ANNALES 3/'93 OCENE IN POROČILA / RECENSIONI E RELAZIONI 88), te podrobnije upozorava na upravu (zemaljski or­ gani Istarskoga okružja u Pazinu od 1825 -1860. godine, Zemaljski sabor, Zemaljska vlada), na kotarske organe (carsko kraljevski kotarski komesarijati od 1814 -1850; c.k. kotarska poglavarstva od 1850 -1854; c.k. kotarski uredi od 1854. do 1868. godine), na opčine, na pra- vosude (od 1848. do 1850., od 1850. do 1854, od 1854. do 1868. i od 1868 do 1918. godine), na školstvo (do 1863; školski odbori od 1863. do 1869; mjesna školska viječa od 1869. do 1918; kotarska školska viječa od 1869. do 1918; zemaljsko školsko viječe od 1869. do 1918) i na ostale upravne organe. Gordana Kos osvrče se na Zagrebačku županiju (1848- 1918 str. 89- 95), Dubravka Cengič na Razvoj uprave grade Zagreba u razdoblju 1850-1918). godine" (str. 97-107), Stjepan Sršan na Upravne opčine 1848-1918. Struktura, pos­ lovanje, značenje (str. 109-119); uvod, povijesni razvoj upravnih opčina od 1848. do 1918. godine, organizacija upravnih opčina, arhivska grada upravnih opčina), Ivan Pederin na Organe austrijskog nadzora nad tiskom u Dalmaciji poslije 1848" (str. 121 - 138), Rainer Egger prikazuje Dvorsko ratno viječe i ministarstvo rata kao središnji upravni organi Vojne krajine" (str. 139 - 155), Ferdo Moačanin ukazuje na Organizacijske strukture Vojne krajine do sredine 18. st. (str. 157 - 163). Dalje, Deana Kovačec piše o Carsko kraljevskom glavnom za- povjedništvu u Zagrebu kao krajiškoj zemaljskoj uprav- noj oblasti (str. 165 -172), a Silvana Planinič o Krajiškom okružnom upraviteljstvu (distrikti) i krajiškim imovnim opčinama u hrvatsko slavonskoj krajini (str. 173 - 183). Alexander Buczynski se osvrče na Nastanak i organi­ zacijski oblik vojnih komuniteta od 1748. do 1850. (str. 185 - 194), a Andrej Čebotarev na Gradu za pro- učavanje upravnog sustava krajiških pukovnija (1746 -1873) s posebnim obzirom na ogulinsku krajišku pukov- niju br. 3" (str. 195 - 212; predmet istraživanja, uvodne napomene, arhivska grada o upravi krajiških pukovnije, stručna literatura o upravi Vojne krajine). Sadržajno veoma značajan tekst objavljen je na str. 213-232, autor mu je Ivo Ficovič; naslov več sam za sebe dovoljno govori: Uništavanje hrvatskih arhiva i arhivske baštine u ratu 1991 - 1992", tj. u vrijeme jugosrpske agresije na Republiku Hrvatsku. Tekst sadrži kronologiju uni- štavanja, više fotografija oštečenih objekata, te više fak­ simila dokumenata, kao i tabelarni prikaz šteta po ar- hivima u Republici Hrvatskoj. Ovdje slijedi i prikaza Martina Modrušana pod naslovom: Spašavanje vrijedne arhivske grade iz ratom zahvačenog Pokupskog Spo­ menica Župe Sv. Ladislava u Pokupskom (1771 -1871)" (str. 233 - 235). Od recenzije i prikaza zbog čialačke publike glasila u kojem se objavljuje ovaj osvrt sporni n- jemo se samo tekst Jože Žontara, Arhivski udžbenici odnosno priručnici na slavenskim jezicima (str. 252 - 257), koji je preveden sa slovenskog jezika, te osvrt Martina Modrušana: Rasegna degli archivi di stato (str. 273 - 275) i njegove prikaze Vjesnika Historijskog arhiva Rijeka, XXXII, 32/1990. i Vjesnika Istarskog arhiva, sv. 1, Pazin 1991 godine. Na kraju je objavljen nekrolog veoma istaknutoj hrvatskoj arhvistici Josipi Paver, ar- hivskoj savjetnici i prijašnjoj pomočnici direktora Arhiva Hrvatske, koja je prminula 1992. godine (Miljenko Pan- džič); objavljena je i njezina bibliografija od 1967. do 1989. godine. s popisom neobjavljenih rukopisa (Ružiča Kolarevič Kovačič). I ovaj dvobroj Arhivskoga vjesnika Arhiva Hrvatske u fZagrebu pokazujestručni ¡znanstveni kontinuitet u prezentiranju javnosti istraživanja i pro- učavanja hrvatskih arhivista te nekih stranih povjesni- čara. Svakako tereba pohvaliti da če se ubuduče težiti da Arhivski vjesnik odsada donosi primarno radove s područja arhivske teorije i prakse , a u skladu s mišljen­ jem: praksa največeg broja arhivističkih časopisa u svi- jetu, a pogotovo u Europi, pokazala je da su prava značajka arhivističkog časopisa študije i članci iz arhvis- tike, arhivske teorije i pakse i srodnih znanosti poput informatike te pomočnih povijesnih znanosti, prijesvega povijesti ustanove, institucija te inače zanemarene po- vijesne discipline, a neophodne za svaki ozbiljniji radu u arhivu. Izvornu arhivsku gradu valja takoder obja- vljavati, ali zasebno, ili u posebnom časopisu ili u poseb­ nim edicijama izvora, kao što je Arhiv Hrvatske ob- javljivao Zaključke Hrvatskog sabora i drugo. Manje te­ matske cjeline arhivske grade donosili bismo u dodatku Arhivskom vjesniku, odnosno kao svojevrsna 'Misce­ llanea'" (str. 7). Doduše, ovo posljednje i nije neka novost jer je i do sada od 80-ih godina Arhiv Hrvatske objavio niz Posebnih izdanja Arhivskog vjesnika. Svakako je po­ trebno podržati nastajanje novoga glavnog urednika Ar­ hivskog vjesnika , pa u torne smislu treba gledati i sadržaj ovoga dvoboja. Petar Strčič FLUMINENSIA, Časopis za filološka istraživanja, letnik 4, št. 2, Reka 1992, 120 strani Prva številka reške revije FLUMINENSIA (izhaja dva­ krat na leto) se je pojavila leta 1989, v časih hude krize v revialnem tisku na Hrvaškem; tedaj so namreč mnoge revije druga za drugo polagoma ugašale. Prof. dr. Iva Lukežič v uvodniku dvojne številke iz leta 1991 piše, da "eden redkih kritikov-kronikov, ki so v tisku sploh zabeležili ta dogodek, sploh ni tajil začudenja, da se v časih ogromnih težav in splošnega ugašanja revij rojeva novo glasilo ter mu je v kolumni zmanjkalo prostora (ali morda volje), da ga vsaj delno tudi prikaže". Hudi časi so postali še hujši, a reška revija vseeno ni izgubila kontinuitete. Leta 1990 je ustanovitelju in iz­ dajatelju, Filološkem oddelku reške Pedagoške fakultete oziroma Pedagoški fakulteti na Reki, uspelo izdati dvojno številko, in to predvsem z denarno pomočjo iz ožje regije. Se posebej pa so na Reki ponosni na že omenjeno 399 ANNALES 3/'93 OCENE IN POROČILA / RECENSIONI E RELAZIONI dvojno številko iz leta 1991, ki je nastajala v časih, ko se je že bila začela vojna v Sloveniji in se je malo za tem razdivjala na Hrvaškem. Na Reki tej številki pravijo "vojna številka", čeprav v njej sama vojna sploh ni omen­ jena. Leto 1992 je za revijo minilo bolj ali manj nor­ malno. Izšli sta obe načrtovani številki, čeprav druga, ki jo na-meravamo na tem mestu prikazati, z rahlo zamudo šele letos. Prva letošnja številka FLUMINENSIE je pravkar v tisku. Glavna in odgovorna urednica revije je prof. dr. Iva Lukežič, tajnica pa mag. Diana Stolac. Poleg njiju so člani uredniškega odbora še Darko Gašparovič, Irvin Lukežič in Milorad Stojevič. Čeprav v kolofonu beremo, da gre za revijo za filološke raziskave, je že v prvi številki izdajatelj napovedal, da bodo v njej objavljali filološka znanstvena dela, ki so bodisi s tematiko ali z avtorji v zvezi z Reko, da pa bo glasilo odprto tudi za tematiko in avtorje izven omenjenega prostora, pa tudi za dela, ki ne spadajo v filologijo v ožjem smislu. Druga letošnja številka FLUMINENSIE je razdeljena na pet tematskih sklopov. Ti so oštevilčeni z rimskimi številkami od I do V, a samo v kazalu; sicer si članki sledijo drug za drugim. Prvi prispevek z naslovom "I nostri onorevoli" (Naši odličniki) je napisal mag. Irvin Lukežič z reške Pedagoške fakultete. Tema razprave je feljton neznanega avtorja, ki je izhajal v italijanskem jeziku v sušaškem dnevniku "Sloboda" od konca leta 1878 do sredine 1879 z na­ slovom, ki ga je Lukežič izbral za svoj prispevek. Gre za duhovito politično satiro, ki je zelo kvalitetna tudi z vidika literarne kritike. Mag. Ines Srdoč-Konestraz iste fakultete piše o prvem reškem časniku z začetka XIX. stoletja ("O prvim riječkim novinama s početka 19. stolječa"). Avtorica piše kako je prišla do zaključka, daje bil prvi reški časopis NOTIZIE DEL GIORNO, ki so ga prvič natisnili na Reki 8. sep­ tembra 1813. V članku je objavljena fotokopija omen­ jenega časnika (3 strani) s prevodom v hrvaščino. Prvi prispevek naslednjega tematskega sklopa je pre­ gledni članek profesorja reške Pedagoške fakultete dr. Milorada Stojeviča "Povijest književnosti u gradiščanskih Hrvata" (Zgodovina gradiščansko-hrvaške književnosti) govori o dogajanjih v gradiščansko-hrvaški književnosti od njenega prvega zgodovinarja Fila Sedenika do danes. Iz članka je razvidno, da so vsi poskusi pisanja zgodovine gradiščansko-hrvaške književnosti pomanjkljivi in da, kot vse kaže, še vedno ni potrebnih pogojev za njen popol­ nejši prikaz. Vzrok za to vidi Stojevič, poleg drugega, v pomanjkanju uporabnih bibliografij in strokovnjakov s tega področja, pa tudi v družbenih razmerah, ki ne vplivajo ugodno na tako delo. Dr. Marina Kovačevič z iste ustanove se v članku "Neke teorijske pretpostavke prevodenja poetskih tek- stova" (Nekatere teoretične predpostavke prevajanja po­ etskih besedil) ubada s prevajalsko teorijo, ki se tiče prevajanja poezije. Terminologijo, ki jo je povzela v glavnem po francoskih virih, avtorica poskuša prilagoditi hrvaški uporabi. Poudarja potrebo po teoretičnem spoz­ navanju poetske predloge in po upoštevanju "pravila dominante" kot poglavitnega dejavnika pri določanju obsega tako imenovane prevajalske svobode. Mag. Velid Dekič z Reke na podlagi knjige Solomona Marcusa "Matematična poetika" gradi svojo razpravo o znanstvenem deležu pri proučevanju literature ("Doseg znanstvenog u istraživanju književnosti"). Vekič v pov­ zetku svojega članka pravi: če vemo, da jezika ne mo­ remo razložiti s pomočjo njega samega, temveč je treba poseči predvsem po znanstvenem jeziku, nam Mar- cusovo iskanje razlik omogoča razpravo o tem, koliko je današnja znanost sposobna s svojim jezikom razložiti literarne pojave. Dr. Milorad Stojevič je za to številko revije FLU- MINENSIA pripravil še en prispevek: "O rukopisu Mate Miloradič naš pesnik" (O rokopisu Mate Miloradič naš pesnik). Stojevič je objavil in pospremil s komentarji doslej neobjavljen gradiščansko-hrvaški rokopis, ki je podpisan z inicijalkami M. M. Nov sklop odpira dr. Josip Vončina (Filozofska fakul­ teta Zagreb) s prispevkom "Jakov Mikalja u povijesti hrvatskoga književnog jezika" (Jakov Mikalja v zgodovini hrvaškega knjižnega jezika). Avtor se temeljito ukvarja z zelo zanimivim predpreporodnim delom Jakova Mika- Ije "Blago jezika slovinskega" (Zaklad hrvaškega jezika). Vončina pravi, da je Mikaljeva knjiga zanimiva tudi zato, ker življenjepis njenega avtorja vzbuja mnoge dvome; ker gre za najstarejše jezikoslovno delo, v katerem prev­ ladujejo predvsem štokavsko-jekavske prvine; ker spada med prispevke k hrvaški starejši leksikologiji, ki so s kroatističnega vidika najslabše raziskani. Dr. Dragica Maličz Zavoda za hrvatski jezik iz Zagreba se ubada s samostalniškim rodilnikom množine v hr­ vaških jezikovnih spomenikih iz XIV. stoletja ("Imenički genitiv plurala u hrvatskim spomenicima 14. stolječa"). Po samostalniškem rodilniku množine se med seboj razlikujejo hrvaška narečja, v XIV. stoletju pa so bila leta deležna mnogih morfoloških sprememb. Tudi o rodilniku, tokrat partitivnem genitivu v jeziku Tituša Brezovačkega, razpravlja mag. Diana Stolac (Pe­ dagoška fakulteta Reka) v delu "Dijelni genitiv u jeziku Tituša Brezovačkoga". Avtorica analizira uporabo par- titivnega rodilnika v delih velikega kajkavskega kome­ diografa. Stolčeva posebej opozarja na metonimijski tip pomenskih zvez (sintagem) z uradnimi nazivi in nazivi v splošni uporabi za mere, čigar stilogenost izhaja iz same rodilniške osnove. Dr. Josip Lisac z zadrske Filozofske fakultete v članku "Goranski konsonantizam u kajkavskom kontekstu" ob­ suje značilnosti kajkavskega soglasniškega sistema v Gor­ skem kotarju. Primerja jih z značilnostmi v drugih kaj- kavskih govorih, pa tudi čakavskih in slovenskih. Avtor 400 ANNALES 3/'93 OCENE IN POROČILA / RECENSIONI E RELAZIONI posebej opozarja na značilnosti, ki Gorane povezujejo z ostalimi kajkavci in čakavci. Mag. Lada Badurina z reške Pedagoške fakultete je k stoletnici izida hrvaškega pravopisa Ivana Broza pri­ spevala članek "Stotinu godina hrvatskoga pravopisa" (Sto let hrvaškega pravopisa). Avtorica analizira pomen "Hrvatskega pravopisa" Ivana Broza in odnos tega priro­ čnika do predhodnih tradicionalnih pravopisnih rešitev. L. Badurina pravi, da je treba Brozov pravopis imeti za zgled pri razvoju hrvaške sodobne ortografske norme. Naslednji sklop ima samo en prispevek: "Secesija i riječke vile (prilog istraživanju povijesti stambene ar­ hitekture u Rijeci s početka 20. stolječa)" (Secesija in reške vile /Prispevek k proučevanju zgodovine stano­ vanjske arhitekture na Reki na začetku XX. stoletja/), ki ga je napisala mag. Julija Loci-Barkovič z reške Pe­ dagoške fakultete. Večino vil na Reki so na začetku XX. stoletja projektirali domači inženirji. Tako so tudi vile in manjše palače v višjih delih mesta (Belveder, Škurinje, Rujevica, Kozala) projektirali reški inženirji, ki so se izšolali na politehničnih fakultetah v glavnih sre­ diščih avstro-ogrske monarhije. Izjemno plodni so bili reški projektanti E. Ambrosini, V. Celligoi, G. Farcas in G. Rubinich. V zadnjem sklopu lahko preberemo dva prikaza. V prvem, "Napokon Velika gramatika'", so Diana Stolac, Marija Turk, Lada Badurina in Sanda Ham s skupnimi močmi orisale zadnji, tretji del obsežne hrvaške slovnice "Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga književnog jezika", ki je nastal izpod peres več uglednih hrvaških znanstvenikov (Stjepana Babiča, Daliborja Brozoviča, Milana Moguša, Slavka Pavešiča, Iva Škariča in Stjepka Težaka). V drugem pa je Iva Lukežič prikazala "Gonan po naše, rječnik labinskog govora" (Slovar labinskega govora) Marijana Milevoja. Goran Filipi JADRANSKI ZBORNIK. Zv. 14, Pula - Rijeka 1991, 316 strani Znanstveni časopis Jadranski zbornik u svojem vi- šedesetljetnom izlaženju (prvi broj objavljen je god. 1953) zauzima jedno od značajnijih mjesta u prou­ čevanju prošlosti Istre, Rijeke, Hrvatskog primorja i Gor- skog kotora. Uz svoje znanstvene i stručne rubrike re- dovito okuplja najznačajnija pera toga područja, a i šire. Pruža širok uvid u njihova recentna istraživanja i stručne rezultate. Tu publikaciju zajedničkim naporima izdaj u Povijesno društvo Rijeke sa sjedištem u Rijeci i Društvo za povijest i kulturni razvoj Istre (do god. 1993. Povijesno društvo Istre) sa sjedištem u Puli. Cetrnaesti svezakjadranskogzbornika donosi arheološke, povjesne i etnološke radove, te više prikaza osvrta, bilježaka, kao i niz drugih obavjesti. U tom pogledu možemo ga podjeliti u dva osnovna dijela. Prvi dio čine rasprave i članci, a drugi dio obavjesti i kritički osvrti na razne publikacije, kao i niz drugih korisnih obavjesti za znan- stvenu i stručnu javnost. U prvom dijelu tiskano je ukupno deset rasprava i priloga, od toga dva su posvečena arheološkim, sedam povijesnim i jedan etnološkoj temi. Prilog Kristine Jurkič - Džin, Helenistički utjecaj na oblikovanje i dekoraciju slavoluka Sergijevaca u Puli, doprinos je poznavanju helenističkog utjecaja na spomenike rimskog razdoblja koji dostiže svoj vrhunac za vladavine Augusta. No, proces helenizacije u tom prostoru započinje još u II. st. pr. n. e. i nastavlja se tijekom I. st. pr. n. e. U konkretnom primjeru riječ je o impozantnom puljskom slavoluku Sergijevaca gradenom izmedu 29. i 27. g. pr. n. e. Kako se radi o prvoj generaciji rimskih kamenih slavoluka, utjecaj je helenizma tim očitiji, pa to autorica u svom prilogu sustavno upozorava i analizira. Ti su utjecaji osobito vidljivi u stilu i ukrasu nosečih struktura od baze, polustupova, lezena, kasetiranog luka, per­ janice s krilatim Viktorijama do kapitala i ornamenta trabeacije i atika (girlande, Selena, oružje, detalji pro- filacije itd.) Drugi je arheološki prilog iz pera Alke Gru- borovič - Starac, Tri rimska nadgrobna spomenika iz Valbandona kod Pule. Plod je sustavnih arheoloških istraživanja sakralnog ranokrščanskog objekta na po­ ložaju Vela Boška u Valbandonu kod Pule koji su god. 1987 započeli pod vodstvom arheologa Fine Juroš - Mofardin. Radi se o tri fragmentarna rimska nadgrobna spomenika. Istraživanje je pokazalo da je jedan spo­ menik pripadao gradskom dekrionu, drugi supruzi se- vira, dok je treči natpis, daleko skromnijih dimenzija, pripadao robovskoj obitelji. Spomenici su datirani u I. odnosno II. stolječe i izravno su bili postavljeni na rural­ nim posjedimagradana kolonije Pole u 5 km udaljenom Valbandonu. Oba arheološka priloga popračena su i slikovnim prilozima. Prilogom Mire Kolar-Dimitrijevič, Gradnja bakarske pruge, započinju u Zborniku povijesne teme. Radi se zapravo o prilogu koji na visokoj znanstvenoj razini govori o inicijativi i samoj izgradnji železničke pruge koja je tu luku Hrvatskog primorja povezala s kontinen- talnom Hrvatskom. O toj se ideji počelo ozbiljno ras- pravljati još god. 1893. Njena je izgradnja započela tek god. 1927, a savršena je sredinom 1931 u tijeku velike svjetske gospodarske krize koja jezahvatila i to područje. Zato planirani učinci tog odvojka od Škrljeva (Rijeke) do Bakra u dužini od 10.300 metara i nisu ispunili očekivane rezultate. Osim same analize okolnosti u ko- jima segradila ta pruga, autorica u svojoj raspravi vrlo opširno utvrduje problem: od same ideje za njenu iz- gradnju do socijalnih i gospodarskih problema u tom prostoru, kao i globalnih odnosa koji su vladali u Hr­ vatskom primorju te kontinentalnoj Hrvatskoj itd. Na 401