Začrtanim stazama valja ustrajno poči do ostvarenja Krekova testamenta!
N-a.
Za duhovnu obnovu.
Sveti vrhunci.
Daleko su, visoko su, u modrilu neba, kupaju se u vječnome suncu. Sve milo, veliko i lijepo iz svih priča nalazi se ondje u zbilji. Ondje je krasna kraljevna, ondje su zlatne jabuke, ondje izvori žive vode, ondje vječito prolječe s pjesmama slavulja i gukora goluba. Vrhunci savršena življenja krščanskoga . . .
Svijet, pa i krščanski največom večinora ili ne zna ili ne mari za njih. Voli on sa žabama i patkama u mulj, nego sa ševama, labudovima i orlovima u višine. Ipak je uvi-jek bilo duša, a ima ih i u naše posve ze-maljsko doba, koje se zaliječu onamo gore. Nitko se od smrtnika, osim jedne Majke i rijezina božanskoga Sina, ne nadje na sa-mom vršku tih vrhunaca. Mnogi im ipak dospješe do pod vrh. Naši nadljudi, sveči... Hočemo li i mi za njima? Zove nas glas Gospodnji: „Budite savršeni kao što je sa-vršen Otac Vaš nebeški." Zove sve bez razlike.
A gdje su ti vrhunci savršenosti, u čemu stoji poglavito savršenost krščanska? Zar je ona u postu, kostrijeti, i drugim spoljašnjim djelima pokore? Zar u molitvi, primanju sakramenata ili drugim svakojakim pobožnim činima? Sve su to pomagala, koja su potrebna da postjgnemo savršenost, ali sve to još nije ona sama.
Iii je možda savršenost u izvanrednim djelima i bljesku ? Nipošto. lmali smo redovnika u našim krajevima, kojega su hvalili kao čovjeka odlične kreposti, koji se koje-čim isticao, pa je vrijeme pokazalo, da je sva ta kriiepost bila glinenih nogu. On karikira danas sam svoj negdašnji redovnički život i priča, kako je s vrhunca dospio vrlo nisko . . .
Iii je savršenost u tom, da netko čini čudesa? Još manje. Čudesa su dar, davan svecima da pomažu druge, a ne da on njima samima daje ili povečava savršenost.
Krščanska savršenost stoji poglavito u 1 j u b a v i.
Savršeno je ono što dobro postizava svoju svrhu. Savršsno je oko, ako dobro vidi, uho, ako dobro čuje, ura, ako dobro pokazuje vrijeme.
Savršen je čovjek, ako ima sve, što mu treba za njegovu svrhu. A čovjekova je svrha u toni, da se što uže združi s Bogom, da postane Bogu što sličniji. To pak čini u punoj mjeri tek ijubav, ona božanska sila, kojoj apostol Pavao pjeva pjesmu nad pjesmama u 13. glavi I. poslanice Korinčanlma.
„Da govorim jezicima ljudskim i ande-oskim, a ljubavi nemam, to sam kao mjed, koji žveči, iii zvono koje zvoni. I da imam proroštvo i znam sve tajne i svaku znanost i da imam svu vjeru tako, te i gore pre-mještam, a ljubavi nemam, nista sam. I da razdam sve imanje svoje za hranu siroma-sima, i da predam tijelo svoje, neka se sa-žeže, a ljubavi nemam, ništa mi ne koristi. Ljubav je strpljiva. milokrvna; ljubav ne zavidi, ne radi krivo, ne nadima se, nije častohlepna, ne traži svoga, ne ogorčava se, ne misli zlo, ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve snosi, sve vjeruje, svemu se nada, sve trpi ..." Ta i takva visoka ljubav združuje čovjeka potpuno s Bogom, čini ga Njemu sličnim, u njoj je po tom čovjekova poglavita savršenost.
O dvjema zapovjedima ljubavi „visi zakon i proroci," kaže Krist. Tko ljubi Boga, taj ljubi i sebe i bližnjega; taj vrši zakon, taj ne griješi. Ljubav i smrtni grijeh ne mogu se skupa nači u isti čas u duši; ljubav je u biti isto, što i milost posvetna.
Ljubav združuje u sebi sva dobra. Bez nje nema u duši natprirodnih kreposti, a gdje je ona, tu se nalaze sve. Ona ih uje-dinjuje sve u sebi kao što se žice prede ujedinjuju u platnu. Ona je krepostima kori-jen, ona njihova snaga, njihova sveta vatra. Ona je poput orgulja, a krsposti su joj cijevi na koje svira skladnu pjesmu. I ta pjesma, lijepa u svojim počecima, može da se razvija do veličajnih, nedokučivih krasota.
Eto svetih vrhunaca savršenosti, na ko-jima stoluje kraljica — ljubav, gdje se zlate jabuke svih kreposti, gdje su izvori milosti, gdje pjevaju slavuji neiskazane nade, gdje ima gnijezdo nebeški Golub .. .
Tko če se uspeti pod njihov vrh? Uz pomoč Božju svatko, koji to doista hoče, koji se ne plaši muka ni strašila na strmenu putu. O tom po tom na ovom mjestu, kad več Bog da.	—O—
Internacijonala.
Iz katol. djačke internacijonale.
Prema rezolucijama Mariborskog sastanka započeli smo s dopisivanjem s kat. dačkim centralama svijeta. Dobili smo mnogo odgovora od kojih čemo samo najmarkantnije citirati.
Englezi se silno raduju ideji jedne kat. d. internacijonale, jer ona odgovara duhu „naše internacijonale i nadnacijonalne crkve" — Španijci nam poslaše uz pozdravni brzo-jav jedno odulje pismo, gdje istižu, da je La confederatiön des Estudiandes Catolicos

de Espana jedna od brojem najveeih dačkih organizacija cijeloga svijeta. Osim toga su oni u uskoj vezi sa španijsko-američkim republikama, kojima če oni slati vijesti o našem radu. — Franceska centrala u Mon-trealu (Canada) poslala nam je uz veliko pismo nekoliko brošura i letaka. Iz ovih se razabire, da oni itnaju- organizaciji! roman-skog tipa t. j. posebne dačke centrale (kao Nijemci ili mi) nemaju, več su njihove organizacije učlanjene u omladinskom pokretu ili daci rade zajedno s omladincima u istim organizacijama. Oeslo u njihovom radu je: pobožnost, študij i djelo.
Iz pisarna i brošura, koje dosada dobi-smo provejava ponos, što njihove organizacije pripadaju univerzalnoj Crkvi. Skoro u svakom pismu se govori o dnevnoj sv. Prinesti i o socijalnoni radu; o velebtiom euha-rističkom i socijalnom pokretu, koji je sada uznjihao Crkvu Kristovu.
Drugom čemo se prilikom radom tih grupa detaljnije pozabaviti.
Sada več možemo ustanoviti, da je rad kat. daštva cijeloga svijeta u glf.vnom isti: isti imaju cilj i isti im je neprijatelj.
Uslijed ovog direktnog kontakta imati čemo u našem radu uvijek pravu orijenta-ciju i velike perspektive, a i u organizator-nom pogledu moči čemo se okoristiti mnogim stranim ustanovama, koje su drugi narodi tek nakon teSkih kriza stvorili.
Praktičan rad za kat. univerzalizam. Ozbiljno se radi o osnutku jedne kat. dačke internacionalne organizacije. Svaki srednje-školac može u tom mnogo dobra učiniti, ako se več sada počne baviti študiranjem kojega stranoga jezika.
Jug. kat dački sastanak u Mariboru predložio je ove jezike za internadunalu: engleski, francuski, njemački i koji slaven-ski jezik. Trebat čemo u skoroi budučnosti ljudi sa znanjem ovih jezika. Učite, drugovi, to je najrealniji posao!
Austrijski katol. djaci o nama. U glasilu „Unser Weg" (1I./9-10; Winn 1920.) piše g. Mayr-Harting u svom članku „Tagung der Katholisch-jugoslawischen Studentenliga in Marburg" i ovo: Jugosl. kat. daci nemaju organizacija, koje bi nosile posebne odore (Farbenstudenten)Njihovi akademi-čari doiaze iz naroda i vračaju se uvijek k svom narodu . . . Največu pažnju posve-čuju socijalnom radu u svom narodu . . . Uzorno djeluju ženske organizacije. Momenti, koji ih najviše vežu su : ljubav k narodu, socijalni i religiozni rad. Mnogobrojna vije-
1 Njemačko daštvo. t. zv. Burschen-schafti insa od pradavnih vremena svoje odore. Za vrijeme njem. borbe za oslobo-denje 1813./14, su njihove organizacije mnogo pridonijele narodnom oslobodenju, ali danas su takve organizacije nesavremene, jer se duh kaste tako uvriježi medu članovima, da postanu nesposobni za praktični socijalni rad.
čanja raznih sekcija, kod kojih je prisustvo-valo oko 2000 daka, dadoše sliku silnog unutarnjeg života i pokazaše snažnu volju, da se principi vjere unesu u život ..."
Bijela internacijonala. Od 16.—20. iipnja ove godine viječali su zastupnici krščan. radničkih organizacija čitavoga svijeta u Haagu (Nizozemska). Na svom zborovanju osnovaše bijelu internacij onalu. Ova broji za sada oko 4 milijona članova, a cilj joj je: materijalno i duševno potpomoči 4. stalež, na temelju enciklike Leona XIII. „Rerum novarum". Predsjednik bijele inter-nacijonale je savjetnik Josef Schererrer iz St. Gallena (Švicarska), odlični član švicarskih krščanskih socijala'.
Ex Oriente.
Veliki slavenski djački sastanak u Pragu. Na godinu držat če se uz sastanak svega česko-slovačkog katoličkoga daštva u Pragu zajedno i sastanak slavenskoga kat. daštva. Na taj če sastanak stiči i delegati francuskog daštva. Za nas če imati ovaj sastanak važnost po prvoj ustanovnoj skup-štini Čirilometodske Študentske Lige, kojoj su temelji položeni u Mariboru. Več sada upozorujemo drugove, da budu spremni na poziv naše sjeverne biače, da im vratimo njihov brojni posjet u Mariboru i uveličamo slavlje katoličke misli u Ziatnom Pragu.
G. F. Terseglav, poznati pobernik za zbliženje Istoka i Zapada, vratio se nakon 6 god. izbivanja u domovinu. Svoj je bora-vak u Rusiji posvetio študiju ruskoga pravo-slavlja, o kom je donio mnogo originalnih i dubokih pogleda. ,.Misli poslije šestgodiš-njeg eksila" objelodanio je u „Nar. Pol." Na povratku preko Zagreba održao je kat. daštvu predavanje o svojim dojmovima- Na koncu je predavanja u dirljivom apelu po-zvao katoličko daštvo, da visoko drži barjak nepromjenjenog tisučljetnini borbama isku-šanog katoličanstva. Da se ne da ustrašiti modernim protestantskim frazama o „pozi-tivnom krščanstvu". Da širokogrudnošču, postojanošču i razumijevanjem u metodu radi na izmirenju Istoka i Zapada u duhu vaseljenstva Crkve.
Piscu „Excelsiora-1 i „Zlate knjige", našemu odličnom prijatelju i pomagaču na povratku u domovinu nazivamo srdačnu dobrodošlicu, a njegovom plemenitom radu želimo mnogo blagoslova.
Iz života Čehoslovačkog katoličkog djaštva. Katolička je čehoslovačka dačka organizacija pokazala i ovih ferija žilavu akcij u za proširenjem i tčvrščenjem svojih redova. Velikim manifestacijskim sastankom u Brnu, komu je prisustvovao pored velikog broja daštva i odličan broj čehoslovačke
1 V. Das neue Reich II./43 Dr. Schein-aler: Die ehristlichsoziale Bewegung in der Schweiz.
inteligencije s nadbiskupom praškim drora Kordačem na čelu, dala je snažnoga zamaha svojim redovima, a kao posljedica je osnu-tak desetak novih dačkih organizacija. Ustre-di Katolickeho Studenstva českoslovanskeho održala je tom zgodom i svoju giavnu go-dišnju skupštinu.
Početkom srpnja je pak održan tradicionalni sastanak čehoslovačkih bogoslova na grobu sv. Čirila u Velehradu. I ako se nije taj sastanak odlikovao sjajem predratnih svečanosti, on je ipak donio važnu odluku čehoslovačkih bogoslova: osnutak „Saveza čs. bogoslovskih društava, koji stupa u „Ustredi". Tako je polučen jedinstveni front tnladog čeh!>siovačkog Mera i lajikata, koji če bez sumnje biti najsigurniji zalog boljoj budučnosti katolicizma i njegove misije u Cehoslovačkoj.
Mariborski sastanak.
Svečano zborovanje.
Dostojan je uvod u mariborske svečanosti učinio dolazak prvih zborovalaca, — katoiičkoga daštva. Posebnim je vlakom, stiglo usrijedu 28. srpnja preko tisuču kato-ličkih studenata i studendtkinja na mariborski kolodvor, gdje je uslijedio svečani doček. Makar je vlak imao 2 sata zakašnjenja, doček ie katoličkog daštva b''o veličanstven. Uz svirku glazbe i burno klicanje unilazio je vlak na stanicu, koja je bila upravo opsjed-nuta opdinstvom. U ime mariborskih je Slo-venaca izrekao pozdravni govor starješina dr. Jtivan, tla komseispred daštva zahvalio predsjednik K. D. Lige Kolarek.
Sam je mariborski dački sastanak zapo-čeo simboličkom staroslavenskom službom Božjom a bazilici oo. Franjevaca, koju je služi o križevački biskup dr. D. Nyaradi. Ka-tolički su daci iz Zagreba uveiičali ovaj čin skladnim pjevanjem, a iza toga održalo se Svečano zborovanje svega katoličkog daštva. Velika je dvorana Götz bila dup-kom puna, kad jeuz grotnoviti pljesak uzelo svoje mjesto predsiedničtvo zborovanja. Predsjednik je bogoslov Kolarek u pozdrav-nom govoru pozdravio ovaj veličanstveni nastup ujedinjenog kat. daštva i naglasio zadace, koje ima da obavi mariborski sastanak. Pozdmvni govor i pozdrav odličnim gostima dr. D. Nyaradiu povjereniku dr. Ver-stovšeku, starosti čehoslovačkog Orla bratu H. Dolanskom, zastupniku hrvatskega seni-orata dru Marakoviču i o. Padovanu pratio je burni pljesak, koji se razvio u spontano oduševljenje, kad se čitala poslanica Oca pokreta, dra Mahniča. Iza govora iur. Gal-kovskoga: „Idejne smjernice katoličke akcije-pročitan je pozdrav poljskog daštva. U ognjevitom govoru, koji često prekidan du-gotrajnim odobravanjem orisao je iur. I. Protulipac borbe katoličkog daštva za svoja načela. Kao protest protiv progona donesena je rezolucija, koja zahtjeva potpunu slobodu
kulturnog organizovanja za sve grupe pa i za katoličko daštvo.
Oduševljenje je za govora dra Nyaradia, koji je pozdravio nasljednike djela sv«te brače, brata Dolanskoga, koji je donio pozdrav čehoslovačke omladine, pa dra Mara-koviča. postiglo vrhunac u pozdravu mukotrpne Istre na usta o. Milošsviča. Uz oštar protest proti talijanskon; imperializmu poslan je ovaj brzojavni pozdrav na Regenta: .Predstavnika ujedinjenoga naroda i prvog sina slobodne Jugoslavije sa svog manifestacio-nog zborovanja u Mariboru pozdravlja organizirano Jug. Kat. daštvo". Vodu se pokreta dru Mahniču pozdravilo brzojavom: U borbi za katoličku ideju i rekristijanlzaciju šalje s mariborskot slavlja svom omiljelom vodi izraz sinovske odanosti jug. Kat. daštvo".
Pjevanjem „Lijepe naše" i „Boie pravde" zavržena je ova prva prekrasna manifestacija katoiičkoga daštva.
Akademsko zborovanje. U prisutno-sti od preko 150 akademičara iz sviju naših društava otvorio je zborovanje akad. sekretar iur. Šimetin pozdravivši prisutne drugove i naglasivši važnost ovog sastanka. Predsj. je bio izabran iur. Prykrii. Akad. je sekretar podao opšimo izvješče o životu i radu naših akad. društava u prošloj škol. godini. Zatim je drug Žaren eksp. akad, („Jug") govorio o „študiju socij. problema i prak-tičnom socij. radu u akad. društvirna." Predavanje je bilo nada sve zanimljivo, stvarno i predavač je pokazao duboko poznavanje predmeta. Nakon toga je drug Papež iur. („Danica") iznio u detaille svoje mišljenje o „reorganizaciji akad društava." Referat je trajao preko 1 satiizazvao opširnu i stvarnu debatu, u kojoj su učestvovali predstavnici sviju naših akad. društava.
Na zborovanju su primljene ove re-zolucije.
1.	Jugoslovanska katol. akad. društva se lahko dele v dvoje ali več društev, kakor hitro prekoračijo število 50 članov.-
2.	V Jugoslov. kat. akad. društva se sprejmejo samo oni akademiki, ki so načelno katojiškega prepričanja in ki se pred vstopom v društvo pismeno zavežejo, da hočejo po svojih močeh v društvu sodelovati.
3.	Odgoja društvenih ^novincev naj bo temeljita in naj se poveri zglednemu starejšemu članu, ki ga voli občni zbor.
4.	Odločno se svetuje, da bodi vsak član jugosiavenskega kat. akad. društva tudi član telovadnega odseka Orla.
5.	Društva v inozemstvu naj posvete posebno skrb strokovni znanstveni izobrazbi svojih članov.
6.	Posamezna jugoslovanska kat. aka-demična društva, posebno tista, ki se nahajajo v istem univerzitetnem mestu, naj hodu medseboj v najtesnejši zvezi.
7.	Jugoslovanska kat. akad. društva naj posvetijo posebno pozornost praktičnemu udejstvovanju verskega prepričanja. LJvedejo naj se redna mesečna sv. obhajila. Članom
se toplo priporoča, da so v svrho lastite samovzgoje Člani akademične marijanske kongregacije.
8.	Vodstvo zunnnjega dela se poveri odseku, ki ga v vsakem univerzitetnem mestu sestavijo bratska akadenična društva.
9.	Izdelajo naj se kolikor mogoče enotna pravila in enoten poslovnik za vsa jugoslovanska kat. akad. društva.
Bogoslovsko zborovanje. Prisutni presv. gg. biskupi: Dr. Jeglič, Dr. Napotnik i Dr. Nyaradi, delegati 14 bogosl. zborova i velik broj hrv. i slov. bogoslova. Pravoslavni bogoslovi iz Srem. Karlovaca bili su zastupani s 3 bogoslova. Glavna mu je svrha bila: unifikacija svih svjetor. i redovničkih 2-borova u bog. sekreterijatu, prihvat jeain-stvenih pravila za sve zborove te jedinstveni načrt savremenog bogosl. rada. To se i po-stiglo ovim zborovanjem.
Bogosl. sekretar j. Mokrovič podao je izvještaj o radu sekretarijata, koji se u glavnom kretao oko reorganizacije pojedinih zborova, izgradnje jedinstvenih pravila za sve zborove te unifikacije svih svjet. i redov, zborova.
Drug je Gašpert u ref. „Smjer i način rada u bogosl. zborovima" iznio svrhu, za-daču i cilj bogosl. društva. Zaorovi moraju postati strogo organizacije kat. pokreta za bogoslove. Svrha je zborovima što i kat. pokretu: Re&taurare omnia in Christo, no bliža im je zadača, koja odgovara svrsi : odgojiti sposobne, požrtvovne i ustrajne rad-nike-svečenike za kat. pokret. Taj cilj jest princip jedinstva s kat. pokretom. Zatim raz-laže praktični način rada u zborovima. Pr-e-poruča sekcije, z^jednička rnjesečna sijela s idejnim i informativnim predavanjima, duž-nost odbora i potrebu čvrste veze sa sekre-terijatom. Načela pokreta kalolicizam, patri-otizam 1 demokratizam treba da su u zborovima najradikalnije provedena. Tako če uistinu biti zborovi organizacije kat. pokreta za bogoslove i to če jedino podat kat. pokretu čvrst oslon i biti jamstvo njegove budučnosti.
Na podloži ovog referata prihvačena su jedinstvena pravila sastavljena u duhu kat. pokreta prema rezoluciji:
I. Bogoslovska društva usvajajuči orientaciji!, da imadu biti organizacije katoličkoga pokreta za bogoslove prihvačaju u tom smislu izradjena u bitnim točkama jedinstvena pravila, koja če preudasiti prema svojim lokalnim prilikama.
— Ovdje je evn baza odgoja nove svečeničke generacije. Sva dosadanja pravila bogosl. društva s raznim ideologijama i na-crtima — padaju.
Drug P. Kovačič „Kaj nam je poleg bogosl. študija in askeze najbolj potrebno" istaknuo je savremeno djelovanje bogoslova i nsmizao u više točaka, prema duhu i po-trebi vremena, specijalno zanimanje bogoslova u teor. i prakt. radu. U sveži referata prihvačene su rezolucije:
!!. Vsako bogoslovsko društvo se mora truditi, da včlani vse bogoslovce svojega zavoda.
III.	Da udejstvi vsak svoje delovne moči je treba v društvu delo vedno specializirati.
U ref. „Uloga bog. zborova u Ligi" (fra R. Mikulič, Mostar) naglasio je referent štovar.je auktoriteta, dizanje kat. radikalizma i pravog crkv. duha u redovima daštva le potrebu jače suradnje bogoslova u dačkim glasili ma. U smislu referata i nakon debate
0	redovničkim zborovima stvorene su rezolucije :
IV.	Redovnički bogeslovski zborovi na-puštaju misao, da osnuju u Ligi posebni sekretarijat ili možda posebni S«vez. U Ligi ostaje i dalje samo jedan bog. sekretarijat za sve svjet. i redov, bogosl. zborove.
V.	Stavlja se ozbiljno svim zborovima na srce, da što življe suraduju u dačkim glasnima osobito teološkog i duhovnog sadržaja.
U eventualijama pretreslo se pitanje sje-menišnih srednj. organizacija. Oviin zborovanjem udareni su temelji i začrtane smjer-nice savremenoj orientaciji i jedinstvenom zajedničkom radu svih svjet. i redov, zborova. Presv. gg. biskupi Dr. Jeglič i Dr. Napotnik snažnom inicijativom: Omnia resta-urare in Christo — samo još učvrstiše naše uvjerenje, da budemo požrtvovni radnici i u vinogradu Gospodnjem i u zajedničkom nam kat. pokretu. J. Mokrovid, sekretar.
Srednjoškolska zborovanja u Mariboru. To je bio prvi veličanstveni sasta-nak svega jug. kat. daštva. Iza rata rascjep-kani, u vrlo slabom kontaktu, svi smo se u Mariboru okupili, da dademo temelj bu-dučem radu, da odgovorimo na nove poirebe, koje su s vremenom i prema novim prilikama nastale. U tom smislu razvijao se tok svih zborovanja.
F. Vrtovec jezgrovito izlaže principe našega pokreta. Naglašuje radikalni katoli-cizam, kao izvor svega rada. Socijalno pitanje izvire iz vječnih etičkih načela. S našim je načelima usko spojen demokratizam, koji je star, kako je krščanstvo staro i nov, kako je krščanstvo novo. Čuvanje kulturnih, ekonomskih, povjesnih i t. d. tradicija i poje-dinosti našega naroda jest naš nacijonalizam, a težnja za pripojenjem više socijalnih cje-lina u jedan organizam i njega zadojiti kršč. idejama — to je naš internacionaliznm.
U današnjem boju idej;-' neka nas diže pjesma ljubavi, čovještva 1 harmonije: Bog, domovina, čovještvo 1
D. Zudenigo je iznio tačne podatke o našim protivnicinia, što se grupjrsju na srednjim školama. S njima čemo imati velike borbe, koje se mi ne trebamo bojati, jer imademo istinu, ideje, Kristov idealizam i
1	ljubäv — pr«sv. Euharistiju; i mi čemo pobijediti.
Buduči da nije bilo referenta J. Lik. viča, razložio je D. K. postanak i razvitak Sokola u stranim zemljama i kod nas. Sokol je u
početku bio narodna vojska, a kasnije je postao nosilac slobodne misli.
A. Franulovič iznosi prikaz, kakav bi morao biti rad u našim organizacijama. Napose ističe lučenje starijih članova od mladih, jer svaki imade druge duševne potrebe i naglašuje potrebu ideoloških predavanja.
Promotrivši tako s teoretske i praktičke strane principe i rad našega pokreta, stvo-rile su se nakon živih debata, konkretne rezolucije1. S veličanstvenim ovim sastan-kom u Mariboru, koji je donio u naše re-dove novu svježinu, možemo biti potpuno zadovoljni, a na nama je, da oduševljenje prenesemo na živi rad za naše ideje.
Žensko zborovanje. U Mariboru sa-stale su se družice po prvi puta iz svih kra-jeva slobodne domovine, da se upoznadu, da uz čvrsti stisak sestrinskih ruku zajaniče rad u budučnosti, te da složnim silama podu napred.
Predavanja su bila tako udešena, da sve družice dobro upoznadu katolički pokret, da i najmladje shvate uzvišene ideje katoličke akcije, te od iskusnih družica prime upute u praktičkom radu.
Družica Poleia Gulin referirala je „o potrebi osnivanja kat. dač. ženskih organizacija." Predavačica ističe, da samo organizacija može da odgoji inteligentne žene, koje če raditi u kat. pokretu. Srednjoškolska organizacija mora da stvori ženu, koja če biti voljna i sposobna, da podnese i največe žrtve za svoje kat. ideje.
Gospodin je dr. Ljubomir Marakovič prikazao „Početke kat. dač. pokreta u Hrvat-skoj." Tako nam je dao potpuni pregled razvoja katoličke akcije od njenoga početka do danas.
0	kat. ženskom pokretu u Hrvatskoj referira Mirka pl. Peičič, te podaje pregled svih kat. ženskih društava do konačne centralizacije u „Kat. ženskoj sveži". — Zatim prelazi na dač. kongregacije i organizacije, te o potonjima daje kratak historijat.
Osobitim zanimanjem pratile su družice čitanje izvještaja pojedinih organizacija iz kojih se zrcalio sav njihov rad,
Družica Fanika Šušteršič u svom referatu „kako treba voditi organizacije", raz-laže, što je srednjoškolska organizacija i povlačeči paralelu izmedu nje i ostalih organizacija daje upute o vodstvu.
Nadalje je mariborska org. pripravnica fingirala sjednicu s predavanjem, kojega je održala P. Župevc, pod naslovom „ali spada ženska v politiko," Družica razlaže, kako je potrebno, da žena zadobije ona prava, koja je idu kao državljanku, učiteljicu, majku, radnicu. — Fingirana je sjednica pružila lijep primjer mladim družicama, kako se vodi sjednica.
Da dobijemo bolji pregled ženskoga pokreta u Sloveniji, referirala je družica
1	Rezolucije čemo u drugom broju„Zore-Luč" donijeti.
Melita Pivec, „o ženskom kat. pokretu u Sloveniji.
Seniorka Ivka Marušič, prikazuje „praktični rad u narodu". Družica iznosi mnoge praktične upute u tom smjeru svima, a napose mladim učiteljicama, koje polaze u narod'.
Nakon nekoliko toplih riječi predsjed-nice, zaključeno je zborovanje pjesinom zahvalnicom „Tebe Boga hvalimo!" Pjevalo je trista sestara — jedne misli — jedne volje !
Zborovanja počastiše svojim pohodom presvijetla gospoda biskupi: dr. A. B. Jeglič, dr. M. Napotnik, dr. D. Nyaradi, dr. I. E. Šarič.
Rezolucije:
1.	Jugoslavenske kat. učenice na svom prvom opčeni sastanku u Mariboru odlučuju, da če nastojati, da na svim ženskim srednj. školama osnuju organizacije, koje če raditi u dač. kat. pokretu sjedinjene u centrumu J. K. D. L.
2.	Dužnost je katoličkih učenica kao budučih kulturnih radnica, da se uz svoj školski rad spremaju za prosvjetno i soci-jalno djelovanje u narodu po katoličkim principima.
a)	Zato je potrebno, da na svakoj ženskoj srednjoj školi bude org. kat. učenica.
b)	Tu org. ne valja indentificirati s kongregacijom, kojoj je zadača da goji nu-tarnji duhovni život.
c)	Odlučuje se, da sve organizirane učenice budu u kongregaciji ili kojem vjer-skom društvu.
3.	Organizacije vodi izravno ženski Sekretariat, zasebno od organizacije kat. učenika.
a)	Gdje ima dovoljan broj učenica ko-risno je da bude posebna organizacija za učenice viših razreda, a posebno za učenice nižih razreda. Dakako da su te organizacije u uskom dodiru. Navlastito neka starije učenice redovno dolaze na sastanak mladih, da pomažu i vode mlade družice.
b)	u organizaciji neka se osnuju prema potrebi sekcije: religiozna (euharistijska), literarna, socijalna, karitativna, gimnastična, zabavna i sekcija narod, veziva.
c)	Dužnost je organizovanih članica, da drže i Sire svoje organizatorno glasilo.
4.	Organizacije jugoslavenskoga kato-ličkog daštva su snažni odgojni faktor i zato ih škola ne smije smetati; a jer su te organizacije sredstvo, da se u članovima razvije socijalni smisao, to ih ni država, kao veliki socijalni organizam, ne smije sprečavati, pogotovo, ako dopusta slobodoumnu dačku organizaciju.
Pozdravno veče kat. djaštva. Uvečer prvoga dana dano je u dvorani Götz pozdravno veče, koga uz brojno opčinstvo po-sjetiše biskupi dr. Jeglič dr. Napotnik i dr. Nyarady i dr. Šarič. Predsj. Lige Kolarek predao je vodstvo večera min. na rasp, dru Jankoviču, koji je uspješno vodio ovaj topli pozdrav katoličke inteligencije omladini. Uz govore biskupa dra Jegliča, dra Napotnika i
dra Šariča pozdravili su omladinu nar. poslanici dr. Hohnjec i Vesenjak, pred*j. O. Fr. Pire, komisar dr. Leskovar, povjerenik dr. Verstovšek i zastupnik američkih Slove-naca Grdina.
U isto je vrijeme držan i koniers kat. studentkinja u velikoj dvorani zavoda škol-skih sestara, koga počastiše posjetom su-pruga komisara dra Leskovara, čitav episko-pat, predsjedništvo Orlovske zveze i slovenske seniorke.
Zborovanje ferijalnih društava. Referent za prosvjetna društva, theol. A. Kor-din otvori zborovanje naglasivši, da je ovo zborovanje kulturnih radnika, koje zahtijeva njihov jedinstveni nastup. U ovom izvjeitaju podaje pregled i ocjenu rada i ustrojstva ferijalnih društava. Iza referata med. Flegera
0	dosadanjem prosvjetnom radu hrv. daštva, u kom je istakao potrebu pobijanja analfa-betizma i čisto kulturnoga rada, razvila se debata o načinu sudjelovanja akademičara u prosvjetnom radu pomoču izradivanja poučnih predavanja. Zborovaoci su se složili u mišljenju, da je prosvjetni rad bezuvjetno potreban prije svakog političkog rada. On je njegov .temelj. Slijedio je referat theol. Ahčima o kulturno soc. delu kat. dijakov, te načrt druga Kordina o reorganizaeiji ferijalnih društava. U prosvj. radu moraju su-djelovati i svi srednjoškolci. Podrobni se rad neka organizuje u prosvj. društvima preko podružnica, a sav dački prosvjetni rad ima biti povezan u prosvjetnom sekretarijatu J. K. D. Lige. Osim toga sva prosvjetna društva moraju ostati u najužem saobračaju s S. K. S. Zvezom, dotično s H. K. N. Sa-vezom, kao centralama svega prosvjetnoga rada.	,
Dogovor za osnutak Kat. Djačke Internacijonalne Unije. Zborovanje je otvorio dr. Lj. Marakovič pozdravivši brojne
1	odlične posjetioce nesamo iz redova daštva nego iz redova starješina. Pozdravio je i delegate češkoga i austrijskoga daštva kao i zastupnike Kath. Weltverbanda dra Fär-bera iz Mtinchena.
St. phil. Ivan Merz je u referatu koga čenio donesti u drugom broju iznio pored historijata pokušaja za Internacijonalu i programatsku bazu, na kojoj mogu da saraduju svi kat. dački pokreti svijeta. Sastanak je jednodušno prihvatio predloženi načrt pravila Kat. Dačke Internacijonalne Unije, koja ima da uz medusobnu idejnn pomoč daje svojim članovima i ekonomske olakšice u svrhu medusobnog upoznavanja i študija. Kao jezike saobračaja predložio je engleski, franeuski, njemački i jedan sla-venski jezik.
Sastanak je pozdravio i kol. Mayr-Hartina iz Wiena.
Predstavnički sastanak j. K> Dj. Lige. Sastanak je otvorio predsj. Lige theol. Ko-larek i poslije izbora predsjedništva zborovanja u koje su ušli M. Petrovič i S. Papež, prešlo se na konstataciju delegata. Bila su
zastapanä sva akademska društva osirri ,Dana", »vi zborovi te pokrajinski delegati organizacija.
Iz izvještaja pojedinih odbornika, koji su zatim slijedili, moglo se razabrati, da je ra-doin odbora učinjen znatan korak u konsolidaciji naših redova. Predsj. je u svom izvještaju podao preglednu sliku svega rada koji je išao u prvom redu za tim, da afirmira „Ligu" kao reprezer.tanta svega jug. kat. daštva kod mjerodavnih faktora i to pred episkopatom, pred vladom i pred ši-rokom javnošču, domačom i stranom. U tom je polučeno više večih uspjeha, od ko-jih je najvažniji sam mariborski sastanak. Radom prema unutra pobrinuo se odbor za orientaciju u svim aktuelnim pitanjima, a Uašiljanjem delegata po organizacijama učvrstio je vezu jedinica prema centrali. Kao rezultat toga rada je uspostava i osnutak novih organizacija, osobito ženskih. Življa cirkulacija pokreta opažala se i iz izvještaja pojedinih sekretara, koji su mogli izvijestiti, da se stanje društva približuje, a ponekud i nadmašuje rad pred ratom.
Blagajna pokazuje stanovitu aktivu. Delegati su pretresali pojedine izvještajc svojim opaskama i primili ih do znanja izra-zivši radu predsjedništva i zapisničku hvalu.
U daljnjem je toku sastanka uzeto u pretres pitanje osnivanja Cirilo-Metodske Študentske lige, a u savezu s time i pitanje koje je potakao „Krek" lz Praga, S bračorn je Čeho-Slovacima postignut na temelju dogovora sporazum, prema koiemu udoše Ustredi Katolickeho Studentstva Českoslo-vanskeho i naša „Liga" u Cirilo-Metod-sku Studentsku Ligu, sa sjedištem u Pragu. U provizorni upravni odbor, koji če voditi poslove do definitivnog riješenja, birana su s naše strane 4 delegata.
Predsjednički je sastanak odobrio rezo-lucije pojedinih zborovanja dodavši im potrebne korekciie. Osobito je prihvatio za-ključak, da J. K. D. Liga pristupa u Kat. Inter. Dačku Uniju, koja če imati sjedište u Fribourgu u Švajcarskoj. U „Uniju" ula-ziino kao javnopravni članovi saveza s jed-nakim pravima.
O internim je pitanjima donio sastanak više rezolucija. Tako se svake godine ima dan 8. prosinca slaviti u svim mjestima kao „Kat. dački dan." Polovicu prihoda toga dana ima svaka organizacija predati u blagajnu Lige. Dosadašnji se referat za prosvjetna društva pretvara u prosvjetni referat s pro-širenim djelokrugom oko izdavanja „Putne liste", savezno s time naglašuje predst. sast. J. K. D. Lige, da smatra Fer. Dački Savez partijskom grupom, kojoj stoga ne može dati pravo reprezentacije svega jug. daštva. Riješenje o formi i smjeru glasila predao je anketi, koja ima to riješiti na vrijeme. Biran je i odbor od 3 lica sa zadatkom, da dovede pitanje pravila do kraja. Članovima organizacije se toplo pre-

poruča, da svi stupe oilo u Mar. kongr. ili u koje religiozno društvo.
Konačno je predst. sastanak donio od-luku, da se pitanje „Kreka" prepusti aulo-ritativnom riješenju jug. episkopata.
U novi upravni odbor birani sü: predsj. N. Kolarek, cand. theol., sekretar J. lic, cand. iur., bogosl. sekretar j. Mokrovič, cand. theol. i srerinj. sekretar B. Nikolič, iur., ženska sekretarica L. Oulin, st. med., tajnik M. Soljačič, iur, blagajmk Mišo Pajc, st. for., prosvj. referent J. Urlič, iur., ref. za inozemstvo J. Merz, cand. phil.
Anketa za giasila. Prema zaključku predsj. sastanka sazvana je u Zagreb za 7. i 8. rujna o. g. anketa delegata, koji sti imali riješiti pitanje izdavanja glasila. Nakon svestranog je razmotrenja prilika zaključeno, da se izdaje jedinstveno glasilo J. K. D. Lige za čitavo jug. kat. d;*štvo, koga je obvezan da drži svaki kat. dak. Redakcija je u Zagrebu. List se zove Zora-Luč, a ureduje ga redakcioni odbor u koji su izabrani M. Petrovič, M. Soljačič, 1. Protulipac, te jedan član S. O. Z. iz Ljubljane. Za slovenske je narudžbe preuzela upravu S. O. Z. u Ljubljani, a za ostale Domagoj u Zagrebu.
Iz bogoslovskog sekretariata.
Sekretariat moli sve i svjet. i redovn. zborove, da
1.	Dolaskom u zavod odmah najave svoj sastanak sekretarijalu.
2.	Svaki zbor neka pošalje točan popis svojih članova i sastav čitavoga odbora.
3.	Svaki zbor dužan je, držeči se rezo-lucije i jedinstvenog načrta, na prvom od-borskom sijelu urediti i provesti nova društvena pravila. Čim se öva urede, treba da ih sazvana skupština od svih članova potvrdi. Pravila imaju se^vake godine na prvoj re-dovitoj godišnjoj skupštini pročitati
4.	Svi su zborovi dužni poslati što toč-niji izvješaj o ferijalnom radu svojih članova. Svaki zbor neka zatraži od svakog pojedi-nog člana pismeni izvještaj njegovog ferijal-nog rada. Sumirajuči sve ove izvještaje u jedan — poslat če s»kretarijatu.
Drugovi I Odgoja naših člsnova ovisi o vodstvu pojedinog zbora, podjeli rada i čvrstoj vezi sa sekretarijatom.
J. M. Sekretar.
Iz grednjoškolskog sekieča-rijata.
Zahtijevamo od svake organizacije:
1.	Da odmah spremi popis članova i odbora za ovaj semestar, te adresa dopisnika sa sekretarijatom.
2.	Da pošalje što prije iserpivi prikaz o prilikama na dotičnim školama, te o kretanju i organizaciji protivničkog daštva.
3.	Da posalju što opširnije podatke o pokojnim drugovima, koji su u posljednje vrijeme preminuli.
4.	Da na prvom svoin sijelu referiraju
0	našem slavlju u Mariboru, ako to još nijesu učinili.
Srednjoškoiski podsekretarijat u Ljubljani. Radi bolje podjele rada i štu revnijeg obilaženja organizacija našla je Liga za shodno, da uredi podsekretarijat u Ljubljani. Slovenske če se organizacije na nj obračati. Adresa Ljubljana, Ljudski dom.
Šifre za organizacije javit če se pismeno.
Izvještaji se lanjski ne mogu uvrstiti, ali je nužno da se spreme, ko'ji več to nijesu učinili.
Razglednice dra Eekerta, dra Rogulje
1	dra Mahniča liaručuju se kod g. dr. Stj. Markulina. odvjetnika u Zagrebu, Kurelčeva ul. 3. Razglednica su vrlo ukusno izradene, a stoje samo K 2-— po komadu. Za medu-sobno su dopisivanje i širenje naše svijesti vrlo zgodne.
20"/„ popusta imaju svi naši organizirani drugovi i org. ako samo to naznaže pri na.učbi kod ovih knjiga:
1.	„Savremena pitanja" (naručuje se kod „Hrvatske tiskaie F. P." Mostar).
2.	Kod svih godišta „Hrv. Prosvjete".
3.	Kod »Knjiga katol. života".
Takoder taj popust vrijedi i pri raspa-
čavanju od više komada. Raspačavajte našu štamnu!
„Priroda" je list framazonerije. Na
upit nekih drugova, kako da se vladaju prama tome lističu, buJačidag* profesori u velike njima naturivaju, odgovaramo, da ga najra-dikalnije bojkofiraju. Oživimo staro geslo: Ni filira za protivničkn štampu.
Adrese za medusobno dopisivanje organizacija izače u Vijesniku ili če se javiti pismeno.
Dopisivanje sa sekretarijatom ima biti živo. Želimo uza sve to prikaz duha organizacije nego li suho nabrajanje arapskih brojeva. Božo Nikolič o. g. sekretar.
Iz ženskog sekretarijata.
Drugarice! Sve što živi i bitiše, radi bilo u koju svrhu i na kojigod način. Razumni stvorovi teže za izvjesnim ciljem, pa kad ih duh njihovih ideja posvema prožme, spremni su prinijeti i največe žrtve, da ostvare svoje ideale. I mi se borimo za svete ideale, zato ih moramo ostvariti 1 Da to uzinožemo potreban je neumoran rad. Za svaki je pak rad potreban točan raspo-red, ako hočemo, da on bude uspješan i da nam donese zdrav plod. Zato i vi, družice, izradite program za svoj rad u ovoj škol-skoj godini. Osobitu pažnju posvetite na razvoj kat. pokreta. Obilje materijala za ovaj študij nači čete u starim godištima Luči i Zore. Mislite uza to na rezolucije stvorene na prvom našem sastanku u Mariboru. Ondje
smo uz ostalo odlučile, da čemo ošnivati org. na svim školama, gdjegod nam budc moguče. Sad več početkom godine počnite ozbiljno raditi, da naše odluke ne ostanu samo na papiru, nego da ih doista u život privedemo.
Točno izradjeni program kao i mjesečni izvještaj šaljite što skorije sekretaiici Poldi Gulin, Draškovideva ul. 3.
Djački svijef.
Orijentacija jugoslavenske omla-
dine. Danas stojimo pred novom orijenta-cijom jug. omladine. Partijsko-politički organizirana jug. omladina nije ostala zadovoljna sa djelovanjem stranaka čijom se pristalicom smatrala. Počelo je poviačenje, neutralizo-vanje. Dokaz: lanjski izbori za Jug. akad. potporno društvo na zagrebačkoj univerzi. Zajedničarska .Liga", koja je u prvom semestru prošle škol. godine brojila više stotina članova, dovela je na izbore samo 57 pristaša. Isti pojav opazio se i kod demokratske omladine. Prevladali su neopredjeljeni elementi, oni vode glavn-i riječ medu omiadinom. Dok tako s jedne strane partijsko-politička dioba medu omiadinom gubi teren, s druge se strane zapaža kulturno diferensirarije. U Sloveniji se tsj pojav vidi več više vremena. Uporedo s ojačanjem omladinskih vrsta kato-ličkog naziranja provodi se medu srednjo-školskim daštvom organizacija „svobodomiselne omladine". Ova je održala prošle škol. godine svoj sastanak u Celju, a preko tobože neutralnog „Ferijalnog saveza" tražila je dodira s hrvatskim i srpskim daštvom. U isto gotovo vrijeme javljaju se na zagrebačkoj universi dva kluba s izrazitim slobodo-umnim i naprednjačkim karakterom: „Janušič" prenesen s Rijeke u Zagreb, a isto tako i „Triglav" iz njemačkog Graca. Janušič* St malo po malo uvukao u ABC - klub i brzo zagospodovao njim. Treba još napomenuti, da su svršetkom prošle škol. god. slovenski akademičari zagrebačkog univerziteta istupili iz demokratskog kluba „Jugoslavije" radi toga što se klub nije htio staviti na antise-mitsko stanovište. Slovenci, koji su istupili približili su se .Triglavu". Akademičari su medutim do sada istupali, tako je bar izgledalo, odijelito od srednjoškolaca, dok se nijesu našli skupa na mariborskom sastanku, kojega su održaii prigodom nedavnog sokol-skog sleta. Srednjoškolci su priie toga održaii svoj zasebni sastanak u Varaždinu. Tamo su bili zastupani i hrvatski srednjoškolci. Nego u Mariboru je izbilo nešto vrio karakteristično na javu obzirom na novu orijen-taciju liberalnog daštva. Zaključeno je, da se održi kongres cjelokupne slobodoumne Jugoslavije, a mandat za pripravu toga kongresa upadno je predan klubu „Janušič", dok je mimoiden, i ako je mnogo brojniji, demokratski klub „Jugoslavija".
Perspektiva je bududnosti jasna. Jug. kat. daštvo potpuno je izgradilo svoju orga-
nizaciju. Predstavnik je te organizacije „Jug. kat. dačka Liga". Organizacija ovoga daštva pojav je svoje vrsti; tu je jedan solidni, disciplinirani i nepredobivi front. Taj front stoji i ostaje. Komunistički pokret medu omiadinom, koji se u početku bio silno raz-mahao preko „dačkih viječa" malo se po malo stišao i ograničio gotovo isključivo na akademsku omladinu. Organizatornog smisla i žilavosti ne fali medutim ni njemu, pak če se i on, i ako ne u večem opsegu, odr-žati. Pridolazi još i najnovije gibanje liberalnog daštva, koje stvara treči front tipa nekadašnjeg naprednog daštva, što se kupilo oko „Hrvatskog daka".
Orijentacija jug. omladine ušla je u pravu kolotečinu.	Iv.
Iz neoslobodjene Jugoslavije - Zadar. Očekujuči dan po dan Vaš odgovor na naše pismo glede informacija za fer. sastanak, još ga ne dobismo. Jedino privatnim putem doznasmo za mjesto i datum sastanka. Tako na temelju tih privatnih informacija naš Zbor ostajuči vjeran svojim tradicijama, kad se radi za našli stvar, šmatrao je dužnošču, da, i ako uz ogromne političke i financijalne potcškoče, pošalje svoje delegate na mariborsko slavlje.
Ho kako Vi svi dobro znate, kolikim smo neprilikama mi svi i svaki pojedinac ovdje u neoslobodjenoj domovini izvrženi, desilo se, da su i naša dva druga delegata na polasku za sastanak prigodom talijanskih ispada protiv nas u Šibeniku uhvačena.
Zato Vas umoljavam, da pred bratskim zoorovima opravdate naš izostatak na mar. sastanku, a zagrebačkom Zboru stavljamo na srce, da nas zastupa, gdje god bude potreba. Godišnji se izvještaj nalazi kod uapšenih drugova.
Bračo! Ako uopče znate za naš 20 mjesečni martirij pod našim nepozvanim din-dušmaninom, ako želite dobra svojoj jedno-krvnoj brači s plavetnih žala sinjega Jadrana, ako uopče ljubite vaše suborioce za najsve-tije ideale vjere i doma, — poslušajte naš očajnički vapaj budeči svagdje svijest, da nas se mora jednom osloboditi. Dajte, da kucne jednom dvanajsta ural
Uz očajnički pozdrav svih Vaših odanih suborioca.	A. S.
Zagreb — „Domagoj". Na svojoj glavnoj skupštini od 8. VII. 1920. konstitui-rao se za zimski semestar 1920./21. slije-deči odbor: Predsjednik: Nikola Galkowski iur. Podpredsj.: Jože lic phil. Tajnik : Božo Nikolič iur. Blagajnik: Ante Raguz med. Knjižnjičar: Marko Soljačič phil. Arhivar: Gašpar Labaš iur. Revizori: Jože Marjetič i Mirka pl. Peičič pharh.
Vrlo je malen broj časne brače doma-gojaca ostao preko ferijau Zagrebu, te radi toga se i ne može da iznese jedna pregledna slika rada. Po provinciji su mnogi drugovi radili na prosvjetnom polju, što spada u izvještaj ferijalnih društava. Večina je drugova učestvovala na sastanku u Mariboru.
Sada se drugovi istoin vračaj u od kuča, te četno moči več ovaj mjesec, ča započnemo sa redovitim društvenim radom i — Sto nas po svoj prilici čeka — borbom sa svim liberalnim frakcijama na sveučilištu.
U zadnje nam vrijeme pograbi smrt našeg dragog člana Jos pa Pogačiča, o čijoj smrti javljam na drugom mjestu.
Domagoj ove godine oslaviše mnogi stariji članovi bilo dovršivši svoje nauke a neki odoše na strana sveučilišta. Nadamo se jednom izvjesnom bröju več odgojenih brucoša iz naših organizacija.
Domagojci su kao i uvijek pokazali svoju disciplinu pristupivši korporativno svi Pričesti i akademiji u počast našeg prvog borca i učitelja biskupa Mahniča. Nikolič.
Zagreb — S naše srednje škofe. Društvo, koje abstrahira od velikih filozofskih i religioznih ideja koje su jedino moguče da preporode naš truli privatni i javni život, udarile su pečat svemu našem srednjoškol-skotn daštvu.
Škola je za dake nuždan teret. Nema ni govora o savjesnom proučavanju gradiva, a pogotovo ne o kakvoj privatnoj izobrazbi, koja bi proširivala uzani horizont daka. Pa osim naših katoličkih organizacija na kojem zavodu psistoji kakva druga kulturna ilisoci-jalna organizacija? Možetno tek zabilježiti ovdje ili ondje koji reprezentativni ples, zatim veliki broj dačkih nogometnih klubova. Ima pojedinaca, bijelih vrana, koji inalo ozbiljnije shvačaju izobrazbu, ali ti zalaze u ekstreme: ili su astronomi ili glazbenici. Porazna je takoder činjenica što u našoj mladosti imade malo pjesnika, ta što je život mladosti bez poezije?
Naša škola ne uzgaja. Sretni smo, kad ne moramo konstatovati negativne činjenice. Pa otkud da škola sebi u današnjoj formi prisvaja monopol nauzgoju? Pomislite: vje-ronauk, izuzevši IV. i VIII. razred, gdje se uči higijena, imade od svih predmeta naj-manje sati na tjedan. I on nije ništa više nego predmet. Satovi vjeronauka često se p.roigraju, a ako su dosadni, — prospavaju. Cesto je nedjeljom školska misa bez pro-povijedi. Daštvo dohzi u školu bez valjanog roditeljskog uzgoja. Škola ga ne uzgaja. Ono je na po divlje. S bolom u srcu gledam moralne krize mladiča, koji su u ranijoj dobi imali barem neki religiozni uzgoj a sada od njih postaju ponajviše seksualni mekušci. Takvi su buduči stupovi Jugoslavije.
Sasvim je razumljivo, da naše katoličko društvo u takvim prilikama ne može biti veliko brojem. I u samim se organizacijama opažaju članovi, koji su prema svemu dosta pasivni. Ali oni, za koje možemo reči, da su uistinu naši, odlikuju se istinskim, široko-grudno shvačenim katolicizmom i ako su često u nedostatku religioznog uzgoja, upu-čeni više manje na sebe, njima dostaje jedna riječ: Credo, da ne klonu, nego da se bore do pobjede.	C.—x.
Vijesti.
70. rodjendan biskupa dra A. Mahniča. Sedamdesetgodišnjicu je svoga Vode proslavilo kat. daštvo prema želji biskupo-voj zajedničkom sv. pričešču. Osim toga je vodstvo Lige izaslalo deputaciju k Presvi-jetlom, koji se naiazi na liječenju u Zagrebu. Sijedi se biskup sa suzama zahvalio na čestitkama kat. daštva. Tom je zgodom stavio biskup svemu daštvu osobito na srce, da nada sve čuva jedinstvo pokreta radi velike misije koja mu je povjerena. On želi, da nepokolebivo stojimo uz stijenu Petrovu, na kojoj je sazidana jedna Crkva i uz naš epi-skopat, koji je predstavnik crkvenog autori-teta. Treba da uvijek otvoreno nastupamo kao katoiici. Biskup se razveselio nad pro-cvatom ženskoga dačkoga pokreta i riječima: „Recite svima, da ih pozdravljam. Kao otac pozdravljam", oprostio se od svoga daštva.
Katolički djački dan. Po zaključku predstavničkog sastanka u Mariboru slavit čc cijelo kat. daštvo svake godine 8. prosinca kao dan kat. daštva. Taj če se dan prirediti akademije, svečana sijela, davati predstave i sakupljati za dačke svrhe. Sve drugove več sada upozoravamo, da se priprave na što dostojniju proslavu svoje ideje. Potanje upute pri mit če pravodobno sve organizacije.
Excelsior. Knjiga, koju su stotine naših starijih drug ova s nasladom čitali, knjiga, koju biskup Mahnič u predgovoru zove „Vademecum" kat. daka i želi, da je svaki naš čovjek čita i študira, da po njoj uredi svoj život, može se jošte dobiti. U vijeku krutoga materijalizma bit če ova knjiga sva-komu drugu i drugarici najbolji prijatelj, koji če ga sigurno voditi preko grebena svaki-dašnjeg života i sačuvati vjernim svojim idealima. Stoga ne smije biti nikoga, ko ne bi naručio Excelsior. Naručuje se od Doma-goja, Zagreb, Pejačevičev trg 15. Cijena u zlatorezu 20 K, broširana 12 K bez pošta-rine, s poštarinom 3 K više. Knjiga če se slati pouzečem, tko unaprijed ne plati.
Slike mariborskog sastanka mogu se naručiti na adresu: Stanko Kovač, Maribor, Koroščeva ul. 12. Slike su vrlo dobro uspjele. Mogu se dobiti za cijenu od 4 K u manjem, i za 20 K u večem formatu. Na-rudžbe se obavljaju pouzečem.
Sabirni arci nisu još stigli upr. odboru Lige. Drngovi, koji su na njima sakupljali za fond lige, neka ih odmah pošalju blagajniku lige, koji ih željno iščekuje.
Mahničeve slike uokvirene u lijep karton naručuju se od „J. kat. a. društva „Domagoj" Zagreb Pejačevičev trg 15 I. Cijena je 15. K bez poštarine (sa poštarinom 3 K više) a novac se šalje unaprijed. Ova slika mora biti ures prostorija svake naše organizacije.
UREDIO: MILAN PETROVIČ.	ODO. UREDNIK ßUKA JAKOPČI
TISAK NARODNE PROSVJETE ZADRUGE S O. J., POŽEGA.
K K
K
K K
K K
K K K K K K K K K K K K
Otpremni.komisionalni i Inkaso posao
Elias i Lah,Zagreb
Nikoiičeva 10 Talefon 13-36
Obavlja brzo i solidno dovoz razne robe,putne prtljage i pokretnine svake vrsti na kolodvor i sa kolodvora. Preuzi-ma pakiranje pokudtva preselivanje po gradu.
Prodaja kamenog ugljena na
veliko i na malo. - Cijenjene naloge umoljava se upraviti na poduzeče ELIAŠ i LACHA u ZAGREBU.

I Kavodua Kujlžara, Zagreb j
I ledina katolička knjižara u Zagrebu
Poduprite je. Kupujte sve knjige i na-ručujte sve pisarske potrepštine od nje.
1 Toplo se preporučuju ove knjige: |
™ r.ma/«• Infrnelivffnclri n ram« an ti	K ft'— «
I
Grgec: Jugoslavenski argonanti . Brkovič : Povjest «v. Pranje I. i II. dio Gunčevič: Zaäto se katolički svcčenici
ne žene ......
Dr. Wilk: Moderni svetac O. Hsrapin : Opstoji li Bog ? Marden Sw.: Saraopouzdanje vodi k po-
bjedi .....
Volja i uspjeh . Matkovič : NajljeDŠoj medu ženama . Jakovljevič: Študije i fejtoni . Lasman-Rac: Izbor iz crkvene književnosti . ......
+ Mahnič : Več luči .
Grivec: Pravoslavlje . . . .
Stimmen aus Maria Lach
Stern der Jugend.....
Dr. Forster: Sexualethik u. Pädagogik Politische Ethik Die deutsche Jugend Weltpolitik
Christentum und Klass«»-kampf .... Dr, Ude: Lebensreformfraee«
Kulturschande Europas. Freimauerei und Weltkrieg , Gross: Der Soziale Friede . Mcssner: Kathoiiiiimn« u. Revolution Hochschulführer.....
6-30.—
6 — 5"— 3 —
K 10 — K 10-— K 6-— K 5 —
K 15 — K 48'— K 8-— K 14 — K —-50 K 54-K100*— K 20-— K 55,—
K 57 — K 22 -K 12— K T— K 2 — K 5'— K 5 —
I Knjige fcato-m\m Života
Jzdaje Dr. Stjepa« Marljuliu.
&
Knjiga prva. M. Vanino D. I.:
FilibertVrau. Cijena K 5 80, w j&ji sva naklada rasprodana. j®: Knjiga druga. Dr. A. S. i Dr.A. Ž.:
Kontardo Ferrini. Cijena jgj K 4'60, poštom K 5'—. Knjiga treča. Michel D' Herbi-gny: Vladimir Solovjev. Cijena K 15-—, poštom K ^ 16-50, a plača se unaprijed. ^
Narudžbe prima izdavač Dr. Stj. !|> Siarkulin, Zagreb, Kurelčeva 3.
rrrffrmnrm nm
n mrodhb pram n
I g Z1DID6B S 0.1. 3
I

n rjnnnnnnnnrn g
rJ Preporuča dosad izašla izdanja:
^k Dr. AleksijUšeničnik: „Prin-rj cipi sociologije" .... K 10-— rj fl Mirko Gjurkovečki: „Poli-	pl
tička historija Bosne* .K 4'— Dr.Janezev.Krek: „Slovenci" K 5-— A Fjj O. Luis Coloma: „Dječja	^J
ri knj>ga'.......K 15--
iA Antonietta Klitsche de la	sn
rJ Grange: „Vestalka' . . K 15-- ^
Stelle-Terseglav: „SvetaRu-f>2 sija"........K 15--^
72 Narudžbe se šalju na adresu: ^
g Knjižni« pridat ?t«sVj«t« ^ 9 zadrt»!« s e. J. n Zagrebu. ^
rrrtinriTTnTrri
I PRODAJALNA H kat. tiskov, društva ^ (H. Ničman) Ljubljana
I
^ priporoča zalogo raznih svetih podob, spomine na prvo izpoved 1(7} in prvo sv. obhajilo, podobice PJ^ za biro (kolekturo) ter devo-^ cijonalije kakor tudi razglednice. I?} Istotako po možnosti potrebščine Marijinih družb, jako lične knjižice
ik „druzbe:;ik marijin" kom. 12 k
(Ji na izbiro so tudi razni drugi molitveniki, posebno priporočljiv je novi priročni molitvenik (Dr. Pečjak) , Pri Jezusu" zl. obr. K 12-—, rud. obr. K 7-20 kom.
Gospo darska zveza v Ljubljani
ima vedno na zalogi različno kolonijalno blago, poljodjelske stroje, umetna gnojila, krmila, žito in mlevske izdelke, les, vino, mesne izdelke lastne vnovčevalnice, vse po najnižih cenah
V zalogi so tudi razne pisarniške in šolske potrebščine.
Po možnosti se vsa naročila najtočnejše izvršujejo

Ima tudi svojo mil&rno in svečasno na Viču pri Ljubljani. V slučaju potrebe se blagovolite obrniti nanjo.
KNJIGOVEZNICA
k at o i. tiskovnega društva vLjubljani
prevzema ^	vsa v to stro-
;	ko spadajoča
dela v večjih množinah katera, izvršuje, točno po dnevnih cenah.
Zavod za črtanje trgovskih in drugih poslovnih knjig.