Ideja samoizobrazbe,* (Konec.) Maogi i mnogi radovi, na koje se još 1 danas polažu velike nade, ostaju za prak» tično vaspitainje bez ikakve vrednosti. Zašto? Zato što su svi ti radovi postali pod uticajem spiritualističke metafizike ikoja v.odi fikciji, dok je za vaspitača uvek u pitanju jedna kortkretna ličnost, koju on treba da razvija u izvesnom smeru. Ovome factu valja dodati i drugi, ikoji apsolutna onemogučava Psihologiji uspeh koji joj za vaspitanje drug Osterc pridaje. Današnja Psihologija, pa ma ona bila i Nova Psihologija i Psihoanaliza kako veli drug Osterc, pcsmatra dete uzeto samo za sebe, bez, veze sa sredinom u kojoj ono živi. I sa* mo taj fafeat je dovoljan pa da pokaže svu iluzornost vere u Psih.ologiju da je ona tako moono sredstvo u rukama vaspitača. Jer fizička i socijalna isredina u kojoj deca žive od presudnog su uticaja na dečji kalko fizioki tnko i duhovni život. Zamislimo decu, koja sc radaju od sifilistič.iih, tuberkuloznih, alkoholnih i raznim polnim bokstima zaraženih roditelja. Zami» slimo kafcve rezultate daju proučavanja te dece u anatomskom, fiziološkom i psihifikom pogledu? A više od svega toga zamislimo ži» vot dece Radničke Klase? Kod nas ih ima na stotine hiljada zaposlenih pod najgrub^ ljim uslovima. Više od 2000 ima ih u samim rudnicima p.aoevši od 12—18 godine. Medu njima ima ih više stotina i ženske dece. U sarnoj Sloveniji 787% uposlene deoe radi u rudnicima ikamenoga uglja a 21;3% u majda? nima olova. Uslovi rada ove dece su užasni. Njihov rad trajie od 9—12 časdva dnevnv,. Nadnica njihova je bedna, hraina l stanovi nikakvi. Mnogi stanuju u zaj^dničkim soba^ ma u kojima ima i ženske deoe ispod 18 go= dina. Ovakvi životni uslovi degenerišu dvu decu i fizički i duhovno. Svetska statistika uči, da su svi pedagoško^psihološki koraci, učinjeni u smeru sreze i napretka ove dece ostali bez uspeha. I nred dvu decu treba da stupi vaspitač s mišljenjem druga Osterca, da se potreba za razvijanjem socijalnog osečanja razvija iz pedagoške svrhe sama po sebi i da čovek s harmoničnim razvijanjem je sam po sebi so» cijalan, dobar. Ironija! Trovano u utrovi maj« ke; odraslo u srrmidu, jadu i čemeru; još ine očvrslo eksploatisano do srži; u moralnom p.ogledu sravnjivano do životinje, da se ha.r^ monično razvija i da je kao tako več socialan, dobar čovek! Medutim stvarnost je sasvim suprotna tim lepim željama. Jer iz sredine ove dece rckrutuju se svi stupnji dečje žrtvc počenši od nesrečnika do zločinaca. I šta može ovde da učini Nova Psiholo^ gija i Psihoanaliza? Šta če da rade Nova Psi= hologija i Psihoanaliza sa ovom jadničadi koje je ubila fizička i socijalna sredina? Šta vredi tu vaspitaču poznavanje pitanja o re= fleksima mozga i njegovo večito etiziranje? Šta vredi njegovo izazivanje iluzije o sreči, 'kad im je život mračan, pun nesreče, bez osmeha? Ne vredi ništa. A šta vredi? Vredi proučavanje fizičke i socijaln-c sredine u kojoj se rada i živi dete. Ovo proučavanje iSredine u kojoj dete živi daje snage pedagogu da postane pravi vas» pitač pošto je dobro razumeo ovu decu. Bez ovoga znanja pcdagog ostaje nemočan da shvati i raziume vaspitanika pa ma oin znao na izust svu Novu Psihologiju i Psihoana* lizu. Njegovi napori da individualnim vaspia tanjem izmcni članove društva a time i sa> mo društvo največa je današnja zabluda pe» dagoga. Na suprot tome dete jc od prvoga svoga stupanja u život socijalno biče. Sav njegov fizički i duhovni život izložen je socijalnome * Ta članek je poslal »Učit. Tov.« tov. Dragiša Mihajlovič, kot odgovor na članek tov. Ostrca. Priobčujemo ga, kakor doslej vse druge v tem oziru. Uredn. uticaju. Zato y<& dete proizvod toga uticaja. Dete je prema tome, pravi otisak socijalne sredine i hteti ga duhovno odnegovati izvan nje po nekim propisima Individualme Psihos iogije i Psihoamalize detinjska je težnja bez smisla i razloga. Zato je ipotrebno da se Pe= dago&ka i u opšte dečja Psihologija nc bavi kao do sada izvesnim apstrakcijama i fikci* jama, več Ikonkretnim procesom vaspitanja i !konkretnim vaspitanikom. Zato naj posle Pedagoška Psihologija, ako hoče u istini da bude naučna i da karisti vaspitaču, mora imati ttiosocijalni karaikter. Tim putcm vaspitač se približava socios logu čime postajc sposobniji za svoj vaspi« tački poziv od vaspitača ma i najbolje upo? znatog sa Modeiniom Psihologijom i Psiho> analizom u koje drug Osterc tako bezraz* ložno veruje. III. Zaključalk.. -, Narodno obrazovainje nikada 'nije bilo niti može biti izvan društvenih ciljeva. Zato je za narodnog učitelja neophodno potrebno da prouči ciljev-c društva i da se upozna sa Pedagoškom Sociologijom. Danas je to na* sušna potreba za narodnog učitelja. Vreme je da se učiteljstvo upozna sa sociologijom. jer je več na umnu pijacu ljudsku stigla i Dečja Sociologija. Time se olakšava prouča^ vanje Biosocijalne Pedagogike i Biosocijalne Psihologije, koje se učitelju kao narodnom vaspitaču narooito preporučuju. Zbog svega toga mi smo i ovoga puta zato, da učiteljstvo Jugoslavijc poklanja u svojoj akciji za samoorbrazovanje više pažnje Sociologiji nego svemu drugome, jer je to za akciju na polju njegovoga i školsikoga i društvenoga rada conditio sine qua non. To se naročito mora činiti i iz toga razloga šfo je današnja škola dala učitelju dovoljno asnova iz Pedagogike i iPsihologije a kroz celdkupno njegovo školovanje još i danas se nigde ne pominje ni ime Sociodogije. Učiteljstvo, koje je s narodom, trebalo bi da potraži ovome leka, da ga nade i da mu se na suprot stavi. Drugovi, u Sloveniji, koju &u na ovome putu na najboljem su putu. Svi su razlozi da im se pridružimo i da osta= nemo s njima.* * Tretirali smo ovdo samo dva pitanja koje je drug Osterc u svome člamku tretirao. Ndkolika pitanja, koja j:e drug Osterc do* dirnuo, sasvim smo iz*begli, jer se bojimo da ne zloupotrebimo gostoprimstvo »Učit. Tos variša«. Iz pojamnih razloga izbegli smo tre» tiranjc pitanja odnosa Pcdagogike i Revolu* cije i stanja Ruske Revolucije, koje je drug Osterc dodirnuo, navode<5i ih u korist svoga mišljenja. Nemaguči da to ovde tretiramo, napo* minjemo samo to, da je drug Osterc avde sasvim podbaci'0, jer treba da zna ova Isto* rijom utvrdena fakta: a) Revolucije su naj* jači izvori za sretanje pedagoške prakise i teorije i b) Istorija u Rusiji, kao god i u ce« lome čovečanstvu, ide napred a ne nazad. Drag. M. Mihajlovič.