AN N ALES 10/'97 OCENE IN POROČILA/REVIEW S AND REPORTS, 351-370 zet piše o nasadima izvan i unutar gradskih obrambenih zidova. Vladimir Finderle, Sv. Martin u prilogu Sveto- martičani u Makedoniji i Baranji opisuje put dviju obi- telji iz Sv. Martina poslije prvog svjetskog rata (1914- 1918) u potrazi za uvjetima života. Božo Jakovljevič, Buzet, piše o izvorištu rijeke Mirne i selima uz bujice Dragu i Rečinu. U tom području su i Kotli, selo ruralni spomenik kulture. Jedna od pritoka Mirne je i Bračana i kraj od izvora do ušča ove rječice. Alojz Čargonja i Dano Krivičič iz Buzeta u prilogu Ljekovito bilje sjeverne Istre izabrali su 24 nove ije- kovite biljke kao nastavak več toliko opisanih biljaka u Zborniku 20. Uz opis i slike navode se nalazišta, sta- nište, Ijekoviti sastav i ljekovito djelovanje bilja koje raste u zavičaju. Gordana Čalič Šverko, dipl. sociolog (Glas Istra Buzet), novinarka, opisuje nekoliko narodnih običaja i potreba njihova očuvanja. U poglavlju Literarni priloži, svojim su radovima, prozom i pjesmama zastupljeni: Fedor Putinja, Miroslav Sinčič, Milena Rušnjak-Draščič, Daniele Sirotič, Emil Draščič i Snježana Markežič, a za poglavlje Prikazi, napisali su priloge: Mirjana Pavletič, Narodno sve- učilište Buzet (Kulturni život Buzeštine tijekom 1996. g.), Miroslav Sinčič, Pula (Poticajan nakladnički pot- hvat), prikaz knjige Božo Jakovljevič (Biografski leksikon Buzeštine i opčine Lanišče), Mladenka Hammer, Povijesni arhiv Pazin (Emil Draščič, Rijeke teku u sva- nuče), Nataša Stipanov, Rijeka (Izložba Harija Ivančiča u Galeriji "Laval" na Trsatskoj gradini), Božo Jakovljevič (Sedmi svezak "Annalesa") i Gordana Čalič Šverko (Dar­ ko Darovec, Kostel Petrapilosa, predstavljanje knjige). U knjiži se nalazi več ustaljen prilaz Zaštite spomenika kulturne baštine. Posebno poglavlje najnovijeg Zbornika je Šport s prilozima Miljenko Baltič, Rukomet se vratio u Buzet i Čedomir Žulič, Buzetsko bočanje u usponu. Buzetski zbornik, knjigu 23. izdalo je d.o.o. "Josip Turčinovič" Pazin, a suizdavači su Katedra Čakavskog sabora Buzet i Narodno sveučilište "A. Vivoda" Buzet, a urednici ovoga broja su Anton Hek, Božo Jakovljevič (glavni i odgovorni urednik) i Miroslav Sinčič. Božo Jakovljevič Darko Darovec: KOSTEL PETRAPILOSA. Pazin-Buzet, 1996, 100 strani Odlazeči iz Buzetske kotline prema zapadu niz rijeku Mirnu, nakon šest kilometara, u Mirnu s desne Strane ulijeva se rijeka Bračana, koja izvire u Sloveniji istočno od Gradi na nedaleko Peroji. Dva kilometra prije ušča Bračane na njezinoj desnoj obali stoje ruševine dvorca Petrapilose (Kosmati Kamen). Današnje impozantne ruševine srednjovjekovnog kaštela ukazuju na karakteristične oblike utvrde gotič- kog razdoblja, ali i prepletenosti nekoliko stilova medu kojima su i ruševine romaničke crkve Sv. Marije Mag­ dalene u kojoj se služba božja održavala do 1793. go- dine. Život u kaštelu prestao je ranije. Napušteni kaštel se je sve više urušavao, a spomen na tvrdavu ostao je sačuvan u pisanim dokumentima i u usmenoj predaji. O Petrapilose, največem mletačkom feudalnom po- sjedu u Istri postoje bogati izvori, posebno o gospo- darima Gravisi. Čak 12 sačuvanih mapa dokumenaia spominje Alberto Pucer, pišuči o izvorima za povijest feuda u obiteljskom fondu Gravisi u Pokrajinskom arhivu Koper (Buzetski zbornik, knjiga 13, 1989). Kao študentu povijesti, Koparčanu Darku Darovecu prijali su nedjeljni izleti i obilazak povijesnih mjesta, pa tako i ruševine Petrapilose. Znatiželju je zadovoljio kao djelatnik Pokrajinskog arhiva u Kopru pa je tako nastala ova knjižica vrijedna za čitav kraj. U uvodu autor piše o geografskom položaju posjeda, a prikazom prapovijesti ovog dijela unutrašnje Istre dokazuje da je ovaj dio u prethiostoriji bio razmjerno gusto naseljen. Utvrda Petrapilose spominje se početkom 11. sto- Iječa. Navodi je povjesničar Carlo De Franceschi pišuči da je 1002. g. vojvoda Henrik darovao utvrdu "RUVIN" blizu gornje Mirne akvilejskom patrijarhu. Od imena "Ruvin" u njemačkim se pisanim izvorima tvrdava naziva Rauenstein, a otud u latinskim izvorima ime "Petra Pilose", na hrvatskom jeziku Kosmati Kamen ili Kostel. Zbog položaja koji je zauzimala, iz kule se je lako mogao nadzirati put, putnici i teret koji je iz sjevernih dijelova Istre, preko Buzeta, dolinom Mirne, srednjom lstrom, vodio prema moru. Onda je vjerojatno prevožena i roba koja se je zamjenjivala, prodavala i kupovala u obalnim mjestima. Vazali akvilejskog patrijarha, korisnici utvrde obično uz svoje krsno ime stavljaju naziv utvrde što im pobliže odreduje identitet. Tako u 13. stolječu, 1264. godine, u dvije isprave, u kojima se odreduju odnosi patrijarha i goričkih grofova, pojavljuje se naziv "Henricus de Petra Pilosa". lako su kostelski feudalci bili vazali patrijarha, oni bi čak u pravilu u sukobima patrijarha s goričkim gro­ fovima stajali na strani ovih drugih. Dr. Danilo Klen vjeruje da su takvi odnosi posljedica osobnih interesa, pa zato navodi primjer kada feudalci Petrapilose ubijaju vazala BJAKVINA iz Momjana. No nedugo potom, KONON, brat ubijenog 1274. godine, uz pomoč goričkog grofa, zauzima Kostel, ruši ga, a brad Kar- semanu i Henriku, dao je odsječi glave. Kostelska je utvrda brzo ponovno podignuta, a njezini feudalci u to vrijeme drže Grožnjan i Salež. Feudalci Kostela i dalje su nesigurni vazali patrijarha. Od 1310. godine Kostel je sjedište "markiza", za- 358 AN N ALES 10/'97 OCENE IN PO RO ČILA /REVIEWS AND REPORTS, 351-370 mjenika markgrofa istarskog i akvilejskog patrijarha. Markiz u Istri obavija funkciju najvišeg suca, sakuplja prihode za patrijarha i brani njegove interese. Vlast akvilejskog patrijarha sve više slabi, pa to početkom XV stolječa iskorištava Venecija. Iste godine, kada i Buzet, 1421. Mlečanima se je predao i Kostel kao zadnji ostatak svjetovne vlasti patrijarha. Venecija je Kostel kao "vječni feud" 1440. godine predala Nikoli Gravisiju, svom vjernom podaniku, zaslužnom što je 1435. godine u Padovi otkrio i spriječio urotu protiv mletačke vlasti. Nikola Gravisi preuzeo je dužnost bes- platnog čuvanja tvrdave, a kako je dobio kostelski feud, Gravisi su preuzeli titul u "markiza" jer su tu od ranije zasjedali markizi. Potomci Nikole Gravisija ostali su vjerni Veneciji i služili joj sve do njezinog postojanja, 1797. godine. Več sinovi Nikole podnijeli su očevinu koja je bila obu- hvačala 12 sela. Četiri grane potomaka obitelji Gravisi održale su se do 1812. godine, kada je utrnula jedna od grana, a ostale tri grane produžile su vlasništvom do konačnog razrješenja feudalnih odnosa zadržavajuči sa­ mo manje dijelove, a pretežan veči dio područja ko- stelanskog feuda prešao je u vlasništvo seljaka. Kostelanski je feud za vrijeme vlasti oglejskog pa­ trijarha mijenjao prostorne veličine. U 14. stoiječu spo- minju se sela feuda: Nugla, Sočerga, Čepič, Zrenj, Gri- malda i Kodolje, a prema jednom opisu iz druge polo­ vice 19. st. na posjedu je živjelo 3000 ljudi. Područje je uglavnom bilo neplodno, brdovito i kamenito, izvan prometnih puteva. U jednom Urbaru za koji se smatra da potječe iz početka XV st. piše da je od oko 15.000 bečkih četvornih jutara, na području feuda bilo oko 2000 obradive površine, oko 3000 jutara livada i oko 10.000 jutara šume. I u najboljim godinama nije se mogao očekivati neki srednji prinos. Iz istog izvora saznajemo da su u to vrijeme pod kostelski feud potpala sela: Čepič (4 domačinstva), Zrenj (12), Marčenigla (4), Sočerga (5), Salež (7), Črnica (5), Nugla (2), i Grimalda s Omaščicom (12), pa Mlun, Kodolje i Pregara, tada nenastanjeni. Sva su sela ¡mala 63 seljačka domačinstva koja su feudu donosila 670 [¡bara ili oko 83 dukata. Nije nam poznat položaj Kostelskih sela nastao pro- mjenom vlasništva i dolaskom obitelji Gravisi. Znamo tek da je pod novim gospodarom pogoršan položaj seljaka vjerojatno uzrokovan oštrijim nastupom prema njima i nesuglasicama medu bračom Gravisi. Odnos prema seljacima još se je više pooštrio poslije diobe feuda medu bračom. U to vrijeme seljaci nekoliko sela medu kojima je i Mali Mlun pokreču pred najvišim mletačkim sudištem sporove protiv vlasnika. Pritužbe su se odnosile na povečanje starih i uvodenje novih davanja na nove obaveze, ograničenje paše za stoku, zabranu sječe i prodaju drva, zabranu prodaje seljačkih proizvoda, kao što je vino. Mjere u gospodarenim mli- novima bile su "proždrljivo velike" kod uzimanja ušura za meljavu, a mjere za sukno "male i škrte", a naplata za valjanje sukna bila je povečana. Slika s predstavitve knjige Kostel Petrapilose 22.10.1996 v podnožju gradu. O d leve proti desni: Božo Jakovljevič, Emil Zonta (pevski zbor Kantadore), Darko Darovec, Irena Fister ter člani pevskega zbora Kantadore. 359 AN N ALES 10/'97 OCENE IN POROČILA/ REVIEWS AND REPORTS, 351-370 Župani više nisu smjeli voditi brigu o točnosti mjera i o žigosanju ovih. Zbog podnošenja pritužbi seljake su tukli, ranjavali i prijetiIi im smrču. Vijece Desetorice Mudrih u Veneciji razmatralo je tužbu seljaka i u svim bitnim pitanjima osudilo je Nikolu Gravisija. U arhivima se nalaze i tekstovi sporazuma seljaka s feudalcem. Ta­ ko su 19. srpnja 1562. godine održane javne skupštine u Črnici i Saležu. U Črnici je svečenik Zorzi Penger iz Buzeta uz tri svjedoka prevodio sporazum na hrvatski jezik (lingua schiauona). Sporazum je sastavljen i u ostalim selima feuda. Sporazumi seljaka s feudalcima sadržajno se izmedu sebe mnogo ne razlikuju. Poglavlja su pretežito istog sadržaja, a razlikuju se u nekim obavezama i davanjima. Pisac nije koristio samo arhivsku gradu iz koje je u knjigu uzeo nekoliko ilustracija, več je obišao sva sela i čitav posjed i s četrdesetak fotografija učimo je knjigu privlačnijom. Dio knjige su i dva priloga: lnvestitura Gravisija na feud Petrapilosa, dana 10. ožujka 1440. g. i Pravda mar­ kiza Gravisija u selu Zrenj iz godine 1568. Izdavač knjige je "Josip Turčinovič" d.o.o. Pazin, a suizdavači su: Odbor za revitalizaciju povjesnih jezgri i očuvanje spomenika kulture na području Grada Buzeta, Poglavarstvo opčine Oprtalj i Znanstveni institut Filozofske Fakultete Univerze v Ljubljani. Urednik knjige je Božo Jakovljevič, a Izdavački savjet: Irena Fister, Josip Flego, Aurelio Juri, Aleksandar Krt, Radovan Nežic i Boris Sirotič. Veličina knjige je 20 x 14, opsega 100 stranica, a tiskana je u nakladi od 500 primjeraka. Božo Jakovljevič N. Badurina, L. Čoralič, I. Prijatelj-Pavičič: F1RVATSKA - ITALIJA. Stoljetne veze: Povijest, književnost, likovne umjetnosti. Dvojezična izdaja. Zbirka Relations časopisa Most. Zagreb, 1997, 526 strani Društvo hrvaških pisateljev je v zbirki Relations časopisa Most že obdelalo kulturne stike med FJrvaško ter Francijo, Madžarsko, Veliko Britanijo, Ukrajino in Portugalsko. Najnovejša knjiga tega društva nam pred­ stavlja zgodovinske, literarne in druge kulturne vezi med Hrvaško in njeno čezmorsko sosedo Italijo. Kratkemu predgovoru Natke Badurine sledi zgodo­ vinski del, ki ga je napisala hrvaška zgodovinarka Lovor- ka Čoralič. Že omenjena Natka Badurina v drugem delu obdela književnost, ki povezuje obe deželi, trilogijo pa zaključi Ivana Prijatelj-Pavičič z opisom povezav na področju likovnih umetnosti. Sledi 258 strani italijan­ skega prevoda, 18 strani bibliografij in 6 strani dvo­ jezičnega kazala. Lovorka Čoralič je svoj zgodovinski oris hrvaško- italijanskih odnosov (79 strani) razdelila na 8 tematskih poglavij, ki so razvrščena kronološko. Zgodnjemu in razvitemu srednjemu veku posveti približno tretjino be­ sedila, vsakemu stoletju od petnajstega naprej pa pri­ bližno desetino. 20. stoletje je razdeljeno na tri teme, pri čemer zadnja nosi pomenljiv naslov: Boljši prihodnosti naproti. Tudi Natka Badurina je v svojem članku o hrvatsko- italijanskih odnosih v književnosti (67 strani) poglavja razporedila kronološko, in sicer navaja 6 obdobij: sred­ nji vek, humanizem in renesanso, manirizem in barok ter 18., 19. in 20. stoletje. Za vsako obdobje je rezer­ virana desetina strani, le za humanizem in renesanso dve desetini. V tretjem tematskem sklopu je Ivana Prijatelj-Pavčič na 82 straneh primerjala vpliv italijanskih umetnikov na hrvaški prostor in vpliv hrvaških mojstrov na Apeninski polotok. Avtorica opazuje istočasno arhitekturo, kipar­ stvo in slikarstvo skozi različna zgodovinska obdobja od srednjega veka, renesanse, baroka, klasicizma do danes. Mislim, da je s takšnimi dvojezičnimi izdajami glav­ ni urednik "Mosta" Dražen Katunarič ubral pravo pot, saj je na ta način knjiga dostopnejša širšemu krogu bralcev. Poleg tega je napisana dokaj objektivno, brez senza­ cionalnosti, v spravljivem tonu (niti sledu revanšizma) in v duhu "novog čitanja talijansko-hrvatskih odnosa". Samo mimogrede naj ugotovim, da se to novo branje odnosov časovno ujema z izjemno dobrimi političnimi odnosi med čezmorskima sosedoma. Zadnje stoletje, v katerem je bil svet deležen naj­ večjega gospodarskega razvoja do sedaj, je hkrati za­ nimivo zaradi močnega nihanja v odnosih med pre­ bivalci obeh jadranskuh obal. Zaradi tega bi bilo mo­ goče o tem stoletju napisati kakšno-stran več. V pričujoči knjigi naletimo na ogromno citatov, kar je zelo dobro, ker avtorice tako nazorno, neposredno in originalno predstavijo problem, ki ga obravnavajo. Za­ man pa sem iskal citat: "Od ropstva bi davno u valih potonula Italija / o hrvatskijeh da se žal ih more ot- mansko ne razbija", iz slavospeva Vladislava Mančetiča hrvaškemu banu Petru Zrinjskem (napisan leta 1926), čeprav le-ta Italijo izrecno omenja in jasno pove neka­ tera dejstva, ki so v knjigi skrita med vrsticami. Dub- rovčani že vedo, zakaj so ta citat vklesali v kamen in ga vzidali v občinsko palačo. Dejstvo, ki pa ga knjiga niti med vrsticami ne ome­ nja, je to, da so obravnavano delo napisale tri mlade dame, obetavne znanstvenice, o katerih bomo gotovo še slišali, jih prebirali in pisali nove recenzije. Ivica Pletikosič 360