Slovenski Pravnik.
Leto XXIII. V Ljubljani, 15. julija 1907. Štev. 7.
0 agrarnim i nasljednopravnim odno-šajima u Primorju i njihovoj pravnoj
uredbi.
Svrha je ovih redaka, da potakne pravnike i narodne go-spodare na pobiiže proučavanje agrarnih pitanja našeg prirodnim divotama toli bogato obdarenog Primorja, koje takodjer obiluje
1 raznovrsnim običajima pučanstva, ali koje na žalost nije uvijek onim marom njegovano, kako bi to u potpunoj mjeri i zaslužilo. Ako postignemo ovu svrhu te ako prodru u šire slojeve odnošaji o zemljišnom posjedu i dotično pučko pravo, ta stvara-lačka snaga gospodarstvenih obličja, onda smo si našli i put, kojim moramo udariti, da nešto doprinesemo. —
U drugom dijelu kušat ču, da predočim takodjer stanovište, što sam ga u tom pogledu zauzeo na temelju svoga promatranja.
1.
Promatramo li pobiiže gospodarstveni i pravni život pučanstva, naidjemo u obim smjerovima na veče ili manje razlike. Taj nesklad na gospodarstvenom i pravnom polju pučanstva valja u prvom redu tražiti u raznovrsnim oblicima nasljednoga prava, što postoje u pučkom pravu; ali s druge strane taj nesklad stoji takodjer u savezu sa narodnošču i sa naravi tla. — Ako promatramo stvar s ovih gledišta, doči čemo do ovog rezultata:
U sjevernom dijelu Primorja, u okružju goričkoga sudišta i u onim kotarima trščanskoga sudišta, što graniče sa Kranjskom,
redak — vrsta; — potakne, potaknuii ~- izpodbuditi; — pučamtvo = ljudstvo, stanovništvo; — ?«<zr — marljivost; — fostignuH — Aos&U; — stvaralački — vstvarjajoči; — podmiriti— odpraviti (nagraditi); — nasljedno /raz^o = dedovinsko pravo; — tražiti = \%yz.'i\.
13
194        O agrarnim i nasljednopravnim odnošajima u Primorju.
') Erbrechtspolitik, Stuttgart 1899.
basl/ni/i! = ded\i; — ostavnia — dedština; — podmiriti = odpraviti (nagraditi); — pružati = podajati; — medja — meja; — diižni rf/>e/= dolžni delež; —/(?/o»7V — poslednji; — —namreč; — zar(7fl'(z — pridobivanje;
— obilježje = poteza.
vlada pravno načelo, po kojem samo jedan baštinik nastupa ostavinu te podmiri ostale novčanom svotom. Naprotiv u južnom dijelu goričkoga sudišta vlada pravni običaj, da baštinici bivaju imenovani na jednake dijelove, koje medjusobno razdijele u naravi. — Teritorijalna granica sjedinjuje se sa jezikovnom, tako da prvo pravno načelo prestaje več na prelazu iz sloven-skog kraja u talijansku Furlaniju, gdje počima drugo od pome-nutih načela.
Jasan dokaz za to pruža nam občina Ločinj, koja se nalazi na medji. Dok se slovensko pučanstvo iz okolice te občine drži načela, da jedan baštinik nastupa ostavinu,; imenuje talijansko pučanstvo u mjestu Ločinj sinove nasljednicima na jednake dijelove, a kčeri bivaju podmirene glede svog dužnog dijela u novcu ili u naravi.
U Istri pako obstoji svuda i bez razlike narodnosti samo potonja od navedenih nasljednih forma. Po tomu dakle nalazimo u malenom Primorju obje vrsti nasljednoga prava poznate iz narodnoga gospodarstva, naime njemačku, ili kako Lujo Brentano u svojem spisu »Das droit d' ainesse unter der Re-stauration und seitdem«') dokazuje — normandijsku ali od njemačkih zemlja recipiranu inštituciju, prema kojoj samo jedan baštinik nastupa ostavinu — Ubernahme durch eine Hand (po Luju Brentano »Ubernahme nach franzosischer Art«) — i rim-sku inštituciju, po kojoj više baštinika preuzimlje ostavinu te ju medjusobno razdijele u naravi.
Prva od nasljednih forma, što postoji takodjer u alpskim zemljama, ima tu prednost, što nasljedni posjed biva uzčuvan cijelim pokoljenjima, jer prelazi skoro kao jedan fideikomis od jednoga na drugoga, dok se ostali članovi obitelji posvečuju drugim zaradama. —
Druga forma naprotiv doimlje se ugodno čovjeka, jer nosi u sebi idealno obilježje obiteljske skupine.   —   Ako pak nema
o agrarnim i nasljednopravnim odnošajima u Primorju.        195
dioba =. delitev; — osebina — posebnost; — bezizimno = brezizjemno;
— prestati — nehati; — nakou — po; — poglavica = poglavar; — več^ že;
— zajednica— sVMpnosi;  — «jj-/aw7/= nadaljevati; —  rf/o^a = delitev;
— čitav =: cel; — čestica =. parcela; — dionik = vdeleženec; — maslinka = oljka; — zgrada = pos\op\e; — najsitnije raskomadanje = na]ma\enkosir]e]ie razkosanje; — red = vrsta; — /cz« —trta; — poremete (poremes/i) zmede (zmesti); — izbaštiniti = razder\\t\ (enterben).
13*
toga obilježja, ta forma ni malo ne privlačuje, dapače nas odvrača svojom neprekidnom diobom u naravi. Dioba u naravi biva naime provedena bezizimno čim prestane zajedničko življenje baštinika. Ova pojava je osebina ovog nasljednopravnog oblika. Prigodom razdruženja obitelji nikad ne bivaju oni, koji imaju pravo na baštinu, podmireni gotovim novcem, nego si sva zemljišta medjusobno porazdijele u naravi. Radi toga se i na-zivlje taj oblik nasljednog prava jednostavno »dioba u naravi«.
Dakle slika, što nam se pruža u predjelima Primorja, gdje taj nasljednopravni oblik postoji, je slijedeča:
Redovito ostanu članovi obitelji nakon smrti svog poglavice dotle u zajednici, dok se ne pojavi kakav uzrok dijeljenju, a to su obično prepirke. — Više puta se razdijeli baština odmah iza njegove smrti; a cesto se dapače dogodi, da to poglavica obitelji več u oporuci naredi. Redovita je pak slika, kako bi več napomenuto, da se nastavi zajednica. — Čini se, da je taj običaj duboko uvriježen u narodu, jer se u večini slučajeva poglavica obitelji u svojoj oporuci zaprijeti, da če izbaštiniti onoga, koji bi htio provesti diobu.
Ako pak dodje do diobe, ova se ne sprovadja posvuda jednako. U Furlaniji se izvadja u pojedine čitave čestice ili u skupine istih, takozvane »lotti«, tako da svaki dionik dobije odredjeni broj cijelih čestica. — U Istri je to drugojačije. Tu biva dioba skroz i skroz provedena, t. j. svaka pojedina čestica razdijeli se na toliko dijelova, koliko ima dionika. — Oporučnim diobama se cesto jednome baštiniku dodijeli pojedine redove vinove loze ili maslinke, dok se zemljište, na kojem iste rastu, dodijeli opet drugom baštiniku; a naredjuje se takodjer dioba zgrada za stanovanje i za gospodarstvo. Jasno je, da taj način dovodi do najsitnijeg raskomadanja zemljišta i da se time zemljišničke prilike sasvim poremete. —
196 O agrarnim i nasljednopravnim odnošajima u Primorju.
Tu razliku diobe u Furlaniji s jedne strane te u Istri s druge strane svadjam na razliku naravi tla. U Furlanije je zemlja više jednolična, svuda jednako plodna ravnica, te je s toga ovdje takodjer moguča dioba u veče skupine. — Druga-čije je pak u Istri, pošto je tamo tlo ponajvečma humovito, sa kršovitim naslagama, te se kod jedne te iste vrsti obradji-vanja opaža različna plodovitost prema višini i pravcu položaja tla. Radi toga je razumljivo, da svako pri diobi želi, da dobije po koji bolji komadič vinograda, polja ili šume.
Načelo naravne diobe ne prestaje na državnoj medji. Na zapad ono se proteze dolje u Italiju, a na jugoiztoku siže u Hrvatsku. Na Sušaku, u Bakru i u Delnicama prilike su jednake. Mimogred samo ču spomenuti, da je ondje stanje gruntovnih knjiga još žalostnije, pošto ne postoji zakon, što bi doveo u sklad gruntovnicu sa katastrom. —
Toliko u pogledu vanjskih pojava obadvijuh spomenutih nasljednopravnih oblika. —
Tražimo li unutarnji razlog, začetak njihov, onda se moramo osvrnuti na njihovu historičnu formaciju. —
Poznato je, da su u južnim krajevima postojale zadruge (kučne zajednice) i da još i dan danas u velikom broju postoje. U Kranjskoj, Koruškoj i Štajerskoj su zadruge u 17. vieku pod utjecajem njemačkog prava izginule.') Poznato je, da se je u ovim krajevima poprimilo njemačko-pravni inštitut sakupljanja u jednoj osobi. — Etnografske su pak prilike Kranjske sasvim jednake onima na sjeveru Gorice i onima na trščanskom teritoriju, što graniči sa Kranjskom. Po tomu se može sa stalnošču zaključiti, da se ova promjena i ovdje dogodila u isto doba, te se tako može tumačiti i ovdje običajni nastup samo jednog baštinika.
Ni u Istri, ni u Furlaniji ne postoje više zadruge (kučne zajednice). Kada su nestale, to nišam mogao ustanoviti na temelju književnih podataka, što sam ih imao na raspolaganje.—
») Krauss »Sitte und Brauch der Stidslaven« Beč, 1885.
ovdje — tukaj; — humovito = \\o\moy\t (hugelig); — kršovita tiasžaga = kraška formacija; — obradjivanje — ohdt\o\diX\]t; — prema = po; — višini — \\i\n\; — pravcu — svam; — položaja — \tgt; — uljecaj — \p\\v; — sakupljanje—združenje; — svadjati —
o agrarnim i nasljednopravnim odnošajima u Primorju.        197
Po svoj prilici se to dogodilo u kasnije doba. To zaključujem iz činjenice, što su postajale u susjednim zemljama Hrvatske pred kratko vrijeme. (Tako sam na pr. našao u gruntovnoj knjiži u Delnicama više izbrisanih uknjižba zadruge [kučne zajednice].) Stalno je pak samo to, da se njemačke pravne običaje u ovim zemljamanije prisvojilo.') Da možemo pak doči do daljnjih zaključaka, moramo najprije da se upoz-namo sa inštitutom zadruge (kučne zajednice).
Sveučilištni profesor V. Bogišič (kasniji sastavljač crnogor-skog gradjanskog zakonika) priredio je okolo godine 1870 ob-čenitu zbirku pravnih običaja u južnih Slavena. — Odnosne upitne arke, što su sadržavali 352 pitanja, rasposlao je na velik broj osoba svih predjela južnih zemalja, što su ga mogle u stvari uputiti. Iz prispjelih odgovora složio je kompilaciju obi-čajnog prava pod naslovom »Zbornik sadašnjih pravnih običaja u južnih Slavena« = »CoUectio consuetudinum iuris apud Slavos meridionales etiamnum vigentium«, Zagreb 1874. U ovoj kom-pilaciji je potanje prikazana bitnost zadruga (kučnih zajednica), kako se još i danas pojavljuju u raznim predjelima, te je to najbolje i najpouzdanije vrelo zadružnog prava.
Temeljni principi ovog prava bili bi po Zborniku ovi: Nepokretno imanje sa pripadnosti spada u vlastničtvo zadruge te ga se ne može baštiniti. Ovo se imanje zove »kučno blago«. Na čelu zadruge stoji kučni poglavica (domačin), koji biva obično izabran, a u njekojim predjelima je on uvijek naj-stariji mužki član zadruge. Ovaj upravlja imanjem, dijeli posao, prodaje i kupuje pokretnine i polaže svake godine račun uprave. O kupnji i prodaji nepokretnog imanja kao što i obterečenju istoga odlučuju uvijek svi članovi zajednice (obično sa večinom glasova).  Kučno gospodarstvo vodi žena domačina »domačica«.
>) U Vinodolu - to je ona plodonosna dolina, što se proteze medj Cirkvenicom i Bakrom — postoji zbilja primogenitura. Nego se ista temelji na specijalnom »Vinodolskom zakonu« iz 12. stolječa. Ovo su mi rastuma-čili kolege iz Bakra. —
upitne ara/J« — vprašalne pole; - predjel ^V.xdiy, — potanje - natančno; — = najzanesljivejše; — vrelo :=^\\k\ —pripadnost — pritiklina; — ~ dedovati; — obično — o^ila^na; — izabrati— izvoliti; —/i^-J/-«/«?«« = premičnine; — obterečenje = ohremenienie.
198        O agrarnim i nasljednopravnitn odnošajima u Primorju.
') Lujo Brentano: Anerbenrecht und Grundeigentum 1895 Str. 56. Ja dvojim, da one ovdje postoje kao pravni subjekt, barem ona dva slučajeva kučne zajednice od Brentana u njegovoj raspravi »droit d' ainesse seit der Restauration« u »Erbrechtspoiitik« Str. 144 kao nadopunjak njegovog pod opazkom ') navedenog djela imaju jedino obiteljsko-pravni ali nikakav imovinsko-pravni značaj.
-¦) Juraj Cohn: »Gemeinderschaft und Hausgenossenschaft« u »Zeit-schrift fUr vergleichende Rechtswissenschaft« Stuttgart 1899 dio 13 str. 68-
j/«« = pridobiti; — jer —ker; — zajednica v/asimčiva = so]astn\štvo (skupnost lastnine); — ogranicenje — omt]itev; ~ nuzdni dto — x\\i]x\\ delež; — sasvim — poMstm; — ukinuče zajednice = nehanje vkupnosti.
Pojedini članovi mogu steči i posjedovati posebnog imetka, l<oji se zove »osobina« ili »prčija«. Članovi mogu izači iz zadruge, a radi važnih razloga mogu biti i izključeni. — Oni se onda odijele i dobiju obično svoj dio u naravi, a kadgod i u novcu. — Zadruga može se razriješiti redovito zaključkom večine, te onda dodje do razdiobe. Žene mogu dobivati najviše nekoliko pokretnina, no redovito ne dobiju nista, ali se za to mogu priključiti jednomu ili drugomu od zadrugara. Razdioba se provadja uvijek u naravi. Ne spominje se nijednog slučaja razdiobe u novcu. — Ako sad prispodobimo onaj pravni sadržaj zadruge sa gorepomenutim pravnim običajima, to upada odmah u oči njihova sličnost, jer u obadvjema vlada skupni život u obitelji. — No pošto po našem pravu zadruga ne može da bude pravni subjekt, posiže se za pravnim inštitutom zajednice vlastničtva, da se uzdrži zajednica u obitelji. Radi toga se imenuje nasljednike na jednake dijelove. Podredjenost žen-skoga spola u zadruzi izrazuje se u našim pravnim običajima u ograničenju na nuždni dio. — Ali sasvim jednaka je dioba u obadvjema slučajeva. Ondje kod razriješenja zadruge, ovdje kod ukinuča zajednice provadja se dioba u naravi te se nikada ne podmiruje u novcu.
Na temelju ovih predpostavka mogu iz zadružnog prava zaključiti: Pravni običaj, da se imenuje baštinicima mužki potomci na jednake dijelove i da se provede dioba u naravi ostatak je bivših kučnih zajednica. To vrijedi ne samo za Istru več i za Furlaniju, jer su zadruge obstajale i kod Talijana, te dapače postoje i dan danas u južnom Tirolu') i u Lombardiji izmedju Mincia i Tičina.'^
o agrarnim i nasljednopravnim odnošajima u Primorju. 199
Sad je jasno, da su prilike normalne u goričkim i djelo-mično trščanskim predjelima, što ih obitavaju Slovenci, te da ovdje nije potrebna nikakova pomoč, več su dostatni obstoječi zakoni i propisi i dosadašnja njihova uporaba.
Drugčije stoji stvar u pudručju nasljednopravne forme diobe u naravi. Tu se približujemo opasnom razvitku zemljištnih odnošaja i njihovom posvemašnjem, gospodarstveno pogibeljnom razkomadanju. Najprije bi htio pokušati, da prikažem, dokle možemo doči sa »lex lata«, a po tom da dodam, za čim bi se imalo težiti sa »de lege ferenda«.
1. Lex lata.
Ovdje bi htio započeti zgodnim riječima dra. Emila Otta'): »Die freiwillige Gerichtsbarkeit ist ein Symptom fortgeschrittener Auffassung der Aufgaben der Gerichtsbarkeit als allseitiger Ge-wahrleistung des Rechtsschutzes, nicht durch Richterspruch allein, auch mittels Rechtsfiirsorge«.
Poznato je, koliko važnosti daje naša sudbena uprava pravnoj uredbi. Velik broj naredaba i odpisa bavi se njom. Kroz sve te naredbe i odpise provejava kao crvena nit aksiom: treba svestrano, temeljito i trajno doskočiti gospodarstvenom i obi-teljskopravnom neredu, što ga prouzročuje smrt kučnog poglavice. — Bilo bi suvišno navesti sve te pojedine naredbe, tim više, što so svakemu poznate.
Ako se postavimo na stanovište pravne uredbe, stvorene putom naših pozitivnih zakona i naredaba sudbene uprave, onda
') »Rechtsfursorgeverfahren« Str. 2. —
«3^/32»;?« = nadaljevati; — nakon = po (nach); — obitavaju, obitavati = stanovati; — od/isa = razpis (Erlass); — doskočiti = odpomoči.
Još nešto imao bi spomenuti: Izmedju različitih uzroka razriješenja zajednice u pojedinim krajevima ne nalazi se u zborniku nigdje, da bi smrt poglavice (domačina) ili jednog člana bila povodom razriješenja. Time, što smrču ne dodje do razriješenja, tumačim si današnji običaj, ili bolje rekuč težnju, da se nastavi zajednica i nakon smrti zajedničkog poglavice.
200        O agrarnim i nasljednopravnim odnošajima u Primorju.
čemo moči svestrano i uspješno razviti našu djelatnost. No glavno je pri tome, da bude sudac točno poznavao gospodar-stvene odnošaje i pučko pravo u svojem kotaru, a osobito pojedini slučaj. Jer izdašno uredjenje je samo onda moguče, kada se ne ogriješi o občenite nazore puka, a ni o posebne zahtjeve u pojedinom slučaju.
S ovog gledišta čemo govoriti o tipičnim prilikama kod nasljedstva :
Umrije domačin (kučni poglavica) bilo ab intestato, bilo oporukom, u kojoj imenuje baštinicima na jednake dijelove mužke potomke, a njegova je obitelj živila u zajednici. Tu se najprije nameče pitanje, da li se ima razdijeliti imanje, što je do sada bilo sakupljeno u jednoj osobi, i da li se obitelj ima razriješiti. Ja držim, da se na to pitanje može odgovoriti samo prema pojedinom slučaju. Ako u dotičnom kraju postoji narodni običaj, da rodjaci (osobito njezina brača) živu skupno u obitelji, te nitko ne želi, da razriješi zajednicu, onda se uredno ne bi smjelo u to dirati. Jer u mnogim je krajevima ova obiteljska zajednica prava gospodarstvena potreba; a osobito se sustav kolonata na njoj osniva. Kolonat treba koncentracije mnogih radnih sila, a to je samo moguče osnivanjem velikih obitelji. Tamo, gdje kolonat ne obstoji, zahtjevaju drugi razloži zajednicu obitelji. Istina je doduše, da skupno zemljište ne pruža svim članovima obitelji dovoljno hrane, ali zato se suvišne sile daju na drugu zaslužbu, kao n. pr. na zanat i nadnicu. Jedno ipak imaju svi, ako ustanu u zajednici, naime krov, što ih štiti i prima u svako doba.
Takve su zajednice važne i po odgoj. Stalno je, da su djeca u večim obiteljima bolje zaklonjena i lakše ih se nadzire, nego da živu kod svojih roditelja, koji su radi zaslužbe možda cio dan izvan kuče. Ja držim, da se baš u prvom redu mora zahvaliti toj okolnosti, da je mladež na selu rijedko kada zapuštena.
1 sa gledišta zemljištničke knjige nije zajednica na odmet. Ako  se  nastavi  zajednica,  morali  bi  pojedini nasljednici biti
rodjaci = sorodniki; — zanat = rokodelstvo; — nadnica — dnina; po — za; — zakloniti — čuvati; — zapušten = zanemarjen; — nije tia odmet = ni zametavati; — uredno = Vix&Ano; — doduše = sicer; — krov = streha.
o agrarnim i nasijednopravnim odnošajima u Primorju.        201
upisani kao suvlastnici idealnih dijelova. U Istri nijesu prouz-ročili zbrku u zemljištnim knjigama odnošaji suvlastničtva, več su tomu krivi parceliranje i spoj nebrojenih tjelesa u jedan uložak. —
Iz dosad spomenutoga bih zaključio, da se ne smije na-stojati, da potomci iza smrti kučnog poglavice dodju do mate-rijalne diobe i do razriješenja obiteljske zajednice, ako to oni sami ne žele i kad je zajednica sa gospodarstvenog i obiteljsko-pravnog gledišta od koristi. —
Nastavi li se zajednica, tad bi se imali svi dotični odnošaji potanje urediti. Trebalo bi nastojati, da se dodje do sporazuma, tko če postati kučni gazda, kako če se voditi gospodarstvo, kako če se dijeliti prihode, urediti pravo užitka udovice, tko se ima imenovati štitnikom i kako se ima voditi odgoj, te napose, kako se ima u zajednici da razlikuje i osjegura imanje malodobnih (n. pr. osjeguranje proti vatri.).
Takva potanja uglava ne bi bila po mojem mnijenju u opreci sa ustanovama §§ 165—170 izv. p. p.) a koristila bi svim dionicima. Uvjeren sam, da kod tako uredjenih prilika ne bi svaka malena razmirica dala povoda razdruženju i diobi, kako to do sada biva. Kad bi se pak moralo doči do suca, onda bi ovaj postupujuč po §-u 433 gr. p. na temelju uglave mogao lako stranke umiriti.
Ako se pak sudac uvjeri, da zajednici nema više obstanka, ili ako su se baštinici več porazdijelili, tad bi se imalo nastojati na svaki način, da se čim prije ovrši dioba. U tom pogledu postoje dovoljne ustanove, te je za to suvišno pobliže o tom pretresati. Treba samo iztaknuti, da se dioba ima dovršiti prije dosudjenja, da se uzmogne postiči pogodnosti pristojbina.
2. Lex ferenda.
Tu bi prije svega htio naglasiti, da držim shodnim, dapače nuždnim, da se u tom pogledu lege ferenda priskoči u pomoč.
zbrka — zmedenost; — Hitnik — varuh; — opreka = nasprotje; ustanova — določba; — dionicima (dionik) — vdeležencem; — do suca (sudac) = do sodnika; — uglava = sporazum, dogovor; — iztaknuti = poudariti; — dosudjenje = prisojilo; — /(;j-/zVV = doseči; — daj>ače = ce\o; — nuid7io = nujno.
202 O agrarnim i nasljednopravnim odnošajima u Primorju.
Kao što su u Tirolskoj i Koruškoj agrarne i nasljednopravne prilike uredjene posebnim zakonima, to se isto tako mora učiniti u Primorju, a osobito u Istri.
Da nadjemo put, kojim bi morali udariti, moramo opet segnuti u kučne zadruge. Svakako mi nije ni na kraj pameti, da time želim uzpostaviti kučne zadruge, jer več zamrle gospo-darstvene ustanove ne daju se više uzkrisiti, a osim toga pravni sistem kučnih zadruga nikako ne pristaje u okvirni zakon od 1. aprila 1889 br. 52 D. Z. L. Nu, kao što su kučne zadruge u nekim zemljama, u kojim još obstoje, kao n. pr. u Srbiji, Hrvatskoj i Crnoj gori, zakonom uredjene, to če sigurno i njezini ostatci, što se još nalaze u našim zemljama, moči podati dovoljno gradiva, da se uzmogne stvoriti kaki agrarni zakon.
Prije svega želim u kratko napomenuti neke občenite pri-mjetbe glede kučnih zadruga, a onda predočiti povijest kodificiranja u susjednoj Hrvatskoj.
D »postanku kučnih zadruga književnost nije ni malo složna. Peisker') trdi, da ^e začetak srbske kučne zadruge ima tražiti u bizantskom poreznom sistemu bini ac terni viri-) te u kašnjem porezu na dim, dok su ostali pisci s tim u opreci, te navadjaju da se uzrokom kučne zadruge ima smatrati težnja za obiteljskim životom, koja je prirodjena južnim Slavenima. Dr. Strohal'') na-pokon misli, da zadruge u gradjanskoj Hrvatskoj potiču iz pritiska, što ga proizvadjahu lenska gospoda, dok zadruge u bivšoj vojničkoj krajini nastaše iz naravi vojnog lena.
Razna su mnijenja o vrijednosti zadruga u narodnoprivrednom pogledu. Peisker 1. c. ih zabacuje kao preživjele te ih smatra zastarjelim gledom na sadašnje uredjenje države. Odlučni njihovi
') »Die serbische zadruga« u »Zeitschrift fur Social- u. Wirtschaftsge-schichte^< Vil Sv. 1903.
'") Slično takozvani Hoffuss u Bavarskoj; vidi Lujo Brentano »Zur Geschichte des baueriichen Erbrechtes in Altbaiern.« Erbrechtspolitik str. 417 i. t. d
¦') Mjesečnik, svezak 10—12 ex 1903, te sv. 6—12 ex 1904.
uzkrisiti = oživiti; — osim = razen; — ostatci — ostanki; — prim-jelbe opazke; — porezni (porez) =. davčni; — lenska gospoda = Lehen-herrschaft; — gledom = z ozirom.
o agrarnim i nasljednopravnim odnošajima u Primorju. 203
') »Allgemeines Gesetzbucti uber Vermogen fur das Furstentum Mon-tenegro.« Berlin 1893 Str. LVi.
»Die Hauskommunion der Sudslavenc< u »Jahrbucl: der internat. Vereinigung fur vergleichende Rechtsvvissenschaft« Berlin 1898.
podižu = povzdigajo; — čudorednost = nravnost; — viječanje = posvetovanje: — šteta — škodljivost, škoda; — prekid — prenelnanje; — ukinuti = razveljaviti; — dobara (dobro) = posestev; — najpodesnije = najpripravnejše.
zagovaratelji su Adalbert Schel<i) i Dr. Ernest Miler.-) Prvi trdi: »Zadruge podižu blagostanje, čine suvišnim javne dobrotvorne zavode, uzdržavaju i jačaju obiteljska čustva. Medjusobno nadziranje štiti čudorednost; zadruge su najpodesnije, da zapriječe razkomadanje posjeda te osiromašenje selfačkog stališa.« Drugi navadja: »U zadruzi se pomoču ujedinjenja sjedinjuju prednosti, što ih pruža veliko gospodarstvo sa prednostima maVog posjeda . . . ona pruža članovima stvarne koristi te je svoju raison d' žtre opravdala tekom stolječa. S toga su se prilikom viječanja o zakonu o zadruzi od god. 1899 u hrvatskom saboru svi govornici izjavili za zadrugu. Predstojnik odijela Stankovič rekao je: »naše zadruge su štitile naš narod kroz stolječa od siromaštva i branile ga proti proletarijatu.«
Kodifikacijone osnove u Hrvatskoj, koje ču samo u kratko navesti, pružaju nam u mnogočem važni tertium comparationis za naše prilike.
Godine 1848 porazdijeliše pripadnici gradjanske Hrvatske, čim su stekli slobodu, svoje kučne zajednice i vlastničtvo ne-kretnina. Štetu te diobe uvidio je ban Jelačič, te ju je s toga naredbom od 7. aprila 1850 i zabranio; no, da donekle udovolji odporu, što je uslijed toga nastao, opet ju je dozvolio naredbom od 13. oktobra 1851, ali samo do neke granice, izpod koje se nije smjelo iči.
Godine 1870 pak ne samo da dioba nije bila dozvoljena bez ikakvog ograničenja, več se je kučna zajednica smatrala preživjelom, dapače štetnom. Ovako stanje trajalo je uz kratki prekid u god. 1872, kad je naime zakon bio ukinut, do godine 1877. Razkomadanje dobara je najbolje cvalo, te su mnoge i jake kučne zajednice propale. - Zakonom od 8. decembra 1877 nasta preokret, te bi zabranjeno svako raspolaganje sa zajednicom, bilo inter vivos, bilo mortis causa.
204 O agrarnim i nasljednopravnim odnošajima u Primorju.
U istom smjeru razvile se po prilici okolnosti u vojničkoj krajini, iza kako su god. 1850 ukinuta vojnička lena, samo što je u onom dijelu, koji bi god. 1871 priključen Hrvatskoj, zakonom od 29. decembra 1878 dozvoljena bila neograničena dioba, a zabranjeno ustrojenje novih zajednica. U onom dijelu, što nije bio pripojen, mogla se je po zakonu od 14. aprila 1880 provesti dioba uz stanoviti minimum i ustrojiti nove zajednice.
Iza kako je godine 1883 pripojen gradjanskoj Hrvatskoj i ostali dio vojničke krajine počelo se jednolično uredjivati kučne zajednice. Tako je i uveden zakon od 9. maja 1889, što još i dandanas postoji i što bi popunjen novelom od 30. aprila 1902. Taj se zakon temelji na načelu, da iza smrti člana kučne zajednice njegov dio pripadne samoj zajednici, unutar koje nema nikakvog nasljednog prava. Druga načela ovog zakona govore:
0 ustanovljenju minimuma, izpod kojeg ne smije, da uzslijedi dioba (u Primorju 3, inače prema županiji 4 ili 8 jutara); u ogra-ničenju, u obterečivanju minimuma i u ovrsi na isti; o privoli političke oblasti na diobu, o nastojanju oko stvaranja novih zajednica iza diobe, o ustanovama o djelokrugu kučnog poglavice
1 skupštine, te napokon o obterečivanju i otudjivanju. Ako kučna zajednica posjeduje goli minimum, onda može član, koji iz nje istupi, tražiti samo podmirenje u gotovom novcu. Dozvola diobe pak predpostavlja, da svaki pojedini dio iznaša zakoniti minimum.
Iz ove kratke povijesti zadruge te iz uzakonjenja iste u Hrvatskoj dade se najprije zaključiti, da bi glavnim temeljem, na kojem bi se imao graditi naš agrarni zakon, morao biti sta-rodrevni običaj zajednice u obitelji i u vlastničtvu. Pošto več imamo takve zajednice, koja izvire iz pomenute zadruge, bilo bi uputno, da se na postoječoj podloži dalje gradi, jer je taj u narodu duboko uvriježeni pravni običaj neodijeljivo skopčan sa samim obstankom naroda i ne da se iztrijebiti. Za to nam jasan dokaz pružaju pravni odnošaji u Dalmaciji, gdje se je narodno pravo sa zadrugom uzdržalo sa svim tim, što tamo vrijedi obči gra-
vojnička lena — Militarlehen; — ustrojenje ~ ustanovljenje; — uz stanoviti = ob določenem; — iza kako od kar; — 6i = je bil; — jutro ~ oral; — obterečivanje (teret) = obremenitev; — u ovrsi (ovrha) := v izvršbi; — sta-rodrevni = starodavni; — sa svim tim, sto — navzlic temu da; — vrijediti — veljati.
o agrarnim i nasljednopravnim odnošajima u Primorju. 205
djanski zakonik, s kojim se več 90 godina neprestano bori.^) Još jasnije opaža se to u Tirolu. § 16 zakonske osnove o glavnim baštinicima (Anerben) sadržavao je ustanovu, prema kojoj se je imala odgoditi dioba i dosuditi brači imanje kao zajedničko u slučaju, ako više brače nastupi baštinu te ako to zahtjeva glavni baštinik i svi ili bar njekoji subaštinici. Vlada se je toj ustanovi opirala, ali je napokon, kako veli Grabmayr u razložnom izvještaju povukla taj svoj prigovor »proti zakonskom priznanju našeg pokrajinskog običaja da se prenaša na više brače imanje kao zajedničko (H o f e i g e n t u m).«
Kao posljedica ovog glavnog načela imala bi se za slučaj diobe zajednice zabraniti dioba, što je štetna gospodarstvu. Institucija »hofova« (»Hofe«) ne prijanja uz naša tla, za to je se ne može nametnuti zakonom, ali nema opet sumnje, da bi za-brana diobe odstranila štetne posljedice ukinuča zajednice. Takva nam se mjera prikazuje, kako to proizilazi iz gorespomenutog uzakonjenja kučne zajednice, kao inherens zakonskog utvrdjenja zajednice, i za to ne bi ona ni kod nas izgledala prema narodnom shvačanju kao tudji zaštitni elemenat, pošto imamo, da uklonimo od sebe iste ubitačne posljedice, što proizviru iz pravnog običaja sličnog kučnoj zajednici. Da bi se pak zakonodavnim putem moralo štogod poduzeti u korist vodjenja gospodarstva u zajednici, kako i u korist polaganja računa i drugih važnih prilika, je odviše jasno.
Na kraju se još želim samo dotaknuti pitanja, ne bi li umjesto agrarnog zakona več samo uredjenje zemljištnika po kalupu zakona za Galiciju od 11. decembra 1906 drž zakona br. 246 doskočilo dosadanjim pobrkanim prilikama gruntovnim.
Ja nijesam toga mnijenja.
U Galiciji su se zemljišničke prilike uslijed diobe, dotjerane do podrobnosti, što nas podsječa na sjeveroslavenski pravni običaj kučne zajednice, nazvane »mir«, toliko pobrkale, da se je pokazalo
•) Bogišič, Zbornik str. XX, XXI, XXVIII ~XX!X.
bar = vsaj; — subastinik ^ sodedič; — ?iapokon — naposled; — raz-loini izvještaj= motivno poročilo; — povuči = umakniti; — mjera ~ Mass-regel; — j-^j-ata«/« = razumevanje; — uk/onifi = odstraniti; — ubitačan ^ poguben; — = namesto; - ztmljiHnik — z^m\\\iVz. knjiga; — kalup
= vzgled; — podsječati = spominjati.
206 Iz pravosodne prakse Civilno pravo.
nuždnim, da postave posebnog oblastnog organa, naime lokalnog komisara, koji ima, da dovede u sklad gruntovnu knjigu sa taktičnim posjedom.
Sve ako u Istri nailazimo na svakom koraku na nesklad, ipak držim, da bi se tomu vrlo lako dalo doskočiti, s obzirom na neznatnu prostranost pokrajine, kad bi se povečao broj radnih sila — naime broj zemljomjeraca i voditelja gruntovnih knjiga Galički zakon neima agrarnopravnog smjera, več služi jedino svrsi uredjenja zemljištničkih prilika, što se najbolje razabire iz vla-dinog obrazloženja zakona (str. 25), dok u Istri trebamo agrarni zakon, koji bi odgovarao pučkom duhu, shvačanju i pravu.—
y. Kavčnik.