Arhivi Bosne i Hercegovine sredinom 20. i početkom 21
Stolječa: usporedbe i paralele
Sejdalija GUŠIČ, Dr.
arhivski savjetnik, Historijski arhiv Sarajevo, Alipašina br. 19, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
e-mail: sejo@arhivsa.ba
Archives in Bosnia and Herzegovina mid 20th and Early 21st Century: Comparisons and Parallels
ABSTRACT
The article gives a brief overview of the historical development of archival activities in Bosnia and Herzegovina. In the intersection of the last half century, we shall point out the specific organizational and administrative structure of the Archives of Bosnia and Herzegovina and the impact of such arrangements on the development of archival science. It will particularly elaborate period before and after the year 1992, followed by a period when Bosnia and Herzegovina was under the Socialist Federal Republic of Yugoslavia and the period after independence and autonomy. Basic characteristics until the year 1992:
•	The territory of the former Republic of Bosnia and Herzegovina was covered by archival network. There was a "Law on the archives' and bylaws that uniquely regulated archival activities. Archives of the Republic of Bosnia and Herzegovina had a jurisdiction on the entire territory of the Republic.
Basic characteristics after the year 1992:
•	Archive of Bosnia and Herzegovina has lost its jurisdiction. Legislation, when it comes to archival records and archival activity, is not unique to the territory of the country and the ownership of the archive material has been treated differently. Due to the principle of administrative-territorial organization of the State, the entire territory is not covered by the archival network, although there are 11 archives, but there are also as many laws.
Gli archivi in Bosnia-Erzegovina fra XX e XXI secolo: confronti e parallelismi
SINTESI
L'articolo fornisce una breve panoramica dello sviluppo storico delle attivita archivistiche in Bosnia-Erzegovina. Nell'intersezione della scorsa meta di secolo, puntualizzeremo le specifiche strutture organizzative ed ammini-strative degli archivi di Bosnia-Erzegovina e l'impatto sullo sviluppo della scienza archivistica. Si trattera in particolare del periodo precedente e successivo al 1992, seguito da un periodo in cui la Bosnia-Erzegovina era sotto la Repubblica Socialista Federativa di Jugoslavia ed il periodo dopo l'indipendenza e l'autonomia. Carat-teristiche di base fino al 1992:
•	Il territorio dell'ex Repubblica di Bosnia-Erzegovina era coperto da una rete di archivi. Esisteva una "Legge sugli archivi" e decreti legge che regolavano le attivita archivistiche. L'Archivio della Repubblica di Bosnia-Erzegovina aveva giurisdizione sull'intero territorio della Repubblica
Caratteristiche di base dopo il 1992:
•	L'Archivio di Bosnia-Erzegovina ha perduto la propria giurisdizione. La legislazione, ove riguardante i do-cumenti d'archivio e l'attivita archivistica, non e unica per il territorio dello stato e la proprieta del materiale archivistico e stata trattata differentemente. A causa del principio dell'organizzazione amministrativo-territoriale dello stato, l'intero territorio non e coperto dalla rete di archivi, nonostante vi siano undici archivi, ma ci sono altrettante
Arhivi v Bosni in Hercegovini v sredini 20. in v začetku 21. stoletja: primerjava in paralele
IZV^LEČEK
Članek nudi kratek pregled zgodovinskega razvoja arhivske dejavnosti v Bosni in Hercegovini. Skozi prikaz zadnjega pol stoletja bodo predstavljene specifičnosti organizacijske in upravne strukture bosansko-hercegovskih arhivov in vpliv takšne strukture na razvoj arhivske znanosti. Posebna pozornost je namenjena obdobju pred in po letu 1992, torej obdobju, ko je bila Bosna in Hercegovina del Socialistične federativne Republike Jugoslavije in obdobju po osamosvojitvi. Osnovna značilnost obdobja do leta 1992 je ta, da je bilo območje tedanje bivše Republike Bosne in Hercegovine v celoti pokrito z arhivsko mrežo. V veljavi je bil en „Zakon o arhivski službi"
Sejdalija GUŠIČ: Arhivi Bosne i Hercegovine sredinom 20. i početkom 21. Stoljeca: usporedbe i paralele,
99-110
in podzakonski akti, ki so na enoten način urejali arhivsko dejavnost. Arhiv Republike Bosne in Hercegovine je imel matično funkcijo. Osnovne značilnosti po letu 1992 pa so se spremenile. Arhiv Bosne in Hercegovine je izgubil svojo matično funkcijo. Zakonodaja na področju arhivske dejavnosti in arhivskega gradiva na ozemlju države ni enotna, prav tako pa se različno obravnava tudi lastništvo arhivskega gradiva. Zaradi načela upravno-teritorialne organiziranosti države, celotno ozemlje ni pokrito z arhivsko mrežo, čeprav obstaja 11 arhivov in prav toliko zakonov.
Arhivi Bosne i Hercegovine sredinom 20. i početkom 21. Stoljeca: usporedbe i paralele
ABSTRAKT
U tekstu se donosi kratak pregled historijskog razvoja arhivske djelatnosti u Bosni i Hercegovi. U presjeku kroz josljednjih pola stoljeca, ukazat ce se na specifičnost organizacionog i administrativnog ustrojstva bosansko-hercegovačkih Arhiva i uticaj takvog ustrojstva na razvoj arhivske znanosti.
Posebno ce se elaborirati period prije i poslije 1992. godine, tj. period dok je Bosna i Hercegovina bila u okviru Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i period poslije sticanja nezavisnosti i samostalnosti. Osnovne karakteristike do 1992. godine :
•	Teritorija cijele tadašnje Republike BiH je bila pokrivena arhivskom mrežom. Postojao je jedan „Zakon o arhivskoj djelatnosti" i podzakonska akta koja su na jedinstven način regulisali arhivsku djelatnost. Arhiv Republike Bosne i Hercegovine je imao matičnu funkciju.
Osnovne karakteristike poslije 1992. godine:
•	Arhiv Bosne i Hercegovine je izgubio svoju matičnu fukciju. Zakonska regulativa, kada je u pitanju arhivska grada i arhivska djelatnost, nije jedinstvena za teritoriju države a i vlasništvo nad arhivskom gradom je različito tretirano. Zbog principa administrativno-teritorijalne organizovanosti države, cjelokupna teritorija nije pokrivena arhivskom mrežom iako postoji 11 arhiva, ali i ima isto toliko zakona.
Uvod
U kulturnoj historiji Bosne i Hercegovine medu važnije datume nepobitno se ubraja i 12. de-cembar 1947. godine, kada je proglašena Uredba o Državnom arhivu Narodne Republike Bosne i Hercegovine1. Osnivanjem današnjeg Arhiva Bosne i Hercegovine, započela je organizirana zaštita arhivske grade, a arhivi i arhivska služba uopce od tada postepeno zauzimaju ulogu od izuzetne važnosti u kulturnom, naučnom i društvenom životu Bosne i Hercegovine. Nedugo nakon Arhiva Bosne i Hercegovine, do 1954. godine, osnivanjem gradskih, odnosno regionalnih arhiva, uspostavljena je mreža arhivskih ustanova (1948. godine osnovan je gradski arhiv u Sarajevu, 1953. u Banja Luci, a 1954. u Doboju, Mostaru, Travniku i Tuzli). Osamdestih godina prošlog stoljeca osnovani su i arhivi u Foči i Bihacu.
Vrijedi se podsjetiti da je u Bosni i Hercegovini od srednjevjekovnih pisanih spomenika, iako je na vladarskim dvorovima postojalo čuvanje isprava i drugih dokumenata, sačuvano tek nekoliko ispra-va. Tek u susjedstvu, u Državnom arhivu u Dubrovniku čuva se oko 80 povelja i pisama upucenih iz Bosne i Humske zemlje. I ono što nije uništeno, otudeno je od trgovaca, konzula i raznih putnika, ljubitelja starina koji su stvarali svoje zbirke odnoseci i u nepovrat otudujuci i najvrijednije dokumente.
Istraživači perioda osmanske uprave u Bosni i Hercegovini (1463-1878), primorani su relevan-tnu arhivsku gradu tražiti izvan naših granica, konkretno u turskim arhivima, kao i u arhivima i drugim ustanovama u Hrvatskoj, Srbiii, Crnoj Gori, Austriji, Bratislavi, Budimpešti, Beču... U Bosni i Hecegovini sačuvane su značajne zbirke u Gazi Husrevbegovoj biblioteci, arhivima u Sarajevu, Banja Luci, Tuzli i Mostaru, franjevačkim samostanima, kao i u nekim privatnim zbirkama i biblotekama. Vilajetski arhiv, sa oko 200.000 dokumenata koje je čuvao Orjentalni institut, kao i cijela mikrofilmska zbirka i rukopisna zbirka biblioteke ovog instituta, stradao je u posljednjem ratu 1992. godine.
Po meritornim ocjenama arhivista, najvažniji arhivski fondovi iz austro-ugarskog perioda (18781918) su fondovi Zemaljska vlada Sarajevo i Odjeljenje za Bosnu i Hercegovinu pri Zajedničkom ministarstvu finansija, te Vrhovni sud za BiH, ali time ne treba umanjivati vrijednost fondova nastalih djelatnošcu drugih sudova niže instance, okružnih oblasti i nižih organa vlasti. Grada koja se čuva u arhivima BiH iz ovog perioda omogucava rekonstrukciju dogadaja i adekvatno proučavanje historije.
1. Službeni list NRBIH 55/47.
Sejdalija GUŠIČ: Arhivi Bosne i Hercegovine sredinom 20. i početkom 21. Stoljeca: usporedbe i paralele,
99-110
Period izmedu dva svjetska rata (1918-1945) karakterizira neorganizovanost i nebriga za arhivska gradu, tako da je grada nižih organa vlasti pretežno uništena, a grada središnjih organa sačuvana. Značajni su fondovi: Zemaljska vlada (1919-1921), Pokrajinska uprava za BiH (1921-1924), Veliki župan Sarajevske oblasti (1924-1929), Kraljevska banska uprava Drinske banovine (1929-1941), fon-dovi škola, društava, kao i porodični fondovi i zbirke.
najveci broj fondova i zbirki, koje čuvaju arhivi u BiH nastali su u socijalističkom periodu (1945-1991), ali mora se napomenuti da je u godinama neposredno nakon okončanja Drugog svjet-skog rata, do 1950. godine, sačuvano malo arhivske grade nastale u radu organa i društveno-političkih organizacija.
Svakako, posebnu pozornost treba pokloniti gradi nastaloj u vremenu od 1992. godine do danas, zbog značenja, okolnosti nastajanja i raznovrsnosti stvaratelja.
Jasno je da je slaba sačuvanost arhivske grade, kao nezaobilaznog izvora i neprocjenjive kulturne baštine, posljedica upravo kasnog osnivanja arhivskih ustanova i uspostave arhivske službe u moder-nom smislu. Štoviše, niti na početku svog djelovanja arhivi u Bosni i Hercegovini nisu bili adekvatno pozicionirani u društvu. Drugim riječima, koliko god bilo vrijedno obilježavati datume osnivanja kao značajne, mora se objektivno kazati da arhivi ni duže vrijeme nakon 1947. godine nisu bili na mjestu koje im u društvu pripada. Unatoč postojanju arhiva, arhivska grada u Bosni i Hercegovini i dalje je u mnogome bila izložena propadanju i nebrizi.
No, unatoč tome, kao i činjenici da je djelovala bez tradicije, arhivska služba uspiela je do danas zabilježiti pozitivne profesionalne rezultate. Spašena je i do današnjeg dana sačuvana bogata arhivska baština. Treba svakako istaknuti da osim arhiva, pisanu baštinu čuvaju institucije vjerskih organizacija, muzeji, biblioteke, instituti, akademije, kao i privatne osobe.
Arhivska djelatnost Bosne i Hercegovine u drugoj polovini 20. stoljeca
Arhivska služba u prvim godinama svog djelovanja najprije je morala posvetiti mnogo pažnje i utrošiti izuzetnu energiju i napore na spašavanju svih fondova ii zbirki nastalih u prošlosti, koji su pronalaženi na raznim lokacija i često bili spašavani proje samog uništenja, odnosno prerade u industriji. Da su vrijedni arhivski dokumenti postajali ambalaža i industrijska sirovina tužna je, ali istinita priča iz naše prošlosti. Osim toga, u uvjetima velikog društvenio-ekonomskog razvoja, morali su se utrošiti iznimni napori na evidentiranju arhivske grade u nastajanju. Česte reforme, reorganizacija, prestruktuiranja i izmjena nadležnosti pojedinih stvaralaca i drugo, prouzročili su stvaranje izuzetno velikog broja spisa, do te mjere da se u isto vrijeme u arhivima javio i veliki problem smještajnog prostora.
Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina je imala svoj zakon o arhivima2, kojim je regulisa-no funkcionisanje arhivske službe i rad Arhiva kao institucija. Posao na zaštiti registraturskog materi-jala kao arhivske grade u nastajanju, sredivanje i obrada arhivske grade u Arhivima odvijao se uglav-nom po stručnim uputstvima donošenim na nivou Jugoslavije, tako da je stručni dio rada bio ujednačen na nivuo tadašnje države.
Svi izazovi, iskušenja, nedace, uspjesi i profesionalna dostignuca kroz decenijska iskustva učinili su da arhivi u Bosni i Hercegovini, kroz organizirano djelovanje, dobiju pečat zrelosti i izrastu u ugledne institucije kulturnog i znanstvenog života Bosne i Hercegovine. Ukupan arhivski fond, koji je pri-kupljen u bosanskohercegovačke arhive, nastao je do 75.000 dužnih metara.
Kao i cijelo bosansko-hercegovačko društvo, i arhivska sližba je u devedesetim godina prošlog stoljeca doživjela težak udarac. Ponovno stradanje arhivske grade dogada se u ratnom bezumlju (19921995), a da ukupnos tog stradanja ni danas nije u cjelosti sagledana. Golema razaranje zadesila su i arhivsku gradu u nastajanju, o kojoj arhivi takode brinu, a i same arhivske ustanove doživjele su ogromne destrukcije. Osim toga, i nebriga vlasti, promjene političkog i pravnog sistema, tranzicija vlasničkih odnosa, nepostojanje adekvatnih metoda valorizacije i nezadovoljavajuci odnos imalaca pre-
2. Zakon o arhivima (Sl.list NR BiH, broj 14/62); Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o arhivima („Službenom listu SRBiH" broj 16/65); Zakon o arhivskoj gradi i arhivskoj službi („Službeni list SRBiH", broj 9/74); Zakon o ar-hivskoj djelatnosti („Službeni list SRBiH" broj 21/87).
Sejdalija GUŠIČ: Arhivi Bosne i Hercegovine sredinom 20. i početkom 21. Stoljeca: usporedbe i paralele,
99-110
ma vlastitoj gradi, utjecat če na uskracenje bitnih informacija buducim generacijama istraživača. Tumačenje historije neprekidno traje, a proces stradanja arhivske grade nije zaustavljen.
Revitalizacija arhivske službe od 1995. godine ne ide dovoljno brzo. Potrebno je prikupiti i zaštititi ono što nije stradalo, izvršiti dopunu i zanoviti stradale i oštečene fondove; pratiti tehnološke inovacije i modernizirati procese rada, obogatiti sadržaje novim fondovima i zbirkama, posebno gradom medunarodnih institucija i brojnih nevladinih organizacija. Osim toga, arhivi u BiH moraju odgovoriti na nova iskušenja i odgovornosti. Bez potpunih podataka o aktualnom stanju u drugim arhivima, količini i vrsti preuzete arhivske grade.
Tranzicija bosanskohercegovačkog društva traje više od 20 godina, obuhvativši i reflektujuči se na sve životne sfere i oblasti društva, sa snažnim posljedicama. Tranzicija se u Bosni i Hercegovini odvijala u veoma specifičnim i složenim uslovima, čiji početak datira od prvih višestranačkih i slobodih izbora iz 1990. godine i vremena medunarodnog priznanja 1992. godine, koji je prekinut četvorogodišnjim ratom (1992.-1995.), a nastavljen u postdejtonskom periodu i još uvijek nije završen. Tranzicijski procesi ogledali su se kroz izraženu složenost i kompleksnost, što je rezultiralo velikim poteškočama i ogromnim posljedicama u mnogim životnim oblastima. Suština tranzicije sadržana je u neophodnosti provodenja velikog broja reformskih i drugih procesa koji su izravno uticali na promje-nu cjelokupnih odnosa u državi i društvu.
Največe posljedice po arhivsku djelatnost Bosne i Hercegovine ostavila je agresija na Bosnu i Hercegovinu, kada je došlo do stradanja ogromnih količina registraturne gradje kao i svih drugih kulturno-historijskih dobara. Dejtonskim sporazumom država Bosna i Hercegovina je ustrojena na tri nivoa (država, entiteti i kantoni). Po tom principu uglavnom su uredjene i sve oblasti društva, pa i oblast arhivske djelatnosti. U takvim okolnostima došlo je do utvrdivanja novih statusa i nadležnosti arhiva u Bosni i Hercegovini i utvrdivanja nove arhivske mreže, čime je jedan dio države ostao nepo-kriven djelatnošču arhivskih ustanova
Novo administrativno ustrojstvo Bosne i Hercegovine uslovilo je da se arhivska djelatnost ustroji na tri nivoa, čime je data mogučnost osnivanja novih arhivskih ustanova i donošenja arhivskih propisa po tom principu. Zakonodavno-pravni okvir i status arhiva po „dejtonskom principu" nije išao u prilog arhivskoj službi i struci naše zemlje. Posljedica toga jeste nejedinstveno ustrojena arhivska djelat-nost u državi, nepostojanje krovnog i obavezujučeg propisa i nepostojanje jedinstvene arhivske strategije djelovanja. Sve to je uslovilo različito statusno ustrojstvo arhivskih ustanova u Bosni i Hercegovini, jednih kao upravnih organizacja i drugih kao javnih ustanova.
Protivrječnosti u oblasti arhivske djelatnosti u Bosni i Hercegovini ogledaju se prije svega u do-nesenom arhivskom zakonodavstvu na tri nivoa: države3, entiteta4 i kantona5. Važna karakteristika donesenih propisa sadržana je u medusobnoj neuskladenosti i neusaglašenosti, što je zrokovalo brojne konfuzije i prtivrječnosti u primjeni istih .
Neuskladen i nejedinstven zakonodavni okvir imao je krucijalni odraz na sva važna pitanja arhivske struke u Bosni i Hercegovini. Isti je doprinio daljem usložnjavanju velikog broja prisutnih arhivskih problema i postalo kočnica pravilnog pristupa ovoj problematici i obavljanja arhivske djelatnosti. Zakonodavno-pravni okvir je i danas velika prepreka uspostavljanju racionalne arhivske službe u Bosni i Hercegovini sposobne da odgovori na brojna pitanja koja su rezultat uticaja tranzicije i globalizacije na arhivsku djeatnost u našoj zemlji.
Arhivska djelatnost Bosne i Hercegovine početkom 21. stoljeca
Usljed širih društvenih okolnosti na koje arhivska struka nije mogla bitnije uticati otvarala su se brojna pitanja koja su se ticala doratne, ratne i poslijeratne arhivske grade, noseči sa sobom ogromne i veoma složene probleme. Na ukupnost bosanskohercegovačke arhivske problematike u velikoj mjeri pored neadekvatnog arhivskog zakonodavstva sudbinski je uticala nefunkcionalna i neracionalna mreža
3.	Zakon o arhivskoj gradji i Arhivu Bosne i Hercegovine, ("Sl. glasnik BiH", br. 16/01).
4.	Zakon o arhivskoj gradji Federacije Bosne i Hercegovine ("Sl. novine F BiH", br. 45/02) i Zakon o arhivskoj djelatnosti Republike Srpske, (^"Službeni glasnik Republike Srpske", br. 35/99 i 9/2000).
5.	Zakon o arhivskoj djelatnosti TK, ("Sl. novine TK", br.15/2000).
Sejdalija GUŠIČ: Arhivi Bosne i Hercegovine sredinom 20. i početkom 21. Stoljeca: usporedbe i paralele,
99-110
arhivskih ustanova, „ustrojena" nekompromisno, nepoštujuci osnovna arhivistička načela i principe. Stoga je u ogromnom spektru problema sa kojima je opterecena arhivska služba u Bosni i Hercegovini, svakako jedno od najizraženijih pitanje sudbine registraturne grade u nastajanju. Urušavanjem ranije funkcionalno uspostavljene mreže arhivskih ustanova rezultiralo je alarmantnom stanju registraturne grade u nastajanju i to: grade privatiziranih pravnih subjekata, grade ugašenih registratura, grade subje-kata koji su u stečaju i likvidaciji, gradja privatnog sektora, nevladinih medunarodnih asocijacija, vjerskih zajednica, diplomatsko-konzularnih predstavništava, te cjelokupna grada ratnog perioda. U svim ovim segmentima postoji realna bojaznost da se ostane bez dijela vrijedne pisane baštine ove pro-venijencije. U vremenu tranzicije i globalizacije, veoma složenim pitanjem za arhivsku službu Bosne i Hercegovine pokazalo se i pitanje upravljanja i zaštite arhivske grade pohranjene na novim nosačima informacija, te tehničko-tehnološka zaštita arhivske grade.
lako je proces privatizacije uglavnom završen, pitanje sudbine arhivske gradje stvaraoca ove pro-venijencije je tek na početku. Naime, sudbina registraturne grade ovih stvaraoca direktno je vezano za pitanje odnosa nadležnog arhiva i države, odnosno osnivača i subjekata privatizacije, kako u toku same privatizacije, tako i nakon njegovog okončanja. Upravo od uspostavljenog odnosa arhiva i imaoca ove vrste registraturne grade, u velikoj mjeri je zavisila sudbina iste. Svako na svoj način od navedenih su-dionika u ovom procesu je doprinio i uticao na sudbinu ove vrste gradje. Namece se pitanje dali su arhivi sa svoje strane izvršili zakonom utvrdene obaveze kako bi registraturnu gradu privatiziranih pravnih sbujekata koji su egzistirali u vremenu socijalističke vladavine (1945-1990) učinili izvjesnom. Na tom planu različita su iskustva bosanskohercegovačkih arhiva i imaoca i ona su se kretala od uspješnog i stručnog rješavanja mnogih problema, pa do totalnog nemara pojedinih pravnih subjekata, usljed čega je stradala vrijedna arhivska grada.
Aktualno pitanje odnosi se na sudbinu arhivske grade brojnih nevladinih, humanitarnih i drugih medunarodnih organizacija koje djeluju više od 20 godina u Bosni i Hercegovini. Poznata je činjenica da su ove organizacije sudjelovale u provodjenju brojnih reformskih procesa i da je njihovim radom nastala veoma značajna arhivska grada. Jedan broj nevladinih organizacija potiče iz razvijenih zemalja, gdje je arhivska problematika uglavnom sistematski, standardizovano na valjan način riješena, pa je stoga očekivan pravilan odnos istih prema ovoj problematici i u Bosni i Hercegovini. No, nasuprot tome, najveci broj ovih stvaraoca registraturne grade nije se pridržavao osnovnih arhivskih principa i načela, što je dovelo do brojnih poteškoca koje se krecu od neadekvatne zbrinutosti gradje, otudjenja, oštecenja, pa sve do uništavanja iste.Isto tako, izražena je praksa nekomuniciranja sa nadležnim institucijama Bosne i Hercegovine o ovoj problematici. Otežavajuca okolnost i dodatni problem vezan za ovu vrstu registraturne grade odnosi se na činjenicu da jedan broj medjunarodnih asocijacija završava, ili je vec završio svoju misiju u Bosni i Hercegovini, odnoseci sa sobom dio grade neophodne za operativne poslove. Preostala registraturna grada ostavlja se pretežno u rinfuznom stanju dostupna trecimm licima. Posljedice ovakvog odnosa su nesagledive po arhivsku gradu i državu, jer na ovaj način ostaje se bez veoma dragocjene arhivske grade.
Produkt tranzicije i disolucije nekadašnje zajedničke države je i proces sukcesije arhivske grade bivše Jugoslavije. Na tom planu aktivnosti su još u toku, odvijaju se usporeno bez nekog izraženijeg tempa i jasnog sistema djelovanja i od konačnih rezultata ovog pitanja u mnogome ce zavisiti sudbina brojnih pitanja arhivske službe Bosne i Hercegovine.
Arhivska djelatnost u Bosni i Hercegovini danas a u buducnosti ce još više zavisiti od razvoja novih tehnologija i njihove primjene u arhivistici. Danas je to jedno stalno otvoreno i prisutno pitanje. Treba kazati da se ovoj problematici u arhivskoj službi Bosne i Hercegovine još uvijek ne prilazi dovoljno ozbiljno, tako da su brojna pitanja još uvijek samo otvorena, bez mogucnosti njihovog valja-nog rješavanja.
Važno pitanje aktualne arhivske problematike u Bosni i Hercegovini predstavlja ratna produkcija registraturne grade. Riječ je o registraturnoj gradi nastaloj u posebno važnom historijskom trenutku za državu, stog aspekta ista ima posebnu status i mjesto. Upravo iz tih razloga neophodna je i posebna valorizacija, briga i zaštita ove vrste arhivske grade. Medutim, u dosadašnjoj arhivskoj praksi u Bosni i Hercegovini pitanju temelitijeg vrednovanja ove gradje nije se pristupalo. Vrednovanje iste izvršeno je uglavnom uopšteno, bez dublje analize i stručnog promišljanja i to na način da je utvrdeno da se cje-lokupna ratna produkcija registraturne grade čuva i tretira pod jednakim okolnostima, što je neprih-
Sejdalija GUŠIČ: Arhivi Bosne i Hercegovine sredinom 20. i početkom 21. Stoljeca: usporedbe i paralele,
99-110
vatljivo kako sa aspekta materijalno-prostornih mogučnosti, tako i sa aspekta validne historijske i druge vrijednosti ove gradje. Zbog važnosti problematike neki arhivi6 su poduzeli opsežne stručene i organizaciione mjere kako bi registraturnu gradu ove provenijencije učinili izvjesnom, te je ista zbri-nuta na adekvatan način.
Prisutni su i drugi brojni problemi u arhivskj djelatnosti Bosne i Hercegovine od neadekvanih prostorno-smještajnih kapaciteta, neadekvatnosti arhivske opreme, neadekvatnosti finasijskog tretma-na od strane osnivača, nedovoljan broj arhivskih kadrova, neadekvatno obrazovanje i edukacija arhivskih kadrova, neprovodenja mjera tehnološke zaštite (konzervacija, restauracija i dr.), nezbrinjavanje grade pohranjene na novim nosačima, neusaglašeno i neprilagodeno arhivsko zakonodavstvo potrebama arhivske struke, neuraden sistem informatizacije arhivske struke i niz drugih problema. Sve to znatno usporava razvoj arhivske djelatnosti u Bosni i Hercegovini i otežava priključak arhivskim službama zemalja u regionu i zemalja razvijenog svijeta.
Neophodni pravci daljeg djelovanja
Prisutne probleme i postoječe stanje u arhivskoj djelatnosti Bosne i Hercegovine potrebno je što prije mijenjati. Stručnim i organizacionim djelovanjem prije svega neophodno je sanirati posljedice proizašle u procesu tranzicije, a kako bi se imala potpuna kontrola nad cjelokupnim stanjem arhivske djelatnosti u Bosni i Hercegovini. U ostvarenju tih ciljeva, prije svega, neophodno je pokrenuti opsježne aktivnosti i uraditi slijedeče:
-	izvršiti dopunu postoječeg zakonodavnog okvira, donošenjem jedinstvenog zakona za cijeli prostor Bosne i Hercegovine, pri čemu je neophodno utvrditi jasne okvire za sva krucijalna pitanja arhivske službe, usaglažene sa medunarodnim standardima i normama za arhivsku djelatnost;
-	izgradnja jedinstvene strategije u arhivskoj djeltnosti Bosne i Hercegovine;
-	jednoobrazno urediti pravni status arhivskih ustanova u Bosni i Hercegovini, te Arhivu Bosne i Hercegovine utvrditi matičnost i stručnu nadležnost nad ostalim arhivskim ustanovama ;
-	izgraditi mehanizme stabilnog finansiranja arhivskih ustanova, obezbjedenjem finasijskih sredstava ne samo za održavanje ustanova, več i nadgradnju arhivske djelatnosti;
-	zakonom utvrditi i uspostavit validnu mrežu arhivskih ustanova za cijeli prostor Bosne i Hercegovine;
-	izvršiti valjanu edukaciju i školovanje stručnjaka, kako za rad u arhivima, tako i u registratu-rama. Na tom planu utvrditi jedinstvene i jasne kriterije i uslove polaganja stručnog ispita i sticanja zvanja u arhivskoj djelatnosti;
-	utvrditi osnove upravljanja arhivskom gradom usaglašene sa standardima i normama za oblast arhivskog poslovanja, kako u klasičnom tako i u elektronskom obliku;
-	raditi na izgradnji jedinstvenog informacionog sitema arhivskih ustanova Bosne i Hercegovine i uvezivanju istog u mrežu evropskih arhivskih ustanova;
-	novim informacijskim tehnologijama posvetiti posebnu pažnju na način da se arhivska informacijska infrastruktura razvija kao dio ukupne informacijske infrastrukture. To podrazu-mijeva kontinuiran proces „hibridnog arhiviranja", zaštitu i stavljanje pod nadzor elektronske forme arhivske grade koja nastaje u registraturama;
-	stvaranje jedinstvenih baza podataka arhivskih fondova i zbirki, čime bi se poboljšao sistem koritenja istih;
-	unapredenje sistema naučno-istraživačke i izdavačke djelatnosti u arhivima;
Riječ je samo o nekim od primarnih zadataka koji stoje pred arhivskom službom Bosne i Hercegovine. Svaki od ovih činilaca zahtijevao bi širu elaboraciju. U osnovi se radi o slijedečem:
Sadašnje ustrojstvo arhivskih ustanova u Bosni i Hercegovini je potpuno decentralizovano. Ne postoji matična arhivska ustanova, niti postoji bilo koje drugo tijelo u državi kao upravno, stručno i nadzorno tijelo za ovu djelatnost. U takvim okolnostima upravljanje arhivskom djelatnošču je koncen-trisano na više mjesta. Ono nije sihronizovano i nema stručnu i organizacijsku snagu i sposobnost. U
6. Arhiv Tuzlanskog kantona i Historijski arhiv Sarajevo su u skladu sa zakonskom procedurom preuzeli cjelokupnu ratnu produkciju grade opčina sa prostora nadležnosti ovih arhiva.
Sejdalija GUŠIČ: Arhivi Bosne i Hercegovine sredinom 20. i početkom 21. Stolječa: usporedbe i paralele,
99-110
nekim entitetima i kantonima to su ministarstva pravde i uprave, dok su u drugim ministarstva obra-zovanja, nauke, kulture i sporta. Sve je to uticalo da je danas arhivska služba Bosne i Hercegovine bez jasnog organizacionog modela djelovanja, bez nacionalnog (državnog) i profesionalnog djelovanja, bez izražene zaduženosti i ozbiljnog bavljenja pojedinih stručnjaka odredjenim područjima iz ove problematike. Arhivskim decentralizovanim zakonodavstvom u Bosni i Hercegovini utvrdeno je da arhivi čuvaju javnu i privatnu arhivsku gradu, ali data je i mogucnost osnivanja specijaliziranih arhiva, što je u duhu sa praksom razvijenog svijeta, ali nije dobro što nije utvrden centralizirani stručni nadzor, te kordinacija i primjena jeainstvenih stručnih standarda na cijelom prostoru države.
Arhivskim zakonodavstvom data je mogucnost osnivanja privatnih arhiva, koji bi mogli djelova-ti na principu tržišnog poslovanja, što je u trendu sa praksom razvoja savremene arhivske službe u svijetu. No, mišljenja smo da za takvu mogucnost u Bosni i Hercegovini još uvijek nemamo sazrele uslove, ni sa stručno-organizacionog aspekta, a ni sa aspekta pravilno izgradjenog odnosa prema ovoj problematici od strane šire društvene zajednice. Zbog toga je u buducnosti po ovom pitanju neophod-na doza opreza, jer prije osnivanja takvih ustanova potrebno je da se predhodno utvrde jasni početni kriteriji za ovakve ustanove, a neophodno je na nivou arhivske službe Bosne i Hercegovine organizirati jedinstveno upravno, nadzorno i stručno tijelo koje bi stručno koordiniralo i unapredivalo arhivsku službu kao jedinstvenu djelatnost na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine.
Uspješan rad arhivske službe u velikoj mjeri zavisi od arhivskih kadrova. U Bosni i Hercegovini u toku i nakon rata došlo je do osipanja arhivskog kadra (napuštanjem djelatnosti, odlaskom u penzi-ju i sl.), a da nije došlo do popunjavanja istog mladjim snagama. Poznato je da se arhivistika u novije vrijeme u najvecem broju razvijenih država afirmisala kao posebna naučna disciplina koja treba da odgovori savremenim zahtjevima upravljanja dokumentima za šta je potreban i neophodan stručni i naučni kadar. Iz tih razloga, obrazovanje arhivskih kadrova predstavlja temeljnu pretpostavku razvoja arhivske djelatnosti. U tom pravcu potrebno je poduzeti dalekosežne aktivnosti na način da se u redov-nom obrazovnom sistemu, počev od srednjeg obrazovanja, pa do najvišeg stupnja obrazuju i školuju svi profili neophodni arhivskoj djelatnosti. Posebnu pažnju potrebno je posvetiti obrazovanju kadrova za upravljanje elektronskim medijima, jer su savremene informacijske tehnologije jedan od bitnih faktora razvoja arhivske službe. U osnovi arhivske djelatnosti je uspostava validne baze informacija. No takvu bazu je neophodno prilagoditi zahtjevima savremenog informacionog okruženja odnosno zahtjevima korisnika s jedne, te tehnološkog razvoja s druge strane7.
Informatizacija arhivske službe Bosne i Hercegovine jedan od prioriteta i preduslova za njen uspješan razvoj. Zato je neophodno izgraditi jedinstven informacioni sistem arhivske službe Bosne i Hercegovine, koji bi obuhvatao sve funkcije arhivske službe, te stvaranje jedinstvene baze podataka. Pored toga neophodno je izvršiti medusobno uvezivanje svih arhivskih ustanova u Bosni i Hercegvini, putem interneta, i omoguciti pristup arhivskim fondovima svim potencijalnim korisnicima u skladu sa svjetskim normama u ovoj oblasti. Isto tako, potrebno je pristupiti postepenoj digitalizaciji i mikro-
filmiranju arhivske grade, po principu da se vrši mikrofilomovanje arhivske grade radi sigurnije zaštite
ilizacija radi jednostavnijeg rukovanja informacijama. Primjena novih nosioca informacija htijeva i uvodenje standarda za upravljanje dokumentima, odnosno primjenu u svijetu prihvatlljivih
standarda i normi za ovu vrstu problematike. Zato je neophodno pristupiti razvoju jedinstvenih standarda te umrežavanju sa stvaraocima arhivske grade. Razvoj arhivske službe mora ici u tom smjeru kako bi se stvorili preduslovi da elektronski zapisi nekih stvaralaca budu dostupni arhivima i drugim korisnicima, odnosno arhivi trebaju imati potpunu kontrolu nad ovom vrstom nosača infomacija koja nastaje kod stvaraoca arhivske grade.
Proces informatizaciju arhivske službe neophodno je uraditi i zbog potrebe otvaranja arhiva prema široj javnosti, a u skladu sa odredbama propisa koji ureduju oblast slobodnog pristupa informacijama. U tom smislu je neophodno razvijati standardizirane mehanizme usluga i pristupa daljnjim informacijama8.
U vremenu društvenih promjena arhivi su dobili značajnu ulogu u demokratizaciji društva, koji
se reflektuje kroz više činioca, a prije svih kroz pravo na historijsku istinu, zatim kroz pravo pristupu informacijama, te pravo na zaštitu ljudskih prava osiguranjem korištenja arhivske grade, ili pak, njiho-
7.	Josip KOLANOVIC, Autonomija arhivske službe, „Arhivski vjesnik", 1999, br. 42, str. 29-42.
8.	Isto.
Sejdalija GUŠIČ: Arhivi Bosne i Hercegovine sredinom 20. i početkom 21. Stoljeca: usporedbe i paralele,
99-110
vu zaštitu. Bitnu pretpostavku demokratizacije društva daje Zakon o pravu na pristup informacijama9. Ovim je u dobroj mjeri napravljen preokret u ulozi arhiva u širenju demokratizacije. Pravo na pristup informacijama podrazumijeva pristup podacima kako u sistemu kancelarijskog poslovanja, tako i u arhivskom poslovanju, što dodatno upucuje na cjelovitiji sistem upravljanja i zaštite informacija.
Savremene informacijske tehnologije namecu neophodnu saradnju arhivske službe sa informati-čarima, kako bi se vodila sistemska zajednička briga za elektronskim zapisima od njihovog nastanka i omogucila njihova zaštita i dostupnost. Savremeni razvoj informacijskih tehnologija i prava na dostu-pnost informacijama na poseban način traže od države i postavljanje nove koncepcije arhivske službe, zasnovane na stručnoj kompetetnosti i otvorenosti prema javnosti.
U cjelokupnoj arhivskoj djelatnosti u Bosni i Hercegovini veoma je osjetljiv i izražen problem smještajnog prostora. Koliko je to izraženo pitanje najbolje potvrduje podatak da na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine ne postoji niti jedan namjenski izgraden objekat za ovu djelatnost (u toku je izgradnja dva namjenska objekta Distrikt Brčko, Arhiv Travnik)10. Iz tih razloga bosanskohercegovački arhivi nemaju optimalne fizičke, sigurnosne i druge uslove za čuvanje arhivske grade. Zbog toga je na dugoročnom planu strategije razvoja arhivske službe Bosne i Hercegovine potrebno jasno definisati rješavanje prostora za arhivske ustanove. Doduše, na tom planu učinjeni su neki pomaci dodjeljiva-njem arhivima ranije korištenih vojnih objekata11. No, to su samo prijelazna rješenja koja ne vode konačnom cilju, zato je neophodno iznalaziti trajnija i konačnija rješenja, na način da se obezbijede adekvatni objekti, utvrde vlasnički odnosi, kao i nadležnosti i obaveze države i lokalne samouprave u rješavanju ovog problema.
Trenutno je svakako najizraženiji problem u oblasti arhivske djelatnosti u Bosni i Hercegovini uspostava funkcionalne mreže arhivskih ustanova. Prijeratna dobro uredena mreža arhivskih ustanova je usljed ratnih okolnosti i dejtonske strategije izgradnje države danas totalno poremecena pri čemu je veliki prostor Bosne i Hercegovine ostao još uvijek nepokriven arhivskim ustanovama. Arhivska mreža nije uskladena ni sa teritorijalno-upravnom podjelom Bosne i Hercegovine, jer pored Arhiva Bosne i Hercegovine, postoje dva entitetska arhiva i 7 (sedam) kantonalnih arhiva, što upucuje da u tri kantona ne postoje arhivske ustanove, tako da se na ovom prostoru arhivska djelatnost sistematski i neodvi-ja. Bilo je pokušaja da se postojece stanje pokrivenosti sanira na način da kantonalni arhivi pokriju odredeni dio nepokrivenog prostora, ili pak, da to uredi Arhiv Federacije. Medutim, umjesto toga, Arhiv Federacije pokušava svoju nadležnost po svaku cijenu nametnuti na prostoru gdje postoje arhivi i gdje se arhivska djelatnost normalno odvija. Na taj način urušava se I ono malo dobro uspostavljenog odnosa nadzora nad registraturama. Ovakvim svojim djelovanjem Arhiv Federacije je dodatno usložio problematiku uspostavljenja arhivske mrežu Bosne i Hercegovine. U ovakvim okolnostima neophodno je arhivsku mrežu uskladiti sa trenutnom teritorijalno-administativnom podjelom Bosne i Hercegovine, a na način ili da se osnuju arhivi u svim kantonima, ili da se utvrdi stručna nadležnost odredenih arhiva na nepokrivenm prostoru postojecim arhivskim ustanovama Osim toga, da bi se izbjegli brojni nesporazumi neophodno je utvrditi stvarnu i teritorijalnu nadležnost arhivskih ustanova poštujuci arhivske principe, standarde i norme.
Isto tako, pored postojanja opcih arhiva u bližoj perspektivi neophodno je poticati i osnivanje tzv. specijalitičkih arhiva kao što su: privredni, vjerski, filmski, arhiv TV kuca, te naučnih i drugih ustanova.
Jedno od značajnih pitanja koje je prisutno u arhivskoj službi Bosne i Hercegovine i prije vremena tranzicije je svakako pitanje uticaja arhiva u upravljanju spisima. Da bi se pratio kontinuitet arhivske gradje, a zaštita iste bila potpuna neophodno je urediti sistem kontinuirane brige o arhivskoj gradi, počev od samog nastajanja pa do arhivskog zbrinjavanja. Savremen razvoj arhivske službe zahtijeva i namece neposrednu saradnju izmedu arhiva i stvaraoca grade i to od samog početka nastanka doku-
9.	"Sl. glasnik Bosne i Hercegovine", br. 28/2000.
10.	Objekat u Brčkom je završen, ali isti nije stavljen u funkciju iako je nabavljena odredena arhivska oprema, dok objekat u Travniku je u završnoj fazi i njegovo potpuno stavljanje u funkciju planirano je za 2014. godinu.
11.	Arhiv Unsko-sanskog kantona i Arhiv Tuzlanskog kantona dobili su vojne objekte koje su dijelom renovirali (sopstve-nim sredstvima) i prilagodili arhivskoj djelatnosti. Isto tako Arhiv Bosne i Hercegovine je dobio dodatni prostor u zgradi Opcinskog suda Sarajeve, a Historijski arhiv Sarajevo je izvršio adaptaciju i opremanje arhivskom opremom starog objekta na Kovačima, čime su stvoreni znatno povoljniji uslovi za preuzimanje i smještaj arhivske grade.
Sejdalija GUŠIČ: Arhivi Bosne i Hercegovine sredinom 20. i početkom 21. Stoljeca: usporedbe i paralele,
99-110
menta. Suprotno tome, bosanskohercegovačka arhivska struka nema nikakovog uticaja ni mogucnosti nadzora gradje od samog nastajanja spisa, što se ureduje "kancelarijskim poslovanjem", jer to zakono-davno-pravno nije u nadležnosti arhivskih ustanova. Veliki je broj razloga da se sistem kancelarijskog i arhivskog poslovanja prati u kontinutetu, kao jedinstven sistem, koji zahtijeva potrebu povezanosti arhiva i stvaraoca spisa.
Jako značajno pitanje u arhivskoj problematici u Bosni i Hercegovini odnosi se na tehničko-tehnološku zaštitu arhivske grade. Na tom planu, učinjeni su odredeni pomaci, nabavljanjem adekvatne opreme12 i opremanjem radionica, odnosno labaratorija za konzervaciju i restauraciju arhivske grade, labarotorij za reprografiju i fotografiju te druge opreme u Arhivu Bosne i Hercegovine i Arhivu RS. U ovim arhivima se provodi proces konzervacije i restauracije arhivske grade, sigurnosno i zaštitno mikrofilmovanje, digitalizacija arhivske grade, ali ne u potrrbnom obimu. Proces „hibridnog arhiviranja" putem servisne usluge certifirane kompanije provode Historijski arhiv Sarajevo i Arhiv Tuzlan-skog kantona. Nije dobro to, što se ovi procesi ne odvijaju u svim kantonalnim i Arhivu Federacije Bosne i Hercegovine.
Da bi smo približili i detaljnije objesnili prilično komplikovanu strukturu arhivske djelatnosti ovdje donosimo popis arhiva u Bosni i Hercegovini:
1.	Arhiv Bosne i Hercegovine, čije je sjedište u Sarajevu, ima stvarnu nadležnost nad arhiv-skom gradom i institucijama na nivou države. Ima „Zakon o arhivskoj gradi i Arhivu Bosne i Hercegovine"13 i ima podzakonske akte.
2.	Distrikt Brčko, ima svoj arhiv koji djeluje u okviru Javnog registra Distrikta Brčko, dje-luje na području Distrikta i ima svoj „Zakon o arhivskoj djelatnosti"14.
3.	Arhiv Republike Srpske, čije je sjedište u Banja Luci, ima stvarnu i teritorijalnu nadležnost (preko svojih područnih jedinica u Doboju, Trebinju, Foči, Zvorniku, Sokocu) na području Republike Srpske, ima „Zakon o arhivskoj djelatnosti"15 i podzakonska akta, koja se odnose na ovaj Arhiv i djelovanja ovog Arhiva.
Federacija Bosne i Hercegovine se sastoji od 10 kantona, a prema Ustavu FBiH ova oblast16 je u nadležnosti kantona te svaki pojedinačno utvrduje i provodi svoju politiku. Tako je situacija da imamo Arhiv FBiH i da 7 kantona ima svoj arhiv i svoj zakon o arhivskoj djelatnosti ili arhivskoj gradi (različito se nazivaju zakoni u kantonima) a i pravni ustroji arhiva su različiti, dok jedan kanton ima donešen zakon ali nema Arhiv:
1.	Arhiv Federacije BiH, sa sjedištem u Sarajevu, ima stvarnu nadležnost nad federalnim institucijama i ima „Zakon o arhivskoj gradi Federacije Bosne i Hercegovine"17 i podzakonska akta.
2.	Arhiv Unsko-sanskog kantona, čije je sjedište u Bihacu,djeluje na teritoriji tog kantona, ima arhiv kao Javnu ustanovu, ima „Zakon o arhivskoj djelatnosti"18 i podzakonske akte.
3.	Arhiv Tuzlanskog kantona, čije je sjedište u Tuzli,djeluje na teritoriji tog kantona, ima arhiv kao Javnu ustanovu, „Zakon o arhivskoj djelatnosti"19 i podzakonske akte
4.	Arhiv Bosansko-podrinjskog kantona, čije je sjedište u Goraždu, ima novoosnovani arhiv koji djeluje na teritoriji tog kantona, kao Javnu ustanovu i ima „Zakon o arhivskoj gradi Bosansko-podrinjskog kantona Goražde"20 i podzakonske akte.
5.	Arhiv Srednjobosanskog kantona, čije je sjedište u Travniku, ima arhiv kao Javnu ustanovu,djeluje na teritoriji tog kantona ali je aktivan i na teritoriji Zeničko-dobojskog
12.	Riječ je o donaciji Vlade Japana Arhivu Bosne i Hercegovine i Arhivu RS.
13.	Sl.glasnik BiH, br.16/01.
14.	Sl.glasnik Brčko Distrikta BiH, br. 44/04.
15.	Sl.glasnik Republike Srpske, br.119/08.
16.	Član 4 tačke c) i e) Ustava federacije BiH.
17.	Sl.novine FBiH, br.45/02.
18.	Sl.glasnik Unsko-Sanskog kantona, br.6/99.
19.	Sl.novine Tuzlanskog kantona, br.15/00.
20.	Sl.novine Bosansko-podrinjskog kantona Goražde, br, 11/03.
Sejdalija GUŠIČ: Arhivi Bosne i Hercegovine sredinom 20. i početkom 21. Stoljeca: usporedbe i paralele,
99-110
kantona, ima „Zakon o arhivskoj djelatnosti"21 i podzakonske akte.
6.	Arhiv Hercegovačko-neretvanskog kantona/županije, čije je sjedište u Mostaru, djeluje na teritoriji tog kantona/županije, ima arhiv kao Javnu ustanovu i „Zakon o arhivskoj gradi"22 i podzakonska akta.
7.	Arhiv Županije Zapadnohercegovačke, čije je sjedište u Širokom Brijegu, ima novoosno-vani arhiv djeluje na teritoriji te Županije, ima „Zakon o arhivskoj gradi"23 i podzakonske akte.
8.	Historijski arhiv Sarajevo, djeluje na teritoriji Kantona Sarajevo, čije je sjedište u Sarajevu, ima arhiv kao Javnu ustanovu i „Zakon o arhivskoj djelatnosti"24.
9.	Zeničko-dobojski kanton, čije je sjedište u Zenici, nema arhiv ali ima „Zakon o arhivskoj gradi"25 i podzakonska akta (teritoriju ovog kantona nadziru Arhiv Srednjobosanskog kantona i Arhiv Federacije BiH).
10.	Livanjski kanton, čije je sjedišta u Livnu, nema arhiv ni zakonsku regulativu.
11.	Posavski kanton, čije je sjedište u Orašju, nema arhiv ni zakonsku regulativu.
1.	Unsko-sanski
2.	Posavski
3.	Tuzlanski
4.	Zeničko-dobojski
5.	Bosansko-podrinjski
6.	Srednjobosanski
7.	Hercegovačko-neretvanski
8.	Zapadnohercegovački
9.	Kanton Sarajevo
10.	Kanton br. 10
Kao što se iz izloženog može vidjeti u Bosni i Hercegovini nema jedinstvenog, tzv. „krovnog" zakona o arhivskoj gradi i arhivskoj službi/djelatnosti. Odredena područja arhivske s užbe neophodno je bliže urediti donošenjem podzakonskih akata, koji treba da budu sadržajni i sistematični, što bi stvorilo mogucnost adekvatnijeg rješavanja brojnih stručnih pitanja arhivske teorije i prakse proizašlih iz suvremenih potreba razvoja arhivske djelatnosti. Provedbenim propisima neophodno je utvrditi standarde za zaštitu arhivske grade, obradu kao i pristup arhivskoj gradi.
U dogradnji postojeceg arhivskog zakonodavstva potrebno je posvetiti pažnju pitanjima koja su posebno važna za dalji razvoj arhivske službe, kao što su:
21.	Sl.novine Srednjobosanskog kantona, br.10/01.
22.	Sl.novine Hercegovačko-neretvanskog kantona, br.7/04.
23.	Narodne novine Županije Zapadnohercegovačke, br.18/99.
24.	Sl.novine Kantona Sarajevo, br.2/00 i 3/05.
25.	Sl.novine Zeničko-dobojskog kantona, br.4/06.
Sejdalija GUŠIČ: Arhivi Bosne i Hercegovine sredinom 20. i početkom 21. Stoljeca: usporedbe i paralele,
99-110
-	profesionalizacija i autonomnost arhivske službe,
-	jedinstvenost,
-	utvrdivanje vlasničkih odnosa nad arhivskom gradom,
-	pitanje centralizacije i decentralizacije arhiva i arhivske službe,
-	pitanje elektronskih zapisa i dr.
Zaključek
U vremenu značajnih društvenih promjena i globalizacije u Bosni i Hercegovini poostrena su i otvorena brojna kompleksna pitanja u oblasti arhivske djelatnosti. Nepostojanje funkcionalnog sistema i priličan stihijski odnos doveo je do usložnjavanja arhivske problematike i do otvaranja velikog broja pitanja. Da bi se arhivska djelatnost i arhivi u Bosni i Hercegovini učinili funkcionalnim i sud-bina arhivske gradje učinila izvjesnijom neophodno je izgraditi valjane mehanizme njene zaštite, što podrazumijeva uspostavu jednog pravno utemeljenog i potpuno funkcionalnog sistema, koji če garan-tovati adekvatna riešenja na tom planu. Takav sistem bi podrazumijevao sihronizaciju aktivnosti i djelovanja svih sudionika u oblasti arhivske djelatnosti u procesu tranzicije i globalizacije i to od neposrednih učesnika u tranzicijskim procesima, preko arhiva do institucija vlasti. Na taj način stvorile bi se realnije pretpostavke i jasnija osnova za rješavanie nagomilanih problema u oblasti arhivske djelatnosti u Bosni i Hercegovini. Naravno, da bi se došlo do konkretnih rezultata, neophodne su konkretne aktivnosti svih sudionika u ovom procesu, koje su prije svega sadržane u slijedečem:
-	utvrdivanju i preciziranju mjere i prioriteta djelovanja svih sudionika u procesu zbrinjavanja i zaštite arhivske;
-	utvrdivanju potpunih evidencija arhivske gradje svih registratura koje su na bilo koji način obuhvačene procesom tranzicije i globalizacije (privreda, uprava, pravosudje i dr.);
-	obezbijedenju prostorno-smještajnih uslova za rješavanje nastalih problema (preuzimanje arhivske gradje, obrada i slično);
-	uspostavljanju baze podataka sa svim relevantnim činjenicama vezanim za arhivsku gradju u Bosni i Hercegovini;
-	stvaranju uslove za preuzimanje i spašavanje nezbrinute arhivske gradje nastale procesom tranzicije;
-	rješavanje problema gradje medunarodnih organizacija;
-	zbrinjavanju ratne produkcije registraturne gradje;
-	tehničko-tehnološkoj zaštiti ugrožene arhivske gradje;
-	uspostavljanju validnih mehanizama nadzora i zaštite privatne registraturne gradje .
Riječ je samo o nekim osnovnim potrebama uspješnog uredenja jedne optimalne arhivske službe, pa samim tim i arhivske službe Bosne i Hercegovine. To je potreba i neminovnost i sastavni je dio sveopšteg reformskog kursa potrebnog za pračenje dinamičkog razvoja arhivske teorije i prakse i pri-ključenja europskim intgegracijama. Ukoliko pak do toga ne dode, upitna če biti mogučnost hvatanja koraka sa modernim arhivističkim sistemima, a i sudbina arhivske grade, kao nezamjenljivog dijela kulturne baštine neophodne za spoznaju identiteta jedne države i naroda. Stoga Bosna i Hercegovina treba učiniti sve kako bi izgradila validan i funkcionalan sistem, koji če biti garant zaštite i čuvanja ove kulturne baštine. Nadamo se, da su struka i šira društvena zajednica prepoznale taj interes, i da če se u buduče u potpunosti uključiti u rješavanju složene arhivske problematike Bosne i Hercegovine.
Proces društvenih promjena bosanskohercegovačkog društva u potpunosti je uticao na stanje arhivske službe Bosne i Hercegovine. Danas je arhivska služba nejedinstvena, bez krovne stručne institucije, bez jedinstvenog arhivskog zakonodavstva, sa različitim pravnim statusom arhivskih ustanova, te nefunkcionalnom arhivskom mrežom. Sve to otežava normalnu uspostavu sistema zaštite, upravljanja i korištenja arhivske grade u Bosni i Hercegovini. Brojne su posljedice takvog stanja u arhivskoj službi Bosne i Hercegovine, što je dovelo do ugroženosti arhivskih vrijednosti. Zbog takvog stanja, nameče se potreba organiziranog djelovanja svih sudionika u procesu adekvatnog sistema zaštite regi-straturne i arhivske gradje.
Potpuna zaštita arhivske gradje moguča je samo uspostavom funkcionalnog sistema zaštite u svim njenim fazama. To podrazumijeva valjan kompaktabilan zakonodavni okvir, te kadrovsku, teh-ničko-tehnološku i materijalnu opremljenost ahiva. Samo se na taj način može prekinuti postoječa neizvjesnost složene arhivske problematike u Bosni i Hercegovini.
Sejdalija GUŠIČ: Arhivi Bosne i Hercegovine sredinom 20. i početkom 21. Stoljeca: usporedbe i paralele,
99-110
SUMMARY
In the cultural history of Bosnia and Herzegovina, among the most important dates certainly is 12 December 1947, when Regulation of the State Archives of the People's Republic of Bosnia and Herzegovina was declared. Establishing the Archive of Bosnia and Herzegovina as we know it today, began the organized protection of the archival materials, as well as archives and archival service that are becoming very important in the cultural, scientific and social life of Bosnia and Herzegovina. Shortly after Archive of Bosnia and Herzegovina, up until 1945, by establishing city or regional archives, the network of archival institutions was founded ( in 1948 the city archive of Sarajevo was established, in 1953 the archive in Banja Luka and in 1954 in Doboj, Mostar, Travnik and Tuzla). In the last century during the eighties archives in Foča and Bihac were established. The article gives a brief overview of the historical development of archival activities in Bosnia and Herzegovina. In the intersection of the last half century, we shall point out the specific organizational and administrative structure of the Archives of Bosnia and Herzegovina and the impact of such arrangements on the development of archival science. It will particularly elaborate period before and after the year 1992, followed by a period when Bosnia and Herzegovina was under the Socialist Federal Republic of Yugoslavia and the period after independence and autonomy.
Basic characteristics until the year 1992:
•	The territory of the former Republic of Bosnia and Herzegovina was covered by archival network. There was a "Law on the archives' and bylaws that uniquely regulated archival activities. Archives of the Republic of Bosnia and Herzegovina had a jurisdiction on the entire territory of the Republic.
Basic characteristics after the year 1992:
•	Archive of Bosnia and Herzegovina has lost its jurisdiction. Legislation, when it comes to archival records and archival activity, is not unique to the territory of the country and the ownership of the archive material has been treated differently. Due to the principle of administrative-territorial organization of the State, the entire territory is not covered by the archival network, although there are 11 archives, but there are also as many laws.
The process of social change in Bosnian society has completely affected the state of archival service in Bosnia and Herzegovina. Today, the archive service is disunited, without roof professional institutions, without a single archival legislation, with different legal status of archival institutions and dysfunctional archival network. All this makes it difficult to establish a normal system of protection, management and use of archives in Bosnia and Herzegovina. There are many consequences of this situation in the Archives Service of Bosnia and Herzegovina, which led to a threat of archival value. Because of this situation, there is a need for organized action of all participants in the process of an adequate system of protection of registry and archives. Complete protection of archival material is only possible by establishing a functional system of care in all its stages. This implies a valid compatible legislative framework, as well as personnel, technical, technological and material equipment of the archives. Only in this way we can terminate the existing uncertainty of complex archival issues in Bosnia and Herzegovina.
Submitting date: 27.03.2013 Acceptance date: 24.04.2013