Anali za istrske in mediteranske študije Annali di Studi istriani e mediterranei Annals for Istrian and Mediterranean Studies Series Historia et Sociologia, 29, 2019, 1 UDK 009 Annales, Ser. hist. sociol., 29, 2019, 1, pp. 1-170, Koper 2019 ISSN 1408-5348 KOPER 2019 Anali za istrske in mediteranske študije Annali di Studi istriani e mediterranei Annals for Istrian and Mediterranean Studies Series Historia et Sociologia, 29, 2019, 1 UDK 009 ISSN 1408-5348 (Print) ISSN 2591-1775 (Online) ANNALES · Ser. hist. sociol. · 29 · 2019 · 1 ISSN 1408-5348 (Tiskana izd.) UDK 009 Letnik 29, leto 2019, številka 1 ISSN 2591-1775 (Spletna izd.) UREDNIŠKI ODBOR/ COMITATO DI REDAZIONE/ BOARD OF EDITORS: Roderick Bailey (UK), Simona Bergoč, Furio Bianco (IT), Alexander Cherkasov (RUS), Lucija Čok, Lovorka Čoralić (HR), Darko Darovec, Goran Filipi (HR), Devan Jagodic (IT), Vesna Mikolič, Luciano Monzali (IT), Aleksej Kalc, Avgust Lešnik, John Martin (USA), Robert Matijašić (HR), Darja Mihelič, Edward Muir (USA), Vojislav Pavlović (SRB), Peter Pirker (AUT), Claudio Povolo (IT), Andrej Rahten, Vida Rožac Darovec, Mateja Sedmak, Lenart Škof, Marta Verginella, Špela Verovšek, Tomislav Vignjević, Paolo Wulzer (IT), Salvator Žitko Glavni urednik/Redattore capo/ Editor in chief: Darko Darovec Odgovorni urednik/Redattore responsabile/Responsible Editor: Salvator Žitko Uredniki/Redattori/Editors: Gostujoči uredniki/Editori ospiti/ Guest Editors: Urška Lampe, Gorazd Bajc Lučka Ažman Momirski, Milica Antič Gaber, Jasna Podreka Prevajalci/Traduttori/Translators: Petra Berlot (it.) Oblikovalec/Progetto grafico/ Graphic design: Dušan Podgornik , Darko Darovec Tisk/Stampa/Print: Založništvo PADRE d.o.o. Založnika/Editori/Published by: Zgodovinsko društvo za južno Primorsko - Koper / Società storica del Litorale - Capodistria© / Inštitut IRRIS za raziskave, razvoj in strategije družbe, kulture in okolja / Institute IRRIS for Research, Development and Strategies of Society, Culture and Environment / Istituto IRRIS di ricerca, sviluppo e strategie della società, cultura e ambiente© Sedež uredništva/Sede della redazione/ Address of Editorial Board: SI-6000 Koper/Capodistria, Garibaldijeva/Via Garibaldi 18 e-mail: annaleszdjp@gmail.com, internet: http://www.zdjp.si/ Redakcija te številke je bila zaključena 30. 03. 2019. Sofinancirajo/Supporto finanziario/ Financially supported by: Javna agencija za raziskovalno dejavnost Republike Slovenije (ARRS), Mestna občina Koper, Luka Koper d.d. Annales - Series Historia et Sociologia izhaja štirikrat letno. Maloprodajna cena tega zvezka je 11 EUR. Naklada/Tiratura/Circulation: 300 izvodov/copie/copies Revija Annales, Series Historia et Sociologia je vključena v naslednje podatkovne baze / La rivista Annales, Series Historia et Sociologia è inserita nei seguenti data base / Articles appearing in this journal are abstracted and indexed in: Clarivate Analytics (USA): Arts and Humanities Citation Index (A&HCI) in/and Current Contents / Arts & Humanities; IBZ, Internationale Bibliographie der Zeitschriftenliteratur (GER); Sociological Abstracts (USA); Referativnyi Zhurnal Viniti (RUS); European Reference Index for the Humanities and Social Sciences (ERIH PLUS); Elsevier B. V.: SCOPUS (NL). Vsi članki so v barvni verziji prosto dostopni na spletni strani: http://www.zdjp.si. All articles are freely available in color via website http://www.zdjp.si. ANNALES · Ser. hist. sociol. · 29 · 2019 · 1 Jasna Podreka & Milica Antić Gaber: Femicid: pomen poimenovanja pri preučevanju nasilnih smrti žensk Femminicidio: l‘importanza della denominazione nell‘esaminazione delle morti violente delle donne Femicide: the Meaning of Naming in the Study of the Violent Deaths of Women ..................................................... 1 Jasna Podreka: Characteristics of Intimate Partner Femicide in Slovenia Caratteristiche dei femminicidi perpetrati da partner intimi in Slovenia Značilnosti intimnopartnerskega femicida v Sloveniji ............................................................... 15 Magdalena Grzyb: Violence against Women in Poland – the Politics of Denial La violenza contro le donne in Polonia – la politica della negazione Nasilje nad ženskami na Poljskem – politika zanikanja .................................................... 27 Vedrana Lacmanović: Femicid u Srbiji: potraga za podacima, odgovorom institucija i medijska slika Il femminicidio in Serbia: ricerca di dati, risposte dalle istituzioni e immagine multimediale Femicid v Srbiji: raziskovanje, odgovori institucij in multimedijska podoba ............................................. 39 Boštjan Udovič & Danijela Jačimović: Osamosvojitev držav in »pozaba« zgodovinskih dosežkov: primer ne-nadaljevanja gospodarske diplomacije Jugoslavije v Sloveniji in Črni gori po njuni osamosvojitvi L’indipendenza degli stati e «l’oblio» dei loro risultati storici: il caso della discontinuità della diplomazia commerciale in Slovenia e nel Mentenegro The Independence of Countries and the “Forgotten” Legacy: the Case of Discontinued Commercial Diplomacy of Socialist Yugoslavia in Slovenia and Montenegro ................................... 55 Anali za istrske in mediteranske študije - Annali di Studi istriani e mediterranei - Annals for Istrian and Mediterranean Studies VSEBINA / INDICE GENERALE / CONTENTS UDK 009 Volume 29, Koper 2019, issue 1 ISSN 1408-5348 (Print) ISSN 2591-1775 (Online) Renata Allegri: The Terraced Landscape in a Study of Historical Geography Il paesaggio terrazzato in uno studio di geografia storica Terasirana krajina v študiji zgodovinske geografije ............................................ 69 Martina Slámová, František Chudý, Julián Tomaštík, Miroslav Kardoš & Juraj Modranský: Historical Terraces – Current Situation and Future Perspectives for Optimal Land Use Management: The Case Study of Čierny Balog Terrazzamenti storici – la situazione attuale e le prospettive future per una gestione del territorio ottimale: il caso studio di Čierny Balog Zgodovinska terasirana krajina – trenutno stanje in prihodnje perspektive za optimalno upravljanje rabe zemljišč: študija primera Čierny Balog ................................... 85 Martina Bertović & Goran Andlar: Kulturni krajobraz sive Istre – analiza terasiranog krajobraza grada Oprtlja Paesaggio culturale dell’Istria grigia – analisi del paesaggio terrazzato di Portole The Grey Istria Cultural Landscape – The Analysis of Town of Oprtalj Terraced Landscape ............................................... 101 Ines Hrdalo, Anita Trojanović & Dora Tomić Reljić: The Terraced Landscape as a Part of the Dubrovnik Regional Identity: Cross Time Study of the Region Dubrovačko Primorje (Republic of Croatia) Il paesaggio terrazzato come parte dell’identità regionale di Dubrovnik: ricerca nel tempo della regione Dubrovačko Primorje (Repubblica di Croazia) Terasirana krajina kot del dubrovniške regionalne identitete: raziskava regije Dubrovniškega Primorja tekom časa (Republika Hrvaška) ............................................. 125 ANNALES · Ser. hist. sociol. · 29 · 2019 · 1 Anali za istrske in mediteranske študije - Annali di Studi istriani e mediterranei - Annals for Istrian and Mediterranean Studies Boris Dorbić & Milivoj Blažević: Povijesni prikaz uzgoja i zaštite ukrasnih ptica u Šibeniku tijekom 20. stoljeća Rassegna storica dell’allevamento e della protezione di uccelli ornamentali a Sebenico durante il XX secolo A Historical Review of Breeding and Protection of Ornamental Birds in Šibenik during the 20th Century ........................... 141 Kazalo k slikam na ovitku ...................................... 162 Indice delle foto di copertina ............................... 162 Index to images on the cover ................................. 162 Navodila avtorjem ................................................ 163 Istruzioni per gli autori .......................................... 165 Instructions to Authors ........................................... 167 ANNALES · Ser. hist. sociol. · 29 · 2019 · 1 141 received: 2017-09-24 DOI 10.19233/ASHS.2019.10 POVIJESNI PRIKAZ UZGOJA I ZAŠTITE UKRASNIH PTICA U ŠIBENIKU TIJEKOM 20. STOLJEĆA Boris DORBIĆ Veleučilište “Marko Marulić” u Kninu, Odjel poljoprivreda krša, Petra Krešimira IV. 30, 22300 Knin, Hrvatska e-mail: bdorbic@veleknin.hr Milivoj BLAŽEVIĆ 8. dalmatinske udarne brigade 20, 22000 Šibenik, Hrvatska e-mail: milivoj.blazevic@gmail.com IZVLEČEK V delu se podaja zgodovinski prikaz vzreje in zaščite okrasnih ptic in perutnine v Šibeniku v 20. stoletju. Pri pisa- nju so bile uporabljene različne znanstvene metode: indukcija in dedukcija, analiza in sinteza, kompilacija in ustna pričevanja ljubiteljev ptic. Ohranjanje ptic evropske favne v Šibeniku je bilo vedno del dalmatinske trivialne mestne tradicije. V začetku osemdesetih let je bilo ustanovljeno Društvo za vzrejo in varstvo ptic Šibenik. Organizirane so bile številne klubske razstave, promovira se moderno vzrejo in zaščito ptic v naravi. Tako je ornitokultura v primerjavi s prejšnjim obdobjem napredovala, vendar še vedno ni bila primerljiva z državami, ki so v tem obziru prednjačile (Italija, Francija, Belgija). Šibenski rejci so v glavnem gojili barvne kanarčke in z njimi dosegali pomembne rezultate. Ugotavljamo, da je bila Splitska ornitologija v 80.-ih i 90.-ih letih 20. stoletja bolj razvita kot Šibeniška. V začetku 90-ih let 20. stoletja se je okrepila zavest o zaščiti ptic evropske favne, katere temelji so bili podani že v obdobju avstrijske uprave v drugi polovici 19. stoletja. Ključne besede: Šibenik, zgodovinski pregled, vzreja, zaščita, okrasne ptice in perutnina RASSEGNA STORICA DELL’ALLEVAMENTO E DELLA PROTEZIONE DI UCCELLI ORNAMENTALI A SEBENICO DURANTE IL XX SECOLO SINTESI L’articolo fornisce una prospettiva storica dell’allevamento e della protezione degli uccelli ornamentali e del pol- lame a Sebenico durante il XX secolo. Nella stesura sono stati usati diversi metodi scientifici: induzione e deduzione, analisi e sintesi, compilazione e narrazioni orali da parte degli ammiratori di uccelli. L’allevamento di uccelli appar - tenenti alla fauna europea a Sebenico faceva sempre parte della tradizione dalmata triviale urbana. Agli inizi degli anni Ottanta è stata fondata la «Società per l’allevamento e la protezione di uccelli Sebenico». Vennero organizzate numerose mostre del club, promuovendo l’allevamento moderno e la protezione degli uccelli e del loro habitat. In tal mod, rispetto al periodo precedente, l’ornitologia era riuscita a progredire, sebbene non in maniera ancora comparabile con i paesi dominanti a tale riguardo (Italia, Francia, Belgio). Gli allevatori di Sebenico principalmente allevavano canarini di colori diversi ottenendo risultati ammirevoli. Si può giungere alla conclusione che l’ornitologia spalatina durante gli anni Ottanta e Novanta era più sviluppata di quella a Sebenico. Agli inizi degli anni Novanta venne anche sensibilizzata l’opinione pubblica sulla protezione degli uccelli della fauna europea, le cui fondamenta sono state costituite durante l’amministrazione austriaca nella seconda metà del IX secolo. Parole chiave: Sebenico, rassegna storica, allevamento, protezione, uccelli ornamentali e pollame ANNALES · Ser. hist. sociol. · 29 · 2019 · 1 142 Boris DORBIĆ & Milivoj BLAŽEVIĆ: POVIJESNI PRIKAZ UZGOJA I ZAŠTITE UKRASNIH PTICA U ŠIBENIKU TIJEKOM 20. STOLJEĆA, 141–162 UVOD Već se odavno u ljudi razvila ljubav prema pticama, zato ptice u raznim oblicima susrećemo i u mitovima i legendama mnogih starih naroda (Krnčević i Krnčević, 2012). One su privlačile mnoge ljubitelje. Ornitofili, od grč. Ornis, ornithos=ptica i philein=ljubiti su zacijelo bili pravi uzgajatelji ptica, za razliku od ornikultora, od lat. Cultor=uzgajatelj, uzgajivača. Pticama se bave i or- nitolozi, od grč. logos=riječ, nauka, koji ih proučavaju (Lozovina, 2002). 1 Pokušaj osnivanja tzv. Muzeja prirode pada u 1827.- 1828. godinu. Šibenski prirodoslovac dr. Roberto Vi- sijani, autor poznate knjige Flora Dalmatica i liječnik Vincenzo Giadorou nisu imali za tu namjeru dovoljno političkih i financijskih poticaja u svojoj sredini. Priro- doslovni muzej u Šibeniku svečano je otvoren 3. travnja 1927. godine inicijativom šibenskog lovačkog društva i uz pomoć Gradskog poglavarstva. Općinska uprava je tom prigodom dala tiskati i posebni proglas za građan- stvo te je istaknula dužnosti grada u podizanju kultur- nih ustanova. Ujedno je pozivano pučanstvo sa svojim prilozima materijalno pripomogne budući rad muzeja. U prigodnom govoru gosp. Marko Kožul je u ime gra- da zahvalio gosp. Mihovilu Dulčiću na zalaganju oko muzeja. Na kraju svečanosti Dulčić je održao stručno predavanje za prisutno građanstvo. 2 Uzgoj i prodaja golubova te sokola u Šibeniku, Skra- dinu i okolnim mjestima vezuje se uz građanske obitelji. U razdoblju francuske uprave 1806.–1813. godine. Na- vedene su vrste ptica korištene u lokalnom prometu sla- nja poruka. 3 U razdoblju austrijske uprave tijekom 19. stoljeća u više navrata bilo je pokušaja da se temeljem zakonskih uredbi reguliraju pravilnici i postupci u vezi ptičjeg fonda, a u okviru naredbi o zaštiti voda. Golu- 1 Ne može se reći da je donedavan lov na ptice bio nezabranjivan i da su do sadašnjih zakona i konvencija ptice ptice bile u nemilosti. Ptičari želanduri od uccellatura, pokr. Ozellanda=lov ptica lovili su određene malobrojne vrste ptica strepeći od mogućih sankcija. Dr. sc. Lozovina ističe da uzgajatelju u lovu skladno zakonu treba omogućiti da pribave po koji uzgojni primjerak, a u navedeno bi trebalo uključiti sve instance pa čak i društva koja bi trebala djelovati i na selekciji (Lozovina, 2002). 2 Rukopisi don. Krste Stošića N/13, str 2. Muzej grada Šibenika.: Oko 400 primjeraka lokalne flore i faune postavljeno je u dvorani muzeja u tadašnjoj ulici Nikole Tavelića, u starom dijelu grada. Lovačko društvo nije dobivalo dovoljno sredstava za rad muzeja te je 1937. godine većinu eksponata poklonilo šibenskoj gimnaziji, koja je tada preselila u novo izgrađenu zgradu. Tada je formiran kabinet flore i faune. U njemu je bilo raznih prepariranih primjeraka životinja i ptica (sokol, orao, svraka, gavran, labud, kos, manje ptice, kamenjarke i dr.). Raznih veličina i boja. Postavljene su u nekoliko ostakljenih ormara. Ta je zbirka dugo godina sve do kraja 20. stoljeća služila u radu biološke grupe, koja je bila jedna od najaktivnijih u toj srednjoj školi. Dugogodišnji voditeljica navedene grupe je bila prof. biologije Mira Lambaša. 3 Blažević, M: Razni materijali iz šibenske povijesti. 4 Početkom 20. st. u razdoblju između 1900–1910. godine se javlja uzgoj ukrasne peradi i golubova kako među šibenskim građanstvom tako i u obližnjim mjestima, Vodice, Tijesno i Murter (DAŠI, ZP). 5 Baš u vrijeme kada je grad dobio i nekoliko kulturnih i sportskih društava (Pjevačko društvo Kolo, Filharmonično-dramaturško društvo, Društvo sokolske omladine i dr.). 6 Prema kazivanjima Dorbić, J. (2012): »Berto Zamalli je živio u šibenskoj Kalelargi te je uzgajao crvene lipokromske kanarince. U hranu im je dodavao mljevenu crvenu papriku i mrkvu. Prostor u kojem je držao ptice za rijetke posjetitelje je u ondašnje vrijeme bio impresivan. Ptice bi nabavljao preko poznanika iz Italije«. 7 Možemo izdvojiti dr. Dulčića koji je bio veliki ljubitelj ptica pjevica, a posebno je volio držati lugarine (Carduelis spinus), kao i nastavni- ka engleskog jezika Krstu Mršu iz Mandaline koji je također bio ljubitelj kanarinaca i europskih pjevica. Mrša je bio prstenovač ptica pri Hrvatskom ornitološkom savezu. U starijem životnom razdoblju se zanimao za ornitološke toponime. 8 U Šibeniku se češljugar (Carduelis carduelis L.) naziva gardelin ili rjeđe grdelin, zelendur (Carduelis chloris L.) verdun, žutarica (Serinus serinus L.) frizel ili frizelin, čižak (Carduelis spinus L.), obična zeba (Fringilla coelebs L.) finka ili zeba (Fringilla coelebs L.) itd. 9 Više u: Znaor, 1996. barstvo je u Šibeniku tijekom 20 stoljeća bilo slabo ra- zvijeno. Golubovi su se sporadično i rijetko uzgajali za let tzv. golubovi pismonoše (bijeli, plavi, kovani, crveni itd.) i u Šibeniku nije postojalo društvo za njihov uzgoj. Također nije postojao ni povećani interes za uzgoj sitne ukrasne peradi. Golubarstvo i uzgoj ukrasne peradi je bio više razvijen na području sjeverne Hrvatske, Slavo- nije, Bosne i Hercegovine (Banja Luka), Srbije, Mađar- ske, Italije, Njemačke itd. 4 Značajni aspekti modernizma u civilnom životu gra- da ogledali su se u prihvaćanju recentnih pojava razo- node i razbibrige pa je i interes za ornitokulturu i drža- nje ptica od početka 20. stoljeća bio naglašen. 5 Svjetovnije i brojnije držanje te uzgajanje ostalih ptica, a posebno kanarinaca u Šibeniku započinje u pr- vim desetljećima 20 stoljeća. Tadašnje nepovoljne gos- podarske političke prilike i Svjetska gospodarska kriza 1929. godine nisu građanima omogućavale ozbiljnije držanje i uzgajanje sobnih ptica. Ornitokultura Šibenika je razvijana usporedno s talijanskom, prije svega zbog sugrađana talijanske nacionalnosti, a i pomorskih veza s prekomorskom Italijom. 6 Uzgajivači i ljubitelji ptica su bile osobe većeg druš- tvenog statusa, liječnici, 7 profesori, obrtnici itd. Neki od njih, posebno potomci talijanskih doseljenika u Dalma- ciji ptice su uzgajali u lijepo uređenim vrtnim volije- rama i okućnicama uređenim u klasičnom talijanskom romantičkom stilu. Ljubitelji su kao i danas držali ptice europske faune (gardeline, verdune, frizele i lugarine) 8 . Uglavnom su ih lovili na lijepak ili u ornitološke mreže. Danas su mnoge europske ptice dovedene na granicu opstanka. Ugrožene su negativnim ljudskim aktivnosti- ma, širenjem naselja i prometnica, isušivanjem močva- ra, primjenom agrokemikalija 9 itd. (Tutman, 1998). Masovniji i organiziraniji početak uzgoja kanari- ANNALES · Ser. hist. sociol. · 29 · 2019 · 1 143 Boris DORBIĆ & Milivoj BLAŽEVIĆ: POVIJESNI PRIKAZ UZGOJA I ZAŠTITE UKRASNIH PTICA U ŠIBENIKU TIJEKOM 20. STOLJEĆA, 141–162 naca i drugih sobnih ptica u Šibeniku započinje 60-ih godina 20. stoljeća, a vrhunac postiže 80-ih godina. U Dalmaciji, posebno u Zadru i Splitu ozbiljniji uzgoj ukrasnih ptica započinje nešto ranije. Oko 1970. godine se oformljuju i prva ornitološka društva, koja su svojim članovima pomagala u nabavci ptica, hrane, znanja o nasljeđivanju i liječenju ptica. U Šibeniku se početkom 80-ih godina osniva Društvo za uzgoj ptica „Šibenik“. Gotovo svake subote 80-ih godina 20. stoljeća neki su uzgajivači (Milić, Bračić i dr.) na šibenskoj tržnici pro- davali ptice (papige tigrice, nimfe, kanarince i australske zebice). Ovo nikada nije bila dohodovna grana animal- nih znanosti kao što je to bio slučaj u susjednoj Italiji, Belgiji, Francuskoj, Nizozemskoj, Njemačkoj. U nave- denim zemljama su se uzgajale sve vrste ukrasnih ptica. Uzgajivači su ptice prodavali, direktno u suvremenim uzgajalištima, sajmovima ili izložbama. Italija se ipak može izdvojiti kao najjača ornitofilska europska zemlja. Navedeno se ogleda u ornitofilskoj tradiciji, brojnim regionalnim klupskim organizacijama, razvijenoj orni- tokulturi i pratećoj industriji te izložbenim rezultatima. Ne smiju se zanemariti niti druge susjedne zemlje. U susjednoj Mađarskoj su se ptice u većini slučajeva uz- gajale za ostvarenje zarade, a manje u svrhu natjeca- teljskog hedonizma. U Mađarskoj je to zanimanje bilo izrazito dohodovno jer su ptičarima žitarice za hranidbu ptica bile manje skupe u odnosu na neke druge susjedne zemlje. Mađarska ornitokultura se uglavnom temeljila na komercijalnom uzgoju i prodaji egzotičnih ptica i papiga. 10 Prodaja i uzgoj ukrasnih ptica u Šibeniku naglo se smanjila početkom 90-ih godina zbog ratnih zbivanja, pada platežne sposobnosti građana, a skraćuje se i ras- položivo vrijeme za hobističke aktivnosti. MATERIJALI I METODE U radu su se kao primarni izvori podataka koristi- le različite znanstvene metode: indukcije i dedukcije, analize i sinteze, kompilacije, povijesna metoda (arhiv- ski podaci i memoari pojedinaca), metoda opažanja i intervjui s ljubiteljima i uzgajivačima ptica s područja grada Šibenika, Zadra, Splita, Dubrovnika, R. Hrvatske, 10 Kazivanja međunarodnog ornitološkog szca gosp. Igora Martona iz Bilja kod Osijeka. 11 » Kanarinci spadaju u rod Fringillidae, red pjevica Passeriformes. Stručno se naziva Serinus canaria. Najbliži srodnik mu je naša žutarica (Serinus serinus) koja nastanjuje područje čitave Europe. Prvobitna domovina divljeg kanarinca bili su otoci Tenerife, Gran Canaria, Gomera, La Palma, Fero, Madeira i dio Azorskih otoka. Boja divljeg kanarinca nije naročito atraktivna. Mužjak je svijetložutozelen, a ženka ima manje intezivne boje od mužjaka« (Matošić, 2004, 9). U 16. stoljeću su prenijeti u Europu, gdje su se dalje kultivirali. Danas imamo različite pasmine kanarinaca (glavne skupine boja, stas i pjev) koje se znatno razlikuju od svog atavističkog pretka (Matošić, 2004). 12 Tako Travica (2003) u ornitokulturnom časopisu Batuda navodi da je početkom 1970-ih u Zadru lov ptica bila sasvim uobičajena stvar. Jata ptica su brojila na stotine primjeraka ptica. Nije trebalo daleko ići od grada. Lovilo se po periferiji između kuća, po gradskoj rivi i iskopinama pokraj Sv. Donata. 13 U narodnom govoru šibenskih ptičara „divljaci“ su europske pjevice. 14 Posebna pasmina kanarinaca izvježbana da pjeva točno određene ture pjeva, među kojima su neke kitice naslijeđene i od pjeva Velikog slavuja (Luscinia sp.). Interesantno je da im se pjev može ocjenjivati pojedinačno ili u kolekcijama po četiri pjevača, gdje sve individue moraju harmonično pjevati u jedan glas. Odgoj im je relativno kompliciran jer nakon osamostaljivanja od roditelja mlada ptica zahtjeva specifičnu ishranu i uvježbavanje pjeva. U Šibeniku je jedino gosp. Željko Protega uzgajao ovu pasminu kanarinaca, a sporadično su se za njih zanimali Tonći Perić iz Rogoznice, Vlado Antunac, Ivica Ivić i dr. Kako su ove ptice bile slične lipokromskim kanarincima neki su ih ptičari s njima parili, pa bi katkad znali dobiti i kojeg šarenog mladunca, jer su malinski kanarinci bili genetski nosioci melanina. Bosne i Hercegovine, R. Slovenije, R. Njemačke i drugih susjednih zemalja. Od sekundarnih izvora korišteni su različiti stručni i znanstveno-popularni časopisi, knjige te stručni i znanstveni radovi. UKRASNE PTICE I KANARINCI – UZGOJ I DRŽANJE Ozbiljniji počeci uzgoja kanarinaca u Šibeniku dati- raju od 60-ih godina 20 stoljeća. 11 Prije su se kanarinci uzgajali tek sporadično s pticama europske faune. 12 Ta- dašnji kanarinci su bili izvan ocjenskih standarda (ne- definiranih oblika ili nepotpunog pjeva). U to za ljude „oskudno“ vrijeme ptice su uzgajali bogatiji stanovnici grada, inženjeri, obrtnici i profesori. Ptice su se lovi- le u prirodi: gardelini (Carduelis carduelis L.), verduni (Carduelis chloris L.), frizeli (Serinus serinus L.), faganeli (Carduelis canabina L.) i lugarini (Carduelis spinus L.). U tom periodu od starijih ptičara mogu se izdvojit: Guil- do Ivančević, Ratko Pilić, Branko Jurišić, Šime Krnčević, Marko Ivančević, Nedjelko Milić, Marinko Vrčić i dr. Kanarince su međusobno razmjenjivali, kupovali u ve- ćim gradovima, Splitu ili Zadru. Na Splitskoj „pjaci“ su se tada prodavale ptice, kanarinci i „divljaci“ 13 pa su i šibenski ptičari subotom odlazili do navedene tržnice da upotpune svoje jato ili naprosto da razgledaju ptice koje su bile na prodaji. Tada nije bilo balkona ili veran- de u Šibeniku na kojoj nije gardelin (Carduelis carduelis L.) vizjavao, verdun (Carduelis chloris L.) zviždao i „stri- lavao“ ili frizelin (Serinus serinus L.) frigao. U brijačnici gosp. Ostojića svakodnevno su tiho pjevali „salonski“ malino kanarinci. 14 Za usporedbu s ostalim mediteranskim gradovima u Dubrovniku je prvi uzgajivač kanarinaca bio domi- nikanac fra. Vice Domić koji je iza Prvog svjetskog rata u samostanu počeo s uzgojem kanarinaca. Uzga- jao je žute „kapičare“, koje je dobivao iz Italije. Ka- narince je prodavao i novac ulagao za nabavu ptičje hrane. 70-ih godina 20. stoljeća ptičari su se znali okupljati i u radnji dubrovačkog urara Pepa Lucionia koji je stanovao u predjelu Sv. Marije. On je uzgajao žute i zelene kanarince. Posebno se divio probranim pjevačima koje je vješao na zid radnje sa strane Stra- duna (Greguš, 1999). ANNALES · Ser. hist. sociol. · 29 · 2019 · 1 144 Boris DORBIĆ & Milivoj BLAŽEVIĆ: POVIJESNI PRIKAZ UZGOJA I ZAŠTITE UKRASNIH PTICA U ŠIBENIKU TIJEKOM 20. STOLJEĆA, 141–162 Literaturni podaci o uzgoju i držanju ptica na split- skom područje su vrlo šturi. Tako gosp. Milan Bulim- bašić navodi da je još 1925. godine držao gardeline na Braču koje je hranio oskudnom hranom, s prosom i malo zelenja (Slike 1. i 2.). S prvim parom kanarinaca se susreo 1928. godine, „kapičarima“ 1938. godine, a 1971. godine je bio i jedan od osnivatelja prvog split- skog ornitološkog društva (L. B., 1998). U svrhu korelacije šibenskog uzgoja ptica tadašnjeg vremena s drugim susjednim ornitokulturama i ornitofi- lijima dobivamo iz intervjua s poznatim uzgajivačima ptica. Na području Banja Luke suvremeni uzgoj ptica započeo je već 1965. godine. Uzgajivač Stefan Heinri- ch je bio začetnik uzgoja različitih vrsta kvalitetnih pti- ca koje je donosio iz razvijenih ornitokulturnih središta (Njemačka, Nizozemska, Belgija itd.). Od 70-ih godina 20. stoljeća kako nam kaziva zadarski uzgajivač kana- rinaca Enver Alidžanović (2018), a tadašnji član ornito- kulturne udruge iz Banja Luke koji dalje navodi da je njihova ornitokultura za tadašnje razdoblje bila veoma razvijenija i to u pogledu kvalitete ptica u odnosu na druge susjedne zemlje (Slovenija, Makedonija, Rumunj- ska itd.) i gradove (npr. Šibenik, Dubrovnik, Sarajevo, Mostar itd.). U društvu su imali preko 100 uzgajivača ptica, peradi i zečeva, a na izložbama i preko 1000 izložbenih eksponata ukrasnih ptica. Od kanarinaca su bili najzastupljeniji lipokromski kanarinci, a kasnije (krajem 70 ih godina-20. stoljeća) su se počele uzgajati i druge pasmine kanarinaca (opali, izabele, Njemački s kukmom itd). Kaziva nam da su ih na državnim izložba- ma tijekom 70 ih i 80 ih godina 20. stoljeća u stopu pra- tili i stalni konkurentni bili ornitološke udruge iz Novog Sada, Beograda i Zagreba. Još snažnije i razvijenije ornitokulture bile su u nama susjednim državama. Tako je prema kazivanjima dugo godišnjeg uzgajivača ukrasnih ptica iz Münchena, gosp. Ivana Piližote (2018) njemačka ornitokultura 70-ih i 80- ih godina bila znatno naprednija i suvremenija od Jugo- slavenske i zemalja istočnoga bloka. Svrstavala se uz bok najrazvijenijim ornitokulturnim zemljama (Belgija, Nizo- zemska, Francuska i Italija). U samom Münchenu je tada bilo preko 10-tak društava za uzgoj i zaštitu ptica. Godiš- nje su se obvezatno organizirala društvena, regionalna i državna takmičenja. Regionalne izložbe su bile impresiv- ne i s preko 2000 izložbenih ukrasnih ptica. Za izložbe i prodaju uzgajivači su najviše uzgajali razne pasmine kanarinaca. Osim izložbenih termina u jesen i zimu ptice su se prodavale i na raznim sajmištima i u drugim dijelo- vima godine (Wasseburg, Ebersberg itd.). U većini sluča- jeva njemačke uzgajivačnice su za tadašnje vrijeme bile suvremene urađene, a uzgajivači su posjedovali i lijepo oblikovane vanjske letarke za ptice. Kao početak suvremene kanarino-kulture u Šibeniku mogu se označiti 70-e i 80-e godine prošlog stoljeća. Počet- kom 80-ih godina po inicijativi gosp. Vlade Antunca iz Šibe- nika osniva se Društvo za uzgoj i zaštitu ptica Šibenik, koje je tada brojilo 30-ak članova (uzgajivača i hobista). Uz du- gogodišnjeg predsjednika Antunca aktivniji su članovi bili: Marica Baranović, Joško Dorbić, Zoran Rupić, Tomislav Ni- nić, Marinko Vrčić, Branko Jurišić, „Šoše“ Belamarić, Veli- Slika 1: Pok. Milan Bulimbašić iz Brača sa svojim ptica- ma (Izvor: L. B., 1998, 7). Pok. Milan je bio otac pozna- tog međunarodnog ornitološkog suca i uzgajivača ptica stasa Sinaja Bulimbašića. Slika 2: Različite pasmine kanarinaca stasa (Foto: Boris Dorbić, 2018). ANNALES · Ser. hist. sociol. · 29 · 2019 · 1 145 Boris DORBIĆ & Milivoj BLAŽEVIĆ: POVIJESNI PRIKAZ UZGOJA I ZAŠTITE UKRASNIH PTICA U ŠIBENIKU TIJEKOM 20. STOLJEĆA, 141–162 mir Slavica, Milan Škugor, Žarko Radovčić i dr. 15 U Splitu se osnivačka skupština Ornitološke udruge Marjan održala 15. 4. 1982. godine. Tadašnji su članovi bili: Sinaj Bulimbašić, Duško Matošić, Nenad Vrandečić, Milan Bulimbašić, Ljubo Čulić, Nenad Valerijev i dr. U proteklih 20 godina spltsko ornitokulturno društvo je organiziralo veliki broj različitih izložbi. 1990. godine su organizirali Svjetsko ornitološko prvenstvo (Matošić, 2002). Oni su i potaknuli jači razvoj uzgoja kanarinaca i drugih ukrasnih ptica. 16 Zahvaljujući predsjedniku društva Vladi Antuncu kvalitetne ptice iz dru- gih dijelova Hrvatske i ondašnje Jugoslavije. Antunac je kao vozač hitne pomoći sklapao poznanstva s mnogobrojnim ptičarima iz Rijeke, Zagreba, Osijeka itd. U tom razdoblju „starog“ ptičarstva uzgajivači su se međusobno intenzivno družili, šalili i nasmijavali. Nisu posjedovali veliko znanje o nasljeđivanju i uzgoju kanarinaca. Potrudili bi se djelo- mično poznavati nasljeđivanje jedne ili nekoliko pasmina ili vrsta koje su uzgajali. I u ornitofilijama susjednih gradova nije bila bolja situacija. Neki od ptičara su bili odveć tvrdo - 15 Mogu se nabrojiti i neki od zaljubljenika u ptice, prvenstveno europske faune: Josip (Joka) Travčić, Tomislav (Toka) Travčić, Slavko Lambaša, Filip Ninić, Zvonimir (Zvone) Blažević, Mile Milaković, Ivan (Pipi) Piližota, Križan (Križo) Dorbić, pok. Šime Krnčević, Josip Rupić, pok. Drago Mazalin, Frane Štimac, pok. Martin Kedžo, Zdravko Pilić, Marko Čelebičanin, Zoran Guberina, Dinko Slavica, pok. Milan Škugor, pok. Milenko Polimac, pok. Ratko (Rato) Pilić, Zoran Samsa, Srećko Mičin, pok. Marko (Rudolfo-Valentino) Ivančević, pok. Nedjelko Milić, pok. Tomislav Bračić, pok. Velimir (Vele) Belamarić, pok. Branko Jurišić, pok. Zoran (Šija) Ilić, pok. Jakov (Vagon) Dulibić, Kažimir (Kažo) Ivančević, Pešo (Pere) Sikavica, Frane Štimac, Goran Dodig i dr. Blažević, M. Razni spisi iz povijesti Šibenika: S šibenskog predjela Gorica mogu se izdvojiti sljedeći ljubitelji ptica: Paško Zorić, Dane i Niko Blažević, Paško Maričić, pojedini Goričani bili su i golubari i sokolari, koja je tradicija u Šibeniku zabilježena još u 18. stoljeću. U Varošu su bili poznati sljedeći ptičari: Ante Gulin-Bigec, Stipe Brajković, Frane Belamarić i dr. 16 Kanarinci za uzgoj su se držali na različitim mjestima u kući (na balkonu, verandi, u dvorištu ispod skala, garaži, dnevnoj, pa čak i u spavaćoj sobi). Uglavnom bi uzgoj započinjao oko Sv. Josipa u ožujku. Ženke kanarinca bi se možda koji tjedan prije izdvojile u posebne krletke parilice s vanjskim ili unutarnjim gnijezdom. Kada bi počele u kljunu nositi djeliće vune ili stupe i polako slagati gnijezdo tada bi im se pridružio adekvatni mužjak. Ako bi sve dobro prošlo tijekom uzgoja znalo bi se u tri gnijezda dobiti i po 12-15 mladih kanarinaca. Roditelji su mladunce osim zrnatom hranom hranili i jajčanom smjesom koja im je svakodnevno trebala biti na raspolaganju. Navedena hrana bi se pripremala na način da bi se u tvrdo skuhano i nakon toga izribano jaje dodalo nekoliko žlica krušnih mrvica, petit keksa ili dječje hrane čokolino ili frutolino. Neki bi uzgajivači u tu smjesu dodali jednu izribanu mrkvu ili jabuku. Industrijska „meka hrana“ (vlažna ili suha) za kanarince kod nas se počela koristiti tek sredinom 90-ih godina 20. stoljeća. Mnogi su uzgajivači griješili prilikom uzgoja. Uglavnom nisu znali dobro pripremiti mužjake prije parenja, nisu odveć marili na čistoću pa su im se povremeno javljale i različite bolesti koje su znale uništiti i cijelo jato. Nadalje poneki su imali problema prilikom pripreme mladih ptica za izložbu, nabavke kvalitetnih ptica itd. Neki od njih stečeno znanje nisu htjeli prenositi drugima. 17 Kazivanja Dorbić, J. 2017: »Ponekad su neki sudački autoriteti ptičarima uspjeli ukazati na probleme u uzgoju i nasljeđivanju kod ptica. Jednom prilikom je 1986. godine Društvo za uzgoj ptica „Stari grad“ iz Šibenika organiziralo je stručno predavanje o uzgoju, nasljeđivanju i ocjenjivanju ptica gdje su suci iz Splita govorili o navedenoj problematici i odgovarali na upite zainteresiranih ptičara«. 18 U Beču je prva izložba ptica održana 1878. godine u prostorijama C. K društva za Vrtlarstvo. I izložbe i ptice dijelile su se u više odjela. U jednu skupinu su spadale korisne žive ptice tj. perad, u drugu ukrasne, u treću preparirane kao i drugi preparati u svrhu znanstvene vrijednosti, treću skupinu su činile ornitološke knjige i Dr. Emil Holub izložio je 200 živih ptica s europskog i svjetskog areala. To je bio i jedan od najzanimljivijih odjeljaka izložbe. Interesantno je napomenuti da je bilo 921 ptičjih eksponata (Matošić, 2003). 19 Sinaj Bulimbašić rođen je 1945. godine u Selcima na otoku Braču. Bio je međunarodni ornitološki sudac i uzgajao je ptice stasa s ko- jima je osvajao zapažene rezultate. Jedan je od glavnih organizatora Svjetske ornitološke izložbe koja se održala u Splitu 1990. godine. Napisao je i nekoliko stručnih knjiga iz ornitokulture. 20 Duško Matošić, dipl. ing. stroj. rođen je 1952. godine u Splitu. Sportskim uzgojem ptica se ozbiljnije počeo baviti od 1975. godine, premda je ljubav prema pticama razvio još u ranom djetinjstvu. Od tada sudjeluje na svim značajnim ornitološkim izložbama na kojima je s kanarincima stasa i papigama postizao odlične rezultate. Međunarodni je ornitološki sudac i bavi se stručnim radom na području ornitokulture. Bio je na čelnim funkcijama u Ornitološkoj udruzi „Marjan“ iz Splita, Savezu ornitoloških društava Dalmacije i Zboru ornitoloških društava Hrvatske, bio je jedan od glavnih organizatora Svjetske ornitološke izložbe u Splitu, 1990 godine. Objavio je više stručnih knjiga o kanarincima i papigama te o ocjenjivanju ptica. Bio je glavni urednik časopisa Batuda i Nova Batuda. Svojim radom i djelovanjem značajno je pridonio razvoju suvremene i moderne Hrvatske ornitokulture. 21 Nikola Nonković rođen je 1937. godine u Zadru. Bio je međunarodni ornitološki sudac i uzgajivač kanarinaca boje s kojima je na izložbama postizao vrlo dobre rezultate. Ocjenjivao je na velikom broju izložbi različitog ranga. Posjedovao je solidno znanje o nasljeđivanju i ocjenjivanju ptica. 22 Ornitološki suci su na izložbu dolazili dan nakon zaprimanja ptica uglavnom rano ujutro te započinjali s ocjenjivanjem ptica. Svaki sudac je imao svoj stol na koji su mu njegovi pripravnici ili članovi društva donosili ptice za ocjenjivanje. Ocjenjivali su ih po točno određenim stavkama (po pravilima C.O.M-a) kao npr. Boja, držanje, perje, kondicija, opći utisak itd. Nakon obavljenog ocjenjivanja članovi društva bi ih uglavnom počastili ručkom. glavi u usvajanju novih saznanja, budući su odbijali spo- znaje suvremenosti, a u stvari su u mnogo čemu griješili. 17 U organizacijama Ornitološkog društva Šibenik održavale su se mnogobrojne klupske izložbe, koje bi u korelaciji s današnjim bile skromne i ameterski izvedene te nemjerljivo oskudnije od tadašnjih izrazito naprednijih europskih orni- tokulturnih središta (Italija, Belgija, Nizozemska, Engleska, Španjolska, Njemačka). 18 Prostori za izložbe su bili: u pro- storijama Društva inženjera i tehničara, Crvenoga križa kod kina Tesle, na trgu Medulić, u staroj gradskoj jezgri Šibenika, u prostorijama današnje Turističke zajednice te u prostorija- ma tadašnjeg kina 20. Aprila (danas kino Odeon). Ptice su prema pravilima Sudačke organizacije Jugoslavije i Com-a ocjenjivali uglavnom splitski suci: Sinaj Bulimbašić, 19 Duš- ko Matošić, 20 Nikola Nonković 21 i dr. 22 Članovi su bili dužni pokloniti po jednu pticu za izložbenu lutriju. Osim ptice djeca i posjetitelji mogli su dobiti i neku opremu za krletke i ptice. Posjeta je bilo dosta, a i građani su u to vrijeme bili više zainteresirani za uzgoj i držanje ptica. ANNALES · Ser. hist. sociol. · 29 · 2019 · 1 146 Boris DORBIĆ & Milivoj BLAŽEVIĆ: POVIJESNI PRIKAZ UZGOJA I ZAŠTITE UKRASNIH PTICA U ŠIBENIKU TIJEKOM 20. STOLJEĆA, 141–162 1986. godine u Šibeniku dolazi do osnivanja novog orni- tološkog društva pod nazivom Društvo za uzgoj ptica „Stari grad“ osnovali su ga pojedini članovi iz stare udruge „Šibenik“ nezadovoljni radom i netransparentnošću djelovanja, koji su predvodili neki stariji članovi prethodnog društva. Udruga je osnovana u obiteljskoj kući gosp. Miljenka Šare u ranu jesen 1986. godine. Na osnivačkoj skupštini bili su prisutni: Ivica Ivić, Protega Željko Marica Baranović, Joško Dorbić, Joško Gojanović, Pešo Sikavica, Jakov Ramljak, Zoran Rupić, Ljubo Popović, Frane Štimac, Marko Ivančević, Ante Bulat, Ladislav Bojanić, Miljenko Šare, Boris Mudronja i dr. Oni su bili vrlo aktivni u svome djelovanju, organizirali su sastanke, izložbe, putovanja na Svjetske ornitološke izložbe itd (Slika 3). Uvi- djevši da su bolji i efikasniji nakon nekog vremena počeli su im se pridruživati i članovi „starog“ ptičarskog društva „Ši- benik“. Prilikom pristupanja u udrugu pristupnici su trebali napisati životopis s motivacijskim pismom. 2324 U Zadru su na državnoj ornitološkoj izložbi 1987. godine članovi društva „Stari grad“ postigli zapaže- ne rezultate. Tada se mogu izdvojiti: Ivić Ivica, Zoran Rupić, Joško Dorbić, Ante Bulat, Ladislav Bojanić i dr. Gosp. Dorbić je primjerice u opalnim kanarincima osvojio 1, 2 i 3 mjesto. Gospoda Ivić i Bulat su tada postigli također značajne rezultate s kanarincima sta- sa, gđa. Marica Baranović s glosterima, Zoran Rupić s lipokromima itd. Bili su među četiri najjače udruge iz tadašnje S. R. Hrvatske, a društvo Marjan iz Splita je bilo prvo. Godine 1988. su na republičkoj izložbi u Dubrovniku također postigli zapažene rezultate. Šam- pion izložbe je bio „šafran“ žuti lipokrom kanarinac gosp. Ivice Ivića. 1989. godine u Osijeku na državnoj ornitološkoj izložbi društvo je bilo među prvih se- 23 Posebno su se šalili s veterinarom Vrčićem koji im u početku nije htio dostaviti životopis. Znao im je reći „Šta će te vi „šmucige“ jedne meni doktoru naređivati da pišem životopis, bona ne će te vi to doživiti“. 24 Na klupskoj izložbi Društva za zaštitu i uzgoj ptica Šibenik u domu JNA, 1985. godine, s lijeva na desno: Ljubo Popović, Zoran Rupić, Vlado Antunac, pok. vet. Marinko Vrčić (predsjednik društva), pok. Josip (Braco) Jurković, Ivica Ivić, Joško Dorbić s kćerkom Sanjom, Mile Šare, mr. sc. Danijel Mileta i pok. Krste Mrša. Prostor im je ustupio tadašnji načelnik doma JNA, major Marijan Špernjak, koji je bio ljubitelj ptica. dam ornitoloških udruga u tadašnjoj S. R. Jugoslaviji. Istakli su se Ivica Ivić s lipokromskim kanarincima, lizardima i njemačkim s kukmom te Marica Barano- vić s veoma dobrim glosterskim kanarincima. Klup- ske izložbe su se održavale 2. 11. na dan oslobođenja grada Šibenika. (Slike 7 i 8). Nakon 1990. godine u Šibeniku se smanjuje broj članova Društva za uzgoj i zaštitu ptica „Stari grad“ Šibenik. Navedenom pridonose i ratna zbivanja. Prva izložba nakon 1990. godine je organizirana 1994. go- dine u Društvu inženjera i tehničara (DIT). Kvaliteta ptica je stagnirala u odnosu na predratno razdoblje. Društvo je funkcioniralo zahvaljujući entuzijazmu malobrojnih pojedinaca iz udruge. Tada su u predsjed- ništvu bili: Joško Dorbić, predsjednik, Vlade Antunac, tajnik, Marica Baranović, blagajnica., kasnije Željko Protega, predsjednik, Žarko Radovčić, tajnik i Marica Baranović, blagajnik. Sastanci članova udruge su bili dosta rjeđi. Uglavnom su se svi okupljali u razdoblju pred organizaciju izložbi ptica. Društvo je na izložba- ma postizalo osrednje rezultate. Neki članovi su od- lazili i na Svjetske ornitološke izložbe, npr. u talijan- ske Udine 1994. godine. Tom prilikom je predsjednik društva Joško Dorbić za svoje članove iz Udina priba- vio izložbene ptice koje su trebale oplemeniti njihovo uzgojno jato. Od boljih uzgajivača u tadašnjem raz- doblju mogu se izdvojiti: Marica Baranović (kanarinci stasa), Vlado Antunac (kanarinci boje i stasa), Žarko Radovčić (kanarinci boje), Emil i Stipe Bačelić (kana- rinci boje), Boris Mudronja (kanarinci boje) i dr. Za- hvaljujući Savezu ornitoloških društava dalmacije iz Splita organizirane su regionalne izložbe, naručivani prstenovi, a tiskan je i ornitofilski časopis Batuda. Slika 3: Članovi Društva za zaštitu i uzgoj ptica Šibenik, 1985. godine 24 (Foto: Vlado Antunac). Slika 4: Ocjenjivanje ptica (Matošić, 2011, 50). ANNALES · Ser. hist. sociol. · 29 · 2019 · 1 147 Boris DORBIĆ & Milivoj BLAŽEVIĆ: POVIJESNI PRIKAZ UZGOJA I ZAŠTITE UKRASNIH PTICA U ŠIBENIKU TIJEKOM 20. STOLJEĆA, 141–162 Slika 6: Primjer tadašnje ocjenske liste (Foto: Zoran Ru- pić, 2017). U daljnjem tekstu mogu se promotriti rezultati s 21. Otvorenog prvenstva Hrvatske u Dubrovniku 1997 godine. Shodno tablici 1., po broju osvojenih medalja naj- uspješnije je bilo društvo iz Zagreba. Udruga za zaštitu i uzgoj ptica iz Šibenika zauzela je 6 mjesto. U pogledu osvojenih bodova najuspješnije je društvo bilo iz Sinja s osvojenih 69 bodova, Zagreb s 57 bodova, potom Šibe- nik s 55 boda, Osijek 54 boda i Rijeka s 50 bodova itd. U Šibeniku je u siječnju 1999. godine organiziran 2. Ornitološki kup Dalmacije. To je bila regionalna izložba dobre posjećenosti koja se održala u holu teh- ničke škole. Udruga je na toj izložbi po prvi put tiskala katalog s rezultatima natjecanja. U radu će mo iznijeti i kratke biografije šibenskih ptičara 25 i to samo za„posebne“ pojedince koji su bili strastveni uzgajivači i ljubitelji ptica. O pok. Marinku Vrčiću postoji puno ptičarskih „što- rija“ i anegdota, rođen je u prvoj polovici 20-ih go- dina 20 stoljeća. Po struci je bio doktor veterinarske medicine, a radio je u Šibenkinom meso-prometu te u Školi učenika za privredu (današnja Srednja strukovna škola) gdje je učenicima predavao predmet Stočarstvo. Neki ga ptičari nisu voljeli. U njegovim doktorskim tj. „ptičarskim ordinacijama“ bilo je zaista svega. Kako je bio druželjubiv i promoćuran znao je nabaviti svega, od razne hrane do ptica, u to vrijeme zaista rijetkih i kvalitetnih. Budući je imao velik broj raznolikog ra- splodnog materijala nije se mogao kvalitetno posveti- ti uzgoju i pripremi ptica za izložbe. Pok. Marinko je bio i strastveni ljubitelj ptica europske faune, posebno češljugara (Carduelis carduelis L.). Osim njih držao je i zelendure (Carduelis chloris L.) te manji broj čiža- ka (Carduelis spinus L.) i žutarica (Serinus serinus L.). Obavezno je ptice stavljao „u mrak“ za Sv. Josipa i va- 25 Vidi i u Krnčević Rak, 2012,35–40. 26 U Splitu i Sinju češljugara u narodu zovu grdelin, Dubrovniku staglin, Šibeniku gardelin, Rijeci i primorju grdelac, Zagrebu štiglec, češljugar, Osijeku i Slavoniji grdel, češljugar, štiglić, Bosni i Hercegovini štiglić itd. dio sredinom srpnja mjeseca. U staračkom razdoblju vid ga nije dobro služio pa bi s mlađim kolegama od- lazio u lov na ptice. Do smrti je držao ptice, premda u znatno smanjenom obimu. Pok. Ratko (Rato) Pilić, splićanin po rođenju, koji je bio zaneseni „grdelinaš“. 26 Često je išao u lov na gardeline (Carduelis carduelis L.) javnim prijevozom budući nije imao položen vozački ispit. Bio je iznimno simpatičan i temperamentan. Gardeline (Carduelis car- duelis L.) je držao u staroj kući u šibenskoj kalelargi. Znao je odabrati pravoga pjevača. U lov bi znao često otići s ptičarem Bračićem. Pok. Nedjelko Milić rođen je u prvoj polovici 20- ih godina 20. stoljeća. na području Splita. Po zanima- nju je bio vatrogasac i živio je sa suprugom Anđelkom u šibenskom plavom neboderu. Kako kažu kazivači „Čudan je bio taj dragi barba „Nediljko“, pomalo ne- povjerljiv, a onda opet simpatičan“. „Informacija o pti- cama puno, ali opet nešto nedostaje“. Volio je držati verdune (Carduelis chloris L.), te je smatrao da dobar pjevač mora biti zagasitog perja, zdepast s glavom po- put kocke od šećera. U lov na ptice odlazio je svakod- nevno i to većinom na Sv. Maru. Govorio je da „muć“ za verdune (Carduelis chloris L.) treba biti gust, visok i pun „baketina“. Držao je i 5-6 pari kanarinaca solidne kvalitete s kojima je na klupskim natjecanjima posti- zao zadovoljavajuće rezultate. U starijoj životnoj dobi je imao malo ptica, tek onoliko za svoj gušt i veselje. Izradio je vlastite smjese zrnevlja za hranidbu pojedi- nih ptica koje su se pokazale dobre za verdune (Cardu- elis chloris L.) i faganele (Carduelis cannabina L.). Marko Ivančević rođen je 1926. godine u Šibeniku. Za njega se može kazati da je cijeloga života najviše volio ptice europske faune, premda je tijekom 80 i 90- Slika 5: 79. Međunarodna izložba ptica-Reggio Emilija, Italija (Foto: Boris Dorbić, 2018). ANNALES · Ser. hist. sociol. · 29 · 2019 · 1 148 Boris DORBIĆ & Milivoj BLAŽEVIĆ: POVIJESNI PRIKAZ UZGOJA I ZAŠTITE UKRASNIH PTICA U ŠIBENIKU TIJEKOM 20. STOLJEĆA, 141–162 Slika 8: Katalozi s izložbi u Splitu 1986. te Dubrovniku 1997. godine (Foto: Zoran Rupić, 2017). Slika 7: Diplome, medalje i pehari s ornitoloških iz- ložbi (Foto: Zoran Rupić, 2017). Tablica 1: Plasman ornitoloških udruga prema osvo- jenim medaljama na 21. Otvorenom prvenstvu Hr- vatske u Dubrovniku 1997 godine (Ćubelić, 1998, 4). Udruge Zlatna medalja Srebrna medalja Brončana medalja Zagreb 9 7 5 Split-Marjan 2 7 7 Sinj 8 7 6 Osijek 8 5 6 Rijeka 6 2 4 Šibenik 5 5 5 Dubrovnik 3 5 4 Pula 3 3 2 Sisak 2 4 3 Split-Zvončac 2 2 1 Rab - 1 2 Vinkovci - - 2 Zadar - 1 - Nedelišće - 1 - ANNALES · Ser. hist. sociol. · 29 · 2019 · 1 149 Boris DORBIĆ & Milivoj BLAŽEVIĆ: POVIJESNI PRIKAZ UZGOJA I ZAŠTITE UKRASNIH PTICA U ŠIBENIKU TIJEKOM 20. STOLJEĆA, 141–162 ih godina 20. stoljeća uzgajao i kanarince s kojima na klupskim izložbama nije postizao značajnije rezultate. Za kanarince je znao kazati „Šta će mi kanarini, nemoš ih prodati a ni darovat“. Gardeline (Carduelis carduelis L.) je poznavao, 27 lov, držanje i pjev, za to je sigurno bio jedan od najboljih u gradu. Nije inzistirao kao neki od njegovih kolega na besprijekornom gardelinskom pje- vu. 28 Volio je i faganele (Carduelis cannabina L.), za koje je znao reći da imaju najljepšu pjesmu. Za frizela (Seri- nus serinus L.) je govorio da je on kapelnik koji predvodi druge ptice na pjev. Jednom zgodom mi je Marko Ivan- čević (2008) pričao da je odgojio mlade od kukmaste ševe (Galerida cristata L.) te ih s gardelinom (Carduelis carduelis L.) učio njegovom pjevu. 29 Bio je pravi ptičar staroga kova u uzgoju i držanju pa su samo pojedini pti- čari (popustljivi i strpljivi) mogli ostati s njim u dobrim odnosima. Pok. Marica Baranović je rođena 1927. godine u La- binu (Općina Prgomet). Završila je šibensku gimnaziju te je do mirovine radila u računovodstvu Izgradnje. Nije imala djece te je nakon suprugove smrti naslijedila pti- ce koje je otada zavoljela i počela uzgajati. Imala je osrednje ptičarsko „znanje“ stečeno iskustvom. Bila je donekle ptičar starog kova. Uglavnom je držala i uzga- jala kanarince pasmine Gloster s kojima je postizala za- paženije rezultate. Neke ptice povremeno je nabavljala iz Njemačke, preko ptičara „Smoje“. Dugi niz godina je obnašala blagajničke i administrativne poslove u druš- tvu „Stari grad“. Pok. Tomislav Ninić je rođen u prvoj polovici 30-ih godina 20. stoljeća u Šibeniku. Ptice je volio od dje- tinjstva, najprije europske pjevice, a poslije i kanarince. Više je volio i držao ptice europske faune, mada je znao uzgojiti i izložiti i po kojeg kvalitetnog kanarinca. Često se družio s Brankom Filipovićem Grčićem koji je tako- đer bio strasni ljubitelj i uzgajivač ptica europske faune. Pok. Tomislav Bračić, zvani Muto je bio gluhonijema osoba, te je na „mote“ oponašao izgled ptice, a prema intenzitetu otvaranja kljuna ukazivao bi na kvalitetu pje- va (kanarinčevog ili od europske pjevice). Svoje kolege ptičare bi znao okarakterizirati prema njihovom zanima- 27 „ Zanimljivo je da se među starim uzgajateljima još i danas prepričavaju pjevne osobine nekadašnjih češljugara s Marjana. Bio je to i sada najomiljeniji pjev tim zaljubljenicima u marjansku pjesmu: „visli, visli, visli… vi-ziiu“. Radilo se o čistom i pravilnom neprekidnom slijedu istih strofa što može djelovati i jednolično, ali se moraju priznati snaga, čistoća i pravilnost pjeva. Nažalost, talijanskim bombardiranjem Splita u travnju 1941. godine nestalo je, kažu, tih češljugara, odnosno takve pjesme. Ljubitelji tog pjeva neprekidno traže češljugara s takvom pjesmom pa su spremni za njega platiti i nevjerojatne iznose (Lozovina, 1999, 9). 28 » Najčešće se njegova glasanja razvrstavaju u dvije različite skupine: Prva je pravi i istinski pjev u kojemu češljugar ispušta uzastopno seriju nota, vrlo često različitog tipa, skladno ih uklapajući tako da formiraju prepoznatljiv slijed. Tako ponekad, npr, slijedu nota koje bi se mogle onomatopejzirati kao Visli, vislo, visli češljugar dodaje jedan oduženi završni vi-ziiu. Za ovu pravu raspjevanost u nekim se kra- jevima kaže da češljugar bati pa se negovo batenje ili bolje i češće batuda različito vrjednuje. Ne uzima se u obzir samo tonalitet nego i visina, jačina, boja i trajanje zvuka posebno cijeneći ritmičku i melodijsku organizaciju pjesme. Druga skupina obuhvaća brojne glasovne izražajnosti koje su kratkotrajne, a ne baš uvijek i ugodne. Tako se najčešće u jatu, ali i u malobrojnoj skupini, javljaju jednim učestalim, ne baš glasnim onomatopejziranim ci-pi, ci-pi-pi. Slično se glasaju i u letu, ali i pri skakutanju po granama i grančicama stabala i po raznom korovskom bilju tražeći jelo« (Lozovina, 1999, 8). 29 Autor teksta je zabilježio i kazivanje od pok. Marka Ivančevića (2008): »Pratili smo sa dvogledom na Žitniću di u žitu iz zraka pada kalandron (Galerida cristata L.) i onda kad smo to vidili brzo smo otišli pokupili mlade, ako se već nisu prije negdi razbižali, a ako jesu vrag bi ih moga uvatit po šenici. Mlade san od nekih 7-8 dana ranija sa crvima, to su bili oni gambari koje san zna skupit ispod golubova, kada je kod njih bilo šporko i ne čistu se misecima u golubari. Kasnije san in dava tičje rane i voća svakakvoga. Kad su narasli i opernatili stavija bi ih kod gardelina (Carduelis carduelis L.) da slušaju pismu«. nju: Bračić bi često znao i prodavati ptice na šibenskoj gradskoj tržnici. Postoji anegdota da je bojao vrapce te ih prodavao pod kanarince. Bio je pravi „oriđinal“ među ptičarima i istinski ljubitelj grada i šibenskih tradicija. Velimir (Vele) Slavica je živio u šibenskom predgrađu Varoš. Uzgajao je kanarince i ptice europske faune. Uz- gajao je lipokromske i melaninske kanarince s kojima je postizao dobre rezultate. Ptice je prestao izlagati na izlož- bama početkom 90-ih godina 20. stoljeća. Pok. Ladislav Bojanić, rođen 40-ih godina 20 stoljeća radio je kao mehaničar u Krkinoj pekari. Uzgajao je kana- rince boje i papige. Posebno je volio kanarince na crvenoj osnovi s kojima je postizao i solidne rezultate na klupskim i većim izložbama. Također je volio držati i divlje ptice. Za društvo je povremeno nabavljao sjemensku hranu i preparate za karotiniranje (bojanje) ptica. Ptice je proda- vao na raznim sajmištima i uzgajao ih je do pred smrt. Žarko Radovčić je rođen u prvoj polovici 50-ih go- dina 20 stoljeća. Od ranog djetinjstva držao je i uzgajao europske pjevice i kanarince. Volio se povremeno družiti i sa nekim starijim ptičarima, posebno Vrčićem, Milićem, Bračićem i dr. Kasnije se intenzivnije družio s mesarom Mišom Jurišićem i Tomislavom Bračićem. Znao je povre- meno uzgojiti lijepe primjerke lipokromskih kanarinaca i njemačkih s kukmom. Držao je gardeline, verdune i frize- line (Serinus serinus L.). Nakon 2000. godine izgubio je interes za držanjem i uzgojem ptica. Ivica Ivić rođen je 1953. godine. Uzgajao je kana- rince stasa u koje je dosta ulagao i s kojima je postizao izvrsne rezultate. U novoformiranim društvima obna- šao je čelne dužnosti. Početkom 90-ih godina 20. sto- ljeća prestaje s uzgojem ptica, a nedugo zatim odlazi živjeti u Njemačku. Joško Dorbić rođen je 1957. godine u Šibeniku. Od malih nogu je volio ptice i prirodu. Već u osnovnoj školi počeo je držati i uzgajati razne ukrasne ptice. Sa starijim ptičarima bi često odlazio u lov te je od njih dobio i prve kanarince za uzgoj. Postizao je vrlo dobre rezultate u uzgoju jer je bio izrazito zainteresiran za uzgoj i selek- ciju, a kasnije je nabavljao i kvalitetne ptice od dobrih uzgajivača. Uvijek su ga zanimale i ptice pjevice (gar- ANNALES · Ser. hist. sociol. · 29 · 2019 · 1 150 Boris DORBIĆ & Milivoj BLAŽEVIĆ: POVIJESNI PRIKAZ UZGOJA I ZAŠTITE UKRASNIH PTICA U ŠIBENIKU TIJEKOM 20. STOLJEĆA, 141–162 delini i verduni), Početkom 80-ih godina 20. stoljeća je s kolegom Ivom Šantićem 30 u sklopu Hrvatskog ornitološ- kog saveza prstenovao ptice na različitim ornitološkim lokalitetima. Držao je i golubove pismonoše s kojima je postizao odlične rezultate. Zoran Rupić rođen je 1958. godine u Šibeniku. Uz- gajao je lipokromske kanarince vrlo dobre kvalitete. Na klupskim izložbama je postizao zapažene rezulta- te. Znao je dobro formirati uzgojne parove i procijeni- ti izložbenu vrijednost dobivenih ptica. Bio je vješt u izradi krletki i druge opreme za ptice što mu je pružalo osobito zadovoljstvo. PTICE EUROPSKE FAUNE-DRŽANJE I UZGOJ Držanje divljih ptica u Šibeniku oduvijek je bilo dio dalmatinske trivijalne gradske tradicije. Najviše su se uzgajali češljugari (Slika 9) 31 (gardelini), pa zelen- duri 32 (slika 10), čižci 33 (lugarini), jurčice 34 (faganeli) i žutarice 35 (frizeli). Nije bilo gradskog balkona niti zida „s brukvom“ gdje u „rečami“ nije pjevao „gardelin, frizel, verdun ili faganel“. O češljugarima, držanju i lovu mnogo je priča i anegdota. Uzgoj ptica europske faune u kućnim uvjetima započeo je krajem 90-ih godina. Ptičari su znali reći da je uzgoj jednog para češljugara moguć u volije- rama veličine balkona s gusto zasađenim zelenilom i drugim imitacijama prirodnih uvjeta u kojima ta vrsta obitava. Češljugar kao skitalica obitava na području Europe i Azije, gnijezdi se na visočijim listopadnim ili zimzelenim stablima. Simbol je našeg Mediterana, a njegov zvonki pjev u ljetnim mjesecima odzvanja u sparnom morskom zraku. Jedan mi je stariji ptičar pro- ljetos spomenuo da je u gradskim sredinama Šibenika sve manje pjevica, a samim tim i gardelina (Carduelis carduelis L.). 36 Spominje da su im vrane (Corvus sp.) sve mlade pojele. Rekao mi je da se čak za isto obratio i šibenskom gradonačelniku dr. Buriću. Uzgoj garde- 30 Kazivanje J. Dorbića (2017): Ivo Šantić iz Šibenika, ljubitelj i prstenovač ptica, koji je bio vrlo potkovan sa znanjem iz Ornitologije. Na terenu je vršio mjerenja ptica i biometrijske analize. 80-ih godina 20. stoljeća uzgajao je zimovke (Pyrrhula pyrrhula L.) (u vrtnim volijerama, kada je za druge to bilo nezamislivo. Svakodnevno ih je snimao s aparatom i bilježio njihovo ponašanje. 31 Carduelis carduelis L. – češljugar, gardelin, šibenčanima najdraži, kako stasom tako i glasom. 32 Carduelis chloris L. – zelendur, verdun, zelene boje i žutih prsa, držali su ga radi „zviždanja i strilavanja dok piva“. 33 Carduelis spinus L. – čižak, lugarin, „Zelene boje s crnim podbratkom i „tašelon“ na glavi, simpatičnoga pjeva“. 34 Carduelis canabina L. – jurčica, faganel, „Smeđe obojan tić s tamno-crvenim „tašelom“ na čelu i prsima, lipo piva“. 35 Serinus serinus L. – žutarica, frizel, zelene boje. „Friga dok piva.“ 36 Po kazivanju Dorbića (2017): »Gardelini bi se u gradu na poljani i to na onim velikim bristima do ceste pojavili u trećen misecu, kada bi oni propupali i pomalo cvitavali. Tada bi se znalo skupit nas par tičara i slušati njihovo čičanje (ci-ci-cipli, ti-ti) i tuču (trrr-tššš) visoko na stablima. Uvik ih je bilo 10-15, a nekada i priko 20 komada. Verduna je bilo svugdi di je bilo cimpreža i bora. Posebno na fortici, na groblju Sv. Ane. Frizeli su najviše volili borovinu, prije bi cili grad u proliče zvrčija od njihove pisme. Faganeli bi se najviše kotili u smričkama, bilo ih je dosta na brdu priko puta Rokića drage«. U blizini poljane od 1896. godine nalazi se i gradski perivoj Roberta Vi- sianija koji je bio odlično stanište za neke europske pjevice (Više u Dorbić i Temim, 2016 i DAŠI, Zbirka Hortikultura (ZH). Urbani okoliš za ptice započinje krajobraznim uređenjem Šibenika i okolice nakon II. svjetskog rata. »Najviše se radilo na pošumljavanju i podizanju novih pejsažnih površina u okviru novo izgrađenih stambenih zgrada na istočnim dijelovima grada« (Dorbić i Temim, 2015, 638). Više o pošumljavanju Šibenika i okolice u DAŠI, Zbirka Šumarstvo. 37 „Bubak“ po dalmatinski ili kokcidioza ili sušica (Coccidiosis)-Ako bi bila akutna tada za ptice ne bi bilo spasa, umrle bi vrlo brzo za nekoliko dana. A ako je akutna tada bi potrajala i po mjesec, dva. Ptičari bi ju liječili na sebi svojstven način s različitim humanim an- tibioticima, čiji bi prah zahvaćali na „vrh noža“ i razrijedili s vodom u pojilici. Postojali su i lijekovi za ptice protiv kokcidioze, kao što je bio npr. Sulfadimidin. lina (Carduelis carduelis L.) moguć je i na način da se njegova jaja podmeću pod kanarinku koja ih onda ot- hrani kao i vlastite mladunce. Na takav su način neki ptičari pokušavali odgojiti tj. selekcionirati iste. Jedan mi je ptičar davno pričao da su mu prijatelji znali do- nijeti grdelinova (Carduelis carduelis L.) jaja s šibenske Srime, ali da su izleženi mladi vrlo brzo ugibali. On nije znao razlog zbog čega se to dogodilo, a nije se ni želio upuštati u tu problematiku. U većini sluča- jeva im nije uspijevalo jer nisu znali da minimalno 4-5 dana mladunci češljugara (Carduelis carduelis L.) zahtijevaju ishranu s hranom životinjskog podrijetla (različiti crvi, mravlja jaja, ličinke različitih kukaca, pužići, kukci itd.). Pok Marici Baranović je uspjelo uzgojiti dva mlada češljugara (Carduelis carduelis L.), koje joj je nećak kao ptiće od nekih sedam dana donio jer su ispali iz gnijezda. Od tog češljugara dobila je tijekom godina desetak lijepih križanaca s bakrenim kanarinkama, a pjevu ih je učila na način da im je u prostoriji bez drugih ptica puštala snimljeni češljugarov (Carduelis carduelis L.) pjev na kasetofonu. Poslije se došlo do spoznaja da ako mladi ne jedu animalnu hranu, ne do- biju potrebni imunitet koji im je potreban da se obrane od različitih parazitskih i bakterijskih bolesti koji se javljaju u kaveznom uzgoju. Jedna od takovih bolesti je kokcidioza ili u narodu zvana „Bubak“. 37 Slična si- tuacija je bila i s uzgojem zelendura (Carduelis chlo- ris L.) i faganela (Carduelis cannabina L.). Nešto lakši uzgoj je bio kod čižaka (Carduelis spinus L.) i frzelina (Serinus serinus L.) koji su po prirodi prilično mirnije ptice. Nedjelko Milić mi je 90-ih godina 20 stoljeća pričao da je na Sv. Ani znao pratiti u koje čemprese slijeću zelenduri (Carduelis chloris L.), te potom uzi- mati njihova jaja penjajući se na stabla visine preko 20 metara. Jaja bi nježno odložio u metalnu kutiju i obavio s vatom od pamuka. Onda bi ih podbacio pod kana- ANNALES · Ser. hist. sociol. · 29 · 2019 · 1 151 Boris DORBIĆ & Milivoj BLAŽEVIĆ: POVIJESNI PRIKAZ UZGOJA I ZAŠTITE UKRASNIH PTICA U ŠIBENIKU TIJEKOM 20. STOLJEĆA, 141–162 rinku, za koju je znao da je dobra i brižna majka. 38 Uglavnom su to bile one s „mačicom“ na tijelu ili van standardne norme za izložbene kanarince. Nije htio na gnijezdu uhvatiti jednog od roditelja, jer mi je kazao da oni znaju često od žalosti i uginuti ili ako prežive tada budu izrazito nemirni u kavezu što se pti- čarima nikada nije sviđalo. Mnogi su uzgajivači eu- ropske ptice puštali u prirodu ako bi se one tijekom uzgoja razbolile. Vjerovali su da će se možda neka od njih pomoću različitih prirodnih tvari u uvjetima nove prilagodbe i izliječiti. Znali su da je za takve pti- ce pogodan zeleni kostriš, čaj od šipurka pasje ruže, koprive ili koromača. Mijenjanje podnica i posipanje s morskim pijeskom pogodno je djelovalo na divlje ptice. Također su od značaja bili vitamini, minerali i kvalitetna hrana. U nedostatku iste ptičari su znali na- baviti i onu lošu, pa čak i prosijavati pojedenu i punu izmeta. U Šibeniku se dosta u razdoblju nakon 1980. go- dine baštardiralo tj. uzgajali su se križanci između kanarinca, kao domestificirane vrste s nekim pred- stavnikom divlje ptice. Uglavnom su to bili češljugar (Carduelis carduelis L.), 39 zelenduri (Carduelis chloris L.), žutarice (Serinus serinus L.) i čižci (Carduelis spi- nus L.). Nije se pridavalo velike pozornosti vanjskom izgledu ženke kanarinca. Za ovu namjenu izdvajane su ptice van standarda, krupnije ili dosta sitnije građe. Preferirale su se ptice svjetlijih nijansi ili crvene (tada narančaste) boje. Nije se koristila obrnuta kombinaci- ja češljugarka x mužjak kanarinac (suvišno) jer bi tada bila potrebna velika volijera. Budući se navedene vrste u prirodi ne bi nika- da sparile osim u područjima gdje se njihovi areali preklapaju 40 tako je ova metoda u kućnim uvjetima uvijek bila problematična, a u većini slučajeva i be- zuspješna. Pojedini ptičari nisu se htjeli pozabaviti s kompleksnošću problema, a nedostajalo je i znanja te financijskih sredstava. Danas je navedeno modernim uzgajivačima postala rutina, a postižu se rezultati koji bi u tadašnjem razdoblju bili dio sna. Upornijima bi i uspijevalo dobiti po kojeg križanca, uglavnom ako bi par dobro pripremili. Znali bi ih držati u većoj krletci s pregradom koju bi povremeno otklanjali. Pok. Gosp. 38 Pok. K. Kurtović iz Solina mi je jednom zgodom pričao kako je pratio u divljini gardelinove (Carduelis carduelis L.) ptiće u gnijezdu i 12 dan prije nego što će izletiti iz gnijezda premjestio ih je u malu zakamufliranu krletku na mjesto gnijezda. Majka ih je instinktivno nastavila i dalje hraniti, a on ih je 30 dan odnio u svoje uzgajalište. 39 » Grdelinu moj lipi: Grdelinu moj lipi, ne gnjizdiš se više, U lipoti čempresa i bora, Ne maze te više, Ni sunca, ni zvizde, ni zora, Ne pozdravlja te više, Oblak, vjetar i kiša, Jer slobode više nimaš, Privaria te ćovik, I na baketinu te uvati. A virova si mu ka mater svom ditetu. Sad u čibi od tuge kapotaješ, Sad u čibi od tuge zapivat nemoreš. Sad u čibi od tuge zapivat nemoreš. Sve bi da prijatelju mali Da ti mogu slobodu poklonit, Sve bi da, Da mi na ponistru sletiš, Da me pismom svojom budiš, Da mi pismom svojom dušu ličiš, Sve bi da grdelinu moj lipi« (Filipić, 2009, 4). 40 Kazivanja Vučemilo, 2012: »Ponekad su poznati slučajevi da se u gnijezdu češljugara pronađe jedan mladunac križanac, čiji je otac žutarica (Serinus serinus L.)«. 41 Kazivanja Milić, N. (2007): »Ptičarima je poznata i „Sjeverna finka“ (Fringilla montifringilla L.), koju su nazivali „Ruska finka“. Ona bi u naše krajeve dolazila za vrijeme izrazito hladnih zima. Često su bile prstenovane s prstenima iz sjevernih europskih zemalja. Prilično je plaha i u zarobljeništvu, a pjev joj nije osobito lijep niti melodičan«. 42 Jednom zgodom mi je pok. prof. Krste Mrša, 2000. godine pričao da je 80-ih. godina za vrijeme jakih zima znao vidjeti ispod koštela (Celtis australis L.) na Krvavicama (istočni predio Šibenika) manje jato batokljuna (Coccothraustes coccothraustes L.). 43 Transportna krletka za ptice. Polimac je znao „namnožiti“ različite križance, dajući uzgojnim parovima hranu bogate proteinima, šećeri- ma i mastima: med, pinjole, bademe, orahe i sl. Inače je taj gospodin svoju tehnologiju bastardiranja tajio kao specifičnu metodu. Upornost u ishrani i odabir mirnijih divljih ptica je vjerojatno bio ključ njegovog uspjeha. Ostale pjevice bi rjeđe sparivali s kanarincima i tu su najviše uspjeha imali s žutaricom (Serinus serinus L.) i čižkom (Carduelis spinus L.). Ostale pjevice su se manje uzgajale i držale. Uglavnom je to bio slavuj (Luscinia sp.), ptica koja jede crve brašnare i sezon- sko voće. U Šibeniku su ga držali malobrojni. Držao se u krletkama osrednje veličine, čija je gornja strana zamijenjena s platnom budući da slavuj (Luscinia sp.) ima snažni odraz od kavezne štapice i može ozlijedi- ti glavu. On se na jasen uglavnom puštao na slobodu jer je tada nedostajalo živih crva brašnara te preko jeseni i zime ne bi pjevao. Znale su se držati i obič- ne zebe (Fringilla coelebs Vigors), tzv. finka, 41 koja je bila česta tijekom zime u vrtovima i okućnicama i hvatale su se na različitu hranu ili mrvljeni kruh. Isti slučaj je bio i s batokljunima (Coccothraustes coc- cothraustes L.) kojeg su znali uhvatiti u 11 mjesecu u unutrašnjem dijelu županije. Uglavnom su posje- ćivali stabla koštele, čije bi tvrde koštice mljeli sa tvrdim kljunom. Ove lijepe ptice su se znale pojaviti i u Šibeniku tijekom jačih zima, posebno u siječnju ili veljači. 42 Zimovke (Pyrrhula pyrrhula L.) su se malo držale, uglavnom ako su nekom poklonjene iz sjever - nijih dijelova Hrvatske ili tadašnje Jugoslavije i to u volijerama s divljim pticama ili kanarincima. Kod nas su se uglavnom uzgajale ptice pjeva, a ne izgleda kao što su ove potonje. Jednom zgodom mi je pok. Marko Ivančević pri- čao kako bi znao uhvatiti pun „kebun“ 43 čižaka i da su tijekom lova u njemu oni lagano pjevali što nije slučaj s drugim divljim pticama. Uzgajivači iz Hrvatske su osvajali medalje na svjet- skim prvenstvima i največim međunarodnim izložbama. Za istaknuti je Splićanina Željka Ćudinu s najteže do- bivenim hibridima češljugara i obične zebe, Žitnika sa spolno vezanim hibridima jurčice (Carduellis cannabina ANNALES · Ser. hist. sociol. · 29 · 2019 · 1 152 Boris DORBIĆ & Milivoj BLAŽEVIĆ: POVIJESNI PRIKAZ UZGOJA I ZAŠTITE UKRASNIH PTICA U ŠIBENIKU TIJEKOM 20. STOLJEĆA, 141–162 L.) i kanarinke. U Šibeniku tijekom 70-ih, 80-ih i 90 go- dina 20 stoljeća., proizvodili su se križanci češljugara (Carduelis carduelis L.), zelendura (Carduelis chloris L.), žutarice (Serinus serinus L.) i čižka (Carduelis spinus L.) koji uglavnom zbog neprikladne obojenosti nisu imali visoke izložbene vrijednosti, što potvrđuje i statistika s izložbi tijekom 90-ih godina 20. stoljeća. Iz tablice 2. je vidljivo da je najveći broj izlože- nih ptica i uzgajivača hibrida i europske faune bio na izložbi u Dubrovniku 1997. godine. 44 Više o biologiji, ekologiji i zaštiti europskih pjevica u: Krpan, 1962; Kralj, 2005; Bulimbašić, 2012; Marguš, 2012. 45 Autori rada ne podržavaju lov ptica u prirodi. Ovaj rad je prikaz nečega što se zbilo u prošlosti i vrijedno je zabilježiti jer je uzgoj i držanje ptica pjevica bio dio šibenskog građanskog života. U Španjolskoj je zakonom zbog tradicije držanja ptica pjevica dozvoljeno tijekom „sezone lova“ uloviti manji broj primjeraka tih ptica u svrhu uzgoja. LOV I ZAŠTITA PTICA Tradicija lova na divlje ptice pjevice 44 u Šibeniku traje stoljećima, još za vremena Mletačke republike. Poznata je činjenica da su romanski narodi (Talija- ni, Francuzi i Španjolci) veliki ljubitelji pjevica. Kod nas je lov na europske pjevice zabranjen, a u Špa- njolskoj se dozvoljava ulov određenog broja ptica uzgajivačima. 45 Slika 9: Češljugar (Wikimedia Commons). ANNALES · Ser. hist. sociol. · 29 · 2019 · 1 153 Boris DORBIĆ & Milivoj BLAŽEVIĆ: POVIJESNI PRIKAZ UZGOJA I ZAŠTITE UKRASNIH PTICA U ŠIBENIKU TIJEKOM 20. STOLJEĆA, 141–162 Ptičari su dakle u oskudici uzgojnog materijala uglavnom lovili ptice u prirodi 46 te ih na svojevrstan način prilagođavali kućnim uvjetima (Slike 11 i 12). Neki od ptičara su znali imati po 10 ili 20 gardelina (Carduelis carduelis L.), te manji broj verduna (Car - duelis chloris L.), po kojeg faganela (Carduelis canna- bina L.) ili frzelina (Serinus serinus L.). Držali bi ih u drvenom regalu, u drvenim „rečamama“ koje su znali i sami izrađivati 47 . Od početka ožujka mjeseca pa do srpnja ili kolovoza, ptice bi se stavljale u „mrak“. Na takav način bi im se promijenio hormonski ciklus pa bi im sredina ljeta bila zamijenjena s proljetnim na- gonom za parenje. Kada bi izašli iz mraka u srpnju ili kolovozu ulazili bi u period parenja, dok bi za većinu ptica taj period označavao početak mitarenja tj. mije- njanja perja i završetak rasplodne sezone. Ptice koje bi se stavljale u „mrak“ morale su biti donekle mirne i zdrave. Najbolje su bile one prošlogodišnje od „že- landre“ 48 tj. 9–10 mjeseca. Odabrane ptice se potom smještaju u „rečamice“ te se špricaju s anti-paraziti- cima 49 protiv tekuti i perojeda. U regalu se prekriju s tamnom krpom, uglavnom je to bila ona zelena boje, prvo do polovice, pa onda postepeno do kraja. Pti- ce se u tom periodu nisu smjele odveć uznemiravati. Hranile su se s laganom hranom bogatom ugljikohi- dratima 2–3 puta tjedno. Ukoliko se otkriju i izlože direktnom suncu ptice su mogle i oslijepiti. Ptičari su lovili ptice u nekoliko navrata i to u ožujku od 10. 3. –1. 4, u 7–9 mj. „picine“ i u 10 mje- secu za vrijeme preleta. Zaljubljenici u ptice znali su dobre „pošte“ za lov na ptice (Slike 13 i 14). U Šibeniku ih je bilo na deset- ke: Na Staroj cesti, Meterizama kod vodovoda, Rokić Dragi, a naročito kod preleta ptica u 10 mjesecu: Ra- žinama, Zablaću, Prižbi, Tribunju, Konjevratima kod crkve Sv. Ivana, Lađevcima, Dragišićima, Piramatov- cima, Lokvi u Jadrtovcu, Utvini i dr. Ptice su se lovile i po kućnim vrtovima. Europske pjevice bi dolazile na sjeme od salate ili nekih korova, potom na procvale glavice suncokreta, lijepe kate, kadifice ili čička itd. Neki bi imali i tkzv. krletke samolovke (s preklopnim vratima) pored kojih bi se na zidu od kuće postavi- la krletka s pjevačem. U prigradskim vrtovima bi se po ljeti najčešće lovili gardelini (Carduelis carduelis L.) i verduni (Carduelis chloris L.) na suncokretu. Za 46 Lovili su ih na različite načine, na muću s baketinama, na lokvi s baketinama ili mrežom, na samu razapetu mrežu na otvorenom prostoru. Oni koji su ih u Dalmaciji lovili pod ploču nisu bili ljubitelji ni uzgajivači već jednostavno ne humani tamanitelji, koji su to radili iz različitih pobuda. »Tako se svake zime lovilo na tisuće manjih ptica pjevica. Najviše su stradavali razni kosovi, crvendač, zebe i mnoge druge ptice. Još prije dvadesetak godina bile su raširene praćke i zračne puške, također vrlo opasno sredstvo uništavanja ptica« (Tutman, 1998, 17). 47 „Rečama“ je krletka s drvenom konstrukcijom u koju se ubušuje žica. Hranilica je u obliku drvenog korita, a s druge strane se nalazila mala čašica za vodu. Ovo je krletka izrazito malih dimenzija i nepodobna je za držanje divljih ptica. 48 Period kada se bere grožđe u Dalmaciji i započinje ili je već u tijeku lov na pjevice. 49 Kazivanja Rupić, Z. (2012): »Koristili su tekući Biokill, Neopitrid ili slična praškasta sredstva koja su raz rijedili u vodi. Ne rijetko se znalo dogoditi da su radi netočnog doziranja znali uništiti cijelo jato, što je nekim šibenskim ptičarima i danas noćna mora, ali o tome ne pričaju«. 50 Lijepak treba biti tamnije boje, da previše ne zalijepi ulovljenu pticu i da ju ne odbija prilikom slijetanja. Ljepilo su nabavljali vlastitim kanalima iz italije, uglavnom iz Trsta ili su ga sami pravili od poluparazitske biljke Viscum album L.-bijela imela, na slijedeći način: U metalnoj se posudi na štednjaku ukuhavaju bobice imele dok se ne dobije ljepljiva homogena tjestasta masa. Ona bi se nakon izvjesnog sušenja i ravnanja mazala s ljepilom i stavljala u plastični omot, čvrsto zavezana konopom ili likom. vrijeme prerade grožđa i kasnije u jesen verduni (Car - duelis chloris L.) bi se po obližnjim selima hvatali „ba- ketinama“ na hrpama od dropa, naročito po Donjem polju i Dubravi. Prije samog čina lova pregledavao se teren koji je morao biti ravan, bez gustog raslinja. U sredini terena bi se nalazio gusti grm ili drača prosječne čovjekove visine s „palutinom“ (Slika 11) ili bez na koje bi se stavljala drvca umočena u lijepak. 50 Ona bi se za- Slika 10: Zelenduri (Wikimedia Commons). ANNALES · Ser. hist. sociol. · 29 · 2019 · 1 154 Boris DORBIĆ & Milivoj BLAŽEVIĆ: POVIJESNI PRIKAZ UZGOJA I ZAŠTITE UKRASNIH PTICA U ŠIBENIKU TIJEKOM 20. STOLJEĆA, 141–162 Tablica 2: Pregled izlaganja križanaca tijekom 90-ih godina (Antičevi ć, 2013, 26). Ornitološke udruge Broj uzgajivača Hibridi Broj uzgajivača Fauna Broj ptica hibridi Najuspješniji uzgajivač hibrida Broj ptica E. fauna Najuspješniji uzgajivač E. faune Split 1992 19 - 44 V. Sardelić - - Sisak 1994 12 5 36 D. Scrobogna 8 A. Gjukić Osijek 1996 9 7 32 M. Malatestinić 13 M. Mlađenović Dubrovnik 1997 20 10 71 M. Malatestinić 28 M. Ptičar Zagreb 1999 14 10 33 M. Ptičar 18 M. Ptičar badala na vrhove grma, a ptice dozivači bi pjevali u krletkama ispod „muća“. Nakon 10-tak minuta bi divlje ptice počele nadolaziti i loviti se na izrađe- nom grmu „bošketu“. Ulovljene bi ptice, ptičari sa- kupljali, prali u benzinu od lijepka te stavljali u „ke- bune“. Lov bi trajao nekoliko sati, a uglavnom je bio najbolji prije početka prvog preleta oko pet sati uju- tro. Zanimljivo je bilo promatrati let ptica na „muć“. Grdelini (Carduelis carduelis L.) bi letjeli valovito. Verduni (Carduelis chloris L.) bi padali strelovito s visokog stabla, a frzelini (Serinus serinus L.) i lugarini (Carduelis spinus L.) bi se vješto, ponekad dugotraj- no zavlačili po grmu te na posljetku doletjeli na vrh „muća“ na kojemu bi se uhvatili na ljepljivo drvce. U ljeto bi se znali uloviti i mladi primjerci češlju- gara (Carduelis carduelis L.) (Po šibenski „Picini“) koji nisu imali jasne intenzivne boje i crvenu masku na glavi. Faganeli (Carduelis cannabina L.) su se teže lo- vili. Oni su jako plahe ptice, a za njih je ptičar Milić govorio da imaju najljepšu pjesmu. On ih je lovio kod Crkve Sv. Margarite (u narodu Sv. Mara). Hranio ih je s jednostavnom smjesom od svjetlice, prosa, nigera i malo konoplje. Na ovom sistemu prehranu i uz is- pravnu njegu znali su poživjeti i preko šest godina. Neki su ptičari u prošlosti držali slavuje (Luscinia sp.) i druge „mekokljunce“ uglavnom za pjev. Držali su ih u specijalno izrađenim krletkama te hranili s crvi- ma brašnarima koje su uzgajali u drvenim sanducima 51 DAŠI-203, br. spisa 4102/1112 od 21. 03. 1932. 52 DAŠI-203, br. spisa 4102/1112 od 21. 03. 1932. (više u Vasić, 1971) ili kantama s pšeničnim posijama. U jesen bi ih pustili nazad u prirodu. I u prošlosti se govorilo o zaštiti ptica, bili su do- neseni zakoni i akti s kojima se isto reguliralo ali se isto slabo primjenjivalo i provodilo u praksi. Godine 1875. u Pokrajinskom listu za Dalmaci- ju izašla je zakonska uredba u vezi zaštite ptica gdje su obrazloženi postupci i obveze radi reguliranja tog pitanja, sve u cilju daljnje zaštite kako ptica, tako i krajobraza. Uredbe lokalnog značaja za lovstvo donosio je i Pokrajinski gubernij (vlada) u Zadru. U tu svrhu vlasti su izdavale i tzv. oznanenja-obavijesti, s uputama o načinu postupanja u raznim poslovima. U vezi pti- ca, zanimljiva je jedna uredba o uzdržavanja od lova za vrijeme lovostaja radi čuvanja »Versta korisnik i s pritegnuchem zlih običaja, koji se derže od puka u lovljenju.« Zabrana se odnosila na prestanak lova u razdoblju od 15. 4.–15. 7. svake godine, »Koliko od pilicha od kojemu drago verste od pticha, izvan onih od pivanja, koji se običajno dižu s gnjizda za učiti ih.« 51 Ovaj se naputak donosi na znaje seoski rondari- ma i pudarima da uzmognu izvršiti kontrolu u prosto- ru i zabranu izlova. Oznanjenje je potpisala Cesarsko Kraljevsko Vladanje od Dalmacije u Zadru, dana 21. ožujka. 1832. godine. 52 U Gospodarskom dalmatinskom listu br 19 iz 1885. godine navodi se da poljodjelac treba štiti pti- ANNALES · Ser. hist. sociol. · 29 · 2019 · 1 155 Boris DORBIĆ & Milivoj BLAŽEVIĆ: POVIJESNI PRIKAZ UZGOJA I ZAŠTITE UKRASNIH PTICA U ŠIBENIKU TIJEKOM 20. STOLJEĆA, 141–162 Slika 11: Mogući izgled bošketa za lov (Foto: Boris Dor- bić, 2019). Slika 12: Sibirski češljugar-mutacija u kavezu. (Foto: Boris Dorbić, 2019; Više o sibirskom češljugaru u: Lozovina, 2003, 22–23). ce, jer mu tamane: kukce, ličinke, pauke, crve, miše- ve, gusjenice. Naše polovično narodno blago i narodna mu- drost ima dosta poslovica koja govore o ptica- ma i poljodjelstvu, poput one: Tko se boji vra- baca, nek proso ne sije ili Ptice nebeske niti oru ni kopaju, za njih se brine Otac nebeski. Naime, katolički odgoj mladeži oduvijek je u Dalmaciji govorio o pticama, njihovom biblijskom znače- 53 DAŠI-203, br. spisa 444, općina Zlarin od 8. 04. 1922. 54 Kazivanja mr. sc. Milivoja Blaževića: Šibenski slikar Zvonimir Rakamarić bio je rodom s otoka Zlarina. Projektirao je Vijenac za „slavoluk“koji su se izrađivali pri dolasku kralja Aleksandra u Šibeniku na poljani i obali u Šibeniku. „Slavoluk“ je izrađen od drva i omotan cvjetnom dekoracijom (Dorbić i Temim, 2016). 55 Dokument bb, statistika općine Šibenik od 21.03.1911. Iskaz divljači i škodljivih životinja ulovljenih kroz godinu 1910. Fond HR- DAŠI-203: lovstvo, lovci i lovačka udruženja Šibenika i Skradina (1839.–1985) nju, simbolici i uvijek je Crkva uništavanje ptica i ptičjih gnijezda „držala grijehom“. Međutim, tradicija sakupljanja jaja i ulova ptica u Dalma- ciji bila je duga, a uvijek je bilo i onih koji nisu slušali Boga ni Zakona, kršeći kršćanski nauk i zakonske propise, poglavito kada su u pitanju bile „ptice pjevice“ (Gizdić, 1998, 14). Godine 1922. predsjednik lovačkog društva u Ši- beniku bio je i njegov osnivač, tadašnji kotarski agro- nom ing. Vinko Anzulović. On je potpisivao najamne ugovore Lovačkog društva u Šibeniku, pa tako i s upra- vom Općine Zlarin za uzgoj divljači na otoku Sestra velika i Drvenik, kao i za zaštitu ptičjih gnjezdišta. 53 Statistiku o godišnjem ulovu za godinu 1910. sproveo je općinski pisar Zvonimir Rakamarić. 54 U to vrijeme još nije postojalo lovačko društvo. Od 16 evidencija iz tog dokumenta na ptice se odnosi devet rubrika. I to: jarebica ili grivna 280 kom, jarebica kršna 460 kom, prepelica 700 kom, šljuka (bena) 120 kom, div- ljih pataka 180 kom, jeina (ćuka) 35 kom, golubova i sokola 300 kom, vrana i svraka 15 kom itd. 55 Tako se pronalaze i podaci gdje je Savezno lovač- ko udruženje Šibenik 09. 11. 1934. uputilo upravi Gradskog poglavarstva dopis o mnogim neovlaštenim radnjama oko hvatanja jarebica i drugih ptica. Iz do- pisa: „Ovakav način je najopasniji te može da dovede ANNALES · Ser. hist. sociol. · 29 · 2019 · 1 156 Boris DORBIĆ & Milivoj BLAŽEVIĆ: POVIJESNI PRIKAZ UZGOJA I ZAŠTITE UKRASNIH PTICA U ŠIBENIKU TIJEKOM 20. STOLJEĆA, 141–162 Slika 14: Lokalitet-Jadrtovac-Streljana (Foto: Boris Dorbić, 2017). Slika 13: Lokalitet-Srima Prižba (Foto: Boris Dor- bić, 2017). do potpunog iskorenuća ptica sapinjanjem ploča za hvatanje jarebica i kamenjarki pa je stoga po Zakonu zabranjen.“ 56 U arhivskim spisima postoje i podaci o uništava- nju „štetnih ptica“ o čemu se tada vodilo više pažnje nego u modernom razdoblju. Postupci u predmetu uništavanja vrana i čavki koje pronalaze gnijezda korisnih ptica kada kljuju i piju njihova jaja pa uništavaju korisne ptice pjevice koje služe u lovu kao npr. rebice, prepelice i dr. Ti su postupci predmet jedne veće akcije oko uništavanja tih štetočinja. Šire o načinu postupanja iznosi ing. Ivo Čeović, u Zagrebu u knjižice Trovanje vrana izdane u Vinkovcima 1935. godine. Ovaj raspis je lovačkom udruženju u Šibeniku i Benkovcu pokraj Zadra po- slalo Ministarstvo poljoprivrede aktom br. 39059/IV., dana 28. 5. 1937. godine na Bansku upravu, veteri- narskog odsjeka u Splitu. 57 Lovačko društvo u Vodicama na sjednici Upra- ve kotarskog lovačkog društva 21. 11. 1945. godine usvaja odluku o dozvoli lova „Letača grabežljivaca (sokoli, orlovi, škanjci) kao grabežljivaca zvijeri da se mogu u svako doba godine ubijati 58 U dole navedenim redcima dan je kronološki pre- gled o odstrelu pojedine štetne i korisne pernate div- ljači na različitim lovištima Šibenika i okolice. Lovačko društvo Plavi Jadran iz Vodica 07. 9. 1953. prihvaća odluku o odstrelu: jarebica kamenjar- 56 DAŠI-203, Spis Gradskog poglavarstva u Šibeniku br. 11753 od 14. 11. 1934. 57 DAŠI-203, Spis Gradskog poglavarstva u Šibeniku br. 11753 od 14. 11. 1934. 58 DAŠI-203, Spis br. 10., 03. 11. 1945. 59 DAŠI-203, Spis br. 104/53 od 11.09.1953. 60 DAŠI-203, Izvještaj plana lovne privrede za 1960/61. god. 61 DAŠI-203, Spis br. 3153/1-80., 1980. ki 200 kom, jarebica poljskih 500 kom, grlica 50 kom, divljih pataka i gusaka 50 kom i vrana 60 kom. Sve je učinjeno radi rezultata ispitivanja stanja ptica na terenu i kontrole priploda divljih ptica 59 Izvještaj plava lovne privrede u kotaru Šibenik za 1960. godinu donosi podatak da je na teritoriju nad- ležnosti Lovačkog društva Šibenik evidentirano 1800 poljskih jarebica (trčki) sa predviđenim priplodom u 1961. godini od 1800 komada. Za odstrel je bilo pred- viđen 300 jarebica. Jarebica kamenjarki je bilo 1700 kom uz priplod od 1700 kom, a za ostrel je predvi- đeno 400 kom. Divljih golubova je bilo 100 kom uz priplod od 150 kom, pa je za odstrel predviđeno 100 komada. Od ostalih ptica za odstrel je evidentirano: jastreba 15 kom, kobaca 15 kom, vrana 600 kom i svraka 40 komada. 60 Godine 1980 registrirana su sljedeća lovačka druš- tva: Lovačko društvo Šibenik-lovišta u Šibeniku i oko- lici, Lovačko društvo Krka-lovišta u Lozovcu, Lovačko društvo Kamenjarka iz Tribunja-bez lovišta i Lovačko društvo Plavi Jadran iz Vodica. Lovišta su bila na ši- rem području Vodica. Ocjenu o formiranju lovišta 19. 5. 1980 utvrdio je općinski komitet za privredu S. o. Šibenik. Utvrđene su i markirane granice lovišta radi prirodnog zaokruživanja u prostoru. Za Lozovac lovi- šte počinje od masiva Trtar do Orlovače na koti visi- ne 449 m, sa sjeverne strane, a južno od toga prema moru je lovište lovačkog društva u Šibeniku. 61 ANNALES · Ser. hist. sociol. · 29 · 2019 · 1 157 Boris DORBIĆ & Milivoj BLAŽEVIĆ: POVIJESNI PRIKAZ UZGOJA I ZAŠTITE UKRASNIH PTICA U ŠIBENIKU TIJEKOM 20. STOLJEĆA, 141–162 Tablica 3: Ptičje vrste koje poljodjelac treba zaštiti iz 1885. godine (Gizdić, 1998, 14). 1. Božji kokot 13. Dijetao 25. Grmuša penjavica 37. Maroša 49. Stejnad 61. Vrabac planinski 2. Bjelorepi perdavci 14. Drožak 26. Grmuša konopljarka 38. Modrovoljka 50. Sove noćne 62. Vuga 3. Čurlin 15. Drozd bijeli 27. Grmuša pjegava 39. Modrokos 51. Segan 63. Vinar 4. Cikuš 16. Drozd grivasti 28. Grmuša močvarica 40. Muholovke 52. Švraka morska 64. Vijoglava 5. Crvenorepa 17. Drozd kameničar 29. Grmuša ševatica 41. Piljuga 53. Slavuj 65. Zeba planinista 6. Crvenorepa pitoma 18. Fratrić 30. Kobac 42. Puzavac 54. Strujak 66. Zeba češljuga 7. Crvenovoljka 19. Fiste 31. Krivokljun 43. Pliske 55. Sjeniri 67. Zeba zelenka 8. Carica 20. Grmuša milopjevka 32. Kanja 44. Pužavice 56. Ševrljuga 68. Zeba žuta 9. Cverg 21. Grmuša bjelica 33. Kosir 45. Soko zidinar 57. Tostokljun 69. Zeba konopljanska 10. Čavka 22. Grmuša crnoglavka 34. Kos 46. Sova ptelar 58. Tkalac 70. Zeba zaborica 11. Drozd melar 23. Grmuša čupavka 35. Kukavica 47. Sojka 59. Trtak 12. Drozdej 24. Grmuša vrlarka 36. Lastavice 48. Sećikun 60. Vrabac domaći LITERATURA ZA LJUBITELJE PTICA Literatura za ptičare uzgajivače i ljubitelje je bila oskudna u razdoblju nakon 70-ih godina 20. stoljeća (Slika 16). Bili su dostupni časopisi iz Srbije, Zov i Dobro jutro koji su bili namijenjen isključivo ljubite- ljima ptica i ostale sitne peradi. Nešto specijaliziraniji časopis na hrvatskom jeziku bilo je Glasilo zagrebač- kog društva za zaštitu i uzgoj ptica i ribica. Ono je i najstarije hrvatsko ornitokulturno društvo za uzgoj ptica i ribica osnovano još daleke 1925. godine. Ča- sopis je bio kvalitetan (u boji) za ondašnje ornitofilske prilike. Sadržavao je kvalitetne članke o uzgoju, pre- hrani, veterini i ocjenjivanju različitih ukrasnih ptica, kao i manji broj članaka iz akvaristike. Članke su pi- sali iskusniji uzgajivači, ornitološki suci, znanstvenici i razni stručnjaci iz ornitokulture. Velik broj članaka je preveden iz talijanskih i njemačkih časopisa, npr. Ucceli-a itd. Ovaj časopis je bio uglavnom namije- njen za članove zagrebačke udruge. Godine 1998. započinje izlaziti časopis Batuda, kao časopis Save- za ornitoloških društava Dalmacije, nalik na Glasilo. Glavni urednik mu je na samom početku bio Sinaj Bulimbašić te nešto kasnije Duško Matošić, dipl. ing. koji je napisao i više kvalitetnih stručnih knjiga iz or - nitokulture, namijenjene početnicima i uzgajivačima. U ranijem vremenskom razdoblju, nekoliko desetlje- ća prije, također je tiskano nekoliko stručnih knjiga za uzgoj kanarinaca i papiga autora: Bore Vasića, Ive Franića, Andraševića i Vistričkog, Prašnikara i Bulim- bašića i dr. Sva su ta izdanja davala osnovne napome- ne za uzgoj navedenih ptica. ZAKLJUČAK Počeci uzgoja ukrasnih ptica na području Šibenika uglavnom su vezani za uzgoj i držanje pojedinih ptica pjeva (češljugari, zelenduri, žutarice i dr.). Modernije razdoblje uzgoja i držanja ptica na području Šibeni- ka započinje poslije 1912. godine. Držanje i uzgoj ANNALES · Ser. hist. sociol. · 29 · 2019 · 1 158 Boris DORBIĆ & Milivoj BLAŽEVIĆ: POVIJESNI PRIKAZ UZGOJA I ZAŠTITE UKRASNIH PTICA U ŠIBENIKU TIJEKOM 20. STOLJEĆA, 141–162 ptica je tradicija kroz čitavo 19. stoljeće što se dovo- di u vezi modernizma u kontekstu socijalno-životnih uvjeta u Europi toga vremena. U razdoblju iza 70-ih godina 20. stoljeća razvoj hrvatske ornitokulture je stagnirao za europskim zemljama. Formiranjem orni- toloških udruga uzgajivači su počeli nabavljati kva- litetnije ptice, učiti o suvremenom uzgoju i izlagati ptice na klupskim i državnim izložbama. Neki od njih su postizali i dobre rezultate. Uglavnom su uzgajali kanarince boje. To je bilo vrijeme kada su se ljudi puno više družili nego danas. Splitska ornitokultura je bila razvijenija od Šibenske. Godine 1990. Jugo- slavenska ornitološka udruženja su organizirali Svjet- sku izložbu ptica što je bio veliki zahvat za društva i tadašnju državu. Iza 1990. godine stagnira uzgoja ptica pjevica, prvenstveno radi ratnih događaja ali i loših gospodarskih prilika. Ovaj povijesno-sociološ- ki prikaz razvoja ornitokulture i ornitofilije može biti svojevrsni „memento“ na nešto lijepo i minulo, kada nam se u današnjem modernom vremenu gdje vrije- me predstavlja novac nešto slično ne može vratiti na istovjetan način. ANNALES · Ser. hist. sociol. · 29 · 2019 · 1 159 Boris DORBIĆ & Milivoj BLAŽEVIĆ: POVIJESNI PRIKAZ UZGOJA I ZAŠTITE UKRASNIH PTICA U ŠIBENIKU TIJEKOM 20. STOLJEĆA, 141–162 A HISTORICAL REVIEW OF BREEDING AND PROTECTION OF ORNAMENTAL BIRDS IN ŠIBENIK DURING THE 20TH CENTURY Boris DORBIĆ University of applied science „Marko Marulić“ in Knin, Department of Karst agriculture, Petra Krešimira IV. 30, 22300 Knin, Croatia e-mail: bdorbic@veleknin.hr Milivoj BLAŽEVIĆ 8. dalmatinske udarne brigade 20, 22000 Šibenik, Croatia e-mail: milivoj.blazevic@gmail.com SUMMARY Breeding of bird species belonging to European fauna has always been a part of the trivial Dalmatian urban tradition in Šibenik. A more notable commencement of breeding of other ornamental bird species and the canaries dates back to 1960. Breeding of pigeons and other small-sized poultry breeds was not common in Šibenik. Orna- mental birds and canaries used to be bred only sporadically together with birds belonging to European fauna. The Society for Breeding and Protection of Birds was founded in Šibenik at the beginning of 1980’s. A large number of club exhibitions was organised in addition to the promotion of modern breeding and protection of birds in the nature. It was at that point that progress in ornithological culture became evident in relation to the previous period, yet it could not be compared with more advanced ornithophilic countries (Italy, France or Belgium). At the beginning of the 1990’s the awareness was considerably raised concerning the protection of birds belonging to European fauna whose foundations were laid long ago during the Austrian rule in the second half of the 19 th century. The paper provides a historical review of breeding and protection of ornamental birds and poultry in Šibenik during the 20 th century through exposition, data collected from professional literature and archival data. Keywords: Šibenik, historical review, breeding, protection, ornamental birds and poultry ANNALES · Ser. hist. sociol. · 29 · 2019 · 1 160 Boris DORBIĆ & Milivoj BLAŽEVIĆ: POVIJESNI PRIKAZ UZGOJA I ZAŠTITE UKRASNIH PTICA U ŠIBENIKU TIJEKOM 20. STOLJEĆA, 141–162 IZVORI I LITERATURA Alidžanović, E. (2018): E. Alidžanović, rođen u Bosni i Hercegovini, umirovljenik, usmena povijest, zabilježeni tekst kazivača. DAŠI–203 – Državni arhiv u Šibeniku (DAŠI), Lovstvo, lovci i lovačka udruženja Šibenika i Skradina (1839.-1985), fond 203. DAŠI–ZH – Državni arhiv u Šibeniku (DAŠI), Zbirka hor - tikultura (ZH), fond 165. DAŠI–ZP – Državni arhiv u Šibeniku (DAŠI), Zbirka po- ljoprivreda (ZP), fond 165. DAŠI–ZŠ – Državni arhiv u Šibeniku (DAŠI), Zbirka šu- marstvo (ZŠ), fond 165. Dorbić, J. (2012): J. Dorbić, rođen 1957. godine u Šibe- niku, umirovljenik, usmena povijest, zabilježeni tekst kazi- vača. Dorbić, J. (2017): J. Dorbić, rođen 1957. godine u Šibe- niku, umirovljenik, usmena povijest, zabilježeni tekst kazi- vača. Ivančević, M. (2008): pok. M. Ivančević, rođen 1926. godine u Šibeniku, umirovljenik, usmena povijest, zabilje- ženi tekst kazivača. Marton, I. (2012): I. Marton, međunarodni ornitološki sudac, usmena povijest, zabilježeni tekst kazivača. Milić, N. (2007): pok. N. Milić, umirovljenik, usmena povijest, zabilježeni tekst kazivača. Piližota, I. (2018): I. Piližota, rođen 1945. godine u Ši- beniku, umirovljenik, usmena povijest, zabilježeni tekst ka- zivača. Rupić, Z. (2012): Z. Rupić, rođen 1958. godine u Ši- beniku, umirovljenik, usmena povijest, zabilježeni tekst kazivača. Vučemilo, M. (2012): M. Vučemilo, rođen 1958. godine, umirovljenik, usmena povijest, zabilježeni tekst kazivača. Antičević, V. (2013): Najuspješniji uzgajivači križanaca i europskih ptica na prvenstvima Hrvatske od 1992. do 2012. godine, Nova Batuda – Časopis za uzgajatelje i ljubitelje pti- ca, KUP-Klub uzgajatelja papiga, 16, 3, 25–29. Bulimbašić, S. (2012): Ptice u masliniku. Stručni skup „Ornitokultura, zaštita ptica i okoliša Mediterana s Među- narodnim sudjelovanjem. Šibenik, Udruga za zaštitu i uzgoj ptica „Mihovil“, 71–81. Ćubelić, I. (1998): Izvješće s redovne godišnje skupštine u Splitu. Split, Zbor ornitoloških društava Dalmacije, 1, 1, 4. Dorbić, B. & E. Temim (2015): Povijesni pregled razvoja vrtlarstva i krajobraznog uređenja Šibenika i okolice u raz- doblju 1945.–1985. godine. Annales, Series Historia et Soci- ologia, 25, 3, 637–650. Filipić, M. (2009): Grdelinu moj lipi. Nova Batuda – Ča- sopis za uzgajatelje i ljubitelje ptica, KUP-Klub uzgajatelja papiga, 12, 5, 4. Gizdić, Š. (1998): Zaštita ptica u Dalmaciji prije 125 go- dina. Batuda, Zbor ornitoloških društava Dalmacije, 1, 2, 14. Greguš, F. (1999): Uzgoj kanarinaca u Dubrovniku prije šezdesetak godina. Batuda, Savez ornitoloških društava Dal- macije, 2, 1, 15. Kralj, J. (2005): Rijetke vrste u Hrvatskoj – II. izvješće Hrvatske komisije za rijetke vrste. Larus – Godišnjak Zavo- da za ornitologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetno- sti, 49, 1, 37–50. Krnčević Rak, M. (2012): Kazivanja o šibenskom ptičar - stvu. Stručni skup „Ornitokultura, zaštita ptica i okoliša Me- diterana s Međunarodnim sudjelovanjem. Šibenik, Udruga za zaštitu i uzgoj ptica „Mihovil“ Šibenik, 35–40. Krnčević, Ž. & K. Krnčević (2012): Ptice u mitovima i le- gendama. Stručni skup „Ornitokultura, zaštita ptica i okoliša Mediterana s Međunarodnim sudjelovanjem. Šibenik, Udru- ga za zaštitu i uzgoj ptica „Mihovil“ Šibenik, 57–62. Krpan, M (1962): Prilog poznavanju kopnenih kralje- žnjaka splitske okolice i bliže Zagore. Publikacija Pedagoške akademije u Splitu br. 4. L. B. (1998): Ptice kao životni timbar. Batuda, Zbor orni- toloških društava Dalmacije, 1, 1, 7. Lozovina, M. (1997): Češljugar. Glasilo Zagrebačkog društva za zaštitu i uzgoj ptica i ribica, 4, 33, 3–5. Lozovina, M. (1999): Pjev češljugara urođeni pjev. Batu- da, Savez ornitoloških društava Dalmacije, 2, 1, 8–9. Lozovina, M. (2002): Ptičarstvo: Ornitofilija i ornikultura. Batuda, Savez ornitoloških društava Dalmacije, 5, 3, 6–8. Lozovina, M. (2003): Sibirski češljugar Carduelis car- duelis major. Batuda, Savez ornitoloških društava Dalma- cije, 6, 3, 22–23. Marguš, D. (2012): Zaštićene i rijetke ptice Nacionalnog parka Krka. Stručni skup „Ornitokultura, zaštita ptica i oko- liša Mediterana s Međunarodnim sudjelovanjem. Šibenik, Udruga za zaštitu i uzgoj ptica „Mihovil“ Šibenik, 63–70. Matošić, D. (2002): Dvadeset godina društva Marjan. Batuda, Savez ornitoloških društava Dalmacije, 5, 4, 20–21. Matošić, D. (ur.) (2003): Iz povijesti izložbi ptica (I). Ba- tuda, Savez ornitoloških društava Dalmacije, 6, 2, 20, 18–19. Matošić, D. (2004): Kanarinci stasa. Split, Marjan-tisak. Matošić, D. (2011): Dokimologija i ocenjivanje ptica. Avi-fauna: stručni informativni bilten Organizacije sudi- ja-ocenjivača ptica Srpske ornitološke federacije, 19, 48–51. Stošić, K.: Rukopisi don. Krste Stošića. Muzej grada Ši- benika. Travica, D. (2003): Ornitofilija u budućnosti. Batuda, Sa- vez ornitoloških društava Dalmacije, God 6, 2, 16. Tutman, I. (1998): Efikasnija zaštita ptica. Batuda, Zbor ornitoloških društava Dalmacije, 1, 1, 17. Vasić, B. (1971): Kanarinci šumske pevačice i papagaji. Beograd, Zadružna knjiga. Vistrička, Z. & S. Andrašević (1985): Kanarinci i papige. Zagreb, Nakladni zavod Znanje. Voous, K. H. (1960): Atlas of European Birds. Edinburgh, Nelson. Znaor, D. (1996): Ekološka poljoprivreda. Zagreb, Na- kladni zavod Globus d. o. o.