KONCEPTI REGIONALIZAaJE * Krežimir Papič IZVLTČEK UDK 911.6 Podana so splošna teoretična izhodišča za ne geografske in geografske koncepte regionalizacije. ABSTRACT UDC 911.6 REGIONALIZATION CONCEPTS General starting-points of theoretical concepts of regionalization for geographic and nongeographic purposes are presented. Regionalizacija predstavlja jedan od važnih zadataka geografskog proučevanja, ali isto tako sredstvo i metodu regionalne ekonomske politike. Zato se s razlogom može utvrditi da se naučno i aplikativno značenje regionalizacije ne dovodi u pitanje, jer je očigledno da živimo u vremenu povečanog interesa za regionalizaciju i regionalnu problematiku uop-če. Istovremeno se mora upozoriti na teškoče u vezi s kriterijima, prin-cipima ili konceptima regionalizacije, koji nisu do kraja razradjeni, sas-vim ujednačeni, lako primenljivi niti opče prihvačeni pa problem regionalizacije sam po sebi nije prost več naprotiv i teorijski i praktično još uvijek veoma složen. U tom smislu i ovaj kratki osvrt na koncepte regionalizacije pokazuje nam s jedne strane, svu raznolikost koncepta, njihove prednosti i ne-dostatke, a s druge strane, dileme pred kojima se nalaze svi oni koji pristupaju regionalizaciji odredjenog prostora. Za ilustraciju je do-voljno reči to da još nemamo naučno-utemeljene, opče prihvačene i u društveno-ekonomskoj praksi verificirane regionalizacije naše zemlje. U cilju sistematizacije, izloženi koncepti regionalizacije su uvjetno po-dijeljeni na tri grupe: negeografski, geografski i ekonomsko-geografski koncepti regionalizacije. * Dr., red. univ. prof. , Ekonomski fakultet, Univerzitet u Sarajevu, 71000 Sarajevo, Trg oslobodjenja 1. - 80 - K. Papič__Koncepti . . . - 81 - 1. Negeografski koncepti regionalizacije a/ Koncept adminfstrativnih regija. Ovaj koncept se zasniva na pokušaju poistovječivanja regija s postoječom političko-teritorijalnom podjelom zemlje na manje ili veče cjeline. Uko-liko se radi o dovoljno velikim i zaista zaokruženim teritorijama s geografskog i društveno-ekonomskog gledišta, takav koncept cesto i nije loš, ali je veoma nepodesan kad takve podudarnosti nema. Tako npr. suviše male prostorne jedinice (opčine, srezovi) ne bi se mogle tretirati kao regije, a kod onih večih prostornih jedinica pitanje je da li stvarno obu-hvačaju prirodno i privredno zaokružene cjeline koje bi se mogle smatrati regijama. U nedostatku solidno izvedene i prihvačene regionalizacije, u nas su ulogu takvih regija preuzimali raniji srezovi, okruzi i oblasti. U novi-je doba tu ulogu na dijelu državnog teritorija imaju na odredjeni način područja regionalnih (ili osnovnih ili medjuopčinskih) privrednih komora, koja obuhvačaju više bliskih opčina i predstavljaju oblik udruživanja privrednih organizacija na odredjenom prostoru. Sličnu takvu funkciju, ta-mo gdje su na samoupravnim osnovama konstituirane, trna ju i regionalne zajednice opčina. Naime, ovako izdvojena komorska područja ili regionalne zajednice u društveno-ekonomskoj i planerskoj praksi cesto se smatraji} i imenuju regijama ili regionima republike, a pogotovo tamo gdje se prostorno podudaraju. (Vrišer, 1968, 1978, Papič, 1985). b/ Koncept tehničkih regija. Ovaj koncept regije je raširen u krugovima tehničkih stručnjaka i cesto predstavlja dio planskog postupka u determiniranju prostornih okvira za izvodjenje velikih projekata. On podrazumijeva regije koje obuhvačaju takav prostor zemljine površine ili odredjene zemlje, na ko-jem se za krači ili duži vremenski period izvode odredjeni zahvati sirih razmjera. Takve su npr. prostorne cjeline na kojima se vrše krup-ni i najčešče kompleksni radovi u vezi s melioracijom, vodosnabdije-vanjem, energetskim koristenjem voda, saobračajnim rješenjima i slično. K. Papič__Koncepti ... - 82 - Klasičan primjer za to je TVA sistem u SAD, a u nas Dunav-Tisa-Dunav, uredjenje sliva Save ili Morave, energetsko iskorištavanje Drine, itd. Tako ustanovljene regije su izrazito praktičnog značenja i njima se ne može pripisati veči značaj za regionalizaciju osim u onim slučajevima kad se regionalno planiranje veže za takve projekte koji stvaraju traj-niju osnovu za regionalizaciju. (Vrišer, 1968, 1978). c/ Koncept historijskih regija. Ovaj koncept se zasniva na poistovječivanju regija s historijskim pokrajinama koje su se sve do danas više ili manje očuvale u svijesti ljudi i u svojim prostornim okvirima, unatoč brojnih političko-teritbrijalnih izmjena i opče socio-ekonomske transformacije zemalja. Neke od tih historijskih pokrajina i sada se skladno uklapaju u aktualno izvedenu regionalizaciju državnog prostora, druge su bile važan i nezaobilazan faktor u formiranju suvremenih regija, a treče su podijeljene izmedju više regija i izgubile svoju cjelovitost i historijske granice. Tako su u nekim zemljama historijske pokrajine i danas krupne politič-ko-teritorijalne cjeline i s funkcijom makroregija (Engleska, Škotska, Vels, Vojvodina, Črna Gora), u drugim zemljama su to priznate ekonomske regije (Lorena, Alzas, Hercegovina, Dalmacija), a u ostalim su to historijski izdvojeni i prepoznatljivi prostori i pojmovi (Saksoni -ja, Tiringija, Banat, Istra, Sandžak) (Vrišer, 1968, 1978, Dolfus, 1970). 2. Geografski koncepti regionalizacije a/ Koncept prirodnih regija. Prirodna regija je jedan od najstarijih i najviše korištenih geografskih pojmova. Ona podrazumijeva determinirajuSu ulogu prirodnih (fizičkih) elemenata u diferenciranju i organizaciji prostora. Prirodna regija je prema tome "dio zemaljskog prostora čije jedinstvo proizlazi iz posredovanja jedino fizičkih (ili prirodnih) elemenata". (A. Cholley). U tom K. Papič_Koncepti ... - »3 - smislu se i regionalizacija po ovom konceptu oslanja na veče ili manje prirodne cjeline koje imaju iste ili slične reljefne, klimatske, hidrograf-ske ili biogeografske osobine. To može biti jedan hidrografeki bazen, planinski sistem ili pak prirodna regija kojoj glavni pečat daje klima. Takva prirodna regija može pokrivati i milione kvadratnih kilometara kao što je Sahara, ali i nekolike desetina kvadratnih kilometara kao što je neka manja močvarna regija. lako je imao i drugih pristalica, ovakav koncept regionalizacije je rani-je smatran izrazito geografskim, jer se razvio u okviru geografije i od strane geografa. Danas je ovaj koncept teško primjenljiv zbog bar dva razloga. Prvi je taj, što čisto prirodnih regija skoro i da nema više pa i "taj pojam postaje sasvim nerealan i jako apstraktan" (Ilešič, 1979). Drugi je razlog taj, što se djelovanje i dometi prirodnih elemenata najčešče ne podudaraju s djelovanjem i dometima socio-ekonomskih faktora. Zato "prirodna regija ne nudi sasvim zadovoljavajuči okvir za stvaranje prave predstave o jednoj realno postoječoj, aktivnoj i razvoj-noj cjelini" (George, 1970, Vrišer, 1968, 1978, Ilešič, 1970. Dolfus, 1970). b/ Koncept fizionomskih regija. Za regije po ovom konceptu najkoncizniju definiciju je dao poznati fran-cuski geograf, a glasi: "Regija odgovara podničju rasprostiranja odredjenog pejzaža" (M. Sorre). Prema tome, taj koncept se u biti oslanja na elemente prirodne osnove, tačnije transformirane prirodne osnove, jer se pri tom uzimaju u obzir i intervencije društvenih faktora u prostoru. Drugim riječima, izdvajanje regija po ovom konceptu se ne može ograničiti samo na jednu grupu komponenata prostornog kompleksa, t. j. samo na elemente prirodne osnove ili samo na društvene faktore. Tok kombinacija elemenata prirodne osnove i društvenih faktora pruža osnovu za izdvajanje regija po ovom konceptu. K. Papič_ Koncepti ' ... - 84 - U tom smislu, osnovni sintetički pokazatelj svih komponenata odredjenog prostornog kompleksa jest njegov izgled ili geografska fizionomija. Iz toga se onda izvlači logični zaključak: ako je geografska fizionomija. odražena u pejzažu, osnovni sintetički pokazatelj, onda izmedju fi-zionomske pejzažne homogenosti i geografske homogenosti nema razlike. Zbog toga se ovako izdvojene fizionomske (homogene) regije pone-kad i nazivaju geografskim (homogenim) regijama, a izdvajanje prostornih kompleksa po tom konceptu - geografskom regionalizacijom, za razliku od bitno različite ekonomske regionalizacije. (Vrišer, 1968, 1978. Ilešič, 1979, Rogič, 1963, 1970, Dolfus, 1970). 3. Ekonomsko -¦ geografski koncepti regionalizacije a/ Koncept ekoloških ili potencijalnih regija. Ovaj koncept je bio cesto zastupljen u geografiji, a nastao je u pokušaju da se povežu prirodno-geografski i ekonomsko-geografski kriteriji regionalizacije. Rezultat toga je bio poistovječivanje prirodno-geografskih s ekonomsko-geografskim regijama. Taj koncept podrazumijeva izdvajanje ekonomsko-geografskih regija prema upotrebljivosti prirodnih uvjeta i izvora za privredu. Prema tome, ekonomsko-geografska regija bila bi prostor koji ima iste ili slične prirodne uvjete i izvore za privredni razvoj. Otud i naziv: ekološke ili potencijalne regije. Medjutim, danas je sasvim očigledno da taj koncept nije ekonomsko-geografski (ekonomski), jer u stvari nista ne kazuje o privredi regije več samo o prirodnoj osnovi (potencijalima) za njenu privredu. Zbog toga regije izdvojene po ovom konceptu, premda uključuju ocjenu ekonomske upotrebljivosti prostora, ne možemo smatrati ekonomsko-geografskim (ekonomskim) regijama več jednostavno prirodnogeografskim ili regijama s homogenim prirodnim uvjetima (Ilešič, 1979, Vrišer. 1978). b/ Koncept homogenih ekonomskih regija. Ovaj koncept je istovremeno najklasičniji i najjednostavniji te je dobro K. Papič_ Konceptr ... - 85 - poznat geografima i'ekonomistima. On podrazumijeva homogenost proizvodnje pa bi regije izdvojene po ovom konceptu bile područja s jed-nakom ili sličnom proizvodnjom ili socio-ekonomskom strukturom. Pri tom pojedini dijelovi regije pokazuju maksimum zajedničkih osobina i u isto vrijeme maksimum razlika prema susjednim regijama. Na toj osnovi, homogene ekonomske regije u širem smislu bile bi: rudarske regije, industrijske regije, agrarne regije idr. , a u užem smislu: metalurške regije, žitarske regije, vinogradarske regije idr. Koncept homogenih ekonomskih regija ima svojih prednosti i nedostata-ka. Prije svega on izgleda jednoštavan, a zatim odgovara ponajprije za zemlje manje razvijene s pretežno agrarnom privrednom stmikturom, gdje se može vrlo lako uočiti homogenost proizvodnje kao odraz homogenosti prirodnih uvjeta. Nedostaci su slijedeči:prvo, ovako izdvojene regije sve manje odgovaraju pravim i komplesnim ekonomskim regijama; drugo, pojam homogenosti je vrlo relativan jer je jedna regija homogena u pogledu prihvačenog kriterija,ali Je heterogena u pogledu niza drugih kriterija; i treče, u razvijenim zemljama, gdje je ekonomska i prostorna struktura složenija, teško je govoriti o uspješnoj primjeni ovog koncepta (Uešič, 1979, Vrišer, 1969, 1978, Beguin, 1963, Bere-zowski, 1962, 1967, BoudeviUe, 1961). c/ Koncept planskih regija. Ovaj koncept poznaju i prihvačaju neki ekonomski geografi i mnogo više ekonomisti. Nasuprot stavu velike večine geografa, da je ekonomske regije moguče odrediti na osnovi sadašnjeg, realnog ekonomskog stanja, ovaj koncept podrazumijeva ekonomske regije koje služe kao osnova i okvir za budiči planski razvoj. Prema jednom domačem autoru, takve regije predstavljaju ".. . dijelo-ve ukupnog nacionalnog prostora, koji svaki za sebe treba u prvom redu da predstavljaju privredno što zaokruženiju cjelinu s gledišta mogučno-sti svog dugoročnog privrednog razvitka ..." (Kuvobič, 1974). U tom K. Papič_. Koncepti. • • • smislu, ove ekonomske regije su optimalni okvir, te" sredstvo i metoda regionalne ekonomske politike. Te se regije formiraju udruživanjem manji"" političko-teritorijalnih jedinica na osnovi postojanja zajedničkih problema, zajedničkih interesa i potreba, te mogučnosti zajedničkog dugoročnog družtveno-ekonomskog razvoja. Radi usporedbe, može se navesti i jedno mišljenje stranog autora prema kojemu je planska ili programska regija takav prostor čiji različiti dijelovi podliježu jednoj te istoj odluci, te predstavljaju sredstvo da bi se postigao odredjeni ekonomski cilj, ' BoudeviUe, 1961. Kubovič, 1961, 1974, BoudeviUe, 1961). d/ Koncept teritorijalno proizvodnih kompleksa. Ovaj koncept se najprije razvio u Sovjetskom Savezu, a poslije u više zemalja sličnog društveno-ekonomskog uredjenja. On polazi od proizvodne specijalizacije i organizacije privrede, uzimajuči u obzir prvenstveno proizvodnju, odnosno teritorijalni razmještaj proizvodnih snaga. Prema tom konceptu, ekonomska regija je shvačena kao teritorijalno-proiz-vodni kompleks (TPK) koji predstavlja jednu heterogenu cjelinu različi-tih industrijskih , agrarnih i drugih privrednih organizacija, medjusob-no tijesno povezanih na odredjenom prostoru. Kao bitne karakteristike ovakvog koncepta regionalizacije se ističu: prvo. jasna razlika izmedju prirodne i ekonomske regije; drugo, podje-la na regije je izvršena na osnovi proizvodnje i posebno industrijske proizvodnje; treče, veliko podudaranje izmedju ovako izvedene ekonomske i postoječe političko-teritorijalne podjele; i četvrto. akcenat je na kompleksnem karakteru privrede regije koja je u osnovi jedna heterogena cjelina. Teritorijalno-proizvodni kompleksi su istovremeno i objektivno postoječe ekonomske cjeline i prostorni okviri za planski ekonomski razvoj tako izdvojenih dijelova državnog teritorija (Rogič. 1963. Berezowski. 1962, 1967, Saouchkine, 1980). - 86 - K. Papič_Koncepti - 87 - e/ Koncept funkcionalnih regija. Koncept funkcionalnih (nodalnih, polariziranih) regija se temelji na či-njenici da osnovna ekonomska funkcija povezuje prirodno i proizvodno različita područja u regionalnu cjelinu. On polazi od funkcionalnih veza zasnovanih na tržištu, potrošnji i uslugama te njihovoj organizaciji. Izraz je teorije racionalne društveno-ekonomske organizacije prostora, oslonjene na hijerarhijsku mrežu proizvodnih, potrošnih i uslužnih cen-tara. Regija po ovom konceptu je prirodno i proizvodno heterogeni prostor, čiji su pojedini dijelovi komplementarni i održavaju izmedju sebe i posebno s dominantnim centrom (polom, nodom) jače veze nego s bilo kojom susjednom regijom. Fimkcionalna povezanost i organizacija ovih regija u velikoj mjeri se oslanja na saobračajnu mrežu kojom je usmjerena više ili manje izražena gravitacija ljudi, dobara i informacija prema centru regije, Uko-liko je ekonomska i druga funkcija regije razvijenija, utoliko je gravitacijska komponenta izraženija. Zbog toga se ponekad i naziva ovaj koncept gravitacijskim ili funkcionalno-gravitacijskim. Središta na koja se oslanja funkcionalna regionalizacija nazivaju se nodal-nim centrima (centralnim naseljima), njihova utjecajna područja nodalno-funkcionalnim regijama, a funkcionalne veze izmedju njih centralnim funkcijama. 'Pošto su te funkcije višeg i nižeg ranga, zavisno od veličine i razvijenosti centara, to su i regije različito velike: više manjih regija nižeg stupnja povezuje veči centar u jednu veču regiju višeg stupnja. Taj jednostavni model hijerarhije centralnih naselja i njihovih nodalno-funkcionalnih regija je veoma blizak stvarnoj prostornoj organizaciji osnovnih aktivnosti društva. Zato ne iznenadjuje što je ovaj koncept vrlo podesan za ekonomsku regionalizaciju, za potrebe regionalnog planiranja i za sprovodjenje mjera regionalne ekonomske politike. On je očigledno realan, dinamičan, prilagodljiv i primenljiv koncept regionalizacije, a regije izvedene po tom K. Papič___Kx)ncepti Literatura : Beguin, H. ,1963, Aspects g6ographiques de la polarisation. Tiers Monde 16, Pariš, s. 559-608. Berezowski, S. .1967, Les notions de r6gion 6conomique et d'arri6re- pays. M61anges de gčographie offerts ž. M. Omer Tulippe, Gemb- loux, s. 558-566. Berezowski, S. , 1962, Cracovie et sa rčgion - Exemple de mčthode de r6gionalisation 6conomique. Acad6mie polonaise des sciences. Centre scientiphique a Pariš, Fascicule 42. BoudeviUe, J. R., 1961, Les espaces 6conomique. P. U. F. , Pariš. Dolfus, O. , 1970, L'espace gčographiqufi. P. U. F. , Pariš. George, P. ,1970, Les mčthodes de gčographie. P. U. F. , Pariš. Uešič, S., 1967, Problčme de rSgionalisation g6ographique - L'exemple de la Yougoslavie. Mšlanges de g6ographie offerts a M. Omer Tulippe, G€mbloux, s. 602-614. Uešič, S., 1979, Pogledi na geografijo - Teoretsko-metodološki prispevki, razprave in poročila, Ljubljana. Kubovič, B. ,1961, Regionalni aspekt privrednog razvitka Jugoslavije. Zagreb. Kubovič, B., 1974, Regionalna ekonomika. Zagreb. Papič, K. ,1985, Aktualni problemi regionalizacije Jugoslavije. Referat na XII. kongresu geografa Jugoslavije, Novi Sad. Papič, K. ,1985, Pogled na probleme i dileme regionalizacije jugoslo- venskog prostora. Opredjeljenja 3, Sarajevo, s. 139-172. Rogič, V. ,1963, Geografski koncept regije. Geografski glasnik 25, Zagreb, s. 113-119. Rogič, V. , 1973, RegionaUzacija Jugoslavije. Geografski glasnik 35, Zagreb, s. 13-27. Saouchkine, Y., 1980, Gčographie 6conomique>, Moscou. Vrišer, I. , 1968, Regionalizacija i centralna naselja v regionalnem planiranju. Ekonomska revija št. 2, Ljubljana, s. 145-152. Vrišer, I. , 1978, Regionalno'planiranje. Ljubljana. LES CONCEPTS DE LA REGIONALISATION Tenant compte que la ržgionalisation pržsente un des importants d6voirs de la recherche g6ographique et en meme temps le moyen et la mšthode - 88 - konceptu su najbliže suvremenom shvačanju ekonomskih regija. Otud mu i prednost pred drugim konceptima ove grupe. (Rogič, 1963, 1970, nešič. 1979, VriSer, 1968, 1978, Beguin, 1963, Berezowski, 1962, 1967, BoudeviUe, 1961, George, 1970). K. Papič_KoDceptl - 89 - de la politique 6conomique r6gionale, l'auteur a donn6 un appercu syst6matique des concepts de la ržgionalisation. En ce sens il a pr6sent6 les principales caract6ristiques de dix concepts divis6s en trois groupes: les concepts nong6ographiques, g6ographiques et economico-g6ographiques.