Škoia rada. (Predavanje inspektora J. S. Jovanoviča na tečaju ručnog rada u Ljubljani.) Tečaj ručnog rada, što ga je stvario Podmladak Crvenoga Krsta u Ljubljani, a vodi ravnatelj mešcanske šole g. A. No= vak. posjetio je 20. i 21. o. mj. inspektor g. Jovan S. Jovanovič, urednik časopisa »Radna Škola, kao izaslanik P. C. K. Oba dva dana održao je po jedno predavanje v školi rada. Prvi dan održao je predavanje o zna« čenju škole rada, koja ima da preporodi nastavu našu i pomogne do blagostanja i sreče našemu narodu. Iznio je nedostatke dosadanjih pedagoških metoda, koje su bile tobože očigledne i obrazovne. Ta nji* hova očiglednost sastojala se utome, da srno djeci pokazivali predmete, koje često nijesu mogli ili marili svi da vide. Obra* zovna vrijednost tih metoda bila je u tome, da smo pitanjima izvlačili iz djece odgovore i time tobože obrazovali um. Sve je to bila varka. Prava očiglednost, kod koje sudje= luje sva cula, je u školi rada. Da dijete iz« vrši odredeni rad, prisiijeno je da upofri* jebi svoja čula, prisiljeno je da razmišlja, kombinira, da obrazuje svoj um. Mnogo se jc izmijeniio metoda u školi, a najbolja bit če ona, koja najkračim, naj« sigurnijim potem vodi cilju. Naš cilj je da obrazujemo gradane za život, a život znači rad. Čime čemo ih bolje obrazovati za rad nego radom. Koja metoda može da posluži boilje našem cilju nego škola rada. Drugi dan govorio je g. Jovanovič o primjeru ručnog rada u školi, a ovdje iz* našamo njegovc misli. Ručni rad pomaže vrlo dobro našoj zadači da uzgojimo zdravu djecu, zdrav narod. Mi imamo doduše učevni predmet gimnastiku, dva sata nedjeljno, a jesmo li time učinili sve? Drugi gimnasticiraju s djecom i pod šk. odmorima; iza skučenog sjedenja po komandi, mora dijete da se pod odmorom giblje po komandi. Sve to nije ono pravo. Pogledajte tu djecu kad ih pu« stite iz šbole kuči. Ona ne izlaze, ona upra^ vo lete iz školske zgrde i trče amo tamo kao luda. Što je to? Moraju da lete, da istroše životnu energiju, koja se u njima nagomilala kroz sate skučenog sjedenja, a koju mi tako korisno možemo da izrabimo u školi rada. U ikoli rada dijete nepresta* no gimnasticira, radi, sagiba se, diže, pravi svestrane kretnje, koje razvijaju tijelo harmonički. U radnoj nastavi ne sili se dijete da sjedi u ošim klupama nego radi kod stolova, gdje se slobodno giba. Tu nema onih zlih posljedica, koje često donaša lože sjedenje u lošim klupama. •Svijet je onakav, na kakove ga gleda* mo naočale, to jest kakova su nam čula. opip, vid, sluh i njuh. Naši pojmovi o svi* jetu, naši sudovi i sav duševni život osniva se na tome kako nam svijet prikazuju naša čula. Čim su naši pojmovi točniji, bit če i naši sudovi i zaključci bolji, a da su poj« movi točni, treba da vježbamo naša čula. Ručnim radom vježbamo sva naša čula, a u prvom redu opip, ruka. Radna škola ne vježba samo čula, raz^ vija um, ona razvija i čuvstva. Estetsko čuvstvo gdje če više da se obrazuje nego kad djete radi, mašta. stvara. Moralno čuvstvo gdje se više obrazuje; kad djeci govorimo: »Čovjek treba da je milosrdan prcma siromaku« ili kad majka kaže dje^ tetu: »Sink-o uzmi nož, odreži kruha i od» nesi siromaku.« Majka poučava praktički i njezin čc rad imati siguran uspjeh. Zajednički rad na istom predmetu kako krasno rozvija smisao za društvenost. Radna nastava radom vježba sve pred* mete. Zadamo n pr. da svaki načini deset kocki, pa računamo koliko imaju dvojica, trojica i čitav razred. Tu je ne samo ručni rad nego i geometrija i račun. Iza matema« tike dolazi vrijeme za odmor pa čemo da gimnasticiramo, idemo se igrati vojnika. Vojnici i pjevaju, a što čemo mi pjevati? 0 lutkama 1 slično? Zar če to dijete pjes vati u životu kad odraste? Ne če. Učimo ih pjesme za život. Ima mnogo pjesama za odrasle, koje mogu da pjevaju i djeca. Poslije odmora uzmimo geografiju. Hajde djeco da putujemo. Kuda? Ovaj u Zagreb, onaj u Ljubljanu, onaj u Beograd 1 t. d. Djeca sad traže najkrače pruge že-ljezničke, računju daljiriu u kilometrima, računaju prema tome cijenu karte, traže u voznom redu kad idu vlakovi, opisuju put, gore, vode, rudno blago i ratarstvio i indu= striju kraja, starine i t. d. U šk. dvorišta modeliraju u pijesku zajednički pojedini kraj; postavljaju sami gdje što spada, gore, šume, rijeke, gradove, a pritom si sao te* ren zamišljaju kakav je u naravi. Radnu školu primili smo od drugih na^ roda, ali rag u njej primjenit čemo prema našim prilikama, prema prilikama svakoga kraja napose. Ministarstvo je izdalo nastavni pro* gram za ručni rad, a nije se pobrinulo da dade nastavnicima nužnu spremu za taj novi predmet. Ono kaže radite, i vi radite i sretni ste da možcte pokazati nadzorniku uspjehe svoga novog rada, a on moguče i nerado gleda na taj rad. Mnogi ne shva= čaju taj rad, smatraju ga bezvrijednim dječjim igranjem, tratenjem vremena. Svaka ideja treba vremena da se raz= vije. Uspjeh ne možemo postiči, ako radimo svaki za sebe u svome mjestu. Uspjot če? mo samo tada ako radimo zajednički kao organizacija. Mi smo mladi narod, koji treba mnogo da radi da se digne. Da stva* rimo novu školu treba da radimo žilavo, zajednički. Imamo več udruženje prijatelja radne škole sa oko 2 tisuče čanova, a tre« ba da se udružimo svi, pa če i vlast respeks tiratš zahtjeve jedne jake organizacije te nam izači u susret. Mnogi nas ne razumiju; trebamo nove, mlade ljude, pune poleta. Naše društvo prijatelja radne škole apelira na vas da budete pioniri, apostoli ove ideje; deset dinara godišnje članar^ne nije mnogo i nada se da čete se svi začlaniti kod povjes renika, ravnatelja meščanske škole g. A. Novaka, ravnatelja tečaja. Da smo došli do ovoga da imamo da» nas tečajove ručnog rada imamo da zahvas liroo Društvu Crvenega Krsta, koje veže sve narode svijeta ne pitajuči tko je što, nego kaže samo: »Budi čovjek!« Ono služi bratu svome i spnovodi ideju Spasiteljeva: Ljubi bližnjega, čini bratu svome dobro. Služeči toj ideji razdjelilo je ono ove go< dine svadeset milijuna dinara za poplav« ljence. Ljudi se težko odvajaju od novaca, osobito oni koji sc bave sticanjem. Mi lak« še dajemo jer smo idealni, apostoli svega dobra. Kaže se: na učitelju počiva država; kakovi su učitelji takova je i država, kako spremimo narod. takav če i biti. Učitelj stvara dobru i lošu volju u narodu. Stva> rimo pouzdanje u narodu da smo veliki i jaka država; to diže duh i čini državu ja< kom. Kako su učitelji idealni to se nadamo, da čc se naskoro okupit okio nove škole sva masa učiteljska, a život u narodu bit če bolji i sretniji, a mi čemo biti zadavolj* ni, čiste savjesti, da smo ispunili svoju dužnost prama sebi i otadžbini. L. Giba.