KRALJEVINA JUGOSLAVIJA UPRAVA ZA ZAŠTITU KLASA 34 (3) PATENTNI SPIS INDUSTRISKE SVOJINE IZDAN 1 JANUARA 1941 BR. 16461 Šalgo Makso, Zemun, Jugoslavija. Poboljšanje u pričvršćivanju sedišnog odnosno ležišnog platna kod nameštaja koji služi za sedenje i ležanje. Prijava od 22 januara 1940. Važi od 1 aprila 1940. Pronalazak se sastoji u novom načinu pričvršćivanja sedišnog odnosno ležišnog platna kod nameštaja koji služi za sedenje i ležanje, a u prvom redu kod sklopljivih baštenskih stoika, naslonjača, fotelja, kod sklopljivih kreveta, poljskih kreveta i torne sličnog. Dosadašnji načini pričvršćivanja platna bili su takvi, da nisu dozvoljavali menjanje platna niti omogućavali njegovo zatezanje, kada se je platno usled duže upotrebe olabavilo ili proširilo odnosno1 izdužilo. Obično je bilo platno prikovano za drvo nameštaja ekserima ili zavrtnjevima. Kod takvog načina pričvršćivanja trebalo je prilikom menjanja platna, koje se je naj-pre počepalo duž prikovanog mesta izvaditi etksere ili zavrtnje, tako da je opravku najčešće moralo izvesti stručno lice. Kod drugih načina pričvršćivanja je platno imalo na krajevima šuplji porub, pomoću koga je bilo navučeno na prečkama nameštaja, ili je bilo platno sa šupljim porubom prevučene između dve jedna do druge stojeće letvice, pa se je onda u šuplji porub zataknula šipka, koja je sprečavala da platno sklizne kroz uzani razmak između obe letvice. Ti načini pričvršćivanja dozvoljavali su doduše menjanje platna a ne i istovremeno zatezanje. Kod ponovnog zatezanja trebalo je prethodno porub oparati i načiniti nov šuplji porub na odgovarajućem mestu, što isto tako svako lice nije bilo u stanju da izvede. Postoje još i drugi načini pričvršćivanja koji dozvoljavaju ne samo menjanje nego i zatezanje platna. U tom cilju je bio kod jednog načina pričvršćivanja u gornjoj i donjoj prečki oko kojih je platno zategnuto predviđen jedan uzdužni prorez tako, da se kraj platna koji se na primer sa unutarnje strane provuče kroz taj prorez i obavije oko gornje ivice prečke učvrsti naleganjem na njemu ostalog dela platna, koji se obavijen isto tako preko gornje ivice prečke prilikom opterećenja zategne. Drugi način pričvršćivanja sastojao se u tome, što je u jednoj stranici prečke predviđen žljeb sa oštrim rubovima, a preko prečke prebačeno platno, uti-sne se u žljeb sa jednom oštrorubnom letvicom, koja je pričvršćena u žljebu ponaj;-bolje sa zavrtnjevima. Pomenuti način pričvršćivanja kojim je bilo omogućeno i menjanje i zatezanje platna nisu u praksi dali povoljne rezultate, pošto je na primer platno kod prvog načina pričvršćivanja u neopterećenom stanju lako sklizlo sa prečke, a kod drugog načina potreban je alat za odvijanje zavrtnjeva. Poboljšanje u pričvršćivanju platna koje je predmet ovog pronalaska i koje o-mogućava sasvim laku izmenu platna i istovremeno zatezanje sastoji se u tome, da se kraj platna celom širinom obavije oko jednog uzanog štapića i uturi u žljeb prečke kod nameštaja, koji je žljeb predviđen na donjoj strani prečke na taj način, da preko kraja platna koji je obavijen preko gornje strane prečke nalegne o-stali deo sedišnog odnosno ležišnog platna, tako da je kraj oko štapića obavijenog Din IO.— platna u žljebu prečke uklješten u toliko jače u koliko je veće zatezanje ostalog dela sedišnog odnosno ležišnog platna usled opterećenja. Štapić sa obavijenim platnom pridržavan je u žljebu pomoću kopče poznatog načina izvođenja. Na priloženom nacrtu pokazano je pričvršćivanje platna prema gornjem izlaganju. Slika I pretstavlja prečni presek jedne prečke sa pričvršćenim platnom, a slika II je aksonometrijiski prikaz slike I. Prečka 1 ima na donjoj strani duž cele dužine na kojoj treba pričvrstiti platno žljeb 2. Uzani štapić 3 oko koga je celom širinom obavijen kraj platna 4 uturen je u žljeb, a preostali deo kraja platna obavija se preko gornje strane prečke, tako da o-stali (deo 5 sedišnog platna, koji je takođe obavijen preko gornje strane prečke, na-legne na obavljeni kraj 4. U koliko je zatezanje sedišnog platna usled opterećenja (u pravcu strelice u slici I) veće u toliko je kraj oko štapića 3 obavljenog platna 4 jače uklješten u žljebu 2, a uz to još pre-tisnut u špoljašnju i gornju stranu prečke stegnutim i opterećenim sedišnim platnom (slika 1). Štapić sa obavijenim platnom pridržavan je u neopterećenom stanju u žljebu pomoću jedne kopče 6. Ovim načinom pričvršćivanja je platno preko cele širine ravnomerno opterećeno, tako da podnosi veće opterećenje nego samo me-stimično pričvršćeno platno. Platno koje se je posle duže upotrebe olabavilo, tako' da se je na sedišnom odnosno ležišnom mestu pojavilo udubljenje, zategne se na sledeći sasvim jednostavni i svakom pristupačan način. Otvori se kopča koja pridržava štapić sa obavijenim platnom, zatim se izvadi štapić iz žljeba i zategne oko njega obavijeno platno u odgovarajućoj meri, metne zatim štapić sa obavijenim i zategnutim platnom u žljeb i pričvrsti sa kopčom. Na taj način dobijemo opet čvrsto zategnuto sedišno odnosno le-žišno platno kao kod novog nameštaja. A-ko se nameštaj za izvesno vreme ne upotrebljava, lako je platno skinuti i sačuvati ga na podesnom mestu, što svakako pro-dužava njegovu trajašnost. Patentni zahtev: Poboljšanje u pričvršćavanju sedišnog odnosno ležišnog platna kod nameštaja koji služi za sedenje i ležanje naznačeno time, što je kraj platna celom širinom obavijen oko jednog uzanog štapića i uturen u žljeb prečke nameštaja, koji je žljeb predviđen na njezinoj donjoj strani na taj način, da preko kraja platna, koji je obavijen preko gornje strane prečke, nalegne ostali deo sedišnog odnosno ležišnog platna, tako da je kraj oko štapića obavljenog platna u žljebu prečke uklješten u toliko jače, u koliko je zatezanje sedišnog platna usled opterećenja veće, i što je štapić sa obavijenim platnom pridržavan na svom mestu pomoću jedne kopče. Ad pat. bv. 16461 Sli s . r '’kr » j z \ ■ ■.»,