KRALJEVINA SRBA, HRVATA 1 SLOVENACA UPRAVA ZA ZAŠTITU KLASA 53 (1) INDUSTRIJSKE SVOJINE IZDAN 1. OKTOBRA 1924. PATENTNI SPIS BR. 2171. Ward Baking Company, New-York. Postupak za priredjivanje proizvoda prikladnog za hranu. Prijava od 22. oktobra 1922. Važi od 1. septembra 1923. Pronalazak odnosi se u prvom redu na priredbu proizvoda, koji sadrže mnogo vitamina, a uporabiv je u najopsežnijoj mjeri u industriji životnih namirnica. U svom najodličnijem obliku sastoji se proizvod iz materijala sa sladornom sadržinom, koji je bogat rastvornim sladorima, proteinom i mineralnim solima, te služi kao nosilac za visoku sadržinu vitamina. Naročita prednost proizvodnje leži u tom, što se taj proizvod dade priredjivati iz jeftinih sporednih proizvoda, kao n. pr. otpadaka kod poliranja riže ili pšeničnih mekinja i osobito probitačno iz klica cerealija, n. pr. 1) iz pšeničnih klica, koje se dobijaju kao sporedni proizvod pri mlevenju pšeničnog brašna i 2) iz kukuruznih klica, koje su sporedni proizvod kod proizvodnje raznih proizvoda iz kukuruza (krupice, brašna). Kod poliranja riže odvaja se za poliranja materijal, koji se sastoji od mekinje i klica, pa se sabira kao smedji materijal. On sadrži mnogo mineralnih soli, prilično proteina i znatnu količinu u vodi rastvornih B vitamina. Kod proizvodnje pšeničnog brašna mleve-nog u mlinovima na valjke, dobija se osim mekinja odvojeno drugi sporedni proizvod, koji sadrži pšenične klice. Ovaj sadrži obično 5—40o/o mekinja i oko 107o brašna, dok je ostalo čista klica. Količina mekinja u pšeničnoj klici, kako dolazi u trgovini, variira već prema načinu rada u raznim mlinovima. Nekoji mlinovi proizvadjaju pšenične klice, koje gotovo nemaju primjese mekinja a drugi opet proizvadjaju pšenične klice s primjesom mekinja do 40%. Kod proizvodnje krupno mljevenog kuku- ruza, kukuruzne krupice i brašna, dobija se obično sporedni proizvod od čistih kukuruznih klica. Klice cerealija, a naročito pšenične i kukuruzne klice bogate su mineralnim solima i proteinom i u vodi rastvornim B vitaminama. Jednako kao otpaci kod poliranja riže one su sporedni proizvodi, koji se mogu dobivati u velikim količinama i uz jeftinu cijenu. Prema nazočnom pronalasku, iskorišćuju se za do-bijanje materijala, koji ne samo radi svoj sadržine sladora i proteina, već i radi obilnih u vodi rastvornih B vitamina imade znatnu prometnu vrijednost, te je u stanju, da doskoči manjku ovakovih sastavina u životnim sre-stvima. N. pr dade se proizvod prema nazočnom pronalasku, kako je to opširno prikazano u prijavi patenta |P. 1100/22, probitačno upotrijebiti kod priredbe kruha, pa ne samo da doprinaša k sadržini sladora, proteina i mineralnih soli u gotovom kruhu, nego mu podaje i veliku sadržinu u vodi rastvornih B vitamina. Uz to se taj proizvod može uzimati kao dometak k mnogim jelima za doiučak, kao krupno mlevenoj pšenici i si. Jer proizvod prema pronalazku sadrži i mnogo bjelančevine, dade se upotrijebili i kod priredbe kolača, koji se lijepo dižu. Jer je nadalje vrlo tečan i hraniv materijal, dade se sam ili kao dometak drugim srestvima upotrijebiti n. pr. kod priredbe hrane za malu djecu, pomiješane sa sladi, tako, da se ukuhava u mlijeku ili si. ili dodaje hrani bolest-nika ili rekonvalescenata tamo, gdje je stalo do toga, da hrana zadrži mnogo u vodi rastvornih B vitamina. Din. 4.— Dade se upotrijebiti i kod priredbe ušećerenih proizvoda kao n. pr. kod mliječnih čokolada i općenito u slastičarnama, kao i kod priredbe sladoleda. Može se sa proizvodom prema pronalasku prije ili iza djelomične koncentracije odn. iza rastvaranja suhog proizvoda poštrcati brašno, pa ga tako s ovim spojiti. Može se dakle prema novom postupku priredjeni materijal upotrijebiti svagdje tamo, gdje je shodno ili poželjno, da se nekom živežnom srestvu doda materijal, obilat sa vitaminima. Prema pronalasku oslobadjaju se ishodni materijali (t. j. otpaci kod poliranja riže, pšenične ili kukuruzne klice ili si. same ili pomiješane) najprije od vegetabilne masti ekstrak-cionim postupkom, za koji se radi jeftinoće, lake mogućnosti regeneracije i dobrog djelovanja najshodnije uzima kao ekstrakciono srestvo benzol ili ugljen tetrachlorid. Može se ali uzeti i svako drugo prikladno ekstrakciono srestvo, ma da treba obim imenovanim srestvima, a osobito benzolu radi spomenutih svojstava, a i stoga dati prednost, jer oba ova srestva služe praktično i za ekstrakciju svih boja iz ishodnog materijala, pa dakle daju konačni produkt svijetle boje. Prelomljeni ili mljeveni prženi zemni orasi ili sb, što sadrže mnogo proteina, može se do potrebe dodati postupanom dobru, pa se i iz njih kod ekstrakcionog postupka izluči ulje. Iza regenerisanja ekstrakcionog srestva može se izluženo ulje, čim se je na njega postupalo s vodonikom ili bez toga upotrijebiti za tvoridbu sapuna ili inače iskoristiti. Kod ekstrakcije ulja ekstrahiraju se obično i stanovite gorke ili opore, u ishodnom materijalu sadržane supstance, koje bi škodile konačnom produktu, da se ne izluče. Izručenje ulja prethodno jeste shodno, ali je od manjeg znamenovanja tamo, gdje ga u ishodnom materijalu imade malo ili gdje su gorke ili opore supstance manje važne, kao n. pr. u otpacima kod poliranja riže. Ipak je i u tim slučajevima otstranjenje ulja poželjno, pa mu se daje prednost i tamo, gdje ga imade malo, jer već neznatne količine utječu štetno na poslije opisani postupak sa sladi i kod filtracije, koja je potrebna. Nakon izlučenja ulja kuha se ishodni materijal sa 5—10-ostrukom težinom vode da se u njem sadržana škrob potpuno želatinira. Kuhana mješavina onda se na jedno 40° C rashladi i onda joj se dodaje naljev od ječmene sladi. Naljev od ječmene sladi, koji služi za sladnju kuhane mješavine, dobiva se od temelja od 6—30 (najbolje 10) procenata sladi, računano na konsistentne sastavine, sadržane u kuhanoj, od ulja oslobo-djenoj mješavini. Količina nalijevane sladi mora da dotječe, da se dobije toliko diastaze, koliko je potrebno za rastvaranje nazočnih škrobi i njihovu pretvorbu u sladore (maltozu, dekstrine). Od prilike jedan sat iza dometka naljeva sladi (da se sladi dade dosta vremena za djelovanje na škrob i protein), dodaju se digestivni fermenti, kao papain, trypsin, pan-crestin i pepsin (svaki za sebe ili pomiješani) u tolikoj količini, da se konačno usljed sadržanih proteolytskih enzyma rastvori veliki dio u mješavini sadržanog proteina. Obično će dostajati 1 do 4 kg. fermenta na 1000 kg. uzetog konsistentnog materijala. Temperatura mješavine od kuhanog ishodnog materijala, naljeva sladi i fermenta, podržava se onda kroz 1 do 2 sata na 40 —50° C, da sc pOmoću proteolytskih enzyma rastvori veliki dio u dobru sadržanog proteina. Temperatura se onda kroz 15—20 minuta podigne na jedno 68° C, da se rastvorba škrobi po sladnoj diastazi upotpuni. Onda se temperatura polagano kroz jedno 15 minuta digne do 78° C a zatim diže do tačke ključanja da se usmrte svi enzymi. Djelovanje papaina na proteine, nastavlja se primjetljivo do vri-jenja, dok djelovanje ostalih fermenta (napose pepsina) nije tako jako, pa se rastom temperature mnogo manje nastavlja. Pšenična klic