ANNALES • Ser. hist, sociol. • 10 • 2000 • 2 (22) izvirno znanstveno defo UDK 821.1 63.42'282:81 !342.2 prejeto: 2000-05-25' GOVOR SLUMA Nataša VIVODA H R-52420 SuzeS, CoriCica 24 IZVLEČEK V članku so prikazana nekatere fonetske, morfološke in leksikalne lastnosti govora Slurna, vasi v Čičariji blizu slovenske državne meje. Od fonetskih lastnosti so prikazani samoglasniki in soglasniki slumskega govora, njihove spremembe in nekateri pojavi, povezani z njimi, kot tudi refleksi nekaterih praslovanskih glasov. Od morfoloških lastnosti so prikazani samostalniki, pridevniki, zaimki ter njihove sklanjatve, glagoli in njihove spregatve, glagolski čas in glagolski način. Na koncu so v sklopu leksikalnih lastnosti našteti nazivi za dele telesa, rastlin in domačih živali. Ključne besede: dialektologija, izgovorna fonetika, refleksi praslovanskih glasov, Čičarija, Hrvaška, Slum LA PARLATA DI SLUM SlNTESl Nell'articolo si presentano le caratteristiche fonetiche, morfologiche e lessicali dell a paríala di Slum, tin paese della Ciceria nei pressi del confine con la Slovenia. Fra le caratteristiche fonetiche sono presentate le vocali e le consonant! del dialetto, i mutamenti e i fenomeni ad esse collegati, nonché i riflessi di alcuni suoni protoslavi. Fra le •caratteristiche morfologiche sono presentad sostantivi, aggettivi e pronomi e la loro declinazione, i verbi con le rispettive coniugazioni, i tempi e i modi. Infine, nell'ambito delle caratteristiche lessicali sono elencati i nomi di varíe parti del corpo, di piante e animali domestici. Parole chiave: dialettologia, fonética, riflessi di suoni protoslavi, Ciceria, Croazia, Slum U V O D Tijekom mog študija kroatistike i komparativne Slavistike na Filozofskom fakuitetu u Ljubljani, posebnu pozornost posvetila sam dijalektologiji tj. proučevanju govora. Naročito su me zanimali buzetski govori. Prostor Buzetske kotline po rnnogočemu je specifičan. Kao i u svim pograničnim mjestima, na ovom se području susreče nekoliko kultura, mentaliteta, i što je posebno zanimljivo, nekoliko govora. Svi se ovi ele- menti isprepliču i nemoguče ih jeodvojiti. Glede govora, na prostoru Buzeštine isprepliču se hrvatski, čakavski i slovenski jezični elementi. U svojim proučavanjima uvijek nastojim istražiti sve te elemente i utvrdit: njihovu zastupljenost u buzetskim govorima. Rezultati su uvijek isti i očekivani: iako se na ovom području koristi upitna zamjenica KAj, koja je uzrokom što mnogi buzetske govore nazivaju kajkavskima, svi su govori u svojoj osnovi čakavski. Zbog velike bližine slo- venskog govornog područja, u ovu su čakavsku bazu prodrli i mnogi slovenski jezični elementi, kao što je i razlikovanje otvorenih i zatvorenib glasova e i o. U svo- jim sam se proučavanjima zadržala na tri područja: na području fonetike, morfologije i rječnika. 287 AN NA LES • Ser. hist. socioL • 10 • 2000 • 2 (22) Nataia Vi VODA: GOVOR SI UMA, 287-30 i 6- Upravo su refleksi po- luglasnika 1» i 6 bili ti koji su se u buzetskim govorima najrazličitije refiektirali, M O R F O L O G I J A U sklopu morfološkog proučavanja, posebnu sam pozornost posvetila sklonidbama ili deklinacijama. Zani- mali su me tipovi sklonidbe koji postoje u pojedinim go- vorima, a posebice sklonidbeni nastavci. Željela sam utvrditi pokazuju li postoječi nastavci pravilan refleks na- stavka iz praslavenskog jezika, čuvaju li se neki arhaični nastavci koji su več stoiječima nepromjenjeni, te postoje li neke posebnosti ili specifičnosti koje se pojavijuju samo na ovom području, Osim sklonidbe imenica, proučavala sam i sklonidbu pridjeva i sklonidbu osnovnih vrsta za- mjenica. Veliko područje svakog govora čine i glagoli. Mene je zanimala konjugacija glagola kao i glagolski ob- iici i vremena koji su još uvijek prisutni u oclredenom go- voru. Pokazalo se da buzetski govori poznaju samo one oblike i vremena koji se koriste u svakodnevnoj komu- nikaciji. Tako nišam naišla na primjere poznavanja aori- sta i imperfekta, koji su još uvijek prisutni u hrvatskom književnom jeziku, jer se ti oblici u dijalektima više ne koriste. Doduše, svi buzetski govori poznaju aorist po- močnog glagola biti, ali on se koristi isključivo za tvorbu kondicionala. I konjugacije glagola cesto pokazuju svoje specifičnosti, a pri prezentu, u 3. licu množine, ponovo se vidi utjecaj slovenskih govora. Od nepromjenjivih riječi posebno zanimljivima po- kazali su se uzvtci za dozivanje životinja (krava, ovaca, mačaka i pasa). RJEČNIK Dijalekti nemaju bogat rječnik kao što to ima književni jezik. Svaki književni jezik ima bogatu ter- minologija te razvijen rječnik pojedinih struka. U go- vorima nailazimo na one riječi koje se koriste u svako- dnevnem govoru. Problem nastaje, jer, zbog utjecaja medija i još nekih čimbenika, u nase govore prodire sve više riječi iz hrvatskog književnog jezika koje na taj način potiskuju stare, arhaične i posebno zanimljive riječi. ipak, te se riječi još uvijek mogu pronači kod sta- rijih govornika, ali ih treba prizvati u njihovo sječanje, podsjetiti ih na njih. Nekim je starim riječima vrlo teško odrediti podrijetlo. Inače, u svojim se proučavanjima nišam bavila ¡straživanjem podrijetla riječi, odnosno eti- moiogijom, jer je to vrlo široko područje t zahtijeva duboku i podrobnu analizu, dok sam ja željela ukratko predstaviti pojedini govor, ipak, bilo je lako zaključiti da večina riječi potječe iz hrvatskog, slovenskog ili talijan- skog jezika, a postoje i riječi koje su ostale netaknute još iz praslavenskog jezika {npr. objisto za bubreg). Na- žalost, ove potonje pamte samo oni najstariji govornici. U početku su me naročito zanimali nazivi za dije- love vozova i plugova, no ubrzo se pokazalo da je vrlo teško nači govornika koji bi te nazive znao, buduci da se ni vozovi ni plugovi več odavno ne koriste (barem ne oni najstariji tipovi), a tirne su i nazivi za njihove dije- love pa I i u zaborav. Stoga sam se više zadržala na na- zivima za biljke, žitarice, domače životinje, nazive dije- lova tijela. Te su riječi još uvijek u svakodnevnoj upo- rabi, pa je sada i najbolje vrijeme da se zapišu i na taj način sačuvaju od zaborava koji im prijeti zbog pro- diranja riječi iz književnog jezika. To se najbolje poka- zalo u primjeru riječi "trepavica". Na i me, nijedan obra- deni govor ne poznaje poseban naziv za taj dio lica, več koriste ili riječ iz hrvatskog književnog jezika, ili riječ iz taiijanskog jezika. Sve sam riječi potražila u govorima pomoču slika koje prikaz.uju traženi pojarn, a riječi sam samo nabrojila te na njima označila iktus, tj. mjesto naglaska, ali ne i vrstu naglaska. Nišam se upuštala u akcentuaciju riječi jer je to široko i zahtjevno područje, a postoji i razlika u naglašavanju izmedu mladih i stari jih govornika, pa je teško odrediti pravo stanje. U ovom če članku biti prikazan govor Sluma, jednog od pograničnih sela Buzeštine. Tu de se najbolje vidjeti več prije spornenute specifičnosti buzetskih govora, utvrditi koliki je utjecaj slovenskoga jezika, odnosno, koliko lokalno stanovništvo danas čuva svoj autohtoni govor. Slurn je zatvoreno selo u kraskom polju iznad ruba Čičarije {zbog pripadnosti Čičariji, Matecki govor Sluma svrstava u čakavsko-slovenske govore, ali u čičsku grupu, dok ostale govore Buzeštine svrstava u huzetsku grupu čakavsko - slovenskih govora). Po popisu pučan- stva iz 1910. g, Slum je imao 364 stanovnika, a danas ih ima samo 35. Slum je jedno od onih sela iz kojeg se 288 ANNALES • Ser. hist. socio!. • 10 • 2000 • 2 (22) NataSa VÍVODA: GOVOR SIUMA, 2(17-304 stanovništvo neprestano iseljava, jer je prilično udaljen od grada, planinsko je selo, okruženo uglavnom kršeni i zato je tamo vrlo teško preživjeti. Stanovništvo koje je preostalo (uglavnom stariji ljudi) bavi se pretežno sto- čarstvom, obradenih poljoprivrednih površina ima jako malo zbog nepristupačnog i kršovitog terena. Ovo je selo nekad bilo samostalna župa, imala je i svoju školu, danas je dio župe Lanišče, a škola je več godšnama zatvorena. U Slumu postoje danas 4 prezirnena: Po- sedel, Božič, Finderle i Zlatic*. Nadimci u Slumu su: Pucçtovi, Markovi Tončetovi, Grànclovi, Pèrove, Mato- linovi. Za govor Sluma informatorica je bila gda Zlata Marzzi, rodena Posedei (r. 1950.), po zanimanju je eko- nomistica. Rodena je u Slumu, roditelji su joj iz Sluma, ali su se rano preselili u Buzet Gospoda Marzzi danas živi i radi u Buzetu. Prikazat ču fonetska, morfološka i leksička obilježja slumskog govora. FONETSKA OB IL JEŽ JA VOKALI VOKAL A lako dosta teško, u govoru Sluma može se još danas zamijetiti razlika izmedu dugog i kratkog glasa a. Dugi se glas a izgovara pomalo "rastegnuïo": zlâto - zlato, blato - blato, trava - tràva, tata - čAča, ¿ca. Kratki glas a istovjetan je književnome glasu a, a skimski govor ne poznaje prijelaze glasa a u o ili u diftonge, osim kod 1. lica prezenta pomočnog glagola biti koji glasi /as son (sličan primjer nalazimo i kod govora Sv. Martina, radi se o tendenciji prijelaza dugoga glasa a u o). Od starog ene nastaje a, več se uglavnom javlja e. Dugi se glas a još čuva (medutim razlika je gotovo neprimijetna, Što dokazuje da je samo pitanje vremena kad če i ova opozicija nestati kao što je nestala iz ostalih buzetskih govora): glava - glava, grad - gràd. Evo još nekoliko primjera glasa a: dva, stvar; par, prAšat, jaja, klas... VOKAL E Govor Sluma ne poznaje opoziciju dugog i kratkog glasa e, a isto tako teško razlikuje otvoreno i zatvoreno e. Ta otvorenost, odnosno zatvorenost najbolje je vid- ljiva u naglašenim slogovima téta, bêle, pét, léi, met, délç, dévêt, mçdvçd, dçtçlina, déset... U ovorn se govoru e nikad ne realizira kao diftong. Stari prasla- venski nazal e daje e koje može biti i zatvoreno i otvo- reno; pedçsçt, pét, rçp, mçso, mçsçc, ime, tel oc, zéjik (jezik).,. Kao što vidimo iz ovih primjera, naglasno je mjesto u slumskom govoru pomaknuto u iijevo (ima ne- koliko primjera u kojima je naglasak ostao na zadnjem slogu, ali oni su rijetki npr. medved). Na tu je pojavu upozorio još Ribarič u svojim proučavanjima. To znači da u slumskom govoru više nema nt čakavskog akuta. U Slumu kažu žgna, sptra. Evo još nekoliko primjera s glasom e: pučft (početi), žet, vpsélje, plgsat, stézat, šes... VOKAL ! Glas t je kratak glas, čisti, nema opozicije dug - kratak i izgovara se isto kao književno i: riba, kurito, dim... Redukcije ntsu poznate (trinájs). I ta j glas u nekim je primjerima ostatak praslavenskog jerija (y): štire, kulikp. U Slumu infinitiv nema krajnje i: reč, guvgret... Imperativ ima krajnje i: réci, péci, pécite... VOKAL O U govoru Sluma ne postoji dugo i kratko o, ali zato još uvijek možemo nači zatvoreno o i otvoreno g. No, i ovdje nam se javlja situacija slična glasu e: ta razlika sve više blijedi i najlakše se zamječuje u naglašenim slogovima: mgj, nós, vgda, pggača, pgtgk, róka... Pri- mječujem da se zatvoreno o puno bolje čuva od otvo- renog glasa o. Poznaju i neke redukcije vokaia o, i to o > d > e. ktjgbdk, tli o > u ¡upáta (ali pogača se kaže pggača - dakle ta se redukcija javlja samo u nekim primjerima, a ne dosljedno). Praslavenski nazal 9 može ponekad dati o: róka, góba, ali o tome ču pisati kasnije. Slumski govor ne poznaje diftonge, pa tako ni dugo o ne da je diftong. O koji nije pod naglaskom može se redu- cirati u u: duíénji (donji), gurénji (gornji), utrok (dijete), ¡¿trg (u posljednjem primjeru ova redukcija nije preve- dena, vjerojatno zato što se več ispred u reducirao u 3). VOKAL U U slumskom govoru nalazimo samo jedan glas u koji je isti kao i u književnom jeziku, ali u ovom se govoru on često reducira u poluglasnik 9. Taj se poluglasnik izgovara isto kao i poluglasnik u slovenskim govorima: vdhp, škAtdla, krdh, mdha, d¿Sa, kapds, kljgbdčič. Vo- kalno 1 dalo je u: búha, jábuka, vuk, mučst... Ostalih posebnosti nema. REFLEKS é U govoru Sluma e može dati ikavski ili ekavski refleks. Zato i taj govor uvrštavamo u skupinu ikavsko - ekavskib govora. No, íkavskih ¡eflekasa ima vrlo malo. Buduči da ovaj govor graniči sa slovenskim govorima, vjerojatno zbog toga ima više ekavskih refleksa. Ispred glasova k, g, h nalazimo i ikavski i ekavski refleks e; mleko, siklra, snéh, brph, clóvek... Ispred glasova d, t, n, s, z, r, / refleks étakoder može biti ekavski ili ikavski, ali ekavski prevladava: rncsgc, réka, sténa, Igtit, góret, želet, léto, susét... Ispred glasova c, č, č, ž, S, j našla sam samo ekavski refleks é: bežat, svgča... Ispred 289 ANNALES • Ser. bist. socio!. • 10 • 2000 • 2 (22) Nalaša V1VODA: GOVOR SLUMA, 287-30'! glasova b, p, m, v naiazimo večinom ekavski refleks e, a ikavskt se javlja tek i zri i m no: črevo (crijevo), seme.; t em g, divdjka (dje vojka). i spred glasovnih skupova zd, st, tk, tv dosljedno naiazimo ekavski refleks: nevesta, zvezda, m6sto... Navedeni primjeri dokazuju da u govoru Sluma pre- vladava ekavski refleks e, no, buduci da postoji i ikavski refleks ta j govor treba uvrstiti u ikavsko -ekavske govore. REFLEKS NAZALA 0 U govoru Sluma postoje dva refleksa nazala p: on je mogao dati u iii o (najčešče se radi o zatvorenom glasu 0): muka < mpka < m lika, gljiva < gpba < goba, zuh < zpb < zuh, ruka < roka < rdka. Ostalih posebnosti u sveži s ovim glasom nema. REFLEKS NAZALA e Naza! p se denazalizirao u vokal e koji može biti 1 otvoren i zatvoren: zgt, pamet, devgt, dSset. Ostalih po- sebnosti nema, a takoder nema ni drugačijih refleksa iza glasova č, 2, j. REFLEKS GLASA Y Stari praslavenski y uvijek daje vokal i: dim, štire. Ostalih posebnosti nema. REFLEKSI POLUGLASNIKA U govoru Sluma, osnovni refleks za stare poluglas- nike je vokal o (može biti i otvoren i zatvoren, ali češče nailazimo na zatvoreno p): sedon, kdšplj, pStQk, pra- sgc.... Osim ovih primjera naišla sam i na jedan primjer u kojem se javlja vokal a: dhš < daš (kiša). Mislim da je ovo usamljeni primjer pa se može redi da u govoru Sluma poluglasnici daju vokal o. VOKALNO1 Vokalno 1 dalo je vokal u: v/na > viina, b}ha > buha, žit > žut, jablko > jabuka, dlg > duh, p In > pun. VOKALNO r Vokalno r pojavljuje se u svim položajima i uvijek bez popratnih vokala: krv, prs, vrba, brzo, zrno, trn, umrv... VOKALNI SUSTAV GOVORA SLUMA i d u e o § 9 a X Iz ovog je vokainog sustava vidljivo kako slumski govor poznaje 8 vokala, a od toga se čak 5 vokala razlikuje od onih u književnom jeziku. KONSONANT iZAM GLAS L NA KRAJU RIJEČI Slumski govor ne čuva krajnje / u riječima- Ponekad taj /jednostavno ispadne, a samoglasnik koji stoji ispred njega dobije dužinu: du: (dol), vu: (vol). Ako glas / ne ispadne, onda se zamjenjuje glasom v: vidiv, guvôriv, déiav. Kod glagolskog prid jeva rad nog za ženski i srednji rod, gdje / više nije na kraju, on je sačuvan: délala, délalç... i kod umanjenica i menica koje su za- vršavale na I, I ostaje sačuvan: vu: - vulič)• Kod gla- golskog pridjeva radnog za muški rod, / na kraju riječi može ispasti: rçkç- ž.r. rékla. GLAS M NA KRAJU RIJEČI Glas m na kraju riječi prelazi u n. To se najbolje vidi kod prezenta za prvo lice jednine: vidin, giédan, sédin, a isto je i kod imenica gdje m dolazi na kraju: Vçzçn (Uskrs). Ako riječ završava korijenskim glasom m, on je sačuvan: kurn, dim, prtom. Ispred glasova p t b m takoder prelazi u glas n. Ovo je tipično čakavsko obilježje. GLAS Nj Glas nj sačuvan je i izgovara se ugiavnom kao n': n'iva, iân'ski. Kad taj glas dolazi na kraju riječi, iz- govara se isto kao književni glas nj: konj. U slurnskom govoru ne naiazimo depalataiizaciju glasa nj. GLAS LJ Slumski govor ugiavnom čuva glas Ij: kràij, ulje, pûljç, nçdélja, vçsçvljç, kašolj. T a j se g l as i z g o v a r a isto kao i književno ij, mada bismo prije očekivali izgovor poput slovenskoga i + j. Kako su svi čakavski govori glas Ij pretvorili u j, vrlo me iznenadilo što sam //našla u govoru Sluma koji je u svojoj bazi čakavski. Buduci da se izgovara isto kao i književno Ij, vjerojatno su ga sa sobom donijeli štokavski doseljenici koji su se ovdje doselili bježeči pred Turcima, pa je ostao sačuvan do danas. GLAS Č Glas se č čuva, a izgovor je bliži glasu t': oča, Ščapdn (karanfil), čdkula... Glasovni skupovi skj i stj takoder daju gias šč: kuščica. GLAS J U slurnskom govoru imperativi čuvaju glas j: pij. 290 ANNALES • Ser. hist. socioi. • 10 • 2000 - 2 (22) Nataša VIVODA: GOVOR S t UMA, 287-304 Glas j jasno se izgovara i u komparativirna koji za- vršavaju na -ji: pametnèji. Kako smo več prije vidjeli, skimski govor poznaje glas Ij, pa stoga nema zamjene glasom /, jer se svuda čuva i epentetsko L Takoder govor sela Sluma gotovo da ne poznaje protetsku funkciju gla- sa j, a on se može pojaviti u to j uloz.i samo ispred sa- moglasnika e: npr. jes (jesti). Ispred glasa / proteze nema pa se izgovara npr. igla. Oblici ličnih zamjenica za 3. lice množine sačuvani su samo u dužim oblicima, tako da se umjesto njih ne pojavljuje /. U Slumu kažu npr. Vidin njih. Stari glasovni skup dj dao je u večini pri- mjera j: mlâji, rçjen, ali se ponekad javlja i d: andelič, no taj se glas izgovara vrlo meko, dakle poput d'. GLAS K Glas k izgovara se u slumskom govoru kao velamo - zatvorni glas kuharica, röka. Ostalih posebnosti nema, osim prijelaza glasa h A u riječi nokat, koji u Slumu izgovaraju kao nôhol G. nohta. GLAS G Glas se izgovara velamo: ôgçnj. Na kraju riječi glas g uvijek prelazi u glas h: vrâh, späh. Ostalih posebnosti u ovom govoru nema. GLAS H Glas h nalazimo u različitim položajima. Uvijek se izgovara čisto, isto kao i književni glas h. Nalazimo ga i na kraju riječi gdje dolazi umjesto glasa g. Ne postoje promjene ovog glasa: médih, gréh, sméh, muha, hrvà- cki, vêho, kûhat... GLAS C U govoru Sluma postoji glas c i izgovara se isto kao i književno c: mçsoc, téioc... Glasovni skup ts dao je c: hrvatski > hrvàcki. Glasovni je skup st sačuvan, tako da nema prijelaza u glas c: stçkio. GLAS Č Glas č izgovara se tvrdo, poput književnog glasa č, i vrlo se dobro čuje razlika izmedu glasova č i č (nikad na dolazi do zamjene ta dva glasa). Glasovni skup pš daje č: cçnica < pšenica, a skup cr daje čr: črn. Primjeri: mâcçk, mAčka, čelo, čl6vek... GLAS S U govoru Sluma glas S je glas tvrda izgovora; naš, Späh (uže), Skàtdia (kutija). Sačuvan je i u glasovnom skupu št koji je ovdje refleks za stari glasovni skup čt: pusten < počten, štet < čtet Š može biti zamjena za ta- li ja nski s i 55 fiesta, bfrša, Sóldi). Medutim, u slumskom govoru ima manje talijanizama nego u ostalim buzet- skim govorima. To je vjerojatno uvjetovano samim polo- žajem Sluma, koji je malo planinsko selo u neposrednoj bližini slovenske granice. Zato umjesto talijanskih riječi imamo dosta riječi preti zeti h iz slovenskog jezika npr. gózd (šuma). GLAS F Glas f izgovara se kao i književno f. Ne poznaju prijelaz ovog glasa u neke druge glasove: faméja (obi- telj), fábrika, kafé... GLAS V U slumskom govoru početno v otpada ili prelazi u glas u: udovica, ráboc, zét (uzeti). Postoji i protetsko, v na početku riječi, i to ispred glasa u ili njegovog redu- ciranog oblika d: vásta (usta), véíiQ (uho). U slumskom su govoru proteze prilično rijetke (i protetsko v i protetsko j). Glas v može ispasti u nekim suglasničkim skupovima: frt(tvrd), štrli (četvrti). GLASOVI D I T Glasovi d i t takoder su dobro sačuvani. Ne postoje nikakve posebnosti, osim što glas d na kraju riječi pre- lazi u t: rét(red). Evo nekolik o primjera u kojima se na- laze glasovi d i t: putkóva, doma, sedunájs (sedam- naest), gledat, f^/p(tijeio)... GLAS Ž Glas ž izgovara se isto kao i u krtjiževnom jeziku, tvrdo i čisto: žlica, žaba, žrebe (ždrijebe). Na kraju riječi ž prelazi u š. ZVUČNI SUGLASNICI NA KRAJU RljLČI Vrijedi pravilo da zvučni suglasnici na kraju riječi prelaze u svoje bezvučne parnjake: d prelazi u t, žu š, b u p-.-Samo glas g ne prelazi u svoj bezvučrti pamjak k, več prelazi u glas h. Evo nekoliko primjera koji če pot- krijepiti ovu tvrdnju: grat, gróp, pot, br$h, snéh... GLASOVNI SKUPOVl U SLUMSKOM GOVORU « glasovni skup čr je sačuvan: črv, črn, črn/ca (modrica) • za glasovni skup mn nišam naisla na primjere u ko- jima bi se on pojavljivao. Za 17 kažu sedunájs (m je ispao). U rječniku koji sam ja uspjela prikupiti taj se glasovni skup nije ni jednom pojavio. • glasovni skupovi nk i ng izgovaraju se fjk i T]g: aTj- gúrja (lubenica) gijja 291 AN NALES • Ser. iiisí. socio!. • 10 • 2000 • 2 (22) Na!a5a VIVODA: GOVOR Sí.UMA, 2&7-ÍO'( • glasovni skupovi ki i gl su sačuvani: klešče, gledat • glasovni skup st je sačuvan: steklo • glasovni skupovi zr i zdrsu sačuvani: zrev, zdravje DODAVANjE GLASOVA U govoru Sluma na kraju pojedinih riječi, osobito priloga, nalazimo glas r: nikamor, ponj^f (poslije). Taj glas označava povratnost i nastao je od praslavenskog že (ž je u praslavenskom jeziku, izrnedu dva vokala od kojih je drugi bio e, prešao u r). Tu pojavu danas na- lazimo u slovenskim govorima. Na kraju ovog pregleda suglasnika, prilažern slumski suglasnički sustav. SUGLASNIČKI SUSTAVSLUMSKOG GOVORA SREDNJI ROD USNENICI Z U B N O U S N E N I C (ZUBNO)DESNIC I PREDNEPČANICI NF.PČANICI JEDRENICI b, p, m v, f d, t, n, c, z, s, r, č, ž, š Ij, j, nj, č (d) k, g, h MORFOLOŠKA OBIL JEZ JA DEKLINACI JA ILI SKLONIDBA IMENICA DEKLINACIJA IMENICA O - OSNOVE Po ovom se tipu sklonidbe sklanjaju ¡menice muškog roda koje završavaju konsonanlom, te ¡menice srednjeg roda. Evo nekoliko pršmjera: Ž I V O N. brek C, bréka D. bréke A. br^ka V. - N L. br£k G. ves G. njih, jih D. nan D. ven D. njin, jin A. nes A. ves A. njih, jih V = N V = N V ~ N L, nan L. ven i L. njih 1, nami i. vémi 3 I. njimi Prva je posebnost akuzativ zamjenice ja koji glasi sçbç. U svakom bi slučaju na ovom mjestu morao biti oblik ménç (isto kao genitiv). Moj informator kaže da takav oblik u svakodnevnom govoru nije mopuč, npr. nije moguče reči: Vidin mène, nego samo Vidin sebe. Medutim, oblik sébe ne pripada ličnim zamjenšeama, več povratnoj zamjenici se6eili se i u ovu je deklinaciju najvjerojatnije došao analogijom. Instrumental zamje- nice ja glasi ménun. Posebnost je i akuzativ zamjenice dna koji glasi njo, jo, ali več znamo da u slumskom govoru imenice i zamjenice ženskog roda u akuzativu ¡maju nastavak -o. Za govor Sluma karakteristična je deklinacija zamjenica mi i vi. Kod zamjenice mi po- sebni su G i A koji glase nes, a kod zamjenice vi vokal e nalazimo u svim padežima. Moguče je da je taj vokal nasîao zbog dugog izgovora glasa a. U govoru Sluma kod svih oblika zamjenica izjednačili su se D i l , osim kod zamjenice oni, čiji L. glasi njih. Postoje duži i krači oblici zamjenica, ali ovaj govor ne poznaje redupli- kaciju. Koriste se ili samo duži oblik (kad nešto želimo istaknuti), ili samo krači oblik: Ménç buli glâva. Mç buli glâva. POSVOJNE ZAMJENICE U govoru Sluma nalazimo ove posvojne zamjenice: moj, tvoj, njegov, njéjin, naš, vaš, njih. Dekli ni raju se po pridjevnoj deklinaciji: N. moj N- tvoj G. mojega G. tvojega D. moj en D. tvojen A. mojega, moj, mojo A. tvojega, tvoj, tv^jo V = N V = N L. m^jen L. tv6jen i. mojen i. tvojen N. njegov N. njejin G. njggoviga G. njejiniga D. nj^govin D. njeji A. nj^goviga, njegAv, njegovo A. njejiniga, njijin, njejQ V - N ' * V - N I... nj^govin L., nj£ji L nj^govin I. njejin m n o ž i n a N. naš N. vaš N. njih G. našega G. vašega G. njihega D. naš?n D. v^šen D. njihen A. našega, A. višega, vaš, A. njihega, naš, našo v&šo njih, njiho V - N V - N V - N L. našen L. višen l. njihen I. našen t. vašeri I. njiheme Pri deklinaciji posvojnih zamjenica zamječujem da je naglasak uvijek na istom slogu. Zamjenice tvdj, njgggv, naš, vaš imaju isti D, L i I. Moramo razlikovati i kategoriju živosti u A m. r. Ostalih posebnosti nema buduči da se dekiiniraju po pridjevnoj deklinaciji. POKAZNE ZAMjENICE U govoru Sluma postoje pokazne zamjenice: ta, ta, to, te, tg, ta. Deklinacija izgleda ovako: jek DHL N. ta, to (sr.r.) N. ta N. te (m.r.), ie (ž.r), ta (sr.r) G. tega G. te G. teh D. téme D. te D. téme A. tega, ta, to A. to j A. tç (m i ž.r.), ta V= N V = N V = N L. teme L. te L. téh l.tèn 1. t in 1. tçme Prva je pokazna zamjenica ta - u književnom jeziku N. ti G. tébe, te > j' > D. tçhç, iç A. tçbç, te; V = N L. tèbé I. tàbon N. ona G. njç, je D. nje, je A. njo,jo V = N l . nje I. njo 295 ANNALES • Ser, hist. socio!. • 10 • 2000 • 2 (22) NaiaSa VI VODA: GOVOR SIUMA, 287-304 to bi bile zamjenice taj i!i ovaj. Nastala je iz praslavenskog oblika tTb, odnosno iz današnjeg oblika taj: j je ispao, a a se produžilo (zato u nekim buzetskim govorima na ovom mjestu nalazimo diftonge). Ova deklinacija slijedi pridjevnu dekiinaciju. U množini v id imo da su se izjednačili D i i. Več smo prije vidjeli da u Slumu najčesče dolazi do izjednačivanja ili čak miješanja padeža. Deklinacija u množini jednaka je za sva tri roda (os i m u N i A), a deklinacija u jednini ista je za muški i srednji rod, osim u N i A. U PITNE ZAMJENICE U siumskom govoru upit.na zamjenica za živo je ki, a za neživo je kaj. Deklinacija ove dvije zamjenice je ista (nema razlike npr. koga •• čega); N. ki C . kiga D. k ime A. kiga V = N L. kemi I. kin N. kaj G . kiga D. kime A. kaj V = N L. kémi i. kin Posebnosti pri ovom tipu deklinacije nema. G L A G O L I TVORBA PREZENTA Tvorbu prezenta prikazat tu na pnmjerima: dat M 1. dan 1 . d a m p 1. spn 1. smo 2. daš 2. daste 2. si 2. ste 3. da 3. dá jp 3. je 3. Sp i « 1. jin 2. jiš 3. ji EÍ Í 1. pij^n 2. pij^s 3- P i j ? 1. j imo 2. jist§ 3. jijo 1. pi jemo 2. pij^ste 3. pijejo imat 1. iman 2.. imaš 3. ima govprit 1. govórin 2. govóris 3. govóri sédet 1. imamp 2. imast^ 3. imajo 1. govórimo 2. govóriste 3. govir i jo 1. gl§dan 2. gledaš 3. gloria 1. gledamo 1. sédin 2. glédaste 2. sédiS 3. gl§dajo 3. sédi 1. sédimo 2. sédist^ 3. sédijo 1. lice jednine prezenta umjesto krajnjeg -m ima krajnje -n, to je tipično za sve čakavske govore. Ta- koder, 3. lice množine prezenta tvori se nastavcima - ajo, -ejo, -ijo (osim glagola biti). Krajnje i u infinitivu uvijek otpada. Osobitost sprezanja svakako je drugo lice množine prezenta: ono se tvori nastavkom -stg: dastg, imaste, g t ¿daste, gpvoristg. Taj nastavak ušao je u slumski govor iz slovenskih primorskih govora, koji takoder poznaju ovakve oblike. To je još jedan dokaz da isoglosa slovenskih govora prodire u čakavske go- vore i tako nastaju jezični oblici koji ne postoje u ostalim krajevima. Baš to čini buzetske govore spe- cifičnima. Evo nastavaka za tvorbu prezenta u govoru Siuma: -n -š - 0 -mo -ste -jo IMPERATIV Postoje imperativni oblici za 2. lice jd. i 2. lice mn., te složeni oblici za 3. lice jd, t 3. lice mn. Posebnost siumskog govora je u tome sto se složeni imperativni oblik tvori od nej + prezent (a ne naj kao što je to slučaj u ostalim buzetskim govorima - naj i nej znate neka). 2. lice jd. 2. lice mn, 3. lice jd. 3 J j ! c e nm. daj PU glodaj sédi dájt§ pijt§ g!§dajt§ sedite nej da nej pije néj gleda nej sédi néj dá jp néj píj^jp n| j gledajo néj sédejg O v a j se obíik u Slumu tvori slično imperativu u književnome jeziku, pa drugih posebnosti nema. FUTUR Slumski govor poznaje samo futur /., koji se tvori od prezenta glagola htjeti ¡ infinitiva glagola. Prezent po- močnog glagola htjeti u govoru Sfurna glasi: čdn, češ, če, čem o, česte, četo. J • ' J»- " č i n dat češ dat če dat con imat č^š imat imat cerno dat ceste dat cejo dat č^rno imat č<=st§ imat č^jo imat cón jés češ jés če jés čQn gpvprit češ govórit če govórit čemo jés če ste jes čejo jés čemo govprit č^ste govorit č§jo govorit 296 ANNALES • Ser. hisi. socio!. • 10 • 2000 • 2 (22) Natäia ViVODA'. COVOR SLUMA, 187-304 jas ben d£lav, -la, -Ip ti beš delav, -la, -lg on be delav, -la, -lo mi b£mo delali, -1̂ , -ia vi bist^ delali, -k-, -la oni bijg delali, -ia jas ben biv d^lav, -la, -Ip ti beš biv delav, -la, -lo on be biv delav, -la, -lo mi b^mg biii delali, -le, -la vi biste bili delali, -!e, -la t a 1 1 oni bijg biti delali, -le, -la KONDIC iONAL I. jas b?n giedav, -la, -lo ti bes giedav, -la, -lo on be giedav, -la, -lo mi b^mo gledali, -le, -la vi bist^ gledali, -la Ani bijo gledali, -te, -ia jas ben ggvgriv, -la, - I 9 ti beš gov6riv, -ia, -io on be govoriv, -la, -lo mi bemo govorili, -1$, -la vi biste govorili, -le, -la oni bijo govorili, -1$, -la KONDIC IONAL II. jas ben biv giedav, -la, -lo ti bes biv giedav, -ta, -Ig on be biv giedav, -la, -lo mi bemo biti gledali, -1 Žitarice su se malo uzgajale u Siurnu (zbog nepristupačnog terena) i zato nema mnogo naziva za ove biljke. Uglavnom se sve kazuje opisno: krumpilj cvatg, krumpilj jg zr£v. Biljka na siici br. 3 ne raste u tim krajevima i zato nema ni naziva za nju (u književnom se jeziku ova biljka zove pit). CVIJEČE 1 - ružar 2 -ščapon 3 - martinka 4 - mladanica 5 - tihlipan 6 - m&čifhica 7 - nema podataka 8 - vj6lica 9 - durda / durdica 10 - nema podataka H - leiije 12 - m ik ^ ^ ¿šmi i - ^ i H M "--¿bil \ i i 301 ANNALES • Ser. hist. sociok • 10 • 2000 - 2 (22) NATAŠA VIVODA: GOVOR SLUMA, 287-304 DRVEČE d ) H N i ^ ^ hi^T?-' 1 - breza 2 - hras 2a - žalit 3 - j isen 4 - kpst^nj 5 - vrba 6 - nema podataka 7 - bor 7a - sk^ra 7b -babočka 8 - goba Breza je drvo koje u Slumu ne raste, zato je i naziv za nju preuzet iz književnog jezika. Najzanimljiviji su svakako nazivi za borove češere. Drvo na slici br. 6 u Slumu nije poznato, pa nema ni naziva za njega. J^ivi-fiftv r, \ • 'r < S1 PREGLED JEZ IČNIH OBIL JEŽ JA Na kraju ovog članka, izdvojila sam čakavska i kajkavska obilježja govora Sluma. ČAKAVSKA OBILJEŽJA D dobro se razlikuju glasovi č i č, ne može doči do zamjene ta dva glasa, jer se čizgovara kao t'. krajnje -m zamjenjuje se glasom ~n umjeslo glasa d nalazimo j (d se javlja samo u onim riječima koje su preuzete iz hrvatskog književnog jezika). vokalno /dalo je u refleks e j e ekavsko - ikavski glasovni skup št dao je šc glasovni skup č/ je sačuvan krajnje / u infinitivu otpada upitna zamjenica za živa biča je ki 10)aorist, imperfekt te pluskvamperfekt se ne koriste 11)ima mnogo talijanizama, a za talijanski glas s ili ss govori imaju s KAJKAVSKA (SLOVENSKA I HRVATSKA KAJKAVSKA) OBILJEŽJA 1) upitna zamjenica je kaj 2) postoji protetsko v ili j 3) nema sibilarizacije 4) 3. lice množine prezenta tvori se nastavkom -jo 5) zvučni suglasnici na kraju riječi zamjenjuju bezvučnima 6) A jd. za ž.r. tvori se nastavkom -o 7) razlikuju zatvoreno i otvoreno o i e se Čakavskih obilježja ima svakako više, a to je i razumljivo. No, kako u jeziku nema granica, normalno je da u ovu bazu ulaze riječi i oblici iz susjednog jezika, a naročito u ovakvim pograničnim govorima. Zato njima treba posvečivati više pažnje, a ne zanemarivati ih, jer se u njima krije t identitet ljudi koji i h govore. Na kraju prilažem literarni tekst u slumskom govoru. Informatorica koja mi je pomogia u proučavanju govora Sluma, gda. Zlata Marzzi, nije znala ni jednu pjesmicu ili pričicu na slumskom dijalektu, pa mi je ispričala sljedeče: N^ znan nanka gng pravico, ma mgren senakp k i j pgveclat o n^gdanjih ibičaj ih u Sižrni, i u slcimskin semlji. Zaštitnik sveiyc j§ sveti Mateja, S^molj je u mesoci šetembri. Oni ki so prš i i u Slcfm iz Ra kit ovc a (Rakitijani) i iz Bresta (Bršlj&rsi) usi s i pfšli na nige. Nikad4 je v i j k biv pl^s. T u ¿š jas pamtin, dok mi j^ oš ntlina bila živa. Na s m i hodili iz grida u Sldm. Pučivali smp dva do tri bita, pf~vi bot u Draščičih, dr3gi b i t na Počekajih, a tr^ti bot na vrh kroga. Nuna nas čakala. Najprvo srni šli h gurinji mini, ma sm6 drito t|kl§ h dulenji nuni, zatili ki nan j | bila bulja za m§ne i z k sestro, Z teto Marijo son vajk hpdila pp Sitimi i smp usi pozdravljali i buševali. Kada smi pfšle u hišo, t|ta bi mi znala reč: h imo s^ dreto umit, da se umijemo ¿ t tulikega buš^vanja. Uveč^r j^ znav bit pi^s. Plesalo se je na zemlji ki s i je ki z n i kulikp dn^vi prvo močili, da s§ zgmlja strdn^, a s§ je b i l i ogrijenp z granjgn. Z a pAč pfesat s§ j^ moralo plačat. Vanih je vajk b i l i žen ki s i škiljale skuzi granj^ i gledal^ ki s kin pieše. Ritko kada s m i spali puli nun^, vajk smo na nig£ šli nazot darrnli. I oš ^no n^čon nigdar pozabit. T u SQ slimske maškare i nizot mpja tfjta. L ipo se spametin da si je obukla nekaj beliga, a za kite si jij stavila rešte ot č^sna. 302 ANNALES • Ser. hist, sociol. • 10 • 2000 • 2 (22) Nalais VIVODA: GOVOR StUMA, 207-304 nanka = niti, pravica = priča, senako = ipak, povedat = ispričati, nggdanjih = nekadašnjih, semolj - sajam, šet^mbar = rujan, prš)i = došli, n a noge = pješke, va jk = uvijek, nuna = baka, pučivaii = odmarali, bot = put, na v r h krpga - vrh brijega u buzetskom krasu, gurenja nuna ~ btika koja je živjela u gornjem dijeiu sela, du l in ja nuna - baka koja je živjela u donjem dijeiu sela, bul ja = bolja, buševali - ljubili, hiša = kuča, prvo = prije, van ih - izvana, šk i l j i le ~ virile, skuzi = kroz, nkko = rijetko, nazot = natrag, d a m u = kuči, nigdar = nikad, spam§tin = sječam, kite - pletenice, rešt§ ut česna = češnjak upieten u pletenice B ¡L}EŠKE Objašnjenje znakova: e - zatvoreno e ^ - otvoreno e o - zatvoreno o o - otvoreno o e - nosnik cz q - nosnik A - rnjesto naglaska 3 - poluglasnik Kratice: m.r. = muški rod ž.r. = ženski rod sr.r. - srednji rod jd.= jeclnina mn. = množina N = nominativ G = gen iti v D = dativ A = akuzativ V - vokativ L = lokativ I = instrumenta! Z A H V A L A Zahvaljujem se svima koji su mi pomogli ,u ostvarivanju ovog članka, ponajprije mojoj informatorici gdi. Zlati Marzzi. THE IDIOM OF THE VILLAGE OF SLUM Nataša VIVODA HR-52420 Buzei, Goričica 24 SUMMARY The article presents some of the more significant characteristics regarding the idiom of Slum, a village in the Čičarija district, which is due to its geographical position cognate to the Slovene language. It also attempts to establish which language group the idiom of Slum belongs to, namely, does it contain more Čakavski or Slovene characteristics. In the end it was manifested that like all other idioms of Buzet this one, too, belongs to the group of Cakavski languages, for it has more Čakavski distinctions, although the Slovene language characteristics cannot be excluded in view of the fact that the Slovene language reaches into this district as well. The idiom was studied in the field with the aid of a native speaker. The article is divided into three parts. The first part presents some phonetic characteristics of the Slum idiom, i.e. its syllables. It attempts to discover whether the Slum idiom has the same syllables as the Croatian literary language, whether it knows some new syllables, and whether it has lost any syllables from the literary language. Vowels, and particularly consonants, are presented separately. The pronunciation of these syllables is also described', as well as modifications occurring together with them. It was established that the Slum idiom contains more vowels than the Croatian literary language, for it possesses the open and closed e and open and closed o, which is one of the characteristics of the Slav languages. As far as consonants are concerned, it became clear that the Slum idiom possesses the same consonants as the literary language, and it is interesting that the consonant Ij has been preserved, which the Čakavski languages do not possess at all. The author of the article also followed the reflexes of some ancient syllables that were in use in the pre-Slavic language but do not exist any more. Most interesting here is the reflex of the ancient syllable ¡at, which it turned out to be Ekavsko-lkavski. In the second part of the article some morphologic characteristics are presented. Considering that morphology covers a very extensive field (It studies the types of words and their changes), some of its most significant spheres are presented herewith: vowels and types of declension, adjectives, their declension and comparison, the most important types of pronouns and their declension, verbs and their 303 ANNALES • Ser. hist, socio!. • 10 • 2000 • 2 (22) Nataia ViVODA: GOVOR SUJMA. 287-304 conjugation, as well as their tenses and moods. It was established that the Slum idiom knows fewer verb tenses than the Croatian literary language, for it no longer uses the aorist, imperfect and plusquamperfect. There exist the same declension types ¿is in the literary language, but the prolongations are more and more often not the reflexes of the pre-Slavic declension prolongations but were taken from the literary language. Some unaltered words are also stated. The third part presents some lexical characteristics of the Slum idiom, i.e. a part of the language fund, namely: the terms for parts of the body and head, for domestic animals, plants (varieties of grain, fruit, flowers and trees). Considering that the Slum idiom has been invaded, the same as all other languages, by the increasing number of words from the literary language, at least some old Slum words were attempted to be saved from oblivion in this way. In the article the author dealt neither with accentuation (each word is marked only with the position of the stress but not its type) nor with the etymology of words, which means that these issues remain open for some further investigations in the future. Key words: dialectology, pronunciation phonetics, reflexes of the pre-Slavic syllables, CiCarija, Croatia, S lum L ITERATURA Bratulič, J. (1973): Pogled u kulturnu prošlost Buzeštine. Kaj 6. Vjesnik. Zagreb, 29-42. Draščič, N. (1995): Govor Sv. Martina. Buzetski zbornik 20. Buzet, Katedra Čakavskog sabora, 151-182. Jakov Vo lč ič (1988): Jakov Volč ič i njegovo djelo. Zbornik priloga i grade. Pazin, IKD J. Dobrila. Jakovi jevič, 8. (1996): Biografski leksikon Buzeštine i opčine LaniSče. Pazin, Čakavski sabor. Kaisbeek, J. (1976): Položaj govora Nugle kod Roča unutar sjeverozapadnočakavskog kompleksa. Istra. Pula, 126-133. Maiecki , M . (1930): Przeglad slowianskih gwaru Istrji. Krakow. Peruško, T. (1965): Razgovori o jeziku u Istri. Pula. Ribarič, J. (1940): Razmještaj južnoslovenskth dijalekata na poluotoku Istri. Srpski dijalektoloSki zbornik 1X/194Q, Beograd. Rtibič, I., Jakovi jevič, 8. (1961): Buzet i njegov kraj Buzeština. Narodno sveučilište A, Vivoda Buzet. Zagreb - Buzet. Šimunovič, P. (1970): Dijalekatske značajke buzetske regije. Istarski mozaik VIII, 5-6. Pula, 35-39. Šimunovič, P. (1976): Takozvana buzetska kajkavština. Istra 6-7. Pula, 41-45. Šimunovič, P. (1992): Ogledi govora na BuzeStini. Bu- zetski zbornik 17. Buzet, Katedra čakavskog sabora, 33- 43. Težak, S., Babic, S. (1992): Gramatika hrvatskog jezika. Zagreb, Školska knjiga. 304 UJETNIKI PRIGIONIERI PRISONERS