ГСО. Poštarlna plaćena u gotovu Cena 1.— Dlh. shiuii eusn GLASILO SAVEZA SOKOLA KRALJEVINE JUGOSLAVIJE čuvajte Jugoslaviju! Izlazi svakog petka • Godišnja pretplata 50 din. • Urecništvo i uprava Prestolonaslednikov trg 34 • Adresa za pošiljke: Poštanski fah 342 • Teu fin uredništva 30-866 i 26-105, uprave 30-866 • Račun Poštanske štedionice br. 57-686 • Oglasi po ceniku • Beograd, 16 februar 1940 God. XI • Broj 7 „Sporazumna" svađa i jugoslovenstvo Oni koji se uželiše neograničenog politiziranja, na naš, ju-goslovenski način, — bez obzira ni prema čemu i sa 'matom, kao najvišom svetinjom, — ne mogu da se požale! Svada i prepirka se razmahala, da mogu da uživa ju, ne samo njeni prrdagonisti. prvi tenori i tromboni, zurle i bubnjevi, nego i najšire gomile statista, a da ne govorimo o bližem i dal j njem, večem i man jem komšiluku. Kada se mnogi iz tog komšiluka ne bi radovali to j našo j porodičnoj svadi, kao največem svom uspehu i kao primarni jivom zalogaju, morali bi čvrsto zalupiti prozore, od sve te naše veličanstvene »sporazumne« — kakofonije ... Šalu na stranu, ali z ar nije konfuzija ved zaista sveopšta i svestrana? Prepiru se, ne samo novinari, poslanički kandidati, opštinski čate i kavanski političari, nego i najpovučeniji profesor!, ljudi od posla i dame od bridža, nastavnici i sveštenici, — pa i sami biskupi i vladike! I o čemu se sve ne svada ju?!... O imenu i jeziku, o istoriji i geografiji, o Bosni i Crnoj Gori, o Lici i Dalmaciji, o Vojvodini i Južno j Srbijj, pa i o samo j Šuma-diji i Hrvatskom Zagorju! U vreme Jožefa Franka i Dorda Na-stiča smo se svadali bar o torne, ko je kome ukrao jezik, ili ko je kome oteo narodne pesme, Mažuraniča, Teslu itd, — čime s u i jedni i drugi priznavali, da se radi bar o istom ukradenom predmetu, — dok dana s naprotiv frankovci neče ni da čuju, da ima ju isti jezik sa Srbima, pa im ga darivaju iz sve duše, zajedno sa štrosmajerom, Biankinom, Šišičem itd., a za sebe (pored barona Sarkotiča!) hoče nešto sasvim novo, — izmedu gotike i ikavštine... Ne znamo šta svi ti tenori j bubnjevi misle o svojo j »ludoj simfoniji«; ne znamo šta misle odgovorni političari, i kamo namerava ju da nas odvedu zahuktali borci, — i to ne samo celinu Jugoslavije, nego i svakog napose, Hrvate i Srbe; — ali znamo vrlo dobro, da nam je več velik broj, veoma mirnih, čestitih i sposobnih ljudi, sa jedne i sa druge strane dolazio i da nas je zabrinuto pitao: — Kamo sve to vodi? I zar, već nakon ovoffa što sada čujemo i vidimo, ne bi i slepc'ma trebalo da bude .iasno, da nema drugog izlaska i druge formule, da se sve te beskrajne svade, koje prete da čc još više rasti, za uvek odstrane, — nego što je jugoslovenstvo?! Kakvi sve različiti kriteriji, i kakvi najprotivurečniji argumenti nisu bili pozvani u pomoč, da se dokaže jedna ili druga teza; — pa je li se našlo i naj man je parče u svim tim suprotno-stima, u kome su se protivne strane složile? Ili je, naprotiv, nova prepirka unela nove momente razdora, a ostre reči nove elemente zatrovanosti i mržnjc? Je li se, usled svega toga. ma i je-dan Hrvat više približio Srbinu, i obratno., ili je naprotiv nepo-verenje pioraslo, i na jednoj i na drugo j strani? Ne svada ju li se i ljudi iz dojučerašnjih čvrstih blokova i višegodišnji savez-nici; ne prepiru li se čak i listovi ministara iz iste vlade? 1 šta smo »razbistrili« tim morem prolivenog mastila? Ima li i jedan kutič u prostrano j našo j državi, za koji su se zahuktali parni-čari stožili, čiji j,e, — dok su se naprotiv i najskromniji Jugoslove-ni, iz sokolskog društva u Kragujevcu, Varaždinu ili Celju, kao dva puta dva složni, da su svi ti krajevi jugoslovenski, a to znači, i srpski i hrvatski i slovenački?! Sto puta smo kazali, da nije naše, da sudimo o političkim dogadajima, pogotovo kada bi duh svega toga bio bratski i konstrukt ivan, i kada bi se nakon nedavnog preuredenjp, zaista »zagazilo u slovenstvo i u jugoslovenstvo«. Ali mi gazimo, naprotiv. u nove sporove, nove razdore, nove uvrcde i novo sipanje zle krvi. Velika večina naroda oseča to i boli je. Nepolitikanti, koji doduše nisu najbučniji, ali su i najbolji i najbrojniji, pit rt ju se zabrinuto: Zar je u torne »zdravost« tih novih prilika, i mogu li tolike grube reči i (olike razbuktale strasti da dovedu do nečeg dobrog? Ni nas, ni ikog dobronamernog, ne može ni ko da ubedi o tome. Naprotiv, sve to što se odigrava pred našim očima i što se još sprema, sili nas, da i po stoti put viknemo jedinu reč spasa; — Vratimo se ka jugoslovenstvu! Revidirajmo ga do naj man jih sitnica, odstranimo iz njega sve što može nekomc da izgleda sumnjivo, dajmo garancije svima delovima, podimo opreznijim tempom i učjnimo što god hočete, ali drugog puta nema, nego što je jugoslovenstvo! Sokolstvo to oseča svaki dan sve više, kao što to osečaju i svi dobronamerni rodoljubi. I stoga treba da utrostručimo svoj rad u jugosloven-skom pravcu! Iz sekretarijata Saveza Stkola KJ Na drugi i trcči marta održače se Plenarna sednlra uprave Saveza SKJ. Na toj sednici če se podneti iscrpan Izveštaj o stanju jugoslovenskog sokolstva. Glavni sekretarijat Je uputio upravama župa nekoliko formulara. sa podacima neophodnim za izradu pomenutog izveštaja. To su formula-rl sa spiskom jedinica, formular sa popisom izvršenih radova u Sokol-skoj Petrovoj Petoljetnici i geografska skica župskih područja. Jedan deo bratskih župa nije Sa-vuzu poslao ispunjene lormulare, i ako je rok več prošao. Kako se dan Plenarne sednice primiče, a sekreta-rijat mora da priprenti potrebne iz-veštaje, to se pozivaju župc, koje nisu vratile ispunjene formulare, da to učine svakako do 25 februara. Vodi narodnost preporoda u Dalmaciji i narodno jedinstvo Danas se mnogo napada jugosla-vensku misao, kao sinonim narod-nog jedinstva Srba, Hrvata i Slove-naca. Dolaze što su utvrdili na.bo-1 ji zvani i nezvani, i daju svoj sud o tome iznalazeći sto načina .i razloga da bi poništili, ili omalovažiii vrijednost najpozitivnije istine naše narodne historije, ma da ru naj-veči naši duhovni (književni, nauč-ni, umjetnički) i vojmčki pothati inspirisani tom mišlju. Ona je dala snage milionima znanih i neznanih, palih i preživjelih heroja, da u ne-zadrživom naletu izvoiuju svom narodu oslobodenje i državno ujedi-njenje. Jugeslovenska misao bila je ideja vodilja Neumrlog Kralja i najjači argumenat u zagraničnom radu Jugoslavenskog odbora. Bez-broj svakovrsnih primjera da se navesti u prilog teze o našem napod-nom jedinstvu i svi ti primjeri obi lovače sa toliko ozbiljnosti, naučne podloge i historijske stvarnosti, da bi svaki napadaj na njih morao da izgleda smiješan. Ns treba ni malo sentimentalnosti, pa da se to utvr-di Samo suva fakta, koia se u sva-ko doba mogu iz -uči iz kamenih simbola, prašnjavih pergamena i starih zapisa, dovoljna su za to. Nije mi namjera da iznosim sadr-žinu tih pergamena, več da u kratko iznesem mišljenja glavnih pokre-tača narodnog preporoda u Dalmaciji, i što su oni pisali o našem na-rodnom jedinstvu. Imena Natka No-dila, dr. Mihovila Klaića don Mihe Pavlinoviča, dr. Jurja Biankini-ja, dr. Lovre Monti-a, kap. Nike Dubokoviča i ostalih dalmatinskih preporoditelja, dovoljno su poznata svakom, ko se zanima našom na-rodnom historiiom, i nitko nemože sumnjati u njihovu vrijednost i zasluge za budenje hrvatske i slaven-ske svi jesti u, do tada otudenoj Dalmaciji. Natko Nodilo vazi kao jedna od najjačih intelektualnih snaga tadaš-nje Dalmacije, o čem svjedoči njegov obilan publicistički i historij-sko-naučni rad. On u svojim rado-vima ni jednom ne odjeljuje Srbe od Hrvata, smatrajuči ih jednim narodom, pripadnicima plemena »slavenskpg«. Posebno njegova dva naučna djela: »Religija Hrvata i Srba, na osnovi pjesama, priča i govora narodnog«, te »Histerija sred-njeg vijeka, za narod hrvatski i srbski«, spadaju u najbolja djela te viste i kod Hrvata i kod Srba. Nodilo je pisao: »Srbi jesu sto i Hrvati, a Hrvati što i Srbi.« Zato je on, koji je iz Zagreba promatrao trve-nia Srba i Hrvata u Dalmaciji, te-ško žalio i osudivao ta j spor. Kada je god. 1897 ujedinjena omladina hrvatska i srpska počela izdavati »Narodnu misao«, Nodilo je zanosno pozdravlja: »Vi na rast aj bolji od stari jih, spor elo riješavate plemenitim nadahnučem vrelog srca. Mimo sičušne povode prepirci i svadi, pregoste ljubav gojiti medu so-bom, a baš u toj ljubavi leži cijelo riješenje. Ako vjera ima da dijeli, to ravnalo, negda uobičajeno, sad kod novih naroda ne vrijedi. Čini li se dioba zbog historijske prošlosti, on-da bi trebalo Hrvate i Srbe meka-nom rukom i dužnim poštovnnjem položit u muzej starina na tihi vječ-ni počinak«. Zar nebi te riječi odlično pristajale i današnjici. Jrdan od najistaknutijih dalmatinskih prvaka tih godina je svakako don Mihovio Pavlinović. On u bezbroj svojih članaka piše o nar. jedinstvu i jugoslovenstvu. Govoreči na svečanom otvorenju Čitaonice u Jelši, obavljenom 1 juna 1868, don Miho, burno pozdravljen, kaže: »Srbi su hrvatska brača. Uza sve razlike, koje se ne daju tajiti, Srbi i Hrvati bitno smo narod isti, isto-vietni«. Don Miho Pavlinovič je i svoju kuču uredio u čisto narodnom, slavenskom duhu. Najljepši ukras njegovih zidova je bila slika Jugoslavija, od Zadranina Salgheti— Driollia, koja prikazuje, kako se tri prvokrunjena kralja: hrvatski, srpski i bugarski, klanjajo Vili Sloge jugoslovenske, na prijestolju Jugoslavije, pošto su savladali različite zapreke (neslogu i mržnju) i znamenja barbarstva (konjski rep). Drugi prvak narodnog preporoda, Dinko Politeo, govoreči o sporazumu Hrvata i Srba veli: »To je prvi postulat slavenske uzajamnosti, jer kako da se sporazumijemo sa ostalim slavenskim' svijetom, ako ne če-mo i ne znamo sa onima, koji su nam najbliži, s ko jima pače sačinja-vr.mo jedan narod, kao što su ga Dorci, recimo, sačinjavali sa Jonci-ma«. Na drugom mjestu kaže: »Na sporazum smo upučeni. Upučuje nas zajednica krvi i jezika, zajednica budučnosti, zajednica protivnika..« Jedna od najsimpatičnijih ličnosti nar. preporoda je svakako dr. Lovro Monti iz Knina, koji je va-žio kao rijedak karakter i jedan od najodličnijih pretstavnika narodnog jedinstva Srba i Hrvata. U Narod-noj Stranci bio je tada program, koji je još 1848 god. razvio dr. Božo Petranovič, tj. da su Hrvati i Srbi jedan narod, pa se poglavito na temelju ovog nacionalnog principa tražilo sjedinjenje Dalmacije i Hrvatske. Njen najbolji pristaša ostao je dr. Monti sve dok nije promije-nila svoje temeljno načelo o nar. jedinstvu Srba i Hrvata. Kada je na Miletičev dan, 22 februara 1896 u Zagrebu, ujedinjena hrvatska i srpska omladina digla s\oj glas za slogu i narodno ujedi-njenje Srba i Hrvata, Lovro Monti joj upučuje oduševljeno pismo, pu-no rodoljubnih misli. »Da su Hrvati i Srbi jedan jedini narod, a ko bi mogao razložiti dvoumiti?« On joj piše, koji su razlozi da jugoslaven-ski narod nema još svoje jedinstve-ne slobode, navadjajuči rad tudih sila, koje žele da do tog jedinstva mkada i ne dode. On doslovce piše: »A pošto su Hrvati i Srbi jedan narod, nema smisla razlikovati narodnost njihovu, baška u hrvatsku, a baška u srpsku, kao što nema smisla njihov narodni jezik, osobito književni, razlikovati u srpski i u hrvatski, kad je i srpski i hrvatski.« Da su Hrvati i Srbi jedan narod, to je glavna misao, koia je vodila Montia u svom pismu omladini. »Prazne su riječi«, veli on, »sloga, bratstvo, sloboda, narodnost i slične, dok u srcu naroda ne uhvati ko-rijen stalno i čisto uvjerenje, da Hrvati i Srbi ne mogu jedni bez drugih opstati i da im je svaka sreča, kao i nesreča zajednička.« Drugom zgodom piše: »Misao o našem narodnom jedinstvu je tako zdrava u sebi, uzvišena i priprosU u isto do- Генерал Б. Илић, помоћник Врховног инспектора војске За помоћника врховног инспек-тора војне силе, Н>. Кр. В и с. Кнеза Намесника Пав-л а, постављен је армијски гене-рал, г. Богољуб Илић, до сада командант Друге Армијске Области у Сарајеву. Генерал г. Илић јесте један од иајелитнијих и најистакнутијих наших официра, познаг као одли-чан војни стручљак и херој из минулих ратова, у којима је за своје заслуге одликован највишим ратним одличјима. Рођен је 1881 r. у Пожаревцу. Након академије свршио је и вишу војну школу н припрему за генералштаб. На ста-жу у Немачкој провео је 1907 в 1908 године. У нашој војсцн ко-мандује разним јсдиницама. Бри-гадним генералом постаје 1925, дивизијским 1930, а армијскиаг 1937 године. Поседује бројна од-лнковања, између осталих ордев Карађорђеве звезде с мдчевима, орден Југословенске Круне, дза ордена Белог Орла, две златне медаље за храброст, левту Св. Саве I реда, Француску легију ча-сти, те многобројна одлнковања. JEDNA DUŽNOST KOIU TREBA SVAKAKO IZVRŠITI Na dan 20 o. m. ističe rok slanju velikog statističkog Izveštaja, koji smo uputili bratskim sokolskim jedi-nicama preko njihovih župa. Mi pot-sečamo uprave svih jedinica na du-žnost, da ovaj najvažniji dokumenat, koji se šalje jedinieuma, propisno is-pune i pevrate preko župa Savezu. Skrečemo pažnju na okolnost da je naročito važno, da se ove godine ti izveštaji pravovremeno pošalju. Potrebno je učiniti sve, i od strane župa i društava i četa, da se ove godine izbegnu suvišne urgence, pa da ove godine procenat poslanih izveštaja bude zaista rekordan. ba, koliko nužna, toliko i močna, da mora prodrijeti — kad li, tad li — do svoga cilja«. Na koncu, još da spomenem narodno osječanje Splita u odnosu na misao našeg nar. jedinstva. Poslu-žiču se za to riječima jednog od on-dašnjih boraca, Dujma Mikačiča, koji je opisujuči radanje narodne i-deje u Splitu, pisao u »Narodnom listu«, od 1 marta 1912 god. sledeče: »Neče biti na odmet ako se u dva poteza pozabavimo karakteristi-kom narodnog osječaja u Splitu. Nema sumnje da u Splitu žive Hrvati koji se takvim nazivlju i do svoga hrvatstva drže. U Splitu i u prostranoj mu okolici narod svoj jezik i ne zove drugčije nego hrvat-skim. A malo je gdje ideja slaven-stva tako duboko uvriežena, malo gdje je m:sao o narodnom jedinstvu Hrvata i Srba, došla do občenita izražaja, kano u Splitu. Dapače, o-vaj izražaj na neki način je stvarao našu narodnu politiku, koja je u doba bosansko-hercegovačkog ustan-ka, — u doba podizanja nada da če srbsko pleme ispuniti svoj zavještaj, — bilo zadojeno srbskim idealima, A kad su, i srbskom krivnjom, ovi ideali izmakli, onda je svejednp Split ostao vjeran politici našega narodnog jedinstva«. Biograd n. m. Ivica Milačić Godišnje skupštine naših jedinica Sokolsko društvo Beograd-Matica, najstarije sokolsko društvo u presto-nici, održalo je, u nedelju, 58 godišnju skupštinu, pred velikim brojem članstva, delegatom župe Dr. Grbi-nom i počasnim starešinama admiralom Pricom i Dr. M. Glaviničem. Starešina, general Andra Petrovič, ista-kao je značaj sokolskog rada u ovim sudbonosnim vremenima, na okuplja-nju omladine i spremanju da bude čuvar Otadžbine. Iz podnetih izve-štaja vidi se , da je rad bio naj-aktivniji u minuloj godini. Pored o-staloga održano je 25 večih prireda-ba, češkoslovačko i Istarsko veče, 515 redovnih časova sviju kategorija, 150 predavanja i govora pred vr-stom pred 11.934 slušača. U Biogradu n/m taborovalo je 120 lica, na sleto-vima, takmičenjima i priredbama uče-stvovao je veliki broj članstva, odr-žan je dvonedeljni prednjački tečaj, društvena knjižnica broji 1.361 kni-gu. Dobrotvorni otsek održava sva-kog utorka »mobe« na kojima se iz-raduju topla odela za siromašnu decu i naraštaj. Primljeno je 543.000 dina-ra, a izdano 498.000 dinara. Broj pripadnika iznosi oko 1.00'), što znači porast prema 1938 godini. Društvo ima čete u Bačevcu, Ral ji. Ripnju i Sopotu, koje lepo rade. U novu upravu birani su, pored ostalih, za starešinu general A. Petrovič, zamenici ing. R. Radulovič, Otokar Novotrii i D. Jovanovič, te veči broj ostalih funkcionera i članova uprave. Na kraju su govorili brača ing. Milivoje Smiljanič i admiral Dragutin Priča, posle čega je skupština zaključena pevanjem »Oj Sloveni...« * Sokolsko društvo Zemun-Matica, najstarije zemunsko sokolsko društvo, održalo je godišnju skupštinu prošle nedelje. Skupštini je prisustvo-vao veliki broj članova i delegat župe Beograd, br. M. Pavlovič. Rad u prošloj godini bio je plodan u svima pravcima. U novu upravu izabrani su ing. Đ. Šujica, Grga Brigljevič, L. Bokalič, D. 2ivkovič, S. čučkovič, M. Aleksič, Slavko Polšak, Josip Bogner, S. Stevin, R. Širola, J. Ozmec, S. Mi-leusnič, S. Markovič, Juraj Perišič i dr. Delegat župe .pozdravio je skup-Jtinu lepim govorom u ime župe, po-željevši društvu i u ovoj godini mnoge uspeha u radu za sokolske i narodne ideale. * Sokolsko društvo Slovenjgradec o- držalo je dvadesetprvu godišnju skupštinu, kojoj je prisustvovalo oko 150 članova. Izveštaje o radu podne-li su funkcioneri i pročelnici odseka: priredbenog, narodno-odbrambenog, dramskog, četnog, streljačkog, šted-nog, lutrijskog, kuglaškog, i odseka za SPP. Rad je bio uspešan uprkos raznim teškočama, napose onaj u streljačkom otseku. Izabrana je nova uprava u kojoj su brača: Ivan Roj-nik, Dr. J. Šmid, br. Justin Drago, Karli Prus, A. Debelak, M. Fritz, H. Grein, VVresounig M., K. Kokolj, J. Kramar, A. Arigler, I. Sarajnik, V. Cajnko, I. Kavs, K. Rojnik, M. Šmid, Dr. M. Pohar, Dr. S. Strnad, M. Grmovšek, i dr. Skupština je zaključena uz pevanje »Le naprej«... i »Oj Sloveni« ... * Sokolsko društvo u Indiji održalo je godišnju skupštinu, u prisuču broj-nog članstva i delegata župe Beo-giad, br. Adolfa Štefana, koji je go-vorio o prilikama kod nas i u slovenskem svetu. Posle izveštaja funkcionera o uspešnom radu u prošloj godini, izabrana je nova uprava, na čelu sa br. D. Vojnovičem. Na predlog br. starešine jednoglasno je iza-bian za doživotnog počasnog člana br. Petar Lozjanin, dugogodišnji tajnik i prosvetar, a sada sreski školski nadzornik u Kovačiči, i neumorni pro-pagator sokolske štampe, u znak priznanja za njegov požrtvovni rad na organizaciji i napretku društva, a oso-bito za velike zasluge, koje br. Lo-zjanin ima za podizanje sokolskog doma u Indiji. .* Sokolsko društvo Milna, na otoku Braču, održalo je godišnju skupštinu u prisuču članstva i prijatelja sokolske misli i delegata župe Split, brače Dr. Lavša i F. Lotsky. Uprkos po-znatih prilika, rad je bio na višini, a uspesi u svima pravcima, kao i ra- nijih godina. U nekojim sekcijama da- pače mnogo bolji, što je vrlo utešno zi ovdašnje prilike. Pitanje gradnje doma približava se kraju. Zemljište je kupljeno, izradeni načrti i osigu-rana znatna materijalna sredstva. Do konca SPP dom bi imao biti potpuno dovršen. Izabrana je nova uprava na čelu sa bratom Dr. Antom Mandini-čem. Uz klicanje jugoslovenskim svetinjama i pevanje »Oj Sloveni...«, za-vršena je skupština, koja je još jed-nom dala dokaza visoke svesti i na-cionalnog ponosa Milne i okoline, * Sokolsko društvo Biograd na moru, održalo je godišnju skupštinu 4 o. m. na kojoj se videlo, da je rad u prošloj godini bio vrlo plodan sve do oktobra, kada su protivnici šilom o-meli vežbanje kategorija, ali se i dalje radilo uprkos pretnjama i za-bianama. Priredene su brojne akademije, predavanja, govori pred vr-stom, proslave, zborovi funkcionera područnih četa, nabavljene puške za streljački otsek itd. Društvena glaz-ba nastupila je i u Sušaku, Kistanju i Betini. Društvo je ostalo bez nekoliko najboljih funkcionera, koji su premešteni, ali rad se nastavlja i dalje, uprkos svima preprekama. * Sokolsko društvo u Travniku održalo je godišnju skupštinu 4 o. m. Starešina, br. P. Durdič, podvukao je značenje Štrosmajerovog dana i komemorirao smrt sokola mučenika, V čubriloviča i M. Jovanoviča. Rad društva bio je otežan oduzimanjem p:ostorija za vežbu, koje su služile 15 godina u tu svrhu, dok ih nije op-ština oduzela. Ostali rezultati mogu da služe na porios travničkim soko-lima, obzirom na poznate prilike. I-zabrana je nova uprava, na čelu sa br. P. Durdičem, sudijom. Smučarski tečaj sokolskog društva Čakovec, župa Varaždin, na Pohorju Sokolsko društvo u Mandalini, kod Šibenika, održalo je godišnju skupštinu u prisuču brojnog članstva i starešine župe Šibenik, br. P. Kovačeva. Starešina, br. Ante Vlahovič, istakao je časnu prošlost i uspešan rad društva, uprkos neprilikama. Potsečuje na velike zadatke koji nas čekaju u ovoj godini, uoči Kraljevog punoljetstva i završetka SPP. Seča se i tragedije brače sa severa, koja nam mora biti opomenom, jer »ko neče brata za brata, tudina če za gospo-dara«. Brat Kovačev govorio je o [ žrtvama sokolstva u prošlosti i sadaš-njosti, pa je birana nova uprava, u koju je, pored brače A. Vlahoviča, Antuna Lenarčiča i Ante Belamariča, izabrano još 15 lica: * Sokolsko društvo čarnojevičevo o- uižalo je godišnju skupštinu, na kojoj je utvrdeno, da je svaki treči Stanovnik ovoga sela Soko, jer društvo broji preko 500 članova. Rad je bio vrlo aktivan, napose u SPP. Iz-gradeno je letnje vežbalište i pribav-i.ien dom, a u toku su i drugi rado-vi Na čelo nove uprave izabran je br. Alija Čorda. * Sokolsko društvo Vojvoda Stepa održalo je godišnju skupštinu u pri-sustvu brojnog članstva i delegata žu-p-’ Petrovgrad, br. A. Čorde. Sazidan je dom, vredan 150.000 dinara. Rad je aktivan u svima pravcima. Izabrana je nova uprava, sa br. Perom Popovičem na čelu. * Sckclsko društvo Debcljača održalo je godišnju skupštinu pred lepim biojem članstva, koje je sa zanimanjem saslušalo izveštaje o uspešnom radu u minuloj godini. Zaključeno je, da se ove godine pristupi gradnji sokolskog doma. Za starešinu izabran je br. Miloje Obradovič, upravitelj škole. * Sokolska četa Divoselo, župa Su-šak-Rijeka održala je godišnju skupštinu odlično posečenu od članstva sviju kategorija. O radu čete govorio je starešina br. D. Bjegovič i o-stali funkcioneri.. Rad je bio uspešan u svakom pogledu, iako je selo siromašno a prilike slabe. U novu upravu izabrani su: J. Pokrajac, N. Obradovič, P. Lučič, D. Lučič, B. Potkonjak, L j. Lučič, M. Stanič, I. Tomaš, J. Bjegovič, J. Počuča, D. Gendič, D. Bjegovič, M. Vujnovič i dr. Novoiza-brani starešina govorio je o sokol-skom odgoju i radu. * Sokolsko društvo Trstenik održalo je godišnju skupštinu, na kojoj je konstatovan uspešan rad, koga če u ovoj godini da nastavi novoizabrana uprava, na čelu s br. Miodragom Ta-sičem, starešinom sreskog suda. * Sokolska četa u Sopotu održala je sedmu godišnju skupštinu u prisu-stvu brojnog članstva, koje je sa zadovoljstvom saslušalo izveštaje funkcionera o plodnom radu u minuloj godini. U novu upravu izabrani su, pored ostalih: I. Jankovič, B. Ma-ričič, Ć. Janič, M. Marčič, D. Janič, M. Donič, K. Uroševič, Dr. A. Boka-rev i dr. Delegati župe i matičnog društva; bila su brača M. Radakovič i A. Marovič. * Sokolska četa u Borovu održala je godišnju skupštinu pred delegatom matičnog društva Borovo, br. P-Granješom, i velikim brojem članstva sviju kategorija. Birani su u novi upravu pored ostalih: B. Dejanem vič, L. Jankov, T. Juribašič, D. Ma-šič, V. Dabič, Stjepan Maroš, Ruža Lovretič, itd. * Sokolsko društvo u Elemiru, župa Petrovgrad, održalo je godišnju skupštinu, na kojoj su podneli izveštaje brača B. Subotin, M. Kostič, M Šandrov, S. Kurjakov i Z. Petrov. Broj pripadnika iznosi 233. Agilno se radi na podizanju društvenog doma. Za starešinu je izabran br. Sever Felbab, osnivač društva. * Sokolsko društvo Kovačiča održa- lo je godišnju skupštinu. Društvo radi na podizanju doma, pa je zaključeno da se i u ovoj godini nastavi tim radom, u koju svrhu če se pristupiti najintenzivnijoj akciji i štednji. Izabrana je nova uprava, sa starešinom br. Andrijom Mihaljem, upraviteljem škole. * Sokolsko društvo Vrbas održalo je godišnju skupštinu, koju su, pored brojnog članstva, posetili delegati župe Novi Sad, br. Dr. I. Pavlas, br. Kneževič, i brat Teodorovič. Uspešan rad društva ogleda se u izveštajima funkcionera. Birana je nova uprava n.i čelu sa br. V. Bajcem. * Sokolska četa Teslič-Barlč, župa Tuzla, održala je godišnju skupštinu pred brojnim članstvom i delegatim® matičnog društva, br. D. Mihelčičem i D. Stanišičem. Rad je bio plodan, »ako se zimi ne mogu redovno odr-žavati vežbe, jer četa nema prosto-rija. Kupljen je bicikl, koga je nau-čio voziti lepi broj članova. Broj pripadnika iznosi 135. Br. Mihelčič govorio je o radu u SPP, a br. Stipič o idealima sokolstva. U novu upravo izabrani su brača D. Stipič, V. Pola-šek, A. Petrovič, N. Kasapovič, M-Mirkovič, S. Marjanovič, B. Petrovič i dr. .Соколство и клизачхи спорт Познато нам je свима, да нашу соколску омладину сачцњавају uo-главиго ученици-це основних, сред-ii>nx, грађанских, стручних, занат-ских и трговачких школа, као и универзитетлије (високошколци), л што заправо и јесте главни пропа-гатор свакога новитета, свугда па тако и у нашим соколским редо-вима. С тога неби било нити нај-мање лоше, када би наш братски Сок. Савез образовао поред свих могућих теловежбених грана и rpn-ну клизаша на леду, као и хокеј. Јер када у братском Савезу ueh по-стоји отсек за смучарство, онда не би било тешко, да у поменутом отсеку један од браће шегових чла-нова организује и спреми елаборат за извођење н овога лепога и ко риснога зимскога спорта. Заиста Онна и таквих случајева, да има леда, али снега нема, као и обрат-но. Па и временске и друге прили-ке не дозвољавају увек сваком чла-ну, да ужива у смучању и он се онда задовољава и клизашем ua деду, што такођер убија човечју носталгију, веК када неће у кавану или на које друго загушљпво мест.ч. Не би било згорег када би брат-ски Савез као што одржава разче течајеве за све остале гране тедо-вежбенога рада, одржавао и теча-јвве за клизање на леду нашс предњаке-чице,' као и за хокеј. То би већ и из тога разлога требало ствар покренути са њене мргве тач-ке, што су и клизање и хокеј no-сталн савремена потреба омладине. Ваљало би покупити податке нз свих наших соколских жупа, и љи-хових јединица, где се клизање и хокеј гаји у соколским редовима, где иостоје терени за клизање, ко-лнко је деце, нараштаја и чланова у појединим јединицама којн се ба-ве клизањем и хокејом на леду? Уверен сам, да би било ако не више, а оно барем око 800— 1000 клизача у нашем братском сокол-ском Савезу, а са тим бројем би се такођер дало нешто напреднога учинити на иољу такмицења и у овој гранн зимскога спорта. Као наставнику гимнастике и као Соколу, мознате су мн прилике у нашим већим градовима, где има досга клизача ученика-ца, а тиме и Сокола-ица. Познато мн је чак и то, да има соколских друштава која су имала, а и сада имају своја властита кли-залишта, на која одлазе не само соколски припадници, већ н rpa-ђанство дотичнога места на клиза-ње и на пријатан провод на леду. Поготово ако на том клизалишгу има исле мало комфора и музике ако не радиопарат, а оно бар му-зике са грамофонских илоча. Знамо и то, да овај зимски спорт~ не долази баш Сваке годгтне до сво-га пуног изражаја, а поготову када је зима блага, али тиме није искљу-чена Moryhnoct, када дођу и за ortaj спорт погодни дани, да се исти искористе ua један врло лак и јеф-тип начин. Разуме се и овде вели-ку улогу игра најпре добра и јака воља за спровођење организације. Непобнтна је истина, да деца так-мичења воле. Ila када је то тако, онда је сасви.м јасно, да омладину не треба остављати самој себи и препуштаги је непозванима у руке, а особито нашу соколску омладнну не, већ се љима где се кад и када се год може да се одржава што ближи контакт, како би и они нама, а и ми њима били urro ближн, а ти-ме и отворенијн и искренији. У међувремену када сам спремио био за препис овај сво ј чланак иза шао је у 3 броју „Сок. Гласиика” од 19 јануара 1940 год. и чланак бра-та Богнера, заменика начелника Са-веза C. K. Ј., у коме ои описује жи-uot сокола у Земуиу на њиховји властитом клизалишту. Овај његов чланчић ме је врло обрадовао, ТЦЈ1 више што видим да нисам сам, који овоме лепоме и корисноме зим-ском спорту хоћу да укажем ма ч најмању важност и у нашим гок. редовима. Верујем чак и у то, да у нашем соколском Савезу има више браг-ских соколских друштава која кли зан.е и хокеј спроводе у својој скромној средини, само их нико о томе ништа не пита, а они пак, из било којих разлога ћуте, те се о љнховом телесном васпитном раду у овој грани зимскога спорта ништа детаљније не зна. Буду ли пак оне једннице које клизање на леду raje у својој сре-дини савесно извештавале наше братске сок. жупе, а жупе братски Савез верујем, да he онда и cnu соколски радници које onaj сиорт иптересује имати јаснију и вернију слику у овој грани зимскога спорта као делу/соколског рада. Ако неко xohe да се смуча и да ужива у природи пуној снега, мо-P'i најпре да чека док снег не иа-дне. Треба да има таласастих коса за пењање и спуштан.е, треба дл набави доста скупе реквизите за тај спорт, да путује итд. То све међутим стаје доста времена и те-шких материјалних средстава. Kpai свега тога, мора нмати и своје, веН унапред за тај спорт анимирано друштво, јер се у планине, на сму-4aibe, никада не иде сам, због. ра-зних непредвиђелих несрећних с;лУ* чајева, Hehy тиме. да омаловажик и потценим дивни зимски спорт. смучање, већ xohy само да упоре-дим овај спорт са клизањем, onet јсдним зимским спортом, корисни»* за нашу омладину. Док су дакле услови за смучаи>е приличцо тешки, дотле је клиза-не, које је такође један редак, 3 од смучања мало маше радостаН зимски спорт, скопчан са много мпње услова и јефтин за шире-н>е међу мало снромашнијом омлз-дином. Што се терепа тиче ча клизан>е не морамо ићи у нарочите пределе и крајеве, јер за гајење овога сиор-тл довољно је двориште, тенис и-гралиште, језеро или мало повеКа бара, која, када се у њима смрзне дсбео лед, 10 см. може да на своју ровну плочу прими иовеКи број за-довол>не н здрапл.а жел>не омла-диие. Што се иак реквизита и о-преме за клизаље тиче, и ту смо у много повољнијим ириликама, но Novi napadaji na Sokole ŠIKANIRANJE SOKOLA U STARGMGRADU Sokolsko društvo u Staromgradu, na Hvarii, podastrlo je u zakonskom toku prijavu za održavanje svog tra-dicionalnog plesa, za dan 3. II, Sre-skom Načelstvu u Hvaru. Medutim je taj ples, bez ikakve motivacije, za-bianjen preko žandarmerijske Staniče, — samo četiri sata prije početka Plesa! Sokolsko društvo, i ako nije moralo da se pokori ovoj zabrani, Ples nije održalo, več se brzojavno otratilo na Sresko Načelstvo za održavanje plesa sutradan, a buduči da nue dobilo odgovora, smatralo je da Je ples dozvoljen. Medutim je ples i °Pet zabranjen, u času kad je več morao da započne, i opet preko žandarmerijske stanice, a Seljačka zabita blokirala je ulaz i obalu, prije-teči se svima Sokolima. Starešina, Dr. Baldo Politeo, je najavio publici, ko-Je je več bio lijepi broj u sokolskoj dvorani, da je ples zabranjen, pa da sm° prinukani da se sili pokorimo, leeo gradani i Sokoli, koji svojim primerom moramo da prednjačimo u fedu i miru. Svijet se mirno razišao, a brača iz okolnih sela, koja su do-žl-> da uzveličaju naš ples, bila su in-sultirana od Zaštite na čitavom putu 1 Jednostavno deportirani u sela. U Staromgradu sada vedre i obla-že Ante Maroevič komandant otoka Seljačke zaštite, sin oca Italijanaša, Juro Milašič, koji je za talijanske °kupacije, do godine 1921, vijao dvije dalijanske zastave na svojoj kuči, i koji je tvorno napadao sve Hrvate, a Talijani su mu za to darovali ma-zf*u pri odlasku. Pa ipak je on da-nas veliki »Hrvat« i pretsjednik koprske organizacije Seljačke sloge, tako da svi premještaji nacionalno zadojenih činovnika, kao i ova nova namještenja prolaze ispod njegovih ruku. ^rotivnici nisu dozvolili da održimo Ples zato što bi bili, vidjeli, koliko Sm° ojačali, a koliko su oni oslabili, aH to im ne koristi, jer su nača bra-^a * Prijatelji toliko svijesni, da su Ipak dali prilog u foni društva, a PaSi redovi nisu pokolebani, več učvrščeni! PROGANJANJE VREDNOG SOKOLA Javljaju nam iz Biograda na mo- Obrnah posle stvaranja Banovine mrvatske, čim je za d;rektora dr-"Vne ergele, »Aleksandrovo«, došao r- Eduard Babič, bio je bez ikakvog otkazanog roka otpušten činovnik v рукавице и клизаљке. Поред СВега напред наведенога добар, ЧвРст и раван лед. Јер: „Без алата li0Ma ни занага^ вели (1аша народ-На Пословица. Када је тако спре-Ма». поред добре и чврсте воље за ГаЈеа>е овога спорта, почетник-ца тРеба да има још и смелост. Боја-За» и плашљивост у случају евен-т-'алнога пада који пут на леду не тРеба да буде узрок многима што ke CMejy да ступе на лед. Размотримо ли мало боље rope наведене услове, који су потребни 3,1 гајење овога сразмерно јефти-а°га, здравога, лепога и кориснога ц/зимскога спорта пидећемо да са врло мало добре родител>ске воље, а заслугом детета, и сиромашнија деца могу доћи до тога уживања, како се неби могло рећи да су :лортови само за господу. Као доказ колико је клизаље |драв спорт, довољно јс pehn само '0, да су деца стално на свежем !аздуху, а зламо н то, да се на гразу уништавају скоро све клице 1олести. Леп је спорт клизаље и зато што доброг клизача свако са уживањем посматра и диви се mere вој елеганцији и правилном др-жању на леду, што све скупа иру-жа и корисност телу и души. Још једна добра страна клизања на ле-ду лежи и у томе, што je омладина ту пред непосредним очима својих родитеља, или сгратеља, чиме је родитељска брига много умањена. Овде се налазе, крај родитеља или старатеља, и рођаци, васпитачи, у-чител>и и професори, чиме је над-зор над омладином у посве довољ-ној мери загарантован. Па, како омладину сачињавају псглавито ученици основних, сред-њих, грађанских, стручних и занат-ских школа, као и високошколци, потребпо је да се њој омогући, да у својим школама, na један лак и подесап начин дође до те могућ-ности, да овај спорт гаји, — а по-готово у нашим соколанама. Онда није тешко организовати међуград-ске, затим бановинске, а напослет-ку н покрајинске као и државне у-такмице na леду, односчо друштве-пе, жупске и савезне. Овој акцијн врло би добро послужиле и зајед-нице дома и школе. Тим пре ваља спроводити ово клизашко такмичење омладине, што овај зимски спорт не долази спаке године до свога пуног изра-жа.ја, поготову онда када је зима блага, и крај тога траје само врло крагко време. Постоје државе у ко-јима се клизање изводи на уметно начињеном леду, на коме се може, и поред посве благог времена и гемпературе, клизаги. Ову грану зимског сиорта ваљало би да знају и сви наставници гимнастике, а то је могуће спровести у сталној шко-ли Министарсгва физичког васпи-таша у Београду. Важна предност клизата на леду је и та, што ту и дружел>убље до-лази до јаког изражаја. Није рет-кост видети мало напредније кли-заче, где се међусобно упознају, у-дружују и заједнички изводе кру-гове, тако зване богнове, и друге разне ликове na леду. Опи најпа-преднији својом вештином тако далеко иду, да и играју (плешу) на леду, најчешће уз угодне звуке валцера, који развесељава оне који их посматрају, уживајући у шихо-вом извођељу на леду. Лед има и ту предност, што та-мо долазе и мушкарци и женске, п млади и стари, тако да и на тај начин наша омладина није остав-aiena потпуно самој себи. Нови Сад Ђорђе М. Коларов Za „Sokolski Glasnik*1! Prošlih dana nam je jedna od najuzornijih župa u sokolstvu, prosledila akt jedne svoje jedinice, u kome se kaže, da je gotovo polovina članstva pretplačena na župski list i na organ jedne druge župe, pa da se za^o moli Savez, da ne šalje više »Sokolski Glasnik«, pošto ne mogu da ga plačaju. Kažemo ponovo, akt nam je prosledila jedna od najuzornijih župa u zemlji, pa je to još u večoj meri izazvalo naše čudenje!.., Jer, kad je župa pri-mila to pismo, ona je trebala, i ne prosledivši ga nama, da sama, iz svoje inicijative, piše odnosnoj jedinici, da to što ona radi, nije ni sokolski ni jugoslovenski! Kad bi se ta jedinica nalazila i u najsiromašnijem selu na-šeg krša, — što nije, več sasvim obratno — bila bi njena sokolska dužnost, da prima bar jedan ptimerak »Sokolskog Glasnika«, bez obzira na ostale listo-ve koje prima. Medutim, po svom vlastitom priznanju, polovina članova te jedinice prima dva župska lista, i ni na pamet im ne pada, da najosnovnija sokolska dužnost traži, da se prima bar jedan prime-rak centralnog i zvaničnog organa Save-za Sokola K. J! čak i onda, kad se u tej župi ne bi našlo više ni prebijene pare, dužnost uprave bi bila, da odbije polovinu župskih listova i da, umesto njih, prima centralni organ jugoslovenskog sokolstva! Mi čemo sve to pisati i odnosnoj župi i jedinici, ali iznosimo to kao opomenu drugim bratskim jedinicama, — da se stane na put ovakvom fenomenalnom neshvatanju sokolskih dužnosti, koje je na svu sreču retko; i da se pode za sjajnim primerima sakupljanja novih pretplatnika, koje smo izneli u prošlim brojevima! Slaže li se i g. Or. Maček sa ovakvim „kulturnim" i „stišavajučim" pisanjem?! Otkadgod je počelo ozbiljnije da so radi na t. zv. sporazumu, mi smo navlaš uzeli stav dobrohotnog is-č(kivanja, unoseci što mirniji ton u sve naše napise i naročito upo-zoravajuči jugoslovensku, a pogo-tovo srpsku javnost, da treba da razlikuje frankovačke i klerikalne bukače i listove, od listova i krugo-va HSS, — zataškavajuči mnogo puta frankovačke tragove i u tim listovima, i nadajuči se da je ko-načni cilj onih koji na hrvatskoj strani vode politiku sporazuma, da ipak dovedu do mirnije atmosfere i smirenja, do pune snošljivosti i kon-struktivnog rada. Nismo to činili ni iz kakve slabosti, ili možda nekog osečanja krivice, nego iz osečaja odgovornosti i savesnosti, koja nas nagoni, da opštu stvar izdižemo iznad svih razlika u gledanju. Bojimo se, medutim, da smo bili i suviše optimisti; a o tome nam daju dokaza, ne samo frankovci i klerikalci, ko ji su — na koncu konca, svoga Šimraka ipak najurili na ispa-šlanje u Rim i nameravaju da po-krenu nov list, protiv piljaričke »Hrv. Straže«, — več baš listovi HSS! I to ne nekakav »Hrv. Glasnik«, ili »Primorje«, več glavom njihov glavni organ — »Hrvatski Dnevnik«. Ko u to ne veruje, neka pročita samo uvodni članak, što ga je taj poluoficielni organ potpresednika vlade, objavio u broju od 8 febru-ara, i neka nam kaže iskreno: Da li mu se pri tom činilo da čita neki petparački pamflet iz krugova podzemlja, ili da sedi u nekoj lučkoj krčmetini, — od poplave najvulgar-nijih izraza i uvreda, uperenih ne možda protiv nekog pojedinca, ili neke bezimene grupe, več protiv svih bez razlike, koji su ispovedali i ispovedaju jugoslovensku ideolo-giju, i koji sebe smatraju Jugoslove-nima; dakle protiv krugova kojima su pripadali najbolji Hivati i protiv ideje, na kojoj se zasniva i ime i suština države, čiji potpresednik vlade ie vrhovni šef toga lista. Akr vam se čini da preterujemo, znajte da se o Jugoslovenima u tom članku govori kao o »jugoslovenskoj rasici«, o ljudima, koji su preme-šleni zato, da se u novoni mestu »i-maju manje sramiti«, o »mučitelji-ma«, kojima su »trtbale glave da lete«, i na čijoj koži treba dati narodu zadovoljštinu, itd. Izvrgava se ruglu njihova jugoslovcnska »svi-jest« i lažno te ivrdi, da je »započe-lo masovno denunciranje medu tim »jugovičima«; — da su »počeli da tiče za seljacima, da im dadu po-svedočenja o svom antijugosloven-stvu«, i da su »davali izjave, kojc pokazuju strahovitu moralnu pustoš, koje otkrivaju lakav trulež, da je čovjek morao od njega glavu okre-nuti, da mu nebi pozlilo«. Dalje se kaže, da »u Hrvatskoj nema ni deset pravih Jugoslovena«, več »na tisuče itrebera, koji bi i Jugoslaviju i jugo-slovenstvo prodali za jednu grupu više«; te da je »eav taj gad b;o spre-man upisati se i u HSS, jer su to ljudi bez načela i uvjerenja, barjak-tari svakog režima, prosjači pred svakim kabinetom, a žandari prema slabijima od sebe«; koji bi »držali predavanja i o Dr. Franku, samo da im se to platilo«. I nije to sve! Taj organ odgovor-nog potpredsednika vlade, ni najma-nje se ne žaca da napiše, da treba prema Jugoslovenima »povesti još odlučniji postupak i još jače provje-tiivanje«, i veli doslovce: »Da je Hrvatska rcstituirana revolucionarnim putem, glave bi padale i tako bi ie riješava- lo pitanje nekih činovnika, jer tako biva u svima (evolucijama 1« Drugim rečima, znači: Budite »retni da emo vam ostavili žive glave i šutite; jer biste mogli još da ih izgubite, ako se samo preuzvišena tibušina furtimaškog redaktora »Hr- vatskog Dnevnika« odiuči da se poigra — revolucije. .. * Bilo je, medutim, vremena, kada su se odigravale istinske revolucije i kad se za slobodu Hrvatske, kao i čitave Jugoslavije, davalo i krv i živote. Čimli su to baš oni Hrvati, koji su osečali u sebi jugoslovensku s\est i bili »Jugoviči«, dok su oni koji su, po želji Beča, naglašavali separatno hrvatstvo, i te kako de-nuncirali te »Jugoviče«, gonih ih u tammee i na vešala, patili im domove i dobijali austrijske ordene, za junačka dela protiv hrvatske slo-bode! lNiti jedan od današnjih prva-ка Hoi, ma da su mnogi bili več u zrelim godmama, nije se isticao u tadašnjoj boibi za Hrvatsku, a mnogo ih je bilo na drugoj strani, jugosiavija je tada stvoiena zaista it-vuiucionatnim, i još vise, ratnic-nim putem, — pa smo, po ratnom i revoiucionarnom zakonu, mogli mirne duše »skidati glave« tolikim dousmcima, trankovaclum štreben-ina, slugama italijanske okupacije, svirepim gomteljima naših ljudi itd., — i mko u svetu nebi ш pisnuo u njihovu odbranu! uokaze o njihovoj kuvici nismo trebali tek pausaino nubacivati, i dosta nam je bno navesti stotine vesanih i streljanih, na hiljade hapsenih itd. ^a ipak; — mi, koji tada nismo iz redakcijskih fotelja bibljali o revolucijama, nego smo izlazili iz istmskili tamnica, jedva duhati, — nismo ni pijunuti nteli na oios denuncijanata i tuu.h siugana, a nova dizava je cak i naj-go.e austrijske štrebeie pnmala u svoju siuzbu, davala im penzije itd. ima ih koji kazu da to i jesi ono sto j e doveio do toga da se u Jugoslaviji otvoreno slavi Daikotič, pa je to mozda i tačno. Medutim se to u-cinuo zato, sto su tadasnji politički stradalmci, bili zaista stradainici (a ne »žican« koji traže namestenja Dez kvalitikacija!), pa ne samo sto nisu za sebe nista tražili, več su — sretni što je sloboda tu — mislili, da treba velom zaboravi pokriti sve ptošle nevolje i dati zalutalim prilike, da sami okaju grelie. U»a je od tolikih hiljada poginulih i uapšenih svaki tražio glavu samo svoga denuncijanta, ili mučitelja, neka izračuna g. urednik »Hrv. unevnika«, koliko bi »glava bilo padalo«. A on sam priznaje da smo imali puno pravo na to, jer kaže, da se »to dogada u svima revolucijama. ..« 1 neka izračuna još ne-sto: bez kolikih bi uglednih tunkci-onera u raznim /laštitama i ostalim ustanovama iz svoje okohne, danas morao da radi? Medutim se preko svega tog prošlo, samo zato, što se iznad svih osveta i ličnih zado-voljština volila državna sloboda i konsolidacija, i što se litelo da se zaista zavede red, stišavanje itd, — a što su sve politikanti, sa jedne i sa druge Strane, izrabili docnije za svoja lična razračunavanja... * Medutim, kad urednik »Hrv. Dnevnika« misli, da odgovara kulturnem nivou i ugledu centralnog hrv. organa i položaju odgovorne partije, da još i danas u našu unu-trašnju atmosferu unosi takav vulgarni ton (a da to nije slučajno, vidi se po istom tonu, što ga je, pred neko vreme, upotrebio o Jugoslovenima u Splitu i g. Dr. Krnje-vič!). — kad, dakle to više nije mo-nicntana psihoza, več vaspitanje i sistem, koga ni putovanje po svim Evropama nije moglo da izmeni, — moramo i mi da izidemo iz rezerve i da, kao izrazit jugoslovcnski organ, koji se time u punoj men ponosimo, gospodi klevetnicima poruč.mo, — da je sve to što »Hrv. duevnik« piše o Jugoslovenima i jugoslovenstvu, imfamna kleveta i laž, koja je u toliko prcuzetnija, što se na njihovoj strani nalazi toliki broj starog fran-kovačkog i furtimaškog elementa, do-jučerašnjih italijanaša, austrijskih glorifikatora itd! Ako baš hoče možemo uvek da se prebrojimo! Mi ne kažemo da se i medu Jugoslovene nije uvukao po neki špekulant, ili nedostojni, ali pozivamo »Hrv. Dnevnik«, ako ima kuraži, neka ne kleveče paušalno, več neka iznese imena! Pošto kaže, da ni deset pravih Jugoslovena nije bilo u Hrvatskoj, a svi drugi da su »trulež«, »gad«, »prosjači i štrebe-ri«, — znači da se to odnosi i na sve one hiljade današnjih naših članova, Sokola, koji se junački bore protiv najgoreg razbijačkog ološa, koji se uvukao u Hrvat. Zaštite, — pa neka im klevetnici to kažu sa Imenima, ako imaju šta! Pošto govore o tolikim izjavama, neka ih štampaju u »Hrv. Dnevniku« i neka dokumentima razgolite svoje protiv-nike, umesto da se nabacuju pilja-ričkim uvredama i lažima. Primarno čiji bilo sud, da se vidi ko ima kome da predbaci »gad« i slične rečetine! A dok nam na to ne odgovore, pitamo g. Dr. Vlatka Mačeka, — da li se i on slaže sa ovakvim nekulturnim pisanjem i vre-danjem i da li smatra, da ono znači smirivanje i konsolidovanje prilika u Jugoslaviji, o čemu tako lepo ume da govori u Beogradu i pred stranim dopisnicima? Jer to što u-rednik lista, koji se gerira kao njegov, krnji sve njegove izjave i što je Radiča nazivao ciganinom, — stvar je, koja se tiče ukusa stranke i njenih voda. Ali kad taj gospod.n sličnim tonom vreda jugoslovenstvo i preti mu otkidanjem glava, onda imamo puno pravo da tražimo i odgovor: Je li to u skladu sa izjavama o ulaženju u jugoslovenstvo i slovenstvo; ili je sve to dogovoren trik, da se navlaš unese zla krv, razdor i nesloga, pa da tako g. Jakovljevič do kraja izvrši ulogu trojan-skog konja, zbog koje je, iz kleri-kalnog tabora, ubačen u »Hrv. Dnevnik«?! Sokolsko društvo Celje-Matica V našem društvu smo končno vendarle ustanovili Prosvetni odbor. V njem so si poedini bratje porazdeli- li referate, tako je poseben poročevalec za debatne večere in predavanja, za nagovore pred vrstami, dramatični odsek, za godbeni in lutkovni odsek, za razstavo, za statistiko in knjižnico. V odseku je, s prosve-tarjem, 9 bratov in sester. Debatna večera sta bila medtem že dva. Naj-zanimivejša snov je bila: Dr. M. Tyrš: »Naša naloga, smer in cilj«, ki se bo na prihodnjem debatnem večeru še nadaljevala. Kako potrebni so bili te vrste sestanki, kaže najbolj zanimanje udeležencev za razprave. Prosvetni odbor je, na zadnji seji proučeval tudi nekatera določila, ki se nanašajo na prosveto in jih v pravilniku še rti. Tako si je društvena uprava usvojila predlog za župno in savezno glavno skupščino, ki se glasi: »Novo pristoplo članstvo, ki Kljub ponovnemu pozivu ne položi piedpisane zaobljube, se črta iz članstva. Od članov pa, ki so že položili sokolsko zaobljubo, po zakonu o SKJ, in so iz kateragakoli vzroka prekinili članstvo, pa se v slučaju ponovnega vstopa ponovna zaobljuba naj ne zahteva. Le v slučaju, da se prijavi na novo član, ki je bil svoje-časno isključen iz sokolskih društev, naj ponovno položi predpisano zaobljubo. Utemeljitev: Ne bi bilo v skladu s sokolskimi načeli, da se mora sokolska prisega ponavljati, ker je svrha prisege ta, da veže člana že enkrat storjena zaobljuba do konca njegovega življenja«. — Mislimo, da se bodo s tem predlogom strinjale tudi ostale edinice v našem Savezu. Društvo želi predvajati film o vsejunaškem zletu in se je obrnilo radi tega na bratski Savez, RADIO PREDAVANJE BR. RADMILA GRDIĆA Radio predavanje br. Radmila Gr-diča, sekretara Saveza SKJ, koje je prošle nedelje moralo biti odloženo, održače se u nedelju 13 februara u 18 časova. Tema predavanja je Za-daci sokolstva u godini 1940. Десетгодишњица Сокол-ског друшш Нокрин Ha тромеђи северног дела наше отаџбине, основано је 17 новембра 1929 у Мокрину Соколско друштво, од неколидине наших напредних економа. Наше место у северном Банату спада међу најјача српска села, али је соколска идеја у по-четку тешко продирала у гро зем-љорадничког сталежа. Без вежбао-нице је рад био веома тежак, али с-. наишло на добру вољу претстав-ника власти, и већ у првој години Р&да набављају се најпотребниЈе снраве, разбоЈ, вратило и коњ, у вредности од 10.000 динара. 'Гако је ударен темељ за будући рад, а друшгвене приредбе све су мно-гоброЈНИје посећене. Заузимањем управе, а потпомогнуги неколи-цином чланова опшгинјког одбора, олшгинска гостионица се 1934 пре-iiia^a у Дом Краља lleipa 1 Осло-иодиоца, у коме соколско друшгво добија вежбаоницу и друге иогреб-не npocropnje. Te годане друшгво освећуЈе дом и друштвену заставу, ариредивши наЈвећу манифестациЈу Југословенсгва у Мокрину од осло-иођења до данас. •Уну.трашњи рад у друштву, за минулих 10 година рада ирогекао je у развиЈашу свих грана сокол-ciBa и друипво je (изузев прошле године, зоог прилика у CBeiyj убра-Јано међу првим сеоским Јединл-цама у жупи. У друшгву постоје све кагегориЈе члансгва; оно je у-чествовало на свима окружним, жупским, југословенским и свесло-аенским слеговима, а у месту су о- Jiloiiii SuCOtt.i И divcMCM.iJC. đa техничким радом није заоста-jao ни иросвегни рад. одржавана предавања за соколе и за на-род, Koja су увек била! многоброЈ-но посећена. Друштво располаже са око 7U0 књига Koje се издаЈу чла-новима на читање, а има и читао-ницу у којој су, поред соколских, засгуиљени и дневни листови. На-рочито је био активан рад позори-шног отсека, који je одржао вели-ки број претсгава у месту и око-лини. (Јве позоришне ириредбе, по-ред васпитног значаја, биле су и главни извор материЈалних прихо-да за друштво, јер је чланарина овде на селу минимална. Друшгво има и тамбурашки збор који уче-ствује и на приредбчма осталих месних друштава. LUto се тиче рада на Петровој петољетци, тек у прошлој години се добило земљиште, noje се има засадити дрвећем, а има да носи име Блаженопочившег Краља Алек-сандра 1 Ујединитеља. Десеггоди-шњица друиива прослављена је скромно, свечаном седницом и ака-немијом. У току јануара одржана је скуп-штина друшгва, на којој је изабра-на управа, на челу са братом У. Ба-дрљицом, као старешином, братом Попов С. Петром као тајником, те Адамов Душаном просветаром, са млађим сарадницима, од којих се очекује да he у овој години дати веома плодоносан рад. „Od svega po malo" »Zagrebački list« objavljuje razgovor sa uglednim funkcionerom »Hr-vatskug Junaka«, koji mu je izmedu ostalog kazao: »Mi od Sokola imamo tjelovežbu, od skauta društvenost i buvljenje u pnirodi, a od bivših Orlova, u stanovitom dijelu, smjernicc /.n duševnu izgradnju naših članova.« Dva dana docnije objavio je »Hrvatski dnevnik« članak o »Hrv. Junaku«, u kome se tvrdi, da ta organizacija nema ništa zajedničko ni sa Sokolom, ni sa skautima, ni sa Orlovima. Dalje se veli, da »Hrvatski Junak« ima več 60.000 članova, da če biti osnivan samo u gradovima i tr-govištima, dok su sela prepuštena Se-Ijačkoj slozi, pa se završava: »Bilo je pokušnja prijašnjih, da se hrvatska omladina organizira u Orlovima, a kasnijc u Kriiarima, ali tuj pokušaj nije uspio. Medutim, organi- Otvaranje Saveznog tečaja za članice U ponedeljak, 12 februara, otpočeo je radom Savezni tečaj za članice. Tečaj je otvorila sestra Agata Žic, a posle toga je tečajke, u ime uprave Saveza, pozdravio zamenik starešine, (Milivoje Smiljanič, podvukavši ulogu žene u sokolstvu i u nacionalnom društvu, i ukazavši na važnost zadatka koji če preduzeti tečajke, primajuči se dužnosti vaspitačica žer.skog sokol-ikog podmlatka. Brat Smiljanič je naročito toplo pozdravio dve sestre Bu-larke, članice bugarskog Junaka, VI-kloriju Popovu i Gorjanu Lasckovu. Likazao je na važnost saradnje jugo- ; ;lovenskog i bugarskog naroda i po-želeo prijatan boravak bugarskim se- j strama u jugoslovenskoj sredini. Za-tim je glavni sekretar Saveza, Radmilo Grdič, uputio tečajkama nekoliko reči o zadacima koii čekaju sokolstvo u godini 1940. Pjdvlačeči pri' sustvo bugarskih i ruskih sestara na ovom tečaju, brat Grdič je govorio o sokolskoj slovenskoj misli. U ime ženskog stručnog odbora pozdravila je tečaj sestra Milena Grubor, a sestra Viktorija Popov, iz Sofije, zahvalila se sa nekoliko toplih reči. Tečaju prisustvuje 29 učesnica iz 16 župa, a medu tečajkama se na-laze studentice Univerziteta, pored domačica, činovnica, radnica, krojači-ci itd. Tečaj pruža uzbudljivu sliku sckolskog demokratskog bratstva, a trajače 14 dana, posle čega če uče-sn:ce posetiti Oplenac i Avalu. Sirosmnjer o sofirtnjicl Biskup J. J. Štrosmajer je, godinc 1875, u »Glasniku biskupije dakovač' ko-sremske«, pod naslovom »Puto-pisne crtice«, objavio opis svoga P11' ta iz Beča u Prag, u kome kaže, i*' medu ostalog: »Buduči da je najviši čili i naipte' menitiji plod istine, sloga i ljubav> zato svako društvo i cijelo čovječati' uvo, kao što teži za h'.'nom, tak0 isto teži za slogom i jedinstvom■■■ Ovo če se jedinstvo, osnovano n3 istini i pravdi, na medusobnom što■ j vanju, prije ili poslije, u svijetu ispU' niti... »Ako me sve ne vara njemački če narod stare one pokušaje za g°' spodstvom europejskoga kontinente ponoviti, što, kad bi mu za rukort pošlo, prestade u Evropi istina 1 pravda, prestade sloboda, neodvisnost i svaki napredak. Narod če nemztki, po svoj prilici, u toj svojoj težnji za-segnuti jednom rukom za Baltičkirt' diugom za Jadranskim morem, i jelim stasom i obrazom putem DU' nav a, koji več sada svo jom rijekoffl naziva ju, za Črnim morem. Toj tel' nji imala bi se cijela Evropa opf>' jeti... Prvi je napose na udarcu Prag i češki narod. Prag, nekim načinom, u samom imenu svom nosi ft' raženo providencijalno opredjeljenie svoje...« PREDAVANJE BR. RADMILA GRDI' ĆA O MLADOJ BOSNI. U subotu, 10 februara, na veče, O' | dižao je u sali Sokolskog društva Beograd III, u okviru članskog post' la. glavni sekretar Saveza, brat Rad' milo Grdič, predavanje o Mladoj Bo-sni. Predavača je pozdravio starešina društva, Dobra Bogdanovič, kao se' 1 kretara Saveza i kao učesnika pred- ■ ratne revolucionarne bosanske oinlS' dine. Brat Grdič je zatim osvetlio delovanje i ideje one generacije koja ! je poznata pod imenom Mlada Bosna, iznoseči istorijski lazvoj tog3 pokreta i uticaje koji su ga formirali' Prešao je zatim na problem vaspit4' nia omladine posle rata, ističiiči паго-Л čito zadatke sokolstva u tom pravcu. Govoreči prvi put pred beogradskim sokolskim članstvom, brat Grdič j«: naročito podvukao veliku ulogu, ko-јч beogradsko sokolstvo treba da preduzme u daljnjem razvoju jugoslo' venskog sokolstva. ziranie »Hrvatskog Junaka« provod sc po načelima I po uzoru organiza cija Hrvatskog seljačkog pokreta, p; če uspjeh biti tim več/.« Čitajući novme... Bratislavska rždio stanica je od ne-«favna uvela i emisije na našem jeziku, sa ciljem, naravno, da našu publika obedi da je belo ono što je crno, t.i. da je Slovačka zaista nezavisna... Ali na kome jeziku?! Kad bi to t)io zajednički naš, srpski Hi hrvatski jezik, time bi se stanica Dr. Tuke zamerila onima, koji če je jedini slu-iati; a to su hrvatski trankovci i klerikalci. A pošto, iz diplomatskih obzira, ne želi da se svada ni sa Beogradom, to je nadeno zaista tukov-sko rešenje, pa je spiker, u nastupno/ ■emisiji najavio, da če — »jedanput u r.edelji govoriti na srpskom, a dru-put na hrvatskom jeziku.« Tako se sad slovacki radio-slušači mogu da igrpju »fota« i da pogadaju: kad g, spiker misli da govori srpski, * kada hrvatski... * I hrvatski glumci i hrvatski dramski pisci odvojili su se od centralnih svojih udruženja, zato što je bačena parola da su tamo zapostavljeni i iz-rabljivani. Sada medutim čitamo, u samom medenom mesecu novog stanja, da je oprava Društva hrvat^kih glumača dida ostavku u znak prjtesta što je Uredba o pozorištima u Banovini Hrvalskoj stvorena, a da se niko nije ni setio da njih pita za mišljenje, da se hrvatski autori bune što su im u toj uredbi odredeni daleko ma-nji honorari i tantijeme, nego li u ranijo j, »izrabi jivačkoj« uredbi. Šta se, uostalom čude? Zar im več davno nije najavljeno da vočstvo ima da misli za sve? I šta, prema tome, imaju o pozorištima, da kažu — neki glumci i dramski autori'-!... * »Posavska Hrvatska«, posestrima Budakovog »Hrv. Naroda«, piše u bro-iu od 1 februara: »Slovačka je hvala Bogu do-živjela svoju slobodu zahvaljujuči velikoj mudrosti svog narodnog političkog vodstva, koje se opre-dijelilo za Njemačku i stavilo se u zaštitu i pod okrilje Reicha. Slovafka je na taj način dokazala, da uloga malih naroda nije dokrajčena...« I nije, nažalost, jer se, eto i »Posavska Hrvatska« nudi za — ulogu Črnca... * DNB javlja, da je pretsednik slo-vačke vlade, Dr. Tuka, izjavio stra-nim novinarima, da se »nemački o-ticiri i policajci nalaze u Slovačkoj, po izričitoj želji Dr. Tuke«. Pa naravno! Zar je neko mogao i da pomisli, — kad »močna i neza-v/sna« Slovačka država nešto zaželi, > kad »silni* Dr. Tuka lupi šakom o s to, — da bi sirota Nemačka mogla da joj odbije neku želju. I divizije če joj poslati, a kamo li ne policajce i olicire. t. * д ■ * Pre sedam godina je umro u Dr-nišu rudar, Ivan Matič, koji se isticao kiio pristalica HSS, pa se posumnjalo е брагске поздраве и изразе одано-сти своме узвишеном првом Старе- шинн. Здраво! — Управз. I * Соколско друштво Бујановац: Са своје годишње скупштине упућује-мо братски поздрав Здраво! — Ста-решина ЉубиИ. Соколско друштво Вареш-Мај-дан: Шаљемо Вам искрене братске пс-здраве. — Соко. * Соколско друштво Оџак: Са ос- мс редовне годишње скупштине по-здрављамо братски Савез са же-љом да у овим тешким временима истрају у борби за соколску ствар. Соколско друштво Оџак. * Соколско друштво Грачац: Члан-ство соколског друштва Грачац са данашње годишње скупштине све своје мисли и жеље уперило је нл дуг живот и напредак свога узви-шеног старешине Његовог Вели-чанства Краља Петра II и целог Краљевског Дома. — Управа. * Соколско друштво Загреб V: Са своје годишње скупштине свеукуп-но чланство, верно и одано Њего-вом Величанству Краљу као заточ-нику и чувару. државнзг и народ-ног јединства и првом Соколу, ша-ље соколске поздраве. Живео Краљ Петар II! Живео светли дом Kapa-ђорђевића. — Соко V. (Наставак у идућем броју) Гласови штампе Сплитски „Народни лист“ је обја-вио, у броју од 8 фебруара, чланак, под насловом „Соколство према се-би и народу", из пера брата Муни-ба Османагића. Писац се пита: „шта би било у данашшим прили-кама, да нема соколства", и тврди да he соколство вратити југословен-ској мисли некадашњи сјај и чисто-ћу. Говори са највећим признањем о бившем заменику старешине, бра-ту Ганглу, једнако као и о садаш-љем првом заменику старешине, бр. Влади Белајчићу, за кога каже, да соколство од њега мн^го очекује, јер су његови квалитети велики, јер је трезвен, мудар, упоран у раду, објективан у расуђивању, врло о-бразован и добар говорник. „У о-билном низу снажних соколских лкчности, није се мђгао заиислити срећнији избор од њега." Чланак говори затим о доласку брата Радмила Грђића за главног секретара, за кога каже, да је сна-жан организатор, добар говорник и луцидан дух, те да има сва свој-ства да мушки затресе соколским редовима. Чланак завршава : „Соиолство је своју судбину до no-следњег даха повезало уз југосло-вснску мисао. И толико, да не мо-же бити соколства где у исти мах није усађсно и југословенство. А скоро исто тако могло би се казати n у обратном смеру: да је тешко замислити исправно југословенство, иарочито данас, без соколства и ње-гових морално-етичкнх погледа на > живот n свет. * Љубљанска „Соколска Вол>а“ бе- лежи акцију београдске студентске омладине за осниван>е Соколских студентских клубова на универзите-тима, која је одобрена и од Савеза Сокола K. J., па завршава речима: „Поздрављамо тај корак београд-ске омладнне и ми. Желимо само, Md би се у најскоријем времену о-сновао такав клуб и на љубљан-ској универзи.” * Лист „Свој своме”, који излази у Београду, пише у последљем броју: „Натраг у себе, у сво/у национал-ну битност која je вековима била наЈсигурннје јемство најпотпуније и најизразитије народне слободе, којом смо се вазда поносили. У иама самима лежи слободна, ие-зависна и широкогрудна Југосла-внЈа. Све што тражимо споља и од других идеологпја, Huje унапређе-ње за нас и од нас, ве/i за туђе и-деје, туђу културу и туђ дух који води духовном ропству „Југославија је стварзна и оства-рена на идеалима југословенства и само иа тим истим идеалима моћи he да напредује и да се одупре свима насртајима, дола.шли они мз од куда. У Југословенству је нш cnacl" Kratke vesti iz Pri Sokolu Ljubljana-Moste je, po več letih presledka, začel delovati gledališki odsek, ki bo skušal popraviti vse nedostatke zadnjih let. Nadel si je nalogo prirejati gledališke igre, skrbeti z različnimi predavanji za duhovno izobrazbo našega članstva, predvajati filme o lepotah oaše domovine in podobno. 31. januarja je prvič nastopil. Priredili smo »Vesel predpustni večer«. Kot prva točka sporeda je bil »Zenski volilni shod«. Nato je sledila eno, dejanka »Obisk v karcerju«. Br. T. je igrico pripravil za oder ter odlično podal tip gimnazijskega ravnatelja. Najlepši točki večera sta bili plesni prizor »Pet zamorčkov« ter »Tinček in Tonček pojeta...«; pri tej zadnji sta br. Končina m br. Jager žela navdušen aplavz. Za konec so dobro zaigrali še veselo Murnikovo enodejanko, »Buček v strahu«. Največ pohvale pač zasluži naš pridni br. Kordež, s svojo komiko in šalami. Nabita dvorana je dala našim mladim bratom in sestram veselje do nadalj-nc-ga dela, obenem pa nam je bila poroštvo, da je v moščanskem okraju najmočnejša sokolska misel. Kot nadaljevanje se je vršil v 3. februarja v gostilni pri br. Lasanu, družabni večer, ki je tudi nad vse pričakovanje dobro uspel. Načelnik prireditvenega odseka, br. Vaši, je preskrbel, da smo se v prijetni družbi še prijetnejše zabavili. Pripravljamo novo igro, »Trije vaški svetniki«. * Sokolsko društvo Biograd na mo- ru priredilo je na Štrosmajerov dan uspelo društveno veče, koje se pretvorilo u zanosnu manifestacijo jugo-slovenske misli. U punoj sokolani, u-prkos svima pretnjama, uz svirku društvene muzike, nacionalno svesni Biogradani ponovo su dali dokaza svojoj ljubavi za ideale jedinstva i slo-bode. * Akademija Sokolskega društva Selnica ob Dravi se je vršila v prostorih br staroste Grahorja. Pozdraviti je dejstvo vztrajnost Sokolov, ki so v letošnji hudi zimi z volje zmogli de- lo Po iskrenih besedah br. staroste in po podani misli br. Žunko Albina, »Sokoli smol«, so izvajali vsi oddelki vaje. Prvič je bilo, da so vse telovadne točke sestavili domači vaditelji. Najlepše so bile vaje z puškami br. Binčeka, ritmične vaje br. Žaucerja, rajalni nastop sestre Vide in Eme, moška deca je izvajala prizor »vzbuditev«, od br. Lešnik Jan-kota. Zaključek je predstavljala simbolična vaja »Le naprej«... in »Hej Slovani.« * Sokolsko društvo u Pakracu proslavilo je svečano dan velikog bisku-pa Štrosmajera. Proslavu je otvorio starešina br. Dr. M. Markovič, a prosvetar br. B. Mrkšič, govorio je 0 Štrosmajerovim delima i zaslugama za naš narod. Na koncu je starešina komemorirao tragičnu smrt mu-čenika-sokola, brade M. Jovanoviča 1 V. Cubriloviča. * Sokolsko društvo Elemir otvorilo je, na Štrosmajerov dan, knjižnicu i čitaonicu, za koje je prikupilo lep broj knjiga i listova. Istovremeno je izvršno i konstituisanje Prosvetnog odbora društva, članovi se u punoj meri služe knjigama i listovima iz svoje knjižnice i čitaonice. * Sokolsko društvo Duga Resa priredilo je prošle subote, u ukusno de- našeg sokolstva koriranom sokolskom domu »Maskirani ples«, koji je bio poseden bolje nego ikada do sada. Sve prostorije doma bile su ispunjene do poslednjeg mesta. Zabava je potrajaia do u jutro. Uspeh je potpuno zadovoljio. * Sokolsko društvo Kovačiča reorga- nizovalo je prošle godine muzičku . sekciju, koja je pod vodstvom brade Gabriša, Mihalja i Rackova postigla zamernih uspeha i društvu pribavila lepe materijalne koristi, sto je od velikog značaja, jer se radi na podiza-nju doma. Sekcija nastupa na svima priredbama, a svake nedelje priredu-je koncertna sela za članove i nečlanove, koja su odlično posedena. Rad društva Karlovac u mjesecu januaru 1940 Život u vežbaonici počeo je odmah posle božičnih praznika, sa puno poleta, na polju telesnog i prosvetnog odgoja. Polazak dece bio je nešto slabiji zbog snega i zime. Naraštaj i članstvo spremalo se je marljivo za kostimiranu scenu, »Pakao na zemlji«, koju su sa velikim uspehom izve- li 3, 4 i 6 februara. Osim redovitog rada, pripremalo se 5 brade i 4 sestre za društveni pred-njački ispit, čiji su tehnički deo uspešno završili 28 januarja. Brat načelnik je nastojao da oku-pi oko sebe bradu i sestre smučare. Priredene su pokusne utakmice u spustu, 21 januara, u okolici Karlovca. Sudjelovalo je svega 18 pripadnika svih kategorija. Visinska razlika u spustu bila je otprilike 300 m. i rezultati su bili zadovoljavajudi, i ako su večina bili početnici. Osim toga održana je škola hodanja i trčanja na vežbalištu i škola spuštanja u šanac. Smučarski otsek mogao bi pokazati lepe rezultate. Lutkarsko pozorište priredilo je 1 predavanje o lutkarstvu, koje je odr-žao naraštajac Milan Mrvoš i 5 pret-stava, sa komadima »Tri želje«, »Ču-dotvorni lanac«, »Hajduk Janošik«, »Dugonja, Trbonja i Vidonja«. U našoj vežbaonici je vrlo živo, ali svaki pojedinac morao bi uložiti sve sr.age, da taj rad bude još jači i da svoj delokrug proširi u redove nečlanova. Nadamo se, da de mladi članovi i članice, koji su polažudi ispit pokazali mnogo ljubavi za sokolski rad, ovim putem nastaviti, i da de pokazati punu ustrajnost! M. B. Večiti denuncijanti Ved u pretprošlom broju smo dokazali, kako klerikalci u Slovenačkoi na stoje da kompromituju narodno-pdhrambeni rad, time što narodno-odbrambena (jruštva, kao što su So-ko, Jadranska straža, Naša Krila, Cr-veni krst itd. denunciraju zbog komunizma. Pošto se klerikalci uopšte ne brinu za narodno-odbrambeni rad, niti vode ikakvu brigu o našim grani-cama, — to čitava njihova vika na komunizam nema uopšte antikomuni-stički cilj, ved obratno —- antinacio-nalističkl! A kome može da bude od interesa, da se u Sloveniji kompro-mituje narodno-odbrambeni rad, to nije teško pogoditi... Dosleden tom radu, klerikalni list »Straža v viharju« piše i u broju od I februara, da »imena Soko, Jadranska straža Itd, ne kažu ništa pozitivno za narod; jer se za njihovim vra-tima kriju komunistliki manevri«, te da se »komunističko demagoštvo širi u Sokolu i raznim kulturnim dru-štvima« itd. SOKOLSKI GLASNIK Zanimljivosti iz doma S sveta Poslednje vesti neutralnih listova iz Slovačke javljaju, da tamo dolaze veliki kontigenti nemačke vojske. Voz za vozom stiže, pun vojske i teške artiljerije, tako da je sav vozni red izmenjen i vrlo malo vozova je ostalo za civilno stanovništvo. Po-stoje razne verzije o cilju okupljanja te nemačke vojske u Slovačkoj. Isti listovi javljaju, da se sprema veliko apšenje Čeha, a naročito bivših ofi-cira, u oči akcije koju sprema ne-mačka vojska, koncentrisana u Slovačkoj. Praška opština je dobila nalog, da do prvog marta pripremi 50.000 kreveta za ranjenike. * U vezi sa ratom u Finskoj, javlja se o sve vedem pritisku Sovjetske Rusije na ostale baltičke države, a naročito na Estoniju i Lotišku. Iz-gleda, da bi Sovjeti hteli da prisile ove male baltičke zemlje, da ih po-dupru u ratu protiv Finske, ma da su sve te države u vrlo bliskim od-nosima sa finskim narodom. Sovjeti traže još neke baze u tim zemljama, što bi značilo potpunu okupaciju, pa zato u Estoniji i Lotiškoj postoji ve-l:ko uzbudenje, i vlade su uputile apel na narod, da bude spreman pred svakom opasnošdu. Govori se čak o torne, da su se vlade ovih država o-bratile Engleskoj za pomoč u muni-ciji i oružju. * Ugledni japanski publicist, Dr. A. Ninagawa, objavijuje u reviji »Japan i Japanci« članak o sadašnjem ratu, u kome kaže, izmedu ostalog: »Nemačka nije predvidela sadašnji rat s Engleskom. Prosmatrajuči objektivno, sukob s Engleskom predstavlja diplomatski poraz Nemačke, koja gubi rat ved od samog početka. Da je Nemačka verovala u svoju po-bedu, ona bi uzela na se inicijativu, napadom na Englesku. Nemačka je bespravno upala u Poljsku zato što je znala, da Poljsku može srušiti jed-nim udarcem i verovala je, da če posle biti u stanju _, zaključiti mir s Engleskom i Francuskom. Sadašnji sukob može se smatrati ratom u kome Nemačka več od samog početka nema nikakvih izgleda na pobedu.* ♦ Stranka nemačkih socijalista, čiji se vode nalaze u inozemstvu, objavila je nedavno manifest na nemački narod, u kome ga poziva, da »onemo-gudi zločinstva, koja se čine na če-škom i poljskom narodu«, i da zba-ci sadašnji režim, jer de inače ogorčeni narodi svaliti krivicu za ta zločinstva na čitav nemački narod, koji de zbog toga teško Stradati. * Jedan od najuglednijih bugarskh naučnika, Stefan Bobčev, napisao je u sofijskom listu »Mir« čianak, u ko me se veseli, što hrvatski ban nije odobrio promenu imena Jugoslaven-ske akademije znanosti i umjetnosti. Bobčev veli, da je zagrebačka akademija bliska srcu Bugara i da zato ne žele,- da bude prekrštena ni ogra-ničena imenom »hrvatska«; a njen luvatski patriotizem da ne treba da se ostda tmgiran jugoslovenskim imenom. * Nemački listovi javljaju da je Hi-tlerov zamenik, g. Rudolf Hess, govorio nedavno na radiu o potrebi po-višenja porodaja u Nemačkoj. G. Hess je izjavio da, zbog toga što se mnogo očeva nalazi na frontu, nemačke vlasti moraju da pospešaju i vanbračne porodaje, pa de se pobri-nuti zato, da se ne pravi nikakva razlika između bračne i vanbračne-de-ce Potrebe Nemačke za novim generacijama, stoje izvan svega! Organ SS trupa. »Das Schvvarze Korps« objavijuje u celosti taj Hessov govor i dodaje da de se smatrati izdajnikom svako lice, koje bi htelo da izmakne očinstvu, ili materinstvu. * Engleski listovi javljaju, da britanska brodogradilišta žurno završa-vaju nekoliko novih ratnih brodova. Izgraduje se pet velikih lada po 35.000 tona koje de se zvati »George V«, »Prince of \Vales«, »Duke of York«, »Jellicoe« i »Beatty«, od ko-jih de dva biti puštena u more ved kroz nekoliko meseci. Sem toga, britanski admiralitet sprema i gradnju četiri ratne lade, koje de imati preko 35.000 tona. * Sovjetska vlada je u poslednje vreme poslala čitav niz geoloških komisija, da ispituju zemljišta u Sibiriji, Kavkaziji, na Uralu i uopšte na isto-ku. Rezultat istraživanja je bio, da su se velike petrolejske zalihe povedale za nekoliko stotina miliona tona, za koje je, naravno, potrebno ogromnih radova i investicija, da bi se mogli i eksploatisati. Sem toga otkrivena su i bogata nalazišta drugih ruda, ka) bakra, volframa, boksita, željeza itd. • Poznati svetski pisac, Emil Ludvig, je dao listu »Glasgovv Evening Times« izjavu, u kojoj je kazao, da de mentalitet nemačkih vlastodižaca ostati isti, čak i onda ako pristanu da po-vrate Češkoslovačku i Poljsku. Ho-henzolerni nisu takoder u stanju da dadu bilo kakvu garanciju za mir u Evropi. Pobuna radnika piotiv ugnje-tavača u Nemačkoj, bide još teža ne; go godine 1918. Zato Nemačku treba podeliti na dva dela, na Prusiju i na ostale zemlje. * Agencija »Avas« javlja iz Vašingto-na, da američke fabrike Douglas izra-duju nov tip orijaških bombardera, koji treba da prevazide sve što se u avijaciji do sada izgradilo. Ti bom-barderi de imati širinu klila od 61 metra i težide 70 tona. Njihov radij akcije de se kretati izmedu 9.600 do 11.200 km. * Zvanično se javlja, da je prema po-datcima italijanskog stastičkog ure-da, Italija imala na 31 decembra 1939 g., oko 44.535.000 Stanovnika, ne računajudi tu ni afričke kolonije ni Albaniju. SVEČANOSTI NAŠIH SLOVAKA Slovaci, koji žive u Iloku i okolini u velikom broju, priredili su 9 februara veliku nacionalnu manifesta-ciju, kojoj je prisustvovalo nekoliko hiljada ljudi. Prikazivao se komad »Iz ropstva ka slobodi«, koji veliča stva-ranje Češkoslovačke republike, a za- tim je sveštenik, Ivan Vereš, održao govor, u kome je kazao, da de se ponovo Slovaci i Česi,nadi u zajednič-koj slobodnoj državi i da de ostali slovenski narodi biti slobodni. Sadržina sokolskih listova »SOKO NA JADRANU« Izašao je broj 1 glasila župa Split, 2adar-Šibenik i Sušak-Rijeka, sa sledečim sadržajem: Slaveni (R. Pavič); - O školskoj tjelovježbi u doba puberteta (S. V.); — Sokolstvo u Sloveniji (Janko Jazbec); — Tragičan kut (Dr. Oskar Tartalja); — Šaljivi kut; Vesti; Štampa i dr. »KNJIGA ZA SOKOLSKO SELO« Primili smo januarski broj vesnika sokolske župe Mostar sa sledečim sadržajem: Sokolstvo u politici — Trt narodna neprijatelja; — Socijalno po-litička pitanja; — Od Beograda do Mostara; — Sokolsko milosrde; — Narodna pjesma u Tretoinju; — O životu i smrti; — O hrani; — Njega vodaka: — razne vesti, brojne pesme itd. »BRATSTVO« Primili smo broj za januar glasnika sokolske župe Osijek, sa sledečim sadržajem: Sokolske zastave ponosno u vis (uvodnik); — Ukradoše nam ideju (D. K.); — Godišnji izve-štaji; — Naše prilike i neprilike (B. S.); — Telesno vaspitanje i odbrana zemlje; — Naš naraštaj čita i piše, razne vesti o sokolskom životu i radu, brojne slike itd. »SOKOLSKI LUTKAR« Primili smo broj 6 lista za širenje lutkarstva medu sokolstvom, koji iz-lazi u Ljubljani, sa obimnim sadržajem, izmedu koga sd napose ističu tehnički članci, kao i igrokazi i uput-stva za izvodenje lutkarskih pret-stava. Brojni su i raznovrsni crtežL List donosi vesti o radu sa lutkarskim pozorništima i sadržaj I godi-šta »Sokolskog lutkara«. КАЛЕНДАР „БРАТСТВО" Примили eno календар „Брат-cibo“, за 1940 r. кога je издало дру-штво „Братство Св. Саве“, у Сара-јеву. Поред редовних података, ка-лендар доноси низ занимљивих чла-нака, као и већи број песама, из пера познатих културних и нацио-налних радника. Календар се нару-чује код издавача. GPRUŽNE APARATE ZA VESLANJE i ostale sprave za sobnu gimnastiku nabavite u najsavršenijem kvalitetu u Iv-rnici vrimna-stičbih sprava J. 0RAŽEM RIBNICA. (Osnovana 1881. g.) R E UM ATIZAM kostobol u. išijas, prebadanje, ukočenost žila, itd. Dječi sa uspjehom „шттшг dobar Ijekoviti preparat Ispioban u državi kao i na siranl. Cijcna orig. flašiod 75 gr. Din. 35,-s i poštarinom Din 40,-3 orig. flaše Din. 105 Šalje pouzedem Mr Ph. MRKUŠlC apotekar u Mostaru (Ban. Hrvatska). Dobiva se I u apotekama. Oglas reg. pod Br. 14245 od 1 l-VIII-1935 g. SAV MATER1JAL PRIBOR INSTRUMENTI I PLANOVI ZA JEDRI LICE I LETEČE MODELE ДEROIVKO BEOGRAD, Poitanski foh 702 -fcs, J. MENČIK, STARI BEČE3 Telefon br. 42. Brzojavi: M e n č i k. St. Bečej Račun kod Poštanske štedionice Beograd 50623. Mehanižka industrija tkanina______________________ IZR AĐ UJE: Sve vrste pamučne tkanine i to: Amerikana (Mollina), Inleta, beloga platna, gradla, maramica, pribora za odela, čaršava i jorgana. La.,a č*v« *Aol. Ki. Jugoslavije t,uh. M. Aleks* Nenadov*. b) _ Ureduj. redakaon, odbo, (Pret.edn.k Ur. VIsd^Bel.jd.t) - Od«ovo,n, ur.dn.k D, 1 ibom. r.v.a Beograd. Prestolonaslednikov Tr* 34 - Stampani. »Zora«. Koa»a|.ka 24 - Telefon 29-920 - Beograd