POŠTARINA PLAČEN A U GOTOVU CENA T.— DIN. tUM GLASILO SAVEZA SOKOLA KRALJEVINE JUGOSLAVIJE Čuvajte jugoslhiju! Izlazi svakog pefka • Godišhja pretplata 50 din. • Uredništvo i uprava Prestolonaslednikov trg 34 • Adresa za pošiljke: Poštanski pretinac 342 • Telefoni uredništva i uprave 30-866 i 26-105 • Račun Poštanske štedionice br. 57-686 • Oglasi po ceniku • Beograd, 21 juni 1940 God. XI • Broj 25 SVE ULOŽITI, ZNAČI SVE SPASITI! Ni u miru se cenkanjem ne rešavaju krupni problemi, a kamo li u ratu. Iza prošlog rata stajala su saveznicima na razpoloženje dva puta za odnos prema protivniku: pridobiti ga za mirnu saradnju, ili ne dopustiti mu da ikada dode u položaj, da nametnuti mir poruši. ' Saveznici su hteli da se pokažu velikodušni, pa su izabraii prvi put, ali nikad, ni u jednom koraku što su ga na tom putu učinili, nisu pošli do kraja, niti su ga učinili u pravo vreme. Kad a je protivnik mogao da se pridobije skromnijim ustupcima, oni su uvek nudili bar za 20% man je od onog što je tra-ženo, izazivajuči time samo nove tražbine, zbog ko j ih su docnije morali davati dvostruko, ali i opet bar za 20% man je od onog što je u tom trenutku traženo. Tako su saveznici sami, parče po parče, cepali mirovni ugovor, a da time, ni u jednom trenutku nisu postigli da protivnik (i to nekadašnji, socijalistički!) kaže: „Razumeli su nas i izišli nam u susret". Več uvek: „Dobacili su nam mrvice i zakinuli nas od traženog". Ni je bilo boljeg saveznika za pobedu nacionalsocija-lizma, od takve, neodredene politike. Jer kad se odabrao taj put, trebalo ga je provoditi u duhu što ga takvo načelo traži; a to je sve drugo nego li cenjkanje i zakida-nje. Inače je trebalo poči putem, koga su preporučivali radi kal ni ji elementi. Došlo je, medutim, do pobede nacionalsocijalizma, do svih njegovih, planski postignutih uspeha, i konačno do rata. Umesto da se bar tu sasvim prekine s a cenkanjem, pa da se, — nasuprot protivniku, ko ji je sve stvari radio SVIM RASP0L02IVIM 1 NERASP0L02IVIM SNAGAMA, — sa svih „slo na sto" energije ude u rat, NASTAVILO SE SA CEN JK AN JEM I ZAK1DANJEM, — ČAK I PREMA SVOJO J SOPST V EN OJ NARODNO J ODBRANI! Kad god se proračunalo da treba napraviti izvesnu količinu napora, Hnansijskih, industrijskih, strateških ili mohilizacioRih, nikad se ni je od mah učinilo sto na sto od toga što se utvrdilo, več uvek 80, ili čak 50%, tobož „za sada", a ono drugo da se ostavi, prema torne kako se prilike budu razvijale... Kao da se neko bojao, da se rat nebi ipak svršio ranije, ili lakše, pa da ne hi ostalo možda par stotina neu-potrebljenih aviona ili tenkova, što bi se, u tom slučaju, pokazalo kao neiskorištena investicija, ili trgovačka pasiva. Danas se več radi sa „sto na sto", ali nakon najtežih uda-raca... Vide to danas široki slojevi engleskog, francuskog i ostalih naroda, pa je njihova stvar, kako če se ti propusti ■likvidirati. Jer kad se zna, da je u samo j Holandiji, svaki od njenih mnogohrojnih milionera, mogao sam za sebe da izdržava eskadrilu aviona (a o ugroženosti Holandije govorilo se več godindmal), pa su ipak nastavili pasivno da leže na svojim milionima, onda je jasno da če široki demokratski slojevi, kao i pravi nacionalisti, ko ji po jam naroda ne pokrivaju sa pojmom profita, sami tražiti, da se takav mentalitet za uvek likvidira, u svima državama i u svima narodima. Ponavljamo, medutim, da je to njihova stvar; a naša je da tu, obilatu i preobilatu pouku, još pre sličnih isku-šenja, što pravilni je iskoristimo. Ne samo svih „sto na sto", nego i više od toga, — SVE ŠTO POSEDUJEMO, N DRŽAVNOJ I PR1VATNOJ IMOVINI, U 21VOT1MA I PADU, TREBA SMESTA DA ANGA2UJEMO U STVAR SVOJE ODBRANE. Nikakvog cenjkanja i zakidanja tu ne sme da bude! Jer igra, koja se danas vodi u svetu, zove se; SVE ILI N1ŠTA! Ko se odbrani, sačuvao je sve; pa če mu se, i to što je uložio, obilato nadoknaditi. A ko podrgne, taj je izgubio, i ono što je škrto uložio, i ono što je sebičnjački zakinuo. Ne valja pri tom misliti. — ako ipak ostanemo do kraja nenapadnuti, — zar neče biti šteta tolikog „starog gvožda" i tolike, utrošene energije? Jer, ako ičemu, to čemo baš to j punoj pripravnosti imati da zahvalimo, ako ostanemo nenapadnuti; — što znači da je to „staro gvo-žde" ipak odigralo švoju ulogu, utoliko dragoceni ju, što Везати нас може само ocethaj дасмоједно.у cpetiM и несрећи У последњем броју „Савреме-ника”, часописа кога издаје „Друштво хрватских књижевни-ка”, објављен је занимљив чла-нак претседиика тог удружења и уредника „Хрватског дневни-ка”, Др. Илије Јаковљевића, под насловом „Што нас може пове-зати?” Питање се односи на нас, Ср-бе и Хрвате, и аутор га постав-ља у вези са променама, које he се несумњиво десити у Ев-ропи, а за које г. Јаковљевић мисли, да не могу донети без-правност за мале народе, јер „онда то не би била нова Евро-па, него проширена Азија”. Пи-сац мисли такође, да he та но-ва Европа бити демократска, можда не за годину дана, али кроз извесно време; али да но-ва демократија неће бити и-дентнчна са оним, што се до сада крило' под тим именом, а што ннје допело ни социјалну правду ни слободу. Г. Јаковљевића занима, међу-тим, највише питање заједнице Хрвата и Срба и при том, врло исправно, долази до закл>учка, да сама механичка веза између Срба, Хрвата и Словенаца у Ју-гославнји, није никако довољна да ту заједнииу одржи и оја-ча, већ да — „ако желимо трај-но остати заједно, морамо наНи и заједничку мисао, која ће нас везати и која tse нам дати по-лета.” Аутор тражи, да створи-мо „свијест о нашој заједничиој мисији и да нас све прожме је-дан заједнички идеал, за ноји Немо бити вољни фанатични се залсжити.” Довде се савршено слажемо са г. Јаковљевићем и радујемо се, да jo коначно и код њега (који је данас^ уредник најме-родавнијег хрватског политич-ког листа и најмеродавније хр-ватске културне ревије!) продр-ла мисао, коју смо ми воћ одав- на наглашавали, да Југославија не може да постоји као обична механичка заједница трију по-све одвојених јединица, ни као прост трговачки уговор, у заЈвд-ничком интересу тих трију де-лова, већ да треба да буде це-ментирана нечим осећајним. и гоњена напред заједннчким духовним идеалом, који ће нам дати, и вере и фанатизма, да се за ту заједницу заложимо и да се за њу, до крајњих грани-ца, боримо. Међутим, ту Др. Ја-ковљевић, са посве исправног пута (који је и врло реалан!), скреће на пут који је, не само мање реалан, него је и мање у нашим рукама, да би тај пут могао да претставља фанатич-ни наш идеал, једну „духовну коалицију”, једну „заједничку мисију”, са којом ее стоји и ги-не. Др. Јаковљевић мисли, наи-ме, да тај заједнички идеал треба да буде „једна широко-грудна сељачка демократија”, везана „у једној опћој човечан-ској мисији”, која би „ублажа-вала наше засебне националне егоизме и дала нам заједничви полет.” И зато мисли, да би „о-купљање Срба уз идеје које за-етупа Хрватски сељачки по-крет”, био најбољи пут да се постигне један такав заједнич-ки ндеал. Тврди напротив кате-горичкн, да је „југословенство, као национална. мисао, покопа-но; док као државна мисао, нма еамо онолико снаге, колико му js дају словенски народи на југу.” Као орган удружења, чије је чланство у огромној већини се-љачко и које је већи део своје активности посветило раду на селу, ми поздрављамо наравно „широкогрудну сељачку демо-крацију”, а „опћа човечанска мисао” исписана је већ од пр-внх почетака на застави Тнр-шевог н нашег соколства. Посве je bila bez krvi. A dogodi li se ipak, da nas neko ugrozi, može baš onih 20, ili 30%, što bismo ih cenjkanjem zakinuli, da budu od presudnog značenja; kao što se to pokazalo u drugim slučajevima. Geslo merodavnih i privatnika mora, dakle, da bude danas: NI JEDAN DINAR, NI JEDNA MIŠICA, NESMEJU DA OSTANU N El S K ORIŠT ENI! I što je ko jači, i više ima, treba više i da pruži; — izmedu ostalog i zato, jer ima više da čuva. Tamo gde seljak i radnik, bez ikakve moguč-nosti cerijkanja, izlažu živote i samohrane porodice, mora ju i svi ostali, — trgovci i industrijalci, činovnici i ljudi sl obodnih profesija, — da bez ikakvog gundanja ulože u zajedničku stvar, sva raspoloživa sredstva. SVE DATI, U IZVESNIM TRENUTCIMA ZNAČI SVE SPASITI. One, ko ji, zbog sebičnosti, ni u današnjem trenutku neče to da uvide, treba organizovanom presijom merodavnih i č'rtave svesne javnosti prisiliti, da dodu do tog saznanja i da, prema torne, postu pel je природно, према томе, да ве-рујемо и у моторну онагу тих идеја; али сумњамо да је чове-чанство уопште, а наш варод напосе, доспио већ до таквог ступња развоја, да би фанатич-ки могао да се загрејв за н»у, и да му то надомести принцип националне државе. Нигде око нас не видимо још данас држа-ва, чпјн принцип није надиона-лан (па негде чак и ултранаци-оналан!), а сумљамо да ће и ново сташе у Европи сасвнм ликвидирати тај принцип, ма да смо уверени да неће бити мира док се не ублаже ir знеки на-ционализми, подгрејавани капи-талистичким паролама; па да заиета треба тражити неку врст наднационалне демократ-ске солидарности. Све то, дакле, може у великој мери да припомогае отварању тог заједаичкос идсала, којн ће нас везивати. Али нтсако не разумемо, зашто r. Јакорљевић све зове у помоћ, —* и свљачко, и опште човочалско, — еамо ни-једном речју н&ће да узмв у об-зир крвне везе, које ипак посто-је између Срба и Хрвала, заггим језичну индентичност, коју ни-какве вештачке комбинације ве могу оспорити, и коначно југо-Словенсну мисао, коју није нз-мислио, ни овај ни оиај режим, већ ее напротив родгога у кла-вама најбољих Хрвата, и воја! никако не мора да значи то, због чега је, еа стране извеших режима н штеточина, била. кож-промитована?!™ Зар г. Ј«кх>в-љевнћ не каже и сам, да је в демократија у највећој мери би-ла компромитована, свиме што ее до сада радило; па ипак оче-кује и жели, да будућа Европа буде демократска, наравно у равом спмислу? И зашто да то исто не вреди за југословетаоку мисао, која не мора да иде за тим, да укида бпло какве ерп-ске, хрватске или словеначкв' одлике, или да смета, овом или оном преуређсњу државе, али која је једина у стању да, као виши духовни идеал српско-хрватрке-словеначко заједнице, судбински за увек иовезане, претставља садржнну, за коју може да се фанатички ради и фанатички пгае?! Г. Јаковљевић признаје и сам, да нам је потребно нешто, пгго he „ублажити засебне наше на-ционалне егоизме”, што значн да егоизам тих засебних наци* онализама није користан за др-жавну заједницу (па ипак га у својим чланцнма натеже до крајњнх напетости!). Ти за-себни национализми не могу се, међутим, непосредно убла-жити неком наднационалном, мтштечовечанском идејом, већ једним ширим национализмом, који (кроз сЛоввнетво) твори прелаз ка. општечовечанском идеалу, а то је баш југоеловен-ство! Не мора то бити ни један од облика југоеловенства, ка-кве је заступала, ова или она група, или режим, али може да буде југословенетво Кукуљеви-ha, Штросмајера, Рачког и бра-he Радића. Утолнко пре, што је г Јаковљевићева формула, да. 'се веза нађе у томе, што би Срби напросто прнхватили про-грам ХСС, и сувише симпли-пистички набадена,а кад се зна, да нема, те ствари, ни мањег значаја, за коју би Хрвати при-стали да, је, са свих 100°/о, на-просто прихвате од Срба. Везу треба, дакле, тражити у приближавању опречних гле-дпшта,; у унутарњем осећању, у заједничкоЈ мисији и идеалу, те у скупном раду на опште-доввчанским и широко двмо-кратским циљевима, са основи-цом у сељаштву. А порадимо ли тако, како год окренули ствар, наићићемо на југосло-венство, било у ком облику, или тумачењу! До њега је стварно, дошао и r. Јаковљевић. Само се ради о томе, да ослободи се-6е психозе, која већ унапред ткрипи зубнма, чим чуја реч „Југословвнство”, и ко.ја многи-ма у Хрватско.ј смета, да се врате иа путеве оснивача Хр-ватског сељачког покрета. Odložen slet Sokolske župe Petrovgrad u Veliko.) Kikindi List. „Jugosloven“ koji izlazi u Velikoj Kikindi, javlja da je slet Sokolske župe Petrovgrad, jedna-ko kao i proslava dvadesetogo-dišnjice župe Petrovgrad, te proslava 30-godHSnjice Sokolskog 'društva Velika Kikinda, koji su trebali da se održe o Duhovima, u Velikoj Kikindi, odloženi, zbog poznate uredbe o zborovima. Me-dutim, ovih dana izlazi iz štam-pe odlična Spomenica Sokolskog društva Velika Kikinda, koju je uredio brat Stojan Jakšič, a o kojoj smo pisali u jednom od prošlih brojeva „Sokolskog glasnika". Hodočašće jugoslovenskog sokolstva na Kajmakčalan Na Petrovdan, 12 jula svake godine, Spomen-kapela na Kaj-makčalanu slavi svoju slavu. Toga dana Kajmakčalan postaje mesto na kome se okupljaju rat-nici i učesnici u krvavim bitkama na tom svetom mestu, da osveže svoje uspomene na one junačke i krvave dane svoga vojevanja; dolaze smovi i kćeri izginulih ratnika da se napoje primerima herojstva svojih otaca; dolaze i svi ostali rodoljubi da se dive junačkim delima ratnika i odadu poštu palim junacima, prekadiv-ši njihove grobove. Domačinstvo slave Spomen-kapele do ove godine imala su razna nacionalna udruženja i korporacije, a ove godine domačin slave je Savez sokola Kraljevine Jugoslavije. Želja je uprave Saveza, da toni prilikom na Kajmakčalanu bude zastupljeno celokupno naše sokolstvo preko svojih prestavnika, koji če se pokloniti senima palih heroja za slobodu nacije i tu, na izvoru, gledajuči herojska dela, napojiti n&um borbenim duhom za od-branu stečene slobode. Zbog toga se Savez sokola i primio domačinstva slave, te pri-reduje 12 jula 1940 godine: hodo-čašče Jugoslovenskog Sokolstva na Kajmakčalan. Hodočašče je priredba Saveza, a organizaciju i izvodenje na terenu izvršiče sokolska župa Skoplje. Od Bitolja do Kajmakčalana ima 70 km., a na Kajmakčalan dolazi se najlakše motorizovanim prevoznim sredstvima. S obzirom da su ta sredstva dosta oskudna, broj učesnika mora biti ograni-čen. Predviden je broj učesnika i to: Uprava Saveza SKJ 25 lica; — 24 župe sa po deset učesnika; — Uprava župe Skoplje; — Pret-stavnici društava i četa župe Skoplje po šest iz svakog društva, — svega 520 učesnika! Svi učesnici doči če redovnim vozovima u Skoplje na dan 10 VII, odakle kreče poseban voz za Bitolj, gde če se prenočiti. U Bitolju, 11-VII, u 8 časova, osve-čenje sokolskog doma. U 10 časova odlazak kamionima i auto-busima za Jelak. Na Jelaku če se održati sokolsko zborovanje, i tu če se prenočiti a logoru pod šatorima. Sutradan, odlazak kamionima i autobusima na Kaj- makčalan. Po završenoj svečanosti povratak. Uprava župe stupila je u vezu sa vojnim vlastima i privatnim preduzečima, koja se bave prevozom putnika. Tako je obezbe-deno u 14 kamiona 320 mesta, a u autobusima 320, svega 550 se-dišta. Podvozna cena, od Bitolja do Kajmakčalana, prosečno, sta-jala bi po osobi u kamionu 70, a u autobusu 130.— dinara. Za prenočište u Bitolju, 10 i 12 obezbedena je Bogoslovija sa 500 postelja, te če svi učesnici moči u njoj biti smešteni. Na Jelaku prenočište če biti pod šatorima u logoru. Šatori su voj-nički, sa pokrivačima. Svaki učesnik brinuee se za prehranu sam, osim večere i ruč-ka na Jelaku, iz vojničkih kaza-na i vojničkih porcija. Putuje se u civilnom odelu do Jelaka. Od Jelaka do Kajmakčalana i natrag u svq£anim odora-ma. Veliki prtljag če se ostavi-ti u Bitolju, a na Jelak ponet.i samo najpotrebniji lični pribor. Učesnici treba da ponesu sobom: toplo odelo, topal gornji kaput, Čuturiču za vodu, džepnu lampu i lični pribor za jelo. Za prevoz železnicom Ministar saobračaja odobrio je vožnju sa popustom od 75®/e. Od Beograda do Bitolja i natrag III klasa put-ničkog voza, sa popustom od 75°/o, košta 113 din., a brzog 141 din. Za prevoz kamionima 70 din., a autobusima 130 po o-sobi. Za prehranu na Jelaku večera i ručak, svega 20 din. Spo-men-značka 15 din. Svaka župa, a u župi Skoplje sva društva, poneče sa sobom svoje zastave. Isto tako poneče se i Savezna zastava. Program svečanosti je ovaj: U četvrtak, 11 jula, izjutra je osve čenje doma Sokolskog društva Bitoli, a u 10 časova polazi se na Jelak. Zaustavlja se u selu Bač, u kome je Blaženopočivši Kralj Aleksandar, g. 1916, bio podigao sebi skroman dvorac, posle zau-zeča Bitolja, i gde je bio preneo svoj štab. Tu je sada muzej. Na Jelaku če se održati sokolsko zborovanje, jer je tu bio štab Kralja Aleksandra pre bitke na Kajmakčalanu. Biče svečano i-staknuta državna zastava, koja če se viti sve do povratka sa Kajmakčalana. Održače se govori i predavanja, zatim večera i IZ SLOVENSKOG SVETA JUGOSLOVENSKO 1BUGARSKO ZADRUGARSTVO Prošle nedelje je na beograd-skom sajmištu otvorena vrlo uspela izložba jugoslovenskih i bu-garskih zadrugara. Tom prilikom je u Beograd došao veliki broj bugarskih zadrugara, koje je vo-dio pretsednik bugarskog Zadru-žnog saveza, g. Hrlsto Ganev. Prilikom otvaranja izložbe, odr-žani su srdačni govori o jugoslo-vensko-bugarskoj saradnji. Isto-ga dana održana je i skupština Jugoslovensko - bugarskog instituta, na kojoj su stvoreni za-ključci, da se pojačaju veze iz-medu privrede i zadrugarstva o-bih bratskih naroda. Bugarski zadrugari su bili u Beogradu vrlo srdačno primljeni, a zatim su po-setili nekolike varoši u Šumadi-ji, gde im je bio prireden srda-čan doček. Pretsednik beograd-ske opštine priredio je banket u čast bugarskih zadrugara, na kome su pali srdačni govori. G. Hristo Ganev je naročite pod-vukao, da nema te sile koja bi mogla razrušiti bliskost osečanja naša dva naroda, koja nam osi-gurava lepšu budučnost. ČEŠKI PISCI O JUGOSLAVIJI Poznati češki književnik, An-tonin šramek, objavio je nedavno veliki istorijski roman, u tri knjige, o Dubrovniku. Prvi deo romana objavljen je još prošle godine, pod naslovom „Dubrovnik", a pre nekoliko dana je izi-šla, i druga i treča knjiga, u nakladi Vaclava Petra, u Pragu. Druga knjiga nosi naslov „Hor-ka leta“ i dogada se u Dubrovniku, 1683; dok treči deo nosi naslov „Vzpoura" (Ustanak) i dogada se 1736 g. Praška štampa piše sa največom pohvalom o de lu bratskog češkog književnika, posvečenom Dubrovniku i našem narodu. Istovremeno je i drugi, vrlo poznati češki književnik, A-dolf Vesely, objavio, u izdanju Češko - jugoslovenške lige, zbirku pesama, pod naslovom „Vitr od more“ (Vetar s mora). U njoj su spojena tri pesnikova književna rada, „Čuvar svetionika", „Doziv mora“ i „Sunčev kres“. Adolf Vesely je več objavio či-tavu malu biblioteku pesama i o-stalih radova o našem Jadranu i ostalim jugoslovenskim motivi-ma, koji su naišli na najbolji prijem u češkoj javnosti. POLJACI I ČEHOSLOVACI NA ZAPADU Prema vestima iz švajcarske, jedan deo poljske armije, koji se borio u Francuskoj, prešao je takode švajcarsku granicu. Švaj* carski listovi ističu, da su se Po* ljaci neobično hrabro borili, te da su branili otstupnicu civilnim izbeglicama. Zbog toga su imali velike gubitke. Prema vestima iz Bordoa, general Sikorski je na* redio poljskoj armiji u Francuskoj, da se stavi u kontakt sa za* povednicima britanskih trupa i da izvrši njihova naredenja, Tvrdi se da tako postupaju i čehoslo-vački avijatički odredi, koji su se borili u Francuskoj, dok nema nikakvih vesti o čehoslovačkim trupama koje su se nalazile na jugu Francuske, blizu španske granice, i nisu još bile stupile u borbu. Druge čehoslovačke i poljske trupe borile su se u Nor* veškoj, i one se sada nalaze u Engleskoj; pa se misli da če En-glezi, zajedno sa svojim trupama, evakuisati i Poljake i Čeho-slovake iz Francuske. spavanje pod šatorima. U petak, 12 juna, u zoru polazak na Kajmakčalan, a u 8 sati izjutra se-čenje kolača, pred pomen kape-lom na Kajmakčalanu; govori, de-file sokolstva i razgledanje bo-jišta. Još istog dana povratak za Jelak, ručak, narodno veselje, završetak svečanosti i u 16 sati peflazak za Bitolj. Nastojače se obezbediti radio prenos sa Jelaka, te da se cela svečanost snimi za film. U kapeli na Kajmakčalanu biče postavljena spomen ploča, kao sečanje na ovaj pohod sokolstva. Nije član Sokola Vladimir Mahovič, akviziter iz Ljubljane, ,sada bez zanimanja, prestao je da bude Elan sokolske organizacije, sa danom 22 janua-ra 1940. Njegova članska legitimacija vračena je društvu, kome je pripadao, pa prema tome Mahovič nema nikakvog prava da nosi sokolski znak, niti da se izdaje za člana Sokola. O ovome se obaveštava Čitava nacionalna i "sokolska javnost 3° let Sokolske župe Celje Kao što smo več javili, odložen Je, usled uredbe o zabrani održavanja zborova, jubilarm slet Sokolske tupe Celje, koji je trebao da bude odrian o Vi-dovdanu u Celju. U mesto s leta, Sokolska župa Celje če prirediti skromnu akademijij, da njom proslavi 30-GODIŠNJICU SVOGA POSTOJANJA, KAO I 50-GODIŠNJICU POSTOJANJA SOKOLSKOG DRUŠTVA CELJE MATICA. Aktivnost društva Celje Matica i Sokolske župe Celje od tolikog su zna-čenja za čitav naš nacionalni život u tom kraju, da smatramo potrebnim da, prilikom ovog dvostrukog jubileja, upoznamo naše iitaoce sa istorijatom celjske tupe i celjskog matit-nog društva; pa zato objavlju-jerrro ovaj zanimljiv prikaz. Skupno s Sokolskim društvom Celje matica, ki proslavlja 50-letmco svojega obstoja, vstopa Lokplska župa Cčiag M sjBpje 30.. jubilejno leto. Dne 30. oktobra leta 1910 so zastopniki štajerskih sokolskih društev ustanovili po vzgledu sokolske organizacije na Češkem meddruštveno organizacijsko telo, ki so ga nazvali Sokolska župa Celje s sedežem v Celju. Iz prvih sokolskih postojank na štajerskem je pričela sokolska misel prodirati med narod, ki jo je sprejel navdušeno, saj mu je prinašala življensko pomlad. Prvo gnezdo v celjski župi si je splel Sokol v idiličnem planinskem kraju v Mozirju leta 1882. Kmalu nato leta 1890 sta sledili mozirskemu Sokolu sokolski društvi v Celju in Zagorju. V letih 1902, 1903, 1904 in 1906 so bili ustanovljeni odseki, oziroma društva v Žalcu, Ljutomeru, Brežicah, Braslovčah in Krškem. Celo Gradec, ki je tudi spadal v teritorij celjske, župe, je doživel leta 1906 rojstvo sokolskega društva. V vseh teh krajih je čakalo Sokolstvo ogromno dela, ki ga je takoj započelo, in skozi težke boje in žrtve izvrševalo. Narodno гауеЉ^ fanjje i-n možje po na- ših trgih in vaseh so tekmovali v prizadevanjih, kje bodo preje ustanovili svoje lastno domače društvo. V svrho prožnejšega delovanja je bil ves obsežni teritorij celjske žuge razdeljen v 4 okrožja: celjsko, brežiško, zagorsko in mariborsko. Zupa je štela takoj ob ustanovitvi 21 edinic. Prvi starosta novoosnovane celjske župe je bil br. dr. Karlovšek Josip, prvi načelnik pa sedanji župni starosta, br. Smrtnik Jože. Na zgodovinski ustanovitveni seji 30. oktobra leta 1910 je nastopal kot zastopnik mariborskega in okoliških društev pok. br. dr. Ljudevit Pivko, junak s Carzana. Vkljub težkim predvojnim razmeram, ko je moralo Sokolstvo radi intrig in očitnega nasprotovanja austro-ugarskih oblasti vršiti svoje težke naloge tajno in prikrito v stalni nevarnosti za svoj obstoj, je Sokolstvo dosezalo zavidljive uspehe. Ideja slovenske bodočnosti, ki je dobila s Sokolstvom svojo stvarno osnovo, ,ie korakala nezadrživo naprej in je noben teror vkljub njeni mladostni nežnosti ni mogel zatreti. Pojmujoč pravilno bistvo Tyr-ševe ideologije, harmonijo vzgoje telesa in duha, se je že prvo leto ,po ustanovitvi žtjpe osnoval Žup- ni vaditeljski zbor. Tvorili so ga bratje Smertnik Jože, Ilich Emil in Čobal Josip. Z vaditeljskimi tečaji so vzgojili kader zavednih in požrtvovalnih Sokolov, ki so kot novi apostoli sejali sokolsko misel križem slovenske dežele. Takoj po ustanovitvi mariborske župe 'v Mariboru se je 1. 1. leta 1914 izvedla razmejitev med celjsko in mariborsko župo. V celjski župi je po tej razmejitvi ostalo 15 edinic. Ustanovitev mariborske župe je pomenila znaten korak naprej, saj se je po razdelitvi tako obsežnega teritorija med celjsko in mariborsko župo ostvarila možnost intenzivnejšega dela na zmanjšanem teritori- Sledila so vojna leta 1914—1918. Kot povsod, je moralo na zunaj vidno sokolsko delo prenehati tudi v celjski župi. Preganjanja, šikaniranja, poulični izgredi, ki so bili naperjeni v prvi vrsti proti Sokolstvu, so bili na dnevnem redu. Prebujajoče se zdrave mladostne sile slovanskega rodu, ki so postajale iz dneva v dan odločil-nejše, niso šle v račun stoletnemu tlačitelju. Polnili so se zapori, toda s tem postopanjem so dosegli naši narodni tlačitelji baš nasprotno, kar so hoteli. Neza-< vedno so tako vzgojili fanatične borce, ki jim je bila svoboda bal* kanskih slovanskih plemen pro-* gram, od katerega za ceno svojega življenja niso odstopili. Prišli so zgodovinski prevratni dnevi* Zrušilo se je trhlo drevo Ausitro-ogrske. Tuja oblast .je izgubila glavo. Snovale so se Narodne straže. Na prapor Celjskega Sokola je prisegel jugoslovenski prostovoljski polk, ki je krenil nato iz Celja proti severu, da po* stavi mejnike naše severne narod* ne meje. Celjski dijaki — sokoli, kakršni so bili poročnik Malgaj iz Sv. Jurija ob južni železnici. Srečko Puncer iz Braslovč in nešteti drugi, so znali pojmovati zgodovinsko važnost teh dni in žrtvujoč svoja življenja dali herojski vzgled pravega sokolskega idealizma. Takoj po vojni so se pričele tudi razmere v Sokolstvu norma* lizirati. Nastopila je doba notranjega organizatornega dela, ki .ie postajalo spričo naglega porasta sokolskih edinic vedno bolj nujno. Vedno aktualnejše je posta* jalo tudi vprašanje lastnih domov, v katerih bi vršila društva svoje delo. Podjetnost posameznih druJtvetjih uprav je ustvarita Reforme u sokolsko j štampi i dužnosti jedinica i članstva Sokolstvo se razvija j svo-Jpm fizičkom organizacijom • svojim delotvorstom. Sa-vremene prilike daju mu u oba pravca krupan smisao. Sve veči broj sokolova pri -staje pod sokolska zastavu, a sve novi je i sve veče dužnosti nacionalna stvar poverava so-kolskoj delotvornosti. Sokolska organizacija je najjača u našo j zemlji. Či tava armada crvenih košulja rnaršuje za sokolskom zasta-vom put našega cilja! A sokolska delatnost odavno je yeč izišla iz kruga telovežbe i zaorala je široko nacional-no-kulturno polje. Ta elementarna snaga sokolstva mogučna je da po-kreče ceo naš narodni pro-?res, jer pretstavlja organi-zovanu, i fizičku i duhovnu snagu našeg naroda. Samo se radi o brzini pokretanja te ogromne mašine sokolske delotvornosti. Za današnje poj-Hiove brzine u stvaralaštvu n'je dovoljna samo sokolska tradicija, sokolska hijerarhi-ia, sokolski ustav, sokolski amblemi, te oduševljenje i fa-natizam, — danas je potrebna veoma hitna duhovna povezanost svili krajnjih delova sokolske organizacije sa njenim intelektualnim i duhovnim centrom, a ta povezanost moguća je prvenstveno preko dobro organizovane sokolske štampe. Od Saveza, do najzabačetiije Sokolske čete; od starešine do posled-njeg naraštajca, svi sokoli treba danas da budu u svako-dnevnom duhovnom kontaktu. — da svi jedno mislimo, .lednako osečamo i zajedriič-H simultano stvaramo! Uosada nisu bile takve potrebe, da sokolstvo posvečuje Prvenstvenu pažnju svojoj štampi. Štanipa se negovala samo kao koristan pomagač, dok današnje prilike postav-Jjaju problem štampe sa naj-iinperativnijom strogošču, iz-noseči ga u prvi plan savre-nienih problema. Problem sokolske štampe moramo rešiti u ovim pravdni a: 1) Olakšanjem tereta članstvu, da što laške snosi potrebno finansiranje sokolske ujedinjavanjem sokolske tam štampe. To se može postiti ujedinjavanjem sokolske štampe u jedilom centralnom organu. „Sokolski glasnik" biče centralni organ u kome če se ujedinjavati sva intelektualna akcija sokolstva, a iz koga če teči svi ideološki izvori i sve dnevne informacije, koje imaju da stvaraju sokolsko javno mišljnje po svim aktuelnim pitanjima. 2) Radom i pisanjem redakcije „Sokolskog glasnika1* treba da se zadovolji svim intelektualnim potrebama sokolske čitalačke publike. „Sokolski glasnik" neče, dakle, biti samo ideološki propagandni sokolski etnisioner, nego če pružati svojim čitao-cima sve intelektualne koristi kako od pouke, beletristike, tako i do objektivne informacije iz svili grana života našeg naroda i svili kulturnih dogadaja u svetu. 3) Sukcesivnim podizanjem tiraže kako bi u najkrače vreme bilo omogučeno svakom sokolu do dobiva „Sokolski glasnik" uz najmini-malniju pretplatu. Savezno starešinstvo donelo je več potrebne odluke o reformiranju sokolske štampe, u sva tri ova pravca koje če se sukcesivno najstriktni-je sprovoditi, a prema koji-ma je pronaden način reše-nja problema sokolske štampe na opšte zadovoljenje i Sokolstva kao ideje i organizacije, a i sokola kao či-taoca. Pre svega, Savezno starešinstvo poziva sve sokolske jedinice na striktno izvrše-nje zaključka Izvršnog odbora SSKJ po kome su sve Sokolske jedinice obavezne na pretplačivanja ‘„Sokolskog glasnika11, i sve sokolske funkcionere na izvršenje člana 19 pravilnika novinarkog otseka SKJ koji glasi: „Svako ono lice koje ima čast odbornika ili člana u-prave, bilo u Savezu, Župi ili Društvu, mora biti pretplat-nik „Sokolskog glasnika**. Za one sokolske jedinice koje ne izvrše do 1 jula o. g. svoju obavezu prema „Sokolskom glasniku“ Savezno starešinstvo je donelo odluku da нп-se-pf-etplat-a odbije od njihovih dotacija, dok je svi-ma sokolskim odbornicima, koji se dodanas nisu prijavili za pretplatnike, upučeno preko njihovih jedinica potrebno uputstvo i gotova ispunje-na čekovna uplatnica. Sokolske jedinice, koje su več primile ta upustva, striktno izvršavaju svoju dužnost prema sokolskoj štampi, a to je nov dokaz višine naše sokolske svesti , naše organizatorske sposobnosti, kao i našeg dubokog razumevanja vremena u kome živimo. Рад у соколској жупи Скопље Неколико јединица из ове жу-rie раде активно и на социјалном пољу. У том погледу треба ис-таћи друштво Ђевђелију, које издржава пет ученика у месној нижој гимназији, још од 1937 r. а које ће до 1941 г. оспособити за настављање наука. Један пи-томац друштва, шести по реду из прошле године, већ је свр-шио нижу гимназију и настазио трговачку академију у Скопљу. Иако врло скроман, соци.јални фонд друштва Урошевац насто-ји да помогне сиромашну децу. О Ускрсу ове године из срет-става Фонда одевено је и ооу-вено 12 деце нз друштвене сре-дине, и то 4 мушкарца и 8 де-војчица. Оснивање и рад соци-јалног фонда јесте један од %а-вста друштва за Соколску Пе-трову петолетку. На подручју соколског дру-штва Неготин-Вардар основаиа је соколска чета у селу Пепе-лишту. Изабрана је нова управа у коју су ушли искусни сокол-ски радници и одушевљени о- младинци. По своме саставу и по осведоченој родољубивосги чланства нове чете, већином на-сељеника, може се унапред ка-зати да је рад н успех чете о-безбеђен. Од Жупске управе чета је добила потребна упут-ства, књиге, иатеријал за при-ргдбе, просветареше и др. Међу 'соколским четама у nn-следње време се и на музичком пољу истиче Средска код Приз-рена, у једном крају који се још у турско доба прочуо својом борбеношћу и националном све-шћу. Чета има мањи дувачки оркесгар, затим пун тамбураш-ки оркестар и певачки збор од 23 члана. Занимљиво је да чете тек основане, иекоје и са пола тч.дине рада, претичу евојом ак-тивношћу и успесима друге че те, много сгарије. За «ример ха ља споменути Рогачево код 'le-rot-a, Раковац код Бујановца и Вруток код Гостивара. Жупа се спрема за Кајмакчз-лаиско ходочашће, које he бити изведено 12 јула, на Петровдан. Župski prosvetni tečaj u Učiteljskoj školi u Skopi ju ПР0ТИВ ДЕФЕТИЗМД „Југословенски Лојд“, који излази у Загребу, обара се о-штро на шапутање и ширен>е алармантних вести са стране нз-весног типа дефетиста. Лист пи-ше: ,,Има људи, којима збот њн-\obiix личних егоизама. конве-нира само мир и неутралност, али им смета свако спремање и одлучност, да тај свој мир и иеутралност браннмо, не са-мо речима него н делима. Они би хтели да се У сваком слу-чају прилагодимо ситуацији, па макар она била и нечасна. Они траже мир и неутралност под сваку цену, na у ту сврху ши-ре малодушносг, подцењивајући своје, а прсувеличавајући туђе, или се служе разним пацифн-стичким, хуманим и другим ко-јекаквим паролама и средстви-ма за успављивање народне с,'1вјести и снаге. Овакових де-Фетистичких типова има најви• ше мсђу градско-каванским по-литнчарима и стратезима, који иначе често наступају као „за-бринути патриоти”, na чак зна-ду играти и значајније улоге у нашеи народном животу и ње-говии организацијама". Лист „Под Гринтовпи”, који излази v Камнику, објавл>ује чланак у којему позива Сло-веице, да буду ва опрезу про-тив незадовољника и њиховог рада, који шкоди народним ин-тересима. На концу вели ово: „Одлучно се супротставимо њи-ховој пропаганди за туђина, ко-ји би наи хтио господаритн. По-кажимо одлучно врата народним и?дајницима. Ако опазпмо, да не престају са својим погубннм де-ловањем, онда мирне савести обзнанимо меродавне власти, noje he их привести заслуженој казни. Сви пак, на браннк, не само против правих туНина, не-го такођер против донаћих из~ дајица, којих жалпбоже у иашеи крају не мањка. Тимс ћемо испу-нити опоруку пок. краља Алек-сандра: „Чува)те Југославију celo vrsto sokolskili domov. V celjskj župi je danes 20 sokol-s^'h domov, ki predstavljajo vrednost blizu 10 miljonov dinar-■lev, V onih krajih, kjer ni bila Podana možnost zgraditve lastnih domov, si je poiskalo Sokolstvo Prostora v narodnih šolah. Idealizem in požrtvovanje pred-n.iakov je vzgojilo legije pleme-n‘tih sokolskih borcev. Zlasti na-učiteljstvo je opravilo na tem Poi.iu med narodom naravnost o-Eromno delo. Izven šole ie v so dolskim telovadnicah vzgajalo Nadino v zavedne državljane in trdne značaje, ki jim domovina ravno danes pripisuje tolikšen po-Tiho je delo sokolskih Prednjakov. Iz dneva v den žrtvujejo svoje proste ure v najsve-*-еЈУ službi naroda, vzgoji pravih državljanov. In bas v tej smeri je pršilo in vrši sokolstvo celjske ZllPe, |.— __________ SOKOLSKI GLASNIK God. XI — Broj 25 СКУПШТИНА СДВЕЗА БУГАРСКИХ ДРУШТАВА ,ЈУНДК“ У Пловдиву, другој престони-пи братске нам Бугарске, одр-жана је од 7—9 јуна т. г. XXVI редовна скупштина Савеза бу-гарских Јунака, на коју је био позваи и наш Савез да узме у-чешћа преко своје делегације. Одазивајући се топлом позизу и ради одржавања сталних братских односа, који владају измећу наша два савеза, Изврш-ни одбор C. C. K. Ј. одредио је за свога делегата заменика Старешине, брата Д-ра Михаила Градојевића, а Начелништво Са-веза одредило је да ra засту-па заменик начелника, брат Бранко Полић. Нашу делегацију сачекао је још у Софији на жељезничкој станици познати радник на no-љу јуначко-соколског зближава-ња брат Д-р Михаило Мингв, члан саветник Савезне Упраае, који јој је био додељен кзо пратња и за све време бавље-ња братски се старао о њој. Просветни одбор нашега Са-веза у споразуму са бугарским Јунацима испратио је из свога отсека за филмове наш успели тонфилм „Ој, лети сиви соколе!“ и филм „IX јуначко-соколски слет у Софији 1939 г.“ Савезу бугарских Јунака, који he ra приказивати по свима већим ме-стима Бугарске, где постоје ју-начка друштва. Конгрес ,је отворио свечаним говором претседник Савеза, за-пасни генерал брат Рашко Ата-насов, па се после вернфикације пуномоћја прешло на конститу-иса»е скупштине. За претседни-ка изабран је једногласно на-родни послаиик из Bpaue брат Гето Крстев, старешина Бдинске јуначке области, а за сталне чланове скупштинског претсгд-ништва 6paha: Антон Русчев, индустријалац из Сливена и Д-р Гарвалов из Пловдива. На скуп-штини је узело учешћа преко 200 делегата, свиу јуначким у-ниформама као што је то оби-чај код бугарских Јунака. На збору савезног и обласних начелништава досадањи савезни начелник брат Јосиф Буреш, ка-да му је начелнички извештај био једногласно примљен, от-клонио је своју даљу кандила-цију за начелника Савеза у же-л>и да се технички кадар под-млади. За његове досадашње заслуге, за успешно изведени прошлогодишњи слет у Софији и као старог легионара и бор-ца, конгрес га је са оваиијзма изабрао за почасног члана Са-веза бугарских Јунака, на чему му је изразио честитања и југо-словенског Соколства савезнн делегат брат Д-р Градојевић. За новог начелника Савеза бу-гарских Јунака изабран ,је млад, али вгћ дугогодншњи сарадник брата Буреша, свима југосло-венским Соколима познати ју-нак Јордан Иванов, досадашњи секретар савезног Начелништва. Јуначки савез је за ову XXVI годишњу скупштину по нашем узору издао штампан Извештај о р4ду, који је обухватио Repnic од 1 септембра 1938 до 30 априла 1940 године. Једна од најважнијих тачака дневног реда конгреса било је мењање Статута Савеза бугар-еких Јунака. Према учињеним измеиама Савез неће у будуће бити само гимнастички, него he његов проширен програм обу-»ватити млокупно и свестрано телесно васпитање. У већим гра-довима дозволиће се оснивање већег броја јуначких друштава, што до сада није смело бити. Прецизиран је положај сталеш-ких јуначких јединица као што су на пр.: Железничарска јунач-ка друштва, Рударска, Ђачка и др. Укинуте су досадашње о-бласне Инспекције, проширен ie Савезни Управни Одбор улас-ком већег броја техничара, који треба да дају својствен и пра-ви дух јуначкој организацији, уведен је већи број претстзв-ника провинције у Савезну vn-раву, што све треба да послужи развитку веће активности Са-веза. Пошто ее од страке бугар-ског Министарства просвете спрема пројект Закона за opra-низацију младежи у циљу те-лесног, моралног и државно-грађанског васпитања, то је кон-rpec заузео свој став према овој новој установи и образложио потребуг да у њој узме најваж-нију извршну улогу. У овој ro-дини добио је Савез од Мини-старства просвете помоћ од 80.000 лева за покриће својих редовних расхода, а била су са исте стране новчано помогнута и поједина друштва ради по-дизања домова и летњих веж-балишта. Прошле године у пролеће прослављвна је 40-годишњица оснивања Савеза бугарских Ју-нака, на којој је учествовала и наша бројна делегаиија ca I замеником Старешине на челу. Том приликом издата je лепо уређена Споменица и израђено је специјално савезно одлико-вање, које је предато старим Јунацима-јубиларима, који су по 40 година истрајали верно у ор-ганизацији. Савезна управа је предложила Њ. В. Цару за од-ликовање и Јунаке, који cv више од 20 година непрекидно у ор-ганизацији активни. У штампаном Извештају на неколико места су истакнути братски и одлични односи из-међу нашег и јуначког савеза и споменуте узајамне посете у-чињене у протеклом периоду. Нотирана су и учешКа Јунака н Јунакиња на нашим течајевима са напоменама, да су вршена о трошку нашега Савеза. Истак-нуте су везе и са другим сло-венским и иностраним гимнас-тичким организацијама. Вредност савезног инвенгара износи 25,216,567 лева, у који улази и Савезни дом и стадион у Софији. Друштва има активних 309. Савезна картотека још не по-стоји, мала ге покушавало да се она установи, Најопширнијн извештај дало је Савезно Начелништво, где је у потанкостима изнет технички рад, како редован, тако и слет-ски, где је опширно изнето и на.ше учествовање у слетским. вежбама и такмичењима. Тракијски Јунак као месно друштво у Пловдиву приредило је у част савсзних делегата S о. м. у всче свечану академнју, која је била бројно посећена и лепо успела. У недељу 9 т. м. наши делега-ти у свечаној сбколској уни-форми узели су учешћа у пола-гању венца на гроб кнегиље Марије Лу.јзе у католичкој ирк-ви у Пловдиву и на спомецик војничког хероја Ђуре МихаЈ- лова, који је храбро пао са дру-говима у Пловдиву, не хтевши се жив предати у руке Турцима. Пред спомеником је држао ro-вор претседатељ Савеза брат Рашко Атанасов, з војна музи-ка је свирала специјалну ком-позицију у славу палима за О-течество. После овог акта пијетета скупштински делегати и цело-купно чланство Пловдивског Јунака са војном музиком и за-ставама кренули су на простра-ни пловдивски трг Цара Симеу-на, где је већ био постројен пловдивски гарнизон са коман-дантом места армијским гене-ралом Г. Марковом на челу. 'Гу је под нарочито подигнутим и искићеним балдахи^ом одржа-но молепствије т. зв. Молебен од стране митрополита Кирила и два свештеника са хором, по-сле чега је пред гласноговорни-ком сакупљеним Јунацима и вој-ницима чинодејствујушчи ми-трополит одржао диван патри-отски говор, благосиљајући од стране православне бугарске цркве рад јуначке организаци-је и бугарске војске са kojom Јунаци чине нераздвоЈну цгли-ну. После овбга било је иззр-шено парадним маршем дефи-ловање свију присутних Јунака у^униформи и војника пловдив-ског гарнизона пред армиј. re-нералом Марковом, претседни-штвом Савеза и нашом делега-цијом. Са две војне музике поворка је прошла кроз град, а затим у 11 часбва пре пбдне у сокб-лани Тракијског Јунака одржао се свечани део скуЛштине у препуној сали- На позорници нарочито декорисаној налази-ло се претседништво конгреса са јунаком Гетом Крстевим, претседником, који је дужим родољубивим говором отворио свечану седницу скупштине, а после њега су издазили на бину изасланици појединих установа одакле су испоручивали поздра-ве конгресу. Први је поздравио сакупљене скупштинске делега-те армиј. генерал Марков као изасланик Министра војске Из његовог топлог и за Јунаке по-хвалног говора јасно се oceha-ла силна и интимна веза војске и јуначке организације, које братски сарађују и иду руку под руку. ГОВОР ЛР. М ГРАДОЈЕВИЋА Други је гвворник био и-засланик Министра просвете, а трећи делегат нашега Са-веза брат Д-р Миханло Гра-дојевић. Дочекан бурним и ду-гим аплаузом брат Др. Мих. Градојевић је испоручио кон-гресу срдачие поздраве Савеза Сокола Краљевине Југославије. У дужем говору изазвао је рл-минесценциј^ и лепе успомене које су наши Сбколи и Соко-лице понели из Софије са ју-иачких слетова 1935 и 1939 ro-дине, где су се заиста осећали „као на дома“. Сродност језика и лако споразумевање Југосло-веца и Bvrapa, затим народ-не песме и музика, игре и коЛа, обичаји н исти иародни дух уверили су нас да смо бескрајно блнски и да смо нај-ближи рођаци- Зато Јунаци и Соколи порле овакб сјајних ре-зултата постигнутих на по.гу узајамног зближења треба да наставе са даљим интензивним радом јер само међусобним у-познавањем моћи ћемо да се у-зајамно волимо и поштујемо. Изнео је затим сво.је личне успомене од пре 30 година, ка-да је као млад Соко први пут 1910 г. посетио Пловдив после слета у Софији и указао на о-громан напредак који је друга престоница бугарска учинила за то време заједно са целим бу-гарским народом. Многи југо-словенски Соколи познају сада здрав, марљив и штедљив бу-гарски народ, који цене и са којим хоће да живе у миру и братској слози. Прекидан у то-ку говора више пута аплаузом, наш делегат је завршио бурно поздрављен, а сузе радоснице су сјале многим делегатима и публици у очима. Претседник конгреса јунак Гето Крстев захвалио се нашам савезном делегату дужим гово-ром на срдачним и пуним осећа-ја речима, истичући Пакт о веч-ком пријатељству измеНу наша два братска народа, и на крају је позвао све присутне да на-шем младом Краљу Петру II узвикну: Живео! и трипут ју- начко: УРА!, од кога се прола-мала цела сала, а на крају се брат Градојевић пољубио са претседником конгреса. Затам је конгрес поздравило још 14 изасланика разних ор-ганизација, којима је скупно одговорио и захвалио претсед-ник скупштине. Мада су посто- јале две листе за Савезну У-праву, победила је она коју је диктовао разум и братски осе-ћај солидарности н споразума-Због озбиљности времена све су размирице стављене на стра-ну, те ,ie изабрана Савезна У-права са досадашњим и неко-лицином ранијих чланова упра-ве, који су до скора стајали по страни, те се нова управа спра-вом може назвати Конценгра* циони кабннет, у који су са-брате све најбоље снаге. На че-лу се налазе и даље браћл: Рашко Атанасов, Никола Стоја-нов, Нетар Јакимов, др. Михан-ло Минев, од новоизабраних Димитар .Пазов, Панчо Фоти-нов, Никола Гладнишки, затим Христо Љутов, Рашко - Душков, Христо Чочков, Николај Нико-лајевић, Стефан Баџов, Дими-тар Киселов, Васил Делигаиев, Васил Беиков, Аспарух Врбе-нов, Ст. Мандаџиев и др. по-знати вођи бугарских Јунака. После свечаног дела конгреса био је заједнички ручак у ба-шти пиваре „Каменица“ на коме је било присутно преко '150 де-легата, где се у анимираном расположењу, певању и браг-ским разговорима провело по-сле подне. У вече су Руски Со-коли, који у Пловдиву усп^ш-но соколују приредили у свод'е клубу врло веселу соколеко jy* начку седељку са којом је кон-rpec био завршен. М. Šesti brof nove godine časopisa „Soko“ Pred nekoliko dana izišao je šesti broj za g. 1940, odlično uredivanog časopisa „SOKO“, lista za sokolski život i rad, koga izdaje Savez Sokola K. J. — Ovaj' broj ima vrlo obilat i raznolik sadržaj, bogato je ilustrovan, a u njemu se ističu naročito ovi članci: Vidovdanska misao u današnjici, članak od Uredništva. Iz zajedničke prošlosti Srba i Hrvata, g. 1848, članak od Dr. Viktora Novaka. Telesne vežbe, jezgro sokolskog vaspitanja, članak od Ivana -Kovača. Dostojevski i Rusija, Antun Milinkovič. Mevodska uputstva, priča o Donki i pogled na se- ljanku, Milena Gruborova. O sistemu vaj, pri katerih je treba več telovadcev, Dr. V. Murnik. Jesu li nužne ferije sokolskih vežbača, M. Vojinović. Pesme: Heroju Ivu Senjaninu-Vlatkoviču, od Boža Lovriča; — Marko Miljanov, od St. O. Stankoviča. Sokolsko selo (Da se pomognemo, od D. P. Brzako-viča); — Sokolska Petrova Petoletka (Bez odmora i zastoja, i Kakve saradnike treba da imamo, od J. U.); Nove knjige: „O junačkoj ženi", Jana Petrusa, (Vladimir Deduš); — „Glad i tamnica“ od J. Dangiča (D. P. Brza-kovič); — „Roman jegulje“; — Beležke. / NARAŠTAJSKA STRANA Vidovdan 1940 (Jsmet A. Tabaković); — Crnogćrci u borci s Turcima (S. Svoboda); — Moj drug (S. Svoboda); — Omladinski pesnici (J. Udicki, J. Puškarić, St. Mu-tibarić, I. A. Tabakovič, I. Milačič, D. R. Udovičič); — Rebusi i križaljke. * Časopis „SOKO“ je reprezentativan i centralni sokolski časopis, koji prati jednako duhovni živoi našeg sokolstva, kao i njegov rad na telesnem vaspitaniu našeg naroda, pa treba da ga ima svaki svestan Soko, u toliko pre Sto godišnja pretplata iznosi samih 45 Dinara, a list izlazi svakog meseca. Pretplacujte se, zato na časopis „Soko“, a pretplatu Saljite na adresu: Administracija sokolskih listova, Beograd, poštanski pretinac 342. — Broj čekovnog računa** 57.686. PROTIVNICI SOKOLSTVA OTPUŠTANJE IZ SLUŽBE U OPŠTINI DUBROVNIK D svim naprednim i slobodnim Zemljama ljudi se za dobra dela nagraduju, a za rdava kažnjaNaju. Medutim, kod nas je, izgle-da, obratan slučaj. Naša velika stremljenja kao da nisu urodila željenim plodom. Mi se nismo svuda i jednako oslobodiii. Uko-liko su od oslobodenja i ujedi-njena osetili blagostanje i oni e-lementi, koji su svim silama i tnogučim sretstvima radili protiv narodne misli, utoliko su potiski-vani, zapostavljanj, progonjeni i ponižavani oni sinovi i kćeri, koji su se dušom i telom zalagali za ovo, što danas imamo. Najveda hajka diže se protiv sokola, koji na duši nemaju ni-kakvog drugog greha, sem što su dobronamerni i iskreni pobor-nici svega onoga, što vodi jača-nju celog našeg naroda. Uski šoveni kao da zaboravljaju u ka-kvim sudbonosnim časovima živimo. Izgleda da su slepi za sve dogadaje, koji se dešavaju u svetu, samo uporno vide ono, pred tim bi svaki pametan čovek za-tvorio oči. Sitne osvete, mržnje, izazivanja i šikaniranja glavno su zanimanje izvesnih ljudi, koji do-puštaju da prividno pohrvaćeni tudinci vode glavnu reč. Progon sokola u Hrvatskoj banovini istinski zabrinjava svakog iskrenog sina ove zemlje. HSS je ctranka sa Radičevim programom, čiji su Osnovi jugosloven-ski, slovenski i socijalni. Ali ovo što vidimo i čujemo, iznenaduje i Srbe i Hrvate i Slovence. To nije ni nalik na sve ono, što se očekivalo. Teror i progon, ot-puštanje iz* službe i izbacivanje na ulicu čestitih sokolskih i po-znatih radnika ne ide u prilog ove stranke od koje su se očeki-vali drukčiji rezultati. Ovo nisu izmišljotine, več stvarne činjenice, koje se svakog dana dešavaju. Da navedemo samo najnovije: Opštinsko vede grada Dubrovnika, odlukom svojom od 9 ov. meseca otpustilo .ie iz službe sle-dedu bradu sokole i rodene Du-brovčane: Šutic Nika, šefa finansiskog ot-seka pomenute opštine i starešinu sokoiskog društva Dubrovnik. Brat Šutic je stari i poznati sokolski i nacionalni borac i jedan od osnivača Dubrovačkog sokola, od 1904 godine. Bio je sekretar predratne' hrvatske Sokolske žu-pe „Gundulideve“. Starešina društva je još od 1928 god. na kojoj se dužnosti i danas nalazi. Sve sokolske čete, koje ovo društvo ima, osnovane su po njegovoj litno.j inicijativi. Njihovo izgra-divanje i napredak tesno su vezani za njegovo nesebično ime. Brat Šutic, u svome radu u op-štini, bio je besprekoran. Ali sve to nije pomoglo da se ne otpusti iz službe i ujedno naglasi, da se kod nas dobro nagraduje zlom. Sa bratom Sutidem otpušteni su još i Lučič Vlaho, bivši tajnik sokoiskog društva i šef ana-grafskog otseka u opštini, Dra-Žič ing. Jožo, sokolski radnik i opštinski arhitekta, Ćurlica Milivoj član Uprave društva i predsednik organizacije „Nova Jugoslavija", Dr. Pero Maleševič, opštinski tajnik i pobornik jugo-slovenske ideje. Svi napred imenovani dobili su otkaz, prolivno svim dosa-dašnjim zakonima, pravilima i Propisima, za 30. VI. tek. god. Otpust je usledio, i pored odlič-nog rada i vladanja napred po-brojamh lica, samo zato što su agilni sokolski radnici. Za sokole, bilo je i bide i te-žih vremena. Ali svi oni stoje postojsno na svome putu, koji je težak i često krvav, neustra- šivo stremeči svome cilju. Mi se ne bojimo težine krsta, koji nam se tovari na’ leda, jer ista mogu i u snazi su poneti i podneti i mnogo veda zla i iskušenja, kroz koja, vedra čela, idemo napred. Ni neprijateljski progoni, tamni-ce, vešanja i streljanja nisu nam ubili veru i smanjili snagu, da se odreknemo svoga ideala, koji je visoko i daleko od niških i podlih podmetanja siromašnih duša. PREMEŠTANJA SOKOLA Pišu nam iz Malinske, na otoku Krku: Samo u roku od mje-sec dana premješteno je odavde, nista manje nego šest ispravnih činovnika, radi toga jer su članovi Sokola, a po pričanju ulice, mora ovih praznika uslediti još mnogo vedi premeštaj članova Sokola, misleči time uništiti ovdašnji Soko, ali se ljuto vara ju. Napomenuti je, da je u gradiču Krku, koji se nalazi na grani-ci naše Domovine, jedino društvo Soko, koje. borbeno i nacionalno radi, a još k tome u mjestu, gdje imade polovina inorodnog žiteljstva, pa bi bila dužnost, i opštine i drugih gradana, bez obzira na stranačku pripadnost, da da ga podupru, a ne da se njegovo članstvo ganja. Time se ne sredivaju prilike u Banovini Hrvatskoj, nego se stvara nezadovoljstvo u ovim teškim vreme-nima. * Pišu nam iz Splita: Banskom odlukom premeštena je iz Splita sestra Ivanka Listeš, sudska či-novnica, navod^o „po potrebi službe". Međutim svatko u Splitu znade, da je to učinjeno zato, što je sestra Listeš bila jedna od najagilnijih članica sokoiskog društva u Splitu. Istovremeno je preiriešten i naš brat, Kastelic Viktor, sudski činovnik, opet zato. što je bio revnosni član sokolske organizacije. Nakon pre-meštanja učitelja Sokola, vidi se po svemu, da su sada došli na red Sokoli koji su sudski činov-nici. * Pišu nam: Premješten je iz Starigrada Duro Matušič, upravitelj osnovne škole, u Debeljak, srez Biograd na moru. On je du-gogodišnji član uprave sokoiskog društva, a sada je vršio funkciju pročelnika Petrove. Petoljetke. Sin je stare porodite, koja se izmedu prvih borila za hrvatstvo Starigrada, Imade preko dvade-set godina službe, za vreme Strane okupacije, 1918 godine, bio je uapšen ,i proteran iz Starigrada, te je dobio prvo nam.ieštenje kao učitelj u, Srbiji, u Tršidu (Vukova škola). Otac je troje djece, a dvoje djece mu pohadaju Srednju škoiu. Premješten je jedino ra,di toga, što je bio dobar Soko. Ovo je peto premještanje činovnika sokola, iz Starigrada. Bratu načelniku sokoiskog društva Sljepanu Milošu, i članu u-prave, Prošperu Vranjican, dekretom od strane Sreskog načelstva oduzete su lovačke puške, Samo zato što su Sokoli. NAPADAJ1 NA SOKOLE Pišu nam iz Sv. Lovrenca na Pohorju: Naše mesto je, 5 juna, bilo svedokom neobičnog doga-daja, koji je izazvao opšte ogorčenje- Pred sokolanom se poja-vio Stanko Melej, državni službe-nik, i pozvao iz sokolane nekoliko naših članova, koji su, ne znajuči o čemu se radi, izišli. Me dutim je Melej bio naoružan i stao 4ie da bije naše članove, pa su naročito bili ranjeni Dolinšek Mirko i E. Keler. Isti Melej je 11 juna, napao na naše naraštaj ce i na njihovog vodu, brata Lušenca. VANDALIZMI PROTIV SOKOLSTVA Nodu izmedu 10 i 11 ov. m j. nepoznata lica ponovno su sasje-kla i uništila veliki dio nasade u bašči Sokoiskog društva u Solinu, blizu Splita. Tako su uniš-tene sve palme, lipe, srebrenjače, nespole, leanderi itd. Naše se je društvo ponosilo sa lijepim nasa-dama koje su postavljene u sredini mjesta, tako da su služile kao ukras cijelome selu. Naši članovi, a navlastito naš tajnik, Srečko Katic, propagirali su sa-denje i, bez razlike političke pripadnosti svakome davali besplat-no sadnice, da se što više uzga-jaju bašte. Strašno je, ako ie ovo učinjeno iz političke mržnje, jer takove vandalizme može da uči-ne samo nevaspitani, destruktivni tipovi. Stvar je prijavljena policiji i sudu. Nova knjiga o Strosmajeru Neobično važan odlomak naše nacionalne istorije obradio je u-niverzitetski profesor i jedan od najuglednijih naših istoričara, dr. Viktor Novak, u knjiži „Dva antipoda", koja je objavljena pred nekoliko dana u njegovoj nakladi (Štamparija „Planeta", Beograd), a koja nosi podnaslov: „Biskup Štrosmajer i nadbiskup Mihalovič u očima savremenika". Knjiga prikazuje velikog Štro-smajera, neumrlog apostola jugo-slovenske misli, u doba njegovog najvišeg uspona, kad je retkom moralnom kuraži, na vatikanskom koncilu ustao protiv dogme o nepogrešivosti, postavši na taj način vod slobodnog mišljenja u čitavom svetu, čije su govore prenosih veliki svetski listovi i divili mu se umnici, kao što je na pr. Flamarion. Posve je razumljivo, da je takvo držanje biskupovo izazvalo mržnju i u-družene intrige svih mračnjaka i silnika, protiv njega. Koncilska večina nazivala ga je heretikom, šizmatikom, protivnikom crkve i vere, dok su ga domači ne-prijatelji klevetali, da hode Hrvate da prevede na pravoslavlje; iskrivljujudi u isto vreme jedmi njegovu izjavu, da pomodu nje kod pravoslavnih pobude sumn.ie, da želi da ih pokatoliči. Bečki dvor se spremao da ga kazni progonstvom u manastir, a Madžari su sve snage uprli da ga ponize i onemogude u očima naroda, zbog njegovog sloveno-filstva i borbe za nezavisnost Jugoslovena. Medutim, sve te intrige su se razbijale o veličinu Štrosmajerovu, koja je izazvala udivljenje u čitavom svetu, a naročito u slovenstvu, ne samo kod nezavisne hrvatske i srpske javnosti, nego i kod češke, ruske itd. Najuticajmji Srbi odbili su odlučno da posumnjaju u Štros-majerove namere prema Srbima, tvrdedi, kao Polit-Desančid, da ga oni cene po njegovim delima, a ta su samo rodoljubiva. A hrvat-ska javnost je, i pored nerazumevanja sa Strane pravaša, te intriga sa strane madžarona, sta-jala sve odlučnije uz Štrosmajera i tražila da nakon smrti nadbi-skupa Haulika, bude on postavljen za zagrebačkog nadbiskupa. A kad je, umesto njega, postavljen ipak madžaron Mihalovič, onda je Zagreb prilikom njegove instalacije priredio takve demonstracije i tvakve manifestacije za Štrosmajera, da su se svečanosti morale prekinuti. Prof. Novak iznosi zatim porazne sudove savremenika o tudinskom slugami, Mihalovidu i oduševljene prikaze o Strosmajeru. Ovu kn.iigu prof. -Novaka treba da čita svaki dobar Jugosloven koji hode da upozna kroz kakve sve teškode je trebalo da prode jugoslovenska misao i kako su se svi mračnjaci borili protiv nje N. Dodeljivanje potpore porodicama vojnih obveznika Obavešteni smo sa merodavnog mesta, da je NOVAC ZA POTPORE PORODICAMA OBVEZNIKA, koji su pozvani na vojnu vežbu, sa strane Ministarstva fi-nansija u dovoljno.i količini stavljen na raspoloženje kod Poštan-ske štedionice i njenih fitijala u zemlji, i da nikako nije u tome razlog, što se te potpore u redu ne isplačuju. O tome smo obavešteni povodom pritužba koje smo primati sa strane mnogobrojnih naših članova i .icdinica, da se potpore u redu ne isplačuju, pa se sa strane Saveza Sokola K. J. smatralo kao neodložno, da se po toj stvari preduzmu energični korači, da se siromašiiom narodu, koji je spreman da život položi za svoju otadžbinu, izide što brže u susret. NA KOME JE ONDA KRIVICA 1 GDE ZAPINJE? Koliko smo se mogli informisati, čini se, da stvar zapinje kod činovnika, koji imaju za dužnost delenje potpo-ra, a koji ne rešavaju na vreme molbe i ne izraduju na vreme doznake. Verovatno da je tome razlog i činjenica, što je broj molbi prilično velik, i što broj činovnika u nekim krajevima ni-ie dovoljan, da se stvar brže odvija. Ali isto tako imamo po-uzdanih informacija, da je u mnogim mestima kriva tome le- žernost odnosnih činovnika, koji, i u današnjim sudbonosnim vre-menima, kada je svaki trenutak zlata vredan, shvadaju stvari na komotan birokratski način, i rešavaju akta, kao da se radi o mirnodopskim birokratskim smi-calicama, a ne o nasušnom hlebu porodica, čiji su hranitelji pozvani na najvišu dužnost prema otadžbini. Takvo stanje treba iz osnova da se izmeni. U današnjim prilikama savestan činovnik treba sve drugo da ostavi i da sc u prvom redu posveti stvarima, koje su u vezi sa narodnom odbranom. Ako vojni obveznik, ni za pola dana ne može da odloži svoj na-stup, ne sme ni njegova porodica, ni pola dana da čeka da primi potporu, više nego što je to nužno. Čak i u slučaju da je molbi suviše, savestan činovnik treba u današnjim vremenima DA U-LOŽi DVOSTRUKU ENERGIJI!, PA DA RADI I VIŠE NEGO ŠTO JE TO PROPISANO, DA STVARI NE ZAPINJU! U tome se ogleda prava rodoljubivost, a državni činovnici ne smeju da budu samo tnehanički aufomatl, več da prednjače u rodoljubivosti, što odgovara i njihovoj Intelektualno,! spremi; i njihovim odgovornim položajima. Sokolsko društvo Uroševac je o Uskrsu odenulo 12 dece (vidi napis o radu župe Skoplje, na str. 3) БУДИМО СПРЕИНИ И ИСТРАЈНИ Данас живимо у доба наше-ћих борби и ратова ко.ји су се икада одиграли на земљмној кугли. Никада пре, а веровагно u никада доцније, није било n ј nehe бнти страшнијег и крвави- 1 јег ратд. Сукобила су се вели- ; ка и моћна царства, којз су ба-цила у велику и крваву борбу народе својих пространих uape-вина, са свим могућим cna'una,: како војничким тако еконон ским и политичким. Примљене обавезе, пактови и уговори, у данашње доба, не важе више. При оваквом стању ствари, свим слободним и за слободу дораслим народима, octaje сзмо и једино, да се уздају у се н у своје сопствене снаге. Међу сло-бодним и незараћеним нзроди-ма, налази се и наш, југосло-венски народ. Али ми несмемо заборавити, да смо још живи сведоци завојевања наше Димо-вине, а у великом хаосу који данас влада у свету, могло би се десити, да наша независносТ поново буде угрожена. Радн тога ми југословенски соколи, синови дичне и слобод-не Југославије, која је безброј пута била поприште крвавих ра-тс-ва, будимо спремни и истрај- ни! Имајмо на уму, да свакога чгса, може доћи време. да нас Краљ и Отаџбина позову. Ако дс. тога дође, одазовимо се бр-зо и соколски, и полетимо свом снагом својом на браникк миде нам Домовине, за Краља л за род свој. Нека наше соколске мишиие и јуначке груди, буду моћиа брана, преко које неће моћн да пређс ни непријатељски тешс, ни топ. Будимо спремни, јер О-таџбина од нас тражи све жрт-ве. Некаква капитулацаја, или полагање оружја, пре последже капи крви, за народ као што је наш, ne долази ни у којој при-лиии у обзир! Албанска голгота, Краљ Осло-бодилац и Краљ Мученик, зајед-но са југословенским иародом и храбром српском војском, нека нам буду пример, како се бори, живи и мре за своју слободу. Нека нас воде идеали Краља О-слободиоца и његовог наследни-ка и његовог намученог наро-да, који не капитулирају него побеђују. Будимо спремни и ис-трајни, сачувајмо Крв.Тзу стечену Лугоелавију. Радојииа Ф. Шуковић, учител» Kratke vesti iz naseg sokolstva ČITAJUĆI V „Hrvatskom dnevniku" čita-mo žestoke napise o torne, da su v Bačkoj i Baranji otpušteni neki raanici, zato što su kod opštinskih izbora glasali za listu HSS; ili o torne, da je u Doboju zabra-njena pokrajinska smotra „Se-Ijačke sloge." Ne znamo šta je na stvari, ali o-sudujemo svako uskračivanje slobode i svako nasilje. Nema, medutim, dana, da se u Banovini Hrvatskoj ne otpuštaju sa posla, i Hrvati i Srbi, ne zato što su glasali za ovu ili onu listu, več naprosto zato što su Sokoli! Stotine najsposobnijih i najugledni-jih državnih činovnika, Sokola, premeštaju se u najzabačenija planinska sela, i ponižavaju, otpuštaju se i šikaniraju, — ni za-što drugo, nego zato što su Sokoli. I dok se u „Hrv. dnevniku“ protestvuje protiv jedne jedine zabrane priredbe „Seljačke sloge'1, dotle je u Banovini Hrvatskoj sokolskim društvima, u stotinama slučajeva, bilo zabranji-vano, da slave čak i najviše državne praznike, da drže smotre narodno-odbrambene pripravnosti itd. A ipak, o svemu tome nismo rnkad u „H. dnevniku" pročitali niti jedne jedine reči; čak ni on-da kada se čitava nezavisna javnost zgranjavala nad tolikim ši-kanama. Bolje bi medutim bilo, da se obustave takvi postupci, na jednoj i na drugoj strani, pa da se svi zajedno posvetimo sudbo-nosnijim pitanjima i zajedničkim opasnostima.... * Organ klerikalnih studenata u Sloveniji, „STRAŽA V VIHARJU", na retko neukusan način PHe o SMOTRI SOKOLSKE PRIPRAVNOSTI. Kaže, da čitava ta pripravnost traje svega jedan sat, da je sve to bila gola parada, da su sve to ljudi, koji nemaju ni na kraj pameti, da ispune svoje narodno-odbrambene dužnosti itd. Ne smatramo potrebnim ni jednom rečju da branimo tu ak-ciju i da anacionalnim mračnja-cima izlažemo, što je sve sokol* stvo učinilo u pravcu narodne odbrane. Oni koji su zato naj-mjerodavniji, znaju to vrlo dobro, jednako kao i čitava naša rodo-Ijubiva javnost, pa nam je to sa-svim dovoljno. Ali neka nam go-spora oko „Straže v viharju” na-vedu, — šta su oni, s a svoje Strane, učinili, da sebe i svoje pri-stalice spreme za narodnu solidarnost i za odbranu zemlje? Sem što su dali nalog fantovskim ornanizacijama da i tamo, gde su bili stupili u saradnju sa Sokolima, tu slogu razbiju; i Sto su svojim pristalicama dali pouke o „korisnosti bezanja", o čemu smo pisali u prošlom broju... * Klerikalna „HRVATSKA STRAŽA“ prenosi, od reči do reči, naš napis u prošlom broju, pod nasloven „KROATISCHER ARBEI-TER VERBAND", o legitimacijama „Hrvatskog radničkog saveza", na našem i jednom stranom jeziku, i popračuje ga ironičnim naslovom: „Sokolski glasnik je indigniran!" Znači, dakle, da je „Hrvatska straža" obratno nego li indigni-rana tom dvojezlčnošču; da je ona — odušcvljena! I prema tome očekujemo da čemo i kod nje od sada iltati natpis na drugom jeziku: „KROATISCHE WACHE". NOVINE... „Hrvatski dnevnik" javlja, da če biti osnovan samostalni Sa-vei hrvatskih invalida, a kao glavni razlog navodi slučaj pret-sednika Udruženja ratnih invalida u zagrebačkom oblasnom odboru, koji da je proneverio 200 hiljada dinara. List zatim piše, da je to proneverenje sam pismeno priznao i obečao nadoknaditi ma-njak, ali da to nije učinio, več je pobegao u Beograd, pa je sada protiv njega dignuta tužba. Ne znamo šta je na stvari i, po našem mišljenju, ovakvi slu-čajevi, čak i onda kada bi bili još gori, nisu dovoljan razlog ia načelne odluke; pošto proneveri-telja. ima svuda na svetu i u mnogim drugim udruženjima. Ali je nesumnjivo tačno, da su slični postupci sa Strane ljudi, koji su se sami nametali, ili su bili na-metnuti od izvesnih režimskih grupa, pokrivajuči se vrlo često autoritetom vlasti, vrlo mnogo pridoneli tome, da razorni elementi dobiju argumente za ce-panjc, na svima područjima na-šeg narodnog života. Veliki uspesi nemačkih trupa na zapadu, koji su nakon ulaska u Pariz, brzim tempom nastavili ofanzivu prema jugu Francuske, doveli su do toga, da je vlada g. Renoa predala ostavku, a novu vladu je sastavio maršal Peten, čuveni pobednik iz prošlog svet-skog rata. Još istoga dana nova vlada je dala Nemačkoj na znanje, da bi bila pripravna na zase-ban mir, ako joj se postave pri-hvatljivi uslovi. Do te odluke francuske vlade došlo je, nakon odgovora prezidenta Rusvelta, iz koga se videlo da pomoč Amerike Francuskoj u liferovanju oru-žja, ne može da bude onako br-za, kao sto se to očekivalo. En-gleska vlada primita je sa žaljenjem ovu odluku francuske vlade i ponudila, da Engleska i Francuska stvore zajedničku dr-žavnu organizaciju, koja bi se, kao jedna država borila i zajed-nički izvela reparaciju šteta, u-činjenih u ratu. U Nemačkoj i Italiji je, medutim, francuski korak izazvao veliko oduševljenje, jer se računa da je tirne rat sa Francuskom završen i upučuje se poziv Engleskoj, da postupi na isti način, ako neče brzo.da doživi sudbinu Francuske. Engleski merodavni krugovi iz-javljuju, medutim, da če Engle-ska nepokolebljivo nastaviti bor-bu, u društvu sa čitavim svojim imperijem i potpomognuta od Severne Amerike, ma šta se u Francuskoj desilo. To isto su izjavili i pretstavnici svih grupa u londonskom parlamentu, jednako kao i pretstavnici svih dominio-na, podvlačeči da rat može da potraje i nekoliko godina, ali da Velika Britanija neče nikada položiti oružje; utoliko manje što je njena flota gotovo 'netaknuta i što ima jaku avijaciju, koja če se od sada golemorh brzinom po-jačavati iz fabrika u Engleskoj i Americi. Na ponudu maršala Petena, sa-stali su se u Miinchenu g. Hitler i g. Musolini i utvrdili svoje us-love za separatan mir. Do ovog trenutka nije poznato kakvi su ti uslovi, ma da mnogi glasovi tvrde da če se tražiti potpuna kapitulacija, predaja čitave flote, svih zatiha zlata itd. Tvrdi se da če uslovi biti predati francuskim pretjtavnicima na naročitom sa- Održan je slet Sokolske župe Kranj Župski slet Gorenjskog Sokolstva u Kranju, održan je u nede-lju, 16 juna, i imao je veliki uspeh. U oči sleta je priredena te-lovežbačka akademija Sokolskog društva Kranj, prilikom trideset-godišnjice postojanja župe. Čita-vo letnje vežbalište bilo je ispu-njeno gledaocima, koji su, pri svetlu reflektora, pratili odlično izvedeni program. U nedclju je čitava varoš bila ispunjena sokolstvom, koje je dolazilo iz raznih krajeva župe. Toga dana je raž-vijena zastava Sokolskog društva u Kranju, pa je tom prilikom velika masa naroda srdačno pozdravila govor starešine župe, brata Špicara, koji je bio pun ro-doljubivog zanosa. Govorio je ta-kode starešina društva Kranj, brat Završnik, a zatim kuni bar-jaka, ugledni sokolski veteran, Dr. Viktor Murnik. Na svečanosti su uzeli učešča pretstavnici vojske, sreskog načelstva, Saveza Sokola K. J. itd. Po podne je priveden javni nastup, na kome su naročiti utisak ostavile vežbe rnuškog i ženskog narašt3ja i dece. Popodnevno.i svečanosti je prisustvovalo preko 4.000 ljudi, koji su srdačno manifestirali za Kralja, Jugoslaviji! i sokolstvo. Stanku, dok se medutim borbe u Francuskoj i dalje vode. Sa francuske Strane se izjavljuje da če Francuska pristati samo na ča-stan mir, iz čega zaključuju da neče nikako pristati na predaju flote i na ostale teške uslove. Sve su to medutim samo prognoze i najskorije vreme, možda več današnji dan, če doneti tačniji odgovor na postavljena pitanja. U meduvremenu se javlja, da su skoro sve francuske pomorske ratne jedinice napustile svoje luke u Francuskoj i krenule za Afriku, te da francuski avioni kreču takode u pravcu Afrike. Prema jednoj vesti, veči deo francuske mornarice prešao je u neke britanske luke na Sredo-zemnom moru, iz čega se zaključuje da flota i avijaci.ia ne name-ravaju nikako kapitulirati. 1 za-povednici francuskih armija na istoku i u Africi izjavlju.iu, da če nastaviti borbu. Italijanski listovi doznaju, da jc i maršal Peten na-redio četama u Francuskoj, da imaju da daju otpor, jer primir-je još nije zaključeno. Strani glas o „Hrv. junaku" Švajcarski telovežbeni bilten, „WGW“, objavljuje u broju od 13 juna podatke o telesnom vež-banju u Jugoslaviji, pod naslovom „Zastoj u jugoslovenskoj gimnasticl". List kaže, da jc razlog zatišja u prvom redu unutar-nje političke prilike, ali da je u vezi i sa opštom nesigurnosti u svetu. Usled unutarnjih političkih prilika stvoreno je u Banovini Hrvatskoj udruženje „Hrvatski Junak", koje bi u tim krajevima trebalo da zameni sokolstvo, koje stoji na gledištu narodnog je-dinstva. I „Hrvatski Junak" ima u programu telesno vežbanje, ali se do sada posvetio u prvom redu organizaciji hrvatske omladi-ne, koja bi trebala da sc izvede prema izvesnim inozemnim uzo-rima državnih omladinskih organizacija. Zbog svega toga, „Junak" nije pokazao do sada ni-kakve rezultate na gimnastičkom polju. Bilten javlja, da su u sokolstvu ove godine odloženi mnogi sletovi, zbog opštih prilika u svetu. U sokolskotn društvu Manda-lina održao je predavanje o na-padajima iz zraka i bojnim olro-vima član naše uprave, brat Ivo Kramarič, vojni činovnik. Opširno i praktično je prikazao razne napadaje iz aviona i način zakla-njanja od njih. Predavanje je bilo brojno posečeno. Zahvalni smo predavaču, jer nam je ovakovo predavanje bilo vrlo potrebno. * Sokolsko društvo Subotica — Matica je, umesto uobičajene javne vežbe, 8 juna, održalo u Sokolskom domu večernju sokolski« akademiju sa programom. U izvodenju programa učestvovale su sve vežbačke kategorije, i to u glavnom sa vežbania za Sveso-kolski slet u Beogradu. Na spravama nastupili su članovi sa pre-skocima preko konja i sa vežba-ma na visokom razboju, a ženski naraštaj je imao slobodne Skokove sa pružnim mostičem. Po-zdravnu reč održao je br. Dr. I. Poljakovič zamenik starešine. Posle programa održano je Bratsko veče sa igrankom. Akademija je uspeta, i nikada na jednoj sokolskoj priredbi nije bilo toliko publike, kao sada. * Sokolska četa u Vel. Crniču, dana 9 juna osvetila je i razvila svoju zastavu, kao jedna od prvih u Beogradskoj sokolskoj župi, na vrlo svečan način. Za-uzimljivošču starešine čete, brata Dragomira Milutinoviča, i vrednog tajnika, brata Dušana Milenkoviča, četa je uspela da nabavi sebi zastavu i time ispuni zavet, koji je položila u duhu Sokolske Petrov# Petoljetke. Osvečenju i razvijanju zastave Гласови „Југословенски гвож!)ар“ об- јављује чланак нротив привред-uor сепаратизма, који се tiot-пуно слаже са чланком органа „Удружења хрватских тргова-ца“, кога смо навели у upoui-лом броју. У чланку се каже: „Послије стварањи спораиу-ма ол 26 августа 1939 дошло је до тога да се н приврсда поче-ла организирати на тој ба.ш, али колчко смо упућени, ии-једна хрватска, словечска na ни србијанска привредна установа није склона томе плану, јер привредн ици су с вјссни тога ДА IIE МОЖЕ БИТИ ГОВОРА О ЦИЈЕГ1АЊУ .1ЕДИНСТВЕ-НОГ IIPOCTOPA ПРИВРЕДЕ, пошто је сваком јасно да такав потхват може само донијети штете, а ннкако добрих успје-ха општем стању ствари. Ми се, hao нсутрална држава, иала-знмо у прилично тешком поло-жају у односу према \ici}yna-родним приликама, na управо због тога морамо помишљати на јединство привредног рида, како бисмо били у стању оду-пријеги се свии тешкоИама." „Нова Ријеч“ пнше о нашем ставу у данашњим судбоно-сним времеиима, и каже: „Малени самч за себе доиста не могу да утичу na ток свјет-ских догађаја, алн могу да бра-не себе н Свој опстанак и свој морал за будуНност. Не убија народе чораз у борбн, чего ка-питулација у немоћи. Врло че-сто војнн пораз може да подр-жава морал mnoro генерација, алн призиањс rieMOhit абдика-unja je на самосталнн живот. Ннје мудрост чекати скруше-них руку догађаје и онда се prisustvovalo je brat. Sokolsko društvo iz Požarevca i 'Udruženje rezervnih podoficira iz Požarevca, sa svojim zastavama; puk za vezu iz Požarevca, sa vojnicima sokolima; okolne sokolske čete. O. t. v. iz Salakovca i M. Črnica; delegat sokolske /.upe iz Beograda, i mnoštvo gradanstva. Posle povorke, koja je sa že-ljezničke stanice stigla na zborno mesto, predvodena sokolskom konjicom i sokolskom muzikom, obavljen jc čin osvečenja. Kum zastave, Dragiša - Jovanovič, sud. činovnik, predao je zastavu za-stavniku, bratu Blagoju Milovanoviču, i tom prilikom održao vrlo lep govor. Po osvečenju priredena je svečana zakuska gostima, gde je palo nekoliko zdravica. Posle je izveden veoma u-speli javan čas i narodno veselje, uz burne manifestacije Nj. V. Kralju i Sokolstvu. Naročito je naša hrabra vojska požnjela velike i dugotrajne poklike. * Sokolska četa u Ivanovu, čije je matično društvo Beog-rad VI, održala je 13 maja o. g. svoju godišnju skupštinu. Za starešinu je izabran brat Cedomir Svirče« vič, trg. * Sokolsko društvo Beograd VI izgubilo je 7 o m. svoga vrednog člana brata Doku Radovanoviča. Od dana osnivanja društva pa sve do dana kada se razboleo pok. br. Doka ulagao je sve svoje sile za napredak društva. Svojim nesebičnim radom pok. br. Doka je ostao kao svetao primer mladima. Sahrana je izvršena 8. o. m. S. Đ. штампе чрема њчма опредијелити, — a дотле тјератч своје ситно и ма-::о, као да нигдје иа свијету не \ара ураган. Све, све, сваки наш корак, свака мисао чмала би бигч сада управљена према олујч, која потреса ову пла-нету у њсччм темељима. Не у страху, а пајмање у паннци, него у уравиотсжсној свнјести, да свакн чаш ччн може да ба-ци сјену тамо далеко и на бу-дућа crojbcha. Само такав осје-haj дубоке хисгоријске одговор-иости може да нас. спасч. Тој одговбрностч ч казни неће иит-ко ума/ui. Hehe вчше бити о них, нормалних мирнодопскнх у.јерила. И у том he иастати револуцчја." SOKOLSKA ŠTEDNA I KREDITNA ZADRUGA U SPLITU izveštaj od 31 maja Aktiva: Blagajna: primila 373 629.75, izdala 372.777.25, .stanje 892.50. — Zajmovi zadrugari-nia: izdano 348.973, povračeno 100.323, stanje 248.650. — Te1 27 ,, 30 ,, „ 30.5 „ 34 » •• 34.5 ,, 38 • • • Din 35.— „ 45.— „ 49.— „ o9.— 8767—04680 Veoma udobne muške fleksibl-sandale od mekane kože, sa kožnim donovima. 3985—13121 Ukusno izrezane cipelice od fine bi jele m kože, sa kožnim donovima i niškim pot- I V|l peticama. Idealne za ljetnje dane. 8262—48804 Najnovija izrada! Dječje sandale od kože, sa nepoderivim gumenim donovima. Za djecu koja mnogo trče i skaču. Od br. 27 do 30 ... . Din 45.— n »» 30.5 „ 34 .... „ 49.— n и 34.5 ,, 38 .... ,, o9.— 8327—24684 Cipele za gospodu od sivog ili smedeg semiša ili od kože, ukrašene rupicama. 3965—55154 Ukusne £ r uske sandale za ljetne dane sa kožnim donovima i niškim potpeticama 5961—13841 Divne dječje sandalice od fine bijele kože, sa jakim kožnim donovima. Trajne su a uz to vrlo jeftine. Od br. 23 do 26...................Din 49.— 69.— 3639—44774 Elegantne i jake muške polucipele od smede kože ukrašene na ristu i sa strane, sa kožnim donovima. Izradujemo ih od semiša u sivoj boji. RUŽA Trajne i jake pamučne čarape. Za rad i za kuču. DRAGAN Solidne muške pamučne čarape, u raznim desenima. 5761—04802 Fine dječje fleksibl sandale. Lagane i udobne. Od br. 23 do 26 * „ 27 „ 30 n n 30.o „ 34 » »> 34.5 „ 38 • • • Din 19.— „ 59.— „ 69.— „ 79.— Izdaje Savez Sokola Kr Jugoslavije (arh M Smiljanič, Alekse Ne nadoviča 6) — Ureduje redakcioni odbor (Pretsednik Or. Vlad Belajčič) — Odgovorni urednik Dr. Tihomir Protic, Beograd, Prestolonaslednikov Trg 34 — Stamparija „Luč", Mitrovič i Lazarevič — Beograd Kraljice Natalije ulica broj 100. Tel. 21-772-