Број 14. Одеса, 17. јула 1916. год. Год. L СЈШНСКН ЈУГ ИЗЛАЗИ СВАКЕ НЕДЕЉЕ. НОВАЦ И ПИСМА ШАЉУ СЕ НА УПРАВУ <СЛОВЕНСКОГ ЈУГА» У ОДЕСУ, УСПЕНСКАЛ УЛИЦА 45, КВ. 22. ОРГАН ЈУГОСЛОВЕНА У РУСИЈИ. ТЕЛЕФОН 28—65. УРЕДНИШТВО СЕ НАЛАЗИ У ИСТОМ СТАНУ. РУЕОПИСИ СЕ НЕ ВРА-ЂАЈУ, НЕПЛАЋЕНА ПИСМА СЕ НЕ ПРИМАЈУ. ПРИОПЋЕЊА СЕ НЕ ПРИМАЈУ. ПРЕТПЛАТА ИЗНОСИ ЈЕДНОГОДИШЊЕ 6 Р., ПОЛУ-ГОДИШЊЕ 3 P., A ПОЈЕДИНИ ВРОЈЕВИ 10 К. U NAMA SU GARANCIJE. Jedna od največih nesreča nas Jugoslovena Austro-Ugarske jeste ta, što uvijek, za svaku stvar, podvig ili poduzeće, tražimo garancija, tražimo da nam se bilo na papiru, bilo usmenim načinom potvrde prava, koja imadu proizači iz stanovitoga poduzetogačina*), To je več tako ukorijenjeno u nama, da bez toga ni zamisliti ne možemo kakovu akciju. Glavno je, da nam se obeča, garantira, glavno je, da imamo črno na bijelom, a ni brige nas za to, da li če se to u istinu ostvariti, da li če garancija preči u djelo. Garancija je tu, sa kojom možemo izači pred svijet, pred forum Evrope, kao Talijan sa medvjedom i pokazivati te naše maj-munske garancije. Medvjed je tu i garancije su tu, ali niko ne pita je li medvjed sit i da li se garancije ostva-ruju. Nismo Vjerovali sebi, važnija je za nas garancija od mržnje, koju svaki od nas gaji u srcu protiv izdavatelja tih garancija. I ako u našem narodu postoji poslovica, uzdaj se u se i u svoje kljuse, i ako tu poslovicu znade svako dijete, čim je počelo da govori, nikada se nismo zamislili, nad dubokim smislom ove, ako i malo drastične narodne rečenice. Car daleko, a nebo visoko, govorio je svaki naš čovjek, prigodom nepravde, koja mu se je dogodila i uza sve to tražili smo uvijek pomoči i od visokoga neba i od cara, koji je daleko, a nikada sami od sebe. Poznavajuči naše krvopije na austrij-skom prijestolu našu duboku ljubav za garancije, izrabljivali su ovu našu zlu stranu, u svoje Iopovske svrhe. Baš te garancije, bile su glavnim oslonom austrijskih «apostolskihs> careva i njihovih vlada, na temelju tih garancija, isisavalo se i uništavalo naš narod. Do-laskom na austrijski prijestol nove osobe ili na ministarske stolice novih ljudi, da-vale su se izjave ili garancije u kojima se je priznavalo intaktnim pravom našega naroda, da živi svojim narodnim životom, potvrdjivala se pravednost za-htjeva, sjedinjenja sviju jugoslovenskih zemalja monarhije u jedno zajedničko tijelo, a odmah drugi dan iza izdanja, ili opublikovanja izjava odlučujučih faktora, kršilo se pravo našega naroda, priznato samim tim aktom nekršivim. Naši mudri političari, u zanosu svojih patrijotskih osječaja, protestovahu na saborima, skupštinama i novinskim član-cima protiv povreda «temeljnih naših ustavnih prava, priznatih tim i tim čo-vjekom, tim i tim aktom, od te i te go-dine, toga i toga dana.» To je povreda prava, to je kršenje zakletve, vikalo se *) I te garancije tražimo od ljudi, kojima nije ništa sveto, koji nam uvijek davahu garancije, da nas mogu bolje pritisnuti. na sve strane, a dotle nove naredbe prelaze u život i dokazivanjem da je pravo na našoj strani, uvlačile se sve veče i veče povfede, a da nitko nije tome niti pokušao stati na put. Ožigosani zločinci na carskim i ministarskim stolicama čudom su se čudili uzruja-nosti, koja je zavladala u strani protiv koje je naredba izdana. Kako možete da se bunite, pitahu ti prevejanci. ta Vaša su prava priznata od te i te go-dine, reskriptom carskim od toga i toga dana, izjavom ministra u parlamentu, a naši mudraci pokunjiše glave pred mudrom izjavom apostolskih i ministar-skih glava. Zar su sve garancije i izjave ni-štetne, zar se sve krše ? Ne! Garancije i izjave dane ljudima poštenja, časti i karaktera, ljudima i vladarima, kojima nije na čelu udaren žig sramote, te garancije stoje i padaju zajedno sa ljudima, koji ih izdaše. Je li tako sa izjavama i garancijama vladara i odgovornih faktora austro-ugarske monarhije? Nije. Njihove su izjave lažne, kao što su i sami olico-fvorena laž, njihove su izjave i garancije nepoštene, kao što, im je i obraz nepošten i cm. Godine 1527. izabraše Hrvati (slo-bodnom voljom) Ferdinanda Hapsbur-govca, na Cetinu, svojim vladarom, taj isti Ferdinand izdaje akt, kojim potvr-djuje sva dosadanja prava kraljevine Hrvatske i garantira čuvanje ustava iste. Četiri mjeseca iza rečenoga izbora, tuže se hrvatski velikaši, da im je pod nje-govom vladom daleko gore, nego je prije bilo, da se krše hrvatska prava priznata zavjernicom, i t. d. Kršenjem prava započe prvi Hapsburgovac, kršenje nastaviše svi njegovi naslijednici, a upravo do umjetničke višine u kršenju i gaženju narodnih prava podiže se sa-danji Hapsburgovac, Franjo Josip. Prava se krše, ali garancije, zavjernice, izjave čuvaju se još i danas u prašnim arhi-vima. Osobito onda, kada su se činioci na austrijskom prijestolju nalazili u po-gibelji, tražili su zaštite i pomoči u našem narodu triju imena, a za nji-hovu pomoč dadoše im pisane garancije. Postoje ove nesretne garancije i danas, kada se stotine hiljada našega naroda šilom bajuneta šalje na klao-nicu. kada se ponajbolje narodne sile, koje ne mogoše za vremena umaknuti, nalaze se u tamnicama, danas kada mnoge naše narodne ljude izjede črna noč. Hočemo li i iza ovih užasnih zločina počinjenih na tijelu našega naroda još uvijek vjerovati u garancije ? Vrijedi li za nas i sada komad papira više od stotina hiljada života našega naroda? Prekinimo jednom za uvijek sa nesret- nim austrijskim garancijama! Novo je nastalo doba, bar za nas, koji se nala-zimo izvan one nesretne monarkije, kojima je u dio pala čast, da milošču Gosudara imperatora Rusije od robova postanemo slobodni ljudi, i kojima je tirne dana mogučnost, da kao vjerni sinovi iskrvavljene domovine priteknemo ovoj u pomoč i da joj zavijemo rane, koje je zadobila od nesretnih (poto-maka) Hapsburga. Nastalo je novo doba. Garancija smo mi sami, u nama leži ta garancija, ona je dio našega ja, garancija leži u tome, što mi hočemo da budemo slobodni, hočemo da živimo svojim narodnim životom, hočemo da narod triju imena i triju vjera, dodje u jedne državne granice, hočemo da nam vlada vladar naše krvi i jezika. Garancija smo mi, jer hočemo da se borimo ^a svoju slobodu, a uz naglašavanje odlujučujučih faktora u ovom ratu, o nacionalnoj slobodi i samoopredjeljenju naroda nitko nam toga uskratiti neče, pokažemo li se dostojnim te slobode. Garancija naše slobode jest poharana i uništena Srbija, garancija naša jesu smrt i patnje najboljih naših sinova. Uz ovu garanciju, koja je jedina prava i istinska, imade i garancija danih nam po ljudima, koji nikada do sada svoje riječi prekršili nisu. Garancije su nam izjave vladara Rusije i Engleske i pred-sjednika francuske republike, da iz ovoga rata mora niknuti sloboda slavenskoga naroda Austrije, uništavanoga vjeko-vima. Garancija nam je izjava srp-skoga ministra predsjednika Nikole Pašiča u Narodnoj skupštini od 24. novembra 1914., da ovaj rat nije rat obrane teritorija kraljevine Srbije, več rat za oslobodjenje potlačene brače Hrvata, Srba i Slovenaca i da se prije oružja složiti neče, dok i poslijednji Jugosloven ne bude oslobodjen. Garancija nam je izjava našega budučega vladara prestolonaslednika Aleksandra, koja u suštini odgovara burnim odobravanjem Skupštine primljenoj izjavi Nikole Pašiča. Garancija nam je rad i izjave našega diplomatskoga predstavnika, Jugoslovenskoga Komiteta u Londonu, čije opravdane želje primiše sa-vezne vlasti kao dio vlastitoga programa. Evo uz nas samih i pisanih i usmenih garancija, ali garancija danih od ljudi, kojima na čelu nije udaren žig zločinstva i prevara. Kada imamo sve što želimo, nema više zapreka, koje bi nam stajale na putu, da stu-pimo u redove boraca, za ostvarenje naših jugoslovenskih ideala. Zato Jugo-slovenska bračo, diljem prostrane Rusije rasijana, javljajte se u redove boraca, a potlačena naša sirotinja žene, starci i djeca sa dubokom če se har- nošču sječati svojih osloboditelja. Pri-teknimo im u pomoč čim prije, jer je svaki čas skupocjen, mogli bi doči pre-kasno, mogli bi doči onda, kada bude drugi gospodario našom Adrijom, a tada bi moglo sve biti izgubljeno. Naprijed pod svetu zastavu Jugoslavije! J. P. (Omck). ЈАДРАНСКОМ М0РУ. Ти, мило наше, насмијано море, Ти жељо слатка Јужнијех Славена, Наш драги поздрав из дал»ине прими И цјелов жарки — ко од страсних жена. Како си лијепо и како су чарно, Мајчици нашој понос си и дика: Бисерни вијенац и зрцало Ти си — Прошлости њене всшкааа слика. Над главом Твојом олуја и вихор, И гром и ужас са гњевом крстаре — Туђин те жедни прогутати хоће, И дијели Тебе од клисуре старе. Увијек си било море ћаше славно — На Твоме крилу будућност нам цвате — Камена стража над Твојим је жалом — Душмани заман за Тобом се јате! Иван Мештровић. У данашње бурно вријеме, кад се толико осјећа задах праха, кад се васионе проламају од рике топова и експлозија бомба, кад се потоци, ријеке, језера и мора обојадисаше крвљу људском, требало би у првом реду да се говори и пише o оним људима, који се показаше неустра-шивима у провађању својих планова, да униште противника и донесу славу своме народу. Величина и слава вој-сковођа морала би у сјену бацити све великане мирног доба: велике учењаке, просвјетне и господарске организаторе, пјеснике, књнжевнике, умјетнике и др. Према увјерењу, које је*опћенито владало у прошлости, a и данашње покољење није му се противило, имао би да застане сваки други рад, који није у вези са рато-вањем. У зараћеној држави и зара-ћеном народу сваки појединац, без обзира на иптелигепцију, без обзира на способности за извјесни тјелесни или душевни рад, био би дужан да послужи као војник или радник, који tie допринијети побједи на бој-ном пољу. 2 СЛОВЕНСКИ ЈУГ Бр. 14. Стари Римљани су казали: Inter агша silent musae, што се потпуно слаже са непромјењеним схватањем o положају учењака, књижевника и умјетника у ратно доба. Није ништа необично, да учитељ и господар у рату замијене своје положаје са ђа-ком и слугом. На тај се начин врло једноставно догађа, да многи људи, великог угледа и способности у којој било грани људског рода, нестану скоро неопажено са лица земљина, и истом, кад се свришо рат и све се поврати у обичнн ток живота, опази се њихов нестанак. Многи ће с правом запитати: па зашто се то све говори у чланку o Мештровићу и зашто се уопће o њему пише, кад он ннје никакав прослав-љени војвода? Најбољи одговор на то питање је успјех Мештровићеве изложбе у Лондону, која му је привукла пажњу цијелога свијета. Триумф његовога умјетничког рада кије ослабљен ин-тересовањем јавиости за ратне дога-ђаје, шта више баш та пажња и удивљење велпких карода над под-визима и јукаштвом малеве српске војске учикили с-у, да су се многи заинтересовали Мештровићевим _ дје-лима и сталн их правилно процјењи-вати. Јуначка и крвава прошлост на-шега народа нашла је свога тумача у слијепцу гуелару — у народним пјеемама и у цијелој нашој књижев-ности. Наша је књижевност садржа-вала наш идеализам, њезино је на-стојање било ослободилачко. Ona je равна нашим борбама, јер је у себи скривала мисао будућих борба и преокрета, који ће донијети слободу и уједињење. Није се рађала у до-колици, него уз пријегор и прогон-ства, те је својим радом потицала витештво духа и потпиривала ватру наших мисли. Тешка и мучна садашњост, тако слична нашој прошлости у цјелини, добила је такођер свога тумача у Иваву Мештровићу, великом умјет-нику — генију нашега народа. Но Мештровићева је умјетност била срет-нија од књижевиости његових прет-ходника. Он је говорио каменом и могао је више казати, jep je Bajap-ство слободније од цензуре, поштосе не служи ријечима. Полпцаји и др-жавни одвјетници аустријски и ма-ђарски, који се нијесу одликовали памећу и културом, него грубошћу и насиљем, нијесу могли видјети кретња његових споменика, нити су разумјели њихових мисли. И тако је Иван Мештровић, представник наше млађане умјетности, био сретнији од предетавника науке и књижевности и успио је да се вине на крилима генија II да проговори мушку ријеч o славној прошлости свога народа. Осим тога књижевност је имала и других сметња, да продре на страну, међу остале иапредне народе. Hboj су потребни превођачи, као тумачи за смисао и разумијевање. Умјетност пак говори међународним језиком, језиком камена, који је једнако ра-зумљив свима образованим народима. За њезино правилно просуђиваље главно је мјерило култура и умјет-ничко схватање. Вриједност и јуна-штво нашег народа увијек су били потцјењивани код других, јер га ови нијесу разумијевали. И гле, чуда! Мештровић, дијете Далмације, наведе Европу и сав свијет, да се поклоие његовом гепију. Величина наше про-шлости и енергија наше расе нађоше у њему својега тумача. Његов Марко, Милош, Срђа Злопоглеђа говоре свему свијету, колико смо страдали и бо-рили се, али му такођер говоре, да смо спремни и даље страдати и бо-рити се. Све оно, што су толики други мислили, Мештровић је слободно и неустрашиво казао. Нзегов Видовдан-ски Храм, дјело израђено од поје-динца, бесмртан је и силан кап дјела стољећа. Што су наши дје-дови пјевали пет стотина година o косовској трагедији, он је својим умјетвичким способностима овјеко-вјечио у камену и изнио пред очи цијелога свијета. Боли, вапаје, муке, тежње за слободом, вјеру у будућ-ност, правду, славу и величину, — све, што је наша народна пјесма плакала и пјевала, потајну и јасну душу нашега народа, представио је умјетник Видовданског Храма у умјетничким дворанама европских пријестолница. Овај велики човјек, нискога ра-ста и тихих кретња, родио се у Дал-мацији, чистој нашој земљп, у коју су упрте очи грабежљивих сусједа. Домовина Гундулића и Качића, пјес-ника славне прошлости српско-хр-ватског и словенског народа, родила нам је и овога пјесника народне ми-сли II душе. Рођен међу Хрватима, његов је дух осјетио јединство југо-словенско и разумио, да је српска прошлост дио заједничке прошлости, па за предмет свога рада узима из народне појезије српски косовски догађај, који је највише и најљепше опјеван. И с тога он није само Хрват, само Србин, или само Сло-венац, него је и једно друго и треће, потпуни је Југословеи. У овом одлучном часу, кад је Европа дужна, да исправи свој гри-jgx прама Србпји, Пијемонту свих Југословена, даде нам судбина Ме-штровића, који најјасније и најотво-реније говори, какав бих гријех био, кад се не би ујединио овај народ, који је толико поднио за културу и цнвилизацију. Успјех Мештровићев наш је успјех, и зато ми вјерујемо, да је близу паше васкрсење. Beneški Slovenci. Za črnožoltimi mejniki živi nad 40.000 naših rojakov v kraljestvu Italiji. Znani so pod imenom «Režijam* in spadajo politično pod videmsko prefekturo. Kompaktneie so naseljeni v Karniji in okrog Vidma (Udine). Deloma gorati kraji, deloma zelo omejena posest zemlje, so vzroki, ki silijo beneške Slovence služiti si vsakdanji kruh na drug način. Srečavamo jih v vsaki primorski vasi in tudi po Kranjskem s težkim bremenom na hrbtu. Prodajajo male reči, potrebne v hiši, ter popravljajo kuhinjsko posodo. Gospodarsko jih vlada popolnoma zanemarja, njih vasi so brez vsakih cest, o drugih prometnih zvezah ni govora. Vendar pa njih gospodarsko stanje ni tako slabo: Zaradi svoje pridnosti in Podlistek. GABRIJELA. (Posvečeno sestram-usmiljenkam Ruskega Rudečega Križa). (Konec.) „Je-li mogoče umreti sedaj, ko se bije svoboda z okovi ? Je-li mogoče umreti sedaj, ko vstajajo mrliči ?u Voz je letel kakor na perutih. Tako se je vozil Gogolj v svojih „Mrtvih dušah", v trojki brzokrili. Zasanjal sem. „Kam letiš trojka?. .. V mojo domovino leti, tja med dragi narod slovenski.. . Trojka hiti, hiti. . . . .Kaj je to?« Široko se odpirajo moje oči in gledajo, gledajo. Gore lepe in zelene, meni tako poznane. Glej solnce jih obseva in stari Triglav blesti. . . . Kako so mi znane te vasi, široka polja, solnčni vinogradi. . . . Čuj te glasove! Te pesmi 1 Polne sile, polne čustev, polne prekrasne melodije. Naše, slovenske so. In zaplakal sem v sanjah. Kam si me pripeljala trojka brzokrila ? Domov? Na Slovensko? Kaj si videla moje hrepenenje, mogočno in silno ? Glej, tam je rodna vas. Tam hiša očetova. Mati stoji na pragu. Oj, trojka krilata, hvala ti. Bila je noč, ko sem se prebudil. Zvezde so gledale skozi nezastrto okno. Električna luč je bila ovita s zelenkasto, gosto kopreno. Kje sem ? Osupnjen sem gledal dolge vrste postelj. Nad menoj se je sklanjal obraz, krasen in mil, kakor ustvarjen iz belih lilij, obdan s kostanjevimi lasi, in modre oči, velike in jasne so me pozdravljale. „Spi, spi 1" „Kje sem ?" V bolnici. Nocoj so te pripeljali vsega onemoglega. Pod vtisom šepetajočih besed, ki so se mi zdele, kakor da jih šepeše mati, sem zaprl oči. Dolgočasno so mi tekli dnevi v bolnici. Priklenjen na posteljo in na sobo, v kateri so se vrstile postelja druga za drugo v dolgi vrsti, na katerih so ležali ranjenci, stokali ir. vzdihovali, ozdravljali in umirali, mi je postajalo tesno in lotevala se me je silna potrtost. Med temi ozdravljajočimi in umirajočimi so hodile bele postave, kakor angeli, tiho, neslišno, dan in noč, lečile, stregle in tolažile. Vsak njihov korak je bil žrtva, prinešena na oltar usmijjenja. Bile so sužnji vzdihujočih. Prijazno so se smehljale, govorile tolažilno, slehern njihov smehljaj je bil kakor lek, beseda, kakor zdravilo, zapisano od roke zdravnika. Rana v prsih se je celila naglo. Ali notranje krvavenje je zapustilo svoje posledice. Smrt je prihajala do mojega vzglavja, polagala roko na prsi, na pljuča, s krvjo zalita in jim ustavljala dih. Njene otle oči so se potapljale v mojih z nasmeškom, kakor bi mi klicale: „Ne utečeš ! Kaj bi se branil 1? Ne utečeš 1" Moja usta so se zgibala v strahu in srce je klicalo: „Sestra Gabrijela!" zmernosti ima vsak posestnik vedno vse doma, kar mu je neobhodno potrebno in tudi prihranjeno kako liro, Žalostneje je v kulturnem oziru. Ljudstvo je do skrajnosti zanemarjeno: ne samo, da slovenskih šol sploh ni, marveč tudi zelo malo italijanskih, dokaz temu poslanec Morpurgo, ki je pred meseci očital vladi, da ne skrbi po zakonih za beneške Slovence in zahteval zanje novih, seveda italijanskih šol. Slovenskega jezika nikjer ne priznavajo, še manj spoštujejo. V vseh javnih uradih si mora ubogi seljak pomagati z italijanščino, katero le za silo razumi. Edino v cerkvi se je še ohranil naš jezik; duhovnik, sicer samo na večje praznike, sme pridigovati slovensko. No še to se je v zadnjem času skušalo zamenjati z italijanskim jezikom. Kljub vsemu potujčevanju od strani oficijalne in neoficijalne Italije, ohranilo se nam je na prijaznih gričih Rezije še 40.000 krepkega našega ljudstva. Zahvaliti se imamo v prvi vrsti ljudstvu samemu: malokje spoštujejo Slovenci stare navade in običaje tako, kot Rezijani. Od svojih prednikov so si ohranili jezik, sveto držijo običaj jemati v zakon le domačine, z Italijani ne sklepajo zakonov. Ne malo je storila za beneško slovenstvo duhovščima; so to večinoma Slovenci, doma na Goriškem. Hodijo od hiše do hiše, ter učijo deco čitati slovensko besedo. Znano je ime Zamejski, pseudonim župnika-pesnika, ki je izdal knjižico pesmic v rezijan-skem narečju. Tudi Družba sv. Cirila in Metoda v Ljubljani si je prizadevala pomagati beneškim Slovencem. Vse njeno delo pa je bilo omejeno na skrivno pošiljanje starih molitvenikov. Slovenija ni nikdar pozabila veje, segojoče na sosedov vrt. Prof. Simon Rutarče — se prav spominjam, sam beneški Slovenec — je izdal obširno knjigo . Да je Аустрија била готова да изврши то уједињење за себе (као што су то иеки бечки политичари желели) сви Југословени монархије били би одушевљени аустрофили, и тако измирење брзо би претворило аустро-српске односе у најбоље. Да се Мађарска хтела да одрекне својих олигархијских традиција и расне вла-давине, и да се ставила на чело сло-бодве федерације paca, они би сигурно били мађарофили. Али требало је радити. Док је Аустрија теоријски расправљала o уједињењу, и Угарска отворено рђаво владала, Србија је предузела водство расе са својим по-бедовосним истеривањем Турака из Македоније. Сами догађаји су тако јасно доказали, да је Аустрија била и сувише тешка за задатак који ју је чекао, да је Угарска била непо-прављиво непријатељска и одлучна да уништи најлепше жеље свога парт-нера, и да је историја Србији одре-дила улогу Пијемонта Југрславије. Данае није Србија само заузета од-браном своје независности, она води и ослободилачки рат и њена ће по-беда скинути са мапе Европе једпо стално средиште опасности. Дужност је Британије помоћи јој да оствари свој план уједињења». Друга брошура «Serbia and Kos-sovo» (Србија и Косово) од г. Др. С. Ђорђевића доноси кратку историју Србије и означује улогу коју је ко-совска несрећа играла у нашој про-шлости. Glasovi iz hrvatskog sabora. Došle su nam vijesti iz Hrvatske, pa možemo našim čitaocima iznijeti neke intere-santne izjave u hrvatskom saboru, koje osvjet-ljuju tamošnji položaj i donekle se odnose na rješavanje jugoslovenskog pitanja. Nezadovoljstvo i nepovjerenje u pravedno riješenje toga pitanja od vlastodržaca iz Beča i Pešte pokazuje se več i kod onih elemenata, koji su mislili, da je Austro-Ugarska pozvana i jedina kadra, da ga provede. Iz tih izjava može se medju recima pročitati, da su i oni ljudi, koji su se svojom snishodljivošču i lojalnošću dosta kompromitovali pred narodom i zavjetnom narodnom idejom, uvidjeli neiz-bježnu propast hapsburške monarhije, pa se žele ispričati za dosadanji rad. Ovo se naro-čito može redi za Stjepana Radića, vodju se-ljačke stranke, koji je u početku rata skupa sa frankovcima denuncirao sve srpske i hrvatske poštene i patriotske ljude. Sa jednom se izjavom ne može oprati zamrljana prošlost i zato donosimo ove izjave kao obični novinarski izvještaj, koji nam prikazuje položaj u Hrvatskoj. Denuncirani i progonjeni sa svih strana članovi hrvatsko-srpske koalicije, moraju da čute, a ovi, u čiju se lojalnost nije posumnjalo, smiju još štošta da kažu, zbog čega bi prvi bezuvjetno na-stradali. Na sjednici og 17. juna govorio je Stje-pan Radič. On u svom govoru ima tri polazne tačke: Prva je ona, koja je došla do izražaja i u saborskoj izjavi od 14. juna 1915., zahtjev za oživotvorenjem nacionalnih aspiracija. Druga polazna tačka |e osnovno načelo pro-budjenog nacionalizma, a to je slovenski nacio-lizam. Treča polazna tačka je hriščanski soci-jalizam, hriščanska harmonija medju narodima. O nastavi veli, da je lošija nego prije. Sve bi Khuenu oprostio, ali zbog nastave ne može. Kritikuje nasiavu za Čuvaja, koji je mislio, da je žandar, a ne ban. Nedostatak naše nastave je u tom, što se ne uči ni jedan svjet-ski jezik. Naša inteligencija trebala bi da uči ruski, jer to je svjetski jezik. Na ovakav način se narodi medjusobno sporazumijevaju i jača se kultura, a da pri tom nacionalizam ne trpi nikakve štete. Dokaz su nam za to Rusi, pa se ugledajmo na njih. Slovenska narodna duša, to je veliki problem čovječan-stva, nova orijentacija čovječanstva. Ako i mi hočemo da učestvujemo u toj kulturi, moramo da reformišemo škole. Zatim govori o pravo-sudju i privredi, pa onda prelazi na opštu politiku, i veli: on se ovoga puta neče zadovoljiti s površnim osvjetljenjem režima, nego naglašuje, da je seljačka stranka, koja stoji na stanovištu potpunog nacionalnog jedinstva Hrvata, Slovenaca 1 Srba, odlučno protiv na-godbenjačkog sistema, jer je taj sistem protiv nacijonalnog jedinstva. On je več prije to banu često razlagao. Ban se tome stanovištu pro-tivio, jer tvrdi, da Hrvati i Srbi nisu jedan narod. Za ostvarenje ovog jedinstva nužno je odstranjenje nagodbe. I iz socija'nih razloga treba nagodbu srušiti, jer na strani Ugarske su aristrokracija i Jevreji, a na našoj strani literati i seljaštvo. Ako se složimo u tom, da raskinemo, pravo če biti na našoi strani, jer je uz nas kultura. Mi smo svjesni Evropejci i svjesni Sloveni, a moramo današnju ugarsku vladu rušiti, jer ona ne priznaje istoriske istine. Madjari su malen narod, mnogo manji od nas, jer smo mi dio Jugoslovena. Mi smo sa Zapadom tijesno vezani, a s Rusima nas veže osječaj rase i zato smo dorasli budučnosti. Na sjednici od 20. juna rekao je poznati frankovac pop Stipe Vučetič, da je ausro-ugarski dualizam kriv "nesrečnim prilikama u monarkiji i šta više, da je on kriv za rat. Na koncu svoga govora naglasio je, da se sadanji odnosi u monarhiji ne mogu održati i da monarhiju treba preustrojiti. Na istoj sjednici uzeo je riječ Stjepan Zagorac (sada izvan stranaka) i govorio je o jugoslovenskom pitanju, Koje če ovaj rat morati bezuslovno riješiti: Zar ne bi bilo najprrrodnije, kad bi državnici monarhije to pitanje sami svojom pobudom riješili. Protivljenje Hrvata protiv Madjara nije prestalo i biče sve j a č e i ž e š č e. To bi trebali Madjari da znaju. Mi možemo zavidjeti Finskoj na nje-zinoj autonomiji. БОРБА ЈУГОСЛОВЕНА ЗА УЈЕ-ДИЊЕЊЕ. Кратак историјски преглед. (Наставак.) Х1Х-ти век обележен је крвавим до-гађајима за ослобођење и ујздињење Јуж-них Словена. Срби први поведоше борбу за ослобођење, и после крвавих жртава устанак је био крунисан успехом; прола-зећи кроз разне фазе Срби су успели да дођу до своје државне самосталности. У истом времену оснива се још једна југо-словенска држава, Илирија. Наполен I. освова 1807. Илирску државу, у чнји са-став yt)e: Далмадија, део Хрватске, Крањ-ска, Корушка и Истрија. Назив Илирија употребљен је због старих Илира, које су неки сматрали као претке Југословена. Илирска држава била је кратког века од 1807—1814. г., али је њена улога велика, јер оиа нам прва преставља уједињење Хрвате, Словенце и Србе. После вековних борби народ је био слободан'у употреби народног језика како у школи, тако и у нолитичком животу. Илирска држава оста-вила је дубоког трага у целом Х1Х-ом веку, н успомена на њу, служила је као мођни подстрекач у свима борбама, наро-чито у Словеначкој. Борбе су вођене једно-времено и на политичком и на културном пољу, и тако су нспреплетане, да их је немогуће засебно расматрати. Ми ћемо навести најглавннје моменте из те велике народне драме, који ће нам дати тачну преставку, какву је велику улогу имала и сама успомена иа «Илирску државу*. Мало час је речено, да се у Словенач-кој нарочито манифестовао покрет за је-динство. Песник народни Валентин Вод-ншс под утицајем Илирства јавља се као шампијон југословенске идеје. Станко Враз лигае песме на српском језику. Матија Мајар издаје у Крањској југословенску граматику. У 1860. год. словензчки поли-тичарп Ловро Томан, Лука Светец и Pas-лог траже уједин>ен>е свију Југословена; то исто тражи Иван Подгорник 1890. год. У Истри, Хрвати и Словенди у борби против Талијана образују само једну пар-тију. Под утицајем словачких писаца П. Шафарика и Колара, иример ИлириЈе изазва око 1830. год. славни «Илирски покрет» са Гајом на челу и Загребом као центром идеја. Гај је усвојио у књижев-ности правопис српског реформатора Kapama; on је хтео сдровести и ђирилицу, али ми влада није дозволила. Покрет је бно добио великог полета и носио је по-лнтичко обележ]е, али га влада угуши силом. У 1848. г. Срби и Хрвати побунише се против Мађара. Комапданта војске Је-лачића уводи у функцију бана српски натријарх Рајачић. Владика и песпик црно-горски Његош поздрави чин, a Србија посла своје трупе под водством Стевана Книћанина. Али као што je услед европ-ских комбинација пропала Илирија, исто тако пропада н овај покрет. Настаде де-спотски режим са девивом, да унншти српско-хрватски споразум. Ипак 1861. г. хрватски сабор призна вванично југосло-венски језик и утврди равноправност из-међу ћирилице и латиниде. Владика Штросмајер н славни Рачки основаше Југооловенску Академију и Универзитет у Загребу, али влада забрани, да се Уни-верзитет назове југословенски. Владика Штросмајер, кнез Никола и кнез Михаило били су у сталним релацијама и радили на народном јединству. Хрватски полити-чар Кватерник радио је од 1860. год. на ослобођењу Хрватске и тражио је, да Наполеон III. доврши рад Наполеона I. У i871. г. Кватерник ^ргибе у буни, коју беше организовао, Устанак Кривошија у Далмацији и борба Срба у Угарској под Светозарем Милетићем носи такође карак-тер ослобођења. У 1875. год. прво у Херцеговини, па затим у Босни букну устанак против Турака. Србија п Црна Гора послаше помоћ. Али Европа преко Берлинског Конгреса 1878. год. реши да се српска војска новуче са Косова, a Аустро-Угарска да окупира Босну и Хер-цеговину. У 1882. год. изби побуна у Боснп, али је власти крвавим мерама угушише. То беше последњи покушај ослобођења испод Аустрпје, од тада на-ступа власт потпуног апсолутизма, a Срби и Хрвати нађоше се први пут нолитички раздељени. Под утицајима тих сталних побуна и покрета, који су носили карактер ослобо-ђења од Аустро-Угапске, Монархија је била принуђена да предузме енергичне мере, које су погађале свакога, ко би по-кушао да проповеда и ради на ослобо-ђен>у. Такав систем траје четврт века и одлнковао се: 1. онемогућавањем демо-кратских покрета применом апсолутизма и бирократизма; 2. ушгштавањем сваког покрета за народно јединство, делећи сло-венске покрајине на 10 административних провннција, и нарочито, спречавајући до-днр са српским незавнсшш државама. Али и југословенска генерација не малакса под таквим притиском, већ по- , веде огорчену борбу са следећим про-грамом: 1. да се збаци апсолутизам; 2. да обнови идеју јединства стапањем српских и хрватских партија у једну. Први део програма као главнији требало је што пре нзвршити. Демсљратизам победи и оборн у Хрватској двадесето-годишњи ре-жим Куена Хедервари, у Восни Калајев, a 1905. год. Далмација се ослободи ба-рона Хандела. Други део програма, уједнњење срп-ско-хрватских партија било је тешко из-вршпти. Двадесет петогодишњи реакцио-нарни систем беше разјединио народ, те зато беше потребно припремити га. У Србији и Црној Гори побољшаше се вој-ничке и економске прилике. У Босни, млада генерација поставља основ култур-ном и економском напретку, и оснива друштва «Посвету», «Напредак» и «Гај-рет». У Хрватској млада људи посветише се напретку народа, спроводећи идеје социјалног и културног прогреса. Српско-хрватски споразум оживе, a кидање са Бечом постаде основ сваке народне поли-тике (Резолуција у Ријеци и Задру 1905. год.) Српско-хрватска коалиција, добив већину у ХрватскоЈ и Далмацији преузе управу земље. Као последнца свега спо-разума јавља се «Народна Мисао» 1898. год. у Загребу, и »Словенски Југ» 1903. год. у Београду, и «Југ> 1903. год. у Бечу. Књижевници, журналисти, науч-ници и уметници енергично поведоше про-паганду за уједињењем Југословена. Ака-демије у Загребу и Београду и словеначки научници решише се да издаду Југосло-венску Енциклипедију. Књижевна удру-лсења «Матица Словеначка», Матица Хр-ватска* и «Српска Књнжевна Задруга» публиковала су своја издања по узајам-иом Споразуму. Уметници су приређивали ; аједничке изложбе у Загребу, Београду, Љубљани, Софији, Бечу, Риму и Паризу и беху носиоци великих догађаја, који се јављаху на хоризонту. Али овај период носи карактер под-земне борбе између Југословена и Ау-стрије, што наговештаваше велики поли-тички конфликт. Монаркија није могла равнодушно посматрати како идеја o је-динству Југословена добија све више и више присталица. C пролећа 1908. год. она оптужи 53 Србина из Хрватске за веленздају и поведе страховиту парницу. Цнљ парнице огледао се врло јасно у почетним речима оптужбе: «Срби су нај-већи непријатељи Хрвата*... Да би пре-секла сваку идеју o југословецској соли-дарности, она анектова исте године, с је- 4 СЛОВЕНСКИ ЈУГ Бр. 14. сени Босну и Херцеговину. Али овога пута пиљ је био промашен. И ако анек-сија престављаше велико изненађење за Југословене, они не само ве устукнуше, него под утацајем тог акта добише још више полета и енергије. И ако је Аустро-Угарска гледала да изазове рат и уништи Србвју, ипак Србија, по наговору својих великих пријатеља и савезника, који су и сами били неспремни за велики европ-ски рат, призва анексију, отворено мани-фестујући своје нерасположење против Аустро-Угарске, која, видећи како јој се измакло уништење Србије, предузе друге мере. Пошто се успротивила српско-бу-гарској царинској унији и уништила ie, она објави Србији економски рат, да на тај начин постигне економски оно, што није могла политички. (Сврпшће се.) 'H' Недељни преглед. 4 - R a t i š t e. U ovoj posljednoj nedjelji nije bilo večih operacija ni na kakomu dijelu europejskoga fronta. Jedino na pritocima Stripe u pravcu na Brodi nastupanje generala Saharova uspješ-no se nastavlja, bacajuči razbijene Austro-Germance sve više na zapad i približujući se na taj način Brodima. Operacija započeta na tom samom kratkom dijelu fronta donijela je Rusima od 7. jula okolo 32 hiljade ljudi u zarobljenima, ne računajući ostale gubitke u mrtvima i ranjenima, koji u svakom slučaju iznašaju dva put toliki broj, te je Austro-Germanaca izbijeno iz stroja oko 95 hiljada ljudi, što znači okolo 2 korpusa. Okolo Baranovića, važnog željezničkog uzla, vodi se boj več od mjesec dana, koji danomice nosi Rusima sve više uspjeha, koli na dobivenom prostoru, toli na zarobljenim Austro-Germancima. U svakom slučaju inicija-tiva uvijek ostaje u rukama Rusa, tako da su Nijemci prisiljeni na stratešku i taktičku obranu i u savezu s njome štetne posljedice. Važno je još napomenuti odrešito nastupanje generala Kuropatkina u riškom rajonu, koje je poslije silnog artiljerijskog ognja, koji je sa zemljom sravnio dugo spremane betonske utvrde, donijelo Rusima velikog uspjeha, biva osvojenje svih triju linija germanskih okopa, uslijed čega je nijemački front probi-jen. Tu se nastavlja krvoprolitna borba, koja se razvija u korist Rusa, koji poznati radi svoje hrabrosti i samoprijegora uzimlju jedne šančeve za drugima, došavši do uvjerenja, da se i Germanci dadu jednako pobijediti kao i Austrijanci. Moral i kvalitet ruskih vojnika je svakim danom bolji, dočim se kod Nijemaca rapidno smanjuje od dana u dan njihova dosadašnja žilavost i junačko držanje. Shvatljiva je izne-moglost Nijemaca u savezu sa pomanjkanjem hrane i drugih konforta s jedne strane, a s druge uvjerenje u konačnu niihovu pobjedu svakim danom postaje nevjerojatnije, te dje-luje na njihov moral potištavajuči. Na lijevom krilu ruske vojske general Lečicki nastavlja uspješno nastupanje, te se približje pragu Ugarske sa dviju strane, prije-teči ozbiljno novim pohodom u Marmaroš-Sigetski Komitat. U koliko nije bilo većih operacija na eu-ropskom-ruskom frontu, za to imamo da za-bilježimo pobjedonosno nastupanje hrabre vojske Nikolaja Nikolajeviča na malo-azijskom frontu. Neočekivanim za Tursku preuzečem ruske ofenzive na sjevernom i srednjem dijelu ?.r-menskog fronta, zadan je možda poslijedni udarac u glavu Otomanskom Carstvu. General Judenić vještim manevrisanjem uspje kroz kratko vrijeme da zauzme Bajburt i Mama-hatum, dva važna punkta turške Armenije, koji su služili bazom sa snabdijevanje ope-rirajućim istočno od njih turškim trupama. Poslije toga general Judenič nije ostao na pol puta, nego je brzim i odrešitim progonjenjem razbijenih Turaka dcšao do najvažnijeg punkta Armenije, do grada Erzindžana, te zauzečem istog očistio i oslobodio čitavu Armeniju od Turaka. Na francusko-engleskom frontu pokušali su Nijemci protu-ofenzivu, da bi uzeli natrag izgubljene pred par dana položaje. Poslijednje njihove raspoložive rezerve bačene u vrtlog smrti, uzaludne su, jer su Englezi i Francuzi na svim linijama odbacili velikim gubicima nastupajuće Nijemce, dokazujuči im, da je prošlo vrijeme, kad su mogli uzimati ono, što im se svidjalo, imajuči inicijativu u rukama. Poslije sedamnaestog kronprincovog ju-riša na Verden, koji mu je uz teške i krvave žrtve donio bio mali prolazni uspjeh uzečem Flerija i baterije Danlu, nije bio u stanju da ponovno preuzme kakovo veće djelo proti Verdena. Francuzi protinapadajima uzeše natrag Fleri a sada vode borbu okolo baterije Danlu, zarobivši u njenom rajonu okolo 250 neranje-nih Nijemaca, što dokazuje visinu morala u francuskim trupama i postepeno prelaženje inicijative u njihove ruke. Politika. Iza predaje note-ultimatuma Grčkoj, koja je uvjete note tako spremno prihvatila, u grčkoj se politici koješta promijenilo u korist Trojnog Sporazuma. Prije svega na pred-sjedničku je stolicu sjeo Zaimis, koji, i ako na dnu svoje duše nije možda pristaša Trojnog Sporazuma, ipak se osobito u ovo poslijednje vrijeme takovim pokazuje. Ima ih doduše, koji drže da je to samo njegov iz-borni manevar. Bilo kako mu drago, prema izvještajima same venizelističke štampe, stvari kreču na bolje, te izgleda da če izbori, za koje je dana mogučnost u vremenu, da se za nju dobro priprave, ispasti potpunom pobjedom Venizelosa. Prodiranje pobjedonosnih ruskih armija prema Transilvaniji uskolebalo je i Rumunjsku. Mitingi, koji se svaki dan održavaju dokazuju da je rumunjsko javno mnijenje došlo do uvjerenja, na čijoj če strani biti pobjeda, te vidi da je došao momenat kad može da se kaže: „Sada ili nikada !" Miting, koji je za-kazalo univerzitetsko djačtvo za 17 o. m., te na koji poziva sve učitelje i profesore, da prikažu svijetu u odlučnom momentu, na ko-joj su strani simpatije i interesi Rumunjske, mogao bi da sudbonosno djeluje na tok stvari, te da uskori svršetak tog strašnog rata. Izgleda naime da i sama oficijalna Rumunjska naginje na stranu Trojnog Sporazuma, o čemu mnogo govori dvosatna konferencija, koju je imao londonski rumunjski poslanik sa Eduar-dom Grejem. Približavanje ruske lavine madiarskoj granici, te prekoračenje iste ruskim trupama na nekojim mjestima, trglo je Madjare iz njihovog mira. Formiranjem nove stranke nezavisnosti, kojoi je stao na čelu Just i grof Karolji, znači preokret u politici Madjara. Jer, dok je dosada u madjarskim strankama provejavao germa-nofilizam i pjevalo se o turanskom bratsvu sa Bugarima, počela je nova stranka da nagla-šuje posebne madjarske interese i da zahtjeva daleko veću nezavisnost od Austrije nego je to dosada činila. Madjari naglašuju doduše i cjelokupnost madjarske teritorije, pod kojim oni razumijevaju i Bačku i Banat, Hrvatsku i Rijeku, te rusinske i slovačke predjele Ugarske; no oni če i u tom pogledu umek-šati svoje zahtjeve, kad hrabri vojnici Nikolaja II. opet zavire u madjarsku ravninu. Kako je očito politički se položaj mijenja uporedo sa strateškim u korist saveznika. Kao što nije više daleko, kako je bilo, uni-š t e n j e g e r m a n s k o g i m p e r i j a 1 i z m a, tako nije daleko^ii naše največe djelo naše oslobodjenje i ujedi-n j e n j e. Вијести из домовине. Koncentracija slovenskega narodnega programa. «Edinost« od 14. V. Zavedamo se, da pride kmalu čas, ko bo treba zasigurati skupne narodne koristi, še bolj pa smo prepričani, da moremo le s skupnim narodnim prizadevanjem zagotoviti našemu narodu boljšo bodočnost. To so razlogi, radi katerih pozdravljamo novo gibanje med slovenskimi strankami: da si je misel skupnega progranna in dela priborila pot v naše politične kroge. »SI, Narod.» Uvidevamo veliko važnost in prožeti smo s prepričanjem, da je združenje slovenskih strank na polju narodnega programa in dela absolutno potrebno. In necessariis fiat unitas! Naša stranka je na vse pripravljena, inicijativa pa naj izide iz one stranke, katera je najmočnejša. ♦ Mariborska straža* 11. V. Čitamo glasove, ki izražajo željo, da se vse slovenske stranke združijo, sestavi skupni narodni program in isti skupno zastopa v javnosti. V naši stranki (klerikalni) ni v tem oziru zaprek in so že storjeni inicijativni koraki. Domovina se opremlja na skupno delo; še bolj pa je potrebno, da se zedinimo mi izven domovine. Složno v jugoslovansko osvobodilno vojsko, katera edina bo prinesla svobodo Slovencem! Интернирани Срби из Срема. У седници од 21. јуна интерпелисао је у хрватском сабору народни поела-ник Стјепан Загорац (изван странака), да се пусте кућама интернирани ева-куисани из Срема. «Нека се испита, има ли разлога, зашто се сада про-тив тих људи поступа разним мерама, премда су оштећени у иметку и жи-воту. Након две године мука и пат-ња, они још не зпају, зашто их про-гањају. Може ли се то дозволити у једној културној држави ? Наша је дужност, да испитамо за поступак против тих људи нашега на-рода другога имена. Затим на-води поједине примере, особито за евакуације Сремских Карловаца, где су њихове куће биле управо поха-ране. Неки су чиновници злоупотре-бљавали свој положај, били подми-ћивани, изазивали мирне грађане, и т. д. Многи су интернирани, a не знају за што: траже разлоге за то али власти их неће ни да чују». — Тек је навво неке маркантне примере, a o другим не ће ни да говори, као на пр. да су многи били стрељани, a суд их је после смрти прогласио sa вевине. Некима је дозвољено да се врате кући, али их власти не ће да пусте. Моли, да се сместа пре-дузме истрага. Madjari protiv narodnosti i Hrvatske. «Pesti Hirlap», 18. VI. na uvodnom mjestu protestuje protiv no-vog zakonskog predloga madjarskog ministra prosvjete Jankoviča o reformi srednjoškolske nastave, jer se tim predlogom uvode ponovo nemadjarski jezici, fakultativno, na mjesto grčkog, u višim razredima, s obrazloženjem, da je zbog bolje administracije u ne-madjarskim krajevima potrebno da či-novnici razumiju jezik naroda. «Pesti Hirlap» smatra da je to povreda madjarske državne ideje, jer ta se potreba, «prisvajenje 300 reči, da podmiriti dvo-mjesečnim kursevima činovnika»... «Oni koji su se praktično bavili pomadjari-vanjem znaju da u nemadjarske narode treba slati isključivo takve činov-nike, koji ne govore mjesnim, narod-nosnim jezikom... To je retrogradno shvatanje nacionalizma. To je ujedno protiv-kulturno riješenje. Naročito je to nesavršeno danas kad Madjari oprav-dano očekuju da madjarski jezik isključivo zavlada nasvi-ma pol jima. Mjesto takvog predloga mi bismo prije očekivali, da če vlada braniti državni jeziki uškolama u Hrvatskoj»... Malo je madjarima sve ono, što su dosad izveli na štetu narodnosti i Hrvatske, nego hcče da se madjarski j^zik isključivo uči, a da se sve ostalo baci na stranu. Nije onda čudo, da ga uvodi i u okupiranoj Srbiji. Разне вијести. Бечки патриотизам. Како се могу извршавати и најгнуснија дјела у Аустрији, a да остану некажњена или сасвим благо кажњена, ако се зао-грну спатриотском« кабаницом, било је већ много доказа. Слиједећи при-мјер показује, како се и код денун-цијација и клевета узима обзир, ако је оптужени кадар, да темељито утврди своју лојалност: Септембра 1914. тужила је у Бечу Катарина Параубек, жена трговачког агента, мајорову удовицу Хермину вон Гланингер, старицу од 68 година код среског суда у Леополдштадту због уврједе части. Мајорица је за ову жену говорила, да је српска шпијунка, да је у своје вријеме била домаћица код српског министра Па-шића, и да је учествовала у догађа-јима у Србији. Суд је осудио стару мајорицу на мјесец дана затвора. На њезину жалбу обновљен је претрес. На новом претресу мајорица се брани овако: Ја сам из старе аустријске официрске породице, која има четири витеза реда Марије Терезије, и учи-нила сам ове изјаве више из патри-отских побуда. — Осуђена је на не-дељу дана затвора. (N. Fr. Presse 16./VI) Dobar je strah, kome ga je Bog dao. Iz Ungvara javlja dopisnik : «Az Est-a», da je govorio sa jednim ranjenim ofi-cirom, koji mu je ovo rekao : «U prvim redovima našli smo se sa srpskim voj-nicima, koji kao i Rusi vrlo varvarski postupaju i kolju naše zarobljene voj-nike.» Več je viteškim Madjarima ušao strah u kosti, kao kad su pred svojim vojnicima opravdavali, zašto nije Verden pao, kako se proricalo. Razlog da je taj, što su sve Srbe sa Krfa prevezli pod Verden, a od njih se ne može tako lako uzeti. Šta li če tek osječati Pište i Janoši, kad se u istinu sastanu sa Srbima, ali ne samima, nego pojača-nima sa HrvatimaiSlovencima, a kako je pošlo, mogli bi se i Česi gdjegod s njima sresti. ОД УРЕДНИШТВА. Упозоравамо ратне заробљенике, да се њима шаље лист потпунома бесплатно. Ону пак господу, којадо-сада нијесу намирили претплату, a дужии су то учшшти, молимо да то чим прије учине. Ратним заробљеницима стојимо иа располагање, давајући информације у сваком погледу. Молимо их уједно, да нам одмах јаве, ако их ко било спречава у организадијопом раду за наше идеале. Ispravak. U prošlom broju u članku «Trum-bič» potkralo se par pogrešaka uslijed kojih se kvari smisao dotičnih rečenica. Na 1. strani lista zadnje kolone u 12. redu brojeći odozdo mora da bude mjesto «uočiti» «načiniti». Na drugoj strani u 26. retku odozgo neka se čita «ojačali». a ne