Lavo Dbc t?Xqtk 6/T.Z Pošta 1,-v BLJAHA VRT. Broj 27. U Zagrebu, 4. jula 1936. Pojedin? Broj sloj! dinara TJ?0 ------------------------------------------^ Uredništvo 1 uprava ZAO kub, Masarvkova 28a, Teleton 67-80 Uredništvo in uprava za Slovenijo in slovenski del JuUjske Krajine LJUBLJANA, Erjavčeva 4a i___________________________________________ f " 1 Nije isključeno da će u skoroj sutrašnjici u Evropi početi da se budi i diže jedna prava demokratska snaga koja će ući u borbu s nasilničkim fašizmom, a kojoj moramo i mi da damo našu pomoć. GLASILO SAVEZA JUGOSIOVENSKIIU EMIGRANATA IZ J PUJSKE KRAJINE JUGOSLAVIJA I FAŠISTIČKI IMPERIJALIZAM Otkako se je sve ono dogodilo s Abe-šinijom mi nismo više zaneseni velikim nadama. Othrvavamo se, doduše, razočaranju, ne želimo da se predamo posvema crnom gledanju i spašavamo o,d svih naših maštanja ono što se spasiti dade. I mi smo pomalo zbunjeni. Sve ono što se dogodilo i što se dogadja djeluje na nas tako. — Vidimo, da se je fašističkoj Italiji ostvarilo ono što je Mussolini zamislio, a pored toga vidimo, da čitav svijet ostaje bespomoćan pred nasiljem i da se bezakonje silom činjenica ozakonjuje. Zabrinju-je nas ne samo naša situacija, kakva je i do sada bila, nego još više naša sutrašnjica, koja u znaku ozakonjenog nasilja, priznatog od čitavog svijeta, može da bude i teža. Čemu se može Julijska Krajina nadati poslije Abesinije? To je misao, koja se javlja kod svakoga onoga, koji ovih dana nešto misli. U jednom smo članku na ovom mjestu 0 tome već pisali i ne želimo da se opetujemo. Htjeli smo da istaknemo s time u vezi jednu naročito važnu stranu: Ono što se dogadja s Jugoslavenima iz Jugoslavije. Ima pojava, koje se ne mogu neopaziti. U kompleksu osjeća se, da je abesinska katastrofa ostavila ne samo jedan porazan dojam na mase u Jugoslaviji, nego da se u izvjesnom smislu javlja i duh nekog priznavanja fašističke nadmoćnosti i rezignacije pred jednom brutalnom silom. Istina je taj osjećaj dolazi i od općeg osjećaja bespomoćnosti medjunarodnih sila, koje je fašizam izigrao. Ali mnogošta dolazi i iz nekritičnog promatranja stvari, a mnogošta i pred utjecajem jake fašističke propagande, koja je neosjetno izvršila jak učinak na čitavo svjetsko javno mišljenje. Otuda je došlo i do nevjerojatnog gesta dra Tresića Pavičića, koji je održao ono strašno predavanje u Trstu. Otuda dolazi i do nekih nevjerojatnih članaka u dnevnoj štampi Jugoslavije. A otuda dolazi 1 do svakodnevnih razgovora, u kojima se tako kritički govori o abesinskem uspjehu fašističke Italije. To sve u kompleksu nije dobro. Ne treba zatvarati oči pred stvarnošću, mi smo bili uvijek protiv toga, ali ne treba zapadati iz jednog ekstrema u drugi. Nije to dostojno ni pojedinca ni narodnog kolektiva. U ovakvim časovima treba više nego ikada zadržati stav poštene i praved, ne osude onoga što je nepošteno i nepravedno. Iz rezignacije i pasivnog priznavanja činjenica fašizam crpi hranu za svoju prepotenciju, a iz otvorenog priznavanja fašističkog prava (kao što je ono dra Tre-sić-Pavičića) fašizam dobiva potstreka za dalnja nasilja i bezakonja. Gotovo direktno takva se priznavanja i hrabrenja ruše na ledja našega naroda u Julijskoj Krajini. Ali ne samo to: u vrlo bližim konze-kvencijama to će se odraziti i na odnose Italije i Jugoslavije. Ne služe ni svom narodu, ni svojoj zemlji oni, koji makar i u najblažem smislu slave fašistički imperijalizam i hrabre Mussolinija na daljnja nasilja. Svakome, ko i malo misli, jasno je, da se danas snaga, koju je Italija dobila u Africi i na Sredozemnom moru okreće agresivno prema Balkanu i Srednjoj Evropi. Velika internacionalna štampa na to svakodnevno upozorava. Albanija postaje baza evropskog imperijalističkog pothvata fašističke Italije. Medjunarodna diplomacija to vidi. I jugolavenski mjerodavni krugovi to moraju da vide. Ali to mora biti i u saznanju čitavog naroda, a naročito onih, koji bilo kako govore ili pišu javno. Rekli smo, da ne treba sakrivati glavu u pijesak, potrebno je da se vidi sva moć fašističkog imperijalizma, ne treba se zanositi takim nadama, ali ne smije se dogoditi da našom rezignacijom ili čak našim hrabrenjem jačamo fašizam protiv nas samih. OB NOVEM UČNEM NACRTU ZA SREDNJE ŠOLE V ITALIJI ABESINSKA VOJNA, SANKCIJE IN VOJNE VAJE Z OROŽJEM SO DEL UČNEGA NAČRTA V pravkar preteklem mesecu maju je izšel novi učni načrt za vse vrste srednjih šol v Italiji: za gimnazije, učiteljišča, tehnične šole (trgovske, obrtne, kmetijske,, navtične in drugo strokovne šole), glasbene konservatorije in umetniške šole, ki so vse podrejene prosvetnemu ministrstvu. Novi učni načrt, ki stopi v veljavo s prihodnjim šolskim letom, je v bistvu ohranil načela Gentilejeve reforme iz leta 1923. Vsebuje pa tudi razne izpremembe in dodatke, ki jih je zahteval in dejansko že tudi uvedel razvoj fašističnega režima. Prav tem hočemo tu posvečati nekoliko vrstic. V smislu Gentilejeve reforme zahteva tudi sedanji učni načrt strogo enotnost vseh učnih predmetov. V skladu s lem predvideva v marsikaterem primeru tudi manj naravno razvrstitev tvarine, da bi se le dosegla vzporednost z drugimi predmeti. Praktično se izvaja vsaj v nižjih razredih to načelo tako, da se poveri skoro ves pouk (učni jezik, latinščina ter zemljepis in zgodovina) enemu samemu učitelju, in le preostala dva obvezna predmeta (matematika in fizična zgoja) drugim učiteljem. Sicer pa se čimdalje bolj briše meja mea italijanščino in latinščino, saj čitajo latinske spise italijanskih pisateljev pri pouku italijanščine in se predavajo odlomki filozofije tupatam v latinskem jeziku. Pouk zgodovine, ki obdeluje v glavnem zgodovino Birna in Italije, obsega tudi najnovejše dogodke: abesinsko vojno in sankcije. V najvišjem razredu srednjih šol je posebno poglavje posvečeno fašizmu: (Nova fašistična država. Prerojenje zavesti in duševne enotnosti italijanskega naroda. Korporativni red. Rešitev rimskega spora in verski mir. Zunanja in kolonijalna politika fašizma. Poljedelski, industrijski in trgovinski razvoj. Mestna in podeželska Italija. Demografski problem. Italijani v inozemstvu. Sredozemsko morje in Italija. Pohod v Abesinijo in gospodarsko obleganje.) Pri pouku filozofije se mora v zadnjem letniku čitati in komentirati Mussolinijeva knjiga »Dottrina del Fascismo.« V novem načrtu se zacrli tudi razmerje do katoliške cerkve po lateranskem sporazumu. V vseh razredih v seh šol, tudi na strokovnih in umetniških šolah, je po ena ura tedensko določena za verouk. Toda ta določba je bolj platonične narave, kajti verouk ni obvezen predmet in je radi tega marsikje samo na papirju. Koncesija ponovnim pritožbam Vatikana je splošna določba, da »naj se profesorji pri razvijanju programa izogibajo predmetov, odstavkov v knjigah, diskusij in podobno, ki bi utemeljeno mogle motiti ali osmešiti verski ali moralni čut učencev«. Značilno za fašistično Italijo pa je »vojaška kultura«, ki figurira kot obvezen predmet v učnem načrtu. Po zakonu od 31. decembra 1934. se je namreč v šolskem letu 1934—35 uvedla na vseh srednjih in visokih šolah »vojaška kultura«. Ta pouk se deli v tri stopnje. V najnižji stopnji, ki je namenjena dijakom nižjih razredov srednjih šol, naj si usvaja učenec zadostno teoretsko in praktično znanje vojaških ved, ki so potrebna za vojaka s saržo ali za specializiranega vojaka. Na srednji stopnji se učijo dijaki višjih razredov srednjih šol vojaške predmete, ki jih mora poznati rezervni častnik. Tretja stopnja ki je obvezna za visokošolce, ima namen, da vzgaja voditelje in organizatorje za vojno službo. Po pravilniku, ki je izšel leto dni pozneje, se mora ta predmet učiti v vseh razredih in sicer v 30 urah letno. Pouk se poveri aktivnim ali rezervnim častnikom, ki se izkažejo za to sposobne. Pouk je obvezen za vse dijake brez izjeme. Kdor ne prestane izpita iz »vojaške kulture« z uspehom, ne more biti pomaknjen v višji razred. Po sedaj objavljenem učnem načrtu mora tudi pouk »vojaške kulture« tvoriti celoto z ostalimi učnimi predmeti. Radi zanimivosti naj sledi tu nekoliko detaljiran pregled predpisane učne snovi. V nižjem oddelku se morajo učenci seznanili z vojaškim ustrojem, z načinom oboroževanja in z vrstami utrdb pri najstarejših narodih. Večja pažnja se posveča tem problemom v dobi starih Grkov in Rimljanov, v srednjem veku in še posebej v novem veku. Na tej stopnji se mora učenec tud' učiti o vojaški organizaciji, novačanju, kadrih, vojnih okrožjih, ureditvi čet in vojaških služb, mobilizaciji, kolonijalnih četah in drugih oboroženih formacijah. Poleg tega se morajo teoretsko in praktično seznaniti s strelnim orožjem, z nalogami, ki jih imajo v vojni manjše edinice, in s čitanjem topografskih kart in orijentacij na terenu. Program druge stopnje, ki je določena za učence višjih razredov, obsega te točke: Vpliv izuma ognjenega strelnega orožja na politične in vojaške ureditve ter na vojno umetnost v srednjem voku; značilnosti modernega strelnega orožja; italijanske vojaške organizacije; vojna umetnost v novem veku. Posebno poglavje je posvečeno Napoleonu kot človeku, kot Italijanu, kot vojskovodji in njegovemu vplivu na ljudske mase. Obširno se bo razpravljalo o italijanskih vojnah v dobi risorgimenta, najobširneje pa seveda o svetovni vojni. Kako si je zakonodajalec to zamislil, naj pove sam podrobnejši učni načrt. Pod naslovom »Svetovna vojna in odločilna funkcija italijanske intervencije« navaja tele točke: Položaj Antante leta 1915: Zmagovita avstrij-sko-nomška akcija s predorom ruske fronte pri Gorlicah-Tarnovem. Inaktivnost Srbije (1). Polom angleško-francoske ekspedicije pred Dardanele. Nejasnosti v stališču balkanskih držav, ki niso bile že vpletene v vojno; Italijanska intervencija v tej za antanto kritični uri. Italijansko sodelovanje v letu 1916; Italijanska akcija z ozirom na Brusilovovo rusko ofenzivo; Odmevi zmagovite akcije v avgustu 1916 (Gorica) na antanto. Italijanska akcija v letu krize (1917): Izolirani zmagi (Piave Vittorio Veneto) in njun odločilni vpliv na izid svetovne vojne. Poleg tega se morajo dijaki v tem oddelku seznaniti z vojaškogeografskim značajem državne meje z ozirom na državno obrambo, z nalogami, ki jih ima častnik kot vodji odinic, in z vojaško organizacijo najvažnejših drugih držav. Praktične vaje v rabi orožja, in na terenu pa so še dalje poverjene fašističnim balilskim organizacijam in tako zvani »fizični vzgoji«, ki je kakor vojaška veda obvezen predmet v vseh razredih srednjih šol. V takem duhu se vzgaja sedaj srednješolska mladina v Italiji, kar pa ni oviralo italijanskega naučnega ministra, da je prav te dni na vse pretege hvalil »humanistični« značaj sodobne italijanske srednje šola. SLOVENSKI LETAKI V GORICI IN OKOLICI Številne Trst, 27 junija 1936. — Agis. — Iz Gorice poročajo, da je bilo nekega dne zjutraj koncem prejšnjega tedna po mestu in okolici raztresenih vscpolno letakov in listkov. Ti propagandni letaki so bili najrazličnejše vsebine in pozivi kot: »Narod, prišel je čas, da se znebimo tiranov«, »Mi vstajamo in vas Trst, junija 1936. Agis. — Naš list je že poročal, da se širijo glasovi o militarizaciji rudnikov v Istri. Danes nam te vesti kot resnične potrjujejo žalostna dejstva, ki smo jih zvedeli v zadnjem času. Namreč ni dolgo tega, ko so se v nekaterih vaseh pojavili glasovi, da je odkrit in odprt v Istri nov rudnik, da je tamkaj dela za vsakogar in da so delavci zelo dobro plačani, in sicer po 16 lir dnevno. To bi bil vsekakor za današnje razmere v Italiji več kot dovolj velik zaslužek. Tem vestem je nasedlo precej naših fantov in mož, zlasti z Bovškega in drugih krajev ob Soči, ki so tudi poskrbeli, da so v najkrajšem času odšli na Labinščino iskat si dela in zaslužka. Res, delo so takoj dobili. Podjetje jih je nastanilo v tako umazane, zanemarjene in podrte barake, polne vsakovrstnega mrčesa, da jim ni bilo mogoče vzdržati. Skratka, manjkala je vsaka najnujnejša in najpotrebnejša higijenska naprava. Po 14dnevnem delu pa so delavci ugotovili še to, da ne bo- Nije isljučeno, da će u skoroj sutrašnjici u Evropi početi da se budi i diže jedna prava demokratska snaga, koja će ući u borbu s nasilnim fašizmom, a kojoj moramo i mi da damo našu pomoć. aretacije je strah!« in podobno. Letaki so vzdu-dili med našim ljudstvom veliko zanimanje in hrupa. Vsepolno opravka pa so dali fašističnim oblastem in njih funkcionarji so imeli polne roke posla. Zaradi tih letakov je bilo v Gorici aretiranih večje število naših ljudi. do zaslužili niti toliko, da bi se pošteno prehranjevali, kaj šele, da bi kaj prihranili. Zato, kdor je imel le še toliko denarja od doma, da se je lahko podal na pot, jer takoj odšel domov, kdor pa ni imel potrebnega denarja je sklenil, da ostane toliko časa, da si s težkim delom in s stradanjem pritrga toliko, da bo imel za vlak. Med tem pa je prišla odredba od ravnateljstva, da se ne sme nobenega delavca več odpustiti od dela. Kdor bi pa odšel brez vednosti predpostavljenih, je smatran kot dezerter. Naše fante in može je ta ukrep zelo zadel in poskušajo na vse načine, da se otresejo tega robstva in odidejo domov, kjer če tudi bi morali stradati, imajo vsaj snažno in zdravo stanovanje, tam jim pa še tega manjka. Vse zgleda, da so naše ljudi zvabili v past, kajti povsod, kjer se da le nekaj zaslužiti — ob meji tudi letos delajo z amerikansko brzino — zaposlujejo po največ le delavce iz Italije in nasi niti v poštev ne pridejo. Neka bude ovo nekoliko misli za one. koji mogu da ih šire u svoju okolinu protiv defetizma, rezignacije i ignorancije onih koje se boje ili koji hrabre fašizam. (* * *) KAZEN OB VSAKI PRILIKI NANDE SVETLIČIČ SPET V ZAPORU Idrija, 27 junija 1936. — Agis — Nande Svetličič, 22 let star, doma iz Krnic nad Sp. Idrijo je bil pred kratkim obsojen od goriškega sodišča na tri mesece ječe. Komaj pred nekaj meseci se je vrnil iz zaporov, kjer je presedel 3 mesece zaradi preiskave o sumu, da je razpečaval po vaseh slovensko »Pratiko«. Ker mu niso mogli ničesar dokazati so ga izpustili, vendar pa so ga ob prvi priliki spet, in sicer, ko so ga miličniki nekoč srečali, ko je šel po opravku v 3 km od meje oddaljen kraj, aretirali in ovadili sodišču, da je nameraval prekoračiti italijansko-jugoslov. mejo. Glede te ovadbe je bil sedaj kaznovan na tri mesece zapora. JEŽ IVAN IZ VRBICE OSUDJEN NA 2 MJESECA ZATVORA Vrbica, jula 1936. Pred nekoliko dana vratilo se nekoliko naših mladiča iz emigracije, čim je zato doznala tajna policija bili su svi uhapšeni i policijskim automobilom otpremljeni u Bistricu na vojničku komandu na preslušavanje, gdje su nakon preslušan ja svi bili pušteni kući, osim jednoga i to Jež Ivana starog 36 godina. On je bio zadržan, te odmah osudjen na 2 mjeseca zatvora. ćić. Teror i osude u Julijskoj Krajini Gorica, juna 1936. — Teror je ovdje svakim danom sve veći i veći. Naročito se taj teror vrši nad slovenskom i hrvatskom omladinom, koja jtf uglavnom antifašistička i iredentistička. U posljednje vrijeme je Specijalni tribunal kaznio 14 Slovenaca, nacionalista i komunista, na kazne od četiri do deset godina robije radi proturatne propagande i nagovaranja na vojničku neposlušnost i dezerterstvo. — Mladji svijet je ovdje naročito uzbudjen. L’Infortnateur Itallen. Popolna militarizacija rudnikov na Labinščini DNEVNA ŠTAMPA r 0 IMPERIJALISTIČKOM PODVIGU ANTE TRESICA-PAVICICA „/ VERNÀCOLI" Zopet nekaj novega, čeprav ne popolnoma, smo opazili v »Piccola della sera« z dne 18 junija t. 1. V članicu, kjer zahteva uvedbo šestega ljudsko-šolskcga razreda, je zmed drugim na poseben način označen naš jezik. Imenuje ga >i vernacoli«. To ni ne jezik, ne dijalekt in niti en sam, ampak večje število ter celo nekaj manj kakor dijalekt. So to »govorice«, ki jih rabijo »famiglie rustiche« ... Potem nam omenjeni list razlaga odkod, ta beseda. »Verna« je po latinsko suženj ali hlapec, ki so jih imeli rimljanski zavezniki ali podložna ljudstva. Torej so to še menj kakor rimljanski hlapci.. »Vernacoli« pa so bile govorice, ki so jih rabili ti hlapci in ta njim podložna ljudstva med seboj. Prav pred kratkim se je ustanovilo zopet »rimsko cesarstvo« nekatere rimske metode pa so vladale že od začetka fašizma in druge so sedaj zopet dobile svoj obnovni obstoj in oživljenje. Tako smo mi sedaj postali hlapci tudi po govorici, po jeziku. Obnovljeni so stari nerimljanski hlapci v latinskem cesarstvu... Edino, kar je še ostalo našemu človeku, je jezik. Vse drugo so mu pobrali, požgali, uničili, ubili, zbrisali, razstrelili. Preveč bi bilo naštevati. V zadnjem času vidimo, da so se s podvojeno silo vrgli na edino našo svetinjo, ki je kljubovala vsem silam. Iz šole so naš jezik že zdavno vrgli. Tudi iz edinega zatočišča, iz cerkve, je bil vržen. Tu se je najprej uveljavil, od tu je zadnji zginil. Torej je še kakšen prostor, kjer slišiš svoj jezik? Ni ga, v javnih prostorih nikjer. Naš jezik se je zatekel še pod domačo streho. Edino tam še smeš govoriti. Bolje je, da te ne slišijo. Od tod je šel zmagoslavno na pohod v cerkev v urade, šolo, knjige, časopise, v vse naše lepo življenje na vseh področjih, ki so ga nam drugi kulturnejši narodi zavidali, in se je potem zopet vrnil odkoder je prišel. Bogata tiskana beseda je prenehala. Ali bo ta ponosna stavba samo še zgodovina? Kje indite še napisano našo besedo? Kot v posmeh še na tablah pred kakimi utrdbami pri meji, kjer piše poleg italijanščine še v slovenščini, da je prepovedano fotografiranje, pa še to s slovničnimi napakami! Jezik je torej še ostal v naših ljudeh kol neviden, ampak slišen. Tega hočejo odstranili, z vsemi silami. Toda ni ga mogoče odstraniti »po fašislovsko«. Bombe in oganj ga niso mogle izgnati. Zato so potrebna druga sredstva, bolj kulturna. Vsa velika aparatura šolstva, društev, organizacij itd. dela sistematično v tem pravcu. Vedno in vedno beremo, da sc premalo dela za Uali-janiziranje Julijske Krajine, da je premalo šol, tega in onega. Vse to je podobno mlinu, ki. melje noč in dan, a ne more zmleti. Sedaj hočejo tudi dokazati, da ni naš jezik pravi jezik, ampak le nekaka govorica nižje sorte. Nočejo nas priznati za narod, ki nima nič skupnega z njimi, kot le pogubno sosedstvo. Hočejo nas popolnoma izbrisati z zemlje. Degradirali so naš jezik še nižje od narečij. Hočejo, da postanemo masa brez oblike, da nas bodo potem lahko oblikovali po svoje. Nekdaj smo jim bili »allogeni«, »alloglotti« — tujci, samo včasih so nas imenovali Slovence in Hrvate. Potem je naš jezik dobil še nižjo stopnjo, postal je narečje: »dialekt, ki ga govore na Krasu« Ud. Sedaj pa je naš jezik postal hlapčevski jezik. Vse to delo je izvršeno po načrtu, popolnoma sistematično. Kar je zanimivo, je la metoda, ki je sicer popolnoma drugačna, v marsičem slična z zatiranjem našega ljudstva in jezika na Koroškem. Tam smatrajo koroške Slovence za »Pleme«, ki ni slovensko in ne nemško, ampak »koroško«, ki pa se nagiba k nemški narodnosti. Kot vidimo, je vse to delo smolreno in zdi se nam, kakor bi naši sovražniki delali skupno in z istimi metodami. Toda kljub temu naš jezik še živi in vztraja. Ni ga mogoče kar tako zatreti. Posameznika lahko odstranijo, a jezik še ostane. Še vedno je zmožen kljubovati vsem silam. Svoje moči srka globoko iz zemlje, trdnost dobiva iz kraškega kamna, čudovita je ta njegova sila. Vsa sramotenja, ponižanja nasilslva mirno prenaša že vsa dolga leta. Podč, gonijo ga iz širokega prostora v vedno bolj ožjega. Skozi dolga stoletja se je vedno boril na mejah domačije proti močnejšemu tujcu in je odstopal v borbi za zemljo le ped za pedjo na severni fronti in povsod je čudovito vztrajal. Ta borba in vztrajnost so nam bile in so še zadostno jamstvo, da bo naš jezik še vzdržal, da ho še kljuboval velikim silam., kakor kraški brasi proti burji. Toda brez naše nege koliko časa bo mogel še ozdrža'i? UBISTVO BRAJKOVIĆ IVANlAi IZ DANA SLUŽBENO NIJE JOS RASVIJETLJENO Dane, jula 1936. Kao što smo vam bili javili’ o ubistvu seljaka Brajković Ivana sumnja je bila pala na dvojicu mladića iz Račje vasi. Povodom ovog ubistva 'karabinjeri su poveli istragu i saslušali ovu dvojicu fašista, ali oni poriču da se ga ubili. Mi međutim tvrdimo da ga nije nitko drugi ubio nego oni, jer jedan od ovih to je sin zloglasnog postolara iz Račje vasi, hvalio se jednom svom drugu da je on jednoga Hrvata smaknuo, i da mu taj nije zadnji. Kako se vidi, nas se može ubijati, a da zato ne snosi niko odgovornost. — Cić. G. Tresić-Pavičić U posljednje broju našega lista donijeli smo uvodnik o predavanju g. Ante Tresića-Pavičića održanom u Trstu. Na to predavanje se osvrnula i naša dnevna štampa, pa donosimo u izvadcima nekoliko odlomaka iz tih članaka. Splitsko »Novo Dbba« donaša pod naslovom »Predavanje g. dra Tresića-Pavičića u Trstu« izmedju ostaloga i ovo: »G. dr. Tresić-Pavičić je, prema svim izvještajima, sa velikom simpatijom govorio 0 Italiji i o g. Mussoliniju. Medjutim ono u što jedan naš toliko istaknuti i toliko uvaženi javni radnik nije u ovom momentu naročito smio da udje, to je pitanje talijanskog imperijalizma i dokazivanje Talijanima u Trstu, da je njihov imperijalizam sasvim opravdan kao logična posljedica viška njihovo populacije. Još gore je stanovište g. dra Tresića-Pavičića o nekom pravilu pò kojem bi se imalo težiti za pojednostavljenjem jezika, nacija i država, za eliminiranjem slabijih naroda i njihovih jezika, koji ne donose nikakvog progresa civilizaciji, koji nisu u stanju da dadu ustrajan otpor asimilaciji od strane civilizovanijeg naroda. G. dr. Tresić-Pavičić zašao je u ovom predavanju u historiju starih rimskih vremena, koja su njemu u tančine poznata, ali kakvo se god mišljenje imalo o negdašnjem rasprostiranju rimskoga carstva po raznim kontinentima, poslije svega što je čovječanstvo kroz vijekove prešlo, danas treba da svak prizna svakom, i najmanjem narodu njegovo pravo na slobodu i na opstanak, i nema toga pravila po kojem bi veći bili u bilo kojem moralnom ili socijalnom pravu da pojedu manjega. Medjutim, kad bi tu teoriju o većim narodima ti veći narodi i zastupali, moglo bi da to, sa njihovog egoističkog stanovišta, bude i opravdano, ali ne može da bude opravdano, kad tu teoriju prihvaćaju naši ljudi, sinovi vrlo malenog hrvatskog naroda, a koji je ipak kroz vijekove, kao što g. dr. Tresić-Pavičić još bolje od nas znade, sačuvao svoju nacionalnu individualnu svijest. I koji hoće da tu svoju nacionalnu individualnost i dalje čuva i za nju da se bori. Tršianski »II Piccolo« bilježi da je predavanje g. dra Tresiča-Pavičiia bilo vrlo srdačno primljeno od trščanskih Talijana. Ali mi bismo htjeli da znamo, kako je bilo primljeno od naših sunarodnjaka u Trstu i po okolišu, od naših sunarodnjaka u Puli, koji su godine 1918 onako svečano dočekali g. dra Tresiča-Pamčiča, kad je, baš u ime principa samoodredjenja malenih naroda, došao da primi austrougarsku flotu, za koju je poznato kako je i gdje je kasnije svršila. Medjutim ne vjerujemo zapravo ni u srdačnost samih tršćanskih Talijana. Bit će da se za^ vrijeme predavanja osjetio i po koji ironičan posmjeh pri činjenici da jedan vrlo istaknuti čovjek dolazi iz Splita, da im u Trstu govori o onome u što vjerojatno ni oni sami ne vjeruju* Nama je žao što moramo pretpostaviti da je jedan naš negda toliko aktivni političar i koji je u svoje doba znao da strada za narodne misli, a koji 1 dobro poznaje tršćansku pijacu, jer je tamo živio i izdavao novine, morao takav podsmjeh da doživi baš tu, u Trstu, na pedalj od izgorjele palače svih naših nacionalnih institucija, nedaleko od Bazovice, Gorice, Pazina, Poreča Ud. Nedavno smo bili prisiljeni da se osvrnemo na pisanje jednog splitskog Jista koji je slavio talijanski imperijalizam i pravo jačega medjo narodima, po kojem pravu bi baš mi, maleni, morali da stradamo. Sada evo opet ovo predavanje Pa jer je to iz Splita, odavle, gdje se nikad nije tražio sukob sa susjednom kraljevinom, nego se uvijek išlo za tim da budu međju nama dobre susjedske veze, ali ne na štetu nacionalnog ponosa ni s jedne ni s druge strane — treba se pitati: Pa sto je ovo? Zagrebački »Obzor« donaša 1 o. mj. cijeli podlistak o tom predavanju Tresića-Pavičića. Uz ostalo tu se veli 1 ovo: U svom uvodu k predavanju prof. Urbani spominje, kako je — vezan dugotrajnim književničkim prijateljstvom sa slavnim piscem rimskih drama »Finiš reipublicae«, što 1930 i 1931 izadjoše i u talijanskom prijevodu, —- prošloga ožujka upozorio ga, da »nijedan spisatelj ni politički čovjek jugoslavenski ne bi od njega bio podobniji da se pridruži glasovima simpatije za Italiju, očitovanim po Paul Bourgetu, Bernardu Shawu, dru Kramaržu, čehoslovačkim le-gionašima, poljskim prijateljima Italije i drugima, koji lojalno osudiše spletke Lige naroda i opaku ekonomsku opsadu Italije«. Tomu i takovom pozivu, koji je zacijelo morao pogolicati vanredno osjetljivu sujetu našega odličnika, nije se dašto on mogao oglušiti, nego joj se pripravno odazvao, i, kako tršćanskoj publici priopći njegov do-glasnik, več 24 travnja stiže ovomu sastavak, koji uzmože predati javnosti tek dva gotovo mjeseca kasnije, jer kulturni fašistički institut nije bio zbog prije preuzetih obveza još iscrpio svoga programa. Odlični prijatelj Italije, drug i prijesni prijatelj Cezara Battisti i talijanskih zastupnika u bečkom saboru, istaknuti dalmatinski poslanik razglašen kao izdajnik a.-u. monarkije, hrvatski parlamentarac i urotnik, kako ga je zatim oslikao predavač, dobiva dakle riječ, tek pošto su se obredali svi ostali predavači tršćanske prosvjetne ustanove i njegova konferencija, koja bi koncem travnja bila za cijelo još više pospješila osvojenje etiopskoga carstva, čita se eto post festum, tek sredinom lipnja. Poziv, uočimo li imena, kojima je načičkan, bio je zaista zamaman i ushitan; isprika zakašnjele izvedbe nasuprot manje je svakako laskava, a vrlo čudna. Zlobnik koji mogao bi pomisliti ili da je u fašističkim krugovima tršćanskim bilo dvoumljenja, bi li se uopće dveri njihova kulturnoga hrama otvorile glasu žre-ca s druge strane Jadrana, ili da je zagovornik konferencije morao barem čekati dok ova prodje klancima jadikovcima svih stepena oblasne cenzure. Prošla je ipak i održana je pred biranom publikom, gdje nije manjkao ni zamjenik tršćanskoga prefekta, pretstavnika rimske vlade. A prisustvovao i°j je i poljski generalni konzul, našega medjutim nije bilo ; očiti znak da je pisana govornička vježba dra Tresića-Pavičića imala karakter čisto privatne rabote, da je proistekla iz njegove lične inicijative. Jer ne treba da budeš nacionalistički šo-ven, a ni dušmanin talijanskoga naroda i njegove kulture, a da te se ipak čudno dojmi, kada čuješ gdje naš čovjek u Trstu govori o inostranim imperijalizmima, »koji zasužnjuju, odnarodjuju, do krvi mrze, po-nizuju i uništavaju i nacionalno svjesne pukove«, pri tom hoće da žigoše i engleski i francuski i ne znam čiji jošte imperijalizam, koji doduše imenice ne spominje, ali nastoji da što odredjenije obilježi, a u isto vrijeme proglašuje da talijansko zavojeva-nje na Abesiniju nije imperijalizam, nego najčišći produkt dvaju historijskih zakona: zakona pojednostavljenja jezika, nacija i država istrebljenjem slabijih nareda, i zakona prolifikacije i potrebe proširenja teritorija za rasplod plodne ljudske pasmine. A pri tom zove u pomoć i metafiziku i tradiciju samosvijesno izričući: U tvrdom spletu metafizičkog mehanizma sveopće uzroč-nosti, tomu se zakonu ne uzmože oteti ni božanska providnost, jer bi to bila već i tičinila. A ako nije učinila, znak je, da je Sveznajući to htio u svrhe, koje naš razum ne dokučuje«. Pročitanši to učenjačko razlaganje, i pomislivši u taj čas samo na hiljade i hiljade pretvorba hrvatskih i slovenskih prezimena koje je prefektura imala prilike da posljednjih petnaest godina dade proglasiti u rimske službene novine, — a da druge kojekakve sitnice ne spominjemo, — bi nam za čudo, kako se taktični naš dr. Tresič-Pavi-čič nije dosjetio opomene: »non parlare di corda, in casa dell appicato« (da ne govoriš 0 konopu u kuči obješenoga). Za ljudski Je razum svaki čin 1 dogadjaj u empiričnem svijetu tek posljedica danih uzroka: i umorstvo i razbojstvo, kao i sučev pravorijek i izvršenje kazni — i konferencija dra Tresića-Pavičića i različite kritike o njoj. Ali za normalni ljudski osjećaj, za praktični život, nije svaki dogadjaj isto, a onaj, koji se umujući ne zadovoljava dn teoretski shvati zbivanje, nego ide za tim, da sve, što se zbilo i nbod nožem i otimačinu budžeiara, odobri i opravda filozofskim zasadama, upolrobljene filozofeme ponižuje do sofizama i pokazuje simptome bolesti, koju je Croce označio izričajem, koji ne moram spomenuti. Talijanskoj kulturi, ponajpače estetskoj, a i filozofskoj i znansivenoj, mi zaista mnogo dugujemo, ali se talijanskom narodu ne ćemo odužiti ispraznom glorifikacijom svake pojave u njegovom povjesnom razvoju. Sušačke »Ptf morske Novine« donašaju uvodnik preko dva stupca, ali radi pomanjkanja prostora donosimo tek par pasusa : »Teza koju je g. dr. Tresić-Pavičić razvio u svojem predavanju, u kojem je branio 1 opravdavao ne samo preduzeće fašističkog imperijalizma u Istočnoj Africi, nego preduzeće svakog imperijalizma, pa i svako drugo eventualno preduzeće fašističkog im- perijalizma, kao i njegove pretenzije, na vlas se podudara sa tezom, koju je u ime čitave Italije razvio pred cijelim svijetom, pred najpozvanijim forumom Italije, u talijanskom senatu, »čovjek širokih i dubokih vidika koji danas upravlja sudbinom Italije«, u jednom drugom momentu, u momentu kad umalo što nije došlo do jednog drugog preduzeća fašističkog imperijalizma zbog poznate i namjerno i preračunano naduvene afere trogirskih lavova. Zar je g. dr. Tresić-Pavičić tako brzo zaboravio na one momente i na tezu koju je ova ista fašistička Italija tada zauzela prema nama u ime svoje civilizacije i svih onih principa, što ih je i g. dr. Tresić-Pavičić iznio u svojem predavanju? I zar je g. dr. Tresić-Pavičić zaboravio, da po istim ovim principima današnja Italija brani zatiranje onog, ne malog, dijela našeg naroda, koji se nalazi pod njezinom vlašću, i da bi po istim principima mogla braniti i svaku svoju pretenziju na našu zemlju, naročito na onaj naš kraj, kojemu i g. dr. Tresić-Pavičić pripada po svojem rodjenju? A g. dr. Tresić-Pavičić valjda ne misli, da i ta eventualnost nije tako aktuelna, naročito danas, kad je fašistički imperijalizam opijen uspjehom svojeg preduzeća u Istočnoj Africi i upravo podražavan i potican tako eklatantno dokazanom slabošću današnje Evrope na nove podvige. U tom i jest grijeh g. dra Tresiča- Pa-vičića prema njegovom narodu. Ali će taj njegov grijeh, na sreću, ako i ne zaslugom g. dra Tresića-Pavičića, ostati bez ikakve štete po nas, a ni fašističkom imperijalizmu neće ni mrvu koristiti. U tom i leži tragi-komika ovog ispada g. dra Tresića-Pavičića, koji u svojoj čudnoj pozi ne vidi da je postao smiješan i u očima istih onih Talijana, koji mu podvaljuju raznim titulama i podavanjem daleko veće važnosti i vrijednosti nego ih dr. Tresić-Pavičić ima.« Beogradska »Samouprava« pod naslovom: »Tresić-Pavičić đementia servilis« piše pri koncu ođužeg članka i ovo: »Pošto je g. Pavičić ovakvom svojom teorijom dao svoje mišljenje i svoj blagoslov svakome ko zauzima tuđju zemlju u cilju da je eksploatiše i obrađjuje, on se osvrće i na Jugoslaviju konstatujući da ona ne zavidi Italiji na uspjehu njenog oružja u Etiopiji, iako je Jugoslavija nerado morala da primjeni sankcije, pokoravajući se iz solidarnosti odlukama Lige naroda. Da bi potvrdio svoj optimizam o zajedničkim interesima Italije i Jugoslavije, g. Pavičić kaže, kako se ne može citirati ni jedan slučaj invazije Južnih Slavena u Italiji i kako njihov' interesi graviraju drugim pravcima, prećutavši tu da kaže na kakve zajedničke interese on misli, pošto je prije toga odrekao pravo na život svima malim narodima.« »II Piccolo della Sera« kaže, da to predstavlja jedan interesantan dokumenat, koji svjedoči o mišljenju mnogih jugoslovenskih intelektualaca. Dokumenat je interesantan i za nas. Mi ga registrujemo radi ilustracije o tome kakve sve vajne intelektualce ima ova zemlja* Si tacuisses, sapiens marisieses! Zagrebačke »Novosti« donijele su istog dana kada i »Istra« preko tri stupca dug članak o tome sa slikom g. Ante Tresića-Pavičića. Taj članak je izazvao iste večeri senzaciju u Zagrebu i svuda gdje su se »Novosti« čitale. Očekujemo, da će g. Ante Tresić-Pavičić doskora napasti sve one koji su osudili te njegovo »imperijalističke podvige«. Ako ne nadjo lista u našoj državi štampat će mu to sigurno njegov prijatelj cavaliere Umberto Urbani (Vrbanac) u tršćanskim fašističkim listovima. Jer to je, bogme, i zaslužio. Ako ne po tome što je svojim ispadom koristio fašizmu, a ono po tome što je osramotio ne samo sebe već i cijeli naš narod, što Urbs-niju i komp, naročito godi. Villa Vašington prevučena u Villa Roma Neki dan pusta graja ispred vile Mosoe-skog guslara na Mejama. Pred njom dipli w svoje kalabreške diple piferaro Guerrino Saltamerende, a oko Gverina skakuće ženo mu i desetero djece. Na tu muziku izidje no kapiju Njegova Ekscelencija Mosorski gu' alar i u dva jezika (kad opazi Kalabreza) upita: — Ko ste, što tražite, che volete? — Eccelenza Tresettc Kalabrage ( ptf ero-ro izmijenio je odmah ime Njegove Ekscelencije bez ukaza Duceova) hoću da udjero u vaša kuća sa žena i deset figli, perche vi ste barbaro, n ja figlio della cultura millenaria ed anche plodan pieno djeca ... Tolr le, Tresette, grabatum tuwn et ambula završi Saltamerende — che udjem u kuéu. I Njegova Ekscelencija Mosorski GuslaT da se pokaže saglasan sa svojim predavo0 njem u Trstu, pročitanim od Vrbanca pardon — Vrbania — uze gusle javorove, zakopča rečin u uho i. ne zna se da li ie išao u Mosor da lovi vukove ili na Hvof da lovi skuše. Svakako u villu je ušao con tutta la fa' miglia Kalabroz Guerrino Saltamerende • odmah zabio na kuiu cimer Villa Roma. ćuk mek GLASOVI TALIJANSKE ANTIFAŠISTIČKE ŠTAMPE SANKCIJE I SANKCIONISTI. Pred nekoliko mjeseci sankcije su bile slava i nada 50 država, Lige naroda i skoro cijelog čovječanstva koja hoće mir i traži vršenje jedne internacionalne pravde. Danas, međutim, svaki hoće da se čim brže oslobodi moralnog i materijalnog tereta sankcija primjenjenih na napadaču, čak se čini da sankcije više peku sankcioniste nego li sankcioniranog. U Engleskoj gdje se vlada ne boji optužbe za kukavičluk dobačene joj od laburista i liberala, čak je i Eden tvrdio da neuspjele sankcije mogu svršiti s ratom, a ne ispravkom izvršenog zločina, od kojega napadač nesmetano uživa plodove. Skoro cijela Evropa, udružena u Društvu naroda, nije u stanju da napadača prisili na poštivanje međunarodnih zakona... A budući da naši političari ne mogu da se pohvale obiljem stida, moći ćemo u Ženevi prisustvovati ostracizmu sankcijama pjevanom u zboru. I jao si ga onome ko bude u tom zboru stornirao. Giustizia e Libertà. RAZLIKA IZMEĐU TALIJANSKE I FRANCUSKE RADNE SEDMICE Sef fašističkih milanskih sindikata ironizira u »Popolo d’ Italia« cd 20 juna francuske sindikalističke pobjede. — Po onome što on piše izlazi da u Italiji imaju radnici već odavna ono što su Francuzi tek sada dobili. On međutim zaboravlja da kaže kako je u Italiji bila uvedena 40 satna radna sedmica iza kako je većina radnika bila prisiljena da radi u smjenama nedjeljno 30—35 sati, a čak i samo 20 sati, i da je 40 satna radna nedjelja bila u isto vrijeme popraćena sa smanjenjem nadnica za 18 posto. U Francuskoj je međutim provedena 40 satna radna nedjelja dok su u isto vrijeme ostale stare nadnice povećane još za 12 posto. Giustizia e Libertà. POSLIJE VELIKOG IZDAJSTVA. Consummatum est. Velika engleska izdaja mira i principa kolektivne sigurnosti izvršena je. Izdani su oni principi kolektivne sigurnosti za koje je sir Samuel Hoare bio rekao u Zečevi 11 septembra 1935 da su oni »sastavni dio nacionalne britanske savjesti«. Gospodin Eden je to izdajstvo opravdao u ime realizma bez principa koji je kriv za de-kadansu Evrope. U engleskom parlamentu su našli većinu koja je pokrila to izdajstvo usprkos ogorčene borbe provedene od naših drugova laburista. Ta borba laburista Protiv izdajstva donijet će brzo svoje plodove rušenjem vlade koja se onečastila napuštajući stvar pravde. II Nuovo Avanti. BOLJE UMRIJETI NEGO OVAKO ŽIVJETI. Aleksandrija, juna — — Ja toliko radim od zore do mraka za same 4 lire. Toliko raditi, a slabo jesti. Bolje je umrijeti nego ovako živjeti. Barem će tada biti sve svršeno. Il Grido del Popolo. RADNICI SE VRAĆAJU IZ AFRIKE. U Italiji se izjavljuje da će se pri gra-djenu putova u Abesiniji upotrebiti 100.000 radnika i to 50.000 Talijana, a 50.000 uro-djenika. Sa »Umbriom« se 20 juna vratilo iz Afrike 870 radnika kojima je istekao ugovor. On: nisu htjeli obnoviti ugovor i ostati u Abesiniji, a izjavili su da su životne prilike ža radnike nemoguće. Il Nuovo Avanti. Konferenca komiteta za pomoć ŽRTVAMA TALIJANSKOG FAŠIZMA. Pariz, 20 juna. — Komitet za pomoć žrtvama talijanskog fašizma sastao se na konferenciju 19 o. mj. pod pretsjedništvom Jean Richarda Blocha. Medju ostalima bih su prisutni: general Nemours, profe- sori Cohen i Mengin, gdja Rozelaar, dramski pisac André Varenne, književnik Charles Vildrac, profesor Marcel Cornu, pret-stavnik Medjunarodnog udruženja nastavnika itd. Talijani su bili u velikom broju, lako su medju ostalima bili prisutni i gg. Modigliani, Cianca, Buozzi, Bocconi Nico-letti. Rugginenti, gdja Estolla Itd. Referat o radu komiteta pokazao je koliko i na koji način je komitet radio i kako je uspio da zainteresira javno mnijenje ne samo u Francuskoj, već i drugdje. Tako je na pr. u Argentini osnovan jedan Podkomitet sa svojim štampanim organom, sa plakatima i mitinzima. U Belgiji je ta-kodjer osnovan podkomitet. U Jugoslaviji se uspjelo pokrenuti javno mnijenje naročito medju Slovencima i Hrvatima i u studentskim masama: uspjelo se u Engleskoj, U. S. A, u Australiji itd. Jedan govornik je obavijestio o kampanji za amnestiju i protiv zakona terora koju je komitet organizirao prigodom de-fetgodišnjice Specijalnog tribunala. Ta katnpania ima veliku važnost, pod uvje-tom da je dobro vodjena. Modigliani je juzistirao na korisnosti te kampanje — i ’sa kako se izredalo dvanaestak govornika zaključena je konferencija. L’ informateur Italien. ZA OJAČANJE ITALIJANIZACIJE NASE MLADINE Hočejo uvedbo šestega ljudskošolskega razreda — 6000 učencev v Julijski Krajini ponavlja po več let peti razred Trst, junija 1936. Agis. — Fašistom je zelo pri srcu naša mladina. To vidimo sleherni treno tek. Da jo nam hočejo iztrgati, je umljivo iz ogromne aparature, ki služi le poitalijančevanju. Od' otroških vrtcev, balli, mladih Italijank, ljudske šole, avanguarde in ostalih strankinih organizacij pa celo do pred-vojaških vaj in vojaškega roka in še potem, vse to je namenjeno samo enemu cilju. Do dvajsetega leta starosti je mladina podvržena vplivu potujčevanja. Na stotine raznovrstnih društev, ki prikrivajo svoje delo pod kulturnim, humanitarnim, kmetijskim, gospodarskim plaščem, je posvečno skoro izključeno temu cilju. Celo denar mednarodnih humanitarnih institucij uporabljajo za poitalijančevanje naše mladine ... Toda zopet se jim zdi vse to premalo. Zopet so se vrgli na šolo. Pravijo, da je pomanjkljiva v izvrševanju italijanizacije. šolska doba je predpisana v naših krajih od 6 do 14 leta. Isto je v Južni Tirolski, ni pa v ostali Italiji!_ Zakon Gentile zahteva, da morajo učenci biti v šoli do 14 leta starosti, in če ni nadaljnjih razredov morajo ponavljati zadnji razred. V nekaterih krajih tega niso vzeli dobesedno in so bili otroci izpuščeni po končanem petem razredu z 11 letom. S tem, pravijo, so se odtegnili šolskemu programu. Kajti v obmejnih krajih učitelju ne zadostuje pet let pouka, da bi izvršil celotnega previdenega programa, ker jih mora podučiti v »idioma nazionale«, ki je »notevolmente (!) dissimile dai vernacoli usati nelle famiglie rustiche« (»Piccolo della sera« 18. jun.), ki se precej razlikuje od govoric, ki jih rabijo kmetke družine. Program je pač uspešna in zadostna italijanizacija. V ostalih krajih Julijske Krajine pa je po tem zakonu moralo 6.000 otrok pohajati peti razred, čeprav so ga z uspehom izvršili, in to celo skozi štiri leta! Da bi jih ne učitelji odpustili pred 14 letom starosti že iz petega razreda in da bi se ne pregrešili s tem zoper zakon (errore tanto piu grave nelle zone di frontiera — napaka toliko hujša v obmejnih krajih), je izdal inspektor v Trstu odlok, da morajo strožje postopati pri izpitih, ker so opazili, da učenci ne obvladajo predpisanega znanja. Kakšnega znanja si lahko mislimo. Zaradi tega in da bi temu odpo-mogli mislijo na uvedbo šestega razreda. L. 1934. so ustanovili za učence, ki so končali peti razred, tečaje za kmetijstvo znanega društva Ente Faina (corsi rurali di avviamento all agricoltura). Teh tečajev je okrog 50 pestimi tedenskimi urami in delujejo sanib pozimi. V raznarodovalne svrhe služijo zopet večerni tečaji za te učence in jih morajo obiskovati do 14 leta. če teh tečajev ni, morajo tudi po štiri leta obiskovati peti razred. Poleg teh tečajev obstojajo že dopolnilni večerni tečaji (corsi serali complementari) za mladino od 14 do 18 leta, katere obiskujejo tudi otroci izpod 14 leta. Ti so namenjeni obrtni izobrazbi in jih vzdržujejo provicialni konzorciji. Teh je tudi okrog 50. K temu moramo dodati še 250 tečajev Italijanskega jezika in splošne kulture« za odrasle, katere pa obiskujejo tudi ljudskošolski otroci. Ker je vseh šol približno 800, jih ostane še 400, kjer se Izobrazba »konča« že s petim razredom. Toda mi dobro vemo, da se fašistična vzgoja ne konča s petim razredom, ampak je še mnogo časa dalje naša mladina podvržena vplivu odtujenja. Toda vse to ne zadostuje, zahtevajo še šesti razred. »Kajti«, pravi omenjeni list, »ijudsko-šolska vzgoja v obmejnih provincah je namenjena predvsem vzgoji tujih generacij (t. j. slovenskih in hrvaških) v na-conalnem jeziku in ustvarjenju politične zavesti, ki ne sme biti dvoumna in negotova«... HAPŠENJA RADI IVANJSKIH KRIJESOVA Usprkos zabrane, ivanjski su se krijesovi palili po istarskim selima i ove godine Golac, jula 1936. — Običaj je u našim krajevima da se 23 juna t. j. uoči Sv. Ivana, pale krijesovi po poljima i po raznim mjestima po selu, ali i ove smo godine to htjeli da učinimo, pa su nam karabinjeri to zabranili. Usprkos ove zabrane naša su polja svijetlila i palili su se krijesovi ne u selu, nego izvan sela. Radi ovog »prekršaja« uhapšena su bila četvorica naših mladića i to: Mami-lović Ivan, Maglica Anton, Jurišević Anton i Grdević Josip. Sva su ova četvorica bila odvedena od karabinjera na ^općinu u Materiju, gdje su bili saslušani i nakon ovoga pušteni kući. — ĆIĆ. SPET NOVA OBSODBA 35 LETNI BRIC IVO IZ DORNBERGA Gorica, junija. 1936. — Agis. — I Ni dolgo od tega, ko smo poročali o pri- j hodu nekaterih naših konfinirancev iz Južne Italije. Čeravno so bili poslani domov samo taki, ki so bili res popolnoma po nedolžnem obsojeni v konfi-nacijo, ali pa zaradi kakega pravnega prestopka, smo upali, da pridejo tudi ostali. Toda teh ni. Pač pa so na dnevnem redu nove aretacije in te dneve smo se prepričali, da je bil 35-letni Bric Ivo, daleč naokoli poznan in spoštovan posestnik iz Dercnberga, poročen in oče štirih otrok, od goriške kon-finacijske komisije obsojen v konfina-cijo. Že nekaj časa je od tega, ko so ga aretirali in poslali v Gorico in tudi sodeč po raznih govoricah smo pričakovali, da bo aretirani poslan v konfina-cijo, vendar prepričani, da ni ničesar zakrivil smo kljub temu upali, da ga izpustijo iz zaporov. Po amnestiji zopet v zapor Trst, julija 1936. — Pri procesu proti tako zvanim »slovenskim teroristom«, ki se je vršil v Trstu v začetku septembra 1930 in ki je obsodil na smrt s streljenjem v hrbet štiri mlade slovenske fante, je bil med drugimi obsojen tudi Andrej Manfreda iz Kobarida, in sicer na 10 let ječe. Na podlagi dveh amnestij, ki sta bili izdani po njegovi obsodbi, se mu kazen reducirala na pet let, tako da je pred dobrim letom smel zopet domov. Seveda ni bil s tem že prost, temveč pod stalnim policij- skim nadzorstvom. Pred nekaj dnevni pa so ga aretirali in gnali v zapore v Gorico. Kaj utegne biti vzrok njegovi aretaciji, ni nikomur znano. Očitno bo tudi njega doletela enaka usoda, kakor Romana Pahorja, Slavka Bevka iz Cerknega in Ivana Obada iz Saleža, ki so morali po prestani kazni v konfinacijo. Po sistemu, ki vlada sedaj v Italiji, zlasti pa v Julijski krajini, pa utegne doleteti Manfredo še hujša kazen. GOMILANJE VOJSKE UZ GRANICU Narod očekuje rat i promjene Vrbica, jula 1936. — Ovih posljednjih dana došao je u naše selo jedan bataljon vojnika 96 pješadijskog puka. Koliko smo mogli doznati, ovi će vojnici ostati u našem selu duže vremena, jer da se spremaju velike vojničke vježbe na Snežniku. Ne samo da su vojnici došli u naše selo, došli su i u druga nama susjedna sela. Koliko smo doznali zaposjeli su sva sela uz granicu od sela Klane pa do Bistrice, i u svakom je od ovih sela smješten po jedan bataljon vojnika, bilo pješadije, bilo artiljerije. Ne znamo što će nam ove vojničke vježbe donijeti ali možemo da već unaprijed predvidjamo da će nam uništiti naša polja i naše usjeve. Po nekim su se selima nastanili po kućama i štalama, a u nekim pod šatorima. Glede ovog utaborenja vojske u cijeloj se našoj okolici šaputa i govori da ovo ne znači vježbe nego da će biti rata, jer do sada nije još bilo toliko vojske u našim krajevima koliko je sada, pa možemo vam reći da bi i sav naš narod želio da dodje do rata, jer mi u ovim krajevima ne možemo da podnesemo ovaj teror, pa si svaki želi da već jednom nešto započne, jer se nadamo da će barem tako doći do nekih prom iena. Gospodarska situacija v Italiji Sankcije so mnogo škodovale Italiji Konfederacija italijanskih industrijalcev je objavila v svojem mesečnem glasniku izčrpen položaj italijanske industrije v zadnjem času. Iz tega je razvidno, da se situacija ni bistveno spremenila. Nekatere industrije so zmanjšale obrat, ker ne morejo dobiti sirovin. druga podjetja pa so morala zmanjšati obratovanja, ker niso mogla plasirati svojih produktov v inozemstvu. Nekatere industrije zaznamujejo zna- ten porast. Kot vidimo iz tega avtentičnega in fašističnega vira, sankcije mnogo škodujejo Italiji, ter vsaka zatrjevanja s fašistične strani, da sankcije prav nič ne škodujejo Italiji, so s tem postavljena na laž. Tista industrija, ki najbolj dela in ki Je znatno povečala svoj obrat, je industrija za vojno Toda to ne pomeni nikake aktive za državo. (Agis). BUBNJIĆ GRGO IZ VODICA SE VRATIO IZ KONFINACIJE, ALI JE SAV SLOMLJEN I BOLESTAN Vodice, jula 1936. Več davno javili smo vam kako je naš seoski starješina g. Bubnjić Grgo bio uhapšen i od riječkog suda osudjen na dvije godine i 7 mjeseci. Nakon odsjedene kazne bio je konfiniran na 5 godina; Sada je pomilovan i pušten kući. Kada je došao kući nije ga se moglo ni razpoznati, jer izgleda 20 godina stariji nego što jest. — Čovjeku se srce steže kad on pripovijeda o mukama i patnjama koje je podnosio u zatvoru. — ćić. DROBNE VESTI IZ NAŠE DEŽELE — V Idriji je bila na svečan način izvršena maša zadušnica za vojakom Karlom Vidmarjem, ki je umrl v Abesiniji. * — V T o lm i n u se je na čuden način utopil enoletni Alojz Koren. V odsotnosti staršev se je spravil v velik škaf poln vode in se utopil. * — Aretirali so Pajntarja Antona»»iz Grahovega. Moral bo sedeti tri mesece, ker se je prekršil zoper zakone o javni varnosti. * — V Krnici na Goriškem je požar upepelil senik Frančiški Cigoj. Škode je 4.000 lir. * — Stre la je udarila v električno lokomotivo v trenotku, ko je vozila na go-riški kolodVor. Človeških žrtev ni bilo. Vlak pa je imel 20 minut zamude. * — Eno leto, en mesec in 100 lir kazni je dobil Srečko Bončina iz Idrije, ker je lovil ribe in se zoperstaljal gozdnemu čuvaju. ♦ — Tri mesece in 500 lir pogojno je dobil Alojz Žbogar iz Lažen, ker je hranil protipostavno na domu razstrelivo in ga ni prijavil. ♦ — Ferdinand Kocijančič iz Gorice je dobil en mesec zapora, ker je prekršil določbe opomina (diffida). ♦ — Strela je ubila Pavlo Krivec. staro 36 let, iz Pečin pri Sv. Luciji, ko je delala na polju. * — V Brestjah (Kojsko) je z g o r el a hiša posestnici Frančiški Marini (Juretič). Zgorelo je vse poljedelsko orodje in 40 q sena. Skoda znaša 15.000 iir. V Trnovem na trnovski planoti je zgorela hiša Josipini Volk. Škode je za 7.000 lir. * — V Trstu je prefekt dal zapreti zopet neko slovensko trgovino. Pod motivacijo, da je prodajal kravje meso za volovsko, je moral zapreti svojo mesnico Ivan Konjedič v via delo Scoglio 33. * — Občina Hrenovica, kakor tud vse njene frakcije, je dobila pred kratkim elektriko. * — Žena fašiste Uljana iz Vrbovog umrla je u bolnic) ođ posljedica automobilske nesreče, o čemu smo več javili Njezina kći se takodjer nalazi n vrlo teškom stanju KASA KULTURNA KRONIKA DRAGA MOŠČENIČKA U FILMU Ovih dana prikazivana je u Edison kinu njemačka opereta »Nasmijano srce« u kojoj glavne uloge igraju Jenny Jugo i Paul Hòrbiger. To je ljubavni roman vesele i hirovite bogataške kćeri sa nekoliko dobro odigranih prizora. Stvar po sebi nije osobito značajna, ali je za nas od interesa pozadina toga filma, koji je snimljen u ubavoj Mošćeničkoj Draži. U nizu lijepih snimaka prikazuje se panorama Drage, njezina riva, obalni put, plaža i more pred njom. Iznad samoga mjesta, na lijepom po' ložaju ističe se velika školska zgrada, podignuta neposredno prije rata i svečano otvorena u aprilu 1914 godine. Sa bolom u duši gledali smo u tu kuću koja je našem narodu bila nekad kula svetilja, a danas služi u svrhu odnarođivanja naše djece. Jedna letimična slika dovela nam pred oči i tržnicu, gdje smo u vrevi primjetili nekoliko poznatih lica. Nagla promjena prizora nije nam dopustila da se zagledamo u sva ona lica pa da im otčitamo misli i patnje Slijedile su zatim uske uličice pa vile uz plažu, bujna subtropska vegetacija i stotinu drugih milih prizora. Vila Osoj-nak, do samog mora, poslužila je u filmu kao hotel u kojemu se odvija ljubavni roman mlade bogatašice. Spoljaš-njost, nutrina i romantična okolina ove vile dala je filmu množinu vanredno lijepih snimaka. Jedna slika zahvatila je na litici povrh mora i drevni grad Mošćenice, za koji se čini kao da je zamro. Jedna za drugom sve bolne uspomene! Na završetku prikazivanja, iako je bio sretan i veseo, oči su nam bile oro-šene suzama... NAŠI OBMEJNI PROBLEMI Pod tem naslovom je objavila te dni Družba sv. Cirila in Metoda v Ljubljani referate, ki so bili podani na omladinskem narodno-obrambnem tečaju, ki se je vršil pod okriljem omenjene družbe o priliki njene petdesetletnice 4. in 5. septembra 1935. v Ljubljani. Vsebina knjige, ki obsega pet tiskanih pol osmerke na lepem brezlesnem papirju, je sledeča: 1. Uvod. 2. Dr. Milko Kos: Historični razvoj slovenskih narodnostnih meja (Članku je priložena slika: Obseg slovenskega ozemlja v 9. stoletju); 3. Dr. S. Ilešič: Po-litično-geografski položaj naše narodnostne meje na zapadu in severozapadu; 4. Prof. F. Baš: Slovenska narodnostna meja na severovzhodu (slika: zemljepisni pregled severovzhodne meje); 5. Dr. L. Čermelj: O naši mladini v Julijski Krajini; 6. G. Brodnik: Položaj naših bratov pod Avstrijo; Ing. Janko Mačkovšek: Tuje aspiracije in imperializmi (s sliko); 8. Dr. Branko Vrčon: Manjšine v luči meddržavno-pravnih oUyeznosti; 9. Andrej Kršič: Narodna misel in narodno-obrambno delo; 10. Tugo-mir Prekoršek: Pomen in delo Družbe sv. Cirila in Metoda. Priložena je še slika udeležencev tečaja. Knjigo, na katero se bomo še povrnili, priporočamo vsem, ki se zanimajo za naše brate onstran meje in za probleme našega naroda ob severni meji. U neprilici! Ormar sa odijelima je skoro prazan. Dopust je pred vratima i za odijelo ne preostaje već mnogo novaca, a svejedno bi htjeli na dopustu lijepo i lagano biti obučeni. Tada može pomoći samo jedno. Šta ? Kupiti Ti VAR ODIJELA VIJESTI IZ ORGANIZACIJA GODIŠNJA GLAVNA SKUPŠTINA ,,iSM“ Rikard Katalinić-Jeretov pretsjednik Emigrantsko udruženje »Istra« u Splitu je održalo svoju drugu redovnu godišnju U SPLITU r MARTIN ISTENIČ I Umro je barba Martin Istenić u 76 godini starosti, dugogodišnji vođa stajališta žminj, na kom je mjestu bio od otvorenja tog stajališta pa do umirovljenja po Talijanima. Poznaju ga dobro naši dobri Istrani po Vodnjanščini, Smoljin-ščini, Sv. Petarščini, a osobito pak žminjci, jer baš za vrijeme rata bila je njegova već pokojna supruga Uršula desna ruka jadnim i sirotim ženama, kojih su muževi ili sinovi bili u ratu. Ta bilo je već prije rata kod barba Martina pravo sastajalište naroda gdje su se vodili razgovori i čitale novine, a među ratom bilo je tu pravo sijelo. Za pokojnim tuguje šestero kćeri i sinova od kojih se 4 nalaze u Jugoslaviji. Barba Martin počivaj u miru u rodnoj grudi u črnom Vrhu nad Idrijom. f ANTE GROM V Ljubljani je v nedeljo umri g. Ante Grom, bivši carinski posrednik, ki je pred kratkim praznoval 80-letnico. Rodil se je v Ljubljani i. 1856, svojo mladost je preživel v Idriji, kot carinski uradnik pa je služboval v raznih krajih po Primorskem, kjer se je tudi poročil z znano našo dobrotnico go. Mašo Zavednemu in vnetemu narodnemu delavcu bodi ohranjen trajen spomin, prizadetim naše sožalje! (Agiš)). U FOND „ISTRE” Da počaste uspomenu pok. Augusta Rajčiča, školskog skupštinu dne 28 juna u Sokolskom Domu. Pretsjeđatelj dr. Mlhaljević otvorio je skupštinu u 9.45 sati i govori o prošlogodišnjim prilikama u društvu Pretsjednik daje zatim riječ društvenom tajniku-blagajniku bratu Žnidaršiču, koji izvještava o djelovanju tajništva i stanju blagajne. Ispred nadzornog odbora Rikard Katalinić-Jeretov izvještava da Je bilo pregledano čitavo djelovanje društvene uprave. Kaže da su dva blagajnička knjiženja Ispravna 1 da Je čitavo poslovanje u potpunom redu. Nadzor ni odbor predlaže razrješnicu društvenoj upravi. Skupština prihvaća. Prešlo se zatim na izbor nove uprave, te Je na predlog kan-didacionog odbora jednodušno Izabrana slije deća uprava: Pretsjednik Rikard K a t a 1 i n i ć-J e r e-t o v, potpretsjednik dr. Jos. Mihaijević, tajnik I. Vitomir Ujčič, tajnik II. Kristina Križmani ć, blagajnik Vjekoslav Žnidaršič. članovi : Pero Trepov, Jakov Rakić Slobodan Jakič, Anka Lazarevič, Ante Orlan-čić. — Nadzorni odbor pretsjednik dr. Stojan Brajša, članovi Ivan Draščić 1 Mate Ivančič. U eventualijama burno pozdravljen uzima riječ savezni pretsjednik dr. I. M. ć o k. Zahvaljuje na pozdravu 1 donaša pozdrave saveznog vodstva. Pozdravlja Split, glavni grad Dalmacije i centar djelovanja 1 utočište emigranata u Dalmaciji. Govori dalje o borbi za naša prava. Treba, veli dr. čok, da budemo na čisto s tim, da je fašizam zaključio nacionalnu smrt našega naroda pod Italijom. Zato Je borba za manjinska prava bez svakog uspjeha. To Je sasvim shvatljivo, kad se znade, da Je Italija danas totalitarna država 1 ne priznaje narodne manjine. Fašizam traži za tim, da sve ukalupi u fašistički kalup, a to znači smrt našeg naroda. Nama ne preostaje drugo, nego da ili priznajemo takovo stanje 111 da provedemo borbu na život 1 smrt. Emigracija mora stati na stanovište, da treba tražiti konačno riješenjo problema našega naroda u Italiji. I u izvršavanju našega programa imame pravo da se služimo svima raspoloživim' sredstvima. Naša borba Je pravedna, jer ml tražimo pravdu 1 slobodu za naš narod. Kult borbe za naša prava, oslobodjenje naše braće nastavlja dr. čok, treba da unašamo u najšire redove našega naroda. Sa dosadanjim rezultatom ne možemo biti zadovoljni 1 dužnost nam Je, da to Iskreno priznamo. Izlaže stav antifašizma prema našem problemu. Kao emigracija treba da budemo na svojem mjestu da medju slobodnom braćom budimo svijest 1 interes za našu zemlju. Pored toga naša emigracija Imade 1 drugih zadataka. Ističe socijalnu akciju emigrantskih udruženja 1 Saveza, koja nailazi na teškoće. Zatim Je tu 1 pitanje državljanstva. Stanovište saveza Je, da bi svaki naš emigrant trebao da bude u pravima 1 dužnostima izjednačen sa jugoslovenskim gra-djanima i bez sticanja državljanstva. U tome savez nažalost ne nailazi na potrebno 1 dovoljno razumijevanje. Iskazuje nastojanja Saveza o svim tim 1 ostalim pitanjima 1 problemima, medju kojima Je jedino donekle povoljno riješeno pitanje o dozvoli boravka, uvadjanjem posebne legitimacije. Govori o odnosu emigranata prema domaćem stanovništvu. Dr. čok osvrće se zatim na neke čudne Ispade, koji su se desili u posljednje vrijeme 1 kaže da ne može da predje preko pre- 1 uvažavati oni će slijediti njegov primjer njegove savjete. Kaže da mu je drago što je ustao protiv predavanja koje je g. dr. Tresić-Pavičlć po- MALE VESTI IZ JULIJSKE KRAJINE — Štirje fantje iz Črnič so postali sedaj srečni, ker jim je neki Furlani N., vojak v Abesiniji poslal in plačal izkaznice za vstop v faš. stranko iz abesinskega mesta Desie. Namenil jih je baš Črničam. Vzroka ne vemo. ♦ — Italia Redenta je odprla v Bovcu malo letovišče (kolonijo), kjer se bo sončilo okrog 50 otrok mesec dni. * — Velik požar v Prvačini je uničil 25. junija hlev in gospodarske priprave Francu Štucinu. Poleg tega mu je zgorelo še 30 q sena. škoda je precej velika. * — Strela je ubila v okolici Gorice 24-letnega Viktorja Kožuha (?). Ko je prišla nevihta je bil v gozdu, kjer je pobiral drva. Iskal je zavetja pod drevesi in našel smrt. * — Utonila je v cerkniškem hudour-J niku pri Idrijici 21-letna Josipina Gate j. Menijo, da se ji je spotaknilo ali j spodrsnilo, ko je šla preko mostu. » — Velike slavnosti so imeli v Tolmi-I nu. Zbralo se je veliko dopolavoristoV j od blizu in daleč. Pri raznih patriotič-nih manifestacijah so obujali spomin tudi Danteja, ki je baje hodil po teh krajih. * — Goriški podprefekt David je obiskal Idrijo in prisostvoval otvoritvi ki- siao jednom izdajici koji se je negda zvao nematograficne dvorane sanatorija 2-Du-Vrbanac a ne Urbani. Ni kao Hrvat, ni kao | rii Arvvta^- Jugosloven nije smio takova šta poslati, on a< •aosta«- je mogao da ustane samo na odbrani! malih _ _ * i potlačenih. Ovo je najveća sramota za naši Zaradi kršitve ii zakonov o narod završuje g. Katailnić. „ Navni varnosti so bili aretirani 60-letni Uzima zatim riječ brat Pero Trepov, koji a___________________ . »._ — osvrće na socijalnu akciju medju emi- . ” Gabrovec iz Števerjana, 26-Ietiu grantima. Kaže da dosadašnji rad ne vodi ci- Alojzij Bizaj iz Šmartnega pri Kojskem iju i socijalnu akciju treba postaviti na no- | in 32-letni Pavel Šturm iz Podgore vu osnovu. Izvještava dalje, da Je uprava našeg udruženja dostavila u tom cilju konkretan predlog koji je zatim i pročitao. Nakon toga Je skupština zaključena u 12 ' Istu večer Je naše udruženje održalo član- I so izvlekli iz prepada Z velikimi ski sastanak u restauraciji »Lovret« u počast težavami. Uporabljati so morali vrvi. saveznog predsjednika. I ivroniir, do io „„doi —---------s.i Pri Idriji so našli v prepadu truplo kmeta Petra Mavriča starega 70 let. Menijo, da je padel po nesreči, ko je šel [ domov. * ■V Cerknem so karabinerji aretirali v nedeljo «. junija i. i. je imela svoj občni I 33-letnega Nikolaja Močnika iz Zakriža, e ; o,,,» ,1,.. ^ j : „ : rr»„ i rr_11 I Ir- i ______i _ j. s a __ • « OBČNI ZBOR „TABORA" V KAMNIKU zbor emigrantska cdinica »Tabor « v Kamniku. Prostorno sobo so zavedni člani napolnili kljub vročini in kljub lepemu vremenu, ki je vabilo v naravo. Tudi to dejstvo je dokaz, da razpolaga »Tabor« z zavednim članstvom, ki se zaveda svo jih emigrantskih dolžnosti. ki bo moral presedeti 4 mesece in plačati 2.000 lir, ker je prešel mejo brez dovoljenja. ravnatelja iz Opatije daruju u fond »Istre« A. i R. Sar- šon .......................... U prošlom broju objavljeno D 50.— D 39.115.60 UKUPNO D 39.165.60 davanja, koje Je tu skoro o'držao u ime dra Tresić-Pavičića u Trstu g. Umberto Vrbanac. »Njegova Ekselcncija gospodin Tresić-Pa-vicič, kaze dr. čok — poslao je n Trst svoie predavanje nekom gospodinu, koji se zove Urbani, a koji se prije zvao Vrbanac. Ovo me-davanje g. Tresić-Pavičića pročitao Je taj Urbani pred mnogobrojnom talijanskom pu-biikoni, i ovo je za njega teška blamaža. Taj veliki gospodin, koji je poznat kao političar diplomata i pjesnik, nije smio da sve nas i sebe samog tako kompromitira. Talijani su naravno aplaudirali 1 zabilježili to u svoioi štampi, ali ja sam uvjeren da su ga oni 'inS jače ismjehlvali. Ima Mussolini svojih agenata, pa mu nije potrebno savjeta Ekseleneiie g, dra Tresić-Pavičića. Ako je htio održati predavanje, on je morao uzeti drugu temu da bi zaslužio poštovanje tamošnjih vlasti’ Italija njemu nije učinila ništa dobra kad 1e bio zatvaran I šikaniran od austri |skih vlasti ali Jugoslavija mu je dala sve. dala mu ie čast i bogatstvo! On hoće da govori o imne-rijaiizmu. To je teška zabluda. n p ti r - ali toga, jer im je to od interesa, dok jedan * Predsednik tov. prof. Peterlin jn z lepim I „ Aleksandru (Antonu?) Jerebu iz govorom otvoril občni zbor in pročital imena pa- ^aKriZa JO Zgorelo 40 q sena, Stanovanj-dlih borcev za svobodo Julijsko Krajino, katerih I SKa hiša in hlev. Škode 16 8 000 llr Ba-* spomin so navzoči počastili stojo in a slava-klici. je if» hi! ncrpni rtrìrlfn 4 0,-. c«j- t •’ • Na to sc Je spomnil zvestega in požrtvoval- I J.,, 8enJ podtaknjen. Stavbi nisP nega člana pok. Dnrjave. Tudi njegov spomin I zavarovani, so člani počastili stoje z enominutnim molkom. Tajnik tov. MREVLJE je opisal delo društva v zadnji poslovni dobi. Iz poročila jo razvidno, da jo društvo po zaslugi požrtvovalnih odbornikov izvršilo veliko delo na propagandnem in socialnem polju. Priredilo je več predavanj o našem vprašanju, cmigranlski tabor v Kamniški Bistrici, ig PET MRTVIH PRI EKSPLOZIJI GRANATE V GORICI Gorica, junija 1936. Agis. — Zopet se je zgodila v okolici Gorice strašna ne- Pir*“.S I zahteyaia kar pet žrtev. Te vsako priliko, da jo opozorilo na globoko rano — . Z raZStrellVOin, ki J C Ostalo SB Julijsko Krajino. Društvo jo podoljevalo podpore | ^^a Časa VOjnC, SO jasna priča bede. potrebnim emigrantom, skrbelo po svojih močeh Hitro po VOjni SC je pobiranje Vojnega za zaposlitev brezposelnih, veliko delo pa jo izvr- mftt.priinln ■spvprio v „.-„„.„L i»- šilo tudi z izpolnjevanjem »spiskov o tujem Sevect.a Z Velikim rizikom 1Z- državijanu«. placalo, ker ga je bilo veliko. Toda se- Biagajnik tov. Zidarič je podal poročilo o daj morajo ubogi iskalci razkopavati te- =7o,lu70T”š,‘0T^n.V"m.H s* W da vdarijo rav- dolžnost tudi na socialnom polju ter poma- PO granati. V Stari gon pri Gorici so gaio v sili res mnogim emigrantom. pobirali na ta način vojne ostanke Gu- Revizor tov. bizjak je poročal, da je našel stav in Friderik Merliani (Merlan?) oče društvene knjige v popolnem rodu ter Predlagal jn g+nra 40 ' clldu r J uc razrešnico. Predlog je bi! sprejet. ®ln> Stara OZ. 16 let, Stanujoča V Po kratkom odmoru so siedilo volitve. Izvoljen I UllCÌ FaSCOll, 47 letni Ferdin Josip i*1 je bil soglasno sledeči odbor: predsednik profesor 17-letna Josipina LinuŠČek stnrminčn V ALOJZ PETERLIN, podpredsednik RAJKO ,1 v oi S^OUjOCa V gruden, odborniki: alojz ziDARiò, VAD- Montesanto 47, in 21 letni Gverio njal, rado Vodopivec, ABRAMič josip, I f Kvcro. Pri potoku Iškuriu so našli ve- MREVLJE JOSIP, POLENĆIC ANDREJ in VlUjiko 305 mm V. m n n in Roi ŽIN MIROSLAV, revizorja: BIZJAK SLAVKO in virjnnvti ^ Zavrtanik franc. vidnosti je prišlo do eksplozije, ki je do' Prof. peterlin se je zahvalil za zaupanje. I besedno raztrgala trupla imenovanih-Tov. TONE LAHARNAR je pozdravil navzoče v Angel Favero ki ie Ob Času pksnlnzije imenu Primorskega akademskega starešinstva in | „foi mn rv, un casu eKSP10zlJ želel mnogo uspeha. V imenu društva »Tabor« iz ^ J6 bil popolnoma H® Ljubljane in Kluba jugosiov. akademikov iz Tr- Pos*codovan. Zraven njega pa je bila 1* „I^tro ~ć?s!ital nov°mu odboru tov. I letna Veronika Lipušček, ki je dobila VLADKO 0BAP, Načelnik prop. odseka Saveza | težko rano na roki Orl koščka rrvoviatP je želel novemu odboru in vsemu članstvu mnogo | t!j r-r: •i,3' -, ° i.. ka granate- plodnega dala ter obljubil vsestransko pomoč. Razvil se je nato razgovor o letošnjem emi- ntdlrnm tnlinni v tv i _ ■ i i_ z _ sklenjeno, da se 1° i™0 Oblasti SO UVCdle prekkàvo" grantskom taboru mjeno, da so vtonv Občni zbor je potekel v najlepšem soglasju in ob zanimanju vseh navzočih, kar da jo upanjo, da bo delo v novi poslovni dobi še uspešnejše. imenu pmpU omdseka Identificirali so šele tri žrtve.*3" Ostali dve pa je sila eksplozije tako raznesi® in raztrgala da jih ni mogoče dobiti- rijalizmu. To je teška zabluda. O tome moiru govoriti Englezi, Francuzi, Amerikanci Japanci, ali ne i oni iz uvjerenja, nego’ i-«/n toga, jer im je to od interesa, dok mali narod to ne smije. Naročito ne bi smio tako govoriti g. Tresić-Pavičić, jer time ni bije na sve ono što je do sada radio. G dr Tresić-Pavičić kaže da priznaje pravo jačega da tlači manjega, da nametne svoj jezik i kulturu — što znači da on odobrava što su nam odnijeli Zadar, Lastovo. Istru itd Zar 1e bilo potrebno tako govoriti kad je čitav svijet osudio zavojevačke nlanove Italije I morao sc je naći baš naš čovjek, Jugosloven (glas: Dalmatinac!) da glorificira imperijalizam fašističke Italije. Dr. dok završava sa vjerom u konačnu pobjedu, pravde l slobode. Skupština ga burno pozdravlja a novi pretsjednik g. Rikard Katalinić-Jeretov zahvaljuje mu na radu za emigrante i moli ea da se dalje bori 1 zalaže za njihovu stvar a BIVŠI CRNOVRŠKI ŽUPNIK NAMESTNIK V GODOVIČU Hotedršica, junija 1936. — Agi®- Maši U Slavoniii i Baranii Kot .poro,čai° iz Godoviča gre tamkajŠ-„ 1 °‘*l-**“l* nj župni upravitelj g. Dežela Ivan n» T * Posl‘*e iđavne godišnje skupštine osječke bolezenski dopust. V času niCKCVe od- starnkenJč"anstvaSVT s0ie«iSicl odbora,^koje "“è ea bo nadomestoval bivši črno- održavaju prve nedjelje u mjesecu. Najveća vrsK) župnik Filip Kavčič, ki je na raZ' briga bila je oko zbrinjavanja nezaposlenih polozenju. Odkar in nvišol iv b-nufina-emigranata i sticanja materijalnih sredstava, die Zato Je u nedjelju 21 Juna priredjen sabirni Pr? ‘!?lcćklm ."'leama, koji nam je donio _ ______ . i------------ 11523.75 .dinara. Novac je namijenjen socijal- Idrijčane In Ostale rojake noj akciji u toku iduće zime. I ovom prlll- se že danes upozaria na izlet in nriro-utev k* kpm zahvaljujemo sc marljivim l požrtvov- je določena na „ I rl i ^ . i« SosPodJama i gospodjicama, te skupen odbori - ---- '- - - - -z LJubI,“'.i- prijateljicama našega društva, koje su učestvovale u sabiranju. Zahvaljujemo i dobrohotnim prilagacima, koji će svojim skromnim prilogom utrti po koju suzu za vrijeme Ie-dene zime. 1ni«3Luna 0