ANNALES f>/'95
strokovno delo	UDK 352.071 (497 13 Mosčenice>"l616"
O NOVOPRONADENOM RUKOPÎSU MOŠČENIČKOG STATUTA
Lu j o MARGETIČ akademik MAZIJ, Zagreb. 51000 ftijeka. G.Carabino 11. CRO acodemko dell'ACSA Zagreb, S10QO Rijeka. G. Carabino 11. CRO
NACRTAK
U radu autor razmatra novoobjavtjeni Moščenički statut na njemačkom jeziku (V. Simoniti, Statut Moščenic iz leta 1616, Acta Histriae III, Kopar 1994, 97-112) i daje pri je svega pri jed i og za drukčije. Citanje nekih odreclaba toga Statuta, a nakon toga razmatra ¡oš neka pitanja i prijedioge rješenja koje je ponudio Simoniti, npr. pitanje, je ti analizirani Statut d je i o moščenič.ke opčine ili nadredene vi a s ti
1.
U Acta Histriae Ili (Koper 1994 i 97-112 objavio je Vaško Simoniti danak Statut Moščenic i z leta 1616® u kojem objavljuje njemački prijevod Moščeničkog statuta iz te godine. U uvodnoj je študiji Simoniti upozorio da je dosad bto poznat prijepis Moščeničkog statuta na hrvatskom jeziku, kojega jelO.travnja (apnlai 1627. pot-pisao "kastavski glavar Ftancesco Knežic"-, ali koji nije dobio potvrdu sa strane vladara. Taj statut redi gi ran 1627., a potvrden 1637. god, sačuvao se u prijepisu iz sredine XV!IS. stolječa i čuva se u Povijesnom arhivu u R i ječi.- On je dosad, nastavlja Simoniti, objavljen pet puta, s njegovom povijesnom i pravnom analizom baviii su se K. Kadlec i ¡. Žontar, s tilološkom analizom A. Šepic, dok se je s usporednom analizom kvarnerskih statuta (i posebno kastavske gospoštije) najtemeijrtije po-zabavio O. Munič 3 Upravo z bog toga, što je Mošče-nički statut bio dosad predmetom vrlo opsežne više-struke i produhljene analize Simoniti je naglasio da njemački prijevod Mošceničlcog statuta nudi mogočnost da dosadašnja shvačanja i tumačenje Moščeničkog statuta u nekim točkama ¡spravimo i upotpunimo." Sam Simoniti nije ni u tekstu svoje študije ni u bilješkama podrobni je ušao u to pitanje. On je sa svoje strane kao problem upozorio na okolnost da njemački tekst toga statuta što ga objavljuje nema uvodnih formula statuta
redigiianog 1627. god. S druge pa k strane, nastavlja Simoniti, njemački tekst sad rji stare odredbe o poda-vanjima, koje dosad nisu bile poznate. Simoniti se pita, je h sačuvana redakcija Moščeničkog statuta na hrvat-skom jeziku iz 1627 god. imata jednu, a njemački prijevod iz 1616. god. drugu podiogu ili je, naprotiv, sa-stavijač teksta i7. 1627. god. odredene stanje odredbe napustio i statut prilagodio novo} stvarnosti.'
Trud koji je Simoniti uložio u ohjavljivanje nje-mačkog teksta Moščeničkog statuta iz 1616. god. više-stmko se isplatio. Njegovom zaslugom omogučen je novi uvid u društvenu stvarnost Moščenica, a usporedba statuta iz 1616. i 1627. god. pomaže da se bolje interpretira one odredbe jednoga 1 drugoga statuta koje su po svojem sadržaju u l:iiti identične Korist od Simoniti jeva rada 10 je veča što se u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu čuva prijepis uvodnih odreclaba Moščeničkog statuta Iz 1627 god., koji u mnogo me odudara od rljcč-koga prijepisa. Tako npr. u zagrebačkoj verziji uvodnih odredaha Statuta iz 1627 god. nalazimo. uz. ostalo, obvez» MoScenica na novcano j:-odavanje u višini od 224 libre, tj. onu istu koja se nalazi u njemačkom prijevodu iz 1616. god., a koje nema u rlječkom rukopisu. Tekst toga zagrebačkog rukopisa pred stanovito vrijeme pri -premih smo i zajedno s uvodnom studijom ponudili ria objavtjivanje Hrvatskom državnom arhivu. Tako smo sada u mogučnosti analizirati tri srodna teksta.
t	Dalje: Simoniti.
2	Simoniti. 104
3	N di , 105.
4	N. dj-, 106.
5	N dj., 105.
ANNALES i»/' 95
lujn Mxkwic O NOWWKONA9ENOM RUKOriSU MOŠČENIČKOG STAl l'ÏA, 2IS-2IB
U ovome radu osvrnut cemo se samo na ono Si-monifijevo Črtanje pojedinih oriredaba njemačkog teksta iz 161 G. god. za koje smatramo da se može poboljšati i time dati točni j i smisao tih odiedaba.6 Podrobnijn ana-lizu njemačkog teksta ¡2 1616. god. kao i obuhvatniju usporedbu spomenuta tri teksta Moščeničkog statuta sprovest cemo na drugom mjestu.
2.
1.	Simoniti čita drugu odredbu na dmgoj stranic (-2-2):
item so mag der Zehendtherr ein So die heher den Zehendwein aussleitgeben lassen.7
Ovako pročltana rečenica ne daje neki prihvatljivi smisao. Uvidom u izvorni tekst utvrdili smo da umjesto "So die" treba čitati "Soldin". Time rečenica gramafički i po smislu postaje jasnom. Odrecibu treba povezati s predhodnem. Naime, ako obvezanik na nudenje na prodaju jednoga vedra vlastitog vina to ne učini. ovJaštenik na desetinu (der Zehendtherr) može mu prepustiti desetin-sko vino koje nudi na prodaju s time da ga (tj. desetin-sko vino) može dati naplatiti za jedan soldin skuplje od najskupijeg vina koje drugi obveznici nude na prodaju.
2.	Simonih u odredbi 4-2t; donosi odredbu iz 1505. god. o starom pravnom običaju "wegen des khlein Vieh (nečitka beseda).. Scbaff vnd Gaiss zuversehen, wan yedweder in die Arbdaj sein tieibt vdn sich befindt d\a)ss sein Anzall Vtech falschiich anzeigt itd."
Treba ¡spraviti
-	inečitka beseda! u "Kster", tj. škopac,
-	sein" u "sein Viech",
• "Viech" u "Vieh".
Ri|eč je o davanju neistinitog podataka o broju sitne stoke, (tj. o premalom broju) koja se dovodi u za bran.
3.	U odredbi S-29 iz 1510 god., po kojoj se optu-ženoga za bacanje kamena na nekog kažnjava s 50 libara, ako promaši, a ako pogodi, samo .s a 7 libara i na-knadom svth troškova.
Simoniti čila: "ist Straien ussing". ¡spravno je "ist straimassig". Odredba je neobična i zaslužuje podrob-niju analizu i to usporedbom s odgovarajučim tekstom nječkoga rukopisa Moščeničkog zakona. Naime. prema riječkom tekstu kazna za onoga koji se kamenom ri»-bao i pogodi ;!}, kažnjava se s 50 libara. Naprotiv, po liubljanskom tekstu kazna od 50 libara stiže onoga koji se ne pogodi (D, dok je ona mnogo blaža za slučaj da počinitelj pogodi žrtvu. Nije jasno kako je došlo do tako
bitne razlike i do stanovite nelogičnosti. Po našem mišljenju riječki tekst daje vjeran prijepis iz opčinske knjige (barem po svom sadržaju), a ljubljanski tekst uzi-ma u obzir i dodatnu odredbu kojom se ublažava kazna za onoga koji pogodi žitvu. Ta je dodatna odredba, smatramo, bila upisana izvan "redovite" opčinske knjige ti tzv. ekstravagantima, tj. odredbama koje se nisu na lazile u opčmskoj knjiži, vec na slobodnim listovima. Riječki tekst nije uzeo u obzir ekstravagante.
4.	Simoniti čita odredbu 9-6 ovako:
Der (?) ain vnrechte Wag a(n)dermass gibt, es sein vom Traidt, Wien, Fleisch oder was wolle, ist die Peen 8 liberT0
¡spravno je "oder Mass" a ne "a(n)dermass", a nakon ,lwas,! treba dodati još i "es". Umjesto "Der (?)" mi čitamo "Wer". "Sei" je doduše po smislu i gramatički točnije, ali u rukopisu stoji "sein".
Odredba je jasna, osobiio ako se uz.me u obzir prvo-navedeni ispravak. Naime, odredba zabranjuje upotrebu nepoštene vage ili druge mjere.
5.	Li odredbi 10-3" Simoniti čita "Raubert?) dieb-statl". ¡spravno čitanje je "Kster disbstaii", tj. nfje nječ o razbojničkoj kradi, več o kradi sitne stoke. Ostala po-grješna čitanja nisu odlučujuča za ispravno razumi je vanje teksta:
"Schont?)" umjesto "Shon" (tj. sin)
"d(a)s umjesto "d(a)ss"
"Gericht" na dva m jesta umjesto "Griht"
"fach" umjesto "fah"
"doch" umjesto "doh"
"durch" umjesto "auf"
6.	Simoniti ispušta odredbu 3 na str. 7. Zbog toga je dajemo ovdje u cijelosti:
item ist ain alte statuirte Gewonhait von 1500 jar, wan atner schuldig ist, mag e-r ein Pfandt was im gefeit vnd wan solcher Pfand ordenlih incantirt, die Frist verstrichen, hernach befinden, dtaiss nit so viel werth, mag sich der Glaubiger an den Schuldners Guet zalhafft machen wo er will.
Odredba je jasna: ako se vjerovnik ne može namiriti iz zaloga zbog nesrazmjera njegove vrijednosti u odnosu na potraživanje, on se može naknadno namil iti iz bilo ko-jega dijela dužnikove imovine. Povijesno-pravno odredba je od vrlo velikog interesa jer se iz nje nazire ranije shvačaiije po kojern su dugovanje i zalog bili neraskidi-vo povezani U to pitanje ovdje ne možemo dalje ulaziti
6	Simoniti je tekst objnvio diplomatiCki. tj. ločno prema izvorniku. U njegovom se čitanju potkrao ved broj grjesaka, koje ne smetaju rtuumijevanju smisla norma koje su sadrzane u tjm odredbama. Zbog toga se na grjeike koje se odnose na druge odredbe ovcijt nečeino osvrnuti. Dio tih grjesaka vjerojatno je nastao u liskart. a ima jh koje su vjerojatno lapsus cainu. O torne na drugom mj«stu
7	Simoniti, 107.
8	N-dj- 107-108.
9	N.dj. 108.
10	IM. dj„ 109.
11	N. dj., 109-110.
216
ANNALES i»/' 95
Lujo Marjetic O NOVOPKONADENOM RUKOfc5U MOSČENiČKOG S ("ATUTA. S-ll «
3.
1.	Smatramo da nije točna Simonitijeva tvrdnja da je Statut opčine Mošcenice koji je redigiran 1627. potvr-den 1637.^ Naime, sam Simoriiti navodi da je Statut odobrio kapetan Francesco Knežič ("potpisal, pritverdil i konfirmal") i to i 627. god.n istina je doduše da u naslovu teksta stoji "Leto gospodinovo 1637 ", ali to je samo naslov dijela teksta, prepisanog te godine. Taj prijepis nije sačuvan. Sačuvan je samo prijepis iz XVIII. stoiječa.'4 Istina je, da je nakon zaključne klauzule Stanislava Negovetiča dodan datum "Dan 7. Augusta 1637",15 ali taj se datum nedvojbeno odnosi na iduču odredbu, a ne na prethodni tekst. To je ispravno uočio još Kobler,16 a kasnije Kadlec,1' a od riovijih Šepič.'3 Ukratko, 1637. god. došlo je samo do prijepisa statuta, redigiranog 1627., a ne i do njegove potvrde.
2.	Simoniti19 navodi da su 1661. god. opčine Ka~ sfavske gospoštije plačale ova skupa opčinska poda-vanja; Kastav 200 maraka, a Veprinac i Moščenice po 12S. Medutim, ni;e riječ o obvezi u markama, nego o rajnskim florenima. izražena u markama, obveza tih opčina bila je mnogo niža. U marku je ulazilo 8 libara, a u rajnski floren 4,5 libre.
3.	Več smo spomenuli da je Simoniti razmatrao dvije mogučnosti odnosa njemačkog prijevoda iz 1616. god. i redakcije iz 1627. Mislimo da odnos treba ponešto drukčije postaviti. Naime, i jedan i drugi statut preuzeli su svoje odredbe iz zapisa u opčinskoj knjiži, dakle, podloga je ista. Ali, oba su sastavljača pri tome postu-pala samostaino, tj. riisu se smatrali obvezanim tla doslovce prepišu pojedinu odredbu, več samo njezin osnovni sadržaj. Evo samo dva primjera.
U odredbi 9-1 njemačkog teksta piše: ist ašn verpottne (Simoniti Verpollns! Gmein von Got-tesleihnamstag (Simoniti: Gottesleichnamstag) biss auf St. Andreen Tag wer darinn betretten mit Viech halt, ist verfallen 16 soldin.20
Odgovarajuči tekst u riiečkorn tekstu glasi: (...) ako bi ki va prepöveae od pasišč, ke su prepovedane, pasal, za svaku voltu plača sotdini 16 i.. ).^1 Odredba je nesumnjivo ista, samo što se u nje-mačkom tekstu težište poiaže na vrijeme, u koje je za-
branjeno ulaziti na pašnjake, a u hrvatskom tekstu toga nema, več je dodano "za svaku voltu". U odredbi 5-1 njemačkog teksta stoji: Im bemelten Jhar wie ober, durch gemelten Herrn V(er)walter durh grichtliche (Simoniti: durch Gerichtliche) Lrkhandtnuss statu i rt worden, welcher im Zorn wider den andern ainihe (Simoniti: ainiche) Wehr ausziehen solte, ist verfallen 4 Liber.22 Hrvatski tekst:
Isto iako su našli, ako bi ki stegnul ale dal ruku na kakovo oružje, na koga si budi drago, pada penu L. 4.
I ovdje možemo utvrditi prihčnu slobodu odabiranja podalaka iz opčinske knjige. Njemački tekst daje oba-vijest da je odredba donesena nakon sudske rasprave, i to u prisutnosti upravitelja. S druge strane, uvjereni smo da je tek sastavljač njemačkog teksta dodao "im Zorn" i tirne naglasio da se kažnjava samo ono potezanje oružja koje je učinjeno "u ljutnji". dakle s jasno izraženim subjektivnim elementom. Sastavljač njemačkog teksta bio je, čini se, dobro upoznat s pravnem problematikam - ali to ne znači da je on time uveo u odredbu nešto novo. nešto "modemije" u odnosu na "primitivnije" shvačanje po kojem sc- kažnjava samo objektivni element kažnjtvog djela. Naime, i hrvatski tekst pret-postavlja postojanje subjektivnog elementa več time što inzistira na agresivnosti ponašanja utvrčlujuči da se kažnjava samo ono potezanje oružja koje je upereno "na kega si budi drago".
Kadlec4 pogrješno misli da se ovdje kažnjava "pokušaj''. Riječ je ne o pokušaju napada, koji nije uspio, več o stvaranju opasne situacije. Kažnjava se opasna situacija stvorena agresivnim ponašanjem
Ukratko, smatramo da su oba teksta -1 njemački i hrvatski - imaia kao podlogu isto opčinsku knjigu, koju su oba prenijela u statut, ali sa stanovitom slobodom oda-bira pri iznošenju pojedinih elemenata. U nekim drugim slučajevima ta je sloboda još jače došla do izražaja 4. Zadržati bi smo se na još jednome važno m momentu. Naime, po mišljenju Simonitija2-' ljubljanski tekst su dali sastaviti sami Moščeničani u želji da sa-čuvaju svoje stare pravne običaje. Čini nam se da podrobnija analiza usporedbe sadržaja Ijubljanskog i riječkog teksta upučuje na drukčije tumačenje.
12	N.dj., 104.
13	N.dj., 126.
14	O. Milovic. MoSCeniíki statu; iz. 1637. godine. Godiánjak Pravnog fskulteta u Sarajevo, 23, 1975, 116.
15	N. dj., 126.
16	C. Kohíer, Memorie per ¡a storia della liburnica cittá di Fiume, Fiuine 1896, í. 281
17	K. Kadlec, MoSCenitky statu!. Pfíspévek seznáimé právních rádíi chiovatske obce v fstrii ve stoi. XV XVIII., Rozpravy teské akademie ctsare Frantiska loseta pro védy, slovesnost a utnéní, Trida I, ¿falo 53, Prag 1914, 14-16,
18	A. Sepic. Zakon MoScenic. Rad IAZU, Zagreb 1957, 242.
19	Simoniti, 106, bilj. 40.
20	N. dj , 109
21	Milovic, 120.
22	Simoniti, 108.
23	Milovic, 2!2.
24	Kadlec, 29.
217
ANNALES i»/' 95
l.ui« M;irSi-i.c O MC'vOIWNAI3EMOM RUKOt'SSU MOŠČtNlCKOG SÎATIJÏA. 2 î -1-21 »
Naime, zapaža se da u Ijubljanskom tekstu nema nekih odredaba, koje su pribilježene u riječkorne i obratno, ljubljanski tekst donosi neke odredbe kotih nema u riječkorne. Osobiio je poučno razmotriti koje su odredbe ispuštene iz ljubljanskog leksta:
-	sadenje stabala na vlastitom posjedu,-^
-	postavljanje meda In i h z na kova ("čavli"),-?
-	sječa oko staja,
■ otudivanje imovine po cljetetu u vlasti,25 svelkovanje opčinskog blagdana sv. Petra,30
-	upis oporuke u oprinsku knjigu,35
-	postupak s tudim živolinjama koje su ušle u vinograd.
Nije potrebno nastaviti s nabrajanjem odredaba koje nisu ušle u njemački tekst, jer je vec i iz iznesenog vidljivo da je sasiavljač ljubljanskega teksta svjesno i namjerno ispustm sve one odredbe koje se tiču unu-trašnjih odnosa u opcini Zašto ie to on učinio? Očito zato Sto ga ti odnosi nisu zanimali. Iz toga slijedi da je sasiavljač njemačkog teksta dobio zadatak od založnog vlasnika Kastavske gospoštije, Baltazara Thonhausena, koji ju je 1610. kupio i koji je bio uvel tke zainteresiran u tome da utvrdi svoja prava prema opcinama ie gospoštije kao i obveze opdnara prema nadredenoj vlasti i prema založnom vlasniku. Oakako da se ne radi o po-sve novom tekstu i da se nedvojbeno sastavljač teksta dobrim dijelom koristio nekim prethodnim tekstom za uvodni dio, tj. za urbarijalne obveze opCinara tekstom iz 1483. god. sastavljenim uskoro nakon što je 1466. god. Kastavština prešla u vlasništvo Habsburga.33 Oni su je več 1478. god. dali u zakup Nikoli Raubaru, a 1482. njegovem bratu Gašparu.34 Njemački tekst govori u odredbi 1-135 I 2-43& o državnoj Komori, dok u od-
redbama 1-5, 2-1, 2-3 i 3-1 spomini? Zehcndthena. Uopče, iz uvodnih odredba rtjemaCkog teksta nedvojbeno proizlazi da je on sastavljen sa stajališta nadredene vlasti, npr. 1 -1 :
Erstlichen sein da von Moschtscheniz (...) schuldig. Taj se način izražavanja duboko rsziikcije od načina upotrebljenog u uvodnom dijelu hrvatskega teksta, npr : Najpervo smo dužni cesarovoj svetlosti itc/.3 ' i još
Najpervo smo slobodni mi kmeti itd.38 Mislimo da nema ni najmanje sumnje u to da |e hrvatski tekst, sastavljen 1627. god. zapisan sa stajališta opčine i opčinara. Za uvodni dio to je jasno po stiliza-ciji (wmi"l a za nastavak smo upravo utvrdili da sadrži več i broj odredaba koje su važne za medu sobne odnose unutar opcine.
Naprotiv, i uvodni dio njemačkog teksta ("dužni su") i nepreuzimarije onih odredaba u nastavku teksta, koje se ne odnose na odnose nadredene vlasti i opčinara, dokazu-ju da ie on sastavljen zbog interesa te nadredene vlasti.39
4.
O ovih nekoliko primjedba na inače vrlo koristan rad Simonitija napisano je u želji da se o pitanjima koja otvara njegova objava Moščeničkog statuta otvori plodna diskusija. Sa svoje strane pripremamo opsežniji rad, koji če uzeti u obzir anaHzu medusobnih odnosa svih triju fekstova Moščeničkog statuta.
Od Simonitija očekujemo daljnje koristne radove, koji če obogatiti istarsku historiografiju.
Autor i ovom prigodom izražava svoju zahvalnost Arhivu Republike Slovenije na pruženoj pomoči.
RiASSUNTO
L'autore alizza alcuni aspetti del testo dello Statuto di Moscbiena scritto in tedeseo e recentemente pubblicato (V. Simonili, Statut Mošrenic iz leta 1616, Acta Histriae HI, Koper 1994, 97-112} e propone alcuni miglioramenti deila lettura de! testo. Inoltre, egli esamina alcuni problemi e ie rispetfive proposte fatte da Simonili, tra l'akro la questlone se lo statuto pubblicato sla stoto redatto da parte deita comunità di Moschiena (opinione di Simoriiti) o invece dal pignoratario Baldassare di Thonhausen (opinione dell'autore).
25	Simomti, 102.
26	Mil ovir, 121.
27	N.clj., 122.
28	R i:lj„ 122.
29	W dj , 122
30	N di.. 122.
31	N. dj.. 123.
32	N. dj., 123.
33	D. Munič. Kastav u srednjem vijeku, OruSiveni odnosi u kastavskoj opčini u ;azvujenom srednjem vijeku, Kijeka 1986, 61 -63.
34	j. Žontai. Kastavšcina in njeni statuti do korita 16. stoletja, Zborik znanstvenih razprav, XX, letnik 1945-1946, Ljubljana 1946, 167.
35	Slino/liti, 106.
36	N. d)., 107.
37	Milovič, 116.
38	Milovič. 117
39	Narod je nazivao taj statut "zakonom* slično kao t Trsatski statut (bolje: zakoni. Kastavski statut (točnije v: zakon). O tome vidi L. Margetič - M. Moguš, Zakon trsatski. Rijeka 1991, 2"/-28: L. Margetič, "Zakon grada Kastva i/ 1400.", Radovi Zavoda za povijesoe znanosti HA2U u Zadru 36, Zidar 1994, 284-286.
218