OTON ZUPA NCIC 
CICIBAN 
U LJUBLJANI MCMXXXII 
MUZEJ NOVEJšE ZGODOVINE SLOVENIJ'c 
K 82-1 
žUPANclc Oton Ciciban 
821 .163.6-93-1=163.42 

IIII IIIIIIII IIIIII III IIIIII IIIIIII IIIIII 
COBISS o 
000017478 
ILUSTRIRAO NIKOLAJ PIRNAT IZDALA „UMETNIŠKA PROPAGANDA". 
TISKARNA ,SLOVENIJA< V LJUBLJANI. (PREDSTAVNIK A. KOLMAN.) 

"' 

VESELI KOLEDAR! 
Mi vrijeme pregledamo za sebe koledamo, mijenjamo za ljeto novo obicaja staro slovo: 
ništa vas ne prosimo, 
mi darove nosimo, 
mijeh za smijeh i pune vrece Ciciban vam nosi srece 
0:e zbog lijepe kuce vaše, vec zbog dobre volje naše 1 

ŽALOSNI KOLEDAR! 
Pogrbljeni hodimo, milageru vodimo, 
cmizdri, place, kuka: jao, 
što li hoce, Bog bi znao; 
nju prodali mi bi rada, 
riješili se ovog jada: 
tko na rame nju uprti, mi necemo biti škrti, ne treba ni da nam plati, još i prida cemo dati 
mi pelina buturu, 
octa punu cuturu! 



CASNI KOLEDARI 
Obicaja starih eto, 
_javljamo vam novo ljeto: 
Marija i Božic blagi 
drugo vi su naši dragi; 
to su dani obecanja, 
zlatna zvijezda svijetli nama, 
držimo se njena smjera, 
da nas zloba ne pomjera 
budalaša staroga 
Heroduša krutoga. 


JEDNONOGI DEDO 
Pase dedo jednonog, 
stado vraca skok na skok. ovce bi jele, koze crne; kad napase, stado vrne, 
i kraj stada stane svoga naraste mu druga noga. 


DJECA PUŠT AJU MJEHURICE 
Mjesec, zemlja, sunce 
bez kotaca se okrecu 
i bez lakih krila Jijecu, do neba se tacu 
i na granu skacu, 
o grancice kucaju 
i bez praska puca_ju. 

• 14 

VJETRUŠA 
Kako vjetruša lijeta? Ovako, ovako, ovako, tako vjetruša lijeta, nebeskim stropom šeta. 
Kako vjetruša kruži? Ovako, ovako, ovako, 
lako vjetruša kruži, nad svijet krila pruži. 
V jetruša melje, kako? Ovako, ovako, ovako, V_jetruša zemljom tako stere ništa lako. 

KAD CICIBAN PLACE 
Cjc.ihan se cmizd1·i, dere 
za dvi,je drage milagere. B1·zo, h1·zo mijeh za smijeh, 
. 
. 
vuc1 g·a po sv1ma, 
po svim kutovima, 
udri ga o pod, pod strop, 
i o stijenu, hop, hop, hop l Pnk! -to puce mijeh, 
iz njeg skace smijeh. 




PLES KRALJA MATIJAŠA 
Napred, natrag, glazba svua -· družicu Matijaš hira. 
Gore, dolje, kolo hodi -Matijaš Alenku vodi. 
Tri put sredom, pa na kraj: »Haj, Alenku natrag daj!« 
U križ ruke -kriš i kraš ­

utece nun Mah_jaš! 
Petom. udri -tok, tok, tok! Kra]_jev kon_jic -skok na skok. 

1.9 
2' 

VRAPCI I PLAŠILO 
civ-civ, civ-civ, 
dugo bit cu živ, 
živ-žav, živ-žav, 
dugo bit cu zdrav: 
nasred polja sto je 
do tri vrece pro je! 
civ-civ, živ-žav, 
sve u redu? Sve u redu! živ sam, z<lra v! 
civ-civ, civ-civ, 
pa ja nisam kriv, 
živ-žav, živ-žav, 
što je cov jek bandoglav 
i što dugu metlu ima, 
a s njom ne zna da zaklima. 
civ-civ, živ-žav! 
Sve u redu? Sve u redu! 
živ sam, zdrav! 


LISICA 
Kokice -stanite, straha se manite, 
teta je do.Ha, ne da :se gosti, doš]a je da se od vas oprosti. Ništa vam nece, 
u pustinju krece; obrijat ce glavu, glodati kore, vodicu piti, 
pobožna biti, 
s krunicom gledat na nebo gore. Kokice -stanite, 
straha se manite, 
pokornica teta od vas se prašta. 


KROPLJANI 
Kakvi ovo krakani su? To kovaci Kropljani su, cavlari su to iz Krope, i.du kao mlinske stope: cop -cop -cop, 
lop --lop -lop l 
Kakvi to su nabijaci? Kropljanski su to kovaci; cekic im u. ruci pleše, 
pjesme pjeva, iskre kreše: 
plenk -plenk -plenk, žvenk -žvenk -žvenk ! 

' 
A 

ZVONOVI 
Bim-bim, bim-bim! Dan ja zvonim vama svim, na prozore sve ja kucam pospancima redom zlim, bim-bim, bim-bim! 
Bam-bam, bam-bam! 
Eto, sunce dajem vam, 
za njivu vam jedan pehar, jedan pehar za vaš hram, bam-ham, bam-bam! 
Bom-bom, bom-bom! 
Na dugom si putu svom zalutao, dragi brate, odvest cu te u tvoj dom, bom-bom, bom-bom! 




ŽABE 
Rega, rega, rega, rega, neprilike sve to teže, 
sunce vec nam do dna seže, što ce biti iz tog svega ! 

Kum, k.um, 
ajde smjelo uza drum, cuo sam sa juga šum! 

Kvak, kvak, 
gle oblaka trak; 
gle, oblaka sivih traka, svaki od njih, mili rode, nosi nam po vedro vode, bit ce skoro puno mlaka! 

Rega, rega, rega, rega, 
Bog nas spasi od zla svega. 
Kum, kum, 
Ajde sm_jelo uza drum! 
Kvak, kvak, 
gle oblaka trak! 


,30 

USPAVANKA 
što je sinku san doneslo? Pticje krilo, tanko veslo, ili kita ružmarina? 
Aja tuta, nana nina ! 
Krilo se umorilo, veslo se polomilo, 
svela kita ružmarina -aja tuta, nana nina! 
što je sinku san doneslo? Niti krilo, niti veslo, 
niti kita ružmarina, 
vec p jesmica materina: aja tnta, nana nina ! 
31. 

PISMO 
Došlo nam je pismo iz daleka carstva, iz daleka carstva, iz tudjeg kraja, 
iz tudjeg kraja, od crnackog kralja, nA bijelome pismu crn1 pecati. 
Kaka v nam se nalog u tam pismu daje? Kakav nalog daje, kak ve zapovjedi? što on od nas traži, što nam ima reci? Hajdemo ga, hajdmo odmah citati! 
»Zapovijed je ovo crnackoga ·kralja: 
Neposlušni redom cujte Cicibani 
svi morate odmah na spavanje poci i morate za tren oka zaspati!« 

BREZA I HRAST 
Br.brezo tankovlasa, 
ezo, tko to cešlja kose tvoje, da ti tako lijepo sto je? Da li majka, ili sestra, ili vila iz planine? 
Niti majka, niti sestra, niti vila iz planine, 
vec podnevna tiha kiša, laki v je tar iz daljine. 
Hrastu, kose kudrave, tko ti guste kose mrsi, da su tako kuštrave? Zar maceha zla, 
il sto dušmana? 
Ni maceha zla, 
ni sto dušmana, mrse mi ih vihori 
sred noci o ponoci. 
3• 

PASTIR! 
Bilo je sedam godina zlih, bilo je sedam paša pustih, bilo je sedam krava suhih. 
Sedmero nas je pastira, sad krave tuste gonimo, na dobru pašu hodimo, a f rula nam nebo dira. 
Preturili mi smo ljeta sedam, preturili sedam godina zlih, izdržali sedam paša pustih, napasli sedam krava suhih, 
a rekao nije »joj« nijedan ! 





ZELENIJURAJ 
Zeleni Juraj dugom se paše; 
veselo, sretno selo je naše: 
eno za vodom niz livade jaše. 
Glavom namigne -trava se digne, 
lic.e okrene -grane zelene, 
okom krece -procvate cvijece. 
Jurju zeleni, ostani s nama, 
gle vina i pjesme sred našeg hrama, bit ce ti drago, a milo nama. 
O, dobri ljudi, bez tuge i jada! zdravice s vama pjevo bih rada, 
al pustoš Goricom Slovenskom vlada. 
Svjetlo vam lice, misli najbolje! Ostao kod vas drage bih volje, AI pusto u Koruško j sto ji još polje. 
Pusta su polja, mraz, ledene noci, tamo me zovu, sad moram poci, do godine ja cu opet vam doci. 
Konja podhode, dah pramaljeca 
sag za njim stere svježine i cvijeca, da nas Jurja Zelenog sjeca ... 

PROLJETNA LADJA 
Suviše nam te miline sa proljecem tim; vozimo ga u daljine, hajd na ladju s njim! 
Potrgajmo zelen živu, 
što je prosu maj; 
ti oberi mladu njivu, 
ti oplijeni gaj . 
. Ove lijepe cvjetne kite amo, na pred daj; mrežom grana opleti te vitki jarbol taj. 
Nosimo od našeg cvijeca ružmarin u svijet, domovine nek nas sjeca taj lijepi cvijet. 
Tu pticicu, što skakuce, s gnjezdom daj na krov! Slovenski nam nek cvrkuce kao zvoncic nov. 
Gdje je put do onog kraja, gdje je noc i dan 
svijet na Božic i sred maja ledom okovan? 
šubaraši tu tavore 
život nesretan, 
sred ledene snježne gore hucu u svoj dlan. 
Dosta nam je te miline sa proljecem tim; vozimo ga u daljine, hajd, na ladju s njim 1 


CICIBAN I PCELA 
Sa neba leti pcelica, 
leti, leti sve niže, 
sve niže i sve bliže 
sa neba leti pcelica. 
»Otkud i kuda, pcelice, nose te krila laka 
stazama bistro ga zraka? Otkud i k uda, pcelice? « 
»»Gdje je taj maJj Cicibl'ln, koji pravi galamu, 
i ljuti svoju mamu, 
gd_je je taj mali Ciciban? n 
»Tu kad bi bio Ciciban, 
što bi s njime bilo, 
pcelice, svijetlo krilo, 
tu kad bi hio Ciciban?« 
»»Tu kad bi bio Ciciban, Žalcem bi ga smjelo 
ubola ja u celo, 
tu kad bi bio Ciciban.<«< 
» T ad plakao bi Ciciban, vika o iz sveg grla, 
sva zemlja bi ga cula, tako bi plako Ciciban.« 
»»O, neka place Ciciban, vice, vrišti, huce, 
zvoniti poslije tuce 
ne pomaže ti, Ciciban.«« 
»Zar misliš da bi plako sam? 
U z mene i mama moja 
plakala bi bez pokoja, 
zar misliš da hi plako sam?« 
»»Zar i mama onda place, kad Ciciban skace 
i podere nove hlace, 
zar i mama onda place?«« 
»Kad hlace dere Ciciban, mamica ih zaši_je, 
a tata mu nabije 
cvijetnim prutom straž11j11 stran.« 
»»Zbunio si me, Ciciban; 
ne znam što sam došla, 
zašto na pu t pošla, zbunio si me, Ciciban.«« 
»O, reci ce ti Ciciban, 
zapitaj ga samo, 
što si došla amo; 
ne laže uikad Ciciban.« 
»»Ne laže li Ciciban, tad ga volim i ja, nek skace i razbija; ne laže li Ciciban.«« 
I: »Cici -Cici -Ciciban!« pjesmu pcela niže, 
s ve više se diže, 
a za njom gleda Ciciban. 

44 

POZIV 
Prijatelji stari, pravo poštenje -dodjite k nama na proštenje! 
Mnogo smo puta kod vas vec jeli, jednom bi ljubav vratit vam htjeli. Sve je vec spremno: s ve zdjele naše, noževi, viljuške, u redu su caše; 
a vi donesi te sa sobom jela, 
dobrih jela, kolaca bi jela, 
pa cemo jesti, pjevati, piti, 
prijatelji stari veseli biti! 
Prijatelji stari, pravo poštenje -dodjite k nama na proštenje! 
MEDVJED S MEDOM 
Skoci, brate, na medvjeda! -Zašto, ej? 

Ukrao nam lonac meda. -Zašto, ej? 

Gladnj su mu medvjedici. -Zašto, ej? 

Još Su praz · SVI grmici. --Zašto, e/V 


Jer ne mo g:u cvasti s a d a. -Zašt o, eJ? 


Mo.a · O b 
i 
S lll 
" J 
g 
da pada . 
asto, ej? 


..... • 
Bura gorom huce, veje; -Zašto, ej? 

Jug suzhiti ne može je. -Zašto, ej? 

Jer to nije božja volja. 

-Brate, hej: 

Bož_ja volja ponajbolja. Neka Jug na Buru mahne i proljet na zemlju dahne, rode cvijet i plod grmici, na{·edu se medvjedici: 
iac cu skocit za medvjedom pa mu uzet lonac s medom! ­

STARI MEDO 
Brunda gunda, brunda gunda -stari Med o gleda: zdjela puna meda! Stari medo -bistra glava: zdjela prazna -Medo spava ... Brunda gunda, brunda gunda -Medo njuška, gleda: 
zdjela puna meda! 
Kada vidi takve stvari, 
l'ado pleše Medo stari! Brunda gunda, brunda gundo 
Med o njuška, gleda: 
Zdjela puna meda! 




LENKA 
Lenka šeta -metla pometa; 

Lenka pociva -igla joj šiva; 


Lenka pred dvori -pec se razgori, 

a sam pijetlic skoci u kotlic, u tepsiju legne, glavu istegne: 

jJf 
F 1 
» Lencika, Lenka, kikiriki! vec sam pecenka, žuri se, žuri 
k objedu tile: 
ZLATO U SELU BLATO 

Trgovci došli s novcima od šale u Blato zaista, 

i na trg posred blata stavili lonac zlata, 

pa, haha, dalje zaista. trgovci pošli s novcima. 

Slijepci došli s mlatima od šale u Blato zaista, 

pikapoka lupali, i lonac razlupali, 

pa, haha, dalje zaista, slijepci pošli s mlatima. 

Budale došle s kablima od šale u Blato zaista, 

p1·iskocili su zlatu, rastr.esli ga po hlatu, 

pa, haha, dalje zaista, budale pošle s kablima. 

K vocka je došla debela od šale u Blato zaista, 

potapkala sve blato, pozobala sve zlato, 

pa, haha, dal,je zaista, pošla kvocka debela. 

J Blatnicani skupljeni odi ucili složno zaista: 

-
»Ta koka kokodaja 
nest ce zlatna jaja!« 

l tad su pili zaista 
svi Blatnicani skupljeni. 



ZV JEZDOZNANSTVO 
Cieibaucic gledi: 
sunce baš po s1·ecli 
u zlatnoj zdjeli sjedi. 
S -re d v suncane srece 
zem]ja kn,gom šece. 
Oko nje mjesec mali p]ovi ko u. šali. 
Zemlja i sve zvijezde na uzdama sunca 
oko njega jezde. 
Sunce ravna svima zvijezda putovima. 
Bog sunce ukrade, 
svijet u propast pade. ­
Cicibancic gleda: 
suncana prazna zdjela; 
glava mu se smela. 


MJEHURICI 
Cicibanus, on je danas Coprijanus: 
baja, vraca, cini care, on iz lonca dijeli clare ! 
Prvo, sunce ! Kome sunce? Sunce Bogu: 
niz njegove svete dlane sije slava na sve strane. 
Zatim mjesec! 
. 
? 
K orne mJesec . 
Mjesec mami: 
da joj dugo Yrijeme nije, kada nocu kra_j nas bdije. 
Trece ·-zemlja! 
Kome zemlju? 
Zemlju ocn: 
Orat ce je, zasijati i pogacu nama dati! 


64 
USPAVANKA 
što zvjezdana cesta sja? Po njoj idu brata dva; nisu to dva brata mila, andjeli su zlatnih krila; za ruke se vode, 
tiho, lako hode 
da nam sanak ne poplaše: spavat mora di_jete naše. 


VJEVERICA 
Ej, grancice orahova, 
ti grancice ljeskovA, 
. . 
sa v1 se, gani se, 
prema meni nagni se, 
daj mi orah, 
daj mi lešnjak, 
zar još uvijek ne znaš ti, 
kog cu s njima gostiti? Ne ceš li se saviti, 
_ja cu na te skociti, otrest cu te, 
obrat cu te, 
a lešnjake i orc1he Cicibanu ja cu dati, 
da si s njima sladi 11sta, ti grancice prkosnice ostati ceš gola, pusta .. Smuk -smuk -smuk! Sa suhoga na zeleno, odavle na cvijetni rod, 
a s cvijeta na zreli plod -Smuk -smuk -smuk! 
5' 

68 



CICIBAN -CICIFUJ 
Ciciban trci u suncan dan· , 
guštarom znana ptica se javlja, svakog ga dana lijepo pozdravlja: 
Ciciban, Ciciban, Ciciban, Cicibane, do bar dan! 
Ciciban, što je to danas, cuj ! 
što ti to danas pticica p jeva? Dubravom, sluša,j, cijelom odrnjeva: »Cicifuj, Cicifuj, Cicifuj, Cicifuj, fej i fuj!« 
Ciciban . misli: »Zašto sad fuj? « ali kad pogleda na svoje ruke, tada se s jeti: »Eto ti bruke, danas se nisam umio, fuj, 
danas sam zaista Cicifuj ! « 
Tu protice potok bistar ko dan kroz kamenje vije se, vere, Ciciban u njem ruke opere, 
a pticica zapjeva: Ciciban, Cicibane, do bar dan l 

70 

TURCIN 
Dug je nos, turski nos, bradavica pun, krive cizme, turske cizme, ko na Savi cun. 
Ah fes, makov cvijet! Pojas kao san! 
Ej, taj pas, turski pas -dugom povezan. 
Ture, daj mi fes i pas, nek mi je u slast, 
nos i cizme nosi sam 
u slavu i cast! 

CICIBAN SLUŠA OCEV SAT 
U igracki zlatnoj, što je ovo, tata? 
Udarci se laki neprestano cuju. 
-Kovaci su božji, zvuk njihova ha ta, 
Cicibane, oni tu vrijeme kuju. 
Kuju vrijeme, hrzi udarci im zvece. 
Godine i tjedne, dane kuju oni; 
svemu, što se pod tim sjajnim suncem krece, 
porodu i smrti njihov cekic zvoni. 
Tika -taka! brižno hude nas na djelo, 
putevc nam mjere i p1·ate nas trajno, 
svakom njeg·vu pjesmu oni poju smjelo, 
ljudskom srcu to je upucenje tajno. 
Oce, reci: tako kada kuju oni, 
da li da osluhnem, kakvu pjesmu poje? 
-K to j igracki, sinko, ti uho prisloni 
i cuti ceš kako kuju vri_jeme tvoje. 
Gle, pjevaju menil Divno cudo to je! 
»Cicibane!« -pjesma njihova se cuje, 
nu zelenoj grani ko da ptica poje: 
»cekic naš sad tebi zlatno doba kuje!« 

NAŠA SVIJETLA 
Ajde, reci, Ciciban: 
što je naše prvo svijetlo? 
P1·vo nam je svijetlo sunce: ci{. elom svijetu zlatna svijeca,ci jeva nas zlatnih s_jeca. 
Za go1·u je zašlo sunce; 
ajde, J'eci, Ciciban: 
što je naše drugo svijetlo? 
Drugo nam je svijetlo mjesec: noc nas stigla u daljini, našli put po mjesecini. 
Za goru je zašlo sunce, 
mjesec sjeo za vrhunce; 
ajde, reci, Ciciban: 
što je naše trece svijetlo? 
Trece nam je svijetlo vatra: kraj njezinog sjedi žara drnžina uz gospodara. 
Za goru je zašlo sunce, mjesec sjeo za vrhunce, ognjište u kuci eno 
vec je davno pogašeno; ajde reci Ciciban: 
cetvrto nam svi j-etlo što je? 
cetvrto nam svijetlo rijec: kroz narode svijetla hodi dušu k duši tajno vodi. 
Za goru je zašlo sunce, mjesec sjeo za vrhunce, ognjište u kuci eno 
vec je davno pogašeno, ostao si i bez ri jeci : ajde, reci, Ciciban: 
što je naše za<lnje svijetlo? 
Zadnje nam _je svi_jetlo duša: sve je tamno, duh nam sije. k Bogu putc da otk1·i_je. 

Q 


CICIBAN JE ZASP AO 
Pospan nam Je Ciciban. 
Dajte posteljin u 
meku mahovinu; 
pokrivaljku novu 
granu jablanovu. 
S gore v jeta r piri, 
jab]an grane širi, 
savija se grana, 
skriva Cicibana: 
lišcem zavejava, 
cvjjecem posipava. 







J7)<"---
\ 
,;\ 
<l'7 


'-""' 
-
0". -



-------l..,,,.l.riJl--\. 
-
' 
"> 
C::....
' 
. 
) 
NA RASTANKU 
što kaže ptica, kctd u 1/.rak se vi_je? 
»Na nebu nigdje granica nijel« Rekoše val mi i jedra vita: 
»Otkud smo? To nas nitko ne pitale: 
Nešto u meni reci bi htjelo: 
»Zašto ne ideš u svoje selo? Preko zelene istarske gore tamo dolje na svoje more!« 
Zar ne smije rijec 1iaših predja slobodna preko starih nam medja? Ta, gdjegod je lijepi govor naš :znan, svuda je doma i Ciciban ­
Al tamo dolje kada zavirim, 
!-lfrah me uhsati i brzo zažmi1·1m ... 
MUZEJ NOVEJšE ZGODOVINE SLOVENIJE 
K 82-1 
žUPANcic Oton 
Ciciban 
821.163.6-93-1:163.42 



IIIIII I III III IIIII III III 111 1 111111111111 
COBISS „ 
000017478