Идшглил.

(K'lm'i, картината на стр. 24.)
. . . Муле Ш1хнмч,, муле аджамил, И азт. друга аджамиа,
Авл. го карамт. то долу, то гори, ToS ми кара на момини двори.
Да излеве мома, малка мома . . .
Моме, малкаа моме, Хубава, гивдава!
Не стои срјица мене, Ивгоре ва тебе,
Като л e in. ва вода И 6осилвокгб ва сћнка.
(Бд.лгарска народна niciHt.)

Kultura kod Hrvata i Slovenaca.
boko sam uvjeren, da samo kultura drži narode u životu. Samo ona ih može učiniti duševno slobodne, fizičko krjepke i jake. Tko misli i uči drugačije, vara sebe i obsjenjuje druge.
Predmet, o kom kanismo napisati nekoliko redaka, ne ćemo obraditi svestrano i iscrpivo. Tek u uskom okviru jednoga članka htjedosmo u glavnim crtama istaći najznamenitije kulturne momente u sadašnje doba kod Hrvata i Slovenaca, koji su momenti taki, da doista možemo vedrim čelom gledati u našu budućnost.
Krivo bi činio, tko bi naše današnje kulturno stanje išao mjeriti mjerilom kulture zapadnih naroda. Ta mi umirasmo na bojnom polju, dok su oni spali ili mirno radili, zaštićeni našim grudima, i zato su nas nekoč — «barbarima * zvali. — Da li nas još zovu? — Ne — jer puška visi na klinu, mač počiva u toku, handžar rdja, a radi oštro pero
i bistar um. Na kulturni mi ustasmo rad, a one, koji nas prije barbarima zvahu, spopao je strah. »Mi vstajamo! In vas je strah?* pjeva slovenski pjesnik Gorazd (Aškerc).
Tko motri Hrvate i Slovence u njihovu kulturnom radu, morat će priznati, da su u razmjerno kratko vrijeme krasno napredovali; a započeše svoj kulturni rad na protivnim točkama — da se u sredini sastanu pod jednim krovom —: Hrvati pregnuše odozgo, Slovenci odozdo. Hrvati podigoše si na poziv i kraljevski dar svojega Stross-тауега akademiju znanosti i umjetnosti; Slovencima podiže Slomšek društvo za pučku prosvjetu (»sv. Mohor.*) I ako se Hrvati s potpunim pravom ponose svojom akademijom, koja ih i u tudjem svietu proslav-ljuje, Slovencima je na diku i ponos, obranu i zaštitu «družba sv. Mo-hora», koja je minule godine brojila 65.952 člana. (U toj jednoj godini pristupilo je novih članov: 8554.) — Akademija izdaje svoj »Rad*, svoj «Rječnik* i ine znanstvene publikacije. I «družba sv. Mohora* podaje svake godine za ciglu forintu po šest knjiga različitog (poučnog i zabavnog) sadržaja svojim članovima na ruke. Svoj blagoslovni rad vrši ta uzorna družba jur 43 godine pod skromnom devizom »puno raditi, malo govoriti, sve trpjeti.* — Hrvatska akademija ima svoju krasnu palaču i lijepu glavnicu; i «družba sv. Mohora* ima lijepu palaču i krasan imetak. I jednomu i drugomu od ovih preznamenitih kulturnih ognjišta mi kličemo iz pune duše: vivat, crescat, floreat! —
Hrvatska ima svoje sveučilište, Slovenija bori se tek mučno i naporno, i žalibože dosele uvijek bezuspješno za slovenske srednje škole. Hrvati imadu svoju inteligenciju i svoj srednji stalež, zato i cvate njihova «Matica*, koja je za minulu godinu izdala devet knjiga u sveukupnom broju od 108.000 otisaka međju 12.000 članova; Slovenci su si istom morali odgojiti i još si sveudilj odgajaju svoju inteligenciju i svoj srednji stalež iz — seoske kuće, kako je to krasno opjevao divni pjesnik Gregorčič u svojoj prekrasnoj pjesmi »Kmetska hiša*. Inteligencije imadu jur lijepu i biranu četu, ali srednjega staleža tako reći još nemaju. Zato se »Slovenska Matica* i ne može ni iz daleka mjeriti sa »Hrvatskom Maticom*, kao što se protivno opet hrvatsko »društvo sv. Jeromina* ne može ni iz daleka mjeriti sa slovenskom «družbom sv. Mohora*. Nadalje Hlrvatska Matica* pušta znanstveno polje akademiji, a srednjemu staležu, koji je jur jak ovdje, daje na ruke samu zdravu i obilnu, zabavnu i poučnu hranu; a »Slovenska Matica* mora njegovati uporedo znanost, pouku i zabavu, a stalež, koji tu hranu konsumuje, treba tek stvarati. Tuj leži po mom mnijenju uzrok narazmjerju u napretku izmedju hrvatske i slovenske »Matice*. Tu će medjutim divergenciju izravnati s vremenom pučka škola kod jednoga, a srednje škole
s materinskim nastavnim jezikom kod drugoga plemena. Ali dobro je, što su Slovenci jakom lećom koncentrovali žarke trake sunca narodne prosvjete upravo u dušu i srce seljaka, kojega na periferiji tako silno bije germanski i italijanski led. Tuj prijeti doista pogibelj raznarodjenju, koje se pogibelji nema bojati hrvatski narod.
Srce nas boli, što ne možemo u kulturnoj težnji ni kod Hrvata ni kod Slovenaca govoriti o plemstvu iliti aristokratskom niti o plutokratskom staležu. Slovenci nemaju aristokracije, a hrvatska je aristokracija sterilna Mecenatima. I tako je narod tu i tam upućen na sebe sama. Tek Strossmayera dade providnost božja jednomu, a Gorupa drugomu siromaku; — siromaku: blagom zemaljskim, Krezu: blagom duševnim. —
U takim prilikama, kako ih gore istakosmo — i bez obzira na povoljnije državno stanje hrvatskoga naroda od naroda slovenskoga — mogla se je kod Hrvata znanost i umjetnost uspješnije razvijati nego li kod Slovenaca. Hrvatima dolazi u prilog i sretniji zemljopisni položaj i slavna njihova prošlost. A da i ta blagotvorno upliva na daljni kulturni razvoj, o tom samo nekoliko primjera. Hrvatski je preporod imao jaki oslon u dubrovačko-dalmatinskoj književnosti, dok je Slovenac Vodnik u pustoj samoći zvao svoju Iliriju da ustane. I kao što je Phidija svojega Zevsa stvorio na pobudu Homerove Ilijade, tako u novije vrijeme kist hrvatskoga umjetnika Bukovca stvori dvije velebne slike na pobudu Gundalićeva Osmana*). Slavna je hrvatska prošlost bila predmet, koji je proučavao i rasvjetljivao svojim umom učenjak Rački, dogodjaje te prošlosti opjevale su narodne pjesme, iz te prošlosti uzimala je hrvatska dramatika najljepše predmete za dramu. Pa kao što je grčki tragičar rekao, da su njegove tragedije samo mrvice, što ih nastoji pokupiti iza obilatoga stola Homerova, hrvatska bi dramatika mogla o sebi reći, da joj je nepresušno vrelo u slavnoj prošlosti. A gdje da nadje pobude u slovenskoj prošlosti kist jednoga Šubića, kad je vila Jurčičeva mogla spjevati tek tragediju «Tugomera», a ta znači tužnu «tabulu rasu», koju dušmani malo da ne učiniše sa slovenskim narodom u prošlosti!? — Ele junak je slovenski narod, što je uz teški svoj geografski položaj, nepovoljno upravno stanje i uz tužnu svoju prošlost ostao živ, jedar i krjepak. Naša je tvrda vjera, da on propasti ne će.
To je tek nekoliko primjera, kako se može iz pepela slavne prošlosti nekoga naroda dizati fenić-tica, koja i kasne potomke pobudjuje na znanstveni i umjetnički rad. —
*) O tim ćemo slikama reći svoju, kad budemu u slijedećem broju govorili hrvatskom salonu*. —	Uredn.
I u glazbi i dramatskoj umijeći pokazuje se na obje strane bujan napredak: i hrvatski se »Glazbeni zavod» i slovenska «Glazbena Matica* proširuju, da postanu u neku ruku konservatoriji; slovensko je kazalište novo, a do godine će i Hrvati imati svoje novo kazalište. I ina društva sa kulturnim svrhama i listovi posvećeni prosvjeti, počevši od «Smilja» do «Vijenca*, «Vrteca» i « Ljubljanskoga Zvona*, rade marljivo i požrtvovno. Dakako da mnogo radnika apsorbiraju i političke borbe. —
Da zaključimo. Pošto je zanijemila bojna trublja i pošto pouga-snuše po gorskim vrsima kresovi, koji su Hrvatima i Slovencima navi-ještali teške borbe, vratiše se oni sa krvavoga bojišta na kulturno polje, koje je dugo ležalo na ugaru. Premda umorni oni ne legoše u hlad i ne skrstiše lijene ruke, već živo pregnuše sa svih strana na marljiv, ustrajan rad. — Taj rad napunjuje nas slatkom nadom, — zato — sursum corda!	ff.
Учебното дгћло вч. Јљлгарин.
-Вт. миналил брои на „Гласника“ прфдставихме на нашитФ, уза-жаеми читатели. вт> какво хубаво положение се намирата училшцата вч, братската ни страна вч. Хч>рватско. Нека покажемЂ днесв на на-шитФ братил и сђсФди, вкакво положение се намиратч. училшцата вч> Бч.лгариа и какЂвг голФ.мт, напрФдвкх сљ Ti направили отт> освобождението насамг. Така me се (љобразимт. пакЂ ев нашето moto: „да се запознаемх, да се разберемгв.“
ИзвФстно е на всичкитФ, които се интересуватч, за Бглгарил, какви сљ биле учили1цата вт» тази страна, до гдФто тл е робувала на ТурцитФ. Тогава числото на училшцата не е могло да бљде зна-чително, нито организацилта имт. много добра, no причини, каквито всћгси« лесно разбира, стига да познава до нФидФ он1:зи тежки врћ-мена. 11ч> нФма да прфувеличаваме, ако кажемч>, че при всички тил затрудненил и неудобства, БЂлгаритФ сљ направили тогава вв полза на учебното дФло повече, отт. колкото е могло да се очатсва.
Дошли сSx нови вркмена доиде, свободата. Свободата безч. про-свНцението не е мислима; неината траиноств даже си има за условие иросвФаценмето. Туи го разбирали Бт>лгаритФ, твт.рдФ добрф, и за това сж. обрч>тпли всФ.кога особенно внимание вљрху источницитФ на
иросв^гцението — вхрху училшцата. Наредили с& нови училшцни программи, no nproiipa на такива вч> западната Европа, и подобрили учителскил персонелх.
Днесв има вече вч. всћкии по-гол^мх градх построено красиво училишно здание за гимназил или реално училшце, вгб други градове има педагогпчески и класни училшца, даже и никое по-значително село не е останало безх училигце. Ha всћкхд^ може да се забЕтћжи единх видб надпр^варвание: кои градх или кое село me има по-хубаво на-редно училшце, по-добро приготвени учители н по-богати учебнп по-собил. II благодарение на тал далечБ изв^стна характерна черта на бхлгарскии народх, че тои се стремгт кхмх просв^тението и обича училшцата, ето какви хубави резултати ни показва послфдната „учи-лшдна статистика на кнлжеството Бхлгарил (отх 1892 год.); a не ш,е схмн^ние, че по-новата статистика, когато изл^з^, ш,е по-каже огце по-гол^мх напрФ.дхкх вх това отношение.
ПрФзх 1890/1 учебна година е имало всичко 4.193 пхрвона-чални училигца сх 196.615 ученици и 72.699 ученички; всичко 269.314. Ha 1000 жители се пада 1-33 училшца и 55'38 ученици. Училшцнјш бгоджетх за т+>зи училшца ималх е приходх 4,541.126 лева и расходх 4,381.548 лева. Учители на бхлгарскит-b прхвона-чални училиш,а бФхж вспчко 3.456 души и 804 учителки; заедно 4.260 души. ОсвФнх това трФбва да се бролтх и 1338 учители и 56 учителки на турскитФ училшца, каквито е имало 1228, както и 99 учители и 22 учителки на евреискит!; 39 училтца. ГхрцитФ еж нмали 46 пхрвоначални училшца сх 86 учители и 4681 ученици, Арменцит^ 11 училшца ci> 22 учители и 643 ученици, протестантитФ. 11 училшца СБ 16 учители и 266 ученици, католицит!; 11 училишд сх 41 учители и 1378 ученици; наи-сетн^ РомљнитФ 1 училшце, 3 учители и 85 учеиици.
Классни учиилита бФ.хж всичко 192, отх тФхх 115 мжжски, 45 женски и 32 смФсени. Числото на ученицитФ: 9517, a на ученич-Kirrli 2614. Учители 465, учителки 126; всичко 591. Училшцншг бгоджетх на класснитћ училшца показва 713.169 лева приходх и 943.919 л. расходх. Вх тФзи обшд цифри влизатх тоже: 22 турски класни училшца еч. 68 учители; 2 евреиски ех 3 учители и 2 учи-телки; 14 грхцки сх 29 учители и 16 учителки; 2 арменски сх 2 учители, 4 протестантски сх 9 учители и 9 учителки и 1 католическо сх 8 учители.
Колкото се касае до ср^днитћ училшца: гимназии, реалнн, пе-дагогически, тхрговски и военни училшца, имаме елФдуклцитФ по-нови дапни от'Б 1893/4 год. на ржцф: мжжски гимназии има 8; дФвически
училшца 5; педагогически училитца 4; духовни семинарии 2, тч>р-говско училшце едно и военно едно. Вч, мжжеки гимназии слФдвахљ 4269 ученици, вч> женскит"ћ 2789 ученички, a вђ педагогическит-ћ учи-лигца 2033 ученици.
И наи-сФ>тнФ требва да споменемч> висшето училише вч> Со-фил, което получава пр^зт, новил закотгв, приетЂ вч. миналата сесил, по-добра организацил. To се пос^ицава отч> 300 ученици приблизи-телно, и има филологическо-историческо, математическо-природословно и кридическо отдФление.
И така виждаме отт, горнитФ данни, че учебното д^ло вч. Бђл-гарил се намира вч, ooipe вч> добро положение, че то е напр^днало сђ гигантски крачки прФзл. 15-годишнил периодч. отч. врФмето на освобождението насамч.. Cera се намира вч> главФ, на тол рессорт, ми-нистрч, г-нч. КонстантинЂ Величковч>, които е вч.одушевенч. за на-прФдчжа на наукитФ и искуствата вч. страната и които самичЂКЂ се е усч.вЂршенствувалЂ вч. сгранство no сволта специллноств (излвд,-HHT'b изкуства) вч, продЂлжение на нФколко години, та no тази частв сч.всФмђ прилича иа настолш;ил началникљ на учебното дФ>ло вв ХгЈ,рватско r-m. д-орх Кљршнлви за когото писахме вгв миналил брои. Отч. него може да очакваме голФми прф.образованил no тал частБ, както и братилта Хгврвати иматт, да благодарљтч. извЂнредни нФ>шд на свол началникљ на просвФ>1цението. Много справедливо писа, по повод’Б на назначеннето му за министрч., единЂ познатч. Виенски в&стникч.*). „Новоназначенил миниетрч. на просвФпцението г. Ве-личковђ не е новч> и неопитенч. no учебното дФло. Тои бФппе вече пргћзч> 1884 год. директорч. на просвФлцението вђ источна Ру-мелил, и като такљвч. е изработилч. една нова программа за народнитФ и срФднитФ училшца сч> сђдФшствисто на компетентни личноети. Жално, че тази программа, B4> сл&дствие на свединението на двФ>тФ> Бхлгарии, което скоро послФдва, не е могла да влФзе вч. сила; инакч. 1цФлн да се намиратл. днесч. учи.тагцата m. тал страна ome на по-високо ниво отч> колкото сж вч. дФиствителностБ. НФма СЂМнФние, че г. ми-нистрч. на просаФгцението me употрФби добрФ> десетомФ.сечнии периодЂ до идутата сессил на народното свбрание, за да отпомогне на недо-статЂЦптФ вгб училшцата, които сж му добрф извФстни като на бив-шил учителБ, и да изработи една такава учебна программа, каквато отговарл на нуждитФ на страната.“	A. Б.
*) Виждт> *Vaterland» отт» 9 инуарик т. r.
O Postojnski jami.
«Und siegt Natur, so muss die Kunst entweichen.»
Schiller.
o sem se vrnil prvikrat iz Postojne, kder se nisem mogel dosta načuditi krasoti svetovno-znane jame, prosili so me prijatelji, naj jim pripovedujem, kako je tam, kaj se vse vidi, kakšna je tista sloveča jama, a odgovoril sem jim na kratko: «To se ne da opisati, to se mora videti!» A onemu, ki je enkrat gledal ta podzemna čuda, zdi se mu pozneje, kakor da bi bil sanjal o čarobnih gradovih, ki se v samih zlatih kamnih leskečejo, kder prebivajo vile in razne mitične prikazni. Zastonj bi se torej trudil, da bi opisoval tiste velikanske podzemne dvorane , katerih stene se blišče, kakor da bi bile obsipane z briljanti in diamanti, in katerih stropi so okrašeni z razno-obraz-nimi stalaktiti, kakoršne ornamentike ne bi mogla izumiti naj-bujneja domišljija kakega orien-talnega rezbarja.

Namen teh vrstic tudi ni, podati popolen opis Postojnske jame, nego pribaviti dvema sli-	Veliki zastor,
kama, ki ste narejeni po najno-
vejih fotografijah spretnega Postojnskega fotografa Sebe rja, nekoliko črtic o jami, da bi vzbudile pozornost naših bratov na slavjanskem jugu» kateri se do^zdaj še niso toliko zanimali za Postojno, kakor pa razni tujci, prihajajoči od vseh strani Evrope občudovat to divnokrasno podzemsko čudo.
Kranjska dežela deli se po svojem naravnem značaju.na tri dele: Gorenjsko, Dolenjsko in Notranjsko. Tukaj je tisti Kras,* kateri po
svojem površju nij toliko zanimiv, kakor po svojih podzemeljskih hra-movih, v katerih je — rekel bi — Bog svoja čuda razstavil.
Postojna je najvažneji trg na Notranjskem ob železnici, ki pelje iz Ljubljane v Trst. Postojna bi sicer zaslužila pridevek mesta, ker se odlikuje s svojo čistočo, z lepimi hišami, hoteli in prodajalnicami. Da je prebivalstvo jako prijazno ter skroz narodno, to je znano, in to bi moralo naše brate na jugu še posebej privabiti; kajti oni neradi hodijo tje, kder se «švabčari». A tudi položaj Postojne je krasen; okolica je zanimiva in na nekaterih straneh res divna. Leži 555 m nad morjem, oddaljena je od Trsta kakih 50 kilometrov; šteje 240 hiš in ima blizo 2000 prebivalcev.
Vhod v Postojnsko jamo je kakim 10 minut od trga oddaljen. Do-nj se pride po gladkej cesti, ki je s košatim drevjem obsajena. Tam se raztega nekaj čez pol ure dolgo sleme, pod katerim se širi jama na vse strani: glavna pota v veliki jami so dolga 3090 m, a postranske manjše jame merijo 1630 m na daljavo. Kedar je jama električno osvetljena, n. pr. na binkoštni pondeljek, tedaj je pred očmi ogledovalca še mnogo več čarobe, kakor si jo je mogla kedaj predstaviti mladeniška domišljija pri čitanju pravljic iz jutrovih dežel, znanih pod naslovom «1001 noč». Glavne dele jame razsvetljuje čarobno 14 velikih električnih svetilk, katerih vsaka daje za 1400 sveč svetlobe. Po hodnikih in rovih pa brli na tisoče navadnih sveč, ki samo za polovico temoto preganjajo, pa tako se obrazuje neka kontrarnost med sjajno razsvetljenimi in polu-razsvetljenimi deli jame, kar da prvim še veči blesk, a poslednje navdaje z nekim mističnim čarom. Pri vsakem koraku nas iznenadi kaka nova prikazen: sedaj je kak stalagnit v podobi velikanskega stebra, sedaj redovi stalaktitov v obliki težkega zastora; na drugem mestu se ne moremo načuditi filigranoobraznemu obrobku kake skale, ali pa snežnobelim dvoranam in galerijam, ob katerih so postavljene okamnele cvetice in razne naravno upodobljene rastline. Nemogoče je opisati, kateri oddelek človeka bolj preseneti: komaj se je probudil iz ednega zamaknjenja, že mu stopi pred oči drugo. Vse je treba sam videti — kakor sem že v početku omenil — vse moreš le sam občutiti. In verjami, dragi čitatelj, da te bode marsikrat pri občudovanju te krasote stresla neka sveta groza in ti bo sapa zastajala, v prsih ti bode nekako težko, dok si ne boš dal odduška, vskliknivši iz globočine srca: «Velika so Tvoja dela, Gospod!»
Ozrimo se nekoliko po jami, ter si oglejmo najvažneje reči, posebno pa one, katere tukaj na slikah vidimo.
Prvič pridemo po ozkem polumračnem hodniku v staro jamo. Pred nami postaje vedno svetleje, hodnik se začenja širiti in prej nego
smo pričakovali, stojimo v «veliki dvorani«, katera je čarobno razsvetljena z električno lučjo, kakor da bi plavala na obokanem stropu polna luna. V visoki strop obrnemo najprej svoj pogled: v njem se vtrinja na tisoče kristalov, ki se blišče kakor drobne zvezdičke. A tudi stene so polne «briljantov in diamantov«. Ako bi bilo tukaj vse tiho, kakor v grobu, ne bi naredilo na nas tako velikanskega utiska, kakor pa sedaj ko se sliši pod nami votlo bučenje vode Pivke, katero smo poprej videli pri belem dnevi, kako se spušča ravno poleg vhoda v votlino, a sedaj nas globoko pod zemljo spet pozdravlja s svojim šumenjem.
Potem pride Ferdinandova jama, katero je odkril l. 1818. Luka Čič, jamski voditelj. Ko je on prišel v tisti oddelek, kder se še nikdar ni luč kadila in so kapnine še v deviški svoji lepoti lesketale, povrnil se je Čič zopet k svojim ljudem ter ves presenečen vskliknil: «Nebesa sem našel ondi, tako se vse sveti inleskečeb Podoben prizor imel je priliko tudi pisatelj teh vrsti gledati, ko so ga Postojnski prijatelji vodili po novih širokih jamah, katere še za občinstvo niso odprte, in kder so tla bela, kakor da bi jih zmrznjen sneg pokrival a stropi in stene, kakor da bi jih z ravnokar izbrušenim dragim kamenjem posipal. To so čuda, to je krasota, ki presega skoraj vse drugo, kar se vidi v stari jami. Svet bode strmel nad tim oddelkom, kedar se priredi in odpre, kar mislim bode v nekaterih letih že mogoče.
V Ferdinandovi jami je najznameniteje «plesišče>, ki meri 28 m na širjavo in 48 m na daljavo. Če tudi je ^plesišče« oddaljeno od vhoda že pol kilometra, vendar je v njem zrak popolnoma čist in tam na strani izvira bistra voda. Dobi se pa tudi pivo in vino, kedar je tukaj glasba; ne manjka niti brhkih plesalk, krasnih Postojnčank in vrlih plesalcev, kateri se vrte po taktu glasbe v živih kolobarjih.
Pojdimo dalje!
Zdi se nam, kakor da ne bi bilo več mogoče naprej , kajti navidezno nam stoji
napotivelikanska	vhod v Fran j03;p0V0 j„ Elizabetino jamo.
nakapnina, podobna «nebesu», v gotskem slogu opetemu preko raznovrstnih stebrov, pod katerimi je videti »grob*. To je jako krasen prizor, posebno ako obdajejo »grob* od večih strani luči. Jama se zavije pri grobu na desno proti istoku, mi se pa obrnimo na levo, da pridemo v novo jamo, katera se imenuje Fran-J osipa in Elizabetina jama. Vhod v njo je velečanstven, kakor v kako gotično cerkev z velikanskim portalom. Priložena slika nam predstavlja tiste »strmeče čeri», katere ogledujemo z nekim strahom, prej nego se upamo stopiti v svetišče.
Sicer pa ta jama ni tako bogato obdarovana z nakapninami, hakor poprejšna Ferdinandova; vendar dela poseben utisek na človeka, kajti vse je tukaj še nekako bolj deviško — neokajeno od luči, vse izgleda nežneje, ker so stalagmiti in stalaktiti tanji ter — rekel bi — sramežljivo rudečkasti. Posebno mična pa so ona »zagrinjala* snežno-bela in rožno-rudeča, katera je mati narava pripela tu pa tam ob stropu te jame. Vendar najlepše zagrinjalo najdemo potem, ko gremo skoz jamo cesarice Marije Ane in preko gore Kalvarije razgledovat še ostali del Ferdinandove jame. O »Kalvariji* bi se dalo mnogo pisati, a še več bi bilo za slikanje. A niti edno niti drugo nam dopušča skromni prostor našega lista. Samo omenjamo, da smo dospeli na tej gori 2033 m daleč od vhoda in dvignili smo se ob jednem 576 m nad morje. Ko si malo odpočijemo med občudovanjem te čarobe, podamo se po drugi poti nazaj. Kdor je preveč utrujen, lehko se posluži male železnice, katera vodi od vhoda do podnožja Kalvarije.
Vsedimo se na tak vozič, ki drdra po železnem tiru in se peljemo skozi tako imenovano »angleško kuhinjo*, mimo «stebroreda» t. j. vrste ob potu stoječih stalagmitov razne velikosti, in kmalu pridemo do «podrtega stebra*. Potem gre dalje mimo »malega zastora* skozi »črno in rudečo lopo* do »turske sablje*. To je spet znamenitost, kakoršnih bi drugod zastonj iskal. To je stalaktit, ki je zgoraj 021 m, spodaj pa 0T3 m širok in primerno debel ter ima podobo sablje. Za kake pol ure pridemo na «ribji trg*, kder vidimo kapnike, podobne ploščnatim ribam in morskim rakom; nedaleč od tam pa mimo »spečega leva* v »jahališče*. Levo stran te jame, kakih 10 m visoko, krasi svetovno znano »zagrinjalo* katero nam predstavlja priložena slika. »Zagrinjalo* (zastor) je dolgo kake 3 metre, debelo 8 milimetrov in od stene odmakneno 1 meter. Po celej dolgosti in širokosti je prozorno, tvarine je fino bele, in gube delajo se od vrha do tal po njem tako same ob sebi, kakor bi bil zagrinjalo v velikanskem salonu obesil največji »mojster-tapetar*. Zastor je obrobljen s pasom rujavo-rudeče-rižastim, ki je 10 cm širok. Barve so tako nežne in tako lepo prehajajo
druga v drugo, da ne bi mogel najbolji slikar finejših «nuanc» napraviti. »Zagrinjalu* * se sploh vsakdo čudi, ako ima le nekoliko estetičnega vkusa ali vsaj smisla za naravno lepoto. To je pravi čudotvor Postojnske jame, to je umotvor narave, in človek bi komaj verjel, da ona kaj tako finega in krasnega obrazovati more!
Stem pa hočemo skončati, kajti drugi manje važni predmeti, katere še srečamo na povratku, bi samo pokvarili ta prelepi utisek.
Dobri dve uri hodili smo sim ter tje po velikanski jami ter občudovali prekrasne umotvore, tako da se nam .zdi ko stopimo spet na svetlo, kakor da smo se probudili iz globokih sanj, katere so bile tako čarobne, da pri odprtih očeh skoraj nij mogoče verjeti da bi bilo vse to realno. In vendar je tako! — Vskliknimo torej z Vergilom: Deus nobis haec otia fecit!	—e—
Културно-исторически новини. Kulturno-zgodovinske novine. Културно-историске вести. Kulturno-povjestne
viesti.
Черква n училшце. — Cerkev in šola.
— Црква ii школа. — Crkva i škola.
— Софписката окрлжна поето-лннна коммисин постропва Iip'lari, това
• ri.TO 23 училшцнп адканпи цд. селата ив-б окрл.га, a a обшата сумма 250.704 л.
— B'i> бгоджета na кнлжеството Черна го]>а пма ирћдвпдепа на т. г. вна-чителна сумма за отварлнне на новп учплшца.
— Višja gimnazija v Ljubljani je glede števila učencev med prvimi v Avstriji: ona šteje 701 dijaka, a nižja 379. Od 181 gimnazij imajo samo tri več učencev, namreč ona v Levovu, v Przemyslu in v Čcrnovicah.
— Sv. Oče in orijentalske cerkve.
»Constitutio orientalium ecclesiarum« omenja najprej dokaze ljubezni, katere je katoliška cerkev naklonila orijentalnim cerkvam, potem navaja kolegije, katere so papeži ustanovili v orijentu in katere misli papež Leon XIII. podpirati, in naglasa
končno potrebo, ohraniti nauke orijentalnih cerkev nespremenjene. Konstitucija določa 13 točk, katerih jedi o je: vsak latinski misijonar, ki pregovori člana kake orijentalske cerkve da prestopi k latinskemu ritusu, izgubi svoje mesto; seminarji v orijentu bodo vzgajali bogoslovce po dotičnem ritusu; brez papeževega dovoljenja ne sme noben latinski red ustanoviti novega seminarja. Grško-malahitskega patrijarha jurisdikcija sc razširi na vse vernike njegovega ritusa v celem turškem cesarstvu.
— V Baru se je vršilo dne i. janu-varja t. 1. prvikrat rimsko-katoliško bogo-služenje v staroslovenskem jeziku po gla-goljskem misalu.
Наука n художество. —Nauka in umetnost. Наука ii уметност. — Nauka i umjetnost.
— Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti u Zagrebu izdala je minule godine četiri knjige *Rada»; prva i četvrta knjiga sadržaje rasprave matematično-
prirodoslovnoga razreda, a druga i treća rasprave filologijsko-historijskega i filozofij sko-pravoslovnoga. — Osim toga je akademija te godine izdala kao peti svezak zbornika »Monumenta historico-juridica® od Radoslava Lopašića, zatim »Zadarski i Ranjinin lekcionar®, što ga je za štampu priredio profesor M. Rešetar. — Od zbornika »Monumenta spectantia historiam Sla-vorum meridionalium* izašla je 26. knjiga pod naslovom »Scriptores III. Thomas Ar-chidiaconus et Historia Salonitana.® Digres-sit dr. Fr. Rački. — Od velikoga akademijskoga »Rječnika® doštampan je ljetos 14. svezak, koji obuhvaća riječi od »izmišljati® do »jasla®. — U sam je »Rječnik® akademija dosele uložila preko 40.000 for.^ a izdala je od prilike tek četvrtinu cijeloga djela. Pokrovitelj akademije biskup Stross-тауег daje za izdavanje toga »Rječnika* svake godine 1000 for. Akademija se je obratila na sve vlade hrvatskih i srpskih zemalja, da joj idu na ruku kod toga znamenitoga izdavanja; no molbi se njezinoj odazvalo jedino ministarstvo srpske kraljevine, pretplativši se na 32 eksemplara. Osim toga akademija je ove godine izdala i akademijski ljetopis. — Knjižnica se akademijska znatno obogatila ostavinom dra. Račkoga (1213 djela svake struke). Galeriji slika ostavio je pokojni kanonik E. Suhin pet uljenih slika. Osim toga je biskup Strossmayer naručio kod Vlaha Bukovca za akademiju sliku »Zamisao Gundulićeva Osmana*. 12. listopada pr. g. predao je umjetnik Bukovac ovu sliku, '/a koju je primio od prof. Tadije Smičiklasa dvije tisuće forinti, poslane od biskupa Stross-тауега u ime nagrade. — Dotacija je ove godine doznačena samo od 8551 for. 56 novč. (dočim je prijašnjih godina dobivala 13—14000 for.) — Ove će se godine morati popraviti akademijska palača, a taj će trošak iznositi kakovih 3500 for. — Akademijska je glavnica koncem godine 1893. iznosila ukupno 389.159 for. 44 novč. Ali je danas manja. — Ravnateljem galerije slika izabran je prof. Nikola Mašić. — 12. prosinca 1894. obdržavana je u ju-
goslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti svečana godišnja sjednica, u kojoj je predsednik I. Torbar čitao svečanu besjedu, a zatim tajnik godišnji izvještaj, a član dr. Fr. Vrbanič svoju raspravu: »Osmi medjunarodni kongres za hygijenu i demografiju god. 1894.®
— Српска краљевска академија имала je 2. окт. свечани скуп, на ком je читао др. Милан Јовановић своју приступну беседу „Ноглед на индијску драму“.
Na hrvatskom kulturnom polju
rade osim akademije još sliedeći zavodi: »Matica® 52 god. (ove je godine 20 godina što je ona preporodjena). Sveučilište Franje Josipa I. 20 god. Galerija slika 10 god. Društvo sv. Jeronima 28 god. Pedagoški književni zbor 23 godine. Punim se pravom može reći, da je hrvatski narod upravo poletio za kulturnim napretkom.
— Valvazorjev spomenik v Ljubljani. Ministeretvo za pouk in bogočastje hoče domačemu umetniku dati izdelati kip Valvazorjev, ki bi se postavil na kakem javnem prostoru deželnega stolnega mesta.
Театрт* n мувика — Gledišče in glasba. Повориште ii глааба. — Kazalište i glazba.
— Вгб концерта, дадент* на 21 лнуарии т. г. B'i> салона на Нловдивск&та гимнаанл, зехљ. участие Г-жи Нанаио-това u Шеханова, Г-ца Наиденова u Г-нтј A. Букорешлиева. Всичкитћ точки сл. биле исшБлнени пр^втвсходно, a осо-бенно тркбва да сиомћиеагБ «1* Orage®, колто пиеса ее испђлни ст» гол ћма пре-ЦИ8НОСТ1, B'i» веичкитћ ii трудни моду-лацип огб Г-ца Наиденова. — ОГлцо вгводушевление вгБ8будихл. бгвлг. народни nbCHii, които iicirh Г-жа Ианаиотона и каквито ličnomu на пилно Г-нгб Буко-решлневт., когото Нловднвската иублпка можа да заиоанае тази вечерт> като С/Клцинскпи артиств.
— Dr. A. Tresić — Pavičić spjevao je tragediju u 5 činova u stihovima pod imenom « L j u t o v i d Posavski* Sadržaj
je uzet iz hrvatske povjesti. Glavni je junak Ljutovid Posavski, koji je slavno vojevao sa Francima i Nijemcima i koji je prvi sjedinio hrvatski narod.
— Dr. Stjepan pl. Miletić napisao je tragediju »Boleslav* u 5 činova, koja je izišla u ovogodišnjem »Vijencu*, odakle je preštampana u posebnu knjižicu. Miletić je darovit dramatičar, od kojega se hrvatska dramatika može nadati lijepim plodovima. On je ujedno izvrstan poznavalac kazališta, njegove tehnike i inih prilika. Njegovo imenovanje kazališnim intendantom bijaše sretan izbor.
— Izvrstan hrvatski pjesnik i pisac Hugo Badalić preveo je Shakespeareova Koriolana, koji se je 13. maja pr. g. prvi put prikazivao u hrvatskom kazalištu u Zagrebu.
— Glasbeni zavod u Zagrebu razširiti će svoju zgradu, u koju svrhu je primio subvenciju 30.000 for. od zemaljske vlade.
— Slovensko gledališko društvo v
Ljubljani je imelo 20. decembra občni zbor. Predsednik Plantan je povdarjal, da društvo potrebuje izdatne podpore, ker igra po trikrat na teden, in ima sedaj v službi redne igralne moči. Dohodkov je imelo od nov. 1893. do nov. 1894. leta* 1385 gld., stroškov pa 46 gld. 65 kr. Torej je izročilo »dramat. društvu* 1338 gl 35 krajcarjev.
— Slavjansko pevsko društvo na
Dunaji obstoji že 33 let. Daje sijajne koncerte, h katerim občinstvo rado prihaja.
ТГБрГОВИЛ, индустрил И СЋобпрЗНИЛ. — Trgovina, obrtnija in promet. — Трговина* обрт и промет. — Trgovina, obrt i promjet.
— Параходгтг пБглгарил“ на Б^лгарското тт>рговско иараходно дру-жество вт» Варна, коиго аа itlpb'b илтб потћгли ст» товарт* отт> 1200 топа жито sa Марсилил, се ш.рна отт, тамт> ми-налил мћсецт* C'b гранспорти аа Бургаст. и Варна.
— Industrija v Avstriji. Dlizu četrti
del celokupnega prebivalstva avstrijskega
preživlja se z industrijo, t. j. 6,155.510 oseb. To število deli se po posamičnih krono-vinah tako-le: Na Češkem bavi se z industrijo 2,345.415 oseb; na Moravskem 752.258; na Gališkem 611.738; na Štajerskem 252.546; na Primorskem 132.261; na Kranjskem 72.604; v Bukovini 71.754; na Koroškem 68.465; v Dalmaciji 24.166. Češka je torej tu prva izmed vseh kronovin cesarstva.
Народно стопанство. — Narodno gospodarstvo. — Народна ирпвреда. — Narodno gospodarstvo.
— За расхублванието на гра-дшцата (планираиие, правлнпе и uo-дч.ржанпе на улицит-h, водопроводи, градини, канали и пр.) иша прквидени вх градскит-ћ шоджети сл4д. сумми: .TheKoBt'ii/i. 1500 лева, Чирпант. 3000, Севлиево 5000, Тт>рново 8000, Хасково 9000, .loM'h 10000. lipana и Шуменч. no 15000, Силпстра 16000; Пловдич. 373000, Бургасч. 262000, Сливеиа. 15*2000, Руссе 126000, Варна 110000 и Софил 665000 лева.
— Bčelarstvo na Štajerskem. Pri
zadnjem štetji iznašalo je število panjev 100.709. Samo dve deželi v Avstriji štejeta več panjev 1 Češka 146.164 in Galicija 259.908, V poslednjem desetletju je poskočilo število panjev na Štajerskem za 22°/0 k čemur so gotovo slovenski bčelarji največ pripomogli, a v omenjenih dveh deželah ee je število skrčilo.
Ивлоакенил и конгреси. — Razstave in kongresi. — Ивложбе и конгреси. — Izložbe i kongresi.
— В'в пгрвото бглгарско худо-жественно инложение, което е устроило дружеството ва поддтржание иекуството b’l Бг.лгарии, вехл учасгие елкдукицпти домашни художпнци: Аигеловт,, Дчми тров!>, Мтрквичка, Митовч. u IIouob'l. Освепт. това и нккои чуждеицп жпвуци вт. Ба-лгарил: Барбио, Капелли, Обер
бауерч. и Шапленч*. Заслужва да се спомкне, че е зела участие и г-жа Станчева-Грено. Ha многоброинит^ ио-ећтители направи изложението пзобгцо наидобро виечатление. Тлб като сме честити да пмаме между тин г-да ху-дожници п н ћколцина наши сгвтрудници, то 1це можемт-* да донесемч. вт> ндуи^итћ броеве нккои копии отт> т-ћхнитк кар-тини.
— Књижевно уметничка-вајед-ница у Београду навршила je три го-дине од свога постанка. Заједница при-реди ове годпне сликарску изложбу, која ће св отворити м. маја.
— Na dunajski razstavi živil dobil jc zlato medaljo z diplomo g. I. Sršen iz Ljutomera. Razstavil je vina jeruzalemca, rizlinga in šicenbergerja.
— Ruska razstava v Nižnem-Nov-gorodu 1. 1896 proračunu 5 milj. rub., od teh gre samo za stavbe 2 in pol milijona.
Естественни науки. — Naravoslovne nauke. — Природословне науке. — Priro-
doslovne nauke.
— Др. B. Вавра e обнародвалт* вт> списанието на кр. чехско научно дружество вч» Прага една статпл вч»рху фауната на Пловдивскит4 води. Ивгв застоели води na разшггћ мћстн на града оиисва др. Вавра 30 разни видове животинки. Благодарение на водонровода, np'be'B които се докарва вт> Пловдивч. чпста планинска вода отт» Родопитћ, иаселението на града е осво-бодено да ние рћчна вода отв Марица, вт> колто тоже живћлпв около *20 разни видове животни. Вт»рху фауната na сл.-цргга вода е нисалгв вгв една брошурка X. ШкорилЧ).
— Др. Веленовски, професо-орч. ио ботаниката нри чехскил университетч> вч> Нрага, е обнародвалч* напосл^дч.кч. четвт»ртии приносгБ кт»мт. Flora bulgaricaw. Вч> него се описвап* около 30 нони растонил, които растлтч* ивт* Бт»лгарско. Лгобопитно е пролФтното
растение Anemone Apennina L. o'tb Ро-допит^ и Pistacia mutica M. K. отч> Пловднвт.. — Вч> стЈЧинението (Flora bulgarica (Praga 1891) онисва др. Веле-новски нЗицо около 2500 растенил ивт* разнптћ ркашца на страната.
Здравословие и лЗгковити мкста. — Zdra-voslovje in letovišča. — Здравословље и бање. — Zdravoslovlje i kupelji.
— Лћковити агћста вч> Бч»лга-рил: Б^ла Черква, близо при Пловдивт>, ст> богата планинска флора; Нар-ћченска Банни, 30 км. отч> Станимака, сч» ки-села вода; Бачковскпи монастирч>; Мо-настирт» св. Кирилт. сч» великолепент> изгледч. надч. долината на р. Марица; Калоферскии мл^кски монастирт» ст» добгвргБ вчЈЗдух^ и вода; Доленска по-ллна и Беглика сч> бубна растителноств; Чепинска долина е очарователна; Чамт» курил, 1 част> 0T4> Самоковт*. A наи-пр-ћвч.сходенч* е Рилскиб монастирч*. Haft-ccTH'b бани при В^ршецч. около Вратца.
— Novomeške toplice so imele letos veliko več gostov, kakor lani. Zdaj vozi namreč tje železnica, in lehko se bodo zbirali tam Slovenci od vseh krajev.
Археологил. — Starinoslovje. — Архео-логија. — Arheologija.
— Вгб Софил ce учреди археоло-гически мувеб. За директорт* е навна ченч. г. Добруски, нрћиодавателв вч» висшето училшце. Сч»бпратт> ce cera сга-ринп ott» всички крашца na Бт»лгарил; между ирочемт* и сиом^натил вт» бр. 1 наднисл* KoiiTO 6bnie намћренгв пр^ди иовече вркме.
— Материлли no археологилта na Б^лгарил. Отч> B. Добруски (35 стр.) — Отнечагвкч* отт> Сборника sa народни умотворенил, наука и книжниа. кн. XI.
— Starinske najdbe v Celji. Pri izkopavanju zemlje za temeljno zidovje • Narodnega doma* v Celji se je našlo več mramornatih kamenjev z arabeskami in raznovrstne opeke. Brez dvoma je na tem mestu stalo veliko rimljansko poslopje.
Статистика. — Statistika.
— Šolska statistika nam dokazuje, da je šolstvo tam prav dobro, kder pride na 1000 prebivalcev jedna šola, in dobro, kder je na 2000 prebivalcev jedna šola.
— Na Koroškem imajo Slovenci večino v 63 občinah.
ГОгославннска библиографин. — Jugo-slavjanska bibliografija. — Југословенска библиографпја. — Jugoslavenska bibliografija.
— Многодпшнии трудт. на заслу-жившии бглгареки д4ецт> r-ii'LН a 8 д е нч, Г e p о в% „l'liMniiK'i, на бЂЛгарскии л:шк"1.“
изл-ћзе до буквата Д. Имахме елучаи да видимћ товп рфчникч, и можемч, да кажемт,, че Toii in,t‘ бљде едно ТЈм.рд!'. важно поввление вч> бч,лгарската книж-нина, каквото тн до cera не е имала. И р4дко 1де се намкржтч. подобни про-ивведеипа у други славннски п.ткмена. Освенч. истч>лкуванието на всћка дума но бглгарски и руски, има кч>мч. ду-мата приведени веевч.вможлитћ и зиа-челин сч* пословици и поговорки или стихове отч. народпит-ћ ničim.
— Knjižnica za mladino. Izdaja zaveza slov. učit. društev. Ured. A. Gabršček. Povest nagrađena po prof. A. Bezenšku. Spisal D. Mladinski.
Разни. Raznoterosti.
Лнчнп извФстиа. — Osobne vesti. — Личне вестп. — Osobne viesti.
— Г-нч. подполковникч. Мвхак-ловић досегашенч. срд.бски дипломати-чоски агентт. вт> Бч.лгарпл, е напус-н&лг на 20 того Софнл, понеже е ua-вначеич. ва посланникч, вч> ГГетербургч.. ЗамФстника му е г. Риста Данић.
— Кнев’ Никола I. одликовао je српског патријарха у Карловцима Бранковића великпм крстом Данплова реда.
— Fra Grga Martić, veoma zaslužan
i poštovan stari otac Franjevac u Bosni, dobio je red željezne krune III. reda.
Правдници. — Prazniki. — Празпицн.
— Praznici.
— Ha 21 HoeMBpuii ce иавгршп водосвћтув no случаи на 25-годиганииата отч. основаниото на СофиИекото женско благотворително дружество „МаИка“.
Petindvajsetletnica banke «Slavije» sc je praznovala lansko leto na jako slovesen način v Pragi.
— Štiridesetletnico svojega službovanja je praznoval v Gorici g. Fran Hafner, vodja tamošnjega ženskega učiteljišča.
Смесице. Razno.
Дружественни иввћстиа. — Društvene novine. — Друштвене вести. — Društvene viesti.
—	»Narodni dom* v Celji po načrtih
gosp. inženerja Hraskega bode stal blizu 200.000 gld. in se prične zidati spomladi. Do konca 1. 1896. mora biti gotov.
Негцастни случаи. — Nesrečni slučaji. Несрећни случаји. — Nesretni slučajevi.
—	11 o слћдствие едно доии-рание вт» Бћлградт* на теловегћ отч» електрическил трамваи ст» жицитћ на телеграфит'Ја, една голћма частв отт» те-леграфичеекитк аиар.чти но цћла Овр-бин ce иоврћдили. Bri» Б^лградт* ио-страдали нћколко телеграфпсти, които били до анаратигћ. С^тр^сението ce иочувствувлло чакч. до Лгодина, Kpn гуевацт,, (Јмедерево и ироч.
Умрћли. — Umrli. — Умрли. — Umrli.
—	f Никола Сукнаровт>, нод-нридсбдателв на кассацилта н бившми MiiniicTp’B на нравоелдието, умрћ вч» Софил на 10 декемврић пр. г. Заслужва да ce спомћне, че бћше една отг* него-вит'ћ лшбими ндеи ст»гласието и прн-птелетвото между Сч>рбптћ и Бт.лгаритћ.