Številka 10. V Ljubljani, dne 11. marca 1920. fTiTn n. leto. ===- Cijena u prodaji 1 K. ;• ■-Naš Glas izlazi u tjednu svakog četvrtka. Godišnja pretplata * .... K 52*—■ Polugodišnja................. . „ 26*— Četvrtgodišnja..................... 13*— Za inozemstvo dodati poštarinu. Oglasi po cjeniku. "sv:.Hena y npo^ajn 1 Iv -===» Ham Fjiac najiasn ce^UH^no csaKor nersprsa. roAHmaa npeimiaTa . ... . . K 52 ilojiyiOAinnH>a g 26 HeTBpTr- igrama ,13 3a anoaeucTBo Ao^arn nonrrapmr/, OraacB no Tapn^H. Uredništvo: Ljubljana, Rinuka cesta štev. 20/Ii. Rokoptsov ue vrača, ako se ne priloži znamk. Dopise v latinici in cirilici sprejema le podpisane in zadostno trankirane. Rokopise je pošiljati samo uredništvu v Ljubljani. Hrvatske in arbske dopise je poSiljati le potom organizacij, ki ao za vsebino odgovorne. UpravniStvo: Na naročila brez denarja se ne oziramo. Naročnina naj *a pošlje po nakaznici oziroma položnic! le v Ljubi šapo, Vodnikov trg kt 5/L Tja je pošiljati tudi zbirke za naš tiskovni sklad. Hrvatsko-srbskim drugoviata! S današnjim brojem obustavimo neopozivo daljnje razpošiljanje »Našeg Glasa'" svima, koji za tekoču godinu niso obnovili pretplate. Uprava lista se je odlučila S obzirom na raspast Saveza j. n. u Zagrebu, da pošilje „Naš Glas*" i nadalje svim prošlogodišnjim pretplatnicima. To je učinila radi toga, da podupre svoje hrvatsko-srbske drugove u njihovom boju, i jer se je opravdano nadala, da će se njezino požrtvovanje cijeniti te da će drugovi sve učiniti, da bude »Naš Glas* usprkos raspustu Saveza odjekivao po svim našim pokrajinama uvijek n većem broju. Na žalost, dogodilo sc je baš suprotno! Niti '/« lanjsko-godišnjih pretplatnika izvan Slovenije nije dosada pretplate obnovila. Nemoguće nam je list Pošiljati besplatno još i nadalje, ako mu nečatno ozbiljno ugrozili opstanka, Žrtvovali smo teške tisučake u korist hrvatsko-srhskim drugovima, pošiljajuči im list do danas, doćim smo ga obustavili u Sloveniji već s 4. brojem svima, koji nisu pretplato Pravodobno ponovili. Nadamo se, da će 80 drugovi izvan Slovenije na to obazirati 1 odmah pretplatu uplatiti. Tko peko toga rii; bi htio učiniti, neka nam plati barem do sada poslane mu. brojeve, kojih Skupština iavnih ttaniješieaika u Zagrebu. U nedjelju, 29. II. o. g. dopodne odr-žatia je u gradsko! vijećnici opća javna skupština zagrebačkih javnih uamješteni-ka. Dvorana gradske vijećnice i galerije su dupkom pune. Predsjednikom skupštine izabran je ner acclamationeni dr. Benkovič. K dnevnom redu govorio je sudbeni vijećnik Stožlr, *°u ie dokazao, da je rad razvr^-nte či-ovničke organizacije od uvijek Ino ogra-’^en na Čisto staleška ottanja, a ispad utig Tomljenovića proti ovog staleškog aun raspustom organizaciie i apšeniem u! i'i'A1 namještenika, da ie jedno prosto btičko nasilje, koje u sebi krije povredu nije povratio. S tim nam, ako nas već neće podpirati, barem ne čini škode. Neka pomisli, da list stane novaca, tisak ie jako poskupio, obsćaje pak se opet podraženje papira. Štediti moramo svuda i sa svačim, zato se ne možemo odreći niti jedno pare, koja nam pripada. Kod ispunjtvanja sabiralnih araka, rasposlanih s 0. brojem, molimo, da se naslovi pretplatnika i darovatelja pišu jasno i točno. Svuda nek se navede i zadnja pošta. Poštni pečat na odrescima naputnica je više puta nečitljiv, zato neka svaki napiše na odrezak i zadnju poštu. Bez toga nam je nemoguće list pošiljati pod pravim naslovom to nije naša krivda, ako pretplatnici lista ili uopće ne dobe, ili pak ga dobe jako kasno. Pretplatnici izven Slovenije neka pošilju novac po naputnici, jer naše položnice nisu dopustne, a naputnlc nemamo. Drugovi, dopisujte, agitirajte i radite posvuda za „Naš Glas* i Svaki lahko koristi stvari s nabiranjem. pretplatnika i prinosa za tiskovnu zakladu. Osvjedočeni smo, da nam ove opomene hrvatskosrkski drugovi neće upisati u zlo. Napisali smo ju $ najboljom namjerom, da koristimo stvari, skupnosti a s time i svakomu pojedincu. Uprava »Našeg Glasa* u Ljubljani Vodnikov trg br. t>. ustavnih principa i zloporabu uredovnih vlasti. Ustao je protiv neistinitog pisanja stanovite štampe o pokretu javnih namještenika uopće, a naročito se osvrnuo na neistinito izvješćivanje te Štampe o incidentu prigodom, kad je dicmut politički pritvor proti poapSenih činovnika. Skupština je jednodušno primila na znanje i odobrila. Što ti javni namještenici nisu putem javne štampe reagirali na tendenciozne ispade, već prepustili ovoj skupštini, da o tom incidentu izreče svoj sud i tako predusretne. da se tom incidentu podaje ona važnost i da se’podr- i žaje na dnevnom redu što je ta štampa i htjela postići. Skupština prima na znanje. da su "''apšeni namještenici izjavili, da ne će iz zatvora dok se jednako pro- tuzakoniti politički pritvori kao ' prosta politička nasilja, ne dignu i za sve gradja-ue u Hrvatskoj i Slavoniji, protiv kojih se takova nasilja podržavaju — i to bilo. tako, da se smjesta predvedu pred sud, bilo da se puste na slobodu, a pri tom naročito naglasili, da se time ne identificiraju sa političko - stranačkim stanovištem takovih napšenika, već đa jedinoj ustaju na obranu ustavom zajamčene slobode gradjana, koja biva takovim nasiljima stavljana u pogibelj. Skupština usvaja ovo stanovište kao. ispravno, a podjedno prosvjeduje, da je ban Tomljenović već u svome odgovoru na tu poruku javnim namještenicima izjavio se tek o pritvoru nar. zastupniku Radića i tako prvi iskrivio izloženo stanovište javnih namještenika, kao da sffl oni tražili slobodu tek nar. zastupniku Radića, a da je tendenciozno prešutio, dal traže slobodu za sve protuzakonito u političkom apsu držane gradjane, a naročita i za vodje radničkog pokreta. Ustanovljeno je, da nijedan od poklika, koje ta štampa imputira javnim namještenicima, nije pao, dok je ta povorka bila čisto povorka javnih namještenika, već da su pali povici „Živio Radić*4 I „Živio Sachs!“ tek onda, kad su se Ilicom u tu povorku uvukli očito za takvfl poklike naručeni elementi. Nakon što se izredalo više govornika na dnevni red, prihvaćena je Jednoglasno rezolucija, kojom se ustanovljuje, dal je ban Tomljenović u potpunom nerazumijevanju i bez pravog državničkog naziranja napose i na pokret javnih namještenika, isti nastojao bezobzirnim ispadima i nasiljem skršiti. U toj rezoluciji javni namještenici mole sadašnju vladu, da ukine tu protuzakonitu neosnovanu naredbu bana Tomljenovića, kojom je savez javnih namještenika razvrgnut i tako ovaj opet uspostavi te đa požuri propisno končanje disciplinarno istrage, inscenirane protiv javnih r tmještenflu u povodu njihovog decembarskog pokreta. Nadalje rezolucija ođolrava, da se uvedel kazneno sudski prc -on radi zloćtaa zloupotrebe uredovnih vlasti pr^tv ooib, koji su se ogriješili gore sporoe«v*tiim nasiljem. a napokon n-rolucija osud’uja istu-, oanje ..Riječi SHS“ . protiv Ja rih na-| mještenlka i njihove organizacije, kao nedolično ozbiljne štampe f apelira na novinarsko društvo, da ne orodje ~.:ike preko te po sebi ružne i za naš javni život toli štetne pojave. Na predlog ravnajućeg učitelja Ne-meta usvaja skupština, da se posebnim izaslanstvom zamoli ban, da na najvišem mjestu odlučno istupi protiv nastojanja dosadašnjih odgovornih i neodgovornih elemenata, da javne namještenike Hrvatske i Slavonije prikažu kao ilojalan i državno destruktivan stalež — da bude vjernim tumačem pune i iskrene vjernosti ) odanosti javnih namještenika Hrvatske i Slavonije prema državi i narodnoj dinastiji, — te da se javni namještenici priključuju vrućoj želji zagrebačkog grarijanstva, da doskora u svojoj sredini dostojno pozdravi Njegovo Visočanstvo Regenta i tu svoju odanost i vjernost iskreno i u punoj mjeri neposredno zasvjedoči. Time je skupština zaključena. KdCtnta! J. (Maribor): Birokracija. Najbolj obširen in najbolj zanimiv, a *a vse potrpežljive davkoplačevalce najbolj podučen del ^Službenih No vi n* je oni, kjer se objavljajo imenovanja, ali srbski povedano »postavljanja« — ukaznih uradnikov. Koliko skrivnosti tiči za večino teh tako številnih imenovanj! Koliko razočaranja pri onih mnogoštevilnih, ki zaman iščejo svojega imena! Vse to nas danes ne briga. Zanima nas pa dejstvo, da se pod krinko namišljenih »nujnih« državnih potreb dan na dan imenuje trume uradnikov, ki so gotovo vsak za se prav potrebni, ter da se kopičijo urad za uradom, kateri z veliko težo bremene na državljane, ki morajo ta velikanski in dragi uradniški aparat plačevati. Zračunalo se je pri zadnji povišici ilraginjskih doklad tem državnim uslužbencem, da bo samo to zboljšanje stalo državo okolo ene milijarde na leto. Ker je povišek znašal 100 odstotkov, je domnevati, da samo vzdrževanje uradniškega aparata stane državo poprečno letne 2 milijardi! Navzlic temu dejstvu pa prinašajo Službene Novine dan na dan nova imenovanja, nove urade, nove oblasti, nove generalne in negeneralne. državne in deželne, mejne in notranje inšpektorje, načelnike, predstojnike, upravnike, komisarje itd. itd. Ako bo ta poplava s temi mogočnimi in nemogočnimi funkcijonarji Še dalje trajala, in ako bo srečna Jugoslavija imela še eno leto tako modre in »delavne« državnike, bo število uradništva tako naraslo, da bo kmalu zmanjkalo — iuaslovov. Naj pa ne misli prijazni bralec, 'da Smo menda nasprotniki javnih nameščencev s tem, da grajamo način, kako sedaj mrgoli teh imenovanj. Uprava, in sicer urejena uprava je predpogoj dobrobiti vsake države, kot pa gleda vsak privaten podjetnik, da v svojem podjetju izhaja z najnižjo režijo, bi tudi skrb pravih vladal-cev morala biti, da se tega načela drži v državnih podjetjih — v celokupni upravi. Ne število, temveč sposobnost in realna potreba narj bodo merilo pri nameščanju v državne urade. Malo in dobrih — ali 'dobro plačanih uradnikov več izda — in manj stane — nego regiment več ali manj po raznih stricih vtihotapljenih privržencev in podrepnikov. Človek bi mislil, da mora pri tako številnih uradnikih in nameščencih naša država res vse prav uzorno funkcionirati, tako, da se nam za drag denar vsaj »dobro postreže«. Ozrimo se naokolo! Prideš na kolodvor in mrgoli ti raznih državnih organov z novimi »sajkačami« ali brez njih. Tu vidiš železničarje, financarja, poštarja, policaja, žandarja, carinika, tam zadej detektiva, policijskega uradnika, oficirja, vojaka itd. Gorje ti, ako si se morebiti »pregrešil« proti kaki najnovejši naredbi, katera je morda izšla v včerajšnjih »Službenih Novinah«, ali Se Še nisi bral, ker rabi pošta iz Beograda — radi »preurejene« poštne uprave — celih deset dni; ali pa je nisi bral, ker ie natiskana samo v cirilici, katere se nisi nikdar učil. Železnica je svoje tarife že podesetorila ali vagon blaga potrebuje 1-2 meseca iz Banata, ako sploh pride. Vse to samo vsled »urejene« železnične uprave in preobilnosti premoga. Ako si tako srečen, da dobiš Vagon blaga iz inozemstva ter si ga z velikim trudom in neizmernimi stroški srečno privedel na postajo, kjer je carinski urad, hop — tu si zašel v Karibdo. Če je prevoz n. pr. iz Trsta traja! dva dni, moraš čakati na milost »carinarnice« vsaj par tednov, da smeš plačati velikansko carino, ki se ti ima odmeriti na podlagi srbske tarife. To pa na vse zadnje ni pri tem še najveće zlo. Rad ali nerad, bi plača! še tako visoko carino, saj ie dolžnost državljana. da zadosti zakonu ter plača »kar ie kraljevega«! Ko si pa morebiti po preteku več dni vendar prišel pri carinami na vrsto, da se ti tvoje blago odpravi, tedaj se začne tvoja križeva pot. Blago si namreč dobil v zameno za blago, ki si ga v kompenzaciji izvozil m nisi dobil fakture. Neizprosni carinski urad ti pa blago noče ocariniti, dokler ne prineseš vseh v car. zakonu zahtevanih papirjev, mej katerimi mora biti tudi originalna faktura (in Če bi bila tudi potvorjena!) brez katere carinski urad noče ocariniti blaga iz razloga, ker ne pozna njega — vrednosti navzlic okolnosti, da se carina ne odmerja po vrednosti, temveč po teži Ne pomagajo ii prošnje niti najboljši razlogi in dokazovanja. Brhki »činovnik«, ki upravlja carinarnico, ti rezko in odločno odgovarja: »nema zakonske osnove, ovo propisuje carinski postupak«, besede, ki ti done na ušesa kakor Dantejeve »lasciate ogni spe-ranza«, ko je prihajal v — pekel. Ne preostala ti drugega nego mirno počakati, pustiti blago ležati v magacinu ter pisari po fakturo. Ako si jo po daljnih desetih dneh pri sedanjih tako urejenih poštnih zvezah dobil (in naj si bo tudi fin-girana) podaš se zopet na carinski urad misleč, da boš takoj odpravljen. Ali tudi to pot se varaš. Iznajdljivi srbski upravnik zahteva sedaj „uverenfe porekla**, ker navzlic tovorni!), listov iu fakturi, izstavljenih v Trstu on ne veruje, da prihaja blago od tam. Volens uolens — ugrizniti moraš v kislo jabolko m čakati, da ti pride potrdilo iz Trsta, kar traja zopet deset dni. Ali še ni odrešitve. Predno dvigneš blago, ga moraš zakonito — deklarirati. Tega pa ne smeš sam, ker nisi zato »nv-laščen«, temveč samo za to priviligirani deklaranti. To sta menda sedaj v Ljubljani samo špediter Rancinger in tvrdka »Balkan«. Na to se ti je obrniti, da tl odpravijo blago, kar se pa bo zgodilo šele čez nekoliko dni — kadar namreč prideš na vrsto, kajti tu mota iti »zakonito« vse po vrsti. Po preteku 30-40 dni se ti torej blago nemoteno izroči ocarinjeno in z dolgim računom na vseh mogočih troških kakor: prevoznina, carinska posredovanja, stoj- nina, ležarina itd. Ti postranski stroški sami znašajo svoto, da sc ti lasje ježijo. Ali kaj hočeš: Boga zahvali, da si odpravljen; troski itak ne pridejo v poštev v današnjih verižniških časih, saj se itak pre-vržeio na konsumenta! Lahko bi pisali že ad infinitum, kako »nujno potrebni« so vsi uradi in uradniki in kako »nujna potreba« je. da se ta birokratska navlaka še pomnoži tako, da bo sania sebi v zadrego. Smelo trdimo, da je pri nas sedanja državna uprava tako uzorna, da nam jo bodo kmalu zavidali celo — Kitajci. Poštari. Čitam u Vašem cienjonom listu oil 12. februara broj 6 dopis nepoznatog pisca, koji se tuži, da uz svu želju ne može da drži Vašeg lista, koji je preskup za njegovu plaću K 15 na dan. To mu moram priznati, da teško živi, ali navesti ću još jednog državnog namještenika, koji ne da nemože držati tog skoro jedinog našeg glasila, več nemože da i diše uz svoju plaću. To jc poštar iz Hrvatske i Slavonije (zagrebačkog ravnateljstva). Ti su ljudi tako zaboravljeni, da nema pod kapom nebeskom zaboravljen ijeg. Koliko nepravda moraju da vide ti ljudi! Njihovi kolege za isti posao uz istu kvalifikacijo, (ali ako slučajno služe na erarskim pošt uredima) dobivaju razne doplatke na plaće, dodatke na skupoću i t. d., ali namještenik na ,,ueerarskoj“ (onda čigova je?) pošti ne dobivaju ništa. Njihova je plaća ona ista, koja je bila u 1913., koju im je madžarska uprava dala. Silne molbe sklo-nule su bogove, da nakon godinu dana doznače doplatak oko 50 K mjesečno. Poštar, koji služi na III. i II. razreda pošti, dobiva sada dnevno s doplatkom od 6—8 kruna. Šaljemo deputacije ali nam se neda, da se pošteno izladamo, jer zato „nema vremena4*, a ako se već dopusti, odbacuje nam se „vama netreba, vi ste ovog rata trgovali.4* Kakvi jc to odgovor? Koliko su (da izbjegnu gladi) trgovali odnosno prenašali živež željezničari, pa jeli njihov ministar odbio ih? Ne uživaju ti oni danas Ifepe doplatke? Dobro! pa ako su trgovali nekoji poštari, koji su se u tim časovima nalazili na dobrim točkama, zašto da za njih trpe stotine drugih namještenika? — S druge nas se strane odbija time, da smo vezani uz ugovor. Pitamo, može li nas još i danas vezali ugovor propale madžarske uprave? Pitamo, zar ćemo po uzoru madžarske uprave orientirati se? Pitamo, zašto u našoj mladoj državi nije jednako plaćo« svaki koji jednaki posao radi4? Zašto da u Sloveniji drukčiju plaću imade poštar nego u Hrvatskoj. — Znamo, reći će se, to treba sve preurediti, a za sada mora se voditi, kako se je našlo od razasule Austrougarske. Pitamo, hoće to „za sa-da“ uvijek trajati? Mi smo odmah kod prevrata tražili, da nas se erari žira i obećano nam je to bilo, akoprem uz pripomenu, da čc to malo teže ići. — Zar ta silan posao od erarlzlratl par sto ureda tako je težak posao? Ove dane čujemo, da se je počelo raditi na novom uredjenju naših plaća (livala^ bogu) i to na temelju prometa od 1919. Što će iz toga izaći, znatiželjni snio! U 1919., gdje je promet takoreku.ć obustavljen i tvornice tek počimaju funkcionirati. iz ove mrtve godino hoće da nam urede plaću. Nije li to hotomično uskra-čenjc? Zašto se ne uzme — kada ie več erariziranje tako teško — promet mimo 1914 ili bilo kr'c Rodine prije rata za tiredienic temeljne plače. Zar neće 1921. i t. d. opet biti takov promet kao i Prije rata, ako ne dvostruki? — Koliko čc vriemc proteći, dok se to uredi? Zar da opet moramo da skapavamo od nevolje? Zar se nitko ne može sjetiti, da smo nagi i bosonogi, da smo i mi ljudi, koji imademo pravo na život? — Molimo narodno predstavništvo, da svrnu pogled na naš kukavni položaj, da poradi na lom, da dobijemo doplatke, koje uživa i oružnik i financ i željezničar i običan stražar. Radi opisanog položaja, gosp. urednice, ne možemo da riskiramo držati ni glasilo *Naš Gias“, već moramo, da ga posudili jemo od bilo koga ili cl a na čas kriomice prije izručenja poguiamo njegov sadržaj. — Ostajem s veleštova-njem S, KOVIC: Sodna pisarna. V nedeljo, 14. t. m. ima društvo sodnih pisarniških in zemljiškoknjižnih uradnikov svoj redni obči zbor. Dolžnost vsakega tovariša je. da se tega zbora udeleži. Ne gre le za golo popolnitev odbora, gre za več. Treba je, da se tovariši med »eboj dogovore, kaj hočejo in česa nočejo. Govoriti bo treba po našem mnenju na vsak način o preuredbi sodne pisarne. Službena pragmatika sama je v tako tesni zvezi s to preuredbo. da povoljna rešitev zadnje brez korenite preuredbe prve ni mogoča. Pri tem pa je sodelovanje vseh, ki žele koristi stvari in sebi, neobhodno potrebno. Odbor sam ne zmore vsega. Treba delati vsakemu. Več glav več ve! Vsi vse, Posameznik Ic nekaj, vsega nihče in naj si je v odboru ali ne. Treba je predlogov, nasvetov od vsakega in vseh. Izbrati najboljše, napraviti načrt, to naj bi bila naloga odbora oziroma v to izvoljenega odseka. Le na ta način se da napraviti kaj. kar bi se moralo vpoštevati in bi rodilo uspeh za vse. Pri delu ne sodelovati in napravljeno kritikovati ni težko; zabavljati, zakaj se tega in tega ni napravilo. zakaj se je napravilo tako in ne drugače — bolje, ne pa povedati, kako naj bi se naredilo bolje, to ni umetnost. Jo zna vsak. Delo prepuščati drugim, včasih pozabavljati, je sicer prav ko-^odno, lahko, a častno ni! Zgodi se to največkrat od onih, ki se za društvo sPloh ne brigajo, ki stoje ob strani, pre-buščajoči delo in odgovornost drugim, se pa zahtevajo ie sadove uspehov dela drugih in pravico kritike. To se ^ora nehati! Mislimo, da je pred vsem dolžnost vsakega, da pripada organizaciji, podpira gmotno in z sodelovanjem, dako koristi celokupnosti in sebi. Pasivnost ne koristi nikjer in nikomur, temveč le nesebično in vztrajno delo. Tega pa je loi,iko in tako raznolikega, da bodo vsi °ni._ki jih danes ni v naših vrstah, imeli Prilike več kot dovolj, dokazati, če to de o opravijo, da znajo delati in sicer v?l>e delati kot tisti, ki so delali doslej, P’ Pa se tudi v bodoče delu nc bodo odtegnili. Tedaj tovariši, proč s pasivnostjo, }’S| v društvo, vsi rta delo, vsak za vse ln s tein zase! Druga dolžnost vsakega tovariša pa m yVSi naroči naše stanovsko glasilo )‘'Nn? ^lns". Program lista je znan. Odo-ga mora vsak. Le čuditi se mo-da je sploh mogoče, da se Še dobe r,«u nami tovariši, ki iih ,.Naš Glas“ ne šteje med svoje naročnike. Povdarjamo, da je to naše glasilo, ki naj zastopa naše interese in da je dolžnost vsakega tovariša storiti vse, da se to glasilo okrepi, postane močno in na vse strani neodvisno. Naj ga ne bo med nami tovariša, ki bi ne bil njegov naročnik. Žal, da temu ni tako! Lepo število tovarišev ne smatra za potrebno, podpirati list. Ne zavedajo se, da s tem škodujejo celokupnosti in sebi. List mora uspevati in bo uspeval le tedaj, če bo gmotno dobro podprt. Podpira ga, kdor ga naroči, plača malenkostno naročnino, mu pridobiva n ovili naročnikov, pridno dopisuje in zbira prispevke za tiskovni sklad. Poznamo tovariše. ki so z veliko vnemo plačevali „Oratzer Tagblatt", „Tagespost“ in z navdušenjem nosili po žepih te in druge take grobokope našega naroda, ki pa danes ne smatrajo potrebnim, podpirati naše domače stanovsko glasilo, kojega namen je, koristiti vsem državnim nameščencem. Takih „Dollinscheggov", ki bi še danes zaljubljeno pogledovali preko naših severnih mej. med seboj trpeti ne smemo, trpeli ne bomo in si bomo šteli v našo narodno in državne dolžnost pomagati jim, da spravijo tja, kamor jih morda vleče srce. tudi svoje želodce. Neopravdani porez na J. N-e. * Naredbom povjerjenika za socijalnu skrb od 24. novembra 1918, br. 93., obvezani su uz ostale službodavce, koji imadu kod okružne blagajne za osiguranje radnika, osigurati svoju služinčad i radno osoblje, takodjer i javni namješteniki, da osiguraju svoju služinčad kod Lste blagajne. Banskom su naredbom od 19. septembra 1919, br. 5888, soc pol. izmijenjene neke ustanove closadanjih propisa. U glavnom u »povišemu« osigurnine. Dok je primjerice pc prijašnjoj naredbi službo-davac plaćao za služavku, kojoj je davao na mjesec K 80 uz. stan i branu, morao za nju platiti osigurnine mjesečno K 9.45, morao po kasnijoj naredbi plaćati K 12.69, to jest preko jedna šestina iznosa njezine mjesečne plaće, a tc čini na godinu više od K ISO, doduše za današnje prilike »malenkost«, kazati će tkogod. Jest malenkost, za ratne dobitnike, verižne trgovce, švercere i svakaku drugu čeljad, ali za javno namješteništvo je isto osjetljiv i neopravdan teret. Da, odgovoreno mi je jednoć na spomenutoj blagajni: Polovinu toga iznosa ima da plati služavka sama. Jest, ona će to platiti, ali opet iz kese službodavčeve. jer će joj za ta iznos morati povisiti plaću. Lahko Je trgovcu, obrtniku, tvorničaru i sličnim službodavcima i veću osigurninu plaćati, jer si on to odmah i više struko nadomjesti. A pitam kako će si J. N. taj manjak nadomjestiti? Uzeo sam gore kao primier samo plaću od K 80. što je u ostalom danas već velika rijeclkost. jer najobičnija služavka, koja jedva kakav kućni posao hoće da razumije, traži barem 100—120 K. Ne govorim ovdje o kuharicama — na takav _ luksus r i jedko koji .1. N. smije da pomisli, nego o običnim služkinjama, koje je primoran J. N. sa malo većom obitelju da drži. Nisam n principu protiv osiguranja naše služinčadi, dapače je to vrlo potrebna socijalna uredba, nn — okrenimo sada stvar, tko osigurava nas J. N—e. za slučaj bolesti? — Istina, na predstavku »Udruge javnih činovnika« u Zagrebu od 7. maja 1919, podnesenu povjereničtv« zem. vlade za zdravstvo, odgovorila je zem. vlada, da »dozvoljava načelno u svakom obzira vrijednom slučaju«, kada zem. činovnici zamole pogodnost u plaćanju opskrbnine u javnim bolnicama. Dozvoljava se pače bezplatna opskrba u — trećem razredu! Dočim se pogodovna opskrba za drugi i prvi razred mora u svakom slučaju tek zamoliti i potreba obrazložiti, jer da tobože zem. sredstva nedopuštaju da se redovno čini — ta tko ide u bolnicu od objesti! Služavka ima a priori pravo bezodvlačno na bezn platnu opskrbu u bolnici, a njezin službo-đavac J. N. koji je za nju tu opskrbu platio, mora tek moliti i trčkarati od Policija cio Pilata, te obrazlagati svim i svačim, da mu se dozvoli tek pogodnost pr* voga Ili drugoga razreda, ako neće đtt bude u istoj sobi sa svojom služavkom, jer njega njegov službodavac — zemlja, kojoj služi, ne mora osigurati za sluča] bolesti, kojoj je takodjer često uzrok njegovo zvanje i rad za zemljo i narod! — Napokon još nešto. Poznato je, da se naš narod i slojevi pučanstva, iz kojih se regrutiraju služavke, boje bolnice kao vrag tamjana, te će radje prije otići kući na pol mrtva služavka, nego da ide u bolnicu. A savjestna će i inteligentna domaćica i sama, već zbog osobnog interesa paziti, da joj njezina pomoćnica ne oboli, ako ustreba i sama ju liječiti i njegovati. Tako otpada samo maleni postotak na one, koje zaista izrabe uplaćenu osigurninu. A sav onai ostali postotak, koji je vrlo velik, dužni su takodjer J. N. do-prinašati, a korist ima od toga Bog zna tko?! Apeliram stoga ovim putem na pozvane faktore, da se skine sa J. N-a ovaj po njih skroz neopravdani teret ili da se barem znatno snizi na 1—2 K mjesečno, što bi napokon svaki rado doprinjeo. a bilo bi potpuno dosta za postignuće svrhe. — Kroz 26 god., što držim u kući služavku, a bilo ih je barem 10, nisam ni fi-lira potrošio na njihovu bolest, niti je koja bila u bolnici na tudji teret, a takovih slučajeva ima vrlo mnogo. Ako je pako u istinu krivnjom slr.žbodavca služavka oboljela, što će u ostalom svaki liječnik moći ustanoviti, to ga već sama savjest, a na koncu i oblasti mogu prisiliti na nošenje bolničkih troškova one osobe, knja mu je svoje zdravlje žrtvovala. _____________________Javni namještenHL JOSIP BARAC (Split): Noy;ne. Dobro gledaj stolni svoje, i staraj se za stada svoja. Solomun 27, 2$, Credat Judaeus Apella! Horac S. I, & Posetih vam danas Narodnu Mehanu, da novine čitam pomno po tenanu, da mirisnem cveće narodnih trofeja,, političkih zvezda, džina, korifeja što se danas krile po našemu nebu. Premci Paladinki, Jupitru i Febu. _ _ . Sto nam svetlost, znanje i poštenje đele i nad srećom bdiju Otadžbine cele! Čitam, vrtim, šaram i belešEfe mećem, iz novine jedne u drugu vam krećem, svuda šušte vidim psovke i rugobe, lupeštva i kletve, klevete i zlobe! Menjam lampu, stupce, mećem naočale. ai vam nadjeni opet pogrde i jate! U zadnju kg mašim Dijogenske sveće, ne bil s njome bio zahvalnije sreće: Lopovi, kalaši, nitkovi i vuci, haramije, lašci. žderčine, hajduci, ć-inovnici, skoti, narodni derači, uhode, kuluci, hulje opadači: Jedne stranke sveci, drugoj sn proklecT, razbojnici prve, u drugoj su sveci! Al čestiti ljudi neće, da nam lažu: Narod naš je pošten! Sto novine kažu?! J, T r.: Kam? iV zadajem času se vse češče pojavlja vprašanje, v kateri stranki naj se organizira uradništvo. Tudi v tem listu se je to vprašanje obravnavalo; če srečno, to bomo videli. Ta članek noče biti polemika z razmotrivanii gg. Kremena in Kremžarja v zadnji številki tega lista. Moj namen je le in edino to, da opozorim, da ne gre, da bi uradništvo kot skupina in stan izbiralo med strankami svoj ulinjak po ugodnosti, ki jih stranke urad-ništvii obetajo. Ce bi bile obljube strank »radništvu kriterij za izbiro političnega .prepričanja, potem bi postalo uradništvo politična vlačuga, služeča danes enemu, .jutri drugemu, kdor več da. Da uradništvo kaj takega noče postati, je jasno. Zato pa tudi programov raznih političnih strank ne smo presojati po tern, kakšno stališče zavzamejo glede u radništva, kaj uradništvu nudijo in s čim mn jamčilo za izpolnitev obljub. Človek ne sme biti, posebno v političnem oziru ne, samo materijalist. Uradnik pa se posebno ne, ker ima vsled šol in študij tako izjemno stališče med stanovi, da le njegova dolžnost, da jim je v nravnosti in kulturi učitelj, ne pa zvodnik. Hočem reči. da mora uradnika in posebno njega voditi v razmišljanju o političnih strankah in niihovih programih ne samo obzir na sedanjost, temveč tudi skrb za bodoče rodove, ne samo materijalizam, temveč tudi idealizem, boljše povedano: ne samo skleda, temveč tudi ideja. Mnenja sem, 'da uradnik, ki se čuti s Kremenom tako vzvišenega nad delavcem, ne sme biti v idealizmu za niim in pod nfim! Ako vodijo delavske bataljone težnje po lepši bodočnost? zanamskib generacij. potem tudi uradnik ne sme mislit? samo na sedanjost, temveč tudi na prf-hodniost potomcev svrmh otrok. Z dragimi besedami: Tudi uradnik mora izbirati med političnimi strankami po tem, kni hoče stranka glasom svojega programa, — ki ni mrtva teorija, temveč živo življenje bodočnosti kot vse teorije! Kai hoče stranka storiti za bodočnost in kakšno hoče, da naj bo življenje, če že ne naše pa vsaj bodoče dražbe. Kdor hoče, da naj družba šc nadalje obstoja iz kast, pojde za Kremenom, ki ne vidi nikjer brezpravnosti, samo enakopravnost povsod, obenem in v istem hipu pa že sam svoj stan višjih kategorij, duševni kapital, stavi nad nižje kategorije, duševni proletarijat, zadaj tam nekje pa je delavec; kdor pa hoče, da bo iz vseh teh ljudi ena družba, koji člani si bodo bratsko podajali roke, razdeljevali delo po nagnjenju in zmožnosti iu ustvarjali življenje, ki ne bo poznalo zlatih ovratnikov, temveč le medsebojno spošteva- i nje in uvidevnost, ta pojde pa za nar. so-cijalistično stranko. Pregovarjati koga, posebno pa uradnika, ki ima sam popolno zmožnost kritične presoje, kam naj gre: jc pa neokusno. Mušic enodnevnic ne potrebuje nobena stranka. Duhovi. Naši članki in notice, ki bičajo razmere pri carinarnah, so „Domovini11 neljubi. dasi priznava, da so ji krivice znane. Ni ji prav, da se o razmerah, ki jih čutijo z vsemi svojimi posledicami, ne le stranke in razna transportna podjetja, temveč predvsem i naši carinarji, razpravlja v našem listu. Vsa neljuba razkritja o že dovršenih protekcijah in stalno se ponavljajočih zapostavljanjih. in drugih gorostasnostih bi bila gotovo izostala, če bi se bila vpo-števala enakopravnost in če se ne bi uveljavljala samovoljnost gotovih faktorjev, ki netč namenoma nezadovoljnost med slovenskim in hrvatskim delom ca-rinarjev. Da bi pa k vsem gorostasnostim, batinam in brcam potrpežljivo molčali, ker so pristno „jugoslovanske", tega naj se pa od njih ne pričakuje. Hočemo res demokratsko, pravično in napredno Jugoslavijo; absolutizem, reakcijonarstvo in srednjeveško uveljavljanje zastarelih in naš napredek uničujočih sistemov pa energično zavračamo. Iz golega samozataie-vanja očitnih krivic, ki povzročajo moralno in gmotno propast naših carinarjev. ne moremo zamolčati, zaradi sistema, ki je v toliko kvar državi, državljanom in prometu, ne bomo molčali, dasi se nam očita „dunajski duh“. Vprašamo le neprijatelje „tega duha“: Kak „duh“ je to. da mora oženjen uradnik oditi s svojega stalnega mesta, živeti ločen od svoje družine, a na njegovo mesto sedi več mladih samcev? Tozadevne prošnje učinkujejo ravno nasprotno. Uradnik A se premesti iz L, v M„ uradnik B iz M- v I.„ oba sta očeta mnogobrojne družine. Ker nihče ne more najti stanovanja na novem službenem mestu, prosita, da se premestitev prekliče, s čimer bi bilo lahkotno obema ugodeno. Nalašč ne! Živita ločeno od svojih družin! In taki primeri niso redki. Dogodilo se ie že večkrat, da so bili dražinski očetje tekom pol leta brez pravnega in pravega povoda imperativno tudi že dvakrat premeščeni, samci so pa ostali na svojih mestih. Kako to gmotno uničuje prizadete, je pač jasno. Prošnje, intervencije in resolucije so glas vpijj-čega v puščavi. Rešitve ne doživel Kako zaupanje naj ima pod takimi okolnostmi uradnik do uprave?!? Kak „duh“ je to, da uradniki ne dobe nikakih doklad za vršitev nočne službe, ko je vendar znano, da je taka služba mnogo napornejša? Kak „duh" je. dalje, da se za večdnevno spremljanje in revizijo vlakov med vožnjo dobe pristojbine, ki zadostujejo komaj za enkratno kosilo, a da čakajo uradniki »uto co I 7”a, Ovo^' iii 99* ■M iisn vsakovrstno bSaio, obl«ko domsSe acrHo (poillja pa l*lo na dom) ovratnika, zaposfe ni<« in srajco t« f »varna IOS. REICH Paljans’ii nasipi ---•*♦ Paiteka Marsova ulita l Podružnico: MAmaOR - NOVO MESTO. ■OKEvEia 59 Balkan66 S ££ trgovska, spedicijsk« komisijska d. d. Ljubljana, Danajska cesta št. 33. Mednarodni prevozi. Špedicije vseh vrst Zacarinjenje. Selitve Nabiralni vozi na vse strani. Javno skladišče z lastnim železniškim tirom Reekspedicije itd. itd. Brzojavi: „BALKANSPED Interurbau telefon 306. ■z'1: r.3 'tum 10 4 Specijalna H mndvn m športna !rtjovina :: ta gospode m dečlce J. KETTE, Ljubljana Franca Jožefa cesta S. Prva u^oslovamka zlatarska delavnica Alojzij PsKhS Šelenbu gova ul. 6. Kupujem staro cSaio ta srebro po najvišjih conah, priporočam veliko zalogo zlatnine, srebrnine, ur, briljantov itd. - Vsa popravila io nova nela se izvršujejo v lastni delavnici točno in solidno. — Kupujem staro zlato in srebro, istotako briljant« in diamanta. »0 -# im .[eiirai 19-3 se prlporožn za tnnogo-brojen obisk. Pristna kava, cena in solidna postrežba. Stefan Mikolič kavarn ar Ljubljana - - Sv. Petra nasip. Drogerija IDRIJA* Fotonunufiktura K_3 P rfumerija V B. Cvaneara Ljubljan*-.. Selenburgova ul. 5. Društvo drž uslužbencev kraljestva Srbov, Hrvatov in Slovencev za slov ozemlje v Ljubljani. Tiska Učiteljska tiskarna v Ljubljani. — Odgovorni urednik Makao Daka.