prejeto: 2005-10-06	UDK 930.2:343.102-051(450.34:497.5 Dalmacija)"15/17"
izvirni znanstveni članek
RETORIKA OPTUŽBE, RETORIKA OBRANE -PROTAGONISTI 1STRAŽN1H SPISA MLETAČKE INKVIZICIJE Z A VIČ AJ HM SA 1STOČNE OBALE JADRANA (RANI NOVI VIJEK)
Lovorka ČORALIČ Hrvatski institut za povijest, HR-10000 Zagreb, Opatička 10 e-mail: lovorka@misp.isp.hr
SAŽETAK
U radu se na osnovi izvorne arhivske grade iz Državnog arhiva u Mlecima (Archivio di Stato di Venezia) raščlanjuju procesi mletačke inkvizicije (Santo Uffizio, Savi all'Eresia) koji se odnose na osobe zavičajnim podrijetlom sa istočne obale Jadrana. Vremenski rasp on istraživanja je od XVI. do sredine XVIII. stolječa, a procesi su podijeljeni u četiri temeljne skupine: prijelaz na islam, protestantizam, magija te neprimjereno ponašanje duhovnih osoba. Na osnovu istražnih spisa poglavito se razmatra izrečena retorika svih ključnih protagonista procesa: tužitelja, optu-ženika te predstavnika mletačke inkvizicije.
Ključne riječi: Venecija, Mletačka Republika, Dalmacija, istočnojadranska obala, inkvizicija, procesi, protestantizam, magija, crkvena povijest, rani novi vijek
RETORICA DI ACCUSA, RETORICA DI DIFESA - I PROTAGONISTI DEI FASCICOLI ISTRUTTORI DELLA INQUISIZIONE VENEZIANA ORIGINARI DALLA COSTA ORIENTALE DELL'ADRIATICO (PRIMA ETÄ MODERNA)
SINTESI
L'articolo vuole investigare, sulla base del materiale originale dell'Archivio di Stato di Venezia, i processi dell'Inquisizione Veneziana (Santo Uffizio, Savi all'Eresia) legati alle persone originarie dalla costa orientale dell'Adriatico. Il periodo investigato si stende dal Cinquecento alla meta del Settecento, i processi sono divisi in quattro gruppi fondamentali: conversione all' islam, protestantesimo, magia e comportamento inadatto dei sacerdoti. Sulla base del fascicolo istruttorio si analizza la retorica di tutti i protagonisti del processo: l'accusatore, l'imputato e il rap-presentante dell'Inquisizione Veneziana.
607
Lovorka ČORALIČ: RETORIKA OPTUŽBE, RETORIKA OBRANE - PROTAGONISTI 1STRAŽN1H SPISA 607-630
Parole chiave: Venezia, Repubblica di Venezia, Dalmazia, costa orientale dell'Adri-atico, inquisizione, processi, protestantesimo, magia, storia della chiesa, prima età moderna
Spisi mletačke inkvizicije odnosno Svetoga oficija (Santo Uffizio, Savi all'Ere-sia•)} pohranjeni u Državnom arhivu u Mlecima, zasigurno su vrijedan i konkretnom gradom bogat izvor za poznavanje crkvenih prilika na mletačkim prekojadranskim stečevinama kroz dugi vremenski period od kasnoga srednjeg vijeka do skončanja Serenissime 1797. godine.
U svojim prethodnim istraživanjima, provedenim tijekom prošlih godina, pogla-vitu sam pozornost (kada je riječ o ovoj vrsti gradiva iz središnje mletačke pis-mohrane) posvecivala spisima mletačke inkvizicije koji se odnose na procese koje je Sveti oficij vodio protiv pojedinaca ili skupina zavičajenog podrijetla sa istočno-jadranske obale (Čoralič, 1995; Čoralič, 1996a; Čoralič, 1996b; Čoralič, 1997; Čora-lič, 1998; Čoralič, 2000; Čoralič, 2001). Kroz više zasebno obradenih skupina raščla-njene su sljedece vrste procesa i njihovi protagonisti: prijelaz na islam (maomet-tismo), grčka shizma (scisma greca) i prijelaz na islam (scisma greca e turca), protestantizam (protestantesmo, luteranesmo), magija i pučko praznovjerje (magia, negromanzia, seduzione, sortilegio) e
unutar kojega se zbiva odnosno pokreče večina nastalih procesa možemo datirati od oko 1540-ih godina do sredine XVIII. stoljeca, pri čemu je najjači intenzitet za-stupljenosti protagonista sa istocne obale Jadrana u spisima ove mletačke magistrature u razdoblju od početka XVII. stoljeca do sredine odnosno do sedamdesetih godina istoga vijeka. Kada je riječ o spolnoj strukturi sudionika istražnih procesa, prednjače muškarci (oko 80 pošto), zastupljeni u svim kategorijama istražnih spisa, dočitn su ženske sudionice ponajprije zabilježene u procesima koji se odnose na pri-mjenu magije. Nadalje, kada je riječ o pobližem zavičajnom podrijetlu sudionika
i
Dalmacije, Kraljevine Hrvatske, Mletačke Albanije (Boka Kotorska, Budva, Bar i Ulcinj) te iz Bosne i iz istočnojadranskom priobalju susjednih područja u zaledu, tada uglavnom pod osmanlijskom vlašču. Protagoniste podrijetlom iz Istre i sa Kvarner-skih otoka nišam podrobnije obradivala iz razloga što su ovi krajevi, kada je riječ o procesima mletačke inkvizicije, več dugo predmet zanimanja istarske i talijanske historiografije (Processi, 1886; Processi, 1902; Processi, 1903; Processi, 1904a, Processi, 1904b; Miculian, 1979-1980; Miculian, 1980-1981; Miculian, 1981-1982;
1 O povi jesti mletačke inkvizicije postoji opsežna literatura. Usporedi neka važni ja d jela: Cantù, 18651866; Albanese, 1875; Paschini, 1959; Stella, 1964; Bouwsma, 1968; Eresia e Riforma, 1974; Grendler, 1977; Cozzi, 1980; Pullan, 1985.
608
Lovorka ČORAL1Č: RETORIKA OPTUŽBE, RETORIKA OBRANE - PROTAGONISTI 1STRAŽN1H SPISA 607-630
Miculian, 1982-1983; Miculian, 1983; Miculian, 1983-1984; Miculian, 1984-1985; Miculian, 1988).
Naposljetku, s obzirom na profesionalnu struktura obradivanih protagonista istražnih procesa, prednjače (uz relativno brojne primjere u kojima zanimanje nije izrijekom navedeno) duhovne osobe (svečenici i redovnici, optuženi za ponašanje neprimjereno duhovnim zvanjima), pomorci, obrtnici te vojnici. S obzirom na društ-venu struktura, gospodarske mogučnosti i imovno stanje te skupine stanovništva, prednjače osobe srednje ili niske imovne moči, ponajprije pučani, a nije rijetka niti ubilježba osoba sa margine društvene scene.
U ovom radu, tragom spomenute arhivske grade i konkretnih podataka iz vrela (prema pojedinim skupinama procesa odabranim za ovu temu), ukazat ču na način ubilježbe odnosno spominjanja (u iskazima optužbe) glavnih protagonista (optu-e
Jednako tako, gdje je to bilo moguče na osnovu sačuvanih vrela, prikazat ču i na koji način odnosno kojim retoričkim izričajem optužene osobe iznose svoju obranu. Ovi nam podaci, sadržani u sklopu večeg broja temeljnoga izvora - istražnih procesa -dodatno posvjedočuju kako o vjerskim i društvenim prilikama duž istočne jadranske obale i o nekim pojavama neželjenog prisutstva i boravka skjavunskih iseljenika u Mlecima, tako i o primjenjivanoj retorici u kontekstu započinjanja, tijeka istrage i o
Prva skupina procesa koja je predmet ovoga istraživanja odnosi se na prijelaz na islam. Riječ je o ukupno petnaestak procesa u vremenskom rasponu od 1591. do 1647. godine. Sudionici su poglavito zavičajem iz krajeva pod osmanlijskom vlašču (zalede Dalmacije i Boke, Bosna) ili s područja koja su bila u mletačko-osman-lijskom pograničju. Prema zanimanjima protagonista ovih istraga, prednjače vojnici, ali je zabilježen i spomen pokojeg obrtnika i pomorca.
Skupina procesa mletačke inkvizicije koja se odnosi na prijelaz na islam po mno
je u pravilu o osobama koje su dio života provele u osmanlijskom okružju, primile islamsku vjeru i živjele prema islamskim običajima. Nakon odredenog broja godina, ovisno o okolnostima, uspjevali su prebječi na krščanski teritorij, gdje su se, pona
tačke inkvizicije ponovno uključiti u život Katoličke crkve. U Mlecima im je od
velike pomoči bio Zavod za obračenike (katekumene),2 predstojnik kojega je ne-
pak počinjao je davanjem iskaza. Iskaz je sadržavao osnovne podatke o podrijetlu i
2
koji su nakon prihvačanja islama i života na osmanlijskim područjima pobjegli i zatražili ponovno primanje u katoličku zajedincu. Nalazio se na mletačkoj obali zvanoj Zattere, nedaleko od njezina rubnog dijela (Ponta della Dogana).
609
Lovorka ČORAL1Č: RETORIKA OPTUŽBE, RETORIKA OBRANE - PROTAGONISTI 1STRAŽN1H SPISA ..., 607-630
životu ispitanika do dospječa u zatočeništvo (ime, prezime, imena roditelja, mjesto rodenja, zanimanje i dob); objašnjenje razloga prijelaza na islam (vrijeme i način dospječa u zatočeništvo), opis života medu Osmanlijama, odnos prema islamu i katoličkoj vjeri te podatke o bijegu i prispječu na područje krščanske države. Večina ispitanika-pokajnika, gotovo bez iznimke, naglašavala je svoje krščansko podrijetlo (nato di padre e madre christiani) i krščanski odgoj prije dospječa u osmanlijsko zatočeništvo. Redovito se napominje kako su šilom oteti i zarobljeni, cesto i fizički zlostavljani te su stoga - u strahu za vlastiti život - prelazili na islam. U svoju obranu redovito ističu kako su, unatoč primanju islama, zadržali "u sebi" krščanske običaje i vjeru i potajice, kada itn se pružala prigoda, nastojali je obdržavati. Krščanska je vjera, prema njihovim iskazima, oduvijek držana najboljom i superiornom islamu, koji su prihvatili samo iz razloga opstanka gole životne egzistencije. Stoga su, i u godinama provedenim u osmanlijskom okružju, težili obdržavati krščanske običeje, poglavito štujuči molitve koje su naučili več u ranom djetinjstvu.3
Slijedila su pitanja upučena od inkvizitora Svetog oficija. Ona su najčešče bila
ti
različitim vrstama slučajeva. Pitanja su se odnosila na utvrdivanje vjerskog stanja i razmišljanja ispitanog u vrijeme kad je prihvačao drugu vjeru i živio po islamskim običajima, tražila su precizan odnos i izjašnjavanje prema objim vjerama te su kao pretežitu u procesu naglašavala vjersku pozadinu slučaja. Ispitanici se ne tretiraju kao optuženici več ponajprije kao pokajnici; nastoji se razumijeti njihov položaj, a upitima o životu ispitanika u svijetu islama potice se na odgovore njima u prilog. Retorika koju iskazuju predstavnici inkvizicije nije gruba i brutalna, teži se kao olakotna okolnost prihvatiti dragovoljan izlazak pokajnika pred inkviziciju i napo-sljetku im olakšati povratak u "krilo Svete Majke Crkve". Nijedan od ispitivanih nije e
kazna). Izricane su duhovne kazne, koje su se sastojale u obvezi obračenika da tijekom idučeg razdoblja (najčešče tri do četiri godine) najmanje četiri puta godišnje prima sakrame
svetih) te redovito (više puta tjedno ili svakodnevno) moli krunice. Formula odricanja (abiurazione) koju je potom obračenik izgovarao, bila je, uz manja i nebitna odstupanja, podjednaka za sve (Čoralič, 2001,29-54).
3
(ASV, 10), Jurja Jurišiča iz bosanskoga sela Dolac (ASV, 12), Rade Carlija iz Spiča pored Bara (ASV, 14), Ivana Giugucha iz Bosne (ASV, 18), Ivana Tušepiča iz Podgore kraj Makarske (ASV, 18), Stane iz Brača (ASV, 20), Marina Zeda iz Banja Luke (ASV, 22), Petra Aderno iz Šibenika (ASV, 22), Martina Velinkoviča iz Koprivnice (ASV, 22), Nikole Vuka iz okolice Kotora (ASV, 22), Jurja Mirkoviča iz Dugopolja kraj Klisa (ASV, 23), Magdalene iz Knina (ASV, 24), Anastazije Vigenič iz Vrane (ASV, 24) i Katarine iz sela Zimonič u Hercegovini (ASV, 24).
610
Lovorka ČORAL1Č: RETORIKA OPTUŽBE, RETORIKA OBRANE - PROTAGONISTI 1STRAŽM1I SPISA 607-630
SI. 1: Početna stranica procesa Mletačke inkvizicije protiv J ur j a Mir kovica iz Dugo-polja kraj Klisa (1643. god.) optuženog radi prijelaza na islam. Fig. 1: The first page of the transcript of the Venetian Inquisition trial against Juraj Mirkovicfrom Dugopolje near Klis (1643), accused of converting to Islam.
611
Lovorka ČORAL1Č: RETORIKA OPTUŽBE, RETORIKA OBRANE - PROTAGONISTI 1STRAŽN1H SPISA ..., 607-630
Čitav tijek procesa, kratkotrajno vodenje istrage (najviše dva dana) te ponajprije izricanje najblažih - duhovnih kazni - uz redovito podjeljivanje oprosta, govore da se prekršaji nisu držali pogubnim za vjersko i državno ustrojstvo. Optuženi koji bez prethodnih prijava dobrovoljno dolaze pred sud inkvizicije, osobe su s rubnih, graničnih područja izmedu krščanskih država (Mletačka Republika, Hrvatska) i osmanlijskih stečevina. Njihov položaj svima je bio dobro poznat, a njihov primjer odri
Mletački Sveti oficij osnovanje zbog puno opasnijih i pogubnijih oblika krivovjerja. Procesi protiv protestantskih sljedbenika na mletačkom području, poput Marka Antuna de Dominisa, Balda Lupetine, Petra Pavla Vergerija i drugih, trajali su go-dinama, ispunjavali su stotine stranica prijava i iskaza, svjedočenja i suočavanja, a širinom problema zahvačali su desetke ljudi (optuženika i svjedoka), zadirali su u
vjersku i crkvenu politiku drugih zemalja i u pojedinim kritičnim trenucima prijetih
-
tinskog zaleda i Bosne nisu mletačkoj inkviziciji bili problem na kojem bi se bilo potrebno po
ispitivanjem, sličnim iskazima i redovitim davanjem oprosta i odrješenja. Za prošlost širega područja istocne jadranske obale, medutim, ti procesi imaju značenje jednog od brojnih posvjedočenja o životu i sudbini običnih, malih ljudi iz vremena kada su nad njiho
interesi različitih država, naroda i vjera.
U sklopu proučavanja istražnih spisa mletačke inkvizicije kategoriji procesa vodenih pod oznakom "protestantizam" pripada vrlo zapaženo mjesto (Čoralič, 2001, 61-86).
Ovdje je obradeno ukupno deset procesa pokrenutih od sredine XVI. stolječa do šezdesetih godina XVII. stolječa. Optuženi u ovoj skupini procesa zavičajnim su podrijetlom iz dalmatinskih i bokeljskih gradova, a u jednom primjeru za sklonost Lutherovom nauku optužena i jedna komuna (Ulcinj). Potrebno je naglasiti da je dio procesa otpočet u matičnim krajevima protagonista istrage, odakle je od strane skupine gradana ili nekog zapaženijeg pojedinca u Mletke upučena denuncijacija odnosno tužba. Primjerice, protiv Spličanina Jeronima Allegretta optužbu u Mletke podnose celnici (načelnik i kapetan) grada Brescije (ASV, 2), šibenskog franjevca Jeronima Divniča tuže njegova subrača iz tamošnjega samostana konventualaca (ASV, 4), a sličan je slučaj zabilježen i u primjeru kotorskoga konventualca fra Ivana, gdje su glavni tužitelji franjevci iz istovjetne provincije (ASV, 5). U primjeru ulcinjske komune, najjužnijega područja koje razmatram u ovom prilogu, optužbe za sklonost njezinih gradana protestantizmu iznosi barski nadbiskup Lodovico Chieregati (ASV, 1). Naposljetku, u dva primjera optužbe protiv svojih sugradana podnosi šira javnost: dominikanca Alberta Fertilija pred sud Svetoga oficija teže dovesti brojni pripadnici splitskoga i trogirskoga klera (ASV, 14), a u istražnom postupku protiv Šibenčanina
612
Lovorka ČORAL1Č: RETORIKA OPTUŽBE, RETORIKA OBRANE - PROTAGONISTI 1STRAŽN1H SPISA ..., 607-630
Petra Maurija, doktora prava i žitelja Zadra, pred mletačkom inkvizicijom svjedoce (kao svj edoci optužbe) odvj etci uglednih zadarskih patricij skih obitelj i (ASV, 22).
Zajedničko večini optuženih, prema iskazima koji ih terete, jest pristajanje uz karakteristična protestantska načela: prihvačanje teorije o predestinaciji, odricanje pa
Blažene Djevice Marije, štovanja svetaca i svetih slika te zagovaranje siromaštva i skromnosti nasuprot sjaju i raskoši predstavnika crkvene hijerarhije.
Mletačka inkvizicija u največem broju primjera ove skupine istražnih procesa ima ulogu središnje instance (primatelja) kojoj se upučuju denuncijacije. Upravo stoga, radi cinjenice da je nemali broj optužbi zasnovan na osobnim klevetama, u kojima je za objedu protivnika protestantizam kao optužba imao vrlo močnu i atraktivnu snagu, tak-vi su "procesi" uglavnom okončavani i prije njihova početka, bez da se istraga uopče i pokrenula. U primjerima gdje mletačka inkvizicija vodi proces, odnosno u nazočnosti ili odsutnosti optuženika ispituje relevantne svjedoke, nastojalo se, prije svega, doznati i o osobnim odnosima svjedoka i optuženih. Kada su optuženi izravno suoceni s magistraturam Svetoga oficija, razvidna su dva tijeka iznošenja obrane. U dijelu primjera optuženi priznaje sve za što ga optužnica tereti, prihvača osudu inkvizicije te pokori i činu pokajanja (katkada vrlo pomno razradenim i opisanim) pristupa dragovoljno.4 U drugim primjerima optuženi (cesto je rijec o vrlo uglednim osobama) odbacuju sve točke optužbe i svoju obranu zasnivaju na širim okolnostima i motivaciji, iz kojih postaje razvidno da je nemali broj optužbi bio rezultat medusobnih sukobljavanja i trvenja unutar manjih zajednica. Zoran primjer tome su optužbe koje protiv uglednog šibenskog franjevca i doktora teologije Jeronima Divniča podnose neka njegova re-dovnička subrača, kao i drugi šibenski svečenici (Michiel Bisichievich, Mattio Casu-novich i dr.), a spis optužbe u Mletke prosljeduje arhidakon Šibenske biskupije Ivan Cheuscum. Radi važnosti slučaja, kao i ugleda samoga Divniča, istragu je vodio do-minikanac Toma iz Vicenze, generalni inkvizitor za područje Mletačke Dalmacije. U odgovorima koje Divnič upučuje generalnom inkvizitoru, porice se svaka sumnja u ispravnost njegove odanosti načelima, zakonima i kanonima Katoličke crkve, odbacuju se sumnje u njegovo pristajanje uz protestantski nauk te se kao krivci za počinjanje
4
prava nastanjen u Mlecima. Istražni spisi započinju donošenjem uobičajene formule odricanja od hereze koju je Regolo dužan izreči, a posebno se podrobno opisuje sam čin stjecanja oprosta. Posljednjeg dana mjeseca studenog povjerenici mletačke inkvizicije trebaju dovesti optuženog Regola na povišeno mjesto ispred dominikanske crkve u predjelu Castello. Ondje če Regolo ponižno klečeči i s voštanicom u ruci, promatran od okupljenog naroda, još jednom zatražiti javni oprost. Tom činu bit če nazočan i inkvizitor, koji če okupljenom puku uputiti riječi opomene o kaznama svima onima koji zablude u herezu, te još jednom javno obznaniti Regolovu izjavu odricanja. Nadalje, tijekom iduče godine Regolo je obvezatan svakog mjeseca dolaziti u Sveti oficij i podnositi izvještaj o svome ponašanju i obdržavanju pokore. Ako prekrši neku od navedenih obveza bit če kažnjen utamničenjem u mletačkom zatvoru i plačanjem 200 lira kazne (ASV, 3; Čoralič, 2001,65-66).
613
Lovorka ČORALIČ: RETORIKA OPTUŽBE, RETORIKA OBRANE - PROTAGONISTI 1STRAŽN1H SPISA 607-630
procesa isticu neki šibenski franjevci koji su s Divničem bili u osobnoj zavadi. Nakon što je Toma iz Vicenze podrobno proučio sve raspoložive spise, kao i argumente obrane i optužbe, Sveti ured donio je po Divniča oslobadajuču presudu (ASV, 4; Čoralič, 2001, 64-65). Sličan primjer obede od strane subrače bilježimo i u tužbi koja je mletač-koj inkviziciji podnesena protiv franjevca konventualca Ivana iz Kotora. Ispitivanjem dodatnih svjedoka, kao i iznošenjem argumenata od samoga fra Ivana, utvrdeno je da klevete potječu od njegova redovničkog subrata Ivana Petra Celsa iz Kopra, od ranije poznatog po brojnim zavadama i netrpeljivosti s matičnom redovničkom zajednicom. Kao i u Divničevom primjeru, Sveti oficij ove je optužbe odbacio, držeči ih rezultatom zlonamjernih kleveta iz osobnih interesa (ASV, 5; Čoralič, 2001, 66-67).
Svi raščlanjeni primjeri pokazuju da ova skupina optuženika za sklonost pro-
te
opasnom, a utjecaj pojedinaca-optuženika glede nekih sirih društvenih i vjerskih za
kraju, uglavnom svedene na javna odricanja i pokoru, a tek je u jednom primjeru o
Svetoga oficija da je takva odluka donesena kao primjer drugima.5
Sveukupno uzevši, odabrani procesi mletačke inkvizicije protiv optuženika za protestantizam dio su vjerskih previranja i reformi koje su se tijekom druge polovice XVI. stolječa i u XVII. stoljecu odražavale na širem području istocne jadranske obale. Spomenuti procesi zasigurno nisu reprezentativan primjer djelovanja predstavnika protestantske hereze, kao što su bili Marko Antun de Dominis, Baldo Lupetina, Matija Vlačič Ilirik ili čitava skupina protestantskih sljedbenika u istarskim gradovima. Optužbe katkad nisu istinite, iako več i njihovo izricanje upučuje na vjersko ozračje i razmišljanja koja su tada postojala i prijetila uglavnom stabilnim i na krivovjerja otpornim crkvenim središtima u Mletačkoj Dalmaciji. Iako sadržaj istrage protiv spomenutih pristaša protestantskog nauka pokazuje da su neki od njih održavali veze s mnogo istaknutijim i za Republiku opasnijim krivovjercima, činjenica je da optuženi nisu predstavljali bitan problem za vjersku stabilnost prostora na kojem su živjeli i djelovali. Največi dio optuženih i osudenih nije kažnjen teškim kaznama, nego uobi-čajenim i olakotnim duhovnim obvezama, pokorama i molitvama. Njihovi se slučajevi mogu ubrojiti u niz sličnih procesa koje je tijekom prošlih stolječa, posebice u drugoj polovici XVI. stolječa i XVII. stoljecu, vodila mletačka inkvizicija na cjelokupnom području svojih stečevina. Za našu povijest ovi procesi imaju važnost dokumenta koji izvorno svjedoče o nekim stremljenjima i kretanjima u vjerskom životu diljem istoc-nog Jadrana u prijelomnom vremenu povijesti Katoličke crkve.
i-
vanja jesu procesi mletačke inkvizicije koji se odnose na pučko praznovjerje i magiju
5
614
Lovorka ČORALIČ: RETORIKA OPTUŽBE, RETORIKA OBRANE - PROTAGONISTI ISTRAŽNIH SPISA 607-630
(Čoralič, 2001, 87-140). U ovoj skupini procesa razmatra se desetak istražnih slučaj eva kojima je okosnica optužba za pučko praznovjerje odnosno primjenu magij-skih postupaka. Procesi obuhvačaju razdoblje od 1582. do 1721. godine, a brojem primjera prednjače procesi iz XVII. stoljeca. Žitelji zavičajem sa istocne obale Jadrana su u ovim procesima zabilježeni kao izravno optužena strana ili kao svjedoci koji su na razne načine sudjelovali u primjeni zabranjenih i crkvi protivnih postupaka ili bili njihovim očevicima. U nekim procesima ti su protagonisti ujedno i jedini akteri istražnog postupka, a u nekim se procesima spominju - osim glavnooptuženih - i brojni drugi (više ili manje umiješani u tijek istrage) sudionici podrijetlom iz različitih dijelova istocne jadranske obale. S obzirom na spol ovih sudionika istražnih po (re
skih stečevina - Zadra i Kotora, a izrijekom se još spominju i žitelji iz Splita, Klisa, Ca^ata, s otoka Brača te osobe pobliže neodredene pripadnosti (de Schiavonia). Naposljetku, u jednom primjeru bilježimo kao sudionika (optuženika) procesa i muranskog iseljenika nastanjenog u Zadru. Nadalje, potrebno je napomenuti da se tek manji broj dogadajakoji su prethodili podizanju istrage zbiva u Dalmaciji odnosno u Boki kotorskoj. U pretežitom broju istraženih slučajeva akteri su stalni ili privremeni žitelji Mletaka, društvenim statusom uglavnom se (osobito žene) mogu ubrojiti u niže slojeve (čak i marginalne skupine), a mjesta njihova prebivanja su rubni, siromašni predjeli i župe grada na lagunama (Castello).
Unutar ove skupine procesa posebno mjesto zauzimaju iseljenice iz dalmatinskih gradova, stanovnice Mletaka, optužene za raznolike načine primjene magijskih postupaka. Optužbe protiv njih zasnivaju se na prijavama (denuncijacijama) i iskazima njihovih susjeda i poznanika. Magijski postupci opisani u iskazima i svjedočenjima vrlo nalikuju onodobnom pučkom praznovjerju, pri čemu se kao uobičajeni rekviziti rabe razna sredstva, cesto i predmeti koji su sastavni dio bogoslužja (krunice, sveta voda, blagoslovljene sviječe i dr.). Opisi primjene magijskih postupaka uglavnom su ujednačeni, a karakteristično je da su u provodenju magijskih obreda sudjelovale i brojne druge osobe, najčešče pripadnici/pripadnice istih društvenih skupina kojima
pripada i optužena osoba. Tijek istrage i brojna ispitivanja i višestruka saslušavanja
-
mi
četvrti. Sveti oficij, kojega čine osobe s priličnim iskustvom u prepoznavanju istinitih dokaza i podataka vrijednih pažnje i temeljitije istrage, obično uspjeva razlučiti upo
dijelovima ispitanikovih odgovora u kojima se navode konkretni opisi prekršaja. U največem broju primjera riječ je o raznovrsnim primjenama magijskih postupaka radi posti
nisu samo posvjedočenje o vjerskim stramputicama onodobnih sudionika. Podrobno
615
Lovorka ČORAL1Č: RETORIKA OPTUŽBE, RETORIKA OBRANE - PROTAGONISTI 1STRAŽN1H SPISA 607-630
iščitavanje i raščlamba sadržaja otkriva nam brojne i naizgled sporedne pojedinosti iz životnog okruženja različitih, mahom nižih društvenih slojeva. Takvi nam podaci pti-bližavaju svakodnevlje, navike, težnje i misaona obzorja običnog puka prošlih sto-lječa, podastiruči nam konkretne primjere i dokaze na koje teško nailazimo u nekim drugim vrstama izvornih arhivskih spisa. Nekoliko sljedečih primjera (u kojima su sudionice isključivo ženske osobe, socijalnim statusom s margine društvene scene), za ovu prigodu ukratko predstavljenih, zorno posvjedočuju uobičajenu retoriku i po-stupke ove skupine istražnih postupaka.
Prema dataciji prvi se istražni spis odnosi na Helenu Krušič iz Klisa, stanovnicu mletačkoga predjela Castello u župi S. Giovanni Bragora (ASV, 8; Čoralič, 2001, 89-90). Helena Krušič - kako se naslučuje iz uvodnoga pitanja inkvizitora- več je prethodno bila pozivana u ured Svetoga oficija. Razlog je bio, kao i ovom prigodom, opsjednutost i komunikacija optužene s duhovima. Helena navodi da je več dugo opsjedaju duhovi, večinu kojih je uspjela otjerati, ali i dalje osječa kako u njezinom tijelu "borave" dva duha. Na pitanje o motivaciji i prigodi u kojoj je uspostavila vezu s duhovima, Helena obrazlaže da njezina uznemirenost potječe od vremena odlaska njezinih sinova (Jeronima i Benedikta) u rat. Ističe da joj je jedan od duhova "priopčio" zlosretno predskazanje u sveži s njihovom sudbinom u ratu te najavio Jeronimovo moguče ranjavanje i skoru pogibiju. Slijedi Helenino objašnjenje raznih veza i poznanstava s nekim mletačkim gradankama, njihovih razgovora i prizivanja duhova u sveži s pronalaženjem načina izliječenja od teških bolesti, spašavanja u ratnim opasnostima ili otkrivanja magičnih napitaka za produljenje života. Iscrpno opisuje formule i postupke koje su pritom primjenjivali, navodi uporabljene magične riječi i molitve (uobičajene krščanske molitve Oče naš, Zdravo Marijo i dr.) te način njihove primjene u pojedinim danima i tjednima. U istrazi ne navodi pobliže imena osoba s kojima je sudjelovala u provodenju magijskih čina i prizivanju duhova, ali se
iz opisa njihovih zanimanja i mjesta stanovanja jasno vidi da su to siromašni gradski
-
ekoliko
pitanja. Potom su predstavnici Svetoga oficija, vjerojatno svjesni nestabilnog psi-
hičkog stanja optužene, besmislenosti priče i bezazlenosti čitava slučaja (koji se ipak ne može usporediti s mnogo smišljenijim i opasnijim okultnim postupcima nekih gradana), odlučili Helenu Krušič osloboditi optužbe. Uvjet za odriješenje bila je obveza optužene da se javno odrekne postupaka koje je primjenjivala tijekom pro-tekloga vremena.
Sličnoga je društvenog statusa i Andrijana Schiavona iz Zadra, takoder žiteljka
apo-
cinje podnošenjem dvije anonimne prijave (denuncijacije) predstavnicima Svetog oficija. Kao svjedoci koji mogu potvrditi istinitost prijava navode se Andrijanine
znanice i susjede (sestre Lucietta i Andriana, Magdalena s Krete i njezina kči Catina,
616
Lovorka ČORAL1Č: RETORIKA OPTUŽBE, RETORIKA OBRANE - PROTAGONISTI ISTRAŽNIH SPISA 607-630
Laura s Krete i njezina majka Agneza, Zanetta i njezina majka Vicenza), po svojem društvenom statusu takoder osobe koje graniče sa marginalnim skupinama. Iskazi tih svjedokinja ujednačeni su opisom i predstavljanjem "krivnje" optužene Andrijane iz Zadra, a optužujuči "argumenti" takoder se mogu ubrojiti u uobičajenu retoriku ove skupine procesa (prizivanje duhova uz pomoč "magičnog" prstena, promatranje pojava u posudama vode, paljenje sviječa, itd.). Kao i u prethodnom primjeru, i ovdje je Sveti oficij, najvjerojatnije radi nedostatka dokaza, nekredibilnosti svjedokinja i be o
-94).
Slično prethodnom primjeru, i ovdje su središnje sudionice optužbe i svjedočenja
-
ni
sa nešto učestalijim primjenama krščanskih obreda u okultne svrhe (molitve, uporaba liturgijskih predmeta i sl.). Nakon višednevnog, podrobnog ispitivanja niza svjedoka, medu kojima i onih koji su zagovarali obranu zadarske iseljenice, Sveti je oficij op
Primjer konkretnih sukobljavanja s najbližom okolinom kao izravni povod za podnošenje optužbe za magijske postupke bilježimo u istražnom procesu protiv Olimpije Pontirolo Schiavone (ASV, 19; Čoralič, 2001, 94-95). Prema sadržaju op
Clarom Classer zbog čega ju je njezini suprug Antonio nekoliko puta istukao. Potom je Olimpija, držeči da ju je stigla nepravedna kazna, nekoliko puta javno i pred više svjedokinja (susjeda) prijetila osvetom Clari Classer. Nakon nekog vremena Clara je (nakon što je objedovala ručak koji je pripravila Olimpija) počela osječati tjelesnu i duševnu slabost koju je objašnjavala ulaskom zlog duha u njezino tijelo. Samo-inici
pokušaja prihvatila je savjete poznanika i uputila se u Padovu. Ondje je u bazilici Sv. Ante molila za izliječenje bolesne duše. U isto vrijeme (istodobno s njezinim bora
-
objašnjivo su trajali i nakon Clarina povratka u Mletke. Tada ih je, nenadano, po-
Classer - izazvala nove nemire medu ukučanima. Najviše nemira tom je prilikom
-
trnaestogodišnje Clarine kčeri. Nakon tih čudnih i za život obitelji uznemirujučih
-
kanskoga reda sa sjedištem u mletačkom samostanu S. Giuseppe. Dominikanac je utvrdio daje čudno ponašanje djevojčice prouzročilo višemjesečna prisutnost tri zla duha u njezinu tijelu. Članovi obitelji još su jednom naglasili da su svi prethodni
617
Lovorka ČORAL1Č: RETORIKA OPTUŽBE, RETORIKA OBRANE - PROTAGONISTI 1STRAŽN1H SPISA ..., 607-630
dogadaji u sveži sa zlim namjerama i magijskim činima koje protiv njih primjenjuje Olimpija. Članovi Svetoga oficija zaprimili su tužbu protiv ove skjavunske iseljenice.
a
Mletaka ili - što je vjerojatnije - neuvjerljivost do tada prikupljenog istražnoga gradiva. Stoga se, kao i mnogo puta u istražnim procesima mletačkih inkvizitora, ne-
a
zbog kojega je i ovaj proces obustavljen i prije njegova službenog otpočinjanja. Naposljetku, podroban je i tijek istražnoga procesa protiv Spličanke Klare Pojanovič (ASV, 28; Čoralič, 2001, 98-99). Brojne njezine susjede, mahom useljenice iz Dalmacije i iz mletačkih posjeda u Grčkoj (Kreta), posvjedočuju, takoder retorikom koja
a
s ciljem zavodenja bogatog mletačkog trgovca. Uz usmene iskaze, predstavnicima Svetoga oficija predočeni su materijalni "dokazi" - papiriči s magičnim formulama i crtežima, primjenom kojih se teži postiči osobni probitak. I ovaj je proces, poput večine prije spomenutih, okončan bez postizanja konačne presude.6
Primjer lažnoga predstavljanja denuncijanata bilježimo u slučaju Ane de
Franceschi, Schiavone, stanovnice na glasovitoj mletačkoj Riva degli Schiavoni
-
inkvizi
Anin odnos s zadarskim iseljenicima, bračom Antunom i Jeronimom Varizzo, koje je - prema sadržaju optužbe - zavela primjenom magijskih postupaka. Kao mjesto
njezina djelovanja i pripremanja magijskih čina navodi crkvu S. Giovanni in Bragora
-
godavala" svojim magijskim činima) izgovorene za službe Božje. U sveži s vjerskim životom Ane de Franceschi, zadarski svečenik Petar izjavljuje da je nikad nije zapazio na misi ili ispovijedi. Naglašava da su njezini magijski postupci bili dobro poznati u susjedstvu te izrijekom navodi imena više svjedoka (gotovo isključivo žitelja istočnog gradskog predjela Castello), medu kojima je i niz duhovnih osoba podrijetlom s istočnojadranske obale (svečenik Bernardin iz Nina; Petar Gavalla iz Nina, svečenik u crkvi SS. Apostoli; Bernardin s Paga, kapelan crkve S. Fantino;
6 Prijepis magičnih riječi, predočenih kao dokaz za okultne čine Klare Pojanovič: "Scrivi col sangue d'una galina bianca, con una pena nova sopra una foglia di nogara vergine e poni il suo nome et il tuo, di quella persona che ti brami, simile in croce se non credi tochi mani male et videbis (creditis).
A fin che una dona venghia trovare subito, piglia tre once di cera vergine et sangue di Notola et una
nosela d'argento vivo et un 'onza di suco di vite, incorpora tutto insieme et farai un 'imagine longa un
palmo e scriverai il nome della donna nella fronte e la porai al foco, ascoltare che ti vegnirá imediate a trovare sia dove si voglia e questo é stato provato piü volte e visto e resultare vero.
Protesto un primo demonio che habite nell'aria e un demonio nel aqua, menate con voi li altri demoni
il Mai Cai Asmodeo: andar a tor la mente del tal che lo porterete nel mio voler, che non possi cagar, non possi pissar, che non possi haver riposo se non vien a far il mio volere. Che pisia tre volte di sopra questo polizin e poi metel nel brazo sinistro."
618
Lovorka ČORAL1Č: RETORIKA OPTUŽBE, RETORIKA OBRANE - PROTAGONISTI 1STRAŽN1H SPISA ..., 607-630
Dominik Dalmatinac, kapelan crkve S. Giustina; Lukrecija Schiavona, stanovnica u Calle delle Rasse uz Riva degli Schiavoni; Domenico Bontrimoli, stanovnik župe S. Antonino; Domenico Moro, stanovnik župe S. Antonio di Palude i dr.). Predstavnici i
Petar Rossini pozove kako bi osobno posvjedočio i potvrdio izjave sadržane u prijavi. Tada je, medutim, utvrdeno lažno predstavljanje anonimnog podnositelja optužbe. Naime, Petar Rossini, pozvan na svjedočenje, izjavio je da nikad nije dolazio u sjedište mle
slučaj Ane de Franceschi te izjavljuje da mu je cjelokupan sadržaj optužbi nepoznat.
-
stavljanje podnositelja prijave, čime je dovedena u pitanje i njezina istinitost, optužba protiv Ane de Franceschi je odbačena.
Osobna materijalna dobit bila je i povod za primjenu magijskih čina muranskog iseljenika Bernarda Baciolija, trgovca suknom nastanjenog u Zadru (ASV, 30; Čoralic, 2001, 103-104). Iskaz predstavnicima Svetoga oficija osobno podnosi, a na odla
odrješenje prije saslušanja pred Svetim oficijem. Baciolieve zablude započele su kad mu je za
magijsko značenje. Baciolova radnica u dučanu sukna, Zadranka Stošija, nekoliko je puta koristila košulju za svoje tajanstvene obrede, nosila je i tajno polagala na oltar u vrijeme trajanja svete mise. Jednom prilikom darovala mu je dva svežnjiča nad kojima je izgovorila nekoliko rijeci (Primd attebiprimase docle vile pria primogoti), koje su, svakome tko ih koristi prije hazardnih igara i kartanja, trebale obečati
siguran uspjeh i zaradu. Riječi su očito bile neka brojalica na hrvatskom koju je
-
kušao primijeniti pri sudjelovanju u nekim igrama, ali svaki je put izgubio. U jednoj
prilici, kada su mu poslovi išli loše, odlučio se po uzoru na neke druge ljude, "prodati svoju dušu davlu" tako da to napiše na komadič papira vlastitom krvlju. Kada se a
grijeha i zablude te je papir poderao, a sve predmete koje mu je darovala Stošija (tamjan, komadiči drveta, trave i bilje), a i spomenutu košulju, bacio u more. Na zahtjev Svetoga oficija Bacioli je opisao Stošiju: stara je nešto više od dvadeset godina, neudata, nižeg rasta, stanovnica zadarskog predjela u kojem boravi vojska, odjevena na "morlački način". Na kraju procesa Bacioli izgovara uobičajenu formulu odricanja od hereze. Čini se da ga Sveti oficij nije kaznio težim kaznama te se nakon odricanja od hereze, završava proces protiv trgovca Baciolia iz Murana.
Naposljetku, u završna dva primjera riječ je o svečenicima optuženim za primjenu magijskih postupaka. Godine 1640. optužen je brački svečenik Matija Nižetič,
sta	-
-
619
Lovorka ČORALIČ: RETORIKA OPTUŽBE, RETORIKA OBRANE - PROTAGONISTI 1STRAŽN1H SPISA ..., 607-630
pada Krčaninu Nikoli Zottiniju. Mladi se Bračanin optužuje za cijeli niz društvenih i
no-
stupaka u cilju postizanja osobnih probitaka,7 ismijavanje i nepoštivanje temeljnih krščanskih običaja i dr.). Iako je Sveti oficij, nakon uvida u dokumentaciju optužbe, zatražio uhičenje Matije Nižetiča te potom službeno otpočinjanje procesa, do njega nikada nije došlo. Može se vjerovati da je Bračanin uspio pobječi iz grada prije uhičenja i službenog pokretanja istražnog postupka.
Na kraju, primjer dragovoljnog istupanja pred povjerenstvo mletačke inkvizicije bilježimo u primjeru kotorskoga svečenika Tripuna Pasqualija, tada (1715. god.) sta
102-103). Rijec je o njegovu poznanstvu s Mlečaninom Nikolom Fontana, kojega je
a-
kog objeda, Fontana ga je zamolio da mu na komadič papira napiše na latinskom jeziku rijeci koje svečenik izgovara na misi prilikom posvete kruha i vina. Pasquali je ispunio ovu molbu, a nakon nekog vremana doznao je od Antonije da Fontana več dugo nastoji steči naklonost neke Mlečanke Luciette Zambelli te mu u tom cilju i sama Antonija pomaže davanjem "magičnih" formula. Stoga su i riječi koje je Pasquali napisao na Fontaninu zamolbu očito trebale poslužiti istoj svrsi. Iznenaden takvim razvojem dogadaja, Pasquali je upozorio služavku da se okani poslova koji bi je mogli odvesti pred Sveti oficij, ali te prijetnje, kako se vidi iz iskaza, Antoniju nisu nimalo uplašile i obeshrabrile. U dragom iskazu Pasquali izvješčuje Sveti oficij o ta
opremu i odječu. Na zahtjev inkvizitora Pasquali je iznio i opis svih žena koje je tada i u drugim prigodama susretao u predjelu Castello, a koje su poznavale Antoniju te možda i same bile umiješane u njezine djelatnosti. Ističe da ga u namjeri da razotkrije krivovjerje rečenih osoba nije vodila osobna mržnja ili neprijateljstvo, nego osobna savjest i želja da se otkrije istina. Tom izjavom završavaju istražni spisi te nam završetak procesa nije poznat.
Procesi mletačke inkvizicije, kojima je središnji istražni problem primjena magij-skih postupaka optuženih, jedna je od gradivom najbogatijih skupina ove mletačke magistrature. Inkvizicija i njezini predstavnici ovdje se javljaju kao ustanova koja zaprima i prosuduje uvjerljivost i opravdanost optužbi odnosno prijava te - shodno
7 Prijepis jednog od tekstova koji je, u cilju dok^a protiv Matije Nizetica, optuzna podnijela pred-stavnicima Svetoga oficija: "Pigli la calamita buona di buona qualita, et in quantita, che ti piace, et sopra di quella farai in tempo di luna crescente tre volte passar a donna che vorai conseguire, La seguiterai in oltre in chiesa e mirandola fino in facia mentre il sacerdote esprimera le parole nel sacrifizio cioé: hoc est (lo dirai fino guardandola). Ita est illa, que est corpus meum. Hic est sanguis... Hic est sanguis corporis mei. Dipoi anderai con la barca al mare piii lontano che potrai, et ritornato dentro o quando ti si appresentera loccasione tocherai ad carnem nudam l'oggetto che desiderai che certamente ottenerai l'intento."
620
Lovorka ČORAL1Č: RETORIKA OPTUŽBE, RETORIKA OBRANE - PROTAGONISTI 1STRAŽN1H SPISA 607-630
vlastitim procjenama - odlučuju o pokretanju istražnog postupka ili o njegovoj ob-u
neposredne bližine optuženika - njihovi susjedi i znanci, katkada i prijatelji. U naj-večem broju primjera, kako pokazuje tijek i okončanje istrage, riječ je o objedama zasnovanim i iskazanim povjerenstvu inkvizicije kako bi se osoba obezvrjedila i do ot
njezinim očištem, predstavljali ozbiljniji društveni problem. Ponajprije se to odnosi na procese u kojima su sudionice dalmatinske iseljenice, pučanke iz imovno najnižih slojeva, čije okružje i životna sudbina upučuju na društvenu marginalnost. Pucko praznovjerje medu ovim slojem stanovnika oduvijek je opstojalo, nikada nije u cjelosti iskorijenjeno, ali - sigurno je - nije mletačkom društvu predstavljalo ozbiljan društveni i vjerski problem. Stoga je večina ovih procesa, kako je razvidno iz pret-hodne raščlambe, okončana bez donošenja završne presude, jednostavnim prekidom tijeka istrage.
Završna skupina procesa koju ovdje obradujem odnosi se na neprimjereno
po
uglav-
nom su započinjali i jednim dijelom se odvijali u mjestima djelovanja (službovanja) optuženih svečenika i redovnika. Brojem primjera prednjače duhovne osobe koje potječu (i djeluju) na dalmatinskim otocima Hvaru i Braču, a u po jednom primjera spominju se i svečenici i redovnici sa šibenskog otočiča Krapnja, iz Vodica te iz Dubrovnika i Kotora. U ovoj skupini procesa zapaženo je sudjelovanje (u svojstvu pokretača istrage i svjedoka) velikog broja osoba iz tamošnjeg javnog života (klera, predstavnika gradske vlasti).
U prvom kronološki datiranom procesu iz ove skupine (1573. god.) tužbu protiv Frane Jarčiča, tada svečenika župne crkve Gospe od Karmela u Nerežiščima, iznose pred predstavnicima mletačke inkvizicije Bračani Vicko Nižetič i Jerolim Filippi (ASV, 7; Čoralič, 2001, 142). Jarčič se tereti za duhovnim osobama nedolično ponašanje (gran scandallo), ali podrobniji sadržaj optužbi koje ga terete nije naveden u iskazu. U procesu se spominje ime hvarskoga kanonika Vinka Pribojeviča, kojemu predstavnici Svetoga oficija povjeravaju podrobnije istraživanje spora nastalog u sveži s Jarčičevim ponašanjem u Nerežiščama. Proces nije završen i nije nam poznata konačna sudbina Frane Jarčiča. I dragi se istražni proces odnosi na bračko mjesto
e-
primjerenim ponašanjem svečenika Nikole Pekasoviča, kapelana tamošnje crkve Sv.
-	o-
nito otudivanje posvečene i svečanim procesijama namijenjene hostije pohranjene u tabernakulu; neprimjerene molitve pri slavljenju svete mise te izbjegavanje spomin
621
Lovorka ČORAL1Č: RETORIKA OPTUŽBE, RETORIKA OBRANE - PROTAGONISTI 1STRAŽN1H SPISA ..., 607-630
kretnje i geste pri pretvorbi te opčenito omalovažavanje molitava koje su zapazili svi koji su neko vrijeme boravili i živjeli u župnom dvoru.8 Držeči da neprimjereno po
a
--
vičevim pessime operationi te su pojedinosti istrage namjeravali provesti u suradnji sa splitskim nadbiskupom. Nije poznato na koji je način istraga završena i je li brački kapelan ikada stupio pred sud inkvizicije.
U primjera svečenika Bartola Juričeviča iz Vodica istražni je proces bio započet u Šibeniku (ASV, 15). Istražni spisi sadrže iskaze brojnih svjedoka iz Vodica, cije izjave svjedoče o skandaloznom i svečeničkoj službi neprimjerenom ponašanju i po
njegovi sumještani - tijekom i nakon svog svečeničkog službovanja u Vodicama, više nezakonite djece s nekoliko tamošnjih djevojaka, od kojih nekoliko njih takoder sudjeluju u istražnom postupku. Tijesno je bio povezan sa susjedima na osmanlijskoj strani granice, a medu mještanima je bio poznat i po sklonosti karataškim igrama. Udio u istražnom postupku imali su predstavnici najviše crkvene (biskup) i svjetovne (knez i kapetan) vlasti u Šibeniku, a rezultate istrage poslali su Svetom oficiju u Mletke. Bartol Juričevič je, prema sadržaju spisa, na zahtjev same vodičke zajednice, odstranjen iz mjesta i zabranjena mu je svečenička služba. Sličan primjer n
Ivana Pa
u nastavak istrage mletačka je inkvizicija uključena posredno odnosno dopisivanjem kotor
prekršaje: uživanje mesa u dane posta; izradbu magijskih napitaka namijenjenih sti
koje su dolazile na ispovijed te drage oblike svečeničkoj službi neprimjerenog ponašanja. O tome je od biskupa obaviješten i kotorski knez i rektor Paris Malipero, koji je dao suglasnost da se ispita i kazni Pasqualievo ponašanje. U siječnju 1622.
8 Prijepis dijela optužbi protiv Nikole Pekasovica:
-	"Che il detto prete Nícoló Pecassovich habbia malitiosamente robato et esportato vía in modo che non si sia trovata piú la santissima hostia consacrata dal reverendo prete Zuane Tevoglich arciprete la vigilia del Corpus Domini prossima passata e reposta nel tabernacolo per servitio della processione li qual giorno vel pro ut [...]
-	Che il detto prete Nicoló Pecassovich nel celebrar la messa al tempo di secreti dir li memento et adorar l 'ostia sia stato veduto continuamente fare diverse facetie con tocarsi tener con li mani la barba fregar gli'occhi, rider, spudar et far diversi altri gesti vel pro ut [...]
-	Che esso prete Nicoló Pecassovich mai sia stato veduto dir o recitar Santo Officio ne anco da quelli che per qualche tempo con lui ano praticato, stantiato, mangiato e dormito continuamente nell'istesso letto et pro ut [...] et che di ció sia publica voce et fama."
622
Lovorka ČORAL1Č: RETORIKA OPTUŽBE, RETORIKA OBRANE - PROTAGONISTI ISTRAŽNIH SPISA ..., 607-630
godine u Kotoru je, pred tamošnjim biskupom i knezom donesena odluka de se
Pasquali kazni strogim jednogodišnjim zatvorom, koji če - ako pobjegne i bude o
lira za osobu koja privede bjegunca. Zabranjuje mu se djelovanje u dijecezi tijekom iduče dvije godine, a trajno mu je zabranjeno obavljanje ispovijedi, bez obzira na spol i dob vjernika. Duhovna kazna odredena "za ozdravljenje i spas duše" Ivana Pasqualija obvezuje ga na redovito tjedno izgovaranje psalama tijekom pola godine. U završnom spisu ovoga procesa 1622.) biskup Jakov Pamfilio naglašava Svetom oficiju da je jedini cilj pokretanja istrage bilo postizanje pravednoga rješenja na dobrobit svekolikog kotorskoga puka i samog Pasqualija.
Posebno su zanimljive optužbe koje terete svečenika Ivana Ivaniševiča (Gioan-nitio, Joannitio), župnika u bračkom mjestu Dol, hrvatskoj književnosti poznatog i kao autora izrazito "antiženskog" pjesničkoga djela Kitta cvitya razlikoua (Venezia
1642). Optužbe podnose brački svečenici i odvjetci uglednih bračkih obitelji, a
-
di -
ma. Zamjera mu se da drži da blud nije smrtni grijeh; uživanje mesa (unatoč dobrom zdravlju) tijekom Korizme i u ostale dane posta te nezakonito podjeljivanje oprosta i
sakramenata, što je - protivno crkvenim zakonima i kanonima - redovito naplačivao
-
ša
ta	-
ristio je pomoč brata Nikole i nečaka Ivana Franje Gelinea. Naposljetku, zaključuju potpis
u nezakonitim poslovima na otoku.9 Optužbe protiv Ivana Ivaniševiča tipičan su, i u
9 Prijepis dijela optuzbi protiv Ivana Ivanisevica:
-	"Che il sodetto prete Gioannicio ha detto e dica esser vera l'opinione tenuta da Turchi, che qualche è destinato non si puo fuggire, e certamente habbia esser senza alcuna distintion del Ben e del Mal, insegnando con questa falsa et diabolica doctrina esser superfluo il culto divino e le buone opere per salvarsi.
-	Che ha detto e procurato di far creder potersi senza peccato affermar il falso alla giustitia con giuramento equivoco.
-	Che scandalosamente mangia et ha mangiato in stato di perfetta salute carni di Quaresima et anco fuori di Quaresima nei giorni di venere e di sabbato a tutto posto nelle ville di Prasnize, Cremazzo superior, Pucischie e terra di Neresi sul isola della Brazza.
-	Che coll'ordino che il sudetto prete Gioanicio si trova curato della sopranominata villa di Dolo, su la qualperd non risiede mai secondo l'obligo suo, nelle confessioni, che tal hora va facendo di quegli habitanti, va ampiamente estorquendo da essi sotto pretesto di penitenza, reali, cecchini, mosti, capreti e cose simili obligando tutti a dar a lui tali cose, con dar loro da intender, che egli poi ne fara applicationi a luoghi pii, come parerà a lui.
-	Che per accumular maggiormente queste sue sacrileghe estorsioni in aggionta dell'assillatione, che anco ha fatto e va facendo de danari di quele scuole e confraterne, va anco obligando i confitenti a pagar a lui, una lira de contanti per cadaun gravamente che fano, imponendo taglie simili con gran
623
Lovorka ČORALIČ: RETORIKA OPTUŽBE, RETORIKA OBRANE - PROTAGONISTI 1STRAŽN1H SPISA ..., 607-630
prethodnim skupinama procesa več cesto viden primjer nastajanja šire zajednice, po
bilo kojih razloga (ponajprije osobnih) nije uklapao u lokalnu sredinu. Mletački ured pro
slučaja, a činjenica da je i ova, kao i brojne slicne denuncijacije,10 okončana bez na	-
nim klevetama i neutemeljenim optužbama.
Drugačije su, i sadržajem mnogo pogubnije, optužbe koje terete fra Narcisija iz Šibenika, redovnika u krapanjskom franjevačkom samostanu (ASV, 29; Čoralič, 2001, 148-149). Središnju optužbu protiv fra Nascisija iznosi malodobna djevojčica
e
kom predjelu Castello. Navodi da je prethodnih godina živjela na otoku Krapnju pored Šibenika, gdje je više puta godišnje odlazila na ispovijed u tamošnji franje-vački samostan. Ispovijed je redovito obavljao fra Narcisio, rodom iz Šibenika, koji je -Nar do
fra Narcisiom imale i njezine dvije sestre: Betta (Elisabeta), stara 15 godine i Anzoletta, stara samo osam godina. Ana iznosi i fizički opis fra Narcisia: star izmedu 50 i 60 godina, niskog rasta, mršav, bez brade i blijedog lica. Istraga se nastavlja poslije više od dvije godine, kad u studenom 1717. godine Sveti oficij, shvativši
ozbiljnost slučaja i potebitost konkretne intervencije, donosi odluku da se ispita fra
-
ljeno je nekoliko službenih dopisa poslanih predstavnicima mletačke inkvizicije u Zadru, kao i tadašnjem šibenskom biskupu Ivanu Dominiku Calegariju. U svezi s tim naputcima mletačke inkvizicije, 7. veljače 1718., u prisutnosti šibenskog kneza i kapetana Ivana Balbija i biskupa Calegarija, donesena je odluka da se njihov povjere-
scandalo e danno de canoni, facendo, che pontualmente siano pagate, appropriandole a se e vendendo sacrilegamente, sino le assolutioni de peccati per soldi, e tutto facendo per danari, come anco per li medesimi da traditore consiglia tutte due le parti, una contro laltra nella perfida e scandalosa profession, che fa d'avvocato a i fori secolari, contro la forma delle leggi, come di sopra. - Che nel corso di sua vita seditiosa, et infame, e delle nimicitie capitali, che sostenta delle querele, che forma e machinationi che fa, persequitando hor' l'uno, hor' laltro col mezzo d'accuse che presenta e fa insentar a fori laici col mezzo di Nicolö suo fratello e di Giovanni Francesco Gelineo suo nipote; celebra ad ogni modo, imbriagandosi trapulando e vivendo licentiosamente con vilipendio del sacerdotio, portando pistole, mantenendo bravi, bestemmiando e facendosi ministro d'ogni barbara e scelerata operatione."
10 Primjer slicne denuncijacije bilježimo i u slučaju fra Tome Azzalinija, augustinca u Sucurju na Hvaru (ASV, 27; Čoralič, 2001, 147-148). Optužbe za redovnikov nemoralni život (priležništvo, lihvarenje, vršenje pritisaka na seljane, omalovažavanje redovničke subrače i lokalnog klera, bogohuljenje i slično) podnose brojni Hvarani - svecenici, plemiči i pučani. Proces nikada nije nastavljen od strane mletačke inkvizicije.
624
Lovorka ČORALIČ: RETORIKA OPTUŽBE, RETORIKA OBRANE - PROTAGONISTI ISTRAŽNIH SPISA 607-630
nik Filip Mateso izravno uputi na Krapanj te optuženog privede u Šibenik. Idučeg dana slijedi Matesov izvještaj, koji obavještava šibenskoga biskupa i kneza da njegov put na otok Krapanj nije urodio pozitivnim rezultatima. Došavši, naime, na Krapanj, tamošnji gvardijan samostana obavijestio ga je da je fra Narcisio otišao prije osam dana, ne rekavši cilj svoga putovanja niti vrijeme kada če se vratiti u samostan. Time je, ba
goden i vjerojatno obustavljen bez postizanja konkretnijih rezultata.
Naposljetku, u završnom procesu riječ je o tužbi radi neregularnog obavljanja
bo
Savina s poluotoka Pelješca, opservant Dubrovačke provincije Sv. Franje, koji se trenutno nalazi u mletačkom samostanu S. Francesco della Vigna (ASV, 31; Čoralič, 2001, 149-150). Fra Vicka se optužuje kako je - nakon sto na Korčuli nije primio e
po
fra Savine ured mletačke inkvizicije donio je odluku o otpočinjanju istrage i pozivanju svjedokakoji če svojim izjavama razjasniti slučaj. Medutim, prema postoječim spi
brojnim prethodnim primjerima - riječ o objedama i klevetama zasnovanim na osobnim sukobljavanjima te je inkvizicija, nakon što je utvrdila pravu motivaciju fra Savinine tužbe, odustala od daljnje istrage.
Raščlamba prethodno opisanih spisa mletačke inkvizicije, u kojima su središnji protagonisti bili svečenici i redovnici iz Dalmacije i Boke kotorske, pokazuje kako je največem broju primjera riječ o podnošenju prijava (denuncijacija) od strane lokalne zajednice (predstavnika lokalnog klera, vlasti ili tamošnjeg žiteljstva). Iskazi ponaj-
o-
dobne (radi svojega ponašanja) za obnašanje crkvene službe. U tom su smislu i s ja
kao nestručne i nepodobne u obavljanju pastoralnoga rada, kao bogohulnike, ali i kao
osobe sklone Katoličkoj crkvi protivnim vjerskim učenj ima (od protestantizma do
islama). U svim se primjerima nastoji dokazati kako je takvo ponašanje gran scan-
dallo za lokalnu, ali i siru društvenu zajednicu te se stoga mletačkoj inkviziciji
suge
pravo
va do
lovao kao ustanova primatelja optužbi (vrlo rijetko se neki iskazi optužbe zbivaju izravno u mletačkoj središnjici) te se prema njihovoj procjeni ozbiljnosti i utemeljenosti op
ovoj skupini procesa, u kojima su protagonisti duhovne osobe, Ured inkvizicije velike ovlasti prenosio na lokalnu crkvenu zajednicu odnosno na sudove pojedinih nadbiskupija ili biskupija. U največem broju primjera istrage nisu okončane te
625
Lovorka ČORAL1Č: RETORIKA OPTUŽBE, RETORIKA OBRANE - PROTAGONISTI 1STRAŽN1H SPISA ..., 607-630
možemo s velikom vjerojatnošču pretpostaviti daje dio procesa obustavljen (vjero-jatno prema naputku samoga Svetog oficija), ali je jednako tako moguče da su se neki procesi nastavili u pojedinim nadbiskupijama ili biskupijama te nastavak istrage, kao i njihovo o
***
Procesi mletačke inkvizicije, u kojima su središnji protagonisti osobe zavičajnim podrijetlom sa šireg područja istočne jadranske obale, u mnogo čemu su vrijedna istraživačka tema koja nam, ponajprije, svjedoči o odredenim društvenim i vjerskim gibanjima na ovim prostorima u ranom novom vijeku.
U ovom prilogu težište je rada i znanstvenog razmatranja bilo usmjereno na opis (retorički izrečen u dokumentima) odnosno prikazivanje optužbe i obrane od strane
e-
dišnje ustanove nadložne za ovu vrstu "prekršaja" protiv tada legitimnog crkvenog i društvenog poretka. Jednako tako, koliko je to raspoloživa grada dopuštala, obradene su i obrane optuženika, njihovi iskazi i retorički izričaj, način na koji se njima e
Istraživanje konkretnih arhivskih dokumenata (spisa/procesa mletačke inkvizi-
ci ti
sudionici i okolnosti pri tome se prilično razlikuju, što je u najužoj sveži sa konkret
laz na islam - vojnim okolnostima. Tako je upravo u toj skupini procesa inkvizicija instanca na koju se pokajnik, podrijetlom krščanin, a stjecajem okolnosti pripadnik islamskog vjerskog i društvenog okružja, obrača sa željom ponovnog uključivanja u život zasnovan na načelim krščanstva i Katoličke crkve. Optužbe ovdje ne postoje, isključivo je riječ o pokajničkim izjavama, u suštini su one jednoobrazne retorike kojom se vrlo konkretno nastoji opravdati dotadašnji život pod osmanlijskom vlašču te naposljetku, u novim životnim okolnostima, pristupiti u "krilo Svete Majke Crkve".
Retorika optužbe i obrane mnogo je razvidnija iz sljedečih skupina procesa. U primjeru protestantizma, ali i optužbi za magijske postupke ili nedolično ponašanje duhovnih osba, optužbe u največem broju podnose osobe koje su sa optuženima i
susjedstvo) sredini. Optužbe su, što je Sveti oficij dobro znao procjeniti, najčešče bile plod medusobnih sukobljavanja, osobnih mržnji i netrpeljivosti unutar male skupine. Protestantizam, magija, kao i - u primjeru duhovnih osoba - moralna zastranjenja, bile su optužbe atraktivnoga obilježja, zvučne i lako ispunjene potrebnom retorikom te tužiteljima dovoljno dojmljive da njima, obično bez pravih dokaza, izadu pred sud
626
Lovorka ČORAL1Č: RETORIKA OPTUŽBE, RETORIKA OBRANE - PROTAGONISTI 1STRAŽN1H SPISA ..., 607-630
inkvizicije. Upravo stoga, radi nerealnosti optužbi, večina je prijava završavala tek pukim zaprimanjem spisa u pismohrane Svetoga oficija, ali ne i nekim drugim pomakom glede konkretne provedbe istrage i procesa.
Na kraju - raščlanjeni spisi svjedočanstvo su, svaka skupina zasebno i u svojim posebnostima, odredenih povijesnih okolnosti na širokom potezu istočnojadranskoga uzmorja, otočja i zaleda. Izričaj, retorika u njima uporabljena, posvjedočuje konkretna ponašanja ljudi - izdanaka lokalnih sredina (od bokeljskih naselja do samih Mletaka) - njihove težnje, želje, interese i slabosti te nam nerijetko, izmedu redaka, skriveno i zatajeno, otkrivaju obzorja i okolnosti društvenoga svakodnevlja ljudi prošlih stolječa.
PROSECUTION RHETORIC, DEFENCE RHETORIC: PROTAGONISTS FROM THE SHORES OF THE EASTERN ADRIATIC IN INVESTIGATION RECORDS OF THE VENETIAN INQUISITION (EARLY MODERN AGE)
Lovorka ČORALIČ Croatian Institute of Historical Research, HR-10000 Zagreb, Opatička 10 e-mail: lovorka@misp.isp.hr
SUMMARY
The paper centres on the records of trials of the Venetian Inquisition (Santo Uffizio, Savi all'Eresia) stored at the State Archives of Venice (Archivio di Stato di Venezia) and related to persons coming from the eastern shores of the Adriatic Sea. The time span examined is from the 16th to the mid-l8h centuries while the trial records are divided into four major categories: conversion to Islam, Protestantism, magic, and inappropriate behaviour of clergymen. The trials and rhetoric of all key protagonists - prosecutor, defendant, representative of the Venetian Inquisition - are analysed based on investigation records. The paper presents the fundamental characteristics of each group in terms of accusations and their presentation to the Venetian Santo Uffizio. The trial process, participants and circumstances significantly differ in relation to each group, depending on the political, social, religious and - regarding the group of conversion to Islam - military circumstances. In this group of trials (conversion to Islam) the Inquisition was the institution that the person, originally Christian but due to specific circumstances a member of the Islamic religious and social environment, turned to in repentance wishing to resume a life in accordance with the principles of the Catholic church. The accusations are not available and the records only include the repenting statements characterised by unvarying rhetoric aiming to exculpate life in the Islamic world and, after doing penance, return to the original creed. In the other trial groups the rhetoric of the
627
Lovorka ČORAL1Č: RETORIKA OPTUŽBE, RETORIKA OBRANE - PROTAGONISTI 1STRAŽN1H SPISA ..., 607-630
prosecution and defence is much more clear. With reference to Protestantism but also accusations of magic rituals or inappropriate behaviour of clergymen the charges were regularly made by people who shared the same environment with the defendants (town, commune, monastic or clerical community). The accusations were - and the Santo Uffizio was well aware of this - frequently triggered by interpersonal conflicts, hatred, and intolerance within small groups. Protestantism, magic, and - if clergymen were concerned - moral deviations, were attractive accusations easily endowed with the necessary rhetoric and concrete enough for the prosecutors to present them to the Inquisition despite the frequent lack of evidence. The concluding act of the majority of these accusations, given their unreal grounds, was their storage in the archives of the Santo Uffizio and not the initiation of a trial.
Key words: Venice, Republic of Venice, Dalmatia, eastern Adriatic coast, inquisition, trials, Protestantism, magic, church history, early modern age
KRATICE
AMSI: Atti e Memorie della Società Istriana di Archeologia e Storia Patria Atti CRS: Atti Centro di ricerche storiche di Rovigno CCP: Croatica Christiana periodica
IZVORI I LITERATURA
ASV, 1 - Archivio di Stato di Venezia (ASV), Santo Uffizio (SU), b. 8, fasc. 4, 1549.
ASV, 2 - ASV, SU, b. 8, fasc. 99, 1550. ASV, 3 - ASV, SU, b. 11, 1553. ASV, 4 - ASV, SU, b. 17, br. 5, 1563. ASV, 5 - ASV, SU, b. 20, 1564. ASV, 6 - ASV, SU, b. 20, 1565. ASV, 7 - ASV, SU, b. 33, 1573. ASV, 8 - ASV, SU, b. 49, 1582. ASV, 9 - ASV, SU, b. 68, 1591. ASV, 10 - ASV, SU, b. 70, 1610. ASV, 11 - ASV, SU, b. 73, 1619. ASV, 12 - ASV, SU, b. 72, 1617. ASV, 13 - ASV, SU, b. 72, 1618. ASV, 14 - ASV, SU, b. 73, 1619. ASV, 15 - ASV, SU, b. 75, 1620-1621. ASV, 16 - ASV, SU, b. 77, br. 5, 1621. ASV, 17 - ASV, SU, b. 87, 1630.
628
Lovorka ČORALIČ: RETORIKA OPTUŽBE, RETORIKA OBRANE - PROTAGONISTI 1STRAŽN1H SPISA 607-630
ASV, 18 - ASV, SU, b. 91, 1634.
ASV, 19 - ASV, SU, b. 92, 1635.
ASV, 20 - ASV, SU, b. 95, 1638.
ASV, 21 - ASV, SU, b. 97, 1640.
ASV, 22 - ASV, SU, b. 98, 1642.
ASV, 23 - ASV, SU, b. 98, 1643.
ASV, 24 - ASV, SU, b. 103, 1647.
ASV, 25 - ASV, SU, b. 108, 1656.
ASV, 26 - ASV, SU, b. 110, 1662.
ASV, 27 - ASV, SU, b. 111, 1664.
ASV, 28 - ASV, SU, b. 125, 1678.
ASV, 29 - ASV, SU, b. 137, 1715.
ASV, 30 - ASV, SU, b. 138, 1716.
ASV, 31 - ASV, SU, b. 143, 1744.
Albanese, F. (1875): L'Inquisizione religiosa nella Repubblica di Venezia. Venezia, tip. P. Naratovich.
Bouwsma, W. J. (1968): Venice and the Defense of Republican Liberty: Renaissance Values in the Age of the Counter Reformation. Berkley - Los Angeles, University of California Press.
Cantu, C. (1865-1866): Gli eretici d'ltalia. Vol. I, II. Torino, Unione tipografico-editrice.
Cozzi, G. (ur.) (1980): Stato, societa e giustizia nella Repubblica Veneta (sec. XVI-XVIII). Roma, Jouvence.
Čoralič, L. (1995): Hrvati u procesima mletačke inkvizicije. Vol. I. CCP, XIX, 36. Zagreb, 19-68.
Čoralič, L. (1996a): Hrvati u procesima mletačke inkvizicije. Vol. II. Protestan-tizam. CCP, XX, 37. Zagreb, 23-55.
Čoralič, L. (1996b): Hrvati u procesima mletačke inkvizicije. Vol III. Magija i ostali procesi. CCP, XX, 38. Zagreb, 1-44.
Čoralič, L. (1997): Hrvati u procesima mletačke inkvizicije. Vol. IV. Magija i ostali procesi. CCP, XXI, 39. Zagreb, 25-60.
Čoralič, L. (1998): Hrvati u procesima mletačke inkvizicije. Vol. V. Magija i svodništvo. CCP, XXII, 41. Zagreb, 71-116.
i-
zam, magija i ostali procesi. CCP, XXIV, 45. Zagreb, 91-102.
Čoralič, L. (2001): Hrvati u procesima mletačke inkvizicije. Zagreb, Hrvatski institut za povijest - Dom i svijet.
Eresia e Riforma (1974): Eresia e Riforma nell'Italia del Cinquecento. Firenze -Chicago, G. C. Sansoni - The Newberr.
629
Lovorka ČORAL1Č: RETORIKA OPTUŽBE, RETORIKA OBRANE - PROTAGONISTI 1STRAŽN1H SPISA 607-630
Grendler, P. F. (1977): The Roman Inquisition and the Venetian Press (1540-1605). Princeton - New Yersey, Princeton University Press.
Miculian, A. (1979-1980): Contributo alla storia della riforma protestante in Istria. Atti CRS, sv. 10. Trieste - Rovigno, 215-230.
Miculian, A. (1980-1981): Il Santo Ufficio e la riforma protestante in Istria II. Atti CRS, sv. 11. Trieste - Rovigno, 171-240.
Miculian, A. (1981-1982): La riforma protestante in Istria (III.). Processi di lute-ranesimo. Atti CRS, sv. 12. Trieste - Rovigno, 129-169.
Miculian, A. (1982-1983): La riforma protestante in Istria (IV.). Giacomo Morosini e la diocesi di Parenzo dal XV al XVII secolo. Atti CRS, sv. 13. Trieste -Rovigno, 293-332.
Miculian, A. (1983): Fonti inedite per la storia della riforma in Istria. U: Branca, V., Graciotti, S. (ur.): L'Umanesimo in Istria: Atti del Convegno internazionale di studio promosso e organizzato dalla Fondazione Giorgio Cini in accordo con il Ministero degli Affari Esteri, 30 marzo - 1 aprile 1981. Firenze, L. S. Olschki, 203-214.
Miculian, A. (1983-1984): La riforma protestante in Istria (V.). Pier Paolo Vergerio, Giovanni Battista Goineo e le comunità eterodosse di Capodistria nel XVI. sec. Atti CRS, sv. 14. Trieste - Rovigno, 171-189.
Miculian, A. (1984-1985): La riforma protestante in Istria (VI.). La diocesi di Cittanova nel XVI sec. Atti CRS, sv. 15. Trieste - Rovigno, 61-108.
Miculian, A. (1988): Fonti inedite per la storia della riforma protestante nella diocesi di Pola nel XVI secolo. Historijski zbornik, god. XLI. (1.). Zagreb, 27-40.
Paschini, P. (1959): Venezia e l'Inquisizione Romana da Giulio III a Pio IV. Padova, Edit. Antenore.
Processi (1886): Processi di luteranismo in Istria. AMSI, III, 2, fasc. 1-2. Parenzo, 179-218.
Processi (1902): Processi di luteranismo in Istria. AMSI, XIX, 18, fasc. 1-2. Parenzo, 44-74; fasc. 3-4, 248-273.
Processi (1903): Processi di luteranismo in Istria. AMSI, XX, 19, fasc. 1-2. Parenzo, 35-55.
Processi (1904a): Processi di luteranismo in Istria. AMSI, god. XXI., sv. 20, fasc. 12. Parenzo, 46-77.
Processi (1904b): Processi di luteranismo in Istria. AMSI, god. XXI., sv. 20, fasc. 34. Parenzo, 283-345.
Pullan, B. (1985): Gli Ebrei d'Europa e l'Inquisizione a Venezia dal 1550 al 1670. Roma, Il Veltro.
Stella, A. (1964): Chiesa e Stato nelle relazioni dei nunzi pontifici a Venezia: ricerche sul giurisdizionalismo veneziano dal XVI al XVIII secolo. Città del Vaticano, Biblioteca Apostolica Vaticana.
630