/
BOŽIDAR ŠIROLA
ŽIVOT I SPOMEN SLAVNIH UČITELJA SVETE BRAČE
CIRILA I MET O D IJ A
APOSTOLA SLAVENSKIH
HRVATSKO PJEVAČKO DRUŠTVO „KOLO“
BOŽIDAR ŠIROLA
ŽIVOT I SPOMEN SLAVNIH UČITELJA, SVETE BRAČE CIRILA I METODIJA APOSTOLA SLAVENSKIH
KNJIGA DRA VELIM IR A DEŽELICA ML.
O	TISUČU I STOTOJ GODIbNJICI RODJENJA SVETOGA CIRILA
LICA
ŠTILAC:
CRNORIZAC HRABAR (Tenor)	DR.	VIKTOR	BENKOVIČ
ZBOR CRNORIZACA (Basi)
LICA	ORATORIJA:
SVETI ČIRIL (Bas)	\
RASTISLAV KNEZ MORAVLJANA	f
SVETI METODIJE (Bas)	j
LOGOTET VELIKODOSTOJN1K PAPA HADRIJAN	J
JANIS IKONOBORAC (Tenor)
ZBOR:
KOLO DJEVOJAKA — DRUŽBA MLADIČA — CAREVI GLASNICI — ČIR1LOV1 DOMARI — DVORANI I UZVANICI - UČENICI - IKONO-BORCI - VJERNICIJANISOVI PRISTALICE — DVORKINJE I SLUGE -POSLANICI KNEZA RASTISLAVA — BAJALICE — TUDJI VJEROVJE-SNICI — SLAVENI — TROJEZIČNICI - CRKVENI ZBOR — UČENICI ČIRILA I METODIJA
Radnja se ovoga oratorija zbiva u IX. vijeku
JOSIP KRIŽAJ
JULIJE BETTETO SVETOZAR BANOVEC
DIRIGENT:
SREČKO KUMAR
ŽIVOT I SPOMEN SLAVNIH UČITELJA, SVETE BRAČE ČIRI LA I METODIJA, APOSTOLA SLAVENSKIH
U samoči manastira sabrali se pobožni oci črnih riza bijele duše. Najstariji monah, sijedi Crnorizac Hrabar, štije i priča spomen i život solunske brače, svetoga Čirila i Metodija. 1 riječi štioca postaju žive, pobožni ih oci slušaju ušima i gledaju očima. Bog tako hoče. Usta monaha sama od sebe šapču molitve i psalme, pohvale i hvalospjeve onima, koje narod Slovenski i Crkva zapadna i istočna naziva svetom bračom, apostolima slavenskim.
CRNORIZAC HRABAR: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Počinje spomen života slavnih učitelja naših, Apostola sla-venskih, svete brače Čirila i Metodija.
1.	PRISTUPNA MOLITVA
ZBOR: Blagoslovi, Oče! — Bog milostivi i dobrohotni očekujuči pokaj an j e čovjekovo i da se čovjek spase i u poznanje istine dodje, ne če smrti grešnikove, več pokajanje njegovo i život.
—	Iako je rod čovječji sklon zloči, ne ostavlja ga Gospod, da oslabi i otpane i dodje u napast i pogine, več u svako vrijeme tvori mnoge blagodati po patrijarkama najprije i očima, i zatim po prorocima, a najzad po apostolima i mučenicima, muževima pravednim i po učiteljima izabravši ih iz života ovoga vrlo nemirnoga.
Jer znade Gospod svoje i koji su Njegovi, kao što reče: — Ovce moje slušaju glas moj, i ja znam njih i imenom ih zovem i za mnom idu i ja ču im dati život vječni.
A dade Gospod i našem rodu učitelje, blažene oce naše, svetu braču Čirila i Metodija, uzdigavši ih, da prosvijetle jezik naš. Život njihov svjedoči za njih; i mi čuvši krepost i odličja njihova prihvatimo bodrost, odbacimo lijenost svoju i ugledajmo se na njih, kako reče Apostol: — Ugledajte se na mene, kao i ja na Hrista.
I.	U SOLUNU GRADU
U devetom vijeku iza porodjenja Gospodnjega svi Solunjani govora'nu čisto slovenski. Solun bijaše slovenski grad. I iz toga grada izadjoše Slovenimo prvi naslovnici njihovi, utemeljitelji domače knjige i vjerovjesnici i svetitelji: sveta brača Čiril i Metodije. Ciril, mladji brat, tijelom slab i bolan, nježan i čutljiv, bijaše muž slovo i riječi, mislilac i filozof. Metodije, monah, bijaše čovjek djela i čina. A oba brata bijahu jedno, kao misao i čin. Grad, koji ih darova Slovenimo, neka je blagosloven!
2. DOM SVETE BRAČE
CRNORIZAC HRABAR: U Solunu gradu bje neki muž, blagorodan i bogat, imenom Lav. A bje blagovjeran pazeči revno sve zakone Božje, kao što nekada Job. I živeči sa Ženom svojom rodi sedmero djece; i jedno od njih bje sin Metodije, najmladje dijete bijaše Konstantin, nazvan Čiril.
ZBOR CRNORIZACA: Blagoslov sviju plemena udijeli njima Gospod i zavjet svoj utvrdi povrh glava njihovih.
3. SAN DJETETA CIRILA
CRNORIZAC HRABAR: U sedmoj godini usni Čiril i vidje san, kao da poglavica sabra sve djevice grada i reče mu: — Izaberi od njih ko ju hočeš za Ženu i vrsnicu sebi na pomoč.
KOLO DJEVOJAKA:
Solunsko je polje dugo i široko, nasred polja raste jedna vitka jela,
)	i	pod	jelom igra djevojačko kolo.
Djevojke su mlade, vitke i visoke, j er su vitko rasle gleda j uči jelu.
Nad kolo se žarko nadgledalo sunce, bacalo je zrake djevojačkom kolu; ponajljepšoj od svih najzlatniju zraku.
To ne bilo sunce povrh djevojaka več to bio junak, djevojku da traži.
ČIRIL: Eto, ja gledah i motrih sve djevojke grada našega i jednu vidjeh najkrasniju od sviju, presjajna lica i grivnama ukrašenu i zlatom i biserom i svakom krasotom.
KOLO DJEVOJAKA: Sofiju odabra! Sofiju odabra!
METODI JE: Sofiju odabra, a Sofija reči če mudrost.
ZBOR CRNORIZACA: Mudrosti reci: — Sestra mi budi, a razboritost drugom nazovi, jer mudrost sja jače od sunca.
4.	TUGA ZA SOKOLOM
CRNORIZAC HRABAR: Jednoga dana, kao što biva u djece bogatih roditelja i odlična roda, podjoše mladiči u lov sa sokolima. I pošto dopusti Bog u providnosti svoj oj, da vjetar odnese Cirilu najdražeg sokola njegova, ražali se mladič veoma i dva dana ne uze hrane tužeči.
ČIRIL: Takvo li je Žiče naše, da uz radost tuga stoji?
METODIJE: Ne slijedi veselje srca svojega, iako smiješ, nego reci: — Sve mi je dopušteno, ali sve nije na korist, sve mi je slobodno, ali ne ču, da što oblada mnome.
ČIRIL: ... Ne ču, da što oblada mnome.
CRNORIZAC HRABAR: Od toga dana inim putem zakroči mladič, putem vrednijim. U dom svoj udje i dade se na učenje. Učaše pak iz knjiga Grigorija bogoslova i njega odabra sebi zaštitnikom. I načinivši na stijeni znamenje krsta pomoli se,
ZBOR CRNORIZACA: Mudrost teci, jer je ona bolja nego zlato i teci razum, jer je vredniji od srebra.
5.	MOLITVA SV. GRIGORIJU
ČIRIL:	O Grigorije!
Tijelom čovječe,
a dušom and jele!
Ti tijelom čovjek si, andjeo pojavom;
Usta bo Tvoja Gospoda slave, ko da si Serafin,
Um Tvoj prosvjetljuje Hristom vjeru, ko da si Herubin.
J	Budi mi učitelj,
budi prosvjetitelj!
Vjerom i ljubavlju Tvoj sam, Grigorije.
Primi me.
ZBOR CRNORIZACA: Ako prizoveš mudrost i prigneš srce k razumu tad češ razum jeti strah Božji i spoznanje Božje nači češ.
6. CAR POZIVA CIRILA
CRNORIZAC HRABAR: O krasoti mladiča Cirila i o mudrosti njegovo j i valjanosti pročuje se do Careva Grada. I čuvši car glas dobar o Cirilu posla po nj, da bi s carevičem učio. I sva se kuča obradova veoma.
CAREVI GLASNICI: Car caruje i drži državu, a dvorani dvore gospodara. Službenici poslužuju cara, podanici caru s a podani. Sičušne su, sičušne zvjezdice prema suncu, caru Teofilu!
CIRILOVI D OMARI: Tko je smjeran, dobiva slavu!
7.	PRAŠTANJE S DOMOM METODIJE: Čirile, brate ljubljeni! Radi ljepote tvoje i ponižnosti, radi marljivosti i razuma tvoga posla po tebe car i pozva te k sinu svojemu, careviču, u čast i slavu.
CIRILOVI DOMARI: Mudrost pridiže glavu poniznoga i stavi j a ga medju knezove.
METODI JE: Spomeni se, brate moj! Ne sjedaj na začelje, nego došavši sjedni na posljednje mjesto, da ti reče onaj, koji te pozva: — Prijatelju, pomakni se više!
ZBOR CRNORIZACA: Koji se podiže, ponizit če se, a koji se ponižuje, povisit če se.
METODIJE: I čuvaj se, ljubljeni, da ne težiš na taštu slavu izazivajuči druge, da ti zavide. Jer ako tko misli, da jest što, a ni j e ništa, vara sam sebe.
CIRILOVI DOMARI: Oholost ponižuje čovjeka, a tko je smjeran dobiva slavu.
METODIJE: Najdraži moj! Nastoj i brini se za dobro ime; odbrojeni su bo dani udobnoga živovanja, a dobro je ime trajno. — Primio si pet talenata od Gospoda; podji i radi, da dobi ješ još pet. — A ja ču poči na Goru i za tebe moliti Gospoda. Molit ču.
ČIRIL I METODIJE: Bože, oče naš, Gospode milosti, koji si stvorio sve riječju i mudrošču svojom; Bože, oče naš, koji si sazdao čovjeka, da vlada tvarima, koje si stvorio; s prijestolja svoga udijeli razum i mudrost mladiču, da shvati i da razumije, što je na spas njemu i ugodno Bogu!
CIRILOVI DOMARI: Bože, oče naš, Gospode milosti, s prijestolja svoga udijeli razum i mudrost mladiču, da shvati i da razumije, što je na spas njemu i ugodno Bogu. — Sretno podji, sretno nam podji na put!
II.	U CAREVU GRADU BIZANTU
Bizant nazvaše Carevim Gradom, jer Car bijaše u ono vrijeme država. Zasebna služba bje odredjena, kako se časti car. Oko njega se skupiše svi državnici i velikodostojnici, svi mogučnici i naučenjaci. Carev Grad bijaše središte sviju nauka i vještina krščanskih i poganskih, sviju umjetnosti i raskoši, svega bogatstva i neobuzdanosti, velike svetosti i hereza. — 1 u taj Carev Grad dodje mladič Ciril. A pozvan bje na sam dvor, da uči
s carevičem. Bijaše to velika čast, ali i prigoda, da ga zanese koja zla struja naučanja, da ga zahvati bujica užitaka velikoga grada, da ga pro-guta vrtlog dvorskih počasti, nenavidnosti i zlobe. — Ali mladič Čiril upoznavši ispraznost svijeta ostavi sve i podje k bratu svome Metodiju n manastir na Gori. 1 Bog Gospod vidjevši vjeru čvrstu, prizna je i dade brači te oni čudom nadjoše svete moči pape Klimenta mučenika. 1 više još. Čiril primi nadahnuče i nadje pismo za slovenski jezik i sveta brača podjoše k Slavenima noseči prosvjetu i evandjelje.
8.	IZBOR CAREVIČEVIH UČITELJA
DVORANI I UZVANICI: Car caruje i drži državu, a dvorani dvore gospodara. Službenici poslužuju cara, podanici caru su podani. Sičušne su, sičušne, zvjezdice prema suncu, caru Teofilu.
LOGOTET: Našem se svetom caru Teofilu htjelo i svidjelo, i on vas po običaj ima dobrim i navici staro j pozva u ove zlatne dvorane. Pred licem ste cara, ma da ga ne vidite, ali on vas sve gleda i sluša sa zlatna prijestolja grimizom zastrt.
DVORANI: Car naš sveti hoče i nalaže, da sunčane zrake sa prijestolja svuda dopru i svakoga ogriju, sve rasvijetle i sjajem pozlate. — Nek' se stidi Kalif u Bagdadu, kakav li je krščanski Carigrad. Okrunjenog, mudrog, svetog cara nek' Bog uzdrži mnoga, mnoga Ijeta! I carstvo močno, uredjeno, divno nek' Bog uzdrži mnoga, mnoga ljeta!
LOGOTET: Svijetli vam car po meni milostivo javlja. Čujte i pamtite! Navrši se dob i dodje čas, da se u grimizu rodjenom careviču izaberu učeni učitelji i drug za učenje.
A svidjelo se svetom caru i on odabra učitelje sinu svojemu: mudraca Lava odabra i Fotija mnogo učenoga.
DVORANI: Navrši se dob i dodje čas. Sveti car odabra učitelje mnogo učene.
UČENICI: Učitelji divni.
LOGOTET: A da uči s carevičem pozva sveti car mladiča krasna i mudra. Pozva Cirila, sina blagorodnog Lava iz grada Soluna.
DVORANI: Pozva Cirila iz grada Soluna. — Solune grade, sretan si. Ne pisa uzalud Apostol Solunjanima: — Postadoste izgled svim vjernicima nesamo u Makedoniji i Aheji, nego se po svakom mjestu razglasi vjera vaša. — Radujmo se i veselimo! Darujmo u grimizu rodjenom! Radujmo se!
CRNORIZAC HRABAR: U čistoči i radu življaše mladič Ciril i što večma ugadjaše Bogu, večma ga zavolješe ljudi i radi razuma njegova i mudrosti prozvaše ga časnim nazivom filozof.
9.	JANIS IKONOBORAC
IKONOBORCI: Idoli su ikone! Drvu se klanja tko časti kipove. Slomimo, skršimo, spalimo ikone, kao što Leo car razori veliki Hristov lik u Halkoprateji.
CRNORIZAC HRABAR: Bijaše Janis patrijarha podigao herezu govoreči: Ne valja častiti svetih slika i ikona!
IKONOBORCI: Ikone su idoli! Slomimo, skršimo, spalimo ikone, idole.
CRNORIZAC HRABAR: I uzevši bodež probode Janis oči na slici blažene Djevice Marije.
VJERNICI: Oskvrnjena je slika Neoskvrnjene. Nagrdjena je ikona Prekrasne. Oslijepljene su oči Blage. Ne sveti se Sveta zbog svetogrdja. Neoskvrnjena, prekrasna, blaga, pomiluj nas!
CRNORIZAC HRABAR: Da dokaže bludnju ikonoboraca i da protiv krivovjerja brani vjeru pravu, posla car filozofa Cirila, da se pre s ikonoborcem Janisom.
JANIS IKONOBORAC: Nije dostojno staru preti se s mladičem. Ne dosižeš podnožja moje katedre, Cirile, još mlad i tijelom.
9
2
ČIRIL: Od gliba zemaljskog tijelo je naše, a duh nam udahnu Bog. K Božanskom obrati pažnju, starče, a ne k zemaljskom.
JANISOVI PRISTALICE: Ne dosižeš podnožja katedre. Još ( mlad si tijelom.
JANIS IKONOBORAC: Nepodobno je starca goniti na vojnu i u jesen brati cviječe.
ČIRIL: U koje je doba života silniji duh od tijela? — reci mi, starče.
JANIS: U starosti je silniji duh od tijela, momčiču moj!
JANISOVI PRISTALICE: Brati cviječe. Momčiču moj.
ČIRIL: Pa kad je u starca silniji duh, a ovo je borba duhovna, tada češ biti pobjednik — ti. Zato ne kazuj priča o vojni i o branju cviječa. Ja bo tijelom mlad niti zovem na vojnu, niti da beremo cviječe.
VJERNICI: Ohoha. Zastidje se starac i smete.
ZBOR CRNORIZACA: Htjede megdandžija Golijat osramotiti vojsku Boga živoga, a izadje preda nj mladjahni David. I osmjehnu se gorostas na mladiča, ali David pobij edi . Golij ata,
ČIRIL: časteči slike: sveče i ugodnike Božje poštujemo, Gospodinu se Bogu i Spasitelju našemu klanjamo, Bogorodicu, Majku, Djevicu častimo.
VJERNICI: Bogorodice, vojvotkinjo, pobjednice, oda zla si nas izbavila, hvala Ti!
I unapred nepobjediva, moguča, od svake nas bijede oslobodi.
Da Ti pojemo radosni, raduj se, nevjesto nebeška.
10.	LOGOTETOVA KČI
CRNORIZAC HRABAR: Motreči mladiča Cirila, životom čista, radina i slavljena, pozove ga Logotet u dom svoj i iskaza mu svaku čast i obdari ga mnogim darovima i zlatom.
ZBOR CRNORIZACA: Ne sjedaj za začelje, i čuvaj se, da ne težiš na tastu slavu.
DVORKINJE: Čist je i stidljiv, djevojci nalik, očiju modrih i kose plave.
Koliko mu ti jelo sazda od lij era slavenska mati.
LOGOTET: Tvoja krasota i mudrost, Cirile, nukaju me i gone, da te ljubim.
DVORKINJE: Lij ep je kad zbori. Riječ mu je munja, misao svaka sunčana zraka.
Razum mu krasni namrješe predji helenske krvi.
LOGOTET: Gle, imam kčerku krasnu i bogatu, dobra roda i velika. Ako hočeš, oženi se njome, uzmi je sebi za Ženu, ja ti je dajem. Učinit ču te češ od cara primiti veliku čast i visoki čin.
DVORKINJE: Ona je jabuka, što se crveni
gore na vrhu na grančici krajno j.
Dohvati, momče, pa ju uberi,
Jü, Himeneju!
Nalik Pandori, nevjesta mlada darove nosi, ti vjenčat se žuri.
Pir če nam bit ko svadba u Kani,
Jü, Himeneju!
DVORKINJE I SLUGE: Prostrite grimiz. Kitite dvore.
Jü, Himeneju!
ČIRIL: Zaista, Logotete, uzvišeni gospodaru, velik je ovo dar onome, koji ga traži i treba. Od svjetske časti, bogatstva i žene draži je meni život duhovni. Ostrič ču kosu, obuči crnu rizu i primiti sveti red. Volio bih više svega provesti život svoj ’ medju knjigama patrijarhe u crkvi svete Sofije. Učeči žudim služiti Gospodu Bogu.
ZBOR CRNORIZACA: Sofiju odabra sebi za drugu. Sofija reči če Mudrost.
JANIS IKONOBORAC: Ženiti se ne če snuj uči, da se popne na stolicu patrijarhe od crkve svete Sofije. To je Cirilova mudrost. To san o sjajnoj Sofiji.
JANISOVI PRISTALICE: To je Cirilova mudrost. To san o sjajnoj Sofiji.
CRNORIZAC HRABAR: Uzrevši mladič Ciril smutnju i zavist ljudsku i zlobu veliku i tminu zemaljsku zaplače suzama i ode od svijeta. I ne znadijahu za n j dugo vrijeme.
ZBOR CRNORIZACA: Blago onima, koji plaču, j er če se utješiti.
11.	POSLANICI KNEZA RASTISLAVA
CAREVI GLASNICI: Cirile filozofe! Carev Grad ne znadijaše mnogo vremena za tebe, j er kao što se uveče sunce krije za goru i ti se sakri u Goru Svetu k bratu svom monahu Metodi ju, medju oce črnih riza bijele duše. I kao što jutrom sunce izlazi svjetlije i ti izadje svjetao. — Od hula saracenskih obranio si vjeru našu krščansku, Kozare s Črnog Mora doveo si u krilo crkve naše prave, na Herzonezu si iz mora digao moči svetog mučenika pape Klimenta i sjaj velikog Svetitelja obasjava sada i tvoje čelo, Cirile!
POSLANICI KNEZA RASTISLAVA: Rastislav, moravski knez, nadahnut Bogom stvori savjet s knezovima svojim i Moravljanima i posla nas k cesaru Mihailu govoreči: — Ljudi se naši odvrgoše od poganstva i čeka ju zakon krščanski. Po-šalji nam učitelje, koji bi kazivali i učili Hrista jezikom sla-venskim.
CAREVI GLASNICI: A sveti car Mihailo sabravši zbor nadje: da nitko drugi ne može učiniti toga, kako možeš učiniti ti, Cirile i Metodije. Potrebno je dakle, da vas dvojica podjete onamo, — To reče car.
POSLANICI KNEZA RASTISLAVA: I reče car Mihailo: — Brača Čiril i Metodije iz grada su Soluna, a Solunjani svi bes jede čisto slavenski.
ČIRIL: Trudan sam od puta i bolna sam tijela; kako da putujem?
POSLANICI KNEZA RASTISLAVA: Licem okrenut k istoku slavenski narod čeka Svjetlost. Slaveni su gladni Boga.
CAREVI GLASNICI: Podjite onamo vas dva!
METODIJE: Cirile, brate ljubljeni, čuj! Naši Slaveni gladni su Boga. Budeš li htio, to može tebi dati Bog, što daje onima, koji mole. Radi vjere tvoje pomaklo se more tri milje i ti si našao moči svetoga Klimenta.
ZBOR CRNORIZACA: Bog daje onima, koji mole. Otac nebeški, Bog če dati Duha Svetog onima, koji mole.
METODIJE: Moli se i traži i dat če ti Bog: Nači češ pismena za jezik slavenski, napisat češ svete knjige Slavenima!
12.	SLAVENSKO PISMO
ZBOR CRNORIZACA: Bože! Pošalji Duha Svetoga i obnovit češ lice zemlje. Bože, obasjaj nas licem svojim. Neka se raduju plemena, neka se vesele svi puci.
ČIRIL: Javio se Bog! Uslišana je molitva! Javio se Bog! Složih pismena i začeh slavenski pisati bes jede evandjeoske: Iskoni be slovo i slovo be u Boga i Bog be slovo. Vsa tem biše i bez n j ego ničesože ne bist ježe bist; v tom život i život be svet človekom. I svet v tme svetit se i tma j ego ne objet. Aleluja.
METODIJE: Javio se Bog: Iskoni be slovo i slovo be u Boga i Bog be slovo!
ZBOR CRNORIZACA: Aleluja. Iskoni be slovo i slovo be u Boga i Bog be slovo. Javio se Bog! Aleluja!
III.	KOD SLAVENA
Slaveni se u ono vrijeme odvratiše od poganstva i običaja i vjerovanja svojih starodavnih, a bijahu željni vjere prave, jer vjerovjesnici dolazeči sa sjeuera, zapada i juga ne donašahu Krista i slave Božje, več tražahu korist svoju vlastitu. Bijahu to, kako svjedoči sv. Bonifacije, ljudi bez obra-zovanosti, znanja, jedva uki štiti i pisati, mnogi od njih nezaredjeni ipak vršahu službe crkvene i učahu nauke suprotne vjeri pravoj. Ovi vjerovjesnici, željni vlasti, zastrašivahu narod djavolima i Strahovima svako-jakim. — Starci i žene slovenske ožaloščeni i bespomočni prekoravahu puk, što se odrekao starine i ostao prazna srca. Ali srca Slavena ne bijahu prazna, več puna čežnje za spasenjem i gladi za Bogom. — I Bog vidjevši srca njihova posla Slavenima svjetlo s Istoka i dade im svetu braču Cirila i Metodija, da jezikom slovenskim reknu: »iVe bojte se, jer gle javljamo vam veliku radost. U gradu Davidovu rodio se Krist, Spasitelj sviju naroda«.
BAJALICE:
13.	BADNJAK
Zapalo je jasno sunce, Spustile se mrke tmine: sad če doči ispod zemlje Crnobog i Črne Vile.
Zapalite sveti badnjak, neka gori, neka svijetli. Bdijte, da se ne ugasi, ne utrne oganj sveti.
Na ognjište utrnuto Crnobog če mrki s jesti, u kuču če Crne Vile mahom k njemu pristupiti.
Dobra tada biti ne če ni u kuči ni u polju. Njive če nam opustjeti, hambari se isprazniti, blago če nam pogibati, sitna djeca umirati, majke, žene, narod cio naricat če i plakati.
TUDJI VJEROVJESNICI: Ako se poklonite idolu, primit čete žig na čelo svoje i na ruku svoju, a sve žigosane mučit če pred andjelima i pred Hristom. I muke če vaše biti kao od
ujeda štipavaca. Skakavci če izači veliki poput konja a sa J žalcima poput škorpijona. I ovima je dana vlast, da škode ljudima, ako se poklone idolu.
BAJALICE:
Prinesite Crnobogu krvne žrtve paljenice: ovcu i dvije golubice, rudu ovcu, bijele ptice.
Crnobog če večerati: izjesti če slasno meso, ispiti če kupu vina, pa se ne če naljutiti.
Zapalite sveti badnjak.
TUDJI VJEROVJESNICI: Ako žrtvujete idolu, pit čete od žuči Boga pravoga, bit čete mučeni ognjem i sumporom pred andjelima i pred Hristom. I dim če vaših muka strašnih izlaziti u vijeke vjekova. Ne čete imati mira nigda, ni počinka danju, noču, nigda!
KOLEDARI:
Izašli smo na bregove i čekamo jasno Sunce, da nam rodi Zlatna Mati malo čedo, mlada Boga,
Daj Bože, daj Bože!
Sad ji, Bože, k nam na zemlju,
{	da	se	šečeš med ju pukom
sve od sela, pa do sela, sve od kuče, pa do ltuče.
Daj Bože, daj Bože!
TUDJI VJEROVJESNICI: Kada se na nebu pokaže znak drugog dolaska Hristova, proplakat če sva plemena na zemlji. Sin Božji doči če na oblaku s velikom šilom kao sudac po-. sljednji.
KNEZ RASTISLAV: Ljudi Moravljani! Sa sunčane strane dolaze k nama učitelji, brača Ciril i Metodije. I oni če nam jezikom našim slavenskim govoriti o v j eri pravo j.
SLA VENI: Daj Bože, daj Bože!
14.	BOŽIC
ČIRIL I METODIJE: Bijahu pastiri, koji bdijahu i čuvahu kod svojih stada nočnu stražu. I andjeo Gospodnji stade medju njih i slava ih Gospodnja obasja. I prepadoše se vrlo, ali andjeo im reče: — Ne bojte se! Jer gle, javljam vam veliku radost. Djevica Majka rodi sina a malo je čedo mladi Bog, Spasitelj, Krist Gospodin naš. I eto vam znaka: Nači čete djetešce povij eno, gdje leži u jaslama. I ujedanput postade s andjelom mnoštvo vojske nebeške hvaleči Boga: Slava Bogu na višini, a na zemlji mir ljudima dobre volje. — I podjoše pastiri i nadjoše Majku Mariju i Josipa i Djetešce povijeno gdje leži u jaslama. I pošto vidješe, javiše, što im je rečeno za Dijete i slavij ahu, hvaljahu Boga, Spasitelj a svih naroda.
—	Božič Krist vas k sebi zove: dodjite, dodjite,
KOLEDARI:	Božič	Krist nas k sebi zove:
podjimo, podjimo;
Božič Krist je drago čedo
maleno, maleno;
Božič Krist se nama smiješi veselo, veselo.
Slava Bogu na višini, a na zemlji mir ljudima dobre volje.
15.	KRŠTENJE
KNEZ RASTISLAV: Cirile i Metodije, učitelji naši i bračo! Slušajuči naučanje vaše i motreči život vaš razumjesmo i uzvjerovasmo.
( Pripravljeni postom i molitvama izlazimo pred vas bosonogi, J skinuvši ruho vezeno i ukrašeno, odloživši nakit sav zlatni i j srebreni dolazimo k vama.
j SLA VENI: Goli se rodismo u život ovaj vremeniti, siromašno | odjeveni želimo uči u vodu krsten j a, j er čemo se neobučeni vratiti pred vrata vječnosti.
KNEZ RASTISLAV: Razmotrivši svaki od nas, kakve je misli
mislio, kakve je riječi rekao, kakve je čine činio i što je javio
djavlu, kajemo se.
[ Kajemo se i izjavljujemo ustima i srcem svojim: odričemo
| se d j avla i svih njegovih d jela i svih njegovih naslada.
)
SLAVENI: Kajemo se i odričemo se d j avla i svih njegovih d jela i svih njegovih naslada i slave njegove i ropstva njegova.
KNEZ RASTISLAV: Povedite nas, molimo, do Morave, da udjemo u rijeku krštenja nogama svojim. Polite, molimo, glave naše vodom i krstite nas.
SLAVENI: Krstite nas, molimo, krstite.
ČIRIL I METODIJE: Vjerujete li, o Slaveni, u Boga Oca sve-mogučega. Stvoritelja neba i zemlje?
SLAVENI: Vjerujemo.
ČIRIL I METODIJE: Vjerujete li, o Slaveni, u Isusa Hrista, sina Božjega?
SLAVENI: Vjerujemo, vjerujemo.
ČIRIL I METODIJE: Vjerujete li, o Slaveni, u Duha Svetoga, Sveto Trojstvo, jednoga Boga!
SLAVENI: Vjerujemo, vjerujemo, vjerujemo.
ČIRIL I METODIJE: Vjerujete li, o Slaveni, u Crkvu jednu, opčenitu, apostolsku, Hristovu?
SLAVENI: Vjerujemo, vjerujemo, vjerujemo.
CIRIL I METODIJE: Udjite dakle, o Slaveni, u vodu krštenja i ulazeči molite molitvu Gospodnju: Otče naš, iže jesi na nebesch!
SLAVENI: Otče naš, iže jesi na nebeseh, sveti se ime Tvoje; pridi cesarstvo tvoje; budi volja Tvoja, jako na nebesi i na zemlji. Hleb naš vse dni dažd nam denes i otpusti nam dlgi naši jakože i mi otpuštajem dlžnikom našim. I ne v'vedi nas v napast n' izbavi nas ot neprijazni. Amen.
ČIRIL I METODIJE: Slovene, rabi Božie! Krstajem vi v ime Otca i Sina i Duha Svetago, ninje i prisno i v vse veki vekov, amen.
SLAVENI: Amen!
Obucimo bijele haljine, upalimo sviječe voštane, recimo: Bogu hvala!
Drug druga da grli u radosti, j er grijesi su naši oprani, pjevajmo: Bogu hvala!
Početak je ovo blaženstva, mi imamo dio sa svetima, kličimo: Bogu hvala!
16.	TROJEZIČNICI
TROJEZIČNICI: Govorite, otkud vam vlast i kako smjedoste sačiniti pismena te pišete knjige jezikom, kojim ne zborahu ni apostoli, ni rimski pape, ni Grigorije bogoslov, ni Jeronim, ni sveti Augustin.
ČIRIL I METODIJE: Ako trublja dade nejasan glas, tko če se spremati na vojnu? Ako nerazumljivu riječ rečete jezikom, kako če narodi razumjeti poziv? A Gospod reče: — Idite po svemu svijetu i propovijedajte evandjelje svakom stvorenju.
TROJEZIČNICI: Da je Bogu ugodan taj jezik, dao bi mu otprije i u početku pismena i knjige.
METODI JE: Mislite li zar, da Stvoritelj Bog presta stvarati i da je nemočan ili zavidan da stvori? A ne znate li, da je rekao: — Pjevajte Gospodu pjesmu novu! Poj Gospodu sva zemlja! Hvalite Gospoda svi narodi, slavite ga sva plemena!
TROJEZIČNICI: Tri jezika znamo. U tri su jezika pisane svete knjige. U tri samo jezika stajaše natpis nad glavom raspeta Krista.
METODIJE: Taj natpis napisa Pilat, a vi ste Pilatnici, heretici, trojezičnici. Jao vama, što uzeste ključe od znanja i neba! Jao vama, j er ne čete uči u kralj evstvo Božje!
TROJEZIČNICI: Krivovjeme su slavenske knjige! U Rim vam je poči, Čirile! U Rim, Metodije! Pred rimskoga papu ponesite slavenske knjige! U Rimu opravdajte slavensku herezu.
ČIRIL I METODIJE: Mi idemo u Rim! I Petar če suditi i Petar če reči: U Rimu je stijena, a vi ste pijesak i prašina, koju kovitla vjetar i nosi u oči i obraz svakom, koji ide otkrita lica. Naše su knjige otvorene, u njima je nauka Hristova. A slova su naših knjiga postala djelom, i djela svjedoče za nas. Za nas svjedoči slavenski narod i velika vjera Slavena.
17.	VJEROVANJE
SLAVENI: Vjeruju v jedinago Boga, Otca vsemoguštago, tvorca nebu i zemlji, vidimim vsem i nevidimim. I v jedinago Gospoda Isusa Hrista, Sina Božija, jedinorodnago, I ot Otca roždenago prežde sveh vek. Boga ot Boga, svet ot sveta, Boga istina od Boga istinago. Roždena, ne stvorena, jedinosuštna Otcu: jimže vse biše. Iže nas radi človek i našego radi spa-senja snide s nebes. I v piti se ot Duha Sveta iz Marije Devi i včloveči se. Raspet že na ni pri Pontijscem Pilate mučen i pogreben bist. I vskrse v treti dn po pisanju. I vzide na nebo: sedit o desnuju Otca. I paki imat priti s slavo ju sudit živim
i mrtvim: jegože cesarstvi)u ne budet konca. I v Duha Svetago, Gospoda i životvoreštago: ot Otca i Sina ishodeštago. S Otcem že i Sinom kupno poklanjajema i slavima: iže glagolal jest Proroki. I jedinu, svetuju, katoličesku i apostolsku Cr’k'v. Ispovedaju jedino krštenije v otpuščenije grehov. I čaju vskrsenije mrtvih. I života buduštago veka. Amen.
IV.	U VJEČNOMU GRADU
Sveta brača Čiril i Metodije gledajuči u rimskom papi nasljednika prvo-apostola Petra, podjoše u Rim, a apostolik presudi i odluči o bogoslužju slavenskom. A glava Crkve Hristove, Hadrijan, čuvši da dolaze slavenski apostoli u Rim s močima svetoga Klimenta izid j e im ususret sa svim gra-djanima. Knjige njihove blagoslovi i položi na oltar i odobri slavenski jezik u službi Božjoj i liturgijskoj. I tom zgodom posveti papa Hadrijan dva brata za biskupe.
18.	DOČEK SVETE BRAČE
CRNÜRIZAC HRABAR: Dolazeči u Rim Čiril i Metodije nošahu sa sobom moči svetog mučenika pape Klimenta, ko j e obretoše za poslanja svoga na Herzonezu. Došavši Čiril i Metodije u Rim sam apostolik papa Hadrijan izadje pred njih sa svim biskupima svojim i klerom i muževima pobožnim. I sav narod nosijaše sviječe upaljene.
ZBOR CRNORIZACA: Radi molitava i vjere velike dopusti Gospod i Crno More uzmaknu tri milje i prokaza bijele moči svetog mučenika pape Klimenta. Bogu hvala! Bože, koji nas veseliš slavom svetoga Klimenta, Tebi hvala, Bože!
19.	ODOBRENJE SLAVENSKOG JEZIKA U BOGOSLUŽJU PAPA HADRIJAN: Bog s vama!
CRKVENI ZBOR: I s duhom tvojim!
PAPA HADRIJAN: Episkopi, bračo, svečenici i vjernici! Svi nazočni i nenazočni, svi živi i koji čete živjeti s Crkvom Hristovom do konca, čujte i upamtite riječi apostolika, pape vašega Hadrijana.
PAPA HADRIJAN: Filozof Ciril i brat njegov Metodije stu-piše pred stol apostolski i mi ispitasmo naučanje njihovo i knjige njihove i život njihov i vjeru njihovu i nadjosmo, da protiv kanona ničesa ne stvoriše.
UČENICI CIRILA I METODIJA: Bogu hvala!
PAPA HADRIJAN: S trostrukom radošču primarno knjige slavenske. Neka jezik slavenski bude blagosloven od Boga i od sve crkve katoličke, apostolske, Hristove. Iako se tko drzne pogrditi knjige slavenske, neka bude odlučen od Crkve, dok se ne popravi, j er je vuk i ni j e mu mjesto u ovčinjaku.
CRKVENI ZBOR: Anatema!
PAPA HADRIJAN: A vi, čeda ljubljena, Cirile i Metodije, slušajuči nauku Bož ju i pouku Crkve, podjite Slavenima. Učite ih vjeru Hristovu jezikom njihovim blagoslovenim. Krstite ih i služite im službu Božju jezikom slavenskim. I više još, oda-brani sinovi, Cirile i Metodije, podjite Slavenima. Tumačite, prosudjujte, odredjujte, potvrdjujte i posvečujte! Zaista, zaista, pastira biskupa hoču da dadem pucima slavenskim. A znam i vjerujem, da su brača Ciril i Metodije dostojni da prime čast i teret biskupski, ukoliko je čovjek sposoban da prime Duha Svetoga. Ulje sveto neka pomaže glave vaše, Cirile i Metodije, i blagoslov nebeški neka vas blagoslovi za rad biskupski.
CRKVENI ZBOR: Dodji, Duše Sveti! Napuni srca svojih vjernih. Pomolimo se, bračo, za muževe ove, koji pristupaju oltaru prignute glave, da največi svečenik položi ruke na njih i da im dade Duha Svetoga.
PAPA HADRIJAN: Primite Duha Svetoga.
Tebe, Bože, hvalimo, Tebe, Gospodam, ispovijedamo.
Tebe, vječni Oče, sva zemlja poštuje.
Tebi svi andjeli, Tebi nebesa i sve vlasti,
Tebi Herubini i Serafini bez prestanka uzvikuju:
Svet, svet, svet, Gospod Bog nad vojskama,
Puna su nebesa i zemlja veličanstva slave Tvoje!
20.	SMRT SVETOGA CIRILA
CRNORIZAC HRABAR: Mnogi napori utrudiše bolno tijelo Cirilovo i on upade u tešku bolest i bolovaše mnogo dana. I vidjevši Božje javljenje obuče Čiril časno ruho misničko i uz-digavši ruke zapjeva,
ZBOR CRNORIZACA: Gospodi, pomiluj.
ČIRIL: Odsele ne pripadam više zemlji ni svijetu. Sav se predaj em Bogu, svome stvoritelju.
ZBOR CRNORIZACA: Gospode, pomiluj!
ČIRIL: Gospode, Bože moj, koji svagda slušaš one, koji tvore volju Tvoju i boje se Tebe i vrše zapovijedi Tvoje, usliši molitvu moju posljednju.
UČENICI: Gospodi, pomiluj!
ČIRIL: Brani, Gospode, vjerno stado moje, kom si postavio mene pastirom i izbavi ga od bezbožne i poganske zlobe. Pogubi trojezičnu herezu, Gospode, i umnoži Crkvu pravu. Tvoj bo dar, što si nas dostojao poslati, da propovijedamo evandjelje Tvoga Hrista pucima slavenskim. Taj narod slavenski, koji si, Gospode, meni povjerio, taj narod slavenski predajem u ruke Tvoje, Gospode! Eto, brate Metodije, drugovi bijasmo na poslu zajedničkom i jednu brazdu teglismo. Ali ja padam sad u grob i skončavam dan svoj. A ti, brate, ljubiš veoma samostan na Svetoj Gori Ali radi gore ne puštaj djela započetog. Ne ostavljaj naših Slavena! Tako ti spasenja duše!
\
UČENICI: Hriste, pomiluj nas! Umnoži crkvu svoju, Gospode! Pomiluj, Gospode, taj narod slavenski! Gospode, pomiluj! Hriste, pomiluj!
METODIJE: Svete su riječi tvoje, Cirile, svete su riječi tvoje i meni i svima učenicima tvojim. Poči čemo k Slavenima s knjigama tvojim, Cirile, poči čemo i propovijedati Hrista svim Slavenima od Jadrana do Sjevernog Mora. Tako nam spase-nja duše!
UČENICI: Gospode, brani narod slavenski! Štiti ga silnom desnicom, pokri ga krovom krila svog, Gospode. — Tako nam spasenja duše!
ČIRIL: Pristupite, učenici moji, bračo i djeco moja, da vas poljubim cjelovom svetim. Blagosloven Bog! Blagosloven dobri Bog, koji nas ne da u plijen neprijateljima. Blagosloven Bog! Amen.
UČENICI: O Gospode! Tako nam spasenja duše. 0 Gospode, pomiluj!
CRNORIZAC HRABAR: Počinuo je Ciril, ne živi više medju nama. Predao je duh svoj Gospodu.
SLAVOSPJEV
Vi krasne zvijezde doma svog
i	cijelog roda slavenskog!
Vi ponijeste u tamni mrak Božanstvenoga križa znak.
Množinu duša, sav naš kraj razasja svete vjere sjaj.
Vrh roda bdijte slavenskog, da ostane uz Boga svog!