GRAFIČKI LISTOVI DVOJICE NÜRNBERsKIH MAJSTORA XVI. STOLJEČA BRAČE BEHAMA U VALVAZOROVOJ Z B IR C I Dr. Stella U b e 1, Zagreb Medu mnogobrojnim listovima, koje je sakupio i uredio slovenski polihistor Ivan W eickhard Valvasor, ima i raznijerno velik broj otisaka sa drvoreza, bakroreza i bakropisa od dvojice m ajstora iz kruga četvo- rice iz Niirnberga. N ürnberg poslije 1500. g. s obzirom na um jetnost stoji na prvom m jestu m edu njem ačkim gradovima. To je doba reform acije. Najveca slikarska um jetnička djela Njem ačke u prvoj polovini XVI. stoljeca nisu plod hum anizm a i renesanskih utjecaja iz Italije, nego reform acije, a s njezinom historijom usko je povezan N ürnberg. U središtu novog um jet- ničkog pokreta stoji A. D ürer. Broj njegovih direktnih učenika nije velik, ali se utjecaj njegove um jetnosti odrazio i izvan N ürnberga, po- svuda po Njem ačkoj, gdje se je bavilo slikarstvom . Posije njegove sm rti, u drugoj polovini XVI. stoljeca, očividno je, da um jetnost u Njem ačkoj postepeno pada, gledano s likovno-um jetničke strane. U nutranji jaz izm edu prve i treče četvrti XVI. stoljeca pojačan je i vanjskim raz­ logom: u kratkom su vremenu jedan za drugim poum irali najbolji m aj- stori (Diirer 1528.; iste godine i mladi Vischer, 1529. stariji Vischer i G rünw ald), dok Holbein 1532. odlazi po drugi put iz svoje domovine i više se ne vrača. A baš je on bio pozvan, da predvodi m ladu generaciju. Vezu m edu starijom i mladom generacijom čini grupa četvorice iz N ürn­ berga: brača Beham, J. Pencz i nepoznati monogramist I. B., koji su po malim form atim a svojih listova poznati pod imenom Kleinmeister. Oni spadaju u krug posljednjih D ürerovih učenika te su stvarno artistički visoko razvijeni epigoni, ali su usprkos tome značajni u krugu ostalih m ajstora, koji su radili u sličnom stilu, jer su na svoj način upotpunili Diirerov rad zašavši u područja, koja je njihov veliki učitelj tek po- vremeno dodirnuo. Ovi m ajstori svojim radovim a postaju posrednici, preko kojih se um jetnost proširila m edu široke mase pučanstva, a Nje- m ačka je dobila m aterijal kakvog u to vrijem e nema nijedan narod. Sredinom XVI. stoljeca pojavljuju se teme moralnog značaja kao zasebni ogranak u grafičkoj um jetnosti. U prvim počecima naglašena je edukativna tendenci ja, ali kasni je se te značajke sve više i više gube. Javljaju se prikazi ljudi i dogodaja jednog specifičnog staleža, seljačkog, u raznim njegovim životnim zgodama prikazani onako, kako ih gleda čovjek iz grada. K idturnohistorijska vrijednost Kleinmeistera leži u tome, što oni ne p rikazuju samo prilike i život več spomenutog staleža, nego i gradanskog, koji je u XYI. stolječu postigao vrhunac svoga raz­ voja. S tih listova izbija zasebna originalnost s ugodajem dobročudnog hum ora i njim a je postavljena osnova ilustrativne um jetnosti. Rad četvorice iz N ürnberga slijedio je velik niz grafičara XVI. sto- lječa ne samo u Njem ačkoj, nego i u ostalim zem ljam a Evrope. Vrlo je interesantno, da su svi ti m ajstori uzim ajuči teme iz biblije ili iz antikne historije stavljali sve u okvir svoga vrem ena i prostora. Načelo autentič- nosti k raja i kostim a još se nije bilo uvriježilo. Baš ta bezbrižnost koja je potpuno ignorirala kasnija shvačanja upravo i daje draž tim listo- vima. Gotovo i nema životne zgode, koju oni nisu fiksirali. Vanredno su interesantni i prikazi nekadanjih gradova, kao i brojni portreti važnih ličnosti XVI. stolječa. Zbog pom anjkanja autentičnih podataka ne može se ustanoviti, da li je autor radio prem a živom modelu, ili su ti portreti samo plod um jetničke mašte. Svakako je značajno da se klone svakog prizora, u kojem bi dolazilo do potrebe prikazivanja kojeg duševnog konflikta. Vidi se, da im je izraz lica pojedinih likova bio potpuno spo- redan. Svim tim m ajstorim a Njem ačke iz XVI. stolječa svojstvena je jedna osnovna linija, realističko izražavanje. Strani talijansko-renesansni utjecaj odrazuje se samo u dekorativ­ nim eleinentim a, specifično u ornam entu, ali osnovni ton ostaje značajno njem ački. K arakteristično je za m ajstore niirnberškog kruga, da su vrlo rijetko izradivali teme sakralnog karaktera. Vjerojatno su razlog tome socijalno-vjerska previranja, koja su se tokom XVI. stolječa odvijala u Njemačkoj. Uglavnom tretiraju teme iz historije i svakidašnjeg života u izradi i stilizaciji narativnog karaktera. Pod dojmom sve jačeg pro d iran ja hum anističkih nauka niirnberški m ajstori vrlo cesto izraduju teme iz antikne legende i historije, koje po toj vrsti likova postaju pristupačne i širim slojevima pučanstva. O ni su osim toga izradili čitave nizove raznih alegoričnih likova, koji prikazuju kreposti i ljudske mane, godišnje dobe i planete. Gledamo li te radove s likovnog gledišta, vidi se, da je autore u glavnom zanimao akt, a mnogo m anje pažnje i interesa posvetili su samom sadržaju. U tjecaj talijanske um jetnosti dolazi najviše do izražaja u ornam entu. U tom pravcu nisu bili vezani tradicijom ni za D ürera, ni za bilo kojeg drugog njemačkog m ajstora. Ta vrsta listova uglavnom je služila kao predložak raznim obr- tim a, a najviše zlatarim a. O rnam enat izraduje večinoma na crnoj poza- dini. Važno mjesto zaum zim a groteska, osim toga jav ljaju se vitice sa životinjskim likovima. a kao veze ponegdje vaze ili maske. Stilizacija životinjskih likova je realistična, a motivi biljnog k arak tera sasina su šem atski stilizirani. S vremenom grafičari sve m anje vode brigu o prak- tičnoj prim jeni ornam enta, fantazija postaje slobodnija i bogatija, orna­ m enat gubi geom etrijsku pravilnost ter postaje nesim etričan. O životu brače Behama iz N ürnberga vrlo se malo zna, ali su po­ znati po svojim mnogobrojnim grafičkim listovima. Njihova se imena prvi put jav ljaju u ateističko-kom unističkim nem irim a, koji prate refor- m aciju u Niirnbergu. M edutim su i brača Beham, kao i ostala dvojica iz N iirnberga kasni je prešla u norm alni, gradanski kolosi jek. Težište n j i - Sl. 183. H. S. Beeham. Sv. O bitelj pod šatorom (drvorez) hova rad a usm jereno je na tiskarni grafiku, a s obzirom na tehniku više su se bavili bakrorezom negoli drvorezom. Tehniku bakroreza svladavali su elegantnom lakočom. Kompozicije su skladne, tipovi su prikazani na antikni način, što je onda bilo opcenito usvojeno. Uzori bili su im D ürer, M arc Anton Raim ondi i njegov krug. N ajznačajniji u krugu četvorice je B artel Beham, m ladi brat Hansa Sebalda Behama. On je uspio da, iako je radio u malom form atu, po- stigne utisak velikog stila savremene talijanske um jetnosti. Buduči da je on vrlo rano umro, postaje poznatiji i u svoje vrijem e slavniji stariji b rat Hans, koji je bio jednostavnija um jetnička ličnost negoli brat, ali je baš zbog te osobine bio bliži širokom krugu pučanstva. Njegovi po- četni radovi stoje pod utjecajem Diirerovim, a kasnije regenburških m aj- stora, naročito A ldorfera. Taj utjecaj dolazi do izražaja na bakrorezim a i bakropisim a, koje je izradio u vremenu od 1519 do 1521. Tehnika tih ranijih radova s usko poredanim , vrlo nježnim potezim a, koji proizvode slikarski ugodaj, podsječa na A ltdorfera. Diirerove značajke vidimo u moralnom elementu, koji se več vrlo rano javlja u radovim a H. S. Beha­ ma i u nekim pojedinostim a stilizacije: u jako naglašenoj m uskulaturi tijela, u prijelom im a pada nabora haljina i u potezu linije crteža. Inspiriran od Marc A ntuna nastoji da pogodi renesansni način i stil, ali mu to mnogo slabije uspijeva negoli m ladem b ratu Bartelu. Što se tiče invencije njegovi su kasniji radovi mnogo slabiji, ali je tehnika virtuozna. To je vrijem e ispunjeno kopiranjem i vrlo često preradom bakroreza m ladega brata, a i vlastitih iz razni jih godina. Rano je bio odličan crtač, p a zato su otisci s drvoreza mnogo značajniji negoli oni s bakroreza. U tehnici bakropisa nije uspio. Otisci su nejasni, nekako razvodnjeni, što naročito dolazi do izražaja na listovim a inaloga forT m ata. Od godine 1531. dalje, pune četiri godine bavi se drvorezom. Ti su otisci im ali da služe kao ilustracije za knjige izdavača C hristiana Egenolfa. Za to vrijeme je zapustio bakrorez, a kad se poslije četiri godine vrača toj tehnici, izradio je svoje najbolje radove, genre-prikaze iz seljačkog života. Ti radovi pokazuju več potpuno izgraden stil. Likovi su zbijeni i krepki, realni tipovi njegova k raja i vremena, prikazani bez ikakva idealiziranja, s jakim prizvukom čulnosti. C rtež je vrlo dobar, a plastičnost likova izradena je u punom osvjetljenju. Sjenčanja su oprezno rasporedena, tako da nema ostrih kontrasta crno-bijelog. Opseg tema, koje je obradio II. S. Beham, bio je vrlo velik i različit. Medu ostalim rezao je i razne ornam ente kao predloške lončarim a, zlatarim a i tkalcim a. N a tim se listovim a odražava njegova bogata fantazija, osje- čaj za harm oničan raspored i briga oko obrade svakog i najm anjeg detalja. Nakon odlaska iz N iirnberga opaža se neko kolebanje u radu i sve veče prik lan jan je načinu m ladega b rata B artela i tem am a iz antikne legende i historije. U to vrijem e nastaju nizovi različitih alegorija. Stil H. S. Behama takoder se izm jenjuje. N astale su oštre linije i krepki, puni likovi, koji su zam ijenjeni krhkim , suptilnim pojavam a, izradenim nje­ žnim i finim potezima. T aj preokret u stilu na štetu je prvotnog rada i stvaranja te konačno dovodi autora u stadij vještog obrtnika. Sl. 184. II. S. Bechani, K rista polažu u grob (drvorez) H. S. Beham označuje svoje radove s dvije vrsti monograma. U ra- nijem monogramu javlja se slovo P, naim e HSP, a na kasnijim mjesto P dolazi B = HSB. Prem a S andrartu listovi s prvim monogramom rezani su još u Niirnbergu izm edu 1519. do 1530. i s drugim u vremenu od 1531. do 1549. u F rankfurtu. U Valvazorovoj zbirci čuva se razm jerno velik broj listova H. S. Be- ham a različite kvalitete. Broj otisaka s drvoreza je nažalost vrlo malen. Zbirka ima samo 5 originalnih listova, a od toga jedan duplikat lista So. obitelj. Ovaj je list vrlo dobro sačuvan a otisnut je sa malko ošte- čene ploče. C rn zagasili ton s ublaženim kontrastom crno-bijelo govori. Sl. 185. H. S. Becham, Rasipni sin pase svinje (bakrorez) da se radi o otisku ranijeg datum a, iako ne baš prvog stanja ploče. Kom pozicija grupe podsječa na D iirera, a isto tako i stilistički zalivat. To dolazi naročito do izražaja u širokim naborim a M arijine haljine, u stilizaciji suhih, čvorastih grana drveta i šiljastili listova trave, sasma lijevo na slici. Križno sjenčanje je radeno vrlo škrto, što je značajno za prvu periodu rada. U zbirci postoji i drugi otisak ovog drvoreza s istim značajkam a kao i gore opisani, samo je naknadno koloriran. List je signiran desno gore ranim monogramom HSP. D rugi otisak s drvoreza prikazuje So. obitelj pod satovom (Madona pod šatorom) (sl. 183). Kom­ pozicija je u form atu m anjem nego prva, ali po jačini izražaja i monu­ m entalnosti zalivata ne zaostaje za prvoni. U nekim detaljim a osječa se još Diirerov utjecaj. G lava m uškarca, što proviruje desno dolje, naročito po položaju podsječa na Josipovu glavu na Diirerovu bakrorezu Madona sa skakaocem. Motiv tog drvoreza je kopija Rafaelove Madone s riboni. Na ovom radu je mnogo jači utjecaj Italije negoli domače tradicije. Lik Madone razlikuje se od svili njegovih M adona svojom vanrednom izra- žajnošču toplog osjecaja, koji je izražen u mirnom, ali zabrinutom licu, spuštenom pogledu i nježnom pokretu ruke pri dodiru djeteta. Koliko god postava djeluje monumentalno, ne izaziva ugodaj hladnoce i rep re­ zentativnosti. Ovim se drvorezoin H. S. Beham približio idealu velikog stila kao još nikada prije toga. Treci je otisak s drvoreza motiv iz Be- Sl. 186. H. S. Becliam, Iz serije Seljački svatovi iz 1537 (bakrorez) ham ova niza M uke Kristove, na kojem je Polaganje u grob (sl. 184). Prem a signaturi koja se nalazi na dva lista ovoga niza, vidi se, da je serija rezana godine 1535. O vaj je drvorez interesantan zbog svoje za­ sebne kompozicije, koja se potpuno razlikuje od radova niirnberških m ajstora. Uporede li se A ldorferovi listovi Muke Kristove, vidi se, da je Beliam u toni radu stajao pod njegovim utjecajem . Kompozicija je u zahvatu gotovo barokna. M edutim ona im a i nekili nedostataka. Koliko god je efektna grupa linija i m asa u igri svijetla nije jasno samo zbi- vanje i neki likovi, koji su stavljeni u duboku sjenu. Na drvorezu ima i nekili elem enata preuzetih od D iirera: čvorasta grana, ko ja se pruža iz kam ena šiljato svedenog luka i grančica uz lijevi rub v rata (Dürer, drvorez Sv. Jerolim a u špilji). Č etvrti list (drvorez) Žensko kupalište najslabiji je, kojeg ima zbirka, a p rip ad a njegovom kasnijeni radu. Ideju teme očito je preuzeo od Dii­ rera, njegova crteža Zensko kupalište, iz g. 1496 koji se nalazi u Bremenu. Postoje neke sličnosti u pojedinim elem entim a (drveni sudovi i oblici k ap a na glavam a žena), ali je interieur dan u sasma drugom stilu. Kod Behaina je arhitektonski prostor riješen u stilu talijanske renesanse, a isto tako i okrugli okvir samoga prikaza. Prostor je p retrp an mnogo- brojnim , nagim likovim a žena i djece gojaznih oblika, te je očito, da je Behama ovdje zanim ao ak t sam za sebe. Po form atu je to jedan od naj- vecili, koje je izradio, te se izdvaja iz kmiga m alih, koji su značajni u njegovu radu. U tehnici gotovo i ne upotrebljava križno šrafiranje, iako je drvorez iz kasnijeg vremena. Likovi su m odelirani snažnim potezom, ali nem a oštrih kontrasta svijetla i sjene. Monogram HSB nalazi se na sred n jo j rozeti stropa. Valvazorova zbirka ima 91 originalni otisak s bakroreza. To su otisci nepotpunih serija: Priča o rasipnom sinu, Herkulooi radovi, Sedam slobodnih umjetnosti, Dvanaest apostola, Četiri evandelista, Vrlina i mana, Seljačke soadbe, Seoske povorke, Seoske svečanosti, a ima i po- jedinačnih listova. Teme iz starog zavjeta zastupane su listovim a: Adam i Eva pod drvetom saznanja, Adam i Eva tjerani iz raja Lot sa kčerima i Job u razgovoru sa prijateljima. Svi ti listovi spadaju u kasniju pe- riodu, u vrijem e od 1536.—1547. List Adam i Eva u stoječem stavu otisak je s trečega stanja ploče, što se pozna po četvrtoj naslazi linija u poza- dini, koje prelaze preko donjih. O vaj je bakrorez zapravo kopija u ori- ginalnom položaju po radu njegova b rata Bartola, a izraden je godine 1543. List Adam i Eva u sjedečem stavu otisak je s prvog stanja ploče te djeluje kao da nije sasma dovršen. Prem a kom parativnom m aterijalu (Albertina) i Pauliu nije ustanovljeno, da li se možda ovdje ne radi o takozvanom pokusnom otisku. Bakrorez je izraden godine 1536. Van- redan otisak s bakroreza Job u razgovoru sa prijateljima, na kojem se još osi ječa utjecaj D iirera, izraden je 1547. godine. List zbirke p rip ad a drugom stanju ploče, što se pozna po biljnim vlakancim a, koji izviruju na vrhu prekinutog luka desno u pozadini. Kom pozicija je zaokružena, likovi su harm onično rasporedeni, potez je siguran i snažan, a osvjet- ljenje bez jak ih kontrasta. Križno šrafiranje sa efektom tam nocrne po- zadine upotrebljen je lijevo na plohi zida, što je značajno u njegovu kasnijem radu. Tipovi i njihova nošnja su savremeni, likovi su reali­ stični, bez uljepšavanja, onakvi, kako ih vidimo na njegovim najboljim bakrorezim a s prizorim a iz seljačkog života. S obzirom na veliki ma- terijal nemoguče je prik azati sve listove, koji se nalaze u zbirci. D onijet če se samo oni najznačajniji za njegov rad. U prvom redu Madona s djetetom koja drži u desnoj ruci papigu, a u lijevoj jabuku. Bakrorez je jedan od onih, koje je H. S. Bekam rezao po Bartelovu originalu s ne­ kim izm jenania. H. S. Bekam je u kom poziciju stavio iza M arijina lika granato stablo, kojega nem a na Bartelovu bakrorezu. Svakako je Hansov original, iako je kopija vandredno uspio rad, koji se po mekoci linija i vanredno finim rasporedom razlikuje od večine njegovih sam ostalnik K LOS WVCZEIV. Sl. 187. H. S. Becham ,B arjaktar i bu b n jar iz 1544 (bakrorez) radova. Bakrorez je rezan u protivnom položaju od Bartolova. Medu nje­ gove najbolje radove spada list Krist i Samaritanka na zdencu, koji ima zbirka. Usprkos malom formatu zadivljuje oko jednostavan i jasan ras- pored i vanredna preciznost u izradivanju detalja. Iste značajke im aju i tri lista iz niza Rasipni sin. Crtež i stilizacija su odlični. Kompozicija nije narušena nbacivanjem antiknili motiva. Sadržaj je postavio u svoje vrijem e i kraj, iznosi ga jednostavno, ne ističuči didaktičnu nam jeru. Na ovim se listovim a opaža, da mu je uspjelo istaknuti i psihološki mo- m enat, ne toliko na izrazu lica, koliko u pokretu i postavi. Križno šra- liran je nije nigdje upotrebljeno, kontrasti svijetla i sjene su um jereni. Prem a Pauliju, od te serije postoje listovi sa pet stanja ploča. List Gozbu u zbirci p rip ad a otisku prvog stanja, dok su ostala dva ili od trečeg ili četvrtog stanja. Svi su otisci signirani i im aju latinski tekst. Spomenute značajke dolaze do izražaja i na zasebnom listu s temom Sin pase svinje (sl. 185). Očito je, da je H. S. Behamu uzor bio D iirerov bakrorez iste teme. Form at bakroreza II. S. Behama je veči negoli onih iz niza o Ra- sipnom sinu. Bakrorez je rezan u godini 1538. U krajoliku pozadine osjeca se utjecaj A ltdorfera. Klečeči lik m uškarca u molitvi izraden je u snažnim linijam a, a prikazuje tip čovjeka iz naroda, koji su likovi najbolje uspjevali Hansu Sebaldu Behamu. N ajvredniji njegovi bakrorezi su prikazi seljačkog života. Jedan dio tih bakroreza izraden je poslije godine 1535., koje se vrijeme može sm a­ trati kulm inacijom u njegovu radu. Zbirka im a tri niza ovoga genra. Svadbenu svečanost iz godine 1537., Povorku i Seljačku svečanost iz go­ dine 1546. U isti taj genre i po temi i po kvaliteti spadaju i neki poje- dinačni listovi, koji su još p rije izradeni a to su Seljak i mladenka u plesu iz godine 1522. i Ljubavni par iz godine 1521. Niz Seljačka svečanost, koju P auli zove i Dvanaest mjeseci ima 10 listova. Na svakom pojedinom listu prikazan je plesni p ar (trinaest parova). Na ostalim listovim a izradena su D va muzikanta, Prizor sve­ čane gozbe i Tučnjave, a na dva lista prizori intim nog karaktera. Kom­ pozicije su sastavljene od više ili m anje ranijih radova brace Beham. Plesni parovi prem a napisim a predstavljaju mjesece. Cijeli niz izraden je u obliku friza a pojedine ploče izradene su tako precizno, da se jedna na drugu mogu prisloniti te čine dojam povezanosti. To se uostalom može opaziti i u samom krajnjem crtežu ploče i otiska. Od ovog niza postoje tako odlične kopije, da ih ni stručnjaci ne mogu raspoznati, a vjerojatno su to kopije izradene od samog H. S. Behama. Jedina razlika opaža se u monogramu HSB, koji je na listu (Bartsch, br. 163) urezan u pravilnom položaju, a koji list prikazuje tučnjavu, dok je na originalu monogram preokrenut. Prem a ovoj značajki list zbirke je odlična kopija, a ujedno i original, a isto tako i svi ostali otisci niza, buduci da su isto- vjetni sa ovim u načinu rada. Od niza Seljački svatovi zbirka ima 11 otisaka. Listovi su vrlo malog form ata a na svakome je prikazan samo jedan par u plesnom koraku na travnatoin terenu (sl. 186). Pozadina je prazna. Nekoji otisci zbirke su označeni brojevim a, a nekoji ih nemaju. Buduci da postoje listovi s bro- jem i bez broja. zaključuje se, da otisci zbirke p rip ad aju d vi m raznim serijam a. L T kvaliteti rad a i samog otiska nema nikakve razlike. Od trečeg niza Povorke zbirka ima samo tri otiska od osam. Form at listova je jednak onima iz niza Svadbena svečanost. Svi ti radovi s tem am a iz seljačkoga života daju vizuelno realni prikaz. Ti m ali listovi, koji se čine tako jednostavni, kao da su lagani crteži ili skice, sadržavaju i otkrivaju ingenioznost i znanje. Kompozi­ cije su vanredno izdiferencirane s obzirom na ravnom jernost masa, jasne u oblicima, a opet potpuno zaokružene u cjelokupnom zahvatu. Nijedan potez nije suvišan, svaki je na pravom mjestu ondje, gdje nešto treba, da se izrazi. Naročito su vidljive ove značajke na nizu Svaclbena sve­ čanost iz godine 1557. U tom je radu došao do izražaja osječaj za ritam kompozicije u kretanju. O d zasebnih listova seljačkoga genra ima zbirka radove, koji su rezani prije spom enutih i koji su s obzirom na stilizaciju i tehniku van- redno uspjeli. To je list, koji prikazuje m ladenku u plesu sa Seljakom, S l . 1 8 8 . H . S . B e c h a m , P a s t i r ( b a k r o r e z ) izraden godine 1522., pa ljubavni par u sjedecem stavu uz brajdu iz godine 1521. Ovi raniji bakrorezi pokazuju prem a kasnijim a neku raz- liku u tehnici. Kod ranijili je potez snažniji negoli je to slučaj kod kas- nijili. Bakrorezim a sa sadržajem iz seljačkog života postaje H. S. Beham jedan od p rvih genre-slikara u njem ačkoj um jetnosti te je na tom po- dručju prestigao i samoga Diirera. H. S. Beham fiksirao je u grafičkoj tehnici i treci faktor iz pučkog života onoga vremena, a to su likovi vojnika. Izradio je pojedinačne likove i grupe. To su sve zdravi i jedri tipovi iz naroda, samo s tom raz- likom, što imaju drugu nošnju i nose atribute svog vojničkog staleža. Mnogi otisci s tim sadržajem zapravo su kopije radova b rata Bartela. Zbirka ima samo jedan toga genra Barjakiar i bubnjar (sl. 187), rezan godine 1544.. dakle iz kasnije periode. T aj bakrorez je njegov samostalni rad. O tisak zbirke p rip ad a drugom stanju ploče, što se pozna po jačem potezu linije nabora na osjenjenom dijelu zastave. List je signiran go- dinom 1544., monogramom HSB. zapisom: IM BAVEBEN KBTECi i ime- nima likova: ACKEB CONCZ i KLOS WVCZEB. Sa kulturnohistorijskog gledišta vanredno su interesantni i sasma zasebni listovi iz niza Dvanaest apostola i Krist. N a svakom listu izra- dena su po dva lika. Zbirka ima samo jedan otisak s prikazom apostola A ndrije i lom e (kasnije koloriran). Likovi svetaca zahvaceni su potpuno vulgarno, bez i najm anje sjenke dostojanstva. To su zapravo i opet tipovi O m m c m i n m o m in e v i m v s t a t i m M O W A B O U T . S l . 189. H . S . Becliam, Zena u p ratn ji sm rti u odjelu dvorskog luda (bakrorez) iz puka, koji su baš zbog te značajke bili bliži masi, negoli da su p ri­ kazani reprezentativno i dostojanstveno. Bakrorezi ovog niza prikazuju ne samo odličnu tehniku i s obzirom na crtež i rez, nego i vanredno za- pažanje um jetnikovo i njegovo posebno gledanje na život. Zbirka im a jedan zaseban list, otisak sa ranijeg bakroreza iz go- dine 1525. Poznat je kao Pastir (sl. 188). Postoje otisci s tri stanja ploča, a list zbirke p rip ad a trecem stanju, što se pozna po izradi terena, desno dolje u uglu, gdje su preko prve osnove kosih linija urezane druge u obliku ribljih ljusaka, kao i na terenu dalje lijevo. Kompozicija nema čist k arakter genra, niti je to prizor iz zbiljskoga života. Tome ne odgo- vara ni čudnovati habitus pastira, kao ni rekviziti oko njega. Muskulozni, Sl. 190. Bartel Becham, Genij na kugli topa (bakrorez) zam išljeni lik m uškarca u sjedečem stavu neki tum ače kao alegoriju, a drugi kao Ivana krstitelja. Krajolik sa sredovječnim naseljem u poza- dini desno sasma je u Diiredovom stilu, gotovo preuzet s nekih njegovih radova. Izraden je vanredno precizno i fino. U zbirci se nalazi list i kolorirani njegov duplikat s bakroreza sa onda uobičajnom temom iz kruga Plesa smrti (sl. 189). Zenu u raskoš- noj hal j in i p ra ti kostur obučen u odijelo dvorske lude. O vaj bakro­ rez je kopija bakropisa, koji je H. S. Beliam izradio još godine 1540. pa ponovo rezao u b ak ar zbog velike potražnje. Bakrorez je izraden godinu dana kasnije. List je signiran monogramom, godinom 1541. i im a latinski tekst: OMNEM IN HOM INE VENUSTATEM MORS. Bakrorez se raz­ likuje od bakropisa iz 1540. po tome, što na bakropisu Ženu p ra ti luda, a na bakrorezu luda im a mjesto glave lubanju. List zbirke je otisak drugog stanja ploče, što se pozna po izradi nabora na suknji iza m anšete rukava. Nabor je na osvijetljenom mjestu p rek rit linijam a, dok na listu prvog stanja toga nema. Iz područja ornam enta, na kojem je H. S. Beham pokazao vrlo mnogo ukusa i bio vanredno plodan do svojih kasnih godina, zbirka nema listova čisto ornam entalnoga značaja, ali im a ip ak pet otisaka, koje možemo do- nekle sm jestiti u to područje. To su listovi: Ženski genij s grbom iz go­ dine 1535., Mušici genij s grbom i tri iz kasnijeg vrem ena: Grb sa orlom u Mitu iz godine 1543., Dva genija iz 1544. i Alfabet iz 1545. V anredni su u rasporedu, prostoru, kao i tehnici listovi Grb sa orlom u štitu, Doa genija i Alfabet, dok su listovi Muski i Ženski genij s grbom slabiji. Odviše veliki i zdepasti likovi genija s previse rekvizita nisu u odnosu s prostorom i nekako su stiješnjeni. Na k raju treba da se još spomene mali list kružnoga form ata, na kojem je prikazano osam dječjik aktova vi vanredno spretnom i ukusnom rasporedu. To je jedan od najboljih radov H. S. Beliama te vrste. List Triumf, izraden u form atu friza, vanredno je uspjela kopija u protivnom položaju bakroreza Triumfalni ulaz od B artela Behama. U zbirci se nalazi list istog form ata, takoder kopija po Bartelovu bakro­ rezu Triumfalni ulaz nazvan Otmica Jelene, koji je stvarno gotovo jednak po sadržaju s listom Triumf, s nekim izm jenam a, a izraden u originalnom položaju. Upravo je upadljivo, kako se je H. S. Beham lako uživljavao u tu d i način rada. Osječa se, kako se je trudio da postigne što jači dram atski ugodaj u prikazu, a djelomično mu je to uspjelo, što inače nije značajno u njegovu radu. Bartel Beham m ladi je b ra t Hansa, a najznačajniji je predstavnik i čini se i duhovni začetnik grupe četvorice iz Niirnberga. N ijedan iz tog kruga nije tako razum io i usvojio m onum entalni stil talijanske renesanse kao B. Beham. Njega je za razliku od b rata zanim ao sam problem um jet- nosti kao takav, reskirajuči i da ne bude shvacen. Problem atiku tali­ janske um jetnosti potpuno je svladao i na svoj način preradio. U isti- canju značajnoga, nije pretjerivao, tako da i usprkos individualnim karakteristikam a ostaje u granici tipa. Prikazivanje pojedinosti nije bilo na štetu jedinstvenosti prikaza. B. Beham je jedini iz kruga četvorice, koji u licim a svojih likova izražava unutarnje doživljavanje. Invencija m u je bogata, ali produktivnost mnogo slabija od bratove. Tehnikom dvoreza nije se nikada bavio. O njegovu životu vrlo se malo zna. Roden je u Niirnbergu 1502., a drži se, da je um ro u Italiji 1540. (Neudörfer). Iza procesa u Niirnbergu oko 1524. odlazi u München na dvor bavarskog vojvode, a kasnije u Italiju. Bakrorezim a se počeo baviti gotovo u isto vrijem e kad i b rat mu, te je najranije radove izradio več u 18 godini. Ti radovi pokazuju gotovo preranu zrelost. Njegovi listovi iz godine 1520. upravo iznenaduju po savršenstvu izrade i um jetničkog zalivata, ali, što je i prirodno, im a i radova, u kojim a se još zapaža neka nesigurnost i kolebanje. Diirerov utjecaj je slabi ji negoli kod brata, ali koliko ga i ima. dolazi to preko Hansa, koji je Bartelu bio učitelj u njegovim prvim godinam a rada. Prem a sadržaju uglavnom su njegovi listovi genre- S l . 1 9 1 . B a r t e l B e c h a m , M a d o n a s a l o n c e m c v i j e č a ( b a k r o r e z ) karaktera, što vrijedi i za rijetke teme sakralnog značaja. Zatim dolaze listovi s prikazim a djece i s ornam entim a. Na njegovim prvim radovim a nema još talijanskog utjecaja, on dolazi do izražaja tek nakon njegova prvog pu ta u Italiju posle 1520. Posli je toga mi jen ja se i sadržaj nje­ govih prikaza, kao i pojedini motivi. Sve češče su teme iz antikne mitologije i liistorije, koje pružaju mogučnost študija akta, koji je od toga vremena počeo da zanim a B. Behama. On se m edutim na tom polju ne oslanja slijepo na Talijane, nego radi prem a živom modelu, u svojoj vlastitoj radionici. S njegovih se listova vidi, da je imao dva ženska tipa, a vjerojaino i dva modela. Prvi je tip vitka, m lada djevojka (list Lukre- cija i K leopatra), a drugi ženski lik je puniji i snažniji (Judita iz go- dine 1526.), i taj če u njegovim kasnijim radovim a prevladavati. H. S. Be- ham je jači u telinici od Bartela, ali je zato B artel izražajniji i može se reci slikovitiji. Bakrorezi izradeni u miinchenskoj periodi poznaju se po specifičnoj tehnici točkicam a (Punktiertechnik), koju je upotrebljavao na ranijim radovim a, a kasnije se njom služi kao prelazom iz svjetlih u tam nija mjesta. Bartlu je uspjelo, da iako je radio u oblicima visokoga stila Italije, koji to vrijeme postaje internacionalan, ipak u biti i osje- čanju ostaje Njemae, sa osebinam a i značajkam a ostalih niirnberških m ajstora. Večinu svojih bakroreza izradio je u vremenu od 1520.—1530. Nažalost, Yalvazorova zbirka im a samo tri originalna bakroreza i kako smo več prije spomenuli, nekoliko preradenih kopija po bratu Hansu, otisak sa bakroreza Genij na kugli topa (sl. 190). Bakrorez je iz- raden još godine 1520. Na listu je prikazano dražesno, puno dijete, koje na topovskoj kugli leti u zraku, iznad milovidnog riječnog krajolika s naseljem. Na ovom malom listu prvi p ut se jav lja dijete, koje ce on tako cesto kasnije izradivati na svojim listovima, i to ne kao sporedni ele- m enat u kom poziciji nego dijete kao subjekt, sa svim značajkam a i posebnostima svoga doba i vanjštine. S tog finog, malog lista struji topao, intim an osječaj prem a prirodi, povezan rom antičkim ugodajem. Drugi list zbirke Madona s posudom coijeca spada u red njegovih najboljih radova i jedan je od najljepših prim jera u um jetnosti Nje- mačke XVI. stoljeca. Lik Madone prikazuje Ženu u otmenoj haljini gra- danskog staleža XVI. stoljeca s djetetom .(akt) na koljenim a ispred nešto zavrnutoga zastora, k raj kojega se vidi dio posude sa cviječem. M ajstor nije nijednim atributom sakralnog ili nadzem aljskog značaja narušio ugodaj toplog i srdačnog odnosa m ajke i djeteta (sl. 191). Bakrorez se odlikuje vanrednim ertežem i jasnom, čistom modelacijom. Linije reza su vanredno fine, a sjenčanja su izradena unakrštenim potezima, ali bez jakili prelaza iz svijetla u sjenu. D ruga poznata Madona .s papigom izradena u stilu talijanske renesanse sačuvana je u zbirci samo kao kopija u protivnom položaju, rezana od II. S. Behama. Treči originalni otisak je list Pokora Ivana Chrysostoma. P rikazana je žena u ležečem stavu, gledana s leda, s detetom do nje u stoječem stavu. Ženski lik desno na slici kopija je u protivnom položaju po radu A ugustina Venecijana. ali se usprkos tome ne osječa ništa strano u toni liku. Gotovo bi se moglo reči, da taj bakrorez nosi sasma njem ački zna­ čaj. G lavni motiv iznesen je u stilu cjelokupnog prikaza, koji se ošiliva na nekoj njem ačkoj legendi, a stavljen je u krajolik njemačkog karak- tera. Laj bakrorez je jedan od njegovih vrlo dobrih radova, koji je rezan izmedu 1525.—1528. N ijedan bakrorez B. Behama ni H. S. Behama nije zadavao toliko teškoča u študiju kao ovaj (sl. 192). U A lbertini postoje otisci od sedam stanja ploča. Cini se, da je razlog u tome, što je metal ploče bio vanredno m ekan, pa su se oni liniji urezi dubacem vrlo rano izgubili, tako da se je ploča vrlo brzo počela preradivati (retuširati). Svi listovi od petog stanja dalje su retuširane ploče i im aju zapis: S. IOH ANES CRISOSTOMVS. Te ploče je rezao H. S. Beham. Listovi s prva četiri stanja su vjerovatno još od originalne ploče B. Behama. Monogram H. S. B. nalazi se samo na listovima otisnu- tim od sedmog i osmog stanja ploče. Raniji otisci nem aju monograma. Velika je šteta, što brača Beham, kao ni ostala dvojica iz kruga četvorice, G. Pencz i inonogramist I. B.. nisu fiksirali grafičkom tehnikom motive s tendencijom socijalnog značaja te prikazali dogodaje svoga vremena, u kojem se prvi p ut javlja treči stalež (seljački) kao faktor i Sl. 192. Bartel Becliam, Pokora sv. Ivana Hrizostom a (bakrorez) individuum . N ijedan od njih nije nam ostavio bilo kakav prikaz, iz kojega bismo mogli razabrati ili barem naslutiti, kakvo je bilo gledanje širokih masa na savremene dogodaje, na političko-socijalna vjerska pre- viranja i seljačke ra to ve u Njemačkoj. Četiri m ajstora iz Niirnberga iscrpli su potpuno od njih postavljen program . Svi kasniji m ajstori, koji su ih u stilu i načinu slijedili, nisu mogli da dadu ništa novo, bili su bez ikakve invencije. Jedini medu nasljednicim a, koji se nešto ističe, jest Aldegrever, i to samo na pod- ručju ornam enta. Ostali njegovi radovi izrazito su m aniristički. Sa četvoricom iz N iirnberga završava se vrhunac dostignuča na pod- ručju um jetnosti bakroreza u Njemačkoj. Njihov se utjecaj proširio i u druge zemlje. U stilu francuskih grafičara XYI. stolječa vidimo uz spe- cifičan način fontenbloske škole i usm jeravanje prem a stilu njem ačkih m ajstora. Zapazit cemo to naročito na bakropisim a E tienna Delamna, Jeana G ourm anta, C lauda Corneilla i još nekih drugih. Rad u inalom form atu u načinu niirnberških m ajstora nije napušten poslije XVI. sto- lječa. U XVII. stoljecu se ponovo obnavlja, te se rad a stil kleinm eistera na bakropisim a nizozemskih m ajstora. R eferat je izvršen na osnovu grafičkih listova brače Beliam, koji se čuvaju u Valvazorovoj zbirci i kom parativnog m aterijala opusa ovih m ajstora u A l­ bertini te literature: D e li i ° Georg, Geschichte der deutschen K unst und die darstellenden K ünste im Zeitalter der Nach- und Gegenreform ation. B e zo lt, G e s c h i c h t e d e r d e u t s c h e n R e f o r m a t i o n . Guhl, K ünstlerbriefe (Der Prozess des Jahres 1525). H e r m a n n M a x . D i e R e z e p t i o n d e s H u m a n i s m u s i n N ü r n b e r g . K r is teil er Paul. H olzschnitt und K upferstich in vier Jahrhunderten. M itteilungen der G esellschaft für V ervielfältigung der Kunst. — Barthel Behams künstlerische Entwicklung. Pauli G ustav, H ans Sebald Beham — Ein kritisches Verzeichniss seiner K upferstiche und Holzschnitte. Pauli G ustav, B arthel Beham — Ein kritisches Verzeichniss seiner K u­ pferstiche. R o t h F r i e d r i c h , D i e E i n f ü h r u n g d e r R e f o r m a t i o n i n N ü r n b e r g 1517—1528. S i n g e r H a n s : D i e K l e i n m e i s t e r . W a l d m a n n E m i l , D i e n ü r n b e r g e r K l e i n m e i s t e r . Voss H erm ann, A lbrecht A ltdorfers G raphische K unst 1909. Repertorium für K unstw issenschaft, Bd. XXI, S. 150. L e h r s , G e s c h i c h t e u n d k r i t i s c h e r K a t a l o g d e r K u p f e r s t i c h s a m m l u n g . . . 1921, Bd. IV. Resume G RAPH ISCHE BLÄTTER DER BRÜDER BEHAM, IN VALVASORS SAMMLUNG In der Jugoslaw ischen A kadem ie der W issenschaft und K ünste in Zagreb befindet sich zum Zweck der A ufbew ahrung und wissenschaftlichen Bearbei­ tung eine w ertvolle graphische Sammlung, Eigentum des Zagreber D om kapitels. Dieses kostbare M aterial stam m t aus dem XVII. Jah rh u n d ert und w urde vom slowenischen Polyhistor Johann W eickhard Valvasor gesammelt und geordnet. Die Sam m lung besteht aus "200 graphischen B lättern, Holzstichen, K upfer­ stichen, R adierungen und Zeichnungen, meistens A rbeiten der Meister des XVI. und XVII. Jahrhunderts. Im A rtikel w erden die besten A rbeiten zweier N ürnberger Meister, Hans Sebald Beham und seines Bruders Barthel Behain behandelt. Sie gehören zum Kreise der vier N ürnberger G raphiker, die unter dem Sam m elnam en Klein­ m eister bekannt sind. N ach einer kurzen Einleitung über die kulturellen und sozialen V erhält­ nisse in N ürnberg, beleuchtet die V erfasserin die künstlerische Entw icklung beider Meister, die Einflüsse, die au f sie gew irkt haben, wie auch die Bedeutung ihrer A rbeit in küstlerischer und kulturgeschichtlicher Hinsicht. D a die Samm­ lung eine ziem lich grosse Anzahl der A rbeiten H ans Sebald Behams besitzt (96 Blätter), werden im A rtikel nur einzelne, besonders w ichtige und wertvolle B lätter herausgehoben. Zu diesen gehören vornehm lich drei Holzschnitte, wie auch einige K upferstiche m it Szenen aus dem Bauernleben. Von Barthel Behain besitzt die Sam m lung leider n u r drei K upferstiche, aber gerade diese B lätter gehören zu seinen besten Arbeiten, nicht n ur wegen ihrer künstlerischen Bedeu­ tung, sondern auch wegen der spezifischen Technik.