OCENE / RECENSIONI / REVIEWS, 409-420
Meri Kimčič: OD POŠASTI NAS SPASI. Utjecaj osmanske opasnosti i kužnih
epidemija na ikonografiju zavjetnih slika. Primjer Splita i Trogira u XV. i XVI.
stolječu. Zagreb, Srednja Europa, 2008, 214 str.
Uz dokumentarna i narativna vrela, ona vizualna presudna su za razma-tranje širega konteksta prošle zbilje.
Taj je kontekst, medu ostalim, predmet istraživanja raznih znanstvenih poddis-ciplina kulturne povijesti, povijesti mentaliteta, povijesti svakodnevlja, simboličke antropologije, a ponajprije ikonografije, kao sinergije povijesti i povijesti umjetnosti. Upravo se ikono-grafskom analizom odabranih splitskih i trogirskih zavjetnih slika XV. i XVI. stolječa bavi Meri Kunčič. Njezina monografija plod je višegodišnjeg istraži-vačkog rada (magistarska radnja, predavanja na medunarodnim znanstvenim skupovima te više članaka, Hrvatska revija, 2002; Croatica Christiana periodica 2005; Kolo, 2006), a valja naglasiti i da je jedna od rijetkih koja sustavno istražuje ikonografski sadržaj kasnosrednjovjekovnih i ranonovovje-kovnih zavjetnih slika istočnojadranske obale.
Uvodno valja istaknuti da se u ovom prikazu monografju ponajprije promatra iz
historiografskoga aspekta. Usputno se može primijetit daje autoričina analiza u duhu ikonografske tradicije koju je uspostavio E. Panofsky. Monografija je strukturalno i sadržajno pregledna, podijeljena u četiri cjeline s poglavljima i potpoglavljima, a s utvrdenim modelima, metodološki zasnovana na relevantnoj inozemnoj ikonograf-skoj i hrvatskoj historiografskoj literaturi.
Nakon uvodnih razmatranja (Predgovor i Uvod, 9-13), iznijet je pregled upo-trijebljenih vrela, pisanih (14-35) i vizualnih (36-39), pri čemu su neka potanje komentirana. U pregledu relevantne literature (Historiografija o votivnom slikarstvu, 40-46) posebice se istaknulo da se u Hrvatskoj ikonografija votivnoga slikarstva slabo istraživala, a izdvajaju se relevantne študije Z. Demori-Staničič, I. Prijatelj— Pavičič, E. Hilje i A. Kisič.
409
OCENE / RECENSIONI / REVIEWS, 409-420
U drugoj cjelini u nekoliko poglavlja, opisane su opče povijesne prilike na istoč-nojadranskoj obali u XV. i XVI. stolječu (47-53), osobito društvene i gospodarske posljedice tadašnjih učestalih osmanlijskih napada (54-63) te opetovanih kužnih epidemija (63-73) u Splitu i Trogiru.
U središnjem dijelu autorica je definirala zavjetno slikarstvo (Votivne /zavjetne/ slike - definicija, 74-81), zasnovano na "vjeri i nadi u djelotvornost neke nadnaravne moči na dobrobit vjernika" (75). Navela je osnovne ikonografske elemente votivnih slika (formula, prikazi naručitelja slike i sveča zaštitnika), a napose upozorila da pri istraživanju prednost daje psihološkom učinku tih slika, sukladno vrjednovanju L. Kriss-Rettenbecka (praesentatio, promulgatio, dedicatio). Potom se analizirao ikonografski program osam zavjetnih slika (Votivne slike Trogira i Splita s prikazima likova Bogorodice i svetaca kao zaštitnika od kužnih epidemija i Osmanlija, 82-123). Rijec je o trogirskim poliptisima Blaža Jurjeva Trogiranina Bogorodica s Djetetom i svecima (crkva sv. Ivana Krstitelja; 82-93), Sv. Katarina Sijenska sa svecima (crkva sv. Dominika; 94-99) i Sv. Jakov sa svecima (bratimska crkva sv. Jakova na Čiovu; 99-107), zatim oltarnim slikama Bogorodica s Djetetom i svecima (crkva sv. Kuzme i Damjana, danas u trogirskoj katedrali sv. Lovre; 107-112), radu nepoznatoga autora, te Bogorodica s Djetetom, sv. Rokom i sv. Sebastjanom (crkve sv. Mihovila, sv. Petra, danas trogirska katedrala; 112-123), koju dio struke pripisuje Lorenzu Luzzu. Pritom je pozornost posebice posvečena sveži povijesnih okolnosti s odabirom tema i prikazom pojedine slike. Analizi svake slike autorica je pristupila sličnim metodološkim postupkom. Tako su se naveli podaci o slikaru, vremenu nastanka slike, naručitelju, prostoru smještaja slika i razmotrilo religiozno značenje pojedinoga prikazanoga sveča s obzirom na tadašnju pobožnost i na povijesna zbivanja (osobito se naglasila svetačka anti-peste uloga i protekcija u borbama s nevjernicima). Sukladno tom značenju iznijeli su se i bitni hagiografski detalji života svetaca.
U nastavku se pozornost usredotočila na zavjetne prikaze Djevice Marije (Djevi-ca Marija kao zaštitnica od kuge i Osmanlija, 124-160). Ponajprije se prikazao razvoj kasnosrednjovjekonoga i ranonovovjekovnoga kulta Bogorodice, posebice kultova Bogorodice od presvetog ružarija (128-129, 157-159) i Bogorodice zaštit-nice (137-143). Istodobno se opisao i utjecaj toga razvoja na prikaz Bogorodice u sakralnom slikarstvu te popularizacija prikazivanja na istočnojadranskom prostoru kao anti-peste
pantskoj bitki - i kao antiosmanlijske zaštitnice (128-134). U tom je kontekstu autorica i upozorila da su dosadašnje ikonografske analize votivnih slika s prikazom Djevice Marije, izuzev nekoliko slučajeva, preopčenito objašnjavale vrijeme i razloge njihovoga nastanka, ponajprije zbog neprimjernoga konzultiranja pisanih vrela. To je autorica zorno pokazala razrješujuči ikonografskom analizom dataciju izrade triju oltarnih slika (135-160), Bogorodica zaštitnica (franjevačka crkva sv. Antuna
410
OCENE / RECENSION! / REVIEWS, 409-420
na Poljudu u Splitu) rad Benedetta Diane, Gospa od Pojišana (istoimena splitska crkva), nepoznatoga autora, te Gospa od ružarija (crkva sv. Dominika u Trogiru), Giovannija Battiste Argentija.
U Zaključku (161-165) se sažimlju najbitnije ideje te istice daje dalmatinsko kasnosrednjovjekovno i ranonovovjekovno zavjetno slikarstvo pratilo suvremene europske trendove s nekim posebnosti, napose u izboru prikazanih svetaca, s obzirom na tadašnje društveno-političke prilike. Posredno se ukazuje i na potrebu daljnjih ikonografskih istraživanja.
Potom slijedi pregled vrela i literature (167-178), kazala osoba, mjesta i predmeta (179-204) te bilješka o autorici (205). U prilogu se pak nalaze reprodukcije analiziranih slika (207-214).
Autoričino istraživanje, gledano iz historiografskoga aspekta, vrijedan je prilog poznavanju povijesti svakodnevice i mentaliteta Trogira i Splita u XV. i XVI. sto-lječu. Dapače, interdisciplinarno istraživanje u prvi plan posreduje Zeitgeist sadržaja slike. Tako slika postaje mediji, koji vještom analizom pruža uvid u brojne sva-kodnevne brige i bojazni maloga čovjeka te njegov utjecaj k nadnaravnoj pomoči, ali istodobno otkriva i šire nakane svjetovnih oblasti prošloga doba. Za očekivati je da če autorica u budučnosti prostorno proširiti istraživanja. Najposlije, zbog zanimlji-vosti teme i "pitkosti" njezine prezentacije, monografija je osobito pristupačna i širem, nestručnom citateljstvu.
Ivan Majnarič
Pietro Kandier. CENNI AL FORESTIERO CHE VISITA PARENZO.
Trieste, Edizioni Italo Svevo, Collana Reprint, 2007 (originale 1854), pp. 46
Ricordo un'esortazione di alcuni anni fa dello stimatissimo e prematuramente scomparso prof. Arduino Agnelli, che invitava alla rilettura del passato e ad una ri-visitazione delle fonti storiche e degli studi storici giá pubblicati. Le forze storiche nuove ci sono, le fonti pure. Ed e seguendo l'Agnelli-pensiero che mi e capitato tra le mani questo libricino interessante, uno studio del 1845, messo nuovamente a di-sposizione degli storici alcuni mesi fa a cura delle Edizioni Italo Svevo, con una ristampa dell'opera.
Si tratta di un libretto interessante, di poche decine di pagine, che ripercorre la storia di Parenzo dall'antichitá agli inizi del XIX secolo, colmo di notizie storiche, storico-artistiche ed archeologiche, che ripercorre e riassume un po' tutte le indagini storico-scientifiche ed archeologiche su Parenzo, fino all'atto della sua uscita dalle stampe, il 1845.
411