na nasu opomenu
koju smo razaslali siim, duinicima odazvali su se mnogi, ali ima još uvijek veliki broj tako nesavjesnih, da se na tu opomenu nisu obazreli. Čekat ćemo ih još kratko vrijeme, a onda ćemo poduzeti protiv njih ono što nam još jedino preostaje...
MOŽDA STE 1 VI medju onima, koji nam duguju pretplatu, a nisu se odazvali na našu opomenu? Nemojte dozvoliti da i protiv Vas poduzmemo one mjere, koje kanimo poduzeti protiv krajnje nesavjesnih dužnika. Upotrebite ček, pa pošaljite bar jedan dio dužne svote.
GLASIL© SAVEEA JUGOSLOVEMSICI1I EM SGRANATA IZ JULIJSKE KRAJINE
»ISTRA« izlazi svakog tjedna u petak. — Uredništvo i uprava nalaze se u Zagrebu, Masarykova ulica 28. II. — Broj čekovnog računa 36.789.
Pretplata: Za cijelu godinu 50 Din; za pol godine 25 Din; za inozemstvo dvostruko; za Ameriku 2 dolara na godinu. — Oglasi se računaju po cjeniku.
KON IRES EiSSSšSB KiES
POD PREDSJEDANJEM DRA JOSIPA WILFANA ODRŽAO SE U BEČU VIII GODIŠNJI SASTANAK KONGRESA MANJINA — ZNAČAJNI GOVORI DRA WILFANA I ĐRA BESEDNJAKA — RASPRAVLJALO SE O GENERALIZACIJI ZAŠTITE NARODNIH MANJINA, O PITANJU POSTUPKA DRUŠTVA NARODA S PRITUŽBAMA MANJINA I O ODNOSU CRKVE PRAMA MANJINAMA — INCIDENT NA KONGRESU — TALIJANSKA ŠTAMPA I BEČKI KONGRES
Dr. Josip Wilfan
I	ove godine sastao se Kongres evropskih narodnih manjina, kojemu pretsjeda naš g. dr. Josip Wilfan, na vijećanje. Do • sada se Kongres redovito od 1925 kad je osnovan sastajao u Ženevi neposredno pred sastankom Vijeća Društva naroda, a ove godine je stari red donekle poremećen. Odlučeno je da se Kongres sastane u Beču. kongres je otvoren 29 juna u dvorani bečkog pokrajinskog sabora, a trajao je do uključivo 1 jula. Četrdeset milijuna Evropljana, pripadnika raznih narodnosti, koji nemaju sreće da živu u granicama svojih nacionalnih država, to jest pripadnika narodnih manjina u tudjim državama, poslalo je u Beč svoje pretstavnike. Bio je to osmi sastanak Kongresa. Kongresu su prisustvovale najrazličitije grupe iz svih krajeva Evrope, a svaka grupa imala je jednog ili više svojih zastupnika. Našu manjinu u Italiji zastupao je pretsjednik Kongresa dr. Josip Wilfan i dr. E n g 1 e-bert Besednjak, a prisustvovali su od naših još i dr. Ivan Marija Č o k te dr. Boris Furlan.
GRUPE I PRETSTAVNICI GRUPA NA KONGRESU.
Na VIII kongresu evropskih nacionalnih manjina su zastupane slijedeće grupe: Bugari iz Jugoslavije i Rumunjske, Nijemci iz Estonije, Letonske, Litve, Poljske, Danske, Češkoslovačke, Madžarske, Jugoslavije, Ru-munije i Italije; Grci iz Italije (Dodekanez) Židovi iz Estonije, Letonske, Litve. Poljske, Češkoslovačke, Rumunjske i Bugarske; Jugosloveni: Slovenci i Hrvati iz Italije i Austrije; Litavci iz Njemačke i Poljske; Ukrajinci iz Poljske i Rumunjske; Rusi iz Estonije, Letonske, Litve, Poljske, Češkoslovačke (Prikarpatske Rusije) i Rumunjske; Slovaci iz Madžarske; Švedi iz Estonije; Češkoslovaci iz Austrije; Bijelo-rusi iz Roljske; Katalonci i Baski iz Španije.
Egzekutivni odbor sastoji se iz pretsjed-nika dra Josipa Wilfana (Jugoslaven) i odbornika: prof. dr. M. Kurtschinsky, D. Le-wicky, profesor Maspons i Anglasell, pretsjednik Leo Motzkin, dr. P. Schiemann, G. pi. Sziillò, generalni sekretar dr. E. Ammende.
Španjolska grupa (Baski): dr. I. Izauri-eta; Bugarska grupa Jugoslavije:	prof.
Dimitrov; Rumunjska: advokat T. Tošev; Njemačka grupa iz Estonije: W. Hassel-blatt, barun W. Wrangel; Betonska: nar. poslanik Schiemann, profesor Stavenhagen; Litva: Kosman; Poljska: senator E. Hass-bach, nar. poslanik K. Graebe, B. pl. Saen-ger, Neumann, Utta; Gornja Šleska: nar. poslanik Uiitz, senator dr. Pant: Danska: nar. poslanik dr. Schmidt-Wodder; Češkoslovaška: senator dr. Jesser, dr. pl. Me-dinger, nar. posl. dr. Peters, dr. Luschka; Madžarska:	državni sekretar i. s. prof.
Bleyer, šefredaktor Konig, dr. F. Kussbach dr. Torok, dr. Basch, dr. Rothen; Rumunjska: nar. posl. Roth, senator Muth i nar. posl. Connerth; Jugoslavija: nar. posl. dr. Kraft, senator dr. Grassi; Grčka grupa iz Italije (Dodekanez): pretsjednik dr. Zervos
Židovska grupa iz Estonije: direktor Au-senstadt; Letonska: nar. posl. Vitenberg, prof. Laserson; Poljska: nar. posl. dr. Rožmarin, Griinbaum, Rotenstreich; Češkoslovaška : dr. Margulies; Rumunjska: dr. Fi-schler ur. F. .[ambo: Jugoslovenske grupe: Slovenačko-hrvatska grupa iz Italije: bivši nar. posl. dr. I. Wilfan i dr. E. Besed-
njak; Slovenska grupa iz Austrije: nar. posl. dr. Petek i nar. posl. Stare; Hrvatska grupa iz Austrije: nar. posi. dr. Karal.
Osim navedenih nacija zastupane su još razne grupe narodnih manjina kao: litvin-ske grupe u Poljskoj i Njemačkoj, ukrajinske u Roljskoj i Rumunjskoj, zatim madžarske grupe u Češkoslovaško] i Jugosla-
viji, koje zastupaju dr. pl. Deak, dr. Stre-litzki i dr. Palasthy.
Ruske se grupe dijele još na Estoniju, Litvu, Rumunjsku, Poljsku i Češkoslovačku Slovačku grupu u Madžarskoj nadzire dr. Szeberenyi, član gornje kuće, nadalje osam delegata Čehoslovaka u Austriji i konačno nar. posi. Jeremidcz za Bijeloruse u Poljskoj.
GOVOR DRA WILFANA
Kongres je otvorio govorom pretsjednik g. dr. Josip Wilfan.
Svojim govorom, koji je prenošen radiom, a trajao je skoro čitav sat, — on je znalački uvjerljivo i dokumentovano izložio problem nacionalnih manjina i dužnosti manjinskih kongresa. Govor g. Wilfana bio je neprestano prekidan burnim aplauzima i spontanim odobravanjem prisutnih delegata i galerija na kojima su se nalazili mnogobrojni pretstavnici domaće i inostrane štampe.
U prvom redu dr. Wilfan pozdravlja prestavnike manjina, koji su došli sa svih strana Evrope, da diskutiraju o važnom pitanju, zatim pozdravlja Beč, i grad u kojem se kongres po prvi put sastaje, jer se do sada redovito sastajao u Ženevi. A zatim prelazi dr. Wilfan na sam problem manjina i kaže u svom govoru, koji samo .u odlomcima donosimo, izmedju ostalog i ovo:
Državna karta Evrope stvarno je mirovnim ugovorima izmijenjena s tom namjerom da se udovolji t. zv. principu narodnosti i da prema tome svaki narod dobije svoju vlastitu državu, a svaka država da obuhvata samo jedan narod. Nije mi ovdje zadaća da utvrdim zašto ta namjera nije posve izvršena koje su zapreke i nemogućnosti priječile njeno ostvarenje. No činjenica je da malo koja država Evrope ima savršeno jednako i jedinstveno stanovništvo koje bi bilo bez svake' mješavine dijelova naroda druge narodnosti, i koja bi samo jednoj narodnosti pripadala.
Činjenica je dalje da u mnogim slučajevima narodni elementi dnigih narodnosti koji su državnom narodu pripojeni nisu beznačajne manjine šta više oni su dijelovi općeg stanovništva države koji se ne smiju pregledati i podcijeniti. Dostaju li već te dvije stvari da prikažu problem evropskih narodnosti u njegovom sadašnjem stanju, problem koji je gotovo na cijelom svijetu aktuelan kao veoma važan za unutarnji život gotovo svih država? Ovim dvim činjenicama pridružuje se još i treća koja konačno prikazuje taj problem onakovim kakav on jest:
sudbonosno pitanje cijele Evrope. Treća odlučna činjenica o kojoj želim govoriti je ova: Ostavimo ii postrance neke posve male izuzetke, tada se ono što se iznutra posmatrano čini više ili manje kao narodna manjina kad posmatramo iz vana čini dio cijelog naroda. Ne pazeći na diobu prostora gdje obitava više država ostaje ovakav narod trajno, a u duhovnom smislu skupno i nedijeljivo jedinstven, jedna bistvena živa cjelina.
Osjećaj zajednice, zajednička svijest, zajednička volja, sve to se ispoijava u nastojanju da se održi i uzgoji na vlastiti način jezik i kultura. Ovo prožima cijeli narod. Životna bujica koja struji krozanj ne da se ugušiti niti iskorijeniti nikakvim državnim granicama.
Narod osjeća svoje dijelove preko svih granica kao dijelove koji pripadaju njemu i koji su važni za cijelinu.
Narod ne može ni jedan od tih dijelova da si bez bune ili bar bez bolne reakcije pusti oduzeti. Sjetimo li se tada još toga da narodi, te homogene mase kojoj se mreža evropske državne karte vrlo teško pri-lagodjuje, imadu u gotovo svim slučajevima svoje narodne države, tada je jasno da su dani svi preduvjeti za najjaču napetost internacionalne prirode na području Evrope. Da pak do te napetosti stvarno dolazi i da ona postoji, da je ona već tu i da neće prestati, nego da će se i povećati za to se pobrinula narodna Intolerancija u gotovo svim državama Evrope.
Jer demon narodne intolerancije ne miruje dugo nigdje, a naročito ne tamo, gdje su slično kao za krevet Prokrustov udovi njegove žrtve predugi, to jest gdje dije-
lovi naroda sežu u unutranjost države druge narodnosti. Sigurno je da se ne mogu dijelovi naroda koji sežu kao narodne manjine u područje druge države od strane narodne većine prosto odsjeći sjekirom.
Ali ipak čuju se glasovi da se tu i tamo preporučuju protiv narodnih manjina slične metode kao kakva novovjeka sicilijanska večera ili bartolomejska noć. No činjenica je da narodna intolerancija, pod različitim pretvaranjem i spasonosnim riječima i to uvijek tamo gdje stoje narodna većina protiv manjine, vodi do nastojanja i pokušaja da se unište narodnosti narodne manjine, iako to vlasti različitih narodnih država nesnn'ju učiniti. Usudimo se tad mi kao zastupnici manjina, usudimo se izgovoriti: vrlo, vrlo ih je malo koji nisu opsjednuti od demona narodne netrpeljivosti, koji ne žele da potisnu i asimiliraju narodne manjine, a propuštaju Ii to, izuzetno, čine to samo zato jer ih priječe nepremostive zapreke ili zato jer se tolerancijom slučajno dade postići dobar politički posao.
Moglo bi se na prstima jedne ruke izbrojiti gdje sve vlada puna tolerancija i izmjenično poštivanje.
Razmislimo samo kako je igra političkih sila ponajviše nepovoljna za manjine. Moći ćemo tako uočiti kako je nepovoljno stanje manjina u većini evropskih država. Ko želi da se o tome informira, treba da uzme samo u ruke zbirku obavještenja koju je naša kongresna organizacija izdala. Iz ovog će razabrati položaj narodnosti koje su u Kongresu zastupane. Ta će se zbirka povodom sadašnjeg kongresa popuniti novim izdanjem o uspjesima i promjenama posljednje godine. Ako se svaki od nas i ne može zbog pomanjkanja direktnog znanja poslužiti, kao zastupnik pravice za vlastitu narodnost, stvarnim materijalom koji su pridonijele ostale narodnosti, ipak ta zbirka pruža osnovicu da se općenito prosudi kako u Evropi loše stoje stvari u pitanju tolerancije. Taj se položaj sada još pogoršava.
U svim zemijama raste val šovinizma. Narodna samosvijest i isprsavanje izrodilo se u otvorenu mržnju spram svega što je druge narodnosti, ne vrijedi ni jedan drugi obzir osim isključivo interesa naroda.
Čini se kao da narodima manjka pravi smisao njegove vrijednosti dok svaki od njih ne podloži i ne skrši pod sobom stranu narodnost. Bilo je područja gdje je do sada bio relativno povoljan položaj tamošnjih manjina, čak se postupak u dotičnim državama stavlja kao primjer ostalim na-norodnim većinama. Ali i iz njih dolaze vrlo uzbudljive vijesti o plamenu šovinističkog duha, koji udara na narodne manjine. U Evropi se širi intolerancija i šovinizam, a posljedice?
Posljedice se ne mogu ograničiti samo na unutrašnjost pojedinih država i na njihove granice. Posljedice zahvataju cd narodne manjine preko cijelog naroda. kome one po svojoj narodnosti pridaju, pa tako prelaze i na samu državu.
Ovo nepovoljno stanje truje u porudčju nastavanem manjinama odnose izmedju narodne većine i manjine, a zatim izmedju obih država, koje su narodne države obaju naroda. Tako nastaju napetosti, koje mogu izazvati teške konflikte, pa i otvorene sukobe, osobito kad tome pridodju i ostali faktori. Posljedice su iredentizam, nepovjerenje, osiguranja i ograđjjvana. Narodna manjina može da iskusi još i u mirno doba svoj dio muka, ako obitava na granicama država. Te joj muke prijete u slučaju oružanog konflikta izmedju obje susjedne države. No time nisu ni izdaleka iscrpljene posljedice neriješenog problema ■narodnosti.
Jednu od ovih posljedica na koju se inače i ne pazi ja ću da dirnem, jer bi ova mogla da poprimi veliku ulogu u internacionalnim odnosima.
Najvažnije medjunarodne konferencije prati već nekoliko godina zla kob. Ne može se postići sloga u najprečim, u najvažnijim pitanjima. Nije li glavni razlog tog stanja baš u tome, što se s našim problemom krivo postupa, pa to djeluje na odnose sudjelujućih vlasti?
Ministar pretsjednik Mussolini vidi u raznolikosti evropskih naroda uzrok zbog kog se evropske države ne mogu složiti. Jer raznolikost doista otešćava sporazum. Pravi i najdublji razlog porasta raznolikosti je u tom, što postoji nasuprotna intolerancija. Ova se javlja i tamo i čini nepovoljne posljedice, gdje slikovito govoreći na polju političke sile dva naroda nisu jedan do drugog utaboreni, nego od drugoga djelomice ili posvema odijeljeni. Isključivo interno državno značenje problema narodnih manjina glavna je fikcija.
Problem je u toliko internacionalan u koliko se internacionalizirao ‘ narodno pravnim normama u korist narodnih manjina n izvjesnim evropskim državama.
No bio bi on internacionalan i onda kad ne bi bilo tog utvrdjenja.
Nisu ga ta utvrdjenja učinila internacionalnim, nego su ona sama svakako tek parcijalno i partikularno postignuće općeg evropskog internacionateta problema.
Treba da ovdje prikažem stav kongrese evropskih manjina, prema ovom proble-biemu. Ima različitih narodnosti, koje su zastupane na kongresima manjina. Različne su i države, kojima pripadaju pojedine grupe različnih narodnosti. Suradnjom mnogobrojnih uzroka raznih vrsta nastaje to, da su odnosi u pojedinim državama vrlo različiti, u koliko se radi o tamošnjim narodnim manjinama, pa da ni odnosi u istoj državi nisu isti za grupe različitih narodnosti. Iz ovog našeg zajedničkog nastojanja proizlazi za narodne manjine, koje su na ovom kongresu zastupane jedna dalekosežna općenitost interesa.
Saradjuju 11 manjine koje su zaštićene narodnim pravom s manjinama, koje nisu u istoj zaštiti, razumljivo je, da će se one u zajedničkom pravu izmjenično i na taj način zaštićivati u boju za zajedničko pravo i da zaštićene manjine moraju takodjer zatražiti opću valjanost zaštite.
Nezaštićene pak tražit će bezuvjetno primjenu i usavršenje postojećih zaštitnih utvrdjenja, barem u korist zaštićenih manjina. Na taj se način produbljuje i proširuje solidarnost narodnih manjina, koja cvate na zajedničkom spoznavanju, da imaju svi narodi pravo opstanka a sve to nastoje zajedničkim radom na kongresima manjina da postignu. Taj je rad prešao već teške kušnje. A čekaju ga još druge moguće i teže.
Svaka grupa naroda, koja je u položaju narodne manjine, a koja i svoju narodnost s ponosom svijesno i javno ispovijeda, ta pripada nama. Svi, Litvanci i Nijemci, Židovi i Ukrajinci ili bilo kako da se zovu, neka su uvjereni o našoj solidarnosti. — Svakako zajednička akcija narodnih manjina moguća je samo tada. ako ostane na liniji, na kojoj može da suradjuje doista svaka pojedina manjina, a da se pri tom ne ogriješi o životne interese svog vlastitog naroda. Na bazi ovako stvorenoj, su-radjuju već sedam godina zastupnici različitih narodnih grupa, koji pripadaju našem krugu. Rade jedinstveno.
Sumnja o mogućnosti takovog zajedničkog rada već je davno ugušena. — Sumnje, koje su iz same naše sredine nastale, raspršiše se s uspjehom dosadašnjih naših kongresa.
Ustalilo se uvjerenje o koristi i potrebi naše zajednice. Harmonija i povezanosti interesa sve se jače ispoljava. Svakako zajednički rad tako različitih grupa zahtjeva mnogo suzdržavanja, umjerenosti i dalekosežnog razumijevanja, a zahtijeva i zapostavljanje svake po-jedinačnosti za volju općenitosti.
I baš u tom smislu nastojali smo uvijek da naše djelovanje koncentrišemo na ovo općenito.
Odlučili ' smo, da izdamo zbirku izvještaja o položaju pojedinih grupa, kako te ne bi morale iznositi na samom kongresu. Predaleko bi vodilo, kad bismo htjeli prikazati, što su dosad kongresi, postigli, stvorili. Izvještaji sa sjednica pojedinih sastanaka izlaze u formi knjige. U izvodima delegiranih odrazuje se iskustva odgovornih zastupnika narodnosti u četrnaest država Evrope. Optužbe i nastojanja mnogo milijuna ljudi, koji se nalaze u položaju narodnih manjina.
U knjizi profesora Wilkelma Winklera »Priručnik evropskih narodnosti« utvr-djuje se prema javnim datima, da sveukupna suma ovog dijela evropskog stanovništva manjina uključivo ovamo i Rusiju, iznosi oko 40 milijuna. Profesor je Winkler izračunao, da narodne grupe pripuštene kongresu evropskih narodnosti broje 82 posto sveukupnog broja. Dosad zahvaćene odluke govore o osnovnom zajedničkom uvjerenju i nastojanju zastupanih narodnih grupa. U skladnom obziru na vlastite interese i općeno dobro Evrope zauzeli su stav prema pitanjima, koja su odlučna, o sudbini kontinenta, ali koja se ne daju riješiti bez narodnog izjednačenja u unutrašnjosti države i bez općeg zadovoljenja naroda. Kongresi su morali pri radu upotrebiti oštru ali pravednu kritiku.
Kongresi su uvijek opominjali kako nepovoljni položaj narodnih manjina truje odnose izmedju naroda i država, kako prijeti miru, i kako na svaki način stoji na putu ostvarenju evropske državne unije.
sto se pak njih tiče, to narodne grupe stoje na stanovištu, koje je već oglašeno i utvrdjeno u raznim rezolucijama: priznanje slobode narodne kulture, slično religioznoj slobodi, moralni je zahtjev za uzajamne odnose naroda. Zajednički život naroda treba da se poštuje, a pripadnost bilo kojoj narodnosti neka se ne priječi i ne veže sa zlim posljedicama. Paritetne komisije za izjednačenje narodnih konflikata neka se u dotičnim državama same obrazuju.
Najbolje je sredstvo da se omogući mirni i korisni zajednički život različitih naroda u jednoj državi to, da se prepusti njegovanje vlastite narodnosti u samovlast dotičnog naroda, odnosno narodne grupe ili manjine.
Pa i dnevni red ovogodišnjeg kongresa pokazuje, da je naš pokret vodjen iskrenom voljom da doprinesemo rješenju problema narodnosti, i to ne moguće ukočenim negiranjem, nego pozitivnim prijedlozima. Ovdje zastupane narodnosti daleko su od toga, da se upletu u jednostrano shvatanje. Mi nepuštamo s vida, da se naši kongresi mogu razviti po svom bivstvu i zastupanju narodnosti u zastupanju narodne općenitosti. Zato treba da svoj krug po planu proširujemo. Povodom tih razmišljanja odbor je zatražio ovaj puta kao i prigodom prijašnjih sastanaka
za izvještaje najvažnijim točkama našeg dnevnog rada takve referente, koji sami nisu pripadnici manjina.
À mi smo sretni, što su se tako odlični zastupnici znanosti i prakse odazvali našem pozivu.
Na prvom mjestu našeg dnevnog reda stoji ovo pitanje: općenito uvodjenje principa, iz kojih proizlaze valjana narodno pravna zaštita na korist narodnih manjina u pojedinim državama. To su pitanje već češće pokrenule i druge internacionalne organizacije, a i mi u našim prijašnjim zaključcima. No vrijeme je da naša kongresna zajednica zauzme spram tog pitanja jedinstveno osnovan i točno formuliran zaključni stav. — Druga tačka našeg vijećanja od jednake je važnosti. Radi se naime
o djelovanju crkve i problemu narodnosti.
Nije nam ni na kraj pameti da upletemo crkvu u narodnu borbu, ili pak da narodne prepirke unosimo u crkvu. Pri postavljanju te tačke na dnevni red, bilo nam je prvotno pred očima to, da je potrebna da prigovorimo zloupotrebi crkvenih odredjenja i njenog djelovanja, zloupotrebi koja je učinjena izvanjskim faktorima sa svrhom odnaro-djivanja.
Uputno je, da glede naše pravedne borbe apeliramo odmah na pripomoć crkvenih autoriteta. Treća tačka dat će nam priliku da razložimo iskustva, koja su stečena sa žalbama na vijeće Društva naroda. Gorkom razočaranju pridodat ćemo izražaj nagodovanja, koje je besplodnost toga postupka izazvala ne samo medju interesi-ranim manjinama, nego u cijeloj neutralnoj javnosti. Četvrta je konačno tačka dnevnog reda, bit će nastavak diskusije o produbljavanju odnosa izmedju znanstvenog 1 teoretskog rada, na području problema narodnosti.
Naročito stavit će se sva važnost na pitanje o kojem se već na prijašnjim kongresima govorilo, naime o osnutku internacionalnog instituta za pitanje narodnosti.
Nećemo da s'malakšemo ,u našim nastojanjima. U prvom redu zbog naše narodne grupe same. To smo uvijek otvoreno pri-
znavali i nemamo razloga da lažemo. Stavljaju li nas kao buntovni elemenat; kao skvrnitelje mira Evrope, mi možemo to predbavicanje mirne duše odbiti. Treba da se samo pozovemo na naše tužitelje. Radi li se o njima samima, oni tad znadu vrlo dobro, što to znači vidjeti gdje običaju i kulturi, pa jeziku vlastitog naroda prijeti tudja sila. Tad su pripravni da se za svoju obranu prihvate posve drugog oružja, nego što su ga naložili narodnim manjinama, Treba samo da upostavimo pravo, koje ljudsko društvo mora priznati i narodnim manjinama,, ako osjećaju da im je eksistencija u opasnosti. Treba samo da pokažemo ovo: U Evropi ima 40 milijuna ljudi, koji zbog nerješenja narodnog problema trpe materijalne štete i duševne boli. A jednaka sudbina čeka i mnoge buduće generacije ne skrene li stvar na bolje. Za mnoge milijune naših narodnih drugova, u gotovo svim državama Evrope, dužni smo nešto učiniti.
I zato želimo i moramo da vičemo dr-žavnicma Evrope u sav glas, da nastoje te ljude čestitim uredjenjem tog pitanja narodnosti osloboditi s obje strane državnih granica pritiska oluje, koja će se u slučaju oružanog konflikta srušiti kao najstrašnija elementarna katastrofa baš na ljude i imanja na granici. Zar da manjine opet do-dju u nemilosrdni, razorni konflikt izmedju dužnosti državnog gradjanina i narodne veze, u konflikt, koji je za vrijeme svjetskog rata imao toliko nevinih žrtava. Mi pripravljamo puteve bolje budućnosti, gdje će se narodne manjine moći riješiti brige i borbe za održanje svoje narodnosti, gdje će moći da izvrše zadaću, koju im je baš genije Evrope dodijelio zbog njihove narodne osebujnosti. Politaka koju mi vodimo — to je politika borbe za moć etičke zapovjedi, da se prizna i poštuje tudja narodnost. Naša politika — to je borba za kulturno i moralno podignuće europejske čovječnosti. Mi. eto, radimo zajedno gotovo 7 godina. Nedamo se zastrašiti. Mi vjerujemo u našu stvar. Nisu uz nju etičke aspiracije, koje bi znale potiskivanje europejske čovječnosti. Uvjereni smo. da su oni, koji su stvorili odnose manjina, možda i ne sluteći unijeli u razvojni tok evropske čovječnosti ferment, čije će djelovanje prije ili poslije pripomoći višem shvatanju odnosa medju narodima — do pobjede.
U borbi se za njih ne predajemo.
PITANJE (jENERALIZACIJE ZAŠTITE NARODNIH MANJINA.
Jedna od glavni točaka na dnevnom redu bečkog Kongresa bilo je pitanje generalizacije zaštite narodnih manjina to jest uvadjanje manjinske zaštite u svim državama. U tom pitanju izrečeno je nekoliko lijepih govora. Profesor univerze u Lau-
GOVOR DRA
U diskusiji, koja se na kongresu razvila jedan od najznačajnijih govora bio je govor dra Engelberta Besednjaka.
Dr. Besednjak govori o bezuslovnoj potrebi da se postojeća manjinska zaštita proširi podjednako na sve manjine Evrope, bez obzira na to da li se te manjine nalaze u malim, srednjim ili velikim državama. Ravnopravnost i jednako postupanje mora se postići u ovom pravcu, inače će manjinska zaštita doći u pitanje i u onim državama u kojima ona već pravno važi. Poznato je, naime, da su dosad morale uzeti obaveze oko manjinske zaštite samo neke države, kao na primjer Češkoslovačka, Ru-munija, Jugoslavija, Austrija, Poljska, Madžarska dok druge države, kao Italija ili Njemačka nemaju nikakvih pravnih obaveza u tom pogledu.
Medjutim, kaže dr. Besednjak, oni principi, koji su postavljeni u ugovorima za zaštitu manjina, obavezuju u moralnom pogledu ne samo neke nego sve civilizovane države bez izuzetka. To je očigledno, izmedju ostaloga, i iz ove činjenice: u vrijeme ugovora o miru izvjesne velike sile nisu odbile primanje obaveza za manjinsku zaštitu s motivacijom da one ne misle da daju svojim manjinama ona prava koja im obezbjedjuju ugovori o zaštiti manjina. Naprotiv, te sile odbile su primanje ovih ugovora »svečano« izjavljujući da je za njih poštovanje manjinskih prava nešto što je samo po sebi potpuno razumljivo, pa u tom pogledu za njihove zemlje nije potrebna nikakva naročita obaveza. I radi toga bi te zemlje smatrale ovakve pravne obaveze kao uvredu za sebe, za svoje dostojanstvo! (Uzvik sa galerije: »To je rekla Italija!...«) Visoka kultura i slavna prošlost tih zemalja, izdašno i sigurno garantuju pravedno ophodjenje i postupanje s manjinama!
Društvo Naroda, svojom rezolucijom od 21 septembra 1922 godine, izrazilo je pred licem cjelokupne svjetske javnosti svoju želju, da sve države, članice Društva Naroda, obezbjede svojim manjinama bar ona prava, koja su sadržana u ugovorima za manjinsku zaštitu. Za tu rezoluciju glasali su pretstavnici svih država, bez izuzetka. Time su ove države preuzele na sebe ponovo moralnu dužnost da svaka od njih, pa bila ona mala, srednja ili velika sila, poštuje i ispunjuje s pogledom na manjine u svojoj rodienoj kući, najmanje ono što proizlazi iz ugovora o zaštiti manjina. Na taj način — nema nikakve sumnje — sve su države moralno obavezane da ispunjuju odredbe iz ugovora o zaštiti nacionalnih manjina. Važno je to konstatovati, kaže g. dr. Besednjak, jer bi bilo u redu da nacije, koje same sebe poštuju, koje drže do svoje riječi i dostojanstva, vežu moralne obaveze i svečana obećanja u najmanju ruku ban toliko koliko bi ih mogle vezati dužnosti koje proizlaze iz ugovora
sanne (Švicarska) Brovet gdržao je govor u kojem traži, da se politika prema manjinama vodi širokogrudno i čovječanski. Zakonodavstvo evropskih država mora se u ime kulture urediti tako, da se manjinama zajamči narodni, kulturni i gospodarski razvoj. Govor profesora Broveta izazvao je najveću pažnju.
Po njegovom autoritativnom mišljenju ne može bit poboljšanja u postupku s narodnim manjinama, dok se manjinska zaštita ne generalizuje i dok neke države ne prestanu s obožavanjem svoje suverenosti i naivnim preuveličavanjem svojeg značenja. A pored toga i čitava svjetska javnost mora da dodje do uvjerenja, da prava narodnih manjina izviru iz naravnog prava, koje mora priznati svaka država-
Pitanje generalizacije zaštite narodnih manjina je centralni problemom, koji intere-suje manjine. Dok sve manjine ne budu zaštićene i dok ta zaštita ne bude sank-cionisana medjunarodnom ustanovom, dotle neće biti pravde i dotle će postojati manjinski problem. Sve države, u kojima ima manjina, a ne samo nekoje, morat će prije ili kasnije da se vežu na poštivanje manjina. Ono. što se u posljednje vrijeme dogadja s raznim manjinama u raznim državama, potaklo je propagatore manjinskog pitanja da postave opet u diskusiju pitanje generalizacije i da na to pitanje svrate pozornost Društva naroda.
Treba da se popravi ono. što se pogrešilo prilikom sklapanja mirovnih ugovora, treba naime da se obavežu na poštivanje manjina i one države, koje su kao tobože neke pobjednice izbjegle obavezama, pozivajuć' se na svoju veliku civilizaciju i slobodarsku tradiciju.
Italija, na primjer, koja je imala slavnu risorgimentsku tradiciju i koja je to isticala kao najveće jamstvo, da će poštivati slobodan nacijonalan i kulturan razvoj jugoslovenske manjine, izbjegla je obavezi. a danas nijedna država u Evropi ne postupa lošije s manjinama od Italija. Medju-narodno javno mišljenje ima baš u slučaju Italije upravo školski primjer nedostatka, velike pogreške, koju treba ispraviti. I kad Italija danas toliko viče za revizijom ugovora o miru, trebalo bi joj podastrijeti takvu reviziju. Ona i sve druge države, koje su iskoristile na nabrutalniji način privilegije mirovnih ugovora, morale bi doći u položaj da o postupku s manjinama obavještavaju Društvo naroda i da pred tom vrhovnom medjunarodnom institucijom, odgovaraju za pritužbe njihovih manjina, a ne da se dogadja, kao što je slučaj s Italijom, gdje se svaka pritužba zbog njezinog postupka s manjinama, iznesena javno, smatra veleizdajom i »krivci« se osudjuju za to na desetke godina robije (po specijalnom zakonu o zaštiti države).
BESEDNJAKA
Nesreća za nacionalne manjine dolazi od toga što izvjesne velike sile ne odgovaraju svojim dobrovoljno uzetim moralnim obavezama, a to znači da one ne odgovaraju dužnostima svoje časti. I u mjesto toga one vrše tešku politiku potlačivanja prema svojim manjinama. Šta više tu i takvu politiku gonjenja i uništavanja nacionalnih manjina one javno proglašuju pred čitavim svijetom kao zvaničnu politiku svojih vlada. (Na ovom mjestu g. Besednjak dobio je buran aplaus). Premda je takva politika najpotpunija negacija onih principa na kojima počiva Društvo Naroda dogadja se ipak da i takva država u Društvu naroda ima pravo da ispituje tužbe zaštićenih manjina i tu moralno sudi o manjinskoj politici drugih država. Dakle, ona država koja svojim manjinama ne dopušta ni iedne jedine seoske škole, ona država koja šalje u progonstvo pripadnike manjine ako šire abecedu svog materinskog jezika, država koja goni materinski jezik stanovništva čak do u porodicu, u hram Božji, i koja ne da ni to da se na grobnim pločama piše na tom jeziku, zar ta i takva država može da bude pozvana da daje mišljenje o manjinskoj politici drugih država?!...
Ovakva je situacija, kaže g. dr. Besednjak, i politički i moralno prosto neodrživa za duže vrijeme. Sasvim je nemoguće da mogu izvjesne države, nesmetano i bez ikakve odgovornosti, prema svojim manjinama sprovoditi najbezobzirniju politiku zatiranja i uništavanja, dok se protiv drugih država, radi svakog prestupa prema manjini, smiju i mogu podići žalbe i optužbe i dok se te države mogu pozvati na odgovornost pred Društvo Naroda. U ovakvom stanju stvari one države, koje su ugovorima vezane, moraju da se osjećaju kao države manjih prava i za njih ugovori o manjinama moraju da izgledaju kao nešto nametnuto, jednostrano, kao nešto što nepravedno tereti njihov suverenitet. Naročito pak mora teško da vrijedja nacionalni ponos ovih država ta okolnost da o njihovoj manjinskoj politici mogu da sude one sile, koje mogu, bez ikakve odgovornosti, da uništavaju svoje rodjene manjine! I za ove države nastaje pitanje: da li se može pravo koje u nekim slučajevima vrijedi, a u drugim slučajevima ne vrijedi, koje isto pravno^ dobro jedan put štiti dok ga drugi put pušta bez ikakve zaštite, da li se takvo pravo može uopšte još smatrati kao pravo? Kako bi se, na primjer, mogio da misli i šta bi se moglo da kaže o jednom državnom zakonu, koji bi izvjesne gradjane kažnjavao za izvršenu kradju. dok bi taj isti zakon druge gradjane pustio i oslobodiavao i ako su i oni kradju izvršili?! Da li se i koliko se onda može da održi jedan takav zakon?...
i Dok traje ovakva nepravedna situacija,
*
nastavio je g. dr. Besednjak, sasvim je pojmljivo da će se opirati i da će nerado ispunjavati svoje obaveze prema manjinama i one države koje su primile zaštitu manjina po ugovorima. I te će države, sasvim prirodno, misliti o tome kako da se i one oslobode jednostranog tereta koji im je u-govorima nametnut.
Kad se ovo pitanje ovako postavi, onda je jasno da ova sadašnja situacija nejednakog ponašanja prema manjinama mora da nanese štetu i onim manjinama, koje se nalaze u državama koje su po ugovorima obavezne da im pružaju zaštitu. Prema tome nije samo u interesu nezaštićenih nego je najveći interes i zaštićenih manjina da ustanu protiv ove nejednakosti medju državama i manjinama Evrope i da traže da se manjinska zaštita primjenjuje u svima državama i prema svima manjinama podjednako. Potpuna i vidljiva pravna jednakost sa ostalim državama jeste za svaku modernu državu pitanje njenog dostojanstva i samopoštovanja i u takvim pitanjima nema kompromisnih rješenja... Manjinska zaštita, podvukao je g. Besednjak, ili će se podjednako protegnuti na sve manjine ili će manjinska zaštita postepeno iščeznuti u cijeloj Evropi, a onda će nastupiti jedno pće neprikriveno tlačenje i zatiranje svih manjina od reda. Kojim putem treba da podje Kongres nacionalnih manjina,
0	tom nije potrebno govoriti...
Govor g. dra Besednjaka napravio je dubok utisak na sve prisutne. Njegove su primjetbe bile sasvim na mjestu i svakom je očigledna i dobro poznata dosadašnja nejednakost medju evropskim državama s pogledom na njihovo postupanje prema manjinama i s obzirom na pitanje manjinske zaštite uopće.
POSTUPAK DRUŠTVA S PRITUŽBAMA ZAŠTIĆENIH MANJINA.
Kongres je, nažalost, konstatovao, da ni u pitanju postupka Društva naroda prama pritužbama onih manjina, koje su ugovorima zaštićene, nije sve u redu. Na kongresu je jedna točka dnevnog reda glasila: »Stajalište kongresa, prama postupanju Društva naroda s pritužbama, koje šalju narodne manjine«. S tim pritužbama doga-djaju se nekorektnosti i zato su na Kongresu pale mnoge opravdane žalbe. Te pritužbe narodnih manjina postaju samo predmet zakulisne borbe medju državama, koje imaju u Društvu premoć, umjesto da bi ih Društvo naroda objektivno proučilo. Pored toga manjine nemaju kod Društva naroda nikakovog pretstavnika, koji bi zagovarao njihove pritužbe, dok naprotiv optužena država može da se brani po svojem pret-stavniku. Kongres zato zahtijeva, da se pritužbe manjina raspravljaju pred haaškim sudom, da se i manjinama dade mogućnost diskusije, ili pak neka se dozvoli da u Društvu naroda posebni pretstavnik manjina brani manjinske interese
NARODNE MANJINE I CRKVA.
Naravna prava narodnih manjina i vjerske zajednice — to je bila daljnja točka dnevnog reda Kongresa. Na Kongresu u Beču se prviput diskutovalo o tom problemu, a povoda je dao bez sumnje postupak crkvenih vlasti s jugoslovenskom manjinom u Italiji.
Koliko je važno to pitanje vidilo se najbolje po tome, što su na Kongresu učestvovali mnogi svećenici. Bile su zastupane sve crkve. S najvećom objektivnošću govorili su o tom pitanju nekoji ugledni svećenici, pa tako umjesto prelata dra. Schreibe-r a iz Berlina bečki prelat dr. D r e x e 1 a jugoslovenski referent bio je dr. L. Ehrlich iz Ljubljane, dekan teološkog fakulteta. Kao o svim ostalim pitanjima, tako je
1	o tom pitanju Kongres prihvatio rezoluciju. koja ističe, da je ono, što manjine traže, sasvim u skladu s naukama j načelima crkava. Kongres ističe, da su u prošlosti crkve smatrale upotrebu narodnog jezika u crkvi i dušobrižništvu za sveto pravo naroda, ali u nekim je državama, protivno tradiciji i crkvenim načelima, crkva postala orudje a asimilacijskim akcijama narodne većine. Rezolucija indirektno cilja na Italiju i izražava mišljenje, da popuštanje crkve u tom pogledu škodi i samoj crkvi i umanjuje njezin ugled u svijetu. Odlučnost ove rezolucije, koja je naročito aktueina i koja je tim važnija, jer su je sastavili crkveni ljudi, nije ostala bez odjeka u — Rimu OVOGODIŠNJA PUBLIKACIJA KONGRESA MANJINA.
_ Razumije se. Kongres manjina raspravljao je na svom sastanku, koji je trajao tri dana, i mnoge druge stvari, koje mi u ovako skučenom prostoru ne možemo detaljnije da iznesemo, ma da bi bilo potrebno da naša emigracija bude u tančine upućena u rad Kongresa. U ovom prikazu iznijeli smo sve tek u krupnim crtama i ne spominjemo govore raznih drugih zastupnika. koji su govorili i iznijeli na Kongresu mnoge interesantne stvari. Kad bi naš list izlazio redovito svakog tjedna bilo bi nam moguće da čitav jedan broj posvetimo Kongresu, a ovako moramo naš izvještaj donijeti u skraćenoj formi. Moramo ipak da iznesemo ioš nekoje stvari.
Tako moramo da spomenemo interesantnu publikaciju Kongresa manjina pod naslovom »Die NationalitSten in den Staaten Europas — Ergdn-z u n g e n 1932« — Wilhelm Braumtiller Wien. To je knjiga, koju je izdalo tajništvo Kongresa i u kojoj su referati o stanju pojedinih narodnih manjina u posljednjoj godim. U knjizi, koja je izišla lanjske godine bilo je govora o stanju manjina kroz prošle godine. Referati o stanju našeg naroda pod Italijom izrađjeni su vrlo dobro. Te publikacije su za inostranstvo najbolja informacija o problemu narodnih manjina uopće, a o stanju pojedinih manjina napose.
JEDAN NEUGODAN INCIDENT NA KONGRESU.
Medjutim vi isto vrijeme dok ističemo ovako pozitivne rezultate ovogodišnjeg Kongresa manjina i korisne inicijative Kongresa ne možemo da mimoidjemo, a da. s naročitim negodovanjem ne istaknemo jedan neugodan icidenat, koji se dogodio prilikom zasjedanja Kongresa.
1 jula. oko podne za vrijeme govora pretstavnika madžarskih manjina u Čeho-slovačkoj Eszterhazya došlo je do incidenta. pošto je Eszterhazy htio u svome govoru da iznese neke pojedinosti o položaju tih madžarskih manjina u češkoslovač-koj republici. Pretsiedajući dr. Wilfan prekinuo ga je u toku govora s^napome-nom, da u smislu načelnih zaključaka nije dopušteno u plenumu govoriti o pojedinostima. nego da te pojedinosti treba_ iznositi pred specijalnim odborima, dok je plenum rezervisan za generalnu diskusiju. Ove su primjedbe izazvale buru kod pretstavnika madžarskih manjina. Eszterhazy, oslanjajući se valjda na svoje plemstvo, kao s nekim pravom otvoreno vredja i pret-sjednika kongresa dra Wilfana i sve prisutne. govoreći, da ovo u opće nije kongres nego da je to ii a k r d i j a« i da »kongres pleše« aludirajući na jedan film s tim naslovom.
U tom trenutku očigledno je dru Wil-fanu pozlilo i on je bio prinudien da prekine sjednicu. Ipak je sazvao komitet na zasjedanje u cilju, da donese odluku da li Eszterhazy ima da govori ili ne. Wilfana su morali da iznesu iz dvorane i prenesu u bečki sanatorij »Low« gdje je konstato-,van nervni potres.
Svjetska štampa zabilježila je_ s negodovanjem ovaj incidenat i izražavala je svoje simpatije dru. Wilfanu. Svjetsko javno mnijenje naime dobro pozna odlične kvalitete našeg dra. Wifana, koji se žarom oduševljenog fanatika bori iskreno za prava svih manjina podjednako i ne pravi diferencije medju njima. Dr. Wilfan na putu je oporavka, koji mu mi od svega srca želimo. Kongres manjina, koji on vodi od početka ne može se zamisliti bez njega, a i naša manjina još mnogo čekuje od svog dra. Wilfana.
VELIKI USPJEH OVOGODIŠNJEG ZASJEDANJA KONGRESA.
' Nema sumnje, ovogodišnji je sastanak Kongresa u Beču bio od svih dosadanjih sostanaka važniji, radi naročitog medjuna-rodnog političkog položaja, radi pitanja, koja su bila na dnevnom redu i radi ličnosti, koje su na njemu učestvovale i nastupale. Nije ni čudo, da je svjetska štampa o Kongresu pisala opširno i pot-crtala značenje nekih rezolucija, koje su usvojene.
I oni, koji su dugo s najvećom skepsom gledali postojanje i rad te medjunarodne organizacije 1 koji su pokušali da je oma-lovaže, jer navodno ne pokazuje nikako-vih praktičnih rezultata, pomalo uvidjaju, da je Kongres potreban i da su njegovi rezultati iz godine u godinu sve vidljiviji. Kongres ne može doista praktički donijeti olakšanje manjinama, koje stradaju, jer nema nikakve izvršne sile. Ali iako je nema, iako ne može da donese praktične rezultate, svakome je danas već jasno, da je zasluga baš ovog kongresa, što se u svijetu u posljednje vrije ozbiljno gleda na problem manjina. Propaganda, ukazivanje na veliku opasnost, koja prijeti Evropi, postavljanje manjinskog problema na ispravnu bazu, naučno obradji-vanje manjinskog pitanja, pretpriprema za oficijelno pristupanje problemu manjina — to su sve rezultati Wilfanovog kongresa. Još će možda proći niz godina, dok se s terena teorije i propagande predje na praktično rješavanje manjinskog problema, ali do toga mora doći, jer je iluzorno govoriti na primjer o razoružanju. dqk_ u Evropi postoji problem manjina u svojoj sadašnjoj akutnosti. Dok postoji manjinski problem, postojat će ne samo antagonizmi medju državama, nego što je mnogo gore i teže, mnogo opasnije i komplikovamje, medju narodima. Dobro je u svom govoru naglasio dr. Wilfan, da je u postupku s manjinama najveća opasnost rata...
Ljubljansko »Jutro« s velikim zadovoljstvom ističe:
Že sama okolščina, da je naša manjšina dala tei evropski instituciji predsednika, ki vživa zaradi svoje objektivnosti in svoje vsestranske sposobnosti velik ugled med zatopniki ostalih narodnosti, pomeni za našo stvar veliko prednost. Na dunajskem kongresu se je opazilo, da sta bila ravno dr. Wilfan i dr. Besednjak na višku kot referenta in debaterja in da sta daleč prekašala večino zastopnikov drugih narodno-nosti.
Ljubljanski »Slovence« piše pak u jednom uvodniku:
»Jugoslovani smo lahko zadovoljni z zadnjim manjšinskim _ kongresom. Naši predstavniki so zopet imeli možnost, da so pred vsem svetom pokazali na skelečo rano našega naroda, ki skoro 15 let trpi pod Italijo. Dobro je tudi. da naša javnost izve, da so predstavniki naše narpdne manjšine v Italiji izvršili nalogo, ki jo je stavil nanje mednarodni kongres, tako da jo bolj niso mogli. Po vsebini govorov, kakor tudi po svojem sjajnem in sigurnem _ nastopu, sta predsednik dr. Josip Wilfan in poslanec dr. E. Besednjak res učinkovala na zbrane predstavnike narodnih manjšin, ki so prihiteli na Dunaj z vse Srednje Evrope in tudi iz Španije. Na kongresu sta v kontrastu s težkim in mrzlim nastopom Nemcev prišla do izraza slovanska temeljitost in toplota slovanske duše. Edino Švicar dr. E. Bovet. glasoviti organizator
_	*•*' (V, (.Oog».
je s svojo tempèramentno, a obenem fino opiljeno besedo nadkrilil naše predstavnike. Omenjamo to le zato, ker je splošno znano, da Slovenci podcenjujemo delo svojih ljudi v svetu, kakor tudi politične vrline, ki spe v našem narodu, mesto da bi jih zbudili in razvili, da bi potem lahko branili svoje pravice pred svetom. Premaio gremo v svet, premalo se zavedamo važnosti mednarodnih zborovanj in skoro s pomilovalnim nasmeškom spremljamo delo svojih v svetu, češ, vse to nič ne pomaga! Kakor da bi s e dala zidina, ki so jo ustvarila okoli nas stoletja, razbiti z enim samim udarcem!
Še danes mislimo, da je dovolj, da pustimo svojo staro pravdo doma in da se je zavedamo: pravica bo že prišla tudi za naše v tujini. In vendar je svet tisti, ki nam deli pravico, in sicer na podlagi mnenja, ki si ga je ustvaril o nas!«
FAŠIZAM I KONGRES MANJINA.
Kongres narodnih manjina dao je povoda fašističkoj štampi da povede oštru kampanju protiv predsjednika kongresa dra Wilfana i tajnika saveza fanjinsikh novinara dra Besednjaka. U napadajima na dra Wilfana i dra Besednjaka upotrebljava talijanska štampa i najpogrdnije izraze kao »zloglasni« plaćenici itd. Kad je na sjednici kongresa dru Wilfanu pozlilo, fašistički su listovi donijeli vijest, da ga je udarila kap. Pošto se ta želja nije ispunila, sada tvrde, da se dr. Wilfan kao predsjednik kongresa pokazao neobjektivnim i da ga je uzrujao govor madžarskog delegata, koji je napadao Čehoslovačku da loše postupa sa madžarskim manjinama, pa da je zbog toga dr. Wilfan pao u nesvijest. »Giornale d’Italia« donosi članak, u kojem ističe, da je kongres narodnih manjina trebao biti održan i ove godine kao i uvijek do sada u Ženevi, ali da se kongresu htjelo dati veće značenje time, da se prenese u Beč. Tu su odluku donijeli generalni tajnik kongresa dr. Amende zajedno sa predsjednikom dr. Wilfanom i dr. Besednjakom na sastanku, koji je prije nekoliko mjeseci održan u Ljubljani. Njihov je cilj bio da se diskusija o progonima narodnih manjina u Italiji vodi u Beču zato. da bi imala veći odjek. Zatim »Giornale d’Italia« naglašava, da su u tome oni poduprti od jugoslovanske štampe htjeli iskoristiti nedavni spor izmedju fašističke Italije i Vatikana, da se Vatikan odluči na energičnu akciju, kako bi na štetu Talijana slavensko svećenstvo u Julijskoj Krajini moglo nesmetano održavati nacionalnu svijest Slovenaca i Hrvata u ovim talijanskim pokrajinama. Ali ovi pokušaji nisu uspjeli i sada vodje slavenske emigracije, nezadovoljni politikom Vatikana prema fašističkoj vladi, pojačali su svoju akciju, da izvedu novi pritisak na Vatikan, spominjući, ako im se ne izadje u susret, da će biti ugroženi interesi katoličke crkve u Julijskoj Krajini. Masoni olakšavaju akciju sa prijetnjama, da će u narodu izbiti pokret protiv Vatikana, koji bi mogao dovesti do stvaranja nacionalne crkve. »Giornale d’ Italia« smatra da su Vatikanu jasne ove prijetnje i da ga one neće prestrašiti. — Ovaj članak »Giornale d’Italia« prenijeli su svi fašistički listovi, ističući, da se tu radi o nekoj uroti protiv fašističke Italije, koju se optužuje da je prisilila Vatikan da se stavi u njenu službu. »Popolo di Trieste« isključuje, da će ova akcija koja se vodi preko Kongresa narodnih manjina navesti Vatikan na popuštanje, pa upozorava Vatikan, da južni Slaveni nisu promijenili svoju predratnu taktiku. Prije rata su oni. veli »Popolo di Trieste« prikazivali se kao lojalni gradjani Austrije i denuncirali Talijane, da tako izazovu mržnju Austrije protiv Talijana. Oni su preko Austrije nastojali Iznuditi razne koncesije od Vatikana. Prijetili su da će se odcijepiti od rimske crkve, da dobiju što više koncesija. Zato u Julijskoj Krajini nije bilo talijanskih biskupa. Vatikan je bio prema njima popustljiv i vjerovao je biskupima, koje je na predlog Austrije postavljao u ovim pokrajinama. Svi biskupi su na taj način bili Slaveni, i oni koji su slučajno imali talijansko ime bili su renegati i bastardi. Sadašnja kampanja slavenske emigracije provadja se isto takvom taktikom- Oni bi htjeli da utiču na odluke Vatikana u pogledu razgraničenja biskupija i imenovanja biskupa u Julijskoj Krajini, jer za njih svaka promjena u ovim biskupijama predstavlja svršetak vlasti njihovog svećenstva u ovim talijanskim pokrajinama. Poslije smrti monsgr. Sedeja Vatikan treba izvršiti onu odredbu konkor data, po kojoj se moraju iz dvije male dieceze stvoriti nove, koje će obuhvaćati cio teritorij pojedinih administrativnih pro vincija Italije.
Jurisdikcija goričke biskupije treba da bude ograničena na teritorij goričke pokrajine, a neki dijelovi sadašnjeg teritorija ove biskupije bit će priključeni udin-skoj nadbiskupiji, tršćanskoj i riječkoj biskupiji. dok će porečka biskupija po svoj prilici. biti prenešena u Pulj.
Ovo sve. završuje »Popolo di Trieste«, ometa planove panslavista bilo katoličkih bilo pravoslavnih. Ovi planovi bili su vješto pripremljeni još prije rata, ali ih je ta lijanska pobjeda uništila i zato profesionalni izvršitelji slavizacije viču protiv fašizma i Vatikana, kako bi prijetnjama da će otpasti od rimske crkve iznudili takvu koncesiju od Vatikana na štetu ne samo talijanske civilizacije nego i rimokatoličke crkve.
Kako vidimo iz ovakovog pisanja fašističke štampe Kongres manjina je i u pitanju naše manjine u Italiji izazvao veći odjek nego prijašnjih godina. Kongres treba samo da nastavi sa svojim radom i ko-
društev za širjenje misli Zveze narodov, načni rezultati neće izostati-
Vi/esti iz Julijske Krajine
FAŠIZAM I SVETI ĆIRIL I METOD Crkva u Brjama kod Riheniberga i bijes tršćanskog »Piccola«
T r s t, jula 1932. Tršćanski »II Piccolo« od 8. o. mj. donosi pod naslovom: »Vraćaju se na scenu Ciril i Metod« opširan članak na dva stupca i u tom članku se najprije govori o značenju tih svetaca za slavenstvo. Sv. Ciril i Metod prikazuju se kao dva sveca, koja su od svog početka u službi pansla-
vizma. Oni su još za života služili Rusiji u borbi protiv katoličkog Rima. Ta dva sveca su dakle simbol panslavističke ideje. Oni su više nolitičari nego sveci. Njihovo ime dobivaju organizacije i institucije slavenskog političkog karaktera. Neki panslavistički komitet osnovao je bio prije rata Družbu Sv. Cirila i Metoda, koja je dobivala novčane potpore iz Rusije, dabi mogla širiti svoju proturimsku, antikatoličku, liberalnu i ruso-filsku akciju u krajevima, gdje se slavenski jezik borio s talijanskim. To je društvo, kaže »Piccolo« osnivalo škole, koje su imale da suzbijaju propagandu talijanskih škola osnovanih po »Lega Nazionale«, Pod imenom Sv. Cirila i Metoda štampane su slavenske propagandističke knjige i vodio se rat protiv talijanskog duha i talijanske kulture, koju je širilo društvo »Lega Nazionale« i »Dante Alighieri«. Tek veliki rat prekinuo je tu ogorčenu borbu, koji su panslavisti vodili pod imenom tih slavenskih svetaca. Poslije rata Italija je u Julijskoj Krajini sasvim zabranila akciju pod tim simboličkim imenima.
Ali sad, kad je izgledalo, da je u Julii-skoj Krajini za uvijek nestalo i imena i akcije i simbola Sv. Cirila i Metoda, dogadja se čudo. Dogadja se nešto, kaže »I! Piccor lo«, što će bez sumnje izazvati opravdan gnjev talijanskog javnog mišljenja. U Brju kod Rihenberga u Goričkoj, dakle u talijanskim granicama, slovensko je pučanstvo počinilo jednu upravo nevjerojatnu stvar, nešto što izazivlje i čemu se »Piccolo« nije nadao: podignuta je crkva, kojoj je dano ime svetaca Cirila i Metoda! To je kaže tršćanski list, prava politička antitalijanska demonstracija i nečuvena drskost, to je učinjeno sve po jednom planu. Dok u Julijskoj Krajini crkve obično nose imena onih svetaca, koji se slave u ondješnjim selima, pa bi prema tome i Brjama bolje pristajalo, da su crkvu krstili imenom Sv. Martina, koji tamo slavi, iz političkih motiva tamoš
uji su su Slovenci krstili svoju crkvu imenom eminentno i neoporecivo političkih balkanskih svetaca. To se pod Italijom nije usudilo učiniti nijedno mjesto osim Podgrada, koji je takodjer 1926. krstilo svoju crkvu tim balkanskim imenom. Ovo krštenje crkve u Brjama obavljeno je bez sumnje bez znanja pokrajinskih vlasti i bez znanja fašističke vlade, jer bi to inače bilo zabranjeno. A sigurno za to nije znao ni Sirotti (nasljednik velikog Sedeja u Gorici) jer bi to on, po mišljenju »Piccola«, koji znade kako Si-rotti misli, bio sigurno zabranio. Ovo. što su se usudili učiniti Slovenci u Brjama pod Italijom, oni se ne bi bili usudili učiniti pod Austrijom, kaže »Piccolo«. A što je naročito interesantno, kaže »Piccolo«, potporu za podignuće demonstrativne crkve dali su svi općinari, a najviše zadruga vinogradara i voćara u Brjama. Ta zadruga dala je zemljište za gradnju vrijedno preko 4000 lira. »Piccolo« pozivlje vlasti da ispitaju slučaj, jer talijanško javno mišljenje ne može da tolerira ovakovu demonstrativnu akciju i treba da se krivci kazne. Poremećen je time javni poredak od jugoslavenskih, antita-liianskih agitatora, a uvredjena je i rimska katolička tradicija onih krajeva. Izgleda nemoguće, da se to moglo dogoditi u isto vrijeme dok fašističke vlasti provode intenzivnu akciju mijenjanja slavenskih prezimena i krsnih imena u talijanski oblik, da se jednoj katoličkoj crkvi u Italiji daje balkansko izazovno ime. I ako su imena sv. Cirila i Metoda uvrštena i u katolički popis svetaca, oni su ipak simbol antilatinske borbe a isto tako i — antikatoličke borbe i ne mogu da se tolerira to ime na crkvi u krajevima uz granicu, gdje se provodi svim silama delikatna akcija duševne asimilacije. Taj gest može da se kvalifikuje kao najveći izazov za fašizam i znak naročitog mentaliteta.
MANBRUZZATO JE PREMJEŠTEN!
Trst, jula 1932. — Ko je Mandruz-zati ne treba našim čitateljima tumačiti. To je glasoviti tršćanski »Procuratore generale del Re«, znači vrhovni državni tužioc za čitavu Julijsku Krajinu. Iz govora, koje je održao lani i ove godine na početku juridičke godine, i koji smo mi donijeli opširno u našem listu, vidjelo se kako jako mrzi naš narod. Mnogo zla je on našem narodu učinio. On je izjavio, da je Specijalni Tribunal u Italiji zadržan na snazi samo zato, jer su Slaveni nepokorni. U Trstu je bio od 1927. Sad je premješten u Veneciju. Fašističke novine pišu, da je_ ostavio u Trstu »zahvalnu i nostalgičnu uspomenu«.
TRAGIČNA SUDBINA FAMILIJE OBAD, KOJU JE UNIŠTIO FAŠIZAM.
Trst, jula 1932. — Ono, što je doživjela pod fašizmom familija Obadova iz Sa-leža kod Trsta, doživjela je rijetko koja ili nikoja familija u Julijskoj Krajini. Godine 1926. je umro u starosti od 47 godina gospodar Ivan Obad od upale pluća, koju je dobio krivnjom fašista, koji su ga orogonil. Dvije godine zatim pao mu je u grob sin Bogumil, a dvije godine iza njegove smrti došao je veliki tršćanski proces koji je doveo do streljanja na Bazovici. I u tom procesu je osudjen najstariji sin Janko, star 26 godina, na deset godina tamnice. On je u tom procesu bio optužen kao učesnik u terorističkoj akciji, a specijalno je bio optužen radi zapalje-nja jedne talijanske škole u Zgoniku. Narod u onom kraju, koji je poznao Janka, kao mirnog mladića, ne vjeruje, da je on išta skrivio i opće je uvjerenje, da je on nedužan u teškoj tamnici. Bio je, vrlo nadaren i talentovan seoski mladić, koji je kao samouk naučio glazbu pa je u crkvi bio organist. Nalazi se sada u tamnici u gradu Lucca u Italiji.
Dne 9. jula ove godine pogodila je familiju Obad nova nesreća. Provincijska komisija za konfinacije u Trstu osudila je na konfinaciju od 4 godine drugog brata Obada Mirka, koji je studirao pravo u Ljubljani. On je najviše radi toga, jer je studirao u Jugoslaviji i dobio tu kaznu, jer drugog povoda fašističke vlasti nisu imale da bi ga kaznile. Štaviše on se pokazao kao lojalan talijanski državljanin, jer se 1930. za vrijeme ferija vratio kući iz Ljubljane i prijavio se u vojsku. Ali dogadja mu se da su ga baš radi toga počeli progoniti. U kući mu je izvršeno, nebrojeno premetačina, a on sam bio je u zatvoru- Otslužio je ipak vojsku, a onda je zamolio da mu dadu putnicu, da bi opet mogao u Jugoslaviju da nastavi studije. Vlasti mu nisu htjele dati putnice, nego su ga štaviše optužile, da je kušao da bez putnice prebjegne preko granice. On je bio navodno kod same granice ulovljen od milicionera i uhapšen. Bio je bačen^u tršćanski zatvor, gdje je bio na fašistički način preslušavan do 9 juna, kad ga je komisija za konfinacije osudila. Nije bilo moguće dokazati mu bilo kakav politički pre-stupak, ali on je ipak morao biti »kažnjen« i osudjen je na 4 godine konfinacije.
Od pet sinova ostalo je u kući 21 godina star Stanko i mali brat od 5 godina. Ali i Stanko ie bio fašistima trn u oku i on je morao ili u smrt ili u tamnicu. Njega su ubile predvojničke vježbe (premilitari) i fašistički progon. Te vježbe su kako znamo obvezatne za sve mladiće pred stavnjom. Po našim selima se naročito strogo postupa s mladićima, koji moraju da polaze te vježbe. Stanko ie zamržen od fašističkih oficira morao na vježbe i ako je bio slabog zdravlja, a na vježbama su ga mučili preko njegove snage. Morao je da spava na mokrom cementu i podnio je mnogo zla. Obolio je i molio je da. ga puste kući. ali fašistički liječnici nisu htjeli dugo da mu dadu potrebnih svjedožaba, da je za vježbe nesposoban. Na koncu ie ipak bio pušten kući, ali njegovo zdravlje je bilo već sasvim uništeno. Kad je došao kući doznao je da su njegovog brata Mirka osudili na konfinaciju. To je bio i zanj veliki Udarac. Teškom mukom uputio se u Trst da se posljednji put sastane s bratom Mirkom prije nego ga odvedu bogzna kamo. Kad se vratio iz Trsta kući legao je slomlien u krevet i umro par dana zatim. 9 juna mu je bio brat konfiniran, a 15 juna njega su već pokopali.
Sprovod to je bila prava narodna manifestacija saučešća prama nesretnoj familiji Bilo je na sprovodu par tisuća ljudi. Fašisti su doduše pokušali da rastjeraju sprovod, ali im to nije uspjelo, jer je masa naroda bila velika. Na pogrebu je bilo oko 40 narodnih nošnja, koje su žalobnoj povorci davale posebnu notu. Glazba iz Zgonika svirala je žalosne pjesme, jer se slovenski nije smjelo pjevati. Na lijesu bio je ogroman jedan vjenac s krvavim srcem u sredini Poslije pogreba karabinjeri su legitimirali sve one, koji su imali narodne nošnje, a jednom mladiću, koji . je htio da fotografira sprovod bio je zaplijenjen aparat.
,,BALILLA SOLDATI DI DOMANI . . .«
Trst, jula 1932. — U rimskom listu »Tribuna« sa zanosom se iznosi, da su mali balile u Mantovi prilikom »Feste dello Statuto« marširali zajedno s redovitom vojskom i da su od komandanta mjesta bili postavljeni na dnevni red radi izvanredne vojničke discipline. Komandant je pred vojnicima održao govor i stavio im je za uzor ove male — balile • • • . (hahaha.) »Tribuna« naglasuje, da ie ovaj postupak kamandanta na mjestu. Balile to su pravi vojnici već danas, a pogotovo će to biti vojnici sutra u ratu, koji će doći . - .
IVAN KACIN - LJUBLJANA
TABOR BR. 6
TVORNICA HARMONIJA, ORGULJA I GLASOVIRA
Društvima odobrava se io posto popusta
Harmonije od dinara 2,000-- napred — Planine od dinara 10.000’- napred Popravlja I uglašuje orgulje — Tražite cljenlk !
PROTIV SLAVENSKOG JEZIKA U CRKVI NA EUZEŠTINI
Buzet, jula 1932. — Otkako su iz Vrha kod Buzeta istjerani svećenici Peršič pa kasnije Širca, crkvene funkcije u Vrhu vrši župnik iz Sovin jaka Branca. Razumije se narod nije s njime zadovoljan, jer je on fašista i mrzi naš narod. Na dan Petrove dne 29 juna bio je sajam u Marčenigli koje selo spada pod plovaniju Vrh. Branca je došao da misi u — dva sata poslije podne. Crkva je bila prazna. Narod neće da ide na misu, jer Branca izrabljuje crkvu u političke ciljeve. I u Vrhu i Sovin jaku je crkva zapuštena jer ljudima našim nije dozvoljeno da u crkvi glasno mole niti očenaš na našem jeziku. — Ovih dana biti će skinut zadnji napis na hrvatskom jeziku u crkvi u Vrhu. Fašisti pro-danci iz sela Antun Grbac, Jakov Grbac i Antun Majcan dali su na znanje da se mora sa zastave crkvene promijeniti natpis »S. Marijo moli za nas« »Sv. Alojzije moli za nas« u talijanski jezik, jer ih hrvatski napis izazivlje i vrijedja njihovu fašističku dušu. Oni su to objavili na jednoj fašističkoj skupštini i podvukli su da je krajnje vrijeme, da se ti napisi skinu, onako kako su u svoje vrijeme bile zapaljene crkvene knjige na slavenskom jeziku i kako je bio uništen glagolski napi sna crkvi. Razumije se, župnik Branca neće se protiviti ovoj fašističkoj želji i tako će crkva u Vrhu ostati i bez zadnjeg traga našeg jezika.
Prilikom jednog blagdana u Sovinja-ku Branca je pozvao bivšeg župnika u Vrhu Sircu, da mu dodje pomagati ispovijedati. Kod mise imao je Sirca i da propovijeda, ali mu to karabinjeri zabraniše, jer je htio propovijedati na hrvatskom jeziku.
KAD NEKO PREBJEGNE U JUGOSLAVIJU ONDA SE POSTUPA OVAKO
Buzet, jula 1932. — Iz Vrhaje nedavno silom prilika morao je otići mladić Mate Buljevac. Njemu je prijetila konfinacija, jer se tužio s nekojim drugim selj anima biskupu u Trstu zbog fašističkog progona našeg jezika u crkvi. Prebjegao je u Jugoslaviju. Odmah po njegovom nestanku karabinjeri su bili uhapsili oca i brata i ispitivali ih o Mati. Kad nisu mogli ništa da doznadu morali su ih pustiti na slobodu. Ovih dana karabinjeri su došli u kuću Ivana Buljevca i uzeli silom sliku Matinu. Osim toga bio je stari Ivan Buljevac pozvan na općinu i bio je ispitivan gdje se nalazi njegov sin, kada i kako je prešao granicu. Sve je to ispitivanje bilo s namjerom, da se Mate Buljevac preda sudu na sudjenje.
KAKO POSTUPAJU FAŠISTIČKE VLASTI S NAŠIM TRGOVCIMA I OBRTNICIMA
Pula, jula 1932. — Ovaj slučaj nije od danas nego već od prošlog januara, ali je svejedno vrijedno da ostane zabilježen da se vidi kakve sve mjere fašizam upotrebljava protiv našega naroda u Istri. U Sovin jaku kod Buzeta imao je svoju trgovinu, gostionu te prodaju monopola Josip Jerman. Brigad jer karabinjera Aristide Aderzone progonio je na sve moguće načine našeg poštenog i radinog čovjeka, ma da se taj nije politikom uopće bavio. Brigad jer je išao u svojim progonima tako daleko, da je zahtijevao od Jermana, da i u familiji govori talijanski, ako neće da ga uništi. Razumije se tome nije mogao Jerman da posluša, jer mu u familiji nitko nežna osim njega talijanski. Jednog dana bio je pozvan od brigadj era u kasarnu i morao je sobom da donese dozvole za gostionu i monopol. Jerman je pitao zašto mu uzimlju dozvolu, ali odgovoreno mu je da se to njega ne tiče. Rekao je da će otići na višu vlast da se tuži. Dobro, rekao mu je brigad jer, ali bit će bolje za vas, ako kažete, da ste sami od svoje volje likvidirali gostionu i prodaju monopola. Jerman je otišao u Pulu i potužio se, ali tamo samo potvr-diše postupak brigadjerov. Rekoše mu, da ne može imati dozvole, jer se služi hrvatskim jezikom, i da mu se u gostioni sastaju isključivo Jugoslaveni (pa drugih i nema u selu!) te da ima kod sebe jedno dijete, kojemu je otac u Jugoslaviji učitelj. Poslaše ga kući bez dozvole ... Nakon nekoliko dana dobio je od karabinjera i općine poziv da se mora slikati, morao je dati i otiske svojih prstiju kao politički sumnjiv čovjek, a imao je i premetačinu u kući.
NOV
VELIKI PROCES PROTIV DEVETNAEST
KRIUMČARA NA RIJECI.
Rijeka, jula 1932. — Prošlog je tjedna pred riječkim sudom održan veliki proces protiv devetnaest osoba iz raznih krajeva Julijske Krajine radi kriumčarenja. Nekoliko njih bilo je optuženo, da su osno vali naročito jedno društvo za organizova-no kriumčarenje kave iz riječke slobodne zone. Svi su osudjeni na velike novčane kazne, koje dosižu i 35.000 lira a radi se gotovo isključivo o malim, siromašnim ljudima, koji su kriumčarili par kilograma kave, da bi zaradili par lira u ovim danima opće bijede, koja u Julijskoj Krajini vlada.
NAŠI NOVI DOKTORI
Na trgovačkoj univerzi u Trstu promovirani su na čast doktora trgovačkih i ekonomskih znanosti Josip Štolfa iz Sežane, Josip Božić iz Trsta i Drago Prelog iz Trsta. Na univerzi u Ljubljani doktorirali su Stojan Pretnar iz Bovca, P r e t n e r Lone iz Trsta i Milan Trampuš iz Pazina na čast doktora prava.
UDAREC TRŽAŠKEMU GOSPODARSTVU.
Trs t, julija. Pred kratkim so v vseh italijanskih pokrajinah razen v Julijski krajini uvedli znižane tarife za železniški tovarni promet. Tovarni promet z motornimi vozili je namreč v zadnjem času tako zelo porasel, da je pričel resno konkurirati s prometom po železnici. Računajo, da je dosegel osebni promet z motornimi vozili 25, tovarni pa 15% železniškega prometa. Zaradi tega je bilo znižanje železniških tarif povsem razumljivo. Tembolj pa so se razburili tržaški in ostali poslovi krogi, da je režim kar tako na lepem spet pozabil na Julijsko Krajino. V Julijski Krajini promet z avtomobil sicer zares še ni tako razvit, da bi mogel konkurirati z železnico, vendar pa so z novimi tarifami, ki pri dejo v poštev le za predvojne italijanske pokrajine, gospodarsko zelo oškodovali vso deželo. Znano je n. pr., da so tržaški trgovci doslej v veliki meri s kolonijalnim blagom zalagali skoraj vse gornjeitalijan-ske trge. Zaradi take tržaške konkurence so bile v večji meri prizadete Benetke in deloma celo Genova. Zdi se, da bo sedaj tržaška trgovina tudi na talijanskih notranjih tržištih zelo padla, ker ne bo več prenesla beneške in genovske konkurence.
FAŠISTIČNI »CESTNI TALENT«.
Trst, jula 1932. V občini Prem so Italijani, tudi letos pokazali svoj »cestni talent«. Razširili so cesto, ki pelje skozi Sp. Bitnje in s tem odvzeli nekaterim kmetom precej zemljišča. Razume se, da zato ni dobil nihče nikako odškodnino. (Mos.)
TRPLJENJE NAŠIH RENČ.
Gorica, jula 1932. Poročali smo že, da je bilo prejšnji mesec v Renčah aretiranih 6 mladih fantov. Aretiranci so bili v zaporih pod strogim nadzorstvom. Da so fante že izpustili, je pripomogel renški učitelj, ki je rodom Furlan. Nasprotno pa je zahteval pokrajinski fašistični tajnik, ki je rodom Slovenec in renegat.
Izmed vseh vasi v goriški okolici, je bilo do lanskega leta v gospodarskem oziru še najboljše v Renčah. Večina mo-žkih moči, so sezonski delavci, so obenem lastniki manjših ali večjih zemljišč. Pravih sezonskih delavcev je od 250 do 300. Do lanskega leta je večina na spomlad odpotovala v Švico za delom, in se vračala domov s precejšnjimi prihranki. Ker pa je tudi v Švici nastopila huda kriza, ne puščajo več tja inozemcev. Sedaj jih je v Švici samo še okrog 20. Drugi so ostali doma in so brez zaslužka. Nastopili so težki časi in beda. Trgovci ne morejo več dajati na kredit. Pred občinsko hišo se zbi rajo gruče delavcev, ki zahtevajo dela in kruha. Pred nekaj dnevi se je razširila vest, da je renški komisar interveniral za delavce pri neki gradbeni družbi v Gorici. Pozneje pa se je izkazalo, da je bilo to izmišljeno. Morda se je hotel s temi govoricami prikupiti našemu ljudstvu?
Z ozirom na obnašanje tukajšnjih fašistov in njihovih plačancev pa se lahko sklepa, da so fašisti sami polomili drevesce, radi česar je bilo aretiranih šest fantov. Najbrže so hoteli s tem škoditi našim ljudem, ki so miroljubni in mirni kljub vsemu fašističnemu izzivanju. (Mos.)
RIJEKA POLAKO, ALI STALNO UMIRE.
Rijeka, jula 1932. Dodjete li na Rijeku, upast će vam u oči veliki broj plakata po izlozima trgovina. Nema skoro 'trgovine u glavnim ulicama Rijeke da, jedna manje a druga više, nema nad ulaznim vratima, po izlozima itd. široke plakate u svim mogućim bojama. Stranac u čudu gleda te plakate i tek po jednoj riječi: liquidazione, razumije njihov sadržaj i svrhu. I zaista jedna trgovina za drugom rasprodaje, nudi svoju robu uz prodajne cijene, označuje sve moguće i nemoguće popuste, jednom riječju roba se daje u bescjenje. Tu i tamo vidi se i po koji plakat, koji najavljuje stečajnu rasprodaju, a jedan domišljati trgovac kaže u svom plakatu. da i bez rasprodaje prodaje svoju robu dapače i — ispod rasprodajnih cijena. Prolazite tako riječkim korzom i vidite u toj glavnoj ulici danas već mnogo lokala zatvorenih... a da o pokrajnim ulicama i ne govorimo. Latentna kriza koja već godinama podgrizava riječku trgovinu, ostavila je ove godine najvidnijih tragova, od kojih se Rijeka nikad više ne će popraviti. Stečaji se gomilaju, poravnanja izvan stečaja na dnevnom su redu, a kako je talijanski zakon u tom pravcu vrlo strog, dolaze mnogi trgovci, krivi i nedužni, na nekoliko tjedana u zatvor dok se njihov stečaj ili zahtjev za izravna-njem ne izvidi. Priča se da ih je tokom prošlog mjeseca bilo ništa manje nego 12 pod istragom u zatvoru...
Potpuno ekonomsko mrtvilo utišalo je i entuzijazam Riječana za koješta, pa dok su prije sve svečanosti priredjivane uz ogromno sudjelovanje Riječana, danas ... jedva po koja »bandera«. Parobrodi za Opatiju odlaze i dolaze, hidroplan dolazi i odlazi dnevno, ali rijetko kad do veze koga-
VELIKA VOJAŠKA DELA OKOLI DIVAČE.
Trst, jula 1932. Pod Vremščico na ta kozvanem Gaberku pri Divači gradijo že več let vojaško letališče. Delo je bilo radi 'pomanjkanja denarja večkrat prekinjeno, tako da še danes ni končano. Z delom so začeli že leta 1928. Obseg letališča je ne' kako 600x800 m. Ker leži letališče tik ob železnici, med postajama Divača in Gornjimi Ležečami, so uredili tudi vojaško po stajo in jo opremili z vsemi pripravami za nakladanje in razkladanje. Sedaj je na letališču le par avijonov v zasilnih lopah. Zemljo za letališče so razlastili, majhno od škodnino je dobilo le par kmetov, neki kmet je zgubil vso svojo zemljo. Prizadeti so kmetje iz vasi Brežca, Gradišče, Ležeče in deloma iz Škocjana.
Skozi stoletja so naši kmetje rili med kamenjem in skalami da jim bo rasel kruh to pa so Italijani kar čez noč spremenili v brezplodno puščavo.
Poleg letališča grade in popravljajo vso naglico posebno v zadnjih letih ceste, ki so seveda vojaškega značaja. Tako so razširili cesto, ki vodi skozi Divačo; od tu v Vremsko dolino preko Gaberka. Širijo ce sto iz Divače v Lokev. Poleg tega pa so razširili postajo Divačo in star kamenit most, ki vodi preko železnice. Na kolodvoru samem pa so posekali zimzelenova drevesa, ki so krasila pročelje postaje, da je bila ena najljepših postaj na tej progi. Vzrok tega »kulturnega« početja -ni znan.
V dveh velikih kurilnicah in delavnicah na postaji, čakajo zaprti in zastraženi vojaški oplopni vlaki.
Od Divače se odcepi proga preko Her pelj v Pulj. Italijani pa so vseeno projektirali novo progo, ki bi šla v smeri od Trsta proti Ljubljani in zavila pri mostu proti Pulju, dočim je stara proga zvezana direktno od nasprotne strani. Ljudje pravijo, da so to storili, da bodo lahko vozili direktno iz Rima v Pulj.
Mlinarji ob Reki v vaseh v Vremski dolini, so bili udarjeni z novim davkom, ki ga morajo plačevati za svoje mline. Izmerili so pri vseh mlinarjih vodno silo in po konjskih silah določili davek, ki ga morajo plačevati nazaj do leta 1925. Računati je pa treba, da je reka Reka poleti več mesecev suha in zato mlinarji sedaj zelo malo zaslužijo. Ker so mlinarji večinoma mali kmetje, bodo ta davek poleg ostalih bremen zelo teško plačevali.	(Mos.)
TEŠKO SE DANAS PUTUJE...!
Reka, jula 1932. Pred nekaj tedni so šli trije jugoslovanski državljani na Reko odkoder so se nameravali odpeljati v Ameriko. Ker pa niso mogli takoj odpotovati, so delali izlete v okolico, ter včasih tudi v odaljenejše kraje. Nekega dne so se ustavili v bližini Prema (v Potoku). Nastanili so se v znani restavraciji Repinc, kjer so nameravali ostati par dni.' Kmalu nato pa se je oglasil pri lastnici brigadir ter zahteval od njih dokumente. Ugotovil je, da niso dokumenti v redu in jih dal ukloniti. Odpeljali so jih nato v bližnjo Ilirsko Bistrico. Po dolgotrajni preizkavi in informacijah pa so vendar ugotovili vzrok bivanja v Italiji in jih izpustili. (Mos.)
KONKURZI, BREZPOSLENOST, LAKOTA, DAVKI NA TOLMINSKEM.
Tolmin, jula 1932. Stečaji (konkurzi, zaprtja) trgovin, obratov in sploh pod jeti;, vseh vrst so na dnevnem redu. Brezposle-nost je tako velika, da se čutijo njene zle posledice tudi v najbolj zakotnih gorskih vaseh. Letos so v vseh mestili (večjih krajih) otvorili brezplačne kuhinje za brezposelne, vsak posameznik, dobi jesti samo enkrat na dan! Ker pa je brezposelnih vedno več, so odredile oblasti, da mora sprejeti vsaka kompanija na hrano 4 brezposelne. Ko gredo ti vojaki na »campo« (vaje), vzamejo s seboj tudi dodeljene brezposelne delavce. To se sedaj vidi okrog Ko-zaršč, Volč, in Čiginja, kjer imajo vojaki orožne vaje. Poleg tega, pa so baje odredili, da mora sprejeti po par (?) brezposelnih na hrano vsak stalen plačanec (zdravnik, odvetnik, sodnik i t. d.). Za vojaške stvari in podobne zadeve pa ne manjka denarja. V več krajih okrog Tolmina (Poljubinj) grade ali pa še nameravaju (Kozašče) zgraditi vojaška skladišča in vojašnice. Na Kozarščah čakajo na delo cele trume brez poselnih delavcev. Vojaške oblasti so v to svrho že nakupile potrebna zemljišča (na Pelancih).
Z delom bi morali pričeti že prvega maja; sedaj pa nekako odlašajo, kakor bi ne imeli sredstev za graditev skladišča. Ubogi delavci so že neštetokrat zaman ča kali! Morda pa s temi obljubami le varajo revno ljudstvo?
Letos so uvedli zopet nekaj novih davkov. Kmet, ki je že itak zmozgan do kosti, ne ve, kje bo vzel in kako bo plačal. Nekdaj cvetoča Tolminska je sedaj ena sama velika razvalina. Tolmin, ki je bil nekdaj središče prometa, je sedaj groblje brez življenja.	(Mos)
ODLIKOVANI KROJAČKI SALON ZA GOSPODU
■
a
a
a
13
a
m
a
.ta
a
Ì^/Tctvee
ZAGREB
Mesnička ulica br. 1. Telefon br. 74-43 VELIKO SKLADIŠTE NAJMODERNIJIH PRVORAZREDNIH ENGLESKIH ŠTOFOVA
■
B
■
B
B
B
£3
n
ES
B
B
B
B
H
B
B
B
ite-,
IBBBBBBBBBBBBBaBBBaBaBBflBBBBBBBflflBBBaBk».
NOVA MAŠA V HRUŠICI.
Trst, jula 1932. Dne 3. 7. se je v Hrušici v Istri vršila nova maša. Kakih 150 let že ni bilo nove maše v tej veliki fari, v kateri je bil kaplan na nekaj časa veliki D o h r i 1 a. Novo mašo je daroval č. g. p. V i 1 i b a 1 d Novak, kapucin. Doma je novi mašnik v Obrovu pri Martinu. Kot malega deijka ga je poučeval tedanji kaplan g. Soklič in ga poslal v zavod sv. Stanislava v Št. Vid, kjer je napravil nižjo gimnazijo. Višjo je napravil v Varaždinu pri kapucinih, bogoslovje pa na univerzi u Inomostu. Po sedmih letih se je kot duhovnik vrnil domov. Velika radost je objela vso vas in vso faro nad tem dogodkom in vse se je veselilo nove maše, ki se je izvršila zelo slovesno. Zbralo se je okoli novomašnika mnogo duhovšičine in polno ljudstva, ki je s solzami v očeh zrlo na svojega rojaka pred božjim oltarejm.
ARETACIJE U GORIČKOJ
Gorica, jula 1932. U Gorici se dogodio pred nekoliko dana incident, koji je zaključen aretacijom 31 godinu starog Rikarda Paučića. Karabinjeri su Paučića aretirali izjavljuju, da se on zavadio s jednim milicio-nerom i napao ga. Bit će predan sudu.
U Datuljama nad Črnicama u Vipavskoj dolini nepoznata su lica bacila u rijeku Vi-pavu talijansku ploču s osnovne škole. Slijedećeg dana su karabinijeri proveli »istragu« i izvršili mnoge aretacije. Medju ostalima bio je aretiran jedan mladi djak iz Sela. Svi su bili odvedeni u Goricu. Najavljuje se, da će biti sudjeni po novom zakonu o zaštiti države.
U Lozicama kod Vipave priredio je Anton Frelih, po tamošnjem običaju, osam dana po svom vjenčanju domaću priredbu s plesom. Mladi gospodar je gostoljubivo pozvao na priredbu svakog, ko je prolazio mimo njegove kuće. Ali karabinjeri su najednom došli i prekinuli zabavu, na kojoj ie bilo previše Slovenaca. Interesantno je, da je prelih predan sudu, jer nije ovu svoju intimno domaću slavu prijavio policiji i fi-nanciji i nije na ulazu svoje kuće ubirao ulazninu.
ATENTAT NA RIJEČKU RAFINERIJU?
Rijeka, jula 1932. U noći od nedjelje na ponedjeljak pretprošlog tjedna poslije ponoći čula se u cijeloj okolici rafinerije pe-troleuma strahovito jaka detonacija, od koje su se potresli svi prozori okolnih kuća. Mnogi su u okolnim kućama poskakali iz kreveta i potrčali k prozorima. Kratak čas iza detonacije suknuo je velik plamen u vis ra-svjetlivši krvavo crvenim plamenom mjesto eksplozije. Eksplozija je nastala na prostoru izmedju glavne strojarnice i velikih depozita surove nafte, koji se nalaze na sjevernom dijelu tvorničkog teritorija. Odmah iza detonacije zatrubila je tvornička sirena i nastala je uzbuna u tvornici, radnici zaposleni u noćnoj šihti pojurili su prema mjestu eksplozije. Dojurila su i dva vatrogasna automobila i kola Crvenog krsta, ali nakon što se, valjda sam po sebi, prvi visoki stup plamena ugasio, nije se pojavio veći požar, nego su tek nekoje grede kraj strojarnice počele goriti, ali su brzo pogašene.
Kad su došla kola Crvenog krsta, radnici su prenijeli u kola jednog radnika, svega ogrezlog u krvi, noseći ga na jednoj plahti. Izgleda da je taj radnik stradao kod eksplozije.
Sav taj dogadjaj mnogo se komentira na Rijeci i povod je raznim verzijama. Pa dok neki govore o slučajnoj eksploziji jedne parne cijevi u strojarnici odnosno u kotlovnici, dotle je druga verzija o uzroku eksplozije, ta da je eksplozija potekla od atentata, dakle nikako slučajno. Teško je zaista utvrditi o čemu se zapravo radi. ali mnoge popratne okolnosti i razni dogadjaji iz nedavne prošlosti, daju naslućivati mogućnost pripremljenog atentata.
GOSPODARSTVO PO ITALIJANSKU OKU-PACIJU JULIJSKE KRAJINE.
Na Bovškem (Soča, Trenta), se preživlja 95% ljudi od ovčjereje in kozjereje. V, Soči je bilo pred vojno 11.000 koz, a 1919-1920. 500 koz. V Trenti je bilo pred vojno 600 koz, 1919.-1920. 300 koz.
Leta 1921. je italijanska vlada uvedla v teh krajih davek na koze in ovce, češ, da škodijo gozdu.
Leta 1921. je nameravala italijanska vlada ukiniti Idrijski rudnik. Izvoz je tedaj radi zgube glavnega tržišča (Kalifornija; za čiščenje zlatih žil) popolnoma izostal. V sredi leta 1921. je bilo v skladiščih idrijskega rudnika 12.000 steklenic a 34% litrov živosrebrne rude, ki je niso mogli raz-pečati.
Leta 1919. je bilo sprejetih v Goriško bolnico 346 ljudi iz okolice, ki so bili ranjeni od ročnih granat in bomb; od teh jih je umrlo 20. Največ pa je slučajev, da jih sploh niso peljali v bolnico, ker so umrli kmalu po nesreči.
Briški koloni, so se v tej dobi zaman trudili, da bi rešili kolonatsko vprašanje.
V vojni dobi, so bili v mnogih krajih uničeni zemljeknjižni spisi (Jamlje, i t. d.) Za ponovno izmeritev zemlje je moral kmet plačati od 500 do 800 lir.
Leta 1920. so dobili naši kmetje (na Goriškem) od italijanske države 56.000 lir podpore (v naturalijah); od te pa je odpadla ena tretjisa na Furlanijo in Trbiž.
Nabrežina (kamnolomi) je zgubila pa vojni vsa tržišča razen Egipta.
Pred vojno je prišlo po morju v Trst
9.560.000	q (1914), a v letih 1918.—1920.
8.320.000	q.
Pred vojno je prišlo v Trst po železnici 5,390.000 q (1914.), a v letih 1918. do 1920. 4,470.000 q. (Mos)-
OBSODBE ZARADI POBEGA ČEZ MEJO.
Gorica, julija. Pred sodnikom v Ajdovščini se je vršila te dni cela vrsta procesov zaradi bega čez mejo. Obsojeni so bili v kontumaciji na 4 mesečno ječo, na globe po 3000 lir in na denarne kazni do 240 lir naslednji obtoženi:	Drago
Kodrič, Rafael Humar in France Mihelič iz Rihemberka, Lojze Gorjup, Tone Mohorčič, Marija Cehovinova in Andrej Kodele iz Vipave, Josip Saksida iz Skrilj, Janko Vidic iz Dola-Otlice, Andrej Jejčič z Erzelja, Alfonz Rotar iz Sv. Križa na Vipavskem, France Marc in Josip Marc iz Budanj ter Ivan Česnik z Dolge Poljane. Nadalje je bila obsojena pogojno na tri mesece ječe, 2000 lir globe in 240 lir denarne kazni 27 letna Albina Rust iz Sana-bora. ki se je lani meseca marca skrivaj izselila, a se je pred kratkim spet vrnila domov in bila tedaj aretirana ter izročena sodišču.
KAKVE OPĆINSKE TAJNE DOBIVAJU
NAŠA MJESTA NA TRŠĆANSKOM.
KRASU.
Trst, jula 1932. —Poznato ie, da su fašističke vlasti onemogućile i poodpuštale sve naše činovnike po javnim uredima, pa tako i s općina. Općinski tajnici, koji imaju najviše direktnog dodira s narodom, takodjer su gotovo svi smijenjeni i postavljeni su fašisti. Oni, koji su još ostali, smjenjuju se čim se nadje neki fašista, koji je spreman, da preuzme mjesto. Sad je nedavno tršćanska provincija poslala u Rim na ispit za općinske tajnike jednu grupu kabdidata fašista i kako novine javljaju položili su ispite svi dobro. Da se vidi kakve će općinske tajnike dobiti naša sela po slovenskom Krasu citirat ćemo njihova imena: Apollonio Gianandrea, Ber-nardon Attilio, B 1 a s i n a Giovanni, De Pretiš Carlo, Di Marco Gualtiero, Di Paoli Mario, Simini Eugenio, Grassi Diego, lur-cotto Ercole, Lius Pio, Bongo Luigi. Ma-raspin Antonio, Petrovich Giovanni, Poz-zar Ruggero, Puppo Carlo, Quargnali Pino. Raccanelli Bruno, Romanelli Domenico, Scifo Arturo, Semerani Giuseppe, Speri Giuseppe, Stalegni Luigi, Stalzer Albino Nerino, Tancredi Domenico, Tedeschi Paolo. Tornasi Augusto.
FAŠISTIČNO ZBOROVANJE V VIPAVI.
Gorica, jula 1932. V Vipavi se je pred dnevi vršilo zborovanje vipavskih fašistov. Zborovanja se je udeležil tudi gori-ški fašistični tajnik Avenanti. Vipavski politični tajnik Žani je poročal o vipavskih fašistih in njihovih organizacijah, ki so se v zadnjem času, kakor je zatrdil, zelo oja-čilile. Krajevni tajnik je posebej poudaril delavnost ženskih fašističnih organizacij. ARETACIJE IN OBSODBE V GORICI
Gorica, jula 1932. V Gorici so karabinjerji aretirali 32-letnega Franja Sfiligoja in 30-letnega Josipa Vogriča, ki so osumili, da sta brez posebnega dovoljenja zbirala razstrelivo, ki je še sedaj rezstre-seno še iza časa svetovne vojne po go-riški okolici. Bila sta izročena sodišču.
Karabinjerji so aretirali tudi 21-letnega Marja Grudna in ga izročili sodišču. Prijavili so ga sodišču, češ da se ni prijavil k vojaškemu naboru.
Pred goriškim sodiščem sta bila zaradi bega čez mejo sojena 17 letni Valentin Ci-jan iz Mirna in 24 letni Anton Kašča iz Št. Petra pri Gorici. Obsojena sta bila v kontumaciji na 3 mesečno ječo in po 2000 lir denarne kazni.
Karabinjerji so prijavili goriškemu sodišču 57 letnega Andreja Uršiča iz Volčje Drage, ker je brez potnega lista skrivaj zbežal čez mejo. Sojen bo te dni v kontumaciji.
ARETACIJE U AJDOVŠČINI KOD GORICE
Gorica, jula 1932. Neki dan su sve jugoslavenske novine javile, da je u Ljubljanu doletio jedan talijanski vojni avijon, kojim je upravljao Slovenac iz Julijske Krajine Josip Križaj. On je avijonom prebjegao na jugoslavenski teritorij iz Vidma, gdje je bio na vojnim vježbama. Križaj je rodom iz Ajdovščine kod Gorice. Njegov b’jeg izazvao je reperkusije u njegovom rodnom kraju. Policijski organi, agenti, karabinjeri i mili-coneri vrše strogu istragu. Već je aretiran Ivan Feigel, trgovac kožom, bivši učitelj, koji je bio od fašističkih vlasti silom penzionisan, te Brajnik, upravitelj posu-jilnice u Ajdovščini. Narod ie u strahu pred daljnjim aretacijama i progonima. Interesantne su ove mjere fašističke policije u Ajdovščini za bijeg koji je uslijedio iz Vidma i o kojem sigurno nije niko znao i nije mogao imati udjela.
SPREMENBE V FAŠISTIČNI STRANKI NA GORIŠKEM.
Gorica, jula 1932. V posljednjem času je pričel pokrajinski fašistični tajnik v Gorici Avenanti izvajati spremenbe v krajevnih vodstvih fašistične stranke po goriški deželi.
V Kanalu vršil se občni zbor fašistične organizacije. Predsedoval mu je Avenanti. Na občnem zboru so ustoličili novi sekcijski direktorij.
Preteklo soboto zvečer so zborovali fašisti v Kobaridu. Tudi tega zborovanja se je udeležil konzul Avenanti. Na zborovanju je krajevni fašistični tajnik Nuzzi poročal o položaju v Kobaridu in med drugim dejal, da si je krajevna fašistična organizacija po dogodkih lanskega leta prizadevala, da bi pomirili ljudstvo, obenem pa je zastavila vse svoje sile za nadzorovanje kobariškega kota, da se ne bi ponovila teroristična dejanja drugo-rodnih elementov.
Konzul Avenanti je končno imenoval novi fašistični direktorij v Koprivi, kjer je dosedanji krajevni tajnik Castellani podal otsavko. Avenanti je imenoval za njegovega naslednika fašista Codellija.
NOVI DIREKTORIJ FAŠ.IA U LOVRANU.
Rijeka, jula 1932. — Pokrajinski fašistički tajnik postavio je lovranskom fašju novi direktorij. Politički sekretar je Pietro Pertille, a odbornici su Raffaele Rack, Chersovani Giuseppe,, Dr- N. Giacich i Aldo Maguolo.
PREMESTITVE V SODNIJSKI SLUŽBI.
Trst, jula 1932. Predsednik tržaškega civilnega in kazenskega sodišča Savino Cammino je bil premeščen v Turin, kjer je imenovan za predsednika tamkajšnjega sodišču v Aosti sodnik dr. Alojzij Pattis.
Z goriškega sodišča je bil premeščen k sodišča. Gammino je že odpotoval iz Trsta.
BEDA V BISTRIŠKI OKOLICI.
Reka, jula 1932. Gospodarska kriza, ki so posebno čuti slovenski živelj v Italiji, ni prizanesla niti okolici Ilirske Bistrice. Tam je gospod,arska kriza toliko večja, ker so ti kraji nekdaj živeli skoro izklju-čivo od prodaje lesa in je danes nestal popoln zastoj v lesni kupčiji. Les nič več ne gre v Italijo. Poleg tega je imelo mnogo domačih lesnih trgovcev velike izgube s to kupčijo, ker italijanski trgovci kratko-malo ne plačujejo naročenega blaga. Tudi Trst ne porabi niti za kurjavo toliko lesa kakor negdaj. Naši ljudje se se nekdaj zelo izseljavali v Ameriko, a danes ni tudi tam več zaslužka. Mnogi bi se radi vrnili, nimajo pa denarja za potne stroške. Nekaj domačinov si služi kruh pri utrdbenih delih na Snežniku. Italijani utrjujejo Snežnik že več let. Pse polno delavcev je Italijanov. Vsi so morali priseči, da ne bodo izdali skrivnosti razoranega Snežnika.
KARABINJERI NAPADLI SLOVENSKU DRUŽINU V PODGORI.
Gorica, jula 1932. V Podgori pri Gorici je prišlo v torek minolega tedna do hudega incidenta med Bregantovo družino in karabinjerji. Bregantov sin Angel star 32 let je bil pod posebnim policijskim nadzorstvom. Nadzorstvo bi moralo te dni poteči. Zglasili so se pa v hiši karabinjerji, da bi zadnjič ugotovili, če se Angel Bregant ravna po določilih posebnega nadzorstva. Našli so tako Angela Breganta, kakor njegovega 61 letnega očeta Ivana ter brata 28 letnega Leopolda in 17 letnega Gvidona pri delu. Moški so ravno razkladali seno z voza. Karabinjerji so, kakor poročajo listi, osumili, da so si Bregantovi preskrbeli seno na ta način, da si ga je Angel Bregant prislužil, kar bi po določilih policijskega nadzorstva ne smel. Karabinjerji so tedaj ostro nastopili proti Bregantovim, ki so se za eli braniti. Prišlo je do spopada, pri katerem so karabinjerji žugali tudi z orožjem. Nazadnje so se morali Bregantovi vdati in so jih vse štiri aretirali ter izročili sodišču.
PROCES RADI UMORSTVA JEDNOG RENEGATA FAŠISTE I JEDNOG KARABINJERA.
Pula, jula 1932- — U Puli se je prošlog tjedna održao senzacionalni proces protiv Ivana Štokovića, Šime Vidulina i Grge Korenića, koji su sva trojica iz okolice Kanfanara, koji su bili optuženi da su lanjske godine ubili fašistu Bursi-a, zapravo njihovog seljana Buršića, poznatog renegata, te da su ubili karabinjera Giorgia i ranili njegovog druga, drugog karabinjera Giuliania. Bilo je to mjeseca maja lanjske godine. Štoković je bio ubio Buršića i veća četa karabinjera tražila je ubi-cu. Blizu Kanfanara karabinjeri su opazili
IUCA128

tlvùzs&lc$Jeu&
futa 123	MCAttgf
dva čovjeka i pozvali ih da se zaustave. Ali mjesto toga, ova dva čovjeka počela su bježati. Kaiabinjeri su jurnuli za njima. U šumi je jedan izmedju one dvojice počeo pucati a bitci su pogodili karabinjera Giorgia, koji je pao na mjestu mrtav, a Giuliani je bio ranjen, tako da je morao više mjeseci da se liječi u bolnici. Karabinjeri nisu uspjeli da ih ulove, jer su se bojali, da bi izgubili još svojih ljudi. Slijedećeg jutra bio je aretiran Vidulin, na kojeg je pala sumnja, a isto tako pala je sumnja i na Korenića, da su pucali na karabinjere i da su pomagali Štokovića. Štoković je bio osudjen u kontumaciji na 30 godina zatvora i 16000 lira novčane kazne, Vidulin na 16 godina zatvora i 1600 lira kazne a Korenić je bio riješen, jer nije protiv njega bilo nikakvih dokaza . . . PRILIKE U GORIČKOM MALOM SJEMENIŠTU POD SIROTTIJEM.
Gorica, juna 1932. — Već smo nekoliko puta naglasili, da se u goričkom sjemeništu, otkako je Sirotti upravitelj goričke nadbiskupije, mnogošta promijenilo-Dok je bio živ dr. Sedei, uprava sjemeništa bila je pravedna koliko za Slovence toliko za Talijane i Furlane. Pod Sirotti-jem postao je taj zavod škola talijanske propagande. Nedavno je posjetio sjemenište i fašistički prefekt Tiengo, i pred njim su pitomci morali da deklamuju fašistički
1	da manifestuju za Mussolinija i fašizam.
Nedavno ie u sjemeništu završena školska godina. Izdana ie statistika o stanju sjemeništa. Prema toj statistici vidimo, da je početkom školske godine 1931/32 bilo u malom goričkom sjemeništu 183 pitomca, a koncem godine 158. Od toga je bilo 135 dječaka s teritorija goričke nadbiskupije, 23 iz tršćanske. Po narodnosti bilo le 48 Talijana a 110 Slovenaca. Ali uza sve to zavod je talijanski . . .
PREMJEŠTENJA OPĆINSKIH TAJNIKA U ISTRI,
Pula, jula 1932. — Puljski je prefekt premjestio općinskog tajnika Privilegija iz Plomina u Bule, Bracca iz Žminja u Plo-min, Citadinija iz Buja u Žminj. Početkom ovog mjeseca imenovao dra. Alojzija Col-bertalda prefekturnim komesarom u Žmi-nju. Dosadanji žminjski podeštat Pirenio Pirani bio je premješten u Roč. Ročki komesar Rusca bio je premješten u Žminj, kao pomoćnik dra. Colbertalda. GODIŠNJICA JEDNE BITKE ZA LUKU BAROŠ.
Rijeka, jula 1932. — Dne 28 jula fašistička federacija riječke provincije izdala je manifest, kojim se podsjeća fašiste, da je toga dana pred jedanaest godina na Rijeci bila bitka radi luke Baroš i da je tom prilikom palo šest fašista. Federacija upozorava, da riječki fašisti nisu zaboravili na njihovu junačku smrt i krv, koja je pala za pravo Italije.
VELIKA BEDA IN BREZPOSELNOST V SV. KRIŽU.
Trst, jula 1932. Kakor povsod, tako je tudi v Sv. Križu velika beda in brezposelnost. Zadnje čase se je za ribiče položaj nekoliko zboljšal radi obilnega ribolova (sardele). Vendar pa je radi velike krize težavno z Izvažanjem (prodajanjem) rib. Tovarna za konzerviranje rib v Gra-dežu je odpovedala nakupovanje. Ker jih ni mogoče v Trstu veliko prodati, jih morajo Svetokrižani nositi po okolici in Krasu. V najboljšem slučaju jih prodajo po
2	liri kg, a to le tedaj, ko je slab ribolov.
Do sedaj je bil za Nabrežino in Sv. Križ fašistični tajnik Fogia; pretekli mesec pa je bil v Sv. Križu imenovan za fašističnega tajnika učitelj Mannes. (Mos.)
Pripovijest „Istre”
Zastava na vjetru
Jože Jeram (Nastavak 24.)
Naje’damput dojuri iz pokrajnje ulice na trg u divljem trku na biciklima nekoliko naraštajaca, koji su vikali iz sveg glasa:
— Revolucija, revolucija!..-!
Ta riječ je trgnula sve. Zorzut sa svojim sinom otide prama njima. Kapelan i Stanič išli su za njima. Jedan od naraštajaca skoči s bicikla i pričao je:
— Dočekali su nas i napali. Dvojica leže na cesti i ne mogu dalje... Čitavo selo se pobunilo...
Zorzutu su prošli hladni žmarci po čitavom tijelu. Skoro nije vjerovao. U misli su mu noglo došle posljedice, koje bi mogao i on da osjeti. I malo kao da se pokajao...
Kapelan je problijedio i pogledao je značajnim pogledom Staniča. Ni Stanič se nije više smijao nego je govorio:
— Uvjeren sam, da nisu bili oni, koji su zastavu otrgnuli... Poznam naš svijet. Ako se brane, oni se brane iz ogorčenja, jer su nedužno optuženi.
Mladič je pogledao oštro u izazivajuče oči Staničeve. Udario je štapom po nozi i promrsio:
— Vi čete još vidjeti, i sam Bog će izvjesiti zastavu!
S druge strane varoši čuo se glas trublje, koja je pozivala crne košulje na okup...
To poslije podne posjetio je Ciril Mislej župnika. Župnik ga je primio vrlo prijazno, ponudio mu je cigaretu i natočio mu vina. Na poseban način prikorio je njegovog oca, što se opire onima, koji mogu radi toga, da donesu još veće zlo u selo.
— Takav je on. Nije moguće nagovoriti ga, — govorio je Ciril. Pred očima mu je bila figura Andreja Kofera. A zatim je župniku spomenuo propovijed...
Zašli su u razgovor. Na koncu je župnik govorio mirnim glasom:
— Znam, da bi morao učiti ljubavi do svojega bližnjega nekog drugog, a n.e moje ovčice. Znam i to, da moji župljani dobro shvaćaju moje riječi i znadu, ko je kriv, pa su im te riječi na utjehu i potporu duši. A ako razumiju župljani sigurno razumije i neko drugi, koji nije pozvan, da sluša. Zato moram govoriti i o kršćanskoj strpljivosti i ako je naša strpljivost već prevelika, jer prelazi čovječje snage... Ali, što govorim? Da li vi vjerujete, da dodju čovjeku momenti, kad misli i radi drugačije, nego što bi morao misliti i raditi?
Župnik je gledao Cirila pronicavo u oči. Ciril je govorio:
— Znam, kako je to. Znam i osjećam. Ja sam pacifist. Meni se gade do dna duše kasarne i topovi i boli me, kad pomislim, da bi moralo čovječanstvo još jedamput da iskusi grozote rata... Ali, kad pomislim, da bi naš narod u današnjim prilikama mogao da nestane i izgine kroz sto godina, ne mogu da u sebi dozvolim tih sto godina polaganog umiranja. Još jedan val krvi i ognja, da bi ostao ovaj narod 1 njegovo sjeme na ovim tlima! To je neminovno, to gori u meni iz dana u dan sve jače i ako se u dnu čovječanski osjećaji bune i protiv same pomisli o ratu.
A onda su župnik i Ciril zamukli. Plaho su jedan i drugi gledali u prozore iza kojih su se spuštale večernje sjene. Sunce je bilo već zašlo, vjetar je puhao opet jače.
Kad se Ciril oprostio od župnika i kad je išao prama svojoj kući, obuzeo ga je tjeskoban osjećaj, neka mješavina gorčine i sržbe. Mnogo ima ljudi na svijetu, koji u svojoj slaboći žele imati snagu, kakvu su imali Martin Krpan, Kraljević Marko ili Peter Klepec. Ali niko nije to želio i tako jako čeznuo za tim kao Ciril te večeri.
Da bi mogao odmaknuti planine, promijeniti vo dama tok, ograditi domovinu morem i granitnim hridima, sve bi to učinio. Želio je biti gospodar strijela, i gromova, želio je imati željeznu šaku i neranjivi život. Htio je da može praviti čudesa ...
A tako je bio malen Ciril, Cirilček, sin kovačev iz Stožic, pravnik iz Padove, koji nije imao ništa drugo nego mlado tijelo, ljubav i čežnju i gole ruke. Premalo, da bi i sam sebe mogao da obrani...
Krenuo je iz sela. Po uskoj stazi išao je medju lijehama svježe zemlje, izmedju vinograda i stabala uz brijeg. Vjetar je tresao grane i mladice, igrao se njegovim raskuštranim vlasima i češljao ih nestašno.
Nad selom, na mjestu otkuda se moglo da vidi, na kuće i na crkvu, na sve prostrano polje i na đoli-nicu do varoši te dalje prama gradu, zaustavio se. Nebo je bilo jasno, zvijezde su se micale kao zlatni hruštevi na crnom plaštu...
Predmeti su bili jedva vidni, u tamnim su se obrisima držali crne pozadine. Bilo mu je kao da sva ta zemlja, gore i obronci dišu i osjećaju, da ga zibaju i uspavljuju u svojem naručju.
Majka zemlja, njegova domovina, ljubljena, od Boga stvorena, od usuda poklonjena rodu, koji je stotinu puta izmučen, stoputa iskušan, zemlja, koja je tisuću puta otkupljena suzama i znojem... Mati zemlja, mati domovina!
U noćnoj tišini obuzela ga je neka tajnovitost te zemlje i njene sudbine, te je dignuo ruke kao svećenik kod mise i neizmjerno je trpio i toplo osjećao. Suze su mu se sakupljale i počele da mu naviru na oči.
— Domovino, što ćeš još ti da podneseš?
Čekao je odgovor, kao da zemlja-đomovina zna svoju budućnost i da će mu u tajnovitoj pjesrn tog trenutka to povjeriti.
(Nastavit će se.)
MUSSOLINIJEV LIST TVRDI DA JE
JULIJSKA KRAJINA VEĆ TALIJANSKA
Trst, jula 1932. — »U Popolo d’ Italia« list koji na svom čelu nosi napis »Fondatore Benito Mussolini« donosi u svom broju od 1. jula interesantan članak pod naslovom »S u 1 Carso«. U tom članku kaže se, da na Krasu puše često vjetar s istoka (!), ali da se već može da diše čisti talijanski zrak, jer je fašistička akcija uspjela i Kras je sasvim talijanski. »Popolo« tvrdi, da je politička asimilacija krajeva uz granicu vrlo teško umjetnost (»un arte difficilissima«). To je više umjetnost nego problem. To su uostalom znali i stari Rimljani, koji su u asimilacionoj akciji i u umjetnosti upravljanja narodima bili više nego majstori. Od njih se fašizam učio. Prije nastupa fašizma, to jest prije 1922. prijašnje su vlade kušale u onim krajevima razne metode, ali bez uspjeha. Trebalo je da dodje fašizam. Bivši režimi provodili su asimilaciju onako kako su prilike tražile, prema interesima i s posebnim računima, kao da se radi o nekom birokratskom problemu. Ništa nije bilo po planu s nekog višeg interesa nacionalnog i državnog. Fašistički je režim naprotiv shvatio stvar onako kako treba, u cjelosti i koordinirao je čitav politički sistem u Julijskoj Krajini prema jednom jedinom cilju asimilaciji čitavog pučanstva ravnom linijom. Trebalo je boriti se s protivšti-nama i nepovjerenjem, ali fašizam je imao željeznu volju: pobjediti pod svaku cijenu na ružan ili na lijepi način, eliminirajući slabosti i udarajući gdje je trebalo. Kad je trebalo nemilosrdno je po onima koji se nisu dali padala fašistička sjekira. Slaveni koji su bili borbeni, žilavi, otporni i koji su se odupirali svim sredstvima, danas su oboreni, počinju da vjeruju u fašizam (?). Pučanstvo se počelo psihološki transformirati. Oni. koji su još protivni eliminiraju se sami od sebe. Kameniti Kras biti će doskora sasvim fašistički kaže »Popolo«, sav duboko talijanski i fašistički i bit će zauvijek zaboravljena njegova dru-gorodna prošlost.
Ovaj članak napisao je »Farinata« redaktor »Popola«, koji na Krasu nije nikad bio. Inspiraciju za ovaj članak dali su mu lažni izvještaji o fašističkim »radunima« po Julijskoj Krajini, kako ih donosi tršćanska fašistička štampa, koja zavarava sebe i one u Milanu i one u Rimu, ali ne može da uvjeri nikoga s Krasa, da je Kras talijanski i fašistički i da će to ikada biti. Kras je ostala Julijska Krajina svakim je danom sve više naša, naša, naša! Tamo puše stalno vjetar s Istoka...
RI.IEĆKA PRETURA OSUD.1U.1E NEUMORNO I BEZ PRESTANKA.
Rijeka, jula 1932. — Pred riječkom preturom održavaju se u posljednje vrijeme sve češći procesi protiv naših ljudi iz Julijske Krajine, koji se optužuju da su pokušali preko granice bez putnice. Ti brojni procesi pokazuju nam naročito jasno kakvo stanje vlada u Julijskoj Krajini. Razumije se u mnogo slučajeva pred sud dolaze i takvi naši ljudi, koji nisu nikada pokušali da prebjegnu preko granice, nego je samo pala sumnja na njih, pa ipak bivaju osudjivani, jer se za te osude ne traži mnogo dokaza, dovoljna je optužba, koju podnese neki milicooner, karabinjer, pa čak i kakav privatni konfident. U posljednje vrijeme naš svijet boji se da dodje uopće na Rijeku, jer je to skopčano s opasnošću. optužbe o pokušanom bijegu preko granice i kaznom. Ovih dana bili su osu-djeni: Josip Glavić bio je osudjen na 4 mjeseca zatvora i 2666 lira globe, Božo Va din jo 1 iz Boljuna bio je osudjen na 3000 lira globe, Emilij Marušić osudjen je na 3 mjeseca zatvora i 2000 lira globe.
MED FAŠIZMOM IN VOJAŠTVOM.
Trst, jula 1932. Prvo nedeljo junija so v Trstu zelo opazili da je izostala običajna vojaška parada na glavnem trgu v spomin obletnice ustave (festa dello Statuto). Pozneje se zvedeli, da so vpohodu hoteli fa-šistovski miličniki imeti prednost pred rednim vojaštvom. Ko je poveljujoči polkovnik to videl, je komandiral vojaštvo nazaj v kasarno in izvedel defiliranje na dvorišču. Tržačani menijo, da se je s tem moškim dejanjem smrtno zameril fašizmu.
FAŠISTI SU SE BOJALI...
Buzet, Jula 1932. — Iz Vrha je neke skupštine čitavog istarskog fašizma u Buzetu, o kojoj je posljednji broj »Istre« donio opširan izvještaj, karabinjeri i fašisti stražili su čitave noći po svim putevima, koji vode u Buzet i obilazili sela, te su mnoge »sumnjive« pretražili i uhapsili. Poslije skupštine bili su uhapšeni pušteni na slobodu.
IZBILI MU U ZATVORU SVE PREDNJE ZUBE.
Gorica, jula 1932. — Jedan mladić iz Renča bio je u januaru ove godine uhapšen i bez ikakvog razloga ostao je u zatvoru, gdje se i danas nalazi. Govori se, da će biti poslan na sudjenje u Rim. U goričkom zatvoru je bio već do sada zlostavljan tako, da su mu izbili sve prednje zube...
ZAR JE STARI BOMBI JOŠ ŽIV?
Gorica, jula 1932. — Dne 5. jula fašisti su u Gorici svečano proslavili 80. rodjendan goričkog podeštata i fašističkog senatora Giorgia Bombia, renegata Bombiča. Ne trebamo isticati kako je Bombi veliki neprijatelj našeg naroda i koliko je zla učinio našem pučanstvu naročito poslije rata kao pristaša fazišma. Poznat je inače iz predratnog vremena iz političkih borbi u Gorici.
UVRIJEDA TALIJANSKE ZASTAVE — GODINU DANA ZATVORA
Trst, jula 1932. — Ove godine na dan »Rimskog ‘Božića« Franjo Krelič, star 41. godinu iz Trsta, prolazio je po Via Industria i pred jednom se gostionom zaustavio. Na gostioni i na ostalim kućama vis jele su uslijed fašističkog blagdana talijanske zastave. Krelič .je počeo da galami. Tuda je prolazila patrola karabinjera. Krelič je bio uhapšen i predan sudu, da je vrijedjao talijansku zastavu. Bio je predložen čak Specijalnom tribunalu na sudjenje, ali ga je taj tribunal poslao običnom sudu u Trstu. Pred par dana bio je osudjen na godinu dana zatvora i 250 lira globe.
VENECIJA I DALJE ŽDERE TRST
Trst, jula 1932. — Pred nekoliko dana donio je tršćanski list »Popolo di Trieste« vijest, da će iz Trsta biti prenesena u Veneciju komanda gornjoja-dranske zone svjetionika. »Popolo« se čudi ovoj mjeri i konstatuje, da bi time imao biti otpušten veliki broj personala, koji je službovao u Trstu. Osim toga, što će ova mjera povećati besposlicu u Trstu, oduzimlje se Trstu zapravo posljednja pomorska vlast, koja mu je još ostala. A osjetit će taj gubitak, kaže »Popolo« i trgovina, jer svjetionici neće više biti snabdjevana u svojim potrebama u Trstu nego u Veneciji. Pozivlju se vlasti, da zapriječe to, jer je Trst i onako dosta izgubio time, što su se već sva parobrodarska društva preselila silom u Genovu i Veneciju.
BALILLE IZ KRKA I SUŠAKA U ITALIJI
Trst, jula 1932. — Oni, koji znadu, kako postupa fašizam s našim narodom u Julijskoj Krajini začudit će se ako po prvi put sada čuju, da u Krku i jugoslavenskoj Dalmaciji ima fašistička organizacija i organizacija Balila. Ali tako je. Talijani u Jugoslaviji tretirani su doista malo drugačije nego Jugoslaveni u Julijskoj Krajini. Ovih dana sve su talijanske novine donijele vijest, da je samo iz Krka došlo u Italiju i uputilo se u ferijalnu koloniju u Pesaro, Francavilla i Pescaru 70 balilla i malih Talijanka iz Krka i 47 balilla iz Sušaka. Balille iz Krka pratio je učitelj Amadeo Vitale i krčki župnik don Alfonso Doneggia te još nekoji učitelji, dok je one sa Sušaka pratio talijanski konzul na Sušaku dr. Romizzi. U svim gradovima, kuda su balille prolazili bili su srdačno dočekivani od strane najviših predstavnika vlasti. Interesantno je, da su balille na putu imali i zastavu krčkog fašja (gagliardetto del Fascio di Veglia).
FAŠISTIČKA STAMPA O SKUPŠTINI EMIGRANATA U BEOGRADU.
Trst, juna 1932. — Mnoge fašističke novine, a najopširnije rimski poluslužbeni »Giornale d’ I+alia« zabilježile su skupštinu udruženje »Istra—Trst—Gorica«, koja jč održana nedavno u Beogradu. »Giornale d' Italia« donio je čitav izvještaj iz našeg lista.
ITALIJANŠČINA V SLOVENSKIH CERKVAH.
»Slovenec« piše- V župniji Šmarje pri Kopru se je po odhodu slovenskega duhovnika zgodilo, kar je bilo pričakovati. Začelo se je energično obračati na italijansko. Novi duhovnik Širca je že uvedel pouk verstva za otroke v laškem jeziku tudi za prvo obhajilo. Občina je prevzela stroške za nabavo latinskih tekstov, da se na koru čimprej začne peti izključno latinsko i potem seveda laško. Tako se sistematično vrši delo raznaroditve tudi v območju tržaške škofije.
Glede letošnjega prvega obhajila na Opčinah smo prejeli še sledeče podrobnosti. Župnik je naznanil, da bo nauk za otroke v dveh oddelkih, laškem in slovenskem. Velika večina otrok je bilo seveda priglašenih k slovenskemu oddelku, kjer je učil župnik sam, le malo pa k laškemu, kjer je učil katehet, ki hodi iz Trsta. Nato so fašisti napravili agitacijo od hiše do hiše. Vsem ki o odvisni od železnice, tramvaja, občine itd., so grozili, da izgube takoj službo in delo, če ne pošljejo otroka k laškemu oddelku. Z grožnjo, da jih izroča lakoti in poginu, so ljudi prisilili, da so se vdali. Agitacija je bila živahna kakor ob kakšnih volitvah. Tako je le okroglo 20 otrok iz neodvisnih družin smelo obiskovati nauk pri domačem župniku in imeti obhajilno slovesnost po stari šegi. Pripomniti še moramo, da ni res, kar je pisal »Piccolo«, da je bilo pri laškem obhajilu petje latinsko. Peli so italijanski! Saj to je tudi ves namen laškega »liturgičnega« gibania na slovenskem ozemlju. Kam bi z latinščino?
Razne vijesti
MAŠI MA S¥ES@KOLSlSOM SLETU U PItA&U
I ako se nije s raznih razloga moglo ostvariti da na svesokolskom sletu u Pragu učestvuje naša emigracija u većem broju i onako kako se ispočetka zamišljalo, Julijska Krajina je ipak u Pragu bila dostojno zastupana i svratila je na sebe simpatičnu pažnju. Iz Zagreba je bio naime na sletu u Pragu brojno zastupan Sokol III (istarski Sokol), članice su bile u istarskim i tršćanskim narodnim nošnjama. Istarski Sokoli defilirali su pred Masarykom (defile je trajao preko 4 sata!) pod svojom zastavom na kojoj je bio napis »Istra« i crni flor. Kad su prolazili naši praške ulice su odjekivale od zanosnih poklika Istri. Istra je u Pragu poznata u svoj svojoj tragediji i na očima čehoslovaka opažale su se suze, kad je prolazila istarska zasta-
va. Na naše su padale ruže kao na nijednu drugu grupu. Naročito je Istranima ostao iz Praga nezaboravan prizor, kad se u jednoj manifestaciji naša zastava nalazila izmedju jugoslavenske i čehoslovačke. To je bilo tako značajno i tako dirljivo, da se ne može zaboraviti. Uopće je Prag za sletskih dana bio divan, ali manifestacije, koje su prire-djene na adresu Istre bile su najsimpatičnije i najznačajnije. A i češka štampa s naročitim je naglasi vanj em isticala učestvovanje naših na sletu i u povorci i zabilježila je, da su ovacije za Istru bile naročito velike i iskrene. Talijanska štampa je s naročitim bijesom pisala o tim manifestacijama za Istru u Pragu.
INCIDENTI S TALIJANIMA NA PRAŠKOM NOGOMETNOM IGRALIŠTU
Dne 6. jula u Pragu se održala nogometna utakmica izmedju torinskog društva »Juventus« i praške »Slavije«, »Slavija« je bila nadmoćna i vodila je igru sa 3 : 0 do prvog poluvremena. Talijani su slabo igrali i učinili su neke nekorektnosti.
Kad je sudac Bečanin, Braun, dosudio jedanaesterac protiv Talijana, oni su se toliko revoltirali zbog te odluke suca, da su ga bacili na zemlju i tvomo napali. Sudac je nakon toga ostavio igralište i tek nakon duljeg vremena vratio se je sa pretsjednikom čehoslo-vačkog saveza na teren i nastavio da vodi igru.
Publika, koja je pratila igru i vidila napadaj Talijana na slabog i mladog bečkog suca, provalila je u igralište, da ga zaštiti. Glasnim protestima do kraja igre dala si je oduška, a na koncu je jakim zviždukom ispratila igrače Juven-tusa do njihovih kabina. Publika bi vjerojatno, da nisu Talijani bili od brojne policije zaštićeni i napala igrače.
Ovo je već drugi slučaj, da Talijani ovako istupaju u Pragu, a jedan još teži incident učinili su i u Beču.
Prošle nedjelje imali su češki igrači »Slavije« da igraju u Torinu. No igra nije mogla da se završi, jer je došlo do teških, nečuvenih incidenata. Publika je bila toliko razjarena, da se u svjetskoj štampi pisalo, da je izgledalo na igralištu, kao da je to neka zemlja Zuluka-fera. Talijanski igrači su čehe kamenjem tukli na igralištu. Tukli su Ih dapače i rukama i nogama i na svršetku sve se razvilo u bitku, češki igrači morali su pobjeći u kabine i čvrsto se zatvoriti. Publika je naime htjela da ih linčuje. Bilo je na igralištu 30.000 ljudi, a igrača je bilo samo jedanaest! Na sreću su vlasti, jer su se nadale incidentima, poslale na igralište 1500 mi-licionera, koji su zaštitili čehoslavake.
IZ DRUŠTVA »ISTRA« — ZAGREB
Naše društvo preselilo se je_l. a mi. u svoje nove prostorije u Boškovićevoj ul. 40. Nove prostorije otvorene su svakog dana od 8 sati ujutro do 9 sati naveče.
Uredovno vrijeme tajništva je svakoga dana osim nedjelje od 6—8 sati naveče.
Umoljavamo članstvo da podmiruje redovito svoju članarinu, jer o njoj ovisi egzistencija društva. Članarina _se_ može uplatiti u uredovno vrijeme u tajništvu ili našemu inkasatoru.
Mnogi naši članovi mijenjali su svoje obitavalište. a društvo nisu o tome obavijestili. Njih pozivamo da nam svoju nove adrese jave što prije. — Tajnik.
Preselenja
uz umferene cijene i jamstvo šteta obavlja
S. Spit sera »asu.
TRAMSP©ETM© I ©TPBEMMIČK© D. D.
Zagreb, Ilica 16. 1.
Telefon SS“S9
DRUŠTVENI SASTANAK BEOGRADSKOG UDRUŽENJA »ISTRA—TRST—GORICA«.
Povodom dopisa:	»Velika skupština
naših u Beogradu« u posljednjem broju našeg lista, uprava udruženja piše nam:
Udruženje »Istra—Trst—Gorica« u Beogradu, održalo je 26 juna ove godine u prostorijama Jadranske Straže društveni sastanak, a ne glavnu godišnju skupšt-nu, kako je to u dopisu od 1. jula naznačeno.
Udruženje održava povremeno sastanke na kojima se pored kraćih izvještaja
diskutuje po svim pitanjima. Sada smo koristili priliku, da sti ovdje bili gg. prof. Vjekoslav Spinčić narod, poslanik i dr. Dinko Trinajstič, senator. Poied označenih bio je prisutan g. dr. Ivan Marija Čok, predsjednik Saveza emigr. Udruženja, g. dr. Mario Krmpotić, predsjednik centralnog odbora i savjetnik ministra Soc. Politike. Josip Krmpotić referent za izbjeglice i drugi. Najprije je predsjednik g. R a đ i k o n pozdravio prisutne, te su izvještaje podnijeli, g. Ivo Trinajstič tajnik, g. Ivo B o 1 o n i ć blagajnik i g. Mohorovičić Josip predsjednik omladinske sekcije. Iza toga govorio je prof. Vjek. Spinčić i g. dr. Dinko Trinajstič, čiji su govori oduševljeno pozdravljeni. G. dr. Ivan Marija Čak govorio je o zadacima Saveza, a dr. Mario Krmpotić o socijalnim prilikama našega naroda u ovoj teškoj ekonomskoj krizi. Još je govorio student omladinac g. Ante L o r e n c i n iznoseći vrline naših gg. Spinčića i Trinaj-stića.
Po tom je sastanak završen, ali su učesnici još poduže ostali u medjusobnom razgovoru. I ovom prilikom zahvaljujemo upravi Jadranske Straže na ustupljenim prostorijama.	Uprava.
LEPA VRTNA PRIREDITEV PRIMORSKE MLADINE
„ V.nedeljo 3. i m. je primorska mladina včlanjena v društvih »Tabor« in »Zora« imela svojo vrtno prireditev, ki je privabila mnogo naših rojakov in domačinov na vrt hotela »Tivoli«. Celoten program je izvajalo članstvo »Tabora« in je bil na splošno res lepo podan. Prvi je nastopil mešani pevski zbor, ki je s šaljivo »Vipavsko« dvignil razpoloženje. občinstva. nato je zapel še otožno Adamičevo »Vsi so prihajali«, Žgančevo »Dil duda« in Bajukovo »Devojka je ruže krala«. Pevskim točkam sta sledili dve recitaciji. člani mandolinističnega odseka so dovršeno zaigrali »Slovenec sem« in »Buči morje adrijansko« Za ubrano igranje so mandolinisti želi pohvalo, vendar vsled številčno šibkega zbora ni prišlo izvajanje na prostranem vrtu do prave veljave. Društvu bi svetovali, da svoj dobro izvežbani man-dolinističrti zbor oomnoži in mu tako omogoči večje uspehe. Recitaciji Grudnove pesmi »Glas od doma« je sledil nastop pevskega zbora, ki je lepo in s čustvom odpel Adamičevo »Kaj pa ptički delajo« in »Po vodi plava«. Krasno pesem »Nazaj v planinski raj« je moral zbor na splošno zahtevo občinstva ponoviti. Pevski zbor ie vodil z veščo roko učitelj in p evovodia g. Vinko Rupnik, ki je žel splošno priznanje in pohvalo. Poklonjen mu je bil lep šopek rdečih vrtnic. Na programu je bil še šaljiv prizor s kupletom »Slabi časi«, ki je med prisotnimi vzbudil dobro voljo. Okrog 21 ure je nastopil celoten dramatičen odsek ter v zboru deklamiral Kosovelovo »Balado«. Kot zadnjo točko ie dramatični odsek podal živo sliko, ki je predstavljala naše brate, ki .še vedno ječe v robstvu Iz daljave prihajajo glasovi mandolin, ki igrajo »Bučj morje adrijansko«, tiranov b»č pa kruto pada po upognjenih hrbtih sužnjev. Ljudstvo je poniženo in oropano vseh pravic, a
i é i
ne obupuje, ker trdno veruje v rešitev, v : zmago Pravice in Svobode. Mandoline pre-'dejo nežno na v srce segajočo >Tamo daleko«. Težko pričakovani dan reštive se bliža — Svoboda prihaja. Tiran se zruši strt in pobit. Oder zažari in kvišku splava mogočna pesem »Hej Slovani«. Na prostoru je zavladalo veliko navdušenje in so vsi navzoči peli z nastopajočimi. — Pridni in požrtvovalni fantje in dekleta so bili za podani točki nagrajeni z dolgotrajnim in prisrčnim ploskanjem. Vršila se razen tega še prosta zabava s šaljivo pošto, srečelovom in plesom. Godba žel, društva »Sloga« je izvajala koncertne in plesne komade.
Društvo je s to prireditvijo ponovno pokazalo svojo veliko agilnost in smisel za pravo delo. V teku komaj poldrugoletnega obstoja je doseglo velike uspehe in podalo ob vsaki priliki dokaz, da boče vse svoje sile posvetiti domovini in trpečim bratom.
Prireditev je potekla v najlepšem redu in smo prepričani, da so prireditelji zadovoljni z moralnim in materialnim uspehom.
ZAHVALA DRUŠTVA »TABORA« IN »ZORE«
Društvi »Tabor« in »Zora« v Ljubljani se zahvaljujeta vsem, kk so pripomogli, da je njuna prireditev 3. t. m. v moralnem m materijalnem pogledu tako lepo uspela. Iskrena hvala vsem rodbinam, ki so prispevale v denarju ali v naravi, vsem ljubljanskim trgovcem in gostilničarjem, ki so nam z velikim razumevanjem priskočili na pomoč in prispevali za srečolov in vsem, ki so se odzvali našemu vabilu in v tako lepem številu posetili prireditev. Cisti dobiček bo uporabljen izključno za podporo brezposelnim in za zgradbo društvenega prenočišča za brezdomce. Z obljubo, da bomo vodili naš pokret po začrtani poti naprej prosimo vse prijatelje in podpornike, da nam ostanejo še nadalje naklonjenu,
,+ ING. NAZARIJ PURGER
V	ljubljanski bolnici je umrl 2. t. m. po daljši in zavratni bolezni naš mlad rojak ing. Nazarij Purger, rodom iz Kozine v Istri. Težka mu je bila življenska pot. težka kot vsem tistim, ki so izgubili domovino in bili prisiljeni zapustiti svoje najdražje in domače ognjišče. Komaj je dokončal študije in se z upnom pripravljal, da si ustvari trdno eksistenco, ga je prehitela usoda.
Tiho to skromno je bilo od njega zadnje slovo. Pogrebu se je udeležil med drugim tudi »Klub Primork« s predsednico go Mašo Gromovo in podpredsednico g. županjo Dr. Olgo Pucovo na čelu. Ga. glavarjeva Žnideršičeva pa je iz ljubeznivosti poskrbela pri Kolu jugosl. sester v Kranju za primeren pogreb. G. prof. dr. Lavo Čermelj se posto".! od njega v imenu soroja-kov«
Dragi Nazarij)! Pregnan si bil z doma to prišel si v svojo drugo domovino z upanjem, da najdeš vsaj tu mir. Usoda je hotela drugače. Mir sl našel šele sedaj, ko ležiš mirno in nezdramno na ljubljanskem polju. Naj Ti bo lahka svobodna jugoslovenska zemlja!
SMRT MLADEGA EMIGRANTA V SKOPLJU
V	srce mora pač vsakega zaboleti, ko
sliši ali čita, da je neizprosna smrt pokosila mlado življenje. Koliko tragike pa je v tmn, kadar zavratna smrt ugasi življenje mladeniču v tujini, daleč od svojcev, ko zaman išče božajoče materine roke, ki liaj M' mu bila v poslednjo tolažbo, ki naj bi mu zatisnila oči i olajšala pot v ono stran. Koliko gorje, kolika tuga za mater, ki ji brzojavka naznani okrutno vest:	Tvojega sina-
edinca nj več...	_	.
Tako je bilo z našim Josipom Devetakom. našim najmlajšim članom, ki je komaj prestopil mejo nežne mladosti. Pred-včerašnjem je odšel od nas, zato da se nikdar več ne vrne. — Skromen, tih fant je bil nad vse pošten in marljiv, ki je toliko ljubil svoj domači kraj in svojce, da je vsakokrat jokal, ko mu je prispelo pismo od matere. Pred tremi leti. komaj nekaj nad osemnajst let star, je moral zapustiti svojo Nabrežino. Nekaj dni prej ga Je poklical k sebi župan in ga pozval, da se vpiše v jašjo. Preveč narodne zavesti je bilo v Devetaku. da bi zamogel storiti. __
Devetak ie župana odločno zavrnil in je kmalu nato raje tvegal življenje ter ponoči srečno pribežal k nam, kjer nam sije luč svobode.
Nedavno je prispel iz Beograda sem v Skoplje ter bil kot kamnorezec zaposlen pri gradnji podružnice Narodne Banke. Seveda se je takoj včlanil pri našem društvm Ali kaj kmalu se ga je lotila bolezen, ki ji je žalibog moral podleči... Njegova mati je vkljub silnemu udarcu zbrala še toliko moči in prihitela iz daljne Nabrežine v Skoplje _ k pogrebu sina-edmea. Nepopisna Je
njena bol. Ali v skromno tolažbo Ji bo zavest. da njen sin ni bil popolnoma zapuščen, zavest da so mu mnogobrojni prijatelji m znanci tukaj kolikor toliko skušali nadome-stovati svojce in ga danes v lepem številu spremili k večnemu počitku. Poslovil se ie od njega ob odprtem grobu društveni predsednik dr. Sedmak, čigar besede so izzvale solze v oči tudi onim. ki pok. Devetaka niso osebno poznali. Ostali prijatelji so mu pa v slovo zapeli narodno-nagrobno »Gozdič ie že zelen...«. Obrede je izvršil tukajšnji katoliški župnik.
Pogreba se je udeležilo zelo častno število emigrantov iz Julijske Krajine in ostalih članov slovenske kolonije v Skopliu.
Društvo »Trst-Gorica-Reka«. ki je oskrbelo pogreb, si šteje v dolžnost, da se pri tej priliki zahvali vsem. ki so se pogreba udeiežiji in na katerokoli način pomagali lajšati gorje ubogi materi. Izreka posebno za hvalo g. dr. Frankotu Klariču, državnemu pravdniku, ki je dopotoval iz Vranja, in g. Vekoslavu Opašiču, tuk banskemu svetniku, rojaku iz Istra-
APEL NAŠIM EMIGRANTOM — PA TUDI DRUGIM RODOLJUBOM.
(Dopis iz Ljubljane).
Kar je pisala zadnja »Istra« na celi prvi strani, me je pretreslo do dna duše. Ali je zares mogoča tolika brezbrižnost naših emigrantov za obstoj edinega glasila? Kaj naj si misli o nas kulturni svet? Pa ne samo o emigrantih, marveč o vseh Jugoslovanih, ki zagrešajo kulturni in narodni greh s tisto opisano brezmejno indo-lenco napram edinemu glasilu... Vzemite si za zgled Nemce. Izdajajo v Inomostu »Der Siidtiroler«, — pa samo poglejte, kako ga Nemci podpirajo?! Lani je ta list večkrat prinesel zemljevid Nemčije, a črne točke so označale, kje vse po Nemčiji ima list do 10 in kje do 30 naročnikov. Vsa Nemčija je črna takih pikic. Naračunal sem, da je tam nad 45.000 naročnikov. Avstrija in druge države niso tam označene. — Ali Nemci imajo še veliko listov, ki se bavijo skoro izključno z nemško manjšino v Italiji. Poleg tega izhaja ob letu in dan veliko priložnostnih spisov. — In »Andreas Hofer-Kalender« izhaja v veliko tisoč iz-tisih, — tisti koledar, ki je letos objavil krasen spis o naših rojakih v Julijski krajini pod lepim naslovom »Die Leiden der Juiischen Mark«. — Nemški narod je velik, ali tudi mi nismo tako majhni, da bi morala naša vrla »Istra« pisati take jere-mijade, kakor v zadnji številki. Ljubi rojaki: zbrišimo to sramoto, popravimo dosedanjo malomarnost, — vsi v krog naše »Istre«.
Pa imam še drugo bolečino!
Kaj pa z našimi organizacijami, ki naj bi imele v evidenci vso to našo bolečino tam preko, ki bi skrbele za razne potrebe naših nesrečnežev...? V Ljubljani imamo nekaj organizacij, ki vsaka po svoje lepo delujejo, — ali mimo tega dela je še veliko nalog naše emigracije in ostalega dela naroda, na katere nihče ne misli. Še mnogo mnogo je dela, na katero nihče ne misli, posebno od tedaj ne, odkar je bilo ustavljeno delovanje najboljše naše organizacije pred par leti.
Ko je to delo prenehalo, zdi se, kakor da so se razni naši ljudje oddahnili, češ: hvala Bogu, zdaj mi ni treba ne žrtvovati ne kaj delati! Ako je moralo biti ono delovanje ustavljeno, te trebalo s tem dejstvom primerno računati, pa tudi obračunati, ■— menim namreč, da česar ne more delati Peter, naj dela Pavel, — toda kar pustiti vse v nemar... to je naroden greh. Kje je pa rečeno, da mora vse delo izvršiti Peter, ki je na smrtni postelji ali je umri? —
Kdo pa pravi, da mora biti kako društvo pri nas — večno? Ako jedno preneha iz kakoršnega koli razloga, pa si napravimo drugo, kaj za to, — bodimo vendar možje, ki ne vržejo tako kmalu puško v koruzo.
Skratka: v Ljubljani potrebujemo organizacijo, kakoršno smo že imeli, — in ako so nekateri danes nemogoči pri takem delovanju, pa se sprijaznimo s tem dejstvom in — postavimo druge pod drugim imenom, a naše delo naj gre nemoteno naprej. Tako pa, kakor je Ljubljana v tem pogledu zanemarila svojo dolžnost, je žalosten znak naše zrelosti in možatosti. Veliki narodni interesi ne smejo trpeti, zato apelujem na naše zavedne rojake, pa naj so to emigranti ali — rodoljubi, da zamujeno čim prej popravimo. V kratkem se mogoče oglasimo s konkretnejšimi predlogi. Bodite pripravljeni na odziv!
Gorski Nihilist.
MANJŠINE V EVROPI.
Po Morocutti-jevi statistiki (Europa und die volkischen Minderheiten) je v Evropi
30,044.000	prebivalcev, ki so narodne manjšine; »Reichspost« (25. I. 1932.) pa piše, da jih je preko 40,000.000. (Mos).
SPOR U CENTRALNOM ODBORU JUGO-SLOVENSKE MATICE.
Dne 3. jula na vanrednoj glavnoj skupštini Jugoslavenske Matice u Beogradu prisutni su bili, pored članova središnjeg odbora iz Beograda, četiri delegata banovinskog odbora iz Zagreba i 4 delegata banovinskog odbora iz Splita na čelu sa odnosnim pretsjednicima i pođpretsjednicima odbora. Nakon otvaranja sjednice jedan ođ delegata pročitao je ovaj prelog:
»Kako od godine 1927. nije bila sazvana nikakova redovita glavna skupština središnjeg odbora Jugoslavenske Matice, kako to propisuju čl. 18 društvenih pravila i čl. 15 pravilnika, na kojoj je morao: 1. središnji odbor J. M. podnijeti izvještaj o svome cjelokupnom radu i radu sekretara, blagajnika pročelnika sekcija; 2. birati novi središnji odbor na dvije godine, pri čemu naglašuje-mo da od lica izabranih u središnji odbor J. M. na glavnoj skupštini dana 20 novembra 1927. nema u sadašnjem središnjem odboru niti jednog osim g. Živana Rankovića, delegati banovinskih odbora J. M. traže da na današnju glavnu skupštinu dodju na dnevni red:
a' izvještaj o cjelokupnom radu središnjeg odbora J. M. s detaljnim izvještajima tajnika, blagajnika, pročelnika sekcija i revizora, b) biranje novog središnjeg odbora J. M. za dvije godine dana, a to tim više što su banovinski odbori J. M. u Splitu i Zagrebu taj predlog blagovremeno pismeno podnesli središnjem odboru J. M., kako to propisuje čj. 15 pravilnika«.
Tokom čitanja ovoga predloga nastala je velika buka podržavana od članova središnjeg odbora iz Beograda, a naročito od
pretsjednika I. M. Živana Rankovića, koji je dotičnom delegatu konačno oduzeo riječ.
Na to jedan drugi delegat pročitao je slijedeću izjavu:
»Delegati banovinskih odbora J. M. u Splitu i Zagrebu sakupljeni na vanrednoj glavnoj skupštini središnjeg odbora J. M. u Beogradu održanoj 3. juia 1927. izjavljuju: 1. Kako središnji odbor J. M. nije od godine 1927. sazivao nikakve redovne glavne skupštine ma da društvena pravila i pravilnik propisuju, da se takve skupštine drže svake druge godine, na kojim se skupštinama mora pretresti cjelokupni rad središnjeg odbora i pojedinih njegovih organa, a naročito blagajnički izvještaj, popraćen referatom revizora; 2. kako su u sadašnjem središnjem odboru J. M. osim pretsjednika sama lica kooptirana, a ne izabrana na glavnim skupštinama, što se očito protivi duhu i smislu pravila i pravilnika udruženja: 3. s razloga što središnji odbor J. M. nije prihvatio na današnjoj glavnoj skupštini od delegata banovinskih odbora J. M. u Splitu i Zagrebu u smislu pravilnika blagovremeno postavljene predloge, da se konačno već jednom udovolji pravilima te da se na današnjoj glavnoj skupštini stave na pretres: a) izvještaj o cjelokupnom radu središnjeg odbora J. M. s detaljnim izvještajima tajnika, blagajnika, pročelnika sekcija i revizora; b) bira novi središnji odbor I. M. na dvije godine;
konstatuje da je svaka dalja suradnja sa središnjim odborom J. M. nemoguća, pa napuštaju današnju skupštinu a prepuštaju konačnu riječ banovinskim odborima u Splitu i Zagrebu.«
Nakon ove izjave delegati banovinskih odbora iz Splita i Zagreba napustili su skupštinu.
DOBROTVORI JUGOSLOVENSKE MATICE PRIGODOM PROSLAVE DESETGODIŠNJICE.
Črnomelj. Uprava škole u Crnomelju sabrala je din 69.—. Po 6 din: Kren Katica. Darovali su: Po 3 din. Stolzer Franjo. Po 2 din. Herman Leopold, Ahačić Vanica, Malnerić Nikola, Rajner Anton, Plut Danica, Kvas Miljeva, Plut Zofka, Kolbezen Leopold, Stariha Janko. Po 2.50 din. Furlan Stanka. Po 3.25 din. Hubelj Jože. Po 1.50 din. Junko Antonija, Doltar Fančka. Po 1 din. Setina Miloš, Lenček Radislav, Doltar Alojz, Gaš-parić Mici, Butala Ana, Grahek Egidij, Ilenič Katrina, Grdiša Janko, Frančeškin Hilarij, Kuzma Marija, Drnovšek Alojzij, Jerman Rudoif, Klobučar Anton, Jankovič Niko, Mišica Antonija, Veselič Marija, Majerle Marija, Kmetič Marija, Kramarič Radoš, Fabjan Veljko, Fabjan Vinko, Milek Ana, Furlič Dragica, Šterk Karel, Tašič Pepica. Po 50 para: Turk Silvestar, Zumié Katica, Kiissel Ljerka, German Miran, Kocjan Janez, Kle mene Vida, Tasič Amalija, Janez Starinfea, Šte-fanič Jože, Jerman Leopold, Kuzma Katica. Po 75 para: Kocjan Pepca, Kure Rozalija.
Ivana Rendića kao izvrsnog profesora tršćanske obrtne škole i kao kipara koji je izradio nekoliko spomenika najljepših na tršćanskom groblju. Njegovi sin;vi Dunav i Velebit radili su u Trstu kao slikari. Velebit je bio poznat kao kolorist, a Dunav, stariji sin ukrasio je nekoliko crkava u tršćanskoj okolici. Kroz nekoje vrijeme radio je kao scenograf tišćanskog kazališta. — Zadnje vrijeme proživio je Ivan Rendić u siromaštvu i prilično zaboravljen.
(a. r.)
»ISTARSKA ENCIKLOPEDIJA«
Pod tim naslovom donosi zagrebački »Jutarnji List« opširan i vrlo dobar prikaz knjige »Nezaboravna naša Istra«, koju smo mi u posljednjem broju u kratko objavili. Vrlo povoljnu kritiku u »Jutarnjem Listu« napisao je glavni urednik tog lista i poznati kritičar i književnik Josip Horvat.
»SIGMA« NAKLADNO PODUZEĆE U GORICI
(Piazza Nicolo Tommaseo 29) izdaje knjige na slovenskom jeziku. Sad je u toj nakladi izišao roman pod naslovom »Janez Žbogar«, koji je fracuski napisao Charles Nodier, a preveo na slovenski Fr. Robar. U romanu francuski pisac opisuje dogadjaje, koji su se dogadjali oko Trsta, a glavno je mjesto Devinski grad. Pisac je naime početkom 19 stoljeća živio u Trstu.
Mali oglasnik „ISTRA"
• o e c »;j • .*<**»« o,aa e T « «	J
Naša kulturna kronika
»MLADOST-BALKAN« I ISTARSKA PJESMA.
Na nedavnom koncertu odličnog zagrebačkog muškog zbora »Mladost-Baikan« u Glazbenom zavodu na kojem je izveden program savremenih jugoslavenskih kompozitora, otpjevane su i dvije pjesme istarskog kompozitora Ivana Matetića- Ronjgo-va- Bilo vavek veselo i Cviće mi polje pokrilo. Isti program izveo je zbor »Mla-đost-Balkan« na svojem reprezentativnom koncertu prigodom Svesokolskog sleta u Pragu. Na taj način je istarska pjesma posredstvom ovog odličnog studentskog zbora došla do svog izražaja i uvaženja u Jugoslaviji i pred vanjskim muzičkim svijetom.	(a. r.)
SMRT KIPARA RENDIĆA.
Kako su dnevne novine javile u Splitu je nedavno (29. VI.) umro u dubokoj starosti od 83 godine veliki kipar Ivan Rendić. Pokojni Ivan Rendić rodom je iz Supetra na otoku Braču. Studirao je kiparstvo dulje vremena u Italiji, u Veneciji i u Firenci. Za svoga života izradio je mnoštvo kiparskih radova od kojih su mu najpoznatija djela u Zagrebu (Preradovićev spomenik, Andrije Kačića u Zagrebu i u Makarskoj, poprsje Starčevića u Šestinama, kip na Preradovićevom grobu na Mi-rogoju i t. d.) Njegovu smrt bilježimo zato, jer je pokojni Rendić dulji niz godina prije je rata prebivao na Rijeci i u Trstu, gdje je bio poznat ne samo kao cijenjen umjetnik nego i radi svog vedrog karaktera i veselog temperamenta. Trst je poznavao pok
z » o n te


PALAČA NA JELAČIČ TRGU — sjeverna strana tik ugla sa više trgovačkih lokala — poslovnih prostorija i stanova — prodajem na bazi 7% čistih potrebno u gotovom oko 12,000.000.— Dinara, pobliže agencija »Argus«, Zagreb, Boškovićeva ul. br. 6, I. kat._________________________________________
INDUSTRIJSKI OBJEKAT NA ZAVRTNICI, plin, elektrika, voda i kanalizacija provedena, prodaje se ili iznajmljuje — podesno z svaku laku. industriju, skladišta ili slično — pobliže agencija »Argus«, Zagreb, Boškovićeva ul. br. 6-, I. kat.
3 LIJEPA GRADILIŠTA na Sajmišnoj ulici sa frontom i7.5o met. 18 i ugao 17x18 met. prodaje agencija »Argus«, Zagreb, Boškovićeva ul. 6., I. kat.	_____
KRASNU VILU sa 3 gospodska stana sa najmodernijim komfortom — prekrasnim velikim vrtom — voćnjakom, vodoskokom i t. d. prodajem za cca Din. 1,600.000.—, »Argus«, Zagreb, Boško-vićeva ul. br. 6., I. kat. Reg. br. 1130-120),____________
KRASNO GRADILIŠTE tik Langovog trga oko 200 čet. hvati za gradnju vile prodajem a Dinara 2.000.— 1 čet. hvat, — pobliže agengija »Argus«, Zagreb, Boškovićeva ni. br. 6, I. kat.
GRADILIŠTA u blizini Samoborskog kolodvora u površini od 90—100 ćet. hvati prodaje se, _ prima se jedan dio uložnice Prve hrvatske štedionice, — pobliže agencija »Argus«, Zagreb, Boškovićeva ul. 6., I. kat._________________________________
KRASNU VILU U TUŠKANCU nova sa 7 lijepih i velikih soba, hali i sav najmoderniji komfort — oko 3000 čet. hvati parka i vrta, voćnjaka i vinograda — prodaje se vrlo povoljno — pobliže a-gencija »Argus«, Zagreb, Boškovićeva ul. br. 6., Ì. kat. (2142-142).
GRADILIŠTA nedaleko bolnice milosrdnih setara oko 220 Čet. hvati 16 metara ulične fronte — prodajem za cca Dinara 130.000.— pobliže agencija »Argus«, Zagreb, Boškovićeva ul. br. 8., I. kat. (2.169).__________ ____________________________
INDUSTRIJSKI OBJEKAT sa vrlo mašivnm tvorničkim zgradama i vel. zemljištem oko 2000 čet. hvati, industrijski kolosjek — prodajem vrlo povoljno, pobliže agencija »Argus«, Zagreb, Boškovićeva ul. br. 6.. I. kat.
PALAČA NA JELAČIČ TRGU — sjeverna strana tik ugla sa više trgovačkih lokala, poslovnih prostorija i stanova, prodajem na bazi 7% čistih, potrebno u gotovom oko Dinara 12,000.000.—, pobliže agencija »Argus«, Zagreb, Boškovićeva uL br. 6., I. kat (2167-191).
Trgovina Kave I Cala Vlastita eleStropržiona t elektromlin za mievetiie Zagreti, Ilica broj 65 Telefon 7657

REZERVIRANO
ja veletrgovinu papirom i Ijepenkoni
LA VOSLA V STEINER,
ZAGREB


KUCAIiK
ZA KUHINJU:
PORCULAN:
Dinara
Bijela keks-doza, fini porculan 5,— Duboki ili plitki tanjur, feston 5.— Desert-taniur	3.—
Staiak za voće. porculan	7.—
Garnitura za zajutrak: piata, šalica i staiak za jaja	8.—
Četveroueiasta zdjela za Salatu 7.— Šalica sa tanjur, za bijelu kavu 3.— Šalica sa tanjur, za crnu kavu 2.— Šalica sa tanjurom sa plavim obrubom i zlatnim ornament. 5«— Dvostruki jaki duboki ili plitki
tanjur 21 cm.	4.50
Dvostruki iaki desert tanjur, 19
centimetara	4.—
Kanta za čal	8.—
Kanta za čaj za 6 osoba	12.—
Zdjela za iuhu sa poklopcem.
za 6 osoba	20.—
Ovalni tanjuri vel. 32 cm	10.—
Ovalni tanjuri vel. 37 cm	15.—
Ovalni taniuri vel- 42 cm	20.—
Garnitura za kavu u žutkastoi
boji. za 6 osoba	30.—
Garnitura za kolače. 7 djelna za
6 osoba	30.—
Zdjela za varivo	12.—
Garnitura za kavu sa lijepim dekorom za 6 osoba	78.—
Garnitura za crnu kavu sa lijepim
dekorom za 6 osoba	55.—
Jedaća garnitura sa 26 dijelova,
sa lijenim dekorom za 6 osoba 315.— Keks doza u lijepom dekoru	18.—
STAKLO:
Dinara
Staiak za	voće ili	kolače	10.—
Staiak za	voće ili	kolače niski	7.—
Zdjela za kompot sa 3 predjela	10.—
Piata za liker-garnituru	8.—
Tanjur za	kompot	2.50
Tanjur za	kolače 24 cm.	12-—
Garnitura za liker, za 6 osoba u
roza, zelenoj i plavoj boji	42—
Garnitura za kolače ili kompot, u
roza. zelenoj ili plavoj boji	30—
Piata za tortu iz kamenice, sa po-
niklovanim obrubom	30—
DRYENA HORA:
Dinara
Stelaža za smočnicu, visina 100
centimetara	85.—
Stol za kuhinju, bijelo lakiran	105.—
Kuhinjski stolac, biielo lakiran	35.—
Kompletna kuhinja: kredenc, stol
i dva stolca ukupno	850.—
SUB JE	EMAJLA:
Dinara
Umivaonik vel. 40 cm	is-
Vedrica (amper) 26 cm	is-
Vedrica (amper) 28 cm	ao—
Škaf za vodu 35 cm	30—
Škaf za vodu 40 cm	34—
Lonac od % litre	4.50
Lonac od 1 litre	5—
Lonac od 114 litre	6—
Lonac od 2 litre	8—
Lonac od 3 litre	10—
Lonac od 4 litre	12—
Šerpa % litre	4.50
Šerpa J litre	5—
Šeroa 2 litre	8—
Šerpa 2J4 litre	9—
Šerpa 3 litre	10—
Šerpa 4 litre	12—
Košarica za kruh. biielo emajl.	10—
Tava za prženje, 18 cm.	5	
Tava za prženje. 20 cm.	6—
Vrč od VA litre	11—
Seljačka zdjela 18 cm.	5—
Seljačka zdjela 20 cm.	6—
Seljačka zdjela 22 cm	7—
Tava za mlijeko 1 lit.	6—
Tava za mliieko	lit-	8—
Tepslia 32 cm.	16—
Tepsija 34 cm.	17.50
Lonac (šerpa) 1 lit	Dinara 6—
Lonac VA lit	8—
Lonac 2 litre	10—
Lonac 3 iitre	12—
Lonac 4 litre	15—
Lonac 5 litara	17—
Tava za mlijeko 1 lit	7—
Tava za mlijeko VA lit.	10—
Tava za palačinke 20 cm.	7—
Tava za palačinke 22 cm.	8—
Tepsija 32 cm.	20—
Tepsija 34 cm.	22—
Tepsija 36 cm.	25—
Tepsija 38 cm.	27—
Aluminij lonac ili šerpa, od	IX
litre	23—
Termos boca od A litre	17—
Termos boca od % litre	26—
KUHINJSKI PRIBOR:
Okrugao ribež iz bijelog lima	2.50
Kalup za kolače, oblik raka, 22
cm	5.—
Kalup za dunje, oblik školjke,
22 cm	5—
Kalup za kolače, oblik ribe, 25 cm 5— Tucalo (špirala) za snijeg	2—
12 kom. kalupa za kolače, na
karti	7—
Preša za krumpir	10—
Jedala sa drvenim drškom,	par	5—
.ledala polirana	8—
Žlica pokositrena	2.50
Pasta za pod, kutija	10.—
»Čistoj« za čišćenje kovina	5—
Prvorazredno električno glačalo
sa garancijom, (težina kg) 124—
ZA STAN:
Dinara
Čipkasta vitraža 55—65 cm	10—
Čipkasta vitraža po metru, širina 55 cm	10—
Zastor po metru šir. 90 cm	10—
Madras tkivo za zastore i vitra-
že šir. 55 cm po metru	10.—
10 metara špage za rolete	5—
8 kvačica za zastore	5—
1 ostatak čipkaste vitraže 50—90	5—
Otirač iz trstike 30X50	10—
Zidni sag, imit. voštanog platna
60X90	10.—
Sag iz špage n bojama, šir. 50
cm, po metru	15.—
Sag iz špage sa zelenom ili crvenom bordurom, šir. 60 cm metar	20—
Otirač iz pletenog kokosa, zel. ili
crv. bordurom vel. 30X50	20—
Siamnjača sa plavom bordurom
vel. 110X190	25—
Japanska slama za kupaone 60X
120 cm	25.—
Tiger pokrivač	35.—
Švicarski markizet za zastore bijel ili ekri širine 100 cm, met. 12.— 115 cm, met. 14.— 150 cm, met 20.— Bosansko platno za zastore, met 6.— Žutica molino šir. 65 cm, met 4.50 Platno za plahte, bijelo, šir. 146
cm, metar	16.—
Platno za prevlake, šir. 170 cm,
metar	24—
Žutica za plahte, 144 cm, met 12.— Sifon za rublje, metar	5—
flEBfl

Zdjela	za	pranje	sudia	34	cm.	20.—
Zdjela	za	oranje	sudia	36	cm.	23.—
Zdjela	za	pranje	sudia	40	cm.	26.—
Šalica	za	kavu	2.50
Grabilica	2.50
SUPERI0R POLUTEŠK© SUDJE, CRVENO SMEĐ JE:
Gradi za muške gače, metar Pamučni ručnici bijeli, po metru Inlet za jastučnice, metar Stclnjaci bijeli, 120 cm, po met Stoinjaci šar. 120X120 cm, kom. Ubrusi komad Pamučne krpe za sudje Pamučne krpe za prašinu Pamučne krpe za laštenje podova Desert ubrusi Iz damasta u boj. Končane čipke ili umetak za za-zastor, šir. 10—12 cm Bijeli ažur rupčić, 24 cm, kom. Batist rupčić sa čipkom, kom. Krep ručnik sa resama, 45X110 cm Frotir ručnik sa bordurom 40X 95 cm
Frotir ručnik sa bordurom 45X 100 cm
Frotir ručnik sa bordurom 50X 100 cm
Plahta iz žutice zarubljena 145 X200 cm
Punjeni jastuk sa kokošjim perjem 39X50 cm
Punjeni jastuk sa kokošjim perjem 59X77 cm
Kokošje perje sitno, 1 kg šareno
2	komada sapuna za pranjeJ4 kg
3	komada sapuna od badema 2 komada sapuna od bora
2 komada paste- za cipele 1 deci kolonjske vode Kefica za zube Pasta za zube
10—
6—
10—
15—
25—
5—
3—
3— 5—
2.50
5—
1—
2—
5—
iole— 20— 25— 13.—
SCIO.— 5— 10— 5— 5— 8—
3.50
4—
ZA DAMU:
Dinara
25—
Rumba kape iz pustene tkanine, ukrašene točkicama u raznim bojama osim bijele Šeširi razne vrsti u raznim bojama, za dame
Laneni šerlri sa širokim obodom, bijeli ili drap, za djecu Švicarski popelln 1 tusor u svim bojama za žensko rublje i pižame, metar
Engleski špecial-batisi u svim bojama za žensko rublje, met Poludelen i batist za haljine po metru počam od
Poludelen najmodernije đesene, postojan u pranju, met Rlps, u modernim desenima, met Engleski markizet u modernim šarenim uzorcima, 95 cm šir. metar
Taške za dame, Iz voštanog platna, sa zrcalom, raz. boje, vel.
22 cm
Svilene Flor-čarape u svim bojama, bez grješke, par Prave Karlsbadske, ljetne končane ženske rukavice, raz. boje, par
Svileni ženski triko-kombine sa prekrasnim čipkama, raz. boje, duljina 85, 90 i 95 Papuče iz pletenog pusta, par Platnene cipele sa gumenim potplatom, bijele, crne ili sive broj 35—41
Kreton-haljlna, kimono fazona, razni fazoni
Lijepa haljina iz rips-Iajnena u šport fazoni
Haljinasta pregača iz glota Haljina pregača iz glota Ženska polupregača iz plavotiska 14— Ženska bijela polupregača iz Sifona, ažurom	20—
Ženska pregača sa naramenicama iz Sifona, vezivom Ženska pregača iz glota sa naramenicama, paspulom
Kape za kuharice, iz Sifona, ažurom i čipkom	7.—
Ženska pregača sa naramenicama
iz plavotiska	12.—
Ženska kombine po'dsuknja u boji iz batista, ažurom i vez. uzorcima	24—
Ženska noćna košulja, iz batista u boji, ažurom i vez. uzorcima	30—
ZA GOSPODINA :
Dinara
Muške čarape, pastel boja, par 3— Muške čarape iz umjetne svile,
par	5—
Muške čarape končane, u lijepim
desenima, par	9.—
Muška košulja iz Sifona, sa šarenim prsima iz zefira	25—
Kratke gače iz dobrog gradla 22— Muški šeširi iz pusta u raznim
bojama	30.—
Kišobrani, muški iz dobrog glota 30— Platnene cipele sa gumenim potplatom bijele, crne ili sive do broja 35	38—
broj 42-46	46—
Putni kovčeg iz imit. Vulkan Fibra
veL 40 cm	52—
50 cm	65—
55 Cm	72—
60 cm	78—
Weekend-kovčeg 20 cm	12.—
25 cm	ISSO cm	17—
40 cm	22—
U DIJETE:
		Dinara	
	Dječje triko-majlce u	crvenoj i	
. ■ i:	drap boji, vel. 4		7—
12—	vel. 6		8—
	vel. 8		9—
9—	vel. 10		lO-
	veL 12		ll—
7—	vel. 14 vel. 16		12— 13—
9—	Platnene cipele sa gumenim pot-		
12—	platom bijele, crne	ili sive,	
	vel. 24—28		24—
	vel. 28—34		30—
15—	vel. 35—41		33—
	iTeksana dječja cipela,	smeđja	
' {	vel. 26—25		18—
so-	vel. 26—30		27—
	Dječje platnene hlačice	za	
lo—	5 god.		20—
	6— 8 god.		25—
	9—12 god.		30—
12—	Kantica za pijesak		6—
	Kantica za vođu		8—
35—	Vrtni alat komad		10—
14—	Lopta za vodu		15—
	Dječja lutkica, komad		5—
38—
28—
76—
32—
32—
10—
25—
Priđržajemo si pravo po količini ograničene prodaje. Ove cijene vrijede samo tako dugo, dok traje zaliha oglašene robe, za vrijeme ove priredbe.
Zageeb.
BUFFET:
Tvornica suhomesnate robe:
M. Mokrović: 1 par hrenovki sa kruhom
Restauracija Novi Zagreb:	^
Čaša piva	2—
čaša vina	j ,
OTPREMA ROBE IZVAN ZAGREBA:
Želeći omogućiti svima nabavu robe uz tako niske cijene, molimo mušterije iz-van Zagreba neka pravodobno naručuju jer se vežemo ovom ponudom samo tako dugo, dok zaliha traje. Robu raza-šiljemo pouzećem.
Vlasnik i izdavač: Konzorcij »Istra«, Masarykova ul. 28/n. — Urednik: Ive Mihovilović, Jukićeva ul. 36. — Ža *uredništvo odgovara* nr Fmn Rmri<k~ advokat. Samostanska 6. — Tisak: Stečajnina Jugoslovanske štampe d. d., Zagreb, Masarykova 28a, — Za tiskaru odgovara; Rudolf Polanović. Zagreb, Rica 131.’