KRALJEVINA JUGOSLAVIJA UPRAVA ZA ZAŠTITU Klasa 72 (5) PATENTNI SPIS BR.6709 Fabrique Nationale d’Armes de Guerre, Societe Anonyme, Herstal-lez-Liege, Belgija. Granata. Prijava od 21. aprila 1928. Važi od 1. jula 1929. Traženo pravo prvenstva od 28. aprila 1927. (Belgija). Ovaj pronalazak se odnosi na granate, koje se mogu bacati rukom ili mehanički na pr. pomoću puške za bacanje granate, Cilj je pronalaska, da se stvori granata, koja eksplodira posle bacanja u vremenu koje varira prema tome, da li je granata bačena rukom ili mehanički. U tom cilju ima granata po pronalasku dva zapaljiva fitilja, koja mogu imati zajednički deo i koji različito sagorevaju. Jedan fitilj se automatski uklanja kada se granata mehanički baca na pr. pomoću bacača na pušci. Izdvajanje jednog fitilja, t. j. rasporeda za paljenje, koji odgovara za isti, može se automatski izvesti masom, koja svojom inercijom podleže relativnom pomeranju u odnosu na granatu i protiv dejstva povratne opruge, kada je granata naglo bačena na pr. pomoću puške sa bacačem granata, po-menuta opruga ima dovoljan napon, da održi nekretnom pomenutu masu, kada je granata rukom bačena. Prema jednom obliku izvođenja masa jednog fitilja je čvrsta, koji se fitilj može pomeriti sa pomenutom masom tako, da se sačuva od svog rasporeda za paljanje. Prema drugom obliku izvođenja granata ima dva upaljača koji stoje u vezi sa detonatorom pomoću fitilja sa različitim paljenjem. Masa ograničava svojim pomera-njem kretanje jednog oroza tako, da odgovarajući upaljač ne bude dohvaćen. Prema trećem obliku izvođenja masa, koja svojim promeranjem ograničava kretanje jednog udarača (oroza), može se obrtati oko normalne ose u pravcu bacanja granate. Da bi se masa održala nekretnom kada je granata bačena rukom, ova masa može imati po pronalasku jedan zarez, u koji ulazi klin, koji se odupire pomeranju po-menute mase kada je granata bačena rukom. Drugi važniji detalji pronalaska u opisu predstavljeni su primera radi na nacrtima. Sl. 1, 2 i 3 predstavljaju šematički različite oblike izvođenja granate. SI. 4 predstavlja perspektivan izgled sa prelomom jednog oblika izvođenja granate. SI. 5 predstavlja u uvećanoj razmeri vertikalan presek granate po liniji V—si. 4. SI. 6 predstavlja u uvećanoj razmeri presek po liniji VI—VI si. 5 u slučaju, kada se granata mehanički baca, na pr. pomoću bacača na pušci. SI. 7 predstavlja u uvećanoj razmeri presek po liniji VI—VI si. 5, u slučaju kada se granata baca rukom. SI. 8 predstavlja perspektivan izgled kotura upaljača. SI. 9 predstavlja perspektivan izgled sa prelomom jednog načina izvođenja granate. SI. 10 je perspektivan izgled jedne granate sa pružnom polugom, koja se može skinuti za vreme bacanja granate. Po pronalasku granata ima dva zapaljiva fitilja 1 i 2 različite dužine, koji mogu imati zajedničke delove da bi bili u vezi sa upaljačem 3 i sa nepredstavljenim detonatorom Din. 35. granate. Jedan od ovih fitilja može se izo-lovati, ili ne, prema tome da li je granata bačena rukom ili mehanički. Prema obliku izvođenja predstavljenom šematički na si. 1, fitilj 2 raspoređen je u pokretnoj masi 4 u pravcu bacanja granate označenom strelom A. Pri takvom rasporedu, kada je granata snažno bačena mehaničkim sredstvom, masa 4 svojom inercijom podleže relativnom po-meranju u pravcu strele A protiv dejstva svoje povratne opruge 5 tako, da fililj 2 nije više u vezi sa produžetcima fitilja 1, koji uzajamno stoje u vezi sa upaljačem 3 i detonatorom. Iz toga izlazi, da je sagore-vanje fitilja od upaljača ka detonatoru duže, nego kad bi masa 4 ostala na mestu tako, da fitilj 2 ostaje u položaju predstavljenom na si. 4. Iz prednjega je jasno, da je vreme između ručnog bacanja granate i eksplozije kraće, nego kad se granata baca mehaničkim sredstvom. SI. 2 predstavlja šematički drugi oblik izvođenja, kod koga su fitilji 1 i 2 nepomični i svaki ima odgovarajući upaljač 3 i 3’, koji može biti dohvaćen udaračem (oro-zom) 6 i 6’. Prema ovom obliku izvođenja masa 4, koja se pomera u suprotnom pravcu strele A, pod dejstvom svoje inercije kad je granata bačena mehanički i oslobađa zaklon sa oprugom 7, koji ulazi između upaljača 3’ i udarača 6’. Iz ovoga izlazi, da, kada je granata snažno bačena mehaničkim sredstvom u pravcu strele A, jedino upaljač 3 može biti udaren i prema tome eksplozija granate nastaje posle relativno dugog vremena. SI. 3 predstavlja šematički drugi oblik si. 2, koji se od ove razlikuje time, što se fitilj 1 razvija po kružnom obliku u horizontalnoj ravni, dok rnasa 4 ima koso zadebljanje 8. Kad je granata bačena mehanički, masa 4 se svojom inercijom pomera u suprotnom pravcu strele A, a zadebljanje 8 pomera potiskivač sa oprugom 7, na čiji krajnji deo nailazi krilo udarača 6’ pre nego dostigne odgovarajući upaljač. Oblik izvođenje predstavljen na si. 4 do 8 osniva se na obliku izvođenja, koji je šematički predstavljen na si. 3. Kao što se vidi na si. 4 do 7, na telu 9 granate utvrđeno je telo 10 upaljača, koje ima dva upaljača 3 i 3’, koji pomoću fitilja 1 i 2 uzajamno stoje u vezi sa produžetkom 11, aksialno raspoređenim u produžetku 12 tela 10 upaljača i stoje u vezi sa detonatorom 13 granate. Fitilj 2 je prvo vertikalan, zatim je delom horizontalan (označen isprekidano) i sastavlja donji kraj fitilja 2 sa gornjim krajem fitilja 11, dok fitilj 1 ima najpre vertikalan deo, zatim horizontalno razvijanje raspoređeno u kružnom žljebu 14 kotura 15 upaljača (vidi si. 8). Ovaj žljeb dolazi ponovo do fitilja 2 i odatle do fitilja 11 tako, da se dobije raspored fitilja predstavljen šematički na si. 3. Kotur upaljača 15, čije je okretanje, u odnosu prema telu upaljača 10 sprečeno jednim čepom 16, koji delimično ulazi u kotur 15 i u telo 10 upaljača, drži se uz ovo telo 10 pomoću jedne okrugle ploče 18 i navrtnja 17 navrnutog na produženje 12. Ova ploča 18 priljubljuje se s druge strane uz telo 9 granate jednim zavrtnjem 19 zavrnutim u pomenuto telo 9. Udarači 6 i 6’ su raspoređeni tako, da mogu uzajamno delovati na upaljače 3 i 3’, ovi udarači se održavaju u svom položaju spremnom za dejstvo krajem jedne poluge 20. Ova poluga je ukočena pomoću kalote 21 koja se drži na telu 10 upaljača sjedne strane zakačkama 22, a s druge strane klinom sigurnosti 23, koji prolazi kroz kalotu 21 i telo 10 upaljača. Kada je ovaj klin 23 povučen, kalota se automatski odbacuje dejstvom potkovičaste opruge 24 utvrđene za telo 10 upaljača. Poluga 20 odbacuje se zatim dejstvorg opruge na udaračima 6 i 6’, koji se obrću oko svoje ose tako, da udare odgovarajući upaljač. Ako je granata bačena rukom, dvq upaljača biće udarena kao što je naznačeno na si. 7 i fitilj može brzo sprovesti sago-revanje do detonatora 13, a kad je granata bačena puškom, masa 4 će se pomerili u pravcu označenom strelicom (si. 5) tako, da se dejstvom kose površine 8 odgurne napolje potiskivač 7, koji će se suprotstaviti tome, da udarač 6’ udari upaljač 3? tako, da se gorenje prenosi do detonatora 13 pomoću fitilja 1, koji duže gori. SI. 9 predstavlja drugi oblik izvođenja granate. Kalota 21 poklapa telo 10, čiji naslon 10a ulazi potpuno u odgovarajuću šupljinu 9a ostavljenu u telu 9 granate. Ova tri dela, koja ulaze jedan u drugi, utvrđena su pomoću zavrtnja 16. Telo 10 upaljača ima upaljače 3 i 3’, Udarači 6 i 6’ obrću se oko horizontalne osovine 6k pod dejstvom opruge 6a i 6’a, koje su na istoj osovini. Ovi udarači naročitog oblika, kao što se vidi na nacrtu, održavaju se normalno u oružanom položaju pomoću klina 23, dok je poluga 20a ukočena ovim kiinom. Ovj udarači 6 i 6’ imaju dva kraka 6b i 6’b, na koje se jednim krajem naslanja poluga 20a, koja se obrće oko osovine 20b. Drugi kraj ove poluge izložen je dejstvu koničnog dela 20k uivrđenog na poluzi 20, koja je pokretna pomoću klina 23. Da bi se osiguralo potpuno zaptivanje granate na mestu, gde poluga 20a radi na poluzi 20, raspoređena je bakarna lamela 20g između poluge 20 i fela 10 upaljača. Kada je klin 23 izvučen i granata bačena, poluga 20a i poluga 20 odbačene su pod dejstvom udarača pokrenutih oprugama 6a i 6’a. Udarači (orozi) 6 i 6’ pod dejstvom ovih opruga 6a i 6’a obrću se oko osovine 6k tako, da udare upaljače 3 i 3’. Ako je granata bačena puškom, masa 7, koja se jobrće oko osovine 7m normalno na pravac bacanja granate podleže relativnom pomeranju u pravcu označenom strelom X tako, da se protivi da udarač 6’ udari upaljač 3’, kako bi se sagorevanje prenelo do detonatora pomoću dužeg fi-t:lja. U masi 7, koja se obrće oko ose 7m normalno na pravac bacanja granate, predviđen je zarez 7a, u koji ulazi klin 7b, koji ima oprugu 7k, čiji se napon može regulisati. Kada je granata bačena rukom, ovaj klin daje dovoljan otpor, da se pomenuta masa održi nekretnom. Oblici izvođenja predstavljeni na si. 4 i 9 mogli bi se konstruktivno izmeniti, a da se ne iziđe iz okvira pronalaska. Kao što se vidi na si. 10 poluga 20 je oslobođena svakog permanentnog priključivanja sa granatom i telom upaljača. Kraj 20t koji je izložen dejstvu koničnog dela 20k (nevidljivog na si. 10) savijen je u Z tako, da može ući u otvor, koji obrazuju zid tela 10 i osovina 10k, utvrđena u delo-vima 10p i 10s. Za vreme bacanja osigurano je oslobođenje poluge 20 granale time, što pod dejstvom svoje inercije poluga podleže iz-vesnom pomeranju prema granati. Pošto je izvučen klin 23 oslobođen je koničan deo poluge 20 od granate posredstvom opruge nepredstavljene na nacrtu, i poluga 20 zauzima položaj označen črtasto i tačkasto na si. 10. Kraj 20t poluge 20, koji se prosto naslanja na osovinu 10k, obrnuo se je pod dejstvom svoje opruge oko ove osovine 10k i posle izvesnog hoda granate oslobađa se od ove usled svoje inercije. Patentni zahtevi: 1. Granata, koja se može baciti rukom ili mehanički na pr. pomoću puške za bacanje granata, naznačena time, što ima, dva zapaljiva fitilja, koji mogu imati jedan zajednički deo, i čije je vreme sa-gorevanja različito, od kojih se jedan fitilj uklanja automatski kada se granata mehanički baca, na pr. pomoću puške sa bacačem granata. 2. Granata po zahtevu 1, naznačena time, što ima masu, koja svojom inercijom podleže relativnom pomeranju u odnosu na granatu i protiv dejstva opruge kada se granata snažno baci na pr. pomoću puške-bacača, a pomenuta opruga ima dovoljan napon da održi pomenutu masu nekretnom kada se granata baca rukom, pri čem masa svojim pomeranjem osigurava uklanjanje jednog od fitilja. 3. Granata po zahtevu 1 i 2, naznačena time, što jedan od fitilja sadrži jedan deo, koji je spojen sa pomenutom masom, tako da ovaj deo prestaje da bude u vezi sa ostalim fitiljem kad se masa bude pomerala. 4. Granata po zahtevu 1 i 2, naznačena time, što ima dva upaljača, koji stoje u vezi detonatorom pomoću zapaljivih fitilja sa različitim vremenom sagorevanja, a masa, kad se pomeri potisnuvši svoju oprugu, oslobađa jednu pločicu sa oprugom koja se odmah pomoću opruge stavlja između upaljača i odgovarajućeg udarača, tako da upaljač ne bude udaren. 5. Granata po zahtevu 4, naznačena time, što dva zapaljiva fitilja, koja mogu imati zajednički deo, imaju različite dužine. 6. Granata po zahtevu 4 i 5 naznačena time, što jedan fitilj stoji u vezi neposredno sa detonatorom, a drugi fitilj se pridružuje prvom posle izvesnog puta. 7. Granata po zahtevu 1 do 6, naznačena time, što telo upaljača ima aksialno pokretnu masu sa kosom površinom, koja je u vezi pomoću opruge sa jednim potiski-vačem, koji potisnut kosom površinom, kada je masa pomerena usled bacanja granate, preprečava put jednom udaraču (o-rozu), pri čem udarač, koji odgovara upaljaču, ima kraći fitilj. 8. Granata po zahtevu 1—7, naznačena time, što je duži fitilj smešten u žljebu kotura, koji se nalazi na unutarnjoj strani tela upaljača. 9. Granata koja se može baciti rukom ili mehanički, na pr. pomoću puške-bacača i ima masu, koja relativnim pomeranjem u odnosu na granatu prouzrokuje eksploziju granate posle različitog bacanja prema tome, da li je granata bačena rukom ili mehanički, naznačena time, što su kalote granate i telo upaljača spojeni sa telom granate pomoću zavrtnjeva za utvrđivanje. 10. Granata po zahtevu 1—9, naznačena time, što je otvor, preko koga poluga utiče na oroz, zatvoren pomoću same poluge dotle, dok poluga zauzima oružan položaj. 11. Granata po zahtevu 10, naznačena time, što poluga nosi elastičnu lamelu iz kože, (20g), koja obrazuje vezu. 12. Granata po zahtevu 10 i 11, naznačena time, što se za vreme bacanja granate ova oslobađa od poluge usled relativnog kretanja granate i opruge, prouzrokovanog inercijom poluge. 13. Granata, koja se može baciti rukom ili mehanički, na pr. pomoću puške-bacača i u kojoj je pomeranje oroza ograničeno pomerenom masom kada je granata meha' nički bačena, naznačena time, što se ova masa obrće oko ose normalne na pravac bacanja granate. 14. Granata po zahtevu 13, naznačena time, što masa ima zarez, u koji ulazi klin koji ima oprugu sa regulišućim napononv i što ovaj klin daje dovoljan otpor, da se masa održi nekretnom kada je granata ba' čena rukom. ć Adpatent hroj 6709. 1 ^><—S~7< ^ /7 6 m. .'.u' 'r':. Adpaientbroj 6709. 'ZTr / ‘ •»te «4mi Lmmi ll.. 3 4