review article	UDC 502.4:796.5(497.6 Sarajevo)
received: 2006-01-16
USPOSTAVA ZAŠTIČENIH PODRUČJA PRIRODE U KANTONU SARAJEVO I MOGUČNOSTI NJIHOVE EKOTURISTIČKE VALORIZACIJE
Nusret DREŠKOVIČ
Univerzitet u Sarajevu, Prirodno-matematički fakultet, Odsjek za geografiju, BiH-71000 Sarajevo, Obala Kulina bana 7
e-mail: nusretd@pmf.unsa.ba
Samir DUG
Univerzitet u Sarajevu, Prirodno-matematički fakultet, Odsjek za biologiju, BiH-71000 Sarajevo, Obala Kulina bana 7
e-mail: sdug@email.com
IZVLEČEK
Ena pomembnih predpostavk za splošni povojni gospodarski razvoj Bosne in Hercegovine je razvoj turizma, ki temelji na naravnih danostih - ekoturizma. Tako smo priča pobudam, da se tako že uveljavljene danosti kot tudi nove, ovrednotene v povojnem obdobju, definirajo in razvijajo v skladu s kriteriji Mednarodne zveze za varstvo narave (IUCN). Kanton Sarajevo je vodilna administrativno-politična enota v Bosni in Hercegovini, ki je pričela z ekonomsko valorizacijo svojega naravnega potenciala. V skladu s kriteriji IUCN so ustanovili štiri ločena zaščitena področja v skupni izmeri okoli 2,6 km2, medtem ko je v teku proces diferenciacije in kategorizacije naravnih danosti Igmana, Bjelašnice in Trebeviča.
Ključne besede: ekoturizem, naravne danosti, Mednarodna zveza za varstvo narave, IUCN, Kanton Sarajevo,
ekonomsko vrednotenje
AREE NATURALI PROTETTE NEL CANTONE DI SARAJEVO E LA LORO VALORIZZAZIONE
IN CHIAVE TURISTICA
SINTESI
Uno dei presupposti importanti per la crescita economica della Bosnia ed Erzegovina nel dopoguerra e' lo sfruttamento delle sue bellezze naturali, ossia l'ecoturismo. Per questo motivo si tende a valorizzare, secondo i criteri dell'IUCN (Unione mondiale per la conservazione della natura), tutte le aree naturali definite come tali prima e dopo il conflitto. Il cantone di Sarajevo e' la prima unita' politico - amministrative della Bosnia ed Erzegovina ad aver valorizzato le risorse naturali. Sulla base dei criteri IUCN sono state istituite quattro diverse aree protette, su una superficie complessiva di 2,6 km quadrati, mentre e' in corso il processo di delimitazione e categorizzazione delle aree naturali sui monti Igman, Bjelašnica e Trebevič.
Parole chiave: ecoturismo, aree naturali, Unione mondiale per la conservazione della natura, IUCN, Cantone di
Sarajevo, valorizzazione economica
Nusret DRESKOVIC, Samir DUG: USPOSTAVA ZASTICENIH PODRUCJA PRIRODE 8 KANTONU SARAJEVO ..., 233-246
UVOD
Kanton Sarajevo pripada središnjem dijelu planinsko-kotlinskog područja bosanskih Dinarida. Kao rezultat vrlo složenih paleogeotektonskih procesa, u š i roj regiji prostora Kantona se mogu izdvojiti više odvojenih pozitivnih i negativnih morfostrukturnih cjelina.
Glavne morfostrukture antiklinalnog tipa su morfo-cjeline Igmana i Bjelašnice, Treskavice, Jahorine, Trebe-vica i Ozrena. Izmedu njih su smještene morfostrukture sinklinalnog tipa koje su morfološki predstavljene kotlinama i riječnim dolinama. Najveca i najznačajnija od njih je Sarajevska kotlina koju obrazuju nizvodni dijelovi dolina pet vecih rijeka, tzv. Petoriječje, i koja predstavlja prvo od nekoliko kompozitnih proširenja Sarajevsko-zeničke zavale. Izuzetna morfološka raščla-njenost cjelokupnog prostora vidljiva je iz odnosa najniže tačke na mjestu sjecišta administrativne granice Kantona i aluvijalne ravni rijeke Bosne (nizvodno od Lješeva) 440 m i vrha Bjelašnice 2.068 m. Ovo je, uz vrlo složene geološke odnose, rezultiralo vrlo razno-vrsnim i složenim morfoskulpturnim odlikama prostora.
Istaknuti odnosi su, dalje, rezultirali prisustvom veceg broja klimatskih tipova i podtipova. Glavni tipovi klime na prostoru Kantona su Cf (do oko 1.000 m n.v.), Df (1.000 m do 2.000 m n.v.) i ET klimatski tip iznad 2.000 m n.v. (Dreškovic, 2004).
Hidrološku okosnicu čitavog prostora (preko 80%) čini dolina rijeke Bosne i doline njenih vecih pritoka: Zujevine, Zeljeznice, Miljacke, Vogošce, Ljubine, Mi-soče i Stavnje. U južnom dijelu Kantona, ulogu hidro-loškog kolektora ima Crna rijeka, odnosno Rakitnica, lijeva pritoka rijeke Neretve.
Refugijalnost staništa u kombinaciji sa osnovnim fi-
zičkogeografskim osobenostima ovog prostora uvjetovali su i razvoj izuzetno velikog broja endemičnih i reliktnih vrsta biljaka. Posebno prednjače vaskularne biljke u ekosistemima pukotina stijena i kamenjara (Lakušic, 1975; Lakušic, 1981; Redžic et al., 1999; Redžic et al., 2001 a; Redžic et al., 2001b).
Visok stupanj biološke raznolikosti, izražena ende-mičnost i reliktnost indiciraju na planinske dijelove Kantona kao prave endemne centre u kojima se procesi endemogeneze odvijaju i u današnjem vremenu.
Kanton Sarajevo predstavlja posebnu organizaciono-političku jedinicu u okviru Federacije Bosne i Hercegovine. Ukupna površina mu iznosi 1.724,3 km2, na kojoj živi 401.118 stanovnika, odnosno prosječna gustina naseljenosti ima vrijednost od oko 314 st/km2. Prema podacima iz tabele 1. vidi se da je prostorni raz-mještaj stanovništva izrazito neravnomjeran s obzirom da u užem gradskom jezgru živi gotovo I' od navedenog broja, ili konkretnije, prosječna gustina naseljenosti u gradskim opcinama Kantona iznosi oko 2.102 st/km2. Izvangradske opcine imaju neusporedivo manji prosjek naseljenosti koji iznosi svega 91 st/km2.
Zahvaljujuci navedenom vrlo heterogenim fizičko-geografskim i biološkim obilježjima terena i postojecim pozitivnim trendovima u oblasti prostornog planiranja i zaštite životne sredine u Kantonu Sarajevo, u poslije-ratnom periodu su uspostavljena četiri zašticena područja koja su kategorirana prema principima Meduna-rodne unije za konzervaciju prirode. Pored njih u na-vedenom području postoji još čitav niz pojedinačnih prirodnih objekata iz oblasti fizičkogeografskog ili bio-loškog diverziteta koja su pod odredenim vidovima zaštite - Kantonalnog ili opcinskog nivoa.
Tabela 1: Broj stanovnlka Kantona Sarajevo po opcinama (Kanton Sarajevo, 2004). Table 1: Number of citizens in Canton Sarajevo by municipalities (Kanton Sarajevo, 2004).
Opcina	Broj stanovnika	Udio u Kantonu (%)	Udio u F BiH (%)	Udio u BiH (%)
Municipality	Numb. of inhab.	Part of Canton (%)	Part of F BiH (%)	Part of BiH (%)
Stari Grad	38.167	9,5	1,6	1,03
Centar	68.151	17,0	2,9	1,83
Novo Sarajevo	74.493	18,5	3,2	2,00
Novi Grad	116.588	29,1	5,0	3,13
Grad / City	297.399	74,1	12,7	7,99
llidža	47.654	11,9	2,1	1,28
Hadžici	20.055	5,0	0,9	0,54
llijaš	15.277	3,8	0,7	0,41
Vogošca	19.894	5,0	0,9	0,53
Trnovo	839	0,2	0,0	0,02
Kanton / Canton	401.118	100,0	17,3	10,8
izvor: Kanton Sarajevo: Kantonalno ministarstvo privrede. Sarajevo, 2004.
Nusret DRESKOVIC, Samir DUG: USPOSTAVA ZASTICENIH PODRUCJA PRIRODE 8 KANTONU SARAJEVO ..., 233-246
SI. 1: Administrativni ustroj Kantona Sarajevo. Fig. 1: Administrative organization of Canton Sarajevo.
Istaknuti odnosi se sa aspekta ekoturističke valorizacije mogu okvalificirati kao pozitivni, s obzirom da je planinsko područje Kantona najvecim dijelom nenaseljeno iili slabo naseljeno i vrlo pogodno za uspo-stavljanje zasticenih područja. Druga pogodnost se ogleda u činjenici da se prirodno vrijedna područja na-laze uglavnom na rubovima Kantona i nisu dostupna intenzivnijoj i neplanskoj izgradnji stambenih i turistič-kih objekata. S tim u vezi se mogu utvrditi dobre pretpostavke za uspostavljanje mreže prirodnih puteva kojima bi se povezale sve posebno vrijedne zone sa navedenim zasticenim područjima, i tako znatno pro-sirile mogucnosti za ekoturističke posjete. Konkretni takvi poduhvati su napravljeni u siroj zoni planina Igmana i Bjelašnice i Treskavice, gdje je čitav niz posebno vrijednih hidrolosko-geomorfoloskih objekata povezan planinskim stazama. Takoder se napravljeni značajni pomaci na novom konceptu razvoja zasticenih područja koji podrazumijeva uspostavu veza na relaciji: nukleus zasticenog područja - koridor - otok, kojima se
vec zasticena prirodna područja nastoje povezati pri-rodnim koridorima. Za dobar primjer u analiziranom području se može uzeti kanjon Rakitnice koji predstavlja prirodnu vezu izmedu zone visoravni i planinskih vrhova Bjelasnice sa kanjonom rijeke Neretve.
USPOSTAVA ZASTICENIH PODRUČJA PRIRODE
Sva zasticena područja u Kantonu Sarajevo u postrat-nom periodu su uspostavljena i kategorirana prema principima koje je odredila Medunarodna unija za konzervaciju prirode (IUCN, 1999). U odnosu na navedene kriterije, na prostoru Kantona Sarajevo su izdvo-jena četiri zasticena područja prirode, i to:
ZP "Skakavac" - spomenik prirode (kategorija III);
ZP "Vrelo Bosne" - spomenik prirode (kategorija III);
ZP "Bijambarske pecine" - zasticeni pejzaž (kategorija V);
ZP "Kanjon Miljacke" - zasticeni pejzaž (kategorija
Nusret DRESKOVIC, Samir DUG: USPOSTAVA ZASTICENIH PODRUCJA PRIRODE 8 KANTONU SARAJEVO ..., 233-246
Tabela 2: Kategorizacija zaštičenih područja prirode prema IUCN. Table 2: Categorization of natural protected areas according to IUCN.
Kategorija	Opis
IA	Strogi rezervat Drirode: zasticeno područje kojim se upravlja uglavnom za naučne potrebe
IB	Zona divljine: zasticeno područje kojim se upravlja uglavnom radi zastite divljine
II	Nacionalni park: zasticeno područje kojim se upravlja uglavnom radi zastite ekosistema i rekreacije
III	Spomenik prirode: zasticeno područje kojim se upravlja uglavnom radi konzervacije specifičnih prirodnih obilježja
IV	Zona upravljanja staništima / vrstama: zasticeno područje kojim se upravlja uglavnom radi konzervacije putem upravljačkih intervencija
V	Zaštičeni pejzaž: zasticeno područje kojim se upravlja uglavnom radi zastite pejzaža i rekreacije
VI	Zaštičeno područje upravljanja resursima: zasticeno područje kojim se upravlja uglavnom radi
	uravnotežene upotrebe prirodnih resursa
Tabela 3: Prijegled zasticenih podrucja prirode u Kantonu Sarajevo (Kanton Sarajevo, 2005). Table 3: Overview of natural protected areas in Canton Sarajevo (Kanton Sarajevo, 2005).
R. br.	Naziv	Kategorija	P (ha)	Udio (%)
1.	ZP Skakavac	Spomenik prirode	1.434,2	1,12
2.	ZP Vrelo Bosne	Spomenik prirode	603,0	0,47
3.	ZP Bijambarske p.	Područje zaštičenog pejzaža	370,3	0,29
4.	ZP Bentbaša	Područje zaštičenog pejzaža	147,7	0,12
Ukupno zašticena područja			2.552,2	2,0
Kanton			127.730,0	100,0
izvor: Zavod za prirodno i kulturno-historijsko naslijede Kantona Sarajevo
Sl. 2: Zasticena podrucja u Kantonu Sarajevo. Fig. 2: Protected areas in Canton Sarajevo.
Nusret DRESKOVIC, Samir DUG: USPOSTAVA ZASTICENIH PODRUCJA PRIRODE U KANTONU SARAJEVO 233-246
Prema podacima iz tabele 3, ukupna površina koju zauzimaju navedena četiri područja iznosi 2.552,2 ha, što je svega oko 2% od ukupne površine Kantona.
Svako od navedenih podrucja ima svoje posebne specifičnosti u oblasti i fizičkogeografskog i biološkog diverziteta kao i različito administrativno ustrojstvo. Njihov prostorni razmještaj u Kantonu Sarajevo predstavljen je na slici 2.
Pored njih posebno su vrijedni južni dijelovi Kantona, na području Igmana i Bjelašnice i Trebevica. Područje Igmana i Bjelašnice je predvideno za zašticeno područje kategorije nacionalnog parka, čiji prostorni obuhvat bi izlazio iz granica Kantona i bio bi uspo-stavljen na nivou Federacije Bosne i Hercegovine. Površina kantonalnog dijela u buducem nacionalnom parku bi iznosila oko 258,4 km2.
Sa ovim područjima, ukupna površina Kantona pod različitim nivoima zaštite iznosila bi preko 22%, što značajno prevazilazi bosanskohercegovački prosjek. Konkretnije, na nivou Bosne i Hercegovine dosada se pod odredenim vidovima zaštite nalazi svega oko 529,4 km2 ili oko 1,03% d ukupne površine (NEAP BiH Directorate, 2003). Navedena vrijednost od preko 22% teritorije pruža izuzetno povoljne pretpostavke da se potencijali prirode stave u funkciju svih vrsta turističkih posjeta, od rekreativnih do edukativnih (Kanton Sarajevo, 2005).
ZAŠTICENO PODRUČJE "SKAKAVAC"
Prostor Spomenika prirode "Skakvac" se nalazi na oko 12 km sjever-sjeveroistočno u odnosu na grad Sarajevo. Ukupna površina zašticenog područja iznosi 1.434,21 ha (oko 1,12%. Sa planinom Ozren čini je-dinstveni geomorfološki kompleks sa vrlo izraženom
horizontalnom i vertikalnom raščlanjenošcu reljefa. Raznovrsna geološka grada uvjetovala je visok stupanj morfoskulpturne raznolikosti, zbog čega se sa orgrafskog aspekta mogu izdvojiti tri generacije oblika:
-	inicijalne površi predstavljene hipsometrijski naj-višim oblicima na oko 1.500 m (Bukovik, Rašljovo brdo, Vranjske stijene, Stojine stijene idr.);
-	suphorizontalne i fragmentarno zaravnjene površine na 1.200 do 1.300 m n.v. (prostor sjeverno i južno od Jasikovca, južno od Borovih stijena, oko vodopada Skakavac, oko Zaplanja, Rasta, Bijelih ravni i sl.);
-	doline u kojima su usječena riječna korita stalnih i povremenih vodotoka ovog područja.
Okosnicu hidrografske mreže zašticenog područja čini Perački potok. Njegova riječna dolina ima oblik klisure s manjim proširenjima uzvodno od ušca potoka Skakavac, odnosno nizvodno od ušca Lješnice na desnoj i Sejinovačkog potoka na lijevoj strani. Nizvodno od ušca Sušice ima ponovo klisurasti tip doline. Uzvodno od naspramnih ušca Lješnice i Sejinovačkog potoka se, pravcem jugoistok, pruža klisura Babinog potoka. Navedene dubodoline (klisure) čine izvorišnu čelenku Peračkog potoka na ulazu u zašticeno područje (oko 1.000 m n.v.). Na ušcu Sušice visina mu iznosi 812 m, dok na izlazu iz područja ima visinu 680 m. Dalje nizvodno (na oko 1.500 m), s desne strane mu pritiče kraška ponornica Stubline, a s lijeve potok Skakavac. Osnovna mu je karakteristika da se uzvodno od ušca račva u više odvojenih rukavaca koji se u obliku vodenih mlazeva slijevaju niz strme padinske strane.
Zašticeno područje čine tri zone:
I	(nukleus) - 500,7 ha,
II	(puferska) - 701,4 ha,
III	(prijelazna) zona - 232,1 ha.

_2>_1
SI. 3: Morfološke karakteristike u užoj zoni ZP "Skakavac". Fig. 3: Morphological characteristics in the narrow zone of Protected Area Skakavac.
Nusret DRESKOVIC, Samir DUG: USPOSTAVA ZASTICENIH PODRUCJA PRIRODE U KANTONU SARAJEVO ..., 233-246
SI. 4: Topografski položaj ZP "Skakavac". Fig. 4: Topographical position of Protected Area Skakavac.
Vodopad Skakavac sa visinom od 98 m predstavlja nukleus zasticenog područja i centralni (hidrografski) pejzažni element. Izvire u podnožju vrha Bukovika, odakle se vrlo strmim koritom spusta do blage zaravni gdje mu se tok prilično umiruje. Nakon nekoliko stotina metara, niz okomiti stjenoviti odsjek vodena masa se, u dužini oko stotinjak metara, stropostava u grotlo na dnu odsjeka, tvoreci tako jedan od najljepsih vodopada u Bosni i Hercegovini.
Sa biogeografskog aspekta, ovo područje spada u Ilirsku i Mezijsku provinciju Eurosibirsko-borealnoame-ričkog regiona, dok fitogeografski pripada kontinentalnim Dinaridima. Cjelokupno područje biogeografski poka-
Sl. 5: Vodopad Skakavac - pogled sa Bukovika. Fig. 5: Waterfall Skakavac - view from Bukovik.
zuje vecu sličnost sa planinama Prokletije u Crnoj Gori i Kopaonik u Srbiji, koje se nalaze oko 200 km istočno, nego sa planinama Jahorina i Bjelasnica. Takoder ima izvjesnih sličnosti sa vegetacijom Alpa, Apenina, Tatri, Karpata i Pirineja. Jedno od glavnih vegetacijskih obilježja je prisustvo četinarskih suma iz reda Abieti-Piceetalia koje nisu razvijene u centralnim, jugoistočnim i sjeverozapadnim Dinaridima (Redžic et al., 2001 a).
Biljni svijet ovog prostora je organiziran u oko 200 ekoloških sistema nivoa asocijacija, 63 nivoa vegetacijske sveze i podsveze, 35 vegetacijskih redova i 21 sistem nivoa vegetacijske klase. U vegetacijsko-eko-loskom pogledu, ovo područje pripada oblasti sa naj-visim stupnjem vegetacijske i ekoloske raznolikosti.
U sastavu flore i vegetacije ovog prostora konsta-tirano je oko 1.500 vrsta vaskularnih biljaka. Biljno-geografskom analizom utvrden je visok procent vrsta endemičnog karaktera - dinarskog, balkanskog i jugo-istočnoevropskog rasprostranjenja (S i lic, 1995).
U ovom zasticenom području vec su uspostavljene pozitivne pretpostavke za individualne i grupne organizirane ekoturističke posjete. Prije svega, izgradena je najosnovnija putna infrastruktura tako da je sada moguce manjim motornim vozilima doci direktno do ulaza u zasticeno područje. Za te potrebe je formiran i veci broj pjesačkih staza kojima je moguce sa različitih strana od glavnih saobracajnica, doci do zone sa vodopadom. U strukturi posjetilaca najveci broj (preko 85%) jos uvijek čine domaci posjetioci, koji su, uglavnom, sa područja
Nusret DRESKOVIC, Samir DUG: USPOSTAVA ZASTlCENlH PODRUCJA PRIRODE 8 KANTONU SARAJEVO ..., 233-246
Kantona. Organizirane grupne posjete su još uvijek dosta rijetke s obzirom na navedenu činjenicu da autobusima nije moguce doci do same zašticene zone. S obzirom na činjenicu da je najveci dio površine prekriveno šumskom vegetaacijom administriranje zašticenim područjem je povjereno JP "Sarajevo šume".
Na osnovu gore navedenog može se konstatovati da postoji čitav niz problema organizacijske prirode (od redarskog do marketinškog sektora), čije rješavanje je neophodan preduvjet da bi se, s jedne strane, popravio nizak nivo ekoturističkih posjeta i, s druge strane, izvršili neophodni tehnički zahvati na boljem uredenju i zaštiti samog prostora.
ZAŠTICENO PODRUČJE "VRELO BOSNE"
Spomenik prirode "Vrelo Bosne" obuhvata krajnji ju-gozapadni dio Sarajevskog polja i neposredni kontaktni planinski obod. Ukupna površina mu iznosi 603 ha. Usljed geološke homogenosti i preovladujuceg urav-njenog terena (aluvijalne ravni rijeka Bosne i njenih pritoka), ovaj se prostor odlikuje odsustvom značajnije geomorfološke (morfostrukturne i morfoskulpturne) raz-novrsnosti. Sa klimatskog aspekta se takoder može utvrditi odreden stepen monolitnosti. Konkretnije, u cjeloku-pnom prostoru je zastupljen Cfb klimatski tip, mada se kao odredene specifičnosti ovoga prostora mogu izdvojiti odredene meteorološke pojave, a prije svih, vrlo karakteristične i razvijene temperaturne inverzije i radijacijske magle tokom zimskog dijela godine (Dreškovic, 2004).
Cjelokupni zašticeni prostor i šire ima iznatprosječan nivo u količini površinske i podzemne vode, čije pojave predstavljaju veliku specifičnost i atraktivnost. Prije svih, to su vrela Bosne kojih na cjelokupnom prostoru ima oko 30. Riječ je o izvorima kontaktnog tipa čija je pojedinačna vodoizdašnost različita. Ukupna prosječna vodoizdašnost svih vrela koje kolektuje tok rijeke
uzvodno od Rimskog mosta iznosi oko 5 m3/sec, iako tokom sezone povodnja ta vrijednosr raste i na oko 24 m3/sec. To je sasvim dovoljno da se od njih direktno obrazuje jedna od najvecih rijeka u BiH - rijeka Bosna. Glavna desna pritoka u zašticenom području je rijeka Večerica, kojoj sa desne strane pritiče potok Stojčevac, koji takoder nastaje od istoimenih vodoizdašnih kontaktnih vrela po obodu igmanskog masiva. Vrlo su karakteristična i vrela Borin I i II na prostoru sela Vrutci.
Na ovom prostoru postoji visok stupanj biološke raznolikosti kojeg karakterizira postojanje 99 autohtonih i alohtonih dendrotaksona, preko 200 zeljastih vrsta, oko 35 vrsta medonosnog i ljekovitog bilja, 20 vrsta sisara i 52 vrste ptica (Kanton Sarajevo, 2005).
Značajno su razvijeni i fito i zoobentos, posebno populacije mikrofita, prije svih u hidroekosistemima Vrela Bosne i izvora u selu Vrutci gdje ih ima 83 vrste, od kojih su 26 vrsta izvorske i veoma su rijetke.
Na području od Vrela Bosne do Plandišta utvrdeno je prisustvo 7 vrsta riba, dok je u vodama vrela prisutna potočna pastrmka.
Zašticeno područje se sastoji iz dvije zone.
-	I zona (nukleus ZP) ima površinu od 56 ha. Ona obuhvata neposredni prostor izvora od sela Vrutci do prvih Vrela Bosne i neposredni tok rijeke Bosne do in-filtracionog kanala. Ovdje je prisutno i arheološko nalazište nekropola u selu Vrutci.
-	II (puferska) zona obuhvata prostor od 590 ha na kojoj se prvenstveno ostvaruje očuvanje i zaštita izvor-nog stanja. Najznačajniji elementi hidrološke raznolikosti su vrelo Stojčevac, rijeka Bosna od infiltracionog kanala do Plandišta, podzemne termalne i termomi-neralne vode oko banje Ilidža i hladne podzemne vode, skoncentrirane u dva odvojena vodonosna horizonta. Parkovski prostori Velika Aleja te prostori oko banje Ilidža i Stojčevca predstavljaju posebnu vrijednost. Značajan kulturno-historijski spomenik u ovoj zoni je Rimski most na rijeci Bosni.
Sl. 6: Morfološke karakteristike u zoni ZP "Vrelo Bosne". Fig. 6: Morphological characteristics in the zone of Protected Area Sources of the river Bosnia.
Nusret DRESKOVIC, Samir DUG: USPOSTAVA ZASTICENIH PODRUCJA PRIRODE U KANTONU SARAJEVO ..., 233-246
SI. 7: Topografski položaj ZP "Vrelo Bosne". Fig. 7: Topographical position of Protected Area Sources of the river Bosnia.
Sl. 8: Centralna vrela u užoj zoni Vrela Bosne. Fig. 8: Central springs in the narrow zone of Sources of the river Bosnia.
Nusret DRESKOVIC, Samir DUG: USPOSTAVA ZASTICENIH PODRUCJA PRIRODE U KANTONU SARAJEVO ..., 233-246
Ekoturistička valorizacija ZP "Vrela Bsne" je u odnosu na ostala zašticena područja najbolja. Razlozi za to su, pored istaknutih hidrografskih i pejsažnih vrijed-nosti, prije svih vrlo dobra saobracajna pristupačnost ovom području. S obzirom da je smješteno na rubu Sarajevskog polja, postoji asfaltna saobracajnica kojom je omoguceno svim vrstama motornih vozila (od automobila do autobusa) direktan pristup do zone zaštite. Iz ovog razloga u prošloj godini je, prema vlastitoj pro-cjeni, preko 10.000 turista posjetilo ovo područje. Zna-čajan napredak u ovom smislu su i pozitivni zakonski akti kantonalnih organa vlasti kojima je u 2006. godini uspostavljeno preduzece koje ce ubuduce administrirati zašticenim područjem.
U strukturi posjetilaca i ovdje dominantnu skupinu čine domaci posjetioci koji ostvare preko 70 % posjeta. Grupne posjete su uglavnom orjentisane na jedno-dnevne ekskurzije Osnovnih i Srednjih škola sa područja Kantona Saraevo.
ZAŠTICENO PODRUČJE "BIJAMBARSKE PECINE"
Zašticeni pejzaž "Bijambarske pecine" pripada prostoru središnjih bosanskih Dinarida, smješten izmedu planina Zvijezde na sjeveru i sjeveroistoku, Ozrena na jugu i jugoistoku i Cemerske planine na zapadu i jugozapadu. Nalazi se na oko 25 km zračne linije sjeverno od Sarajeva, izmedu sela Nišici i Krivajevici, na sjeveroistočnom dijelu Crnorječke visoravni. Admini-strativno-politički pripada Ilijaškoj opcini.
Siri prostor pecine predstavlja manja morfološka depresija nastala u porječju Ljubine, Misoče, Krivaje i potoka Bijelila. Po obodnom dijelu depresije procesom lateralne korozije nastale su tri pecine na različitim hipsometrijskim nivoima. Ovakvo stanje upucuje na zaključak da su pecine, najvjerovatnije, genetski poli-
fazne i da su nastale u procesu skrašcivanja krečnjačke mase i sukcesivnog spuštanja vodonosnih horizonata.
S obzirom na krečnjački sastav terena, cjelokupni širi prostor ima slabo razvijenu površinsku riječnu mrežu. Glavni vodotok je potok Bjelila, koji kolektuje vode sa cijelog područja. Takoder je utvrdeno i prisustvo velikog broja stalnih i povremenih izvora, posebno na širem prostoru Kopitovca.
U nižim hipsometrijskim nivoima (do oko 1.000 m) dominira Cf klimatski tip, dok Df dominira u višim hipsometrijskim nivoima.
Heterogenost ekoloških faktora (geološke podloge, tipova tala, reljefa, hidrografske mreže, ekoklime te drugih faktora) bila je jedan od razloga razvoja visokog stupnja diverziteta živog svijeta i životnih zajednica.
Na području Bijambara konstatirane su 133 različite životne zajednice nivoa asocijacije. Njihovu strukturu čini preko 800 vrsta viših biljaka. O broju algi, gljiva, životinja, posebno insekata te nižih oblika i formi organizacije života takoreci i nema potpuno egzaktnih podataka. Osnovano se pretpostavlja da su te vrijednosti veoma visoke (Redžic et al., 2001b).
Brojni su i predstavnici faune - sisara, ptica, gmi-zavaca, vodozemaca, mekušaca, insekata i mnogih grupa životinja nižeg stupnja organizacije.
Posebnu biološku vrijednost ovog prostora predstavlja flora nižih biljaka, koja se ovdje razvija u vrlo specifičnim klimatskim, geološkim, pedološkim i drugim uvjetima. U naslagama sfagnuma "natopljenim" vodom razvija se osobit živi svijet.
U okviru područja zašticenog pejzaža «Bijamabre» ukupne površine 368.7 ha izvršena je zonacija na tri funkcionalne cjeline:
-	zona I (nukleus ZP),
-	zona II (puferska zona ZP),
-	zona III (tranzicijska zona ZP).
SI. 9: Morfološke specifičnosti u zoni ZP "Bijambarske pečine". Fig. 9: Morphological characteristics in the zone of Protected Area Bijambare Caves.
Nusret DRESKOVIC, Samir DUG: USPOSTAVA ZASIČENIH PODRUCJA PRIRODE U KANTONU SARAJEVO ..., 233-246
Sl. 10: Topografski položaj ZP "Bijambarske pečine". Fig. 10: Topographical position of Protected Area Bijambare Caves.
Sl. 11: Ulaz u Donju bijambarsku pečinu Fig. 11: Entrance in Lower Bijambare Cave
Nusret DRESKOVlC, Samir DUG: USPOSTAVA ZASTICENIH PODRUCJA PRIRODE U KANTONU SARAJEVO ..., 233-246
Nukleus (Zona I) zašticenog područja površine 134.2 ha obuhvata ekosisteme koji se odlikuju očuvanom pri-marnom strukturom. Centralna motivska vrijednost ovog područja su bijambarske pecine: Donja, Gornja i Duri-čina. U ovoj zoni su smješteni najvrijedniji ekosistemi.
Donja bijambarska pecina se sastoji od četiri dvorane koje su medusobno povezane pecinskim kanalima. Osnovna im je karakteristika prisustvo vrlo brojnih akumulativnih elemenata krške morfoskulpture.
Puferska zona (Zona II) površine 142 ha omogucava konzervacije kako sopstvenih ekosistema tako i eko-sistema u nukleusu, odnosno jezgru područja te iz-vanredne mo-gucnosti za istraživanja, osmatranja, edu-kaciju i rekreaciju.
Tranzicijska zona (Zona III) površine 92,4 ha predstavlja granično područje sa nezašticenim okruže-njem. Ova zona je namijenjena prvenstveno aktiv-nostima u oblasti šumarstva, poljoprivrede, turizma i ugostiteljstva, koje su utemeljene na principima urav-noteženog razvoja.
Ekoturistička valorizacija ovog područja se još uvijek može okarakterisati kao nezadovoljavajuca, s obziron na velike prirodne potencijale. U zašticenom području praktično još uvijek ne postoji redarska služba koja bi se brinula o naplati i održavanju reda u zoni zaštite. Tehničke i administrativne organizacijske intervencije su praktično odsutne pa se može konstatirati da se od dana proglašenja ovog područja zonom zaštite nije uradilo gotovo ništa u odnosu na početno stanje. Administri-ranje i ovim zašticenim područjem je, iz sličnih razloga, povjereno JP "Sarajevo šume".
ZAŠTICENO PODRUČJE "KANJON MILJACKE"
Zašticeno područje prirode "Kanjon Miljacke" u sebi uključuje kanjonski dio Miljacke koji započinje nekoliko stotina metara uzvodno od Vijecnice. Od padina Je-kovca i Babica Bašce, prema Bentbaši i Da Rivi okomito se spuštaju padine Vratnika i Zmajevca s jedne te Hrastove glavice i Borija (iznad Obhodže), s druge strane, čineci tako tjesnac kroz koji se provlači živo-pisna kraška rječica Mošcanica, desna pritoka Miljacke. Klisura Miljacke se od ovog mjesta malo širi, formirajuci kroz dugi period naslage sa plodnim tlom i produk-tivnom vegetacijom, da bi se neposredno ispod Kozije cuprije ponovo suzila. Uzvodno od ovog mosta, padine Trebevica i Gradine se veoma strme i visoke tako da kanjon postaje uzak i dubok. Upravo na ovom mjestu, njegova dubina je i najveca (nadmorska visina na nivou rijeke Miljacke je 570 m, vrh Trebevica - 1.629 m, a Gradine oko 1.100 m). U ovom dijelu u Miljacki se, kao desna pritoka, uliva i rijeka Lapišnica, koja zbog svog toka planinskog karaktera ima posebnu, veliku motivsku vrijednost (Kanton Sarajevo, 2005).
Horizontalna i vertikalna raščlanjenost prostora, u kombinaciji sa heterogenom geološkom gradom i tek-
tonskim odnosima, uvjetovale su veoma složena morfo-strukturna i morfoskulpturna obilježja cijele regije. Naj-izraženije pozitivne morfoforme reljefa su morfostruk-ture Treskavice i Ozrena, dok se izmedu njih razvila klisura Miljacke - najdominantnija sinforma u prostoru.
Klima ima specifična obilježja. Determiniraju je veoma topla ljeta i dosta hladne i duge zime. Srednje godišnje temperature su, u pravilu, nešto više u odnosu na okolno područje grada i iznose oko 10 §C. Smanjena kako horizontalna tako i vertiklana cirkulacija zraka, visoke temperature, relativno niska relativna vlažnost vazduha u vrijeme ljetnog perioda uvjetuju djelovanje tzv. fenskih struja koje rezultiraju obrazovanjem oblika izmijenjene submediteranske i stepske klime. To dobro ilustruju i brojne submediteranske i stepske vrste biljaka pa i čitave zajednice (Dreškovic, 2004).
Hidrološka okosnica šire regije je rijeka Miljacka koja drenira sve okolne površinske i podzemne vode. Glavne pritoke u zašticenom području, i to samo u donjim dijelovima toka, su rijeke Mošcanica i Lapišnica.
Zbog djelovanja specifične kombinacije ekoloških faktora, istraživani tok rijeke Miljacke sa svojim pri-tokama u dužini od 5-6 km predstavlja endemno područje, odnosno refugij tercijerne flore i faune sa centrom u regionu Da Rive i ušca Mošcanice. U njemu su se razvili brojni tercijerni endemi i opstali do današnjih dana.
Zajednica ekosistema hrastovo-grabovih šuma Quer-co-Carpinetum betulis, zajednica ekosistema kseroterm-nih šuma crnog graba i hrasta medunca Querco-Ostryetum carpinifoliae Ht 1938 Ostryo-Quercetum-pubescentis, zajednica ekosistema termofilnih šuma hrasta medunca i sitnolisnog kitnjaka Quercetum pubescen-tis-daleschampii, zajednica ekosistema šuma hrasta kitnjaka i crnog grahora Lathyro nigrae-Quercetum pe-traeae, zajednica ekosistema šibljaka sa jorgovanom Syringetum vulgaris Knapp, zajednica ekosistema crnog graba i jesenje šašike Seslerio autumnalis-Ostryetum
Sl. 12: Morfološke specifičnosti u zoni ZP "Kanjon Miljacke".
Fig. 12: Morphological characteristics in the zone of Protected Area Miljacka Canyon.
Nusret DRESKOVIC, Samir OUG: USPOSTAVA ZASTICENIH PODRUCJA PRIRODE U KANTONU SARAJEVO ..., 233-246
SI. 13: Topografski položaj ZP "Kanjon Miljacke". Fig. 13: Topographical position of Protected Area Miljacka Canyon.
carpinifoliae, zajednica ekosistema termofilnih šuma crnog graba i uskolisne šašike Seslerio angustifolie-Ostryetum arpinifoliae, zajednica ekosistema po- plavnih šuma sive i crne johe Alnetum glutinoso-incanae, za-jednica ekosistema šuma krte i bijele vrbe Salicetum albae-fragilis Soo, zajednica ekosistema šibljaka lijeske i gloga Crataego-Coryletum avellanae, zajednica ekosistema šikara trnjine i gloga Crataego-Prunetum spino-sae i brojne druge. Takoder su veoma su razvijeni i brojni livadski ekosistemi (Kanton Sarajevo, 2005).
Zašticeno područje ima površinu od 147,7 ha i nema utvrdenu diferencijaciju prostora sa aspekta zonacije, vec je riječ o prostoru sa jedinstvenim fizičkogeo-grafskim i biološkim specifičnostima.
Ekoturistička valorizacija ovoga područja je na naj-nižem nivou u odnosu na prethodna tri. To je posljedica činjenice da za ovo područje nije odredena institucija za administriranje i upravljanje. Posjete ovoj zoni su neorganizirane i individualnog su karaktera. Ternskim pracenjima je utvrdeno da se tokom vikenda najveci broj posjetilaca okuplja u š i roj zoni oko Kozije cuprije što za posljedicu ima značajno onečišcenje prostora raznim vrstama otpadaka. Poseban problem ove zone su i fekalne i druge vrste otpadnih voda, s obzirom da se one u vodotok Miljacke i okolnih pritoka najčešce unose direktno bez ikakvog filtriranja.
ZAKLJUČAK
Shodno iznesenim stavovima može se konstatirati da na prostoru Kantona Sarajevo postoje ekoturistički
potencijali, ali oni nisu dovoljno valorizirani. Ovo se posebno odnosi na mogucnost korištenja prirodnih vrijednosti koji postoje na zašticenim prostorima, u kojima su samo do odredenog nivoa organizirani neophodni kapaciteti za prijeme turističkih posjeta.
Takoder, negativan moment u trendu razvoja eko-turizma u zašticenim područjima je vrlo slab marketinški program, zbog čega se za postojanje veceg broja njih čak i ne zna. Praktična potvrda toga se nalazi u činjenici da se, s jedne strane, ovakav oblik motivskog turizma u Bosni i Hercegovini još uvijek ne svrstava kao posebna kategorija tako da prihodi od njega nisu posebno ni registrirani.
Navedeni stavovi su lako vidljivi iz oficijelnih iz-vještaja Kantonalnog ministarstva privrede o turističkim kretanjima unutar Kantona. Konkretnije, od registriranih 80.280 turista koji su u 2002. godini posjetili Kanton, izvan gradske opcine (Ilijaš, Trnovo, Hadžici i Vogošca) posjetilo je svega 17.715 turista što je svega oko 21 % od navedenog broja. Ako se uzme u obzir da su navedene opcine površinski najvece, a istovremeno demografski i urbano najmanje opterecene, lahko se može uočiti da su njihovi prirodni potencijali vrlo malo iskorišteni u svrhe ekoturističkih posjeta. Tim prije što se najveci površinski udio uspostavljenih zašticenih područja (oko 71%) nalazi na teritorijama ovih opcina. Ako se ovome pridodaju slabo naseljeni i urbanizirani periferni dijelovi opcine Ilidža (na čijoj se teritoriji nalazi SP "Vrelo Bosne"), koju je takoder posjetio relativno mali broj turista (svega oko 13.000), zaokružuje se jasnija slika o negativnim ekoturističkim kretanjima u Kantonu.
Nusret DRESKOVIC, Samir DUG: USPOSTAVA ZASTICENIH PODRUCJA PRIRODE U KANTONU SARAJEVO ..., 233-246
Klisurasta dolina rijeke Miljacke - nukleus zasticenog pejsaza
Sl. 14: Panoramski pogled na ZP "Kanjon Miljacke". Fig. 14: Panoramic view of Protected Area Miljacka Canyon.
Izvjesniji napredak se može primjetiti u toku nekoliko posljednjih godina koje se odnose na tendencije uspostavljanja profesionalnog menadžmenta koji bi ova područja trebalo da učini u početku djelimično, a kasnije, potpuno samoodrživim. Konkretnije administri-ranje zašticenim područjima povjereno je JP "Sarajevo-šumama", koje je vec napravilo prve korake sa aspekta uspostavljanja administracije čija je zadaca da započne sa realizacijom programa koji su zacrtani u vec ura-denim studijama upravljanja za sva četiri zašticena područja. Tako su, vec sada, za vecinu zašticenih područja uradeni ekopropagandni programi koji su vidljivi preko veb sajtova i publikovanog brošurnog ma-terijala.
Značajni pomaci uradeni su i za zaštitu područja Igmana i Bjelašnice i Trebevica (u dijelu koji pripada Kantonu). S tim u vezi je ukaz Federalnog ministarstva za prostorno planiranje prema kojem se navedeni prostori proglašavaju područjima zašticene prirode od posebnog značaja za Federaciju BiH unutar koji h se treba izvršiti rejonizacija spram konkretnih prirodnih vrijednosti.
Kao posebno vrijedna područja, sa visokim procentom fizičkogeografskog i biološkog diverziteta, iz
navedenih prostora ističu se kanjon Rakitnice, Kazani na Zeljeznici i širi prostor treskavičkih jezera.
Uvažavajuci i njihove površine, na prostoru Kantona bi, pod odredenim režimima zaštite, bilo čak preko 35%.
Za uspostavljanje ekonomski održivog ekoturizma u zašticenim područjima u Kantonu Sarajevo sasvim je sigurno da se mora što prije izvršiti dogradnja zakonske legislative za postojeca zašticena područja i pokrenuti se zakonska procedura za izradu baznih i upravljačkih elaborata za uspostavljanje novih zašticenih područja.
Na ovaj način ce se moci obrazovati mreža zasti-cenih područja u Kantonu Sarajevo prema standardima IUCN-a što bi, praktično, značilo ulazak u njihovu drugu razvojnu fazu. To podrazumijeva organizaciju navedene mreže zašticenih područja sa troaspektnog nivoa: nukleus, otok i koridor.
Na osnovu iznesenih zaključnih razmatranja može se konstatirati da je postojece stanje ekoturističke valorizacije zašticenih područja u Kantonu Sarajevo ne-zadovoljavajuce, ali da su vidljivi pozitivni trendovi u smislu njihove bolje organizacije i samoodrživosti.
Nusret DRESKOVIC, Samir DUG: USPOSTAVA ZASTICENIH PODRUCJA PRIRODE 8 KANTONU SARAJEVO ..., 233-246
ESTABLISHMENT OF PROTECTED NATURAL AREAS IN CANTON SARAJEVO AND POSSIBILITIES FOR THEIR ECOTOURISM VALUATION
Nusret DRESKOVIC
University of Sarajevo, Faculty of Natural Sciences and Mathematics , Department of Geography, BiH-71000 Sarajevo, Obala Kulina bana 7 e-mail: nusretd@pmf.unsa.ba
Samir DUG
University of Sarajevo, Faculty of Natural Sciences and Mathematics , Department of Biology, BiH-71000 Sarajevo, Obala Kulina bana 7 e-mail: sdug@email.com
SUMMARY
Official reports of the cantonal ministry of economy on tourism trends within Canton Sarajevo reveal that ecotourism potentials in the area of the examined canton have not been entirely evaluated yet. Of 80,280 registered tourists that visited the canton in 2002, non-urban municipalities (Ilijas, Trnovo, Hadzici, and Vogosca) were visited by 17,715 tourists, accounting for only 21% of the total number of visitors. Considering that these municipalities are geographically the largest yet demographically the least populated, it can be concluded that their natural potentials are poorly exploited for ecotourism purposes; this statement is further confirmed by the fact that the largest portion of the established protected natural areas (approximately 71 %) is situated in these municipalities. Adding the sparsely populated and urbanized peripheral areas of the municipality of Ilidza (with the natural monument at the spring of the river Bosna - 'Vrelo Bosne') that were also visited by a relatively low number of tourists (approximately 13,000), a clear picture of negative ecotourism trends in the canton emerges.
Aiming to enhance the protection of nature and the development of tourism in the natural protected areas, their management has been conceded to the public forestry company 'Sarajevosume'. In addition, significant efforts have been invested into the protection of mounts Igman, Bjelasnica, and Trebevic through their inclusion into the network of protected natural areas in the canton, following the principle of nucleus, island, and corridor.
Key words: ecotourism, natural values, World Conservation Union, IUCN, Canton Sarajevo, economic valuation
LITERATURA
Dreškovic, N. (2004): Klima Sarajeva. Magistarski rad. Sarajevo, Univerzitet u Sarajevu.
IUCN (1999): IUCN - World Commission on Protected Areas (WCPA). Short Term Action Plan 1999-2002. Gland, IUCN.
Dug, S., Dreškovic, N., Hamzic, A. (2006): Prirodno naslijede Kantona Sarajevo. Monografija. Sarajevo. NEAP BiH Directorate (2003): National Environmental Action Plan for Bosnia and Herzegovina. Sarajevo, NEAP Directorate.
Kanton Sarajevo (2004): Kanton Sarajevo. Sarajevo, Kantonalno ministarstvo privrede. Kanton Sarajevo (2005): Zaštičena područja Kantona Sarajevo. Sarajevo, Zavod za zaštitu prirodnog i kul-turno-historijskog naslijeda Kantona Sarajevo. Lakušic, R. (1975): Prirodni sistem geobiocenoza na planinama Dinarida. Godišnjak Biološkog instituta u Sarajevu, 28. Sarajevo, 175-193.
Lakušic, R. (1981): Klimatogeni ekosistemi Bosne i Hercegovine. Geografski pregled br. 25. Sarajevo, 26-27. Redžic, S., Barudanovic, S., Dug, S., Velic, S. (1999):
Valorizacija prirodnih vrijednosti biološke i ekološke raznolikosti planina Igman i Bjelašnica. Sarajevo, Institut za zaštitu kulturnog, istorijskog i prirodnog naslijeda Sarajevo.
Redžic, S., Barudanovic, S., Dug, S., Velic, S. (2001a):
Valorizacija prirodnih vrijednosti područja Skakavac. Sarajevo, Elaborat Centra za ekologiju i prirodne resurse Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.
Redžic, S., Dug, S., Barudanovic, S., Velic, S. (2001b):
Valorizacija prirodnih vrijednosti turističko-rekreacionog centra Bijambare. Sarajevo, Elaborat Centra za ekologiju i prirodne resurse Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.
Silic, C. (1995): List of botanical species (Pteridophyta and Spermatophyta) for the Red book of Bosnia and Herzegovina. National Museum of Bosnia and Herzegovina, Sarajevo.