Received: 2015-02-15 Original scientific article
ACTA HISTRIAE • 23 • 2015 • 3
UDC 314.1.07(497.472+497.571)"1945"
POPIS JADRANSKOG INSTITUTA U ISTRI 1945. GODINE
Petar BAGARIC
Trnsko 11B, HR 10 000, Zagreb, Hrvatska e-mail: pbagaric@inet.hr
IZVLEČEK
Namen članka je pojasniti okoliščine izvedbe t. i. Popisa Jadranskega inštituta 1945 v Istri. V članku je pojasnjeno kdo in s čigavo pomočjo je organiziral popisovanje, na kakšen način in čigava organizacija je bila prikazana kot delo Jadranskega inštituta iz Sušaka. Pojasnjeni so odnosi z lokalnimi skupnostmi in oblastmi. Analizirana je struktura popisovalcev v enem od enajstih popisnih sektorjev, sektor I Koper-Piran. Predstavljeno je srečanje predstavnikov Jadranskega inštituta in zavezniške Komisije strokovnjakov za določitev italijansko-jugoslovanske meje in predstavljena je tudi zavezniška ocena rezultatov popisa.
Ključne besede: cenzus, Istra, Zona B, 1945, hrvaško-slovensko sodelovanje
IL CENSIMENTO DELL'ISTITUTO ADRIATICO IN ISTRIA NEL 1945 SINTESI
L 'articolo si pone come obiettivo di chiarire le circostanze del censimento eseguito in Istria dall'Istituto Adriatico nel 1945. Inizialmente spiega da parte di chi e con l'aiuto di chi il censimento è stato allestito, e quale organizzazione ha presentato i risultati come lavoro dell'Istituto Adriatico di Sussak. In seguito illustra le relazioni con le comunità locali e le autorità, e analizza la struttura dei rilevatori in uno degli undici settori cen-suari, il Settore no. I Capodistria-Pirano. Infine, l'articolo descrive l'incontro dei rap-presentanti dell'Istituto Adriatico con la Commissione Interalleata per la delimitazione del nuovo confine italo-jugoslavo, e presenta la valutazione dei risultati del censimento da parte degli alleati.
Parole chiave: censimento, Istria, Zona B, 1945, cooperazione croato-slovena
445
ACTA HISTRIAE • 23 • 2015 • 3
Petar BAGARIC: POPIS JADRANSKOG INSTITUTA U ISTRI 1945. GODINE, 445-458
UVOD
Po završetku ratnih operacija kojima je okončan Drugi svjetski rat u Europi, Demokratska Federativna Jugoslavija (DFJ), Sjedinjene Američke Države (SAD) i Ujedinjeno Kra-ljevstvo (UK) podijelili su Julijsku Krajinu Beogradskim sporazumom od 9. lipnja 1945. na okupacijske zone. To je trebalo trajati dok mirovna konferencija ne odredi pripadnost tih krajeva koji su u tom trenutku pripadali poraženoj Kraljevini Italiji. Izmedu anglo-američke i jugoslavenske okupacijske zone povučena je Morganova linija koja je dobila ime po generalu Williamu Morganu, načelniku Stožera savezničkog vrhovnog zapovjedništva za Sredozemlje, koji je dogovorio razgraničenje s načelnikom Generalštaba Jugoslavenske armije (JA) gen. Arsom Jovanovicem. Zona A je bila pod savezničkom vojnom upravom, a Zona B pod jugoslavenskom vojnom upravom. Zato se Jugoslavenska armija (JA) morala povuci iz Pule i Trsta, koji su po Beogradskom sporazumu pripali Zoni A. (Grguric, 2007, 50).
Popis stanovništva proveden u Istri 1945. poznat je pod imenom Popis Jadranskog instituta ili Rogliceva anketa. Proveden je u jesen 1945., s kritičnim trenutkom 1. listopada 1945. Rezultati popisa objavljeni su u publikaciji "Cadastre national de l'Istrie d'après le Recensement du 1er octobre 1945", koju je 1946. godine izdao Jadranski institut na Sušaku (Mihelič, 2007, 101-102). Prema iskazu Josipa Roglica, Jadranski institut počeo je s radom 5. lipnja 1945. na Sušaku (HDA-1166, 8, 2.1.4.3.6, 1., 1). Utemeljilo ga je Predsjedništvo Narodne Vlade Hrvatske 28. svibnja 1945. (Klemenčic, 2006, 461). U stvarnosti Jadranski institut bio je krinka pod kojom je Komisija za razgraničenje pri Predsjedništvu Vlade Federalne Države Hrvatske objavljivala svoje publikacije (HDA-1166, 1, 2). Ima tragova da je i talijanska strana dezinformirala javnost (Franzinetti, 2011, 214).
KOMISIJA ZA RAZGRANIČENJE,
JOSIP ROGLIC I NAČELA NOVAČENJA SURADNIKA
Ključna osoba u provedbi popisa Jadranskog instituta bio je dr. Josip Roglic, roden 14. ožujka 1906. u Župi Biokovskoj u Dalmaciji. Maturirao je na Nadbiskupskoj klasič-noj gimnaziji u Splitu 1926. Na Geografskom odsjeku Filozofskog fakulteta u Beogradu obranio je disertaciju "Biokovo - fizičko-geografske osobine". Boravio je na specializaciji na sveučilištima u Strasbourgu i u Montpellieru. Zaposlio se na III. muškoj gimnaziji u Beogradu. Boravio je na specijalizaciji i u Berlinu i Beču. Nakon raspada Jugoslavije 1941., u svibnju napušta Beograd jer je poslije Simoviceva puča postao žrtvom fizičkog napada srpskih nacionalista u školi u kojoj je radio. Seli se u Zagreb i dobiva profesorsko mjesto na 1. ženskoj gimnaziji. Visoka pedagoška škola u Zagrebu prima ga 1943. na mjesto izvanrednog profesora. Redoviti profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu postao je 1945., ali 1946. prelazi na Prirodoslovno-matematički fakultet, na kojem je 1947./1948. dekan (Matas, 2006, 19-21). U lipnju 1945. postao je v.d. predsjednika Komisije za razgraničenje pri Predsjedništvu Narodne Vlade Federalne Države Hrvatske, a Komisiju je vodio do njezina raspuštanja 1947.
Osoblje Komisije moralo je zadovoljiti dva uvjeta: stručnost i političku podobnost. Politička podobnost se provjeravala slanjem popisa kandidata različitim partijskim tijeli-
446
ACTA HISTRIAE • 23 • 2015 • 3
Petar BAGARIC: POPIS JADRANSKOG INSTITUTA U ISTRI 1945. GODINE, 445-458
ma.1 Prilikom takvog filtriranja odbačen je bio Rudolf Maixner.2 Uskoro je ipak imenovan predsjednikovim zamjenikom, što pokazuje da je trudom Josipa Roglica u ovom slučaju prevladalo načelo stručnosti nad načelom podobnosti.3
Popis je proveden kako bi se utvrdila narodnosna struktura jer raniji austrijski i talijan-ski popisi nisu postavljali pitanje narodnosti. U popisnim arcima izričito je navedeno da se traži "narodnost" (tal. nazionalità), a ne "podaništvo" (tal. cittadinanza) (HDA-1166, 2, 2.1.1.2.1., 6). Prethodni popisi su, po tumačenju Josipa Roglica, provedeni na štetu sla-venskog stanovništva (Hrvata i Slovenaca) u Istri (HDA-1166, 8, 2.1.4.3.6., 1, 18). Josip Roglic je 1946. u izdanju Jadranskog instituta objavio knjigu na francuskom jeziku: "Le Recensement de 1910, ses méthodes et son application dans le Marche Julienne", kako bi svjetsku javnost upoznao sa svojim pogledima na vrijednost austrijskog popisa iz 1910., prema čijoj teritorijalnoj podjeli je inače pripremio izdanje "Cadastre national de l'Istrie d'après le Recensement du 1er Octobre 1945", koje je takoder izdao u ime Jadranskog instituta. Prema Roglicu, popis 1910. ispitivao je stanovništvo o opcevnom ili uporabnom jeziku (njem. Umgangssprache), što je bilo u skladu s interesima Nijemaca i Talijana. No, podatci o uporabnom jeziku su podcjenjivali broj Hrvata i Slovenaca te nisu bili dobar indikator o narodnosnoj pripadnosti niti o jeziku koji se rabio unutar obitelji. (Roglic, 1946, 12-21) Austrijski popis iz 1910. velike sile su na medunarodnoj mirovnoj konfe-renciji namjeravale uzeti kao referentnu točku za jezično i narodnosno stanje na području Julijske Krajine. (Mihelič, 2012, 121) Stoga je Roglic osmislio popis Jadranskog instituta kojim bi se po drugačijoj metodologiji, koja bi ispitivala stanovništvo o narodnosti i obi-teljskom jeziku umjesto opcevnog jezika, dobili usporedivi rezultati, buduci da je popis Jadranskog instituta slijedio teritorijalnu podjelu u skladu s popisom iz 1910. (Josipovič, 2012, 241-245).
POPISNI SEKTORI U ISTRI I TIJEK POPISA
Prilikom razgovora u Pazinu, na pitanje šefa američke delegacije Philipa Moselyja4, koliko je bilo provoditelja popisa, Josip Roglic je odgovorio da ih je bilo šesnaest (HDA-1166, 8, 2.1.4.3.6., 1, 2). Ta brojka je uključivala njega i petnaest voditelja u jedanaest sektora na koje je Istra bila podijeljena, što je vidljivo iz tablice 1.
Iz tablice 1. je vidljivo da su samo trojica voditelja navedeni kao dužnosnici odnosno namještenici Jadranskog instituta. Navedeni djelatnici Jadranskog instituta nalazili su se na platnim popisima činovnika bilo Komisije za razgraničenje, koja je započela s radom početkom lipnja 1945., bilo Vlade Federalne Države Hrvatske (FDH).5
1	HDA-1166, 1, 1, 1, Dopis Ministarstva pravosuda Izvršnom odboru Jedinstvene narodno oslobodilačke fronte, 19. 5. 1945.
2	HDA-1166, 1, 1, 1, Dopis Ministarstva pravosuda Pretsjedništvu Narodne Vade Hrvatske, 24. 5. 1945.; Maixner, Rudolf (Varaždin, 7.03.1901.-Zagreb, 25.08.1972.), filolog, povjesničar i novinar.
3	HDA-1166, 1, 1, 1, Komisija za razgraničenje - nedatirano.
4	Mosely, Philip E. (Westfield, MA 21.09.1905.-New York, NY 13.01.1972.), američki diplomat i znanstvenik.
5	HDA-1166, 1, 1, 2. Nacrt rada Komisije za razgraničenje, 12. 6. 1945.
447
ACTA HISTRIAE • 23 • 2015 • 3
Petar BAGARIC: POPIS JADRANSKOG INSTITUTA U ISTRI 1945. GODINE, 445-458
Tablica 1.: Voditelji popisnih sektora prilikom popisa u Istri 1945.6
Sektor	Voditelj	Zanimanje	Boravište
I. Kopar-Piran	Franjo Bernetic	odgajatelj, školski inspektor	Kopar
	Ivan Krkoc	pravnik, namještenik	Kopar
II. Podgrad	Vladimir Petric	namještenik	Kopar
III. Buje	Ante Grubisic	zadružni inspektor	Opatija
IV. Poreč	Dr. Petar Kirac	pravnik, dužnosnik Jadranskog instituta	Sušak
V. Buzet	Ivo Jardas	školski inspektor	Zagreb
VI. Pazin	Milan Grzetic	namještenik Jadranskog instituta	Sušak
	Ante Miljavac	pravnik, bankovni namještenik	Zagreb
VII. Opatija-Vo-losko	Dr. Stjepan Petak	odvjetnik	Sušak
VIII. Kanfanar--Poreč	Dr. Vjekoslav Bratulic	dužnosnik Središnjeg ureda za osiguranje radnika	Zagreb
IX. Labin	Ivan Pucic	namještenik Jadranskog instituta	Sušak
X. Vodnjan-Pula	Matko Rojnic	profesor, direktor Sveučilišne knjižnice	Zagreb
	Josip Capponi	profesor	Zagreb
XI. Cres-Lošinj	Nikola Velcic	namještenik	Zagreb
	Marko Rerecic	namještenik	Zagreb
Prema Dnevniku popisa koji je vodio Josip Roglic, skupina za provedbu popisa otpu-tovala je iz Zagreba u Istru u petak 19. listopada 1945. u 21.30h. U subotu 20. listopada 1945. u 14.45h održan je sastanak u Labinu s Dušanom Diminicem7 i Savom Zlaticem8, koji ce i poslije biti konzultirani u vezi s provedbom popisa. Iz Dnevnika popisa vidljivo je da su popisne aktivnosti započele koji tjedan nakon kritičnog datuma, 1. listopada 1945. Inače, popisi se u pravilu provode neposredno nakon kritičnog datuma (HDA-1166, 2, 2.1.1.2.1., 9). U Dnevniku popisa zabilježen je 1. studenog 1945. sastanak s dr. Lavom Čermeljem9, koji je bio "iznenaden i pohvalno se izrazio o radu, koji mi vršimo. Odlučio je da predloži da se isti posao izvrši u Koparskom kraju i zamolio da mu damo primjerke
6	HDA-1166, 8, 2.1.4.3.6., 3, 1 Dopis Jadranskog instituta predsjedniku Medusavezničke komisije.
7	Diminic, Dušan (Labin, 30.01.1914.-Zagreb 13.03.2005.)
8	Zlatic, Savo (Lanišce, 12.07.1912.-), liječnik i član Politbiroa CK KPH 1943.-1948.
9	Čermelj, Lavo (Trst, 10.10.1889.-Ljubljana, 26.01.1980.), fizičar.
448
ACTA HISTRIAE • 23 • 2015 • 3
Petar BAGARIC: POPIS JADRANSKOG INSTITUTA U ISTRI 1945. GODINE, 445-458
formulara i uputa. Upozorio je da vec dolaze na teren (u slovenskom dijelu) neslužbeni eksperti radi izvidanja i utvrdivanja nacionalnih odnosa." (HDA-1166, 2., 2.1.1.2.1., 9).
Iz teksta se može zaključiti da je popis na području Koparštine počeo mjesec dana nakon kritičnog datuma, a isto tako da je popis prvotno bio planiran samo za Istru južno od Dragonje, što neizravno proizlazi i iz ostaloga arhivskog gradiva.10 Čini se da je popis u dvama "slovenskim" sektorima, Sektoru I. Kopar-Piran i Sektoru II. Podgrad započeo kasnije nego na popisnim sektorima u Istri južno od Dragonje. Kako bi bila popisana mje-sta (Sočerga, Črnica, Movraž, Rakitovec) koja su smatrana dijelom Buzeštine, ali su bila pod upravom Kotarskog narodnog odbora (KNO) Kopar, popisne materijale je voditelj za Buzeštinu Ivo Jardas predao predstavnicima KNO Kopar. Oni su proveli popis u tim mjestima.11 Tim poslom je Jardas i putovao u Kopar.12 Premda je Istra bila podijeljena na jedanaest popisnih sektora, u ovom radu cu se detaljnije osvrnuti na sastav popisivača u Sektoru I. Kopar-Piran. Voditelji sektora su bili Franjo Bernetic i Ivan Krkoč. S obzirom na specifičan sastav popisivača, korisno je razlikovati gradski i seoski dio Sektora I. Kopar-Piran. U gradskom dijelu popisnog sektora, koji je obuhvacao Izolu, Kopar i Piran, medu popisivačima je bilo 27 Talijana, od kojih 5 mornara, 5 radnika, 4 mehaničara, 3 namještenika, 3 obrtnika, 2 domacice, 1 seljak i 4 osobe u kategoriji drugih zanimanja, te 13 Slovenaca, od kojih 11 namještenika, 1 obrtnik i 1 učitelj. Uočljiva je znatna razlika u profesionalnoj strukturi popisivača slovenske i talijanske narodnosti. Medu Slovencima dominiraju bijeli, a medu Talijanima plavi ovratnici. U Izoli su medu popisivačima bila tri Slovenca i petero Talijana, u Kopru desetero Slovenaca i trojica Talijana, a u Piranu su svih devetnaest popisivača bili Talijani. Na seoskom području, medutim, popisivači su bili Slovenci, što ne iznenaduje s obzirom na sastav stanovništva. Za razliku od gradova, na seoskom području su uz popisivače postojali i svjedoci. Medu popisivačima je po profesionalnoj strukturi bilo 17 namještenika, 7 učitelja, 1 radnik i 1 umirovljenik, a medu svjedocima 25 seljaka, 4 domacice, 3 namještenika, 3 učitelja, 1 radnik i 4 ostalih (HDA-1166, 2, 2.1.1.2.1., 5).
Tijekom razgovora u Pazinu izmedu medusavezničke Komisije za proučavanje pitanja italo-jugoslavenske granice i predstavnika Jadranskog instituta, voda britanske delegacije Humphrey Waldock13 zatražio je od Josipa Roglica da obrazloži upadne razlike izmedu popisa 1945. i austrijskih popisa iz 1900. i 1910. Roglic je pokazao kako su razlike poslje-dica primjene različite metodologije prilikom popisa. Naime, popisi 1900. i 1910. tražili su odgovor na pitanje o razgovornom ili opcevnom jeziku (njem. Umgangssprache), a popis 1945. odgovor na pitanje o obiteljskom jeziku (fr. langue de famille). Obiteljski jezik definiran je kao onaj kojim se govori u kucnom krugu i prenosi obiteljska tradicija iz generacije u generaciju (HDA-1166, 2, 2.1.1.2.1., 11). Po Roglicu, popis iz 1910.
10	HDA-1166, 2., 2.1.1.2.1., 15, Korespondencija - pismo Glavnom tajniku Pretsjedništva Narodne Vlade Hrvatske tajniku vlade, 21. 11. 1945.
11	HDA-1166, 2, 2.1.1.2.1., 15, Potvrda Tajništva Kotarskog NOO Buzet-Kras, 15.2. 1946.
12	HDA-1166, 2, 2.1.1.2.1., 15, Dopis Rudolfa Maixnera Računovodstvu Predsjedništva Vlade II-P 345-46, 23. 2. 1946.
13	Waldock, Humphrey Meredith (Colombo 13.08.1904.-Den Haag 15.08.1981.), britanski pravnik i diplomat, predsjednik Medunarodnog suda pravde u Den Haagu.
449
ACTA HISTRIAE • 23 • 2015 • 3
Petar BAGARIC: POPIS JADRANSKOG INSTITUTA U ISTRI 1945. GODINE, 445-458
utvrdivao je rasprostranjenost dominantnih jezika, dok popis iz 1945. utvrduje odnose i rasprostranjenost pojedinih narodnosti (HDA-1166, 8, 2.1.4.3.6., 1, 19). U Istri je popis proveden u Zoni B, koja je bila pod Vojnom upravom Jugoslavenske armije (VUJA-e). Provodenje popisa u Puli, koja je u vrijeme popisa pripadala Zoni A pod Savezničkom vojnom upravom (Allied Military Government - AMG), spriječile su anglo-američke vojne vlasti. Potpuni popis je izvršen samo u II. rajonu grada Pule (Monte Grande i Šija-na) i selima okolice. Saveznička vojna uprava je tijekom daljnjega popisivanja dala uhititi trojicu popisivača i zato je Jadranski institut morao obustaviti redoviti popis grada Pule, a kompletirati ga posrednim putem (HDA-1166, 8, 2.1.4.3.6, 1, 10).
Slovenci su popis uspješno proveli i u dijelu Zone A (Muggia - Milje, San Dorligo della Valle - Dolina itd.) (Cadastre national de l'Istrie ..., 1946, 416, 429-430). Medutim, iz dopisivanja hrvatske Komisije za razgraničenje s beogradskim saveznim Institutom za proučavanje medunarodnih odnosa vidi se da su i Slovenci iz Kopra imali problema s po-pisivanjem u Zoni A. Činilo se da nece uspjeti provesti popis u Muggi-Miljama i susjed-nim opcinama.14 Ipak, u knjizi "Cadastre national de l'Istrie", podatci su za Muggiu-Milje objavljeni, premda uz ogradu da se temelje na podatcima narodnog odbora, a za Dolinu su podatci objavljeni kao da je popis uspješno proveden (Cadastre national de l'Istrie..., 1946, 416, 429-430). U pripremi publikacije "Cadastre national de l'Istrie" sudjelovali su jezikoslovci Petar Skok15 i Fran Ramovš16, koji su analizirali podrijetlo prezimena navedenih uz podatak o stanovništvu svakog pojedinog naselja. (HDA-1166, 2, 2.1.1.2.1., 11)
ISTARSKI TALIJANI I POPIS
Slavensko-talijanska antifašistička unija (STAU) bila je organizacija na čiju su se pomoc u provedbi popisa popisivači oslanjali. Komentirajuci popis u Vodnjanu, Rere-čic najvecom potporom smatra tajnika mjesne organizacije STAU, koja se u tekstovima navodi kao ASTU u značenju Antifašistička slavensko-talijanska unija (HDA-1166, 2., 2.1.1.2.1., 12, 1). Isto je bilo i u Fažani, Rerečicevim riječima: "U Fažani naročito mi je bio pri ruci drug Domenico Devescovi, predsjednik mjesne ASTU organizacije i po zanimanju ribar." (HDA-1166, 2., 2.1.1.2.1., 12, 1). Premda je službena jugoslavenska politika tvrdila da i istarski Talijani žele priključenje Jugoslaviji, ipak su u Komisiji za razgraničenje bili svjesni da postoji nepovjerenje Talijana prema popisu. Stoga je Roglic u uputama Matku Rojnicu17, poslanima 22. rujna 1945., naveo kako bi bilo dobro da tra-ženi podatci za Rovinj, Poreč i Vodnjan budu napisani na talijanskom jeziku. Trebalo je tražiti što više korisnih podataka, tako da se ne vidi neposredni cilj, a svi podatci se mogu koristiti za potrebe vlasti.18 U dopisu od 7. siječnja 1946., autor, po svemu sudeci Roglic, kaže: "Da bi stvar kod talijanskog stanovništva izazvala što manje sumnje arci su tiskani
14	HDA-1166, 2, 2.1.1.2.1., 15, Dopis Rudolfa Maixnera u ime Komisije za razgraničenje iz Zagreba Institutu za proučavanje medunarodnih problema kod Ministarstva inostranih poslova u Beogradu, 4. 5. 1946.
15	Skok, Petar (Jurkovo Selo, 1.03.1881.-Zagreb, 3.02.1956.), lingvist, romanist.
16	Ramovš, Fran (Ljubljana, 14.09.1890.-Ljubljana, 16.09.1952.), jezikoslovac.
17	Rojnič, Matko (Medulin, 12.05.1908.-Pula, 30.01.1981.), bibliotekar.
18	HDA-1166, 2, 2.1.1.2.1., 15, Korespondencija o statističkoj problematici.
450
ACTA HISTRIAE • 23 • 2015 • 3
Petar BAGARIC: POPIS JADRANSKOG INSTITUTA U ISTRI 1945. GODINE, 445-458
bilingvistički."19 Popisivači su se pri provodenju popisa suočavali s teškocama, o kojima su izvješcivali Roglica i Rojnica. Popisivači u opcinama Motovun i Oprtalj osjecali su se prepuštenima samima sebi jer im je izostala obecana pomoc. Očekivali su ispomoc hrvatskih učitelja, ali njih je bilo premalo jer su se potpuno morali posvetiti držanju nastave, inače bi djeca išla u talijanske škole. Jedini učitelj kojega su uspjeli zaposliti na popisu bio je raspoloživ samo zato što škola u kojoj je trebao držati nastavu još nije bila gotova. Žalili su se na nedostatak prometnih sredstava, zbog čega su dnevno gubili dva do tri sata na dolazak i povratak s terena. Zbog nedovoljnog broja suradnika i sami su morali ici na teren popisivati te zato nisu mogli pravo kontrolirati rad drugih.20
U nekim dijelovima Istre popisivanje su proveli Talijani. U gradu Labinu popisivači su bili isključivo Talijani, uključujuci i jednog profesora iz Napulja. U Novigradu, Br-tonigli i gradu Poreču popis su takoder proveli isključivo Talijani.21 U izvješcu o provodenju popisa u kotaru Vodnjan, nepotpisani organizator je izvijestio da se popis vršio po "opcevnom jeziku" i slobodnoj izjavi pojedinaca, odnosno za maloljetnu djecu po izjavi staratelja. Popisivalo se obilaskom kuca uz potpis glavara obitelji.22 "Opcevni jezik" je inače pojam koji se rabi kao jedan od prijevoda za njemački izraz Umgangssprache, pa se može postaviti pitanje jesu li u kotaru Vodnjan popisivači pitali za obiteljski jezik. Nejasno je što je organizator podrazumijevao pod pojmom opcevni jezik - obiteljski jezik za koji je trebalo pitati ili razgovorni jezik što je sinonim za opcevni jezik, a za koji nije trebalo pitati. Moguce je da se na to pitanje odnose Rogliceve negativne primjedbe na rad prof. Capponija, voditelja tog sektora.23
Popisivači su posjedovali stereotipne predodžbe o mjestima naseljenim Talijanima, koje im je boravak na terenu potvrdivao. Marko Rerečic piše za Bale: "Potpuno talijanski gradic sa svim obilježjima talijanskih gradica - zbijene kuce, uske uličice, prljave i neu-redne." (HDA-1166, 2., 2.1.1.2.1., 12, 2).
REVIZIJA POPISA U VELJAČI 1946. U BUJŠTINI
U uputama Komisije poslanima Grubišicu iz Zagreba 7. siječnja 1946. piše: "Ukazala se potreba, da mi za ova tri mjesta [Buje, Umag i Novigrad] imamo detaljne podatke kao i za ostalu Bujštinu. (...) Da bi se to moglo lakše obaviti i da ne bi izazvalo nepotrebne komentare, dali smo formulare štampati bilingvistički. Stanovnicima treba reci, da se popis vrši iz službenih potreba, odnosno kako bi se znalo točno brojno stanje stanovnika u ovom trenutku."24
U "Pro memoriji" poslanoj Savi Zlaticu, članu Centralnog komiteta Komunističke
19	HDA-1166, 2, 2.1.1.2.1., 15, Korespondencija o statističkoj problematici.
20	HDA-1166, 2., 2.1.1.2.1., 3, "Dragi Joso i Mate!" - pismo o teškocama u obavljanju popisa, 1.
21	HDA-1166, 2., 2.1.1.2.1., 7, Compilatori del censimento della popolazione 1945.
22	HDA-1166, 2., 2.1.1.2.1., 7, Popisivači i odbornici; Popis suradnika u ispunjavanju statistike 1945. godine na kotaru Vodnjanu, 2.
23	HDA-1166, 2., 2.1.1.2.1., 15, Korespondencija; Pismo Josipa Roglica poslano Maixneru (?) iz Labina, 30. 10. 1945.
24	HDA-1166, 2., 2.1.1.2.1., 15, Korespondencija; Komisija Grubišicu, 7. 1. 1946.
451
ACTA HISTRIAE • 23 • 2015 • 3
Petar BAGARIČ: POPIS JADRANSKOG INSTITUTA U ISTRI 1945. GODINE, 445-458
partije Hrvatske (CK KPH), Bujština (gradovi Buje, Umag i Novigrad) nazvana je "de-likatnim terenom", a zatraženo je da se preporuči kotarskim organizacijama da budu što više pri ruci, osobito u prijevoznim sredstvima za Umag i Novigrad.25
Bujština je bila karakteristična po tome što se znatan broj ljudi na popisu krajem 1945. izjasnio nacionalno neopredijeljenima, a več u veljači 1946. večina se izjasnila Jugoslave-nima. Medu voditeljima popisnih sektora istaknut je Ante Grubišič kao posebice savjestan i marljiv, pa je značajno što on sam kaže o uvjetima rada u bujskom kotaru u pismu poslanom 24. studenog 1945. Osvrnuo se i na pitanje identiteta tamošnjeg stanovništva: "Popis sta-novništva u Bujama dokazuje, da je stanovništvo ovog kotara u ogromnoj večini hrvatskog porijekla, iako si narod nije toga svijestan, barem ne u velikoj večini. Narod smatra da je njegov dijalekt, dakle istarsko hrvatsko narječje, neko posebno bastardno narječje, koje nema ništa zajedničkog sa hrvatskim jezikom. Ima naravno krajeva, osobito prema unutraš-njosti, gdje je narodna svijest dosta živa. Ali ima dosta svijesnih Hrvata i u krajevima ovoga kotara prema obali, kao n.pr. u Kaštelu, Materadi i Lovrečici, gdje su djelovale hrvatske Družbine škole i narodni svečenici." (HDA-1166, 2., 2.1.1.2.1., 10, 1-2).
O razlozima zašto je stanovništvo suzdržano pri izjašnjavanju o identitetskim pitanji-ma, Grubišič navodi da je narod zastrašen agitacijom raznih neprijateljskih elemenata, pa se u mnogim krajevima odustalo od traženja izjave kojoj narodnosti pripadaju, te je u tim slučajevima utvrden samo jezik stanjih ljudi, a ta je konstatacija navedena u rubrici "obi-teljski jezik": "Medjutim u stvari se ne može govoriti o obiteljskom jeziku, jer mladjarija od 35 godina na niže uopče ne poznaje hrvatski ili ga slabo razumije, uslijed čega govori samo talijanski, pa je tako i stariji svijet, koji poznaje hrvatski, poveo za sobom, te se u obiteljima govori samo talijanski. Medjutim u sjevernim krajevima, prema unutrašnjosti, poznaje više i mladjarija hrvatski, ali uobičajeno govore samo talijanski. Stariji svijet pak medjusobno uz talijanski, govori i hrvatski, naravno negdje više drugdje manje." (HDA-1166, 2., 2.1.1.2.1., 10, 1-2).
Ante Grubišič je ustvrdio da su narodnosno neopredijeljeni ograničeni uglavnom na područje Bujštine, gdje je stanovništvo socijalno ovisno (koloni) i gdje je bilo izlože-no najsistematskijem odnarodivanju. U svom Izvješču u vezi s Bujštinom, talijanizaciju ne smatra posljedicom samo fašističkog režima več i politike Austrije (HDA-1166, 2., 2.1.1.2.1., 10, 2). Što se tiče revizije prvotnog izjašnjavanja, za koje je Grubišič naveo da se ograničilo samo na uzimanje izjava od starijeg stanovništva, ona je provedena u veljači 1946.:
"Večina (5.478 od 7.824) neopredeljenog stanovništva potpisala je iz vlastite inci-jative u februaru 1946 godine izjave u kojima se kaže da su popisivačima Jadranskog instituta uskratili izjave narodnosti iz straha da se povrate ranije talijanske vlasti a koloni iz straha pred svojim gospodarima. Kad su uvidjeli da če savezničke vlasti garantirati izvršenje njihove volje, oni su potpisali ove izjave iz kojih se vidi da se tu uglavnom radi o Slavenima (4.358 su se izjavili kao Jugoslaveni, a 473 kao Talijani) (HDA-1166, 2, 2.1.1.2.1., 11)".
25 HDA-1166, 2., 2.1.1.2.1., 4, Pro memoria drugu Zlatiču po pitanjima Komisije za razgraničenje,1.
452
ACTA HISTRIAE • 23 • 2015 • 3
Petar BAGARIC: POPIS JADRANSKOG INSTITUTA U ISTRI 1945. GODINE, 445-458
IZVJEŠCE MEDUSAVEZNIČKE KOMISIJE STRUČNJAKA VIJECU MINISTARA VANJSKIH POSLOVA
Prilikom inspekcijskog puta po Julijskoj Krajini (uključujuci Istru) koji je obavila me-dusaveznička Komisija za proučavanje pitanja italo-jugoslavenske granice, sastavljena od predstavnika četiriju velikih sila, Josip Roglic i Rudolf Maixner su u svojstvu predstavnika Jadranskog instituta dobili priliku u Pazinu izložiti rezultate popisa stanovništva. Njihovo saslušanje je trajalo dva dana. Voda američke delegacije Philip Mosely htio je znati je li popis od 1. listopada 1945. služio kao baza za izbore. Roglic je odgovorio da je to bilo nemoguce, jer su izbori za "narodnu vlast" u Istri obavljeni 25. studenog 1945., a sumarno sredivanje popisnog materijala završeno je tek krajem veljače 1946. (HDA-1166, 8, 2.1.4.3.6, 1, 23).
Iz zapisnika sjednice održane u Pazinu 22. i 23. ožujka 1946. vidi se da je Josip Roglic, nastupajuci kao predstavnik Jadranskog instituta, objašnjavao predstavnicima medu-savezničke Komisije za proučavanje pitanja italo-jugoslavenske granice da su popisivači bili i svecenici i učitelji, ali je naglasio: "Koliko je god bilo moguce, upotrebljavali (smo) svečenike, jer su oni duže u mjestima od učitelja." (HDA-1166, 8., 2.1.4.3.6., 1, 3). Iz priložene liste popisivača čini se da su samo u Funtani i Kaldiru svecenici bili na čelu povjerenstava za provedbu popisa, no Rogliceva obavijest upucuje na svijest o važnosti potpore istarskoga svecenstva hrvatskoj stvari u očima zapadnih Saveznika, o čemu je Komisija vodila računa (HDA-1166, 8, 2.1.4.3.6., 3).
Po završetku inspekcijskog puta po Julijskoj Krajini (uključujuci Istru), "Komisija stručnjaka za proučavanje pitanja italo-jugoslavenske granice", sastavljena od predstavnika Francuske, Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika, Sjedinjenih Američkih Država i Ujedinjenog Kraljevstva, podnijela je 28. travnja 1946. izvješce koje je bilo predvideno odlukom Vijeca ministara vanjskih poslova od 19. rujna 1945. Tom odlukom se zadužilo spomenute sile "da naprave izvješce o crti koja ce u ukupnosti biti etnička crta, koja ce ostavljati minimum stanovnika pod stranom vladavinom, podrazumijevajuci da ce prije konačnog utvrdivanja granice na licu mjesta biti provedene sve potrebne ankete" (HDA-1166, 8, 2.1.4.3.5, 3, 1).
"Komisija za proučavanje pitanja italo-jugoslavenske granice" konstatirala je da je za vrijeme boravka u Istri primila na znanje rezultate popisa stanovništva što ga je na privatni poticaj obavio Jadranski institut iz Sušaka u listopadu 1945. Prema podatcima toga Instituta, područje zapadne i sjeverne Istre (kotarevi Kopar, Poreč, Pazin i Pula) brojilo bi 184.465 Slovenaca i Hrvata te 84.480 Talijana (HDA-1166, 8, 2.1.4.3.5., 3, 16). Komisija je ispitivala profesora Roglica i on je protumačio da se izneseni brojevi temelje na izjavama svakog stanovnika o njegovoj narodnosti. Za razliku od popisa iz 1910. i 1921., koji nisu bilježili narodnost nego samo "uporabni jezik" (takoder razgovorni ili opcevni jezik, Umgangssprache, lingua d'uso), statistike iz 1945. bilježe narodnost [fr. nationalité]. Komisija je saznala da su na popisu 1945. prikupljeni podaci i o "obiteljskom jeziku" [fr. language (sic!) familial u dokumentima Komisije za proučavanje pitanja italo-jugo-slavenske granice, ali fr. langue de famille u izdanjima Jadranskog instituta (Cadastre national de l'Istrie..., 1946, 548-585)], ali da ih profesor Roglic nije predstavio Komisiji,
453
ACTA HISTRIAE • 23 • 2015 • 3
Petar BAGARIC: POPIS JADRANSKOG INSTITUTA U ISTRI 1945. GODINE, 445-458
pa zbog toga nije bilo moguce usporediti podatke o "obiteljskom jeziku" s podatcima prijašnjih popisa. Komisija kao cjelina nije uspjela doci do jednoglasnih zaključaka o mogucnosti korištenja popisa iz 1945. Svaka je delegacija zabilježila vlastita zapažanja o tom pitanju u svom dodatku na IV. dio izvješca (HDA-1166, 8, 2.1.4.3.5., 3, 17).
U "Mišljenju o izvještaju", sastavljenom u hrvatskoj Komisiji za razgraničenje zaključeno je:
"Ono što je rečeno u opcem izveštaju o popisu Jadranskog Instituta, uglavnom je dobro i naročito je važno da se, prema tekstu izveštaja rezultati ovog popisa slažu sa opcom konstatacijom komisije" (HDA-1166, 8, 2.1.4.3.5., 2, 18).
Službeni stavovi pojedinih savezničkih delegacija bitno su se razlikovali. Francuska delegacija je popis Jadranskog instituta odbila prihvatiti i smatrala ga je protutežom tali-janskom popisu iz 1921. Sovjetska delegacija smatrala je da popis iz 1945. daje najtočniju sliku etničkog sastava Istre. (HDA-1166, 8, 2.1.4.3.5., 2, 22). Britanska delegacija izrazila je sumnju prema popisu jer su ga provodili jugoslavenski državljani na teritoriju pod jugo-slavenskom vojnom upravom, koji Jugoslavija traži za sebe (HDA-1166, 8, 2.1.4.3.5., 2, 14). Zamjerila je i to što su ga provodili učitelji, koji su ovisili o narodnim odborima (HDA-1166, 8, 2.1.4.3.5., 2, 14-15). Američka delegacija je ustvrdila da je popis: "privatne prirode i da nema objektivne i znanstvene kvalitete koje bi mu dale vrijednost za ocjenu etničkog sastava stanovništva Istre." (HDA-1166, 8, 2.1.4.3.5., 2, 16). Mijo Mirkovic26 pak tvrdi da mu je Philip E. Mosely, šef američke delegacije, prilikom posjeta Zagrebu 1951., potvrdio da smatra da je popis iz 1945. bio znanstven, pozitivan i vrlo koristan (Mirkovic, 1963, 13).
REZULTATI ZA RIJEKU I ZADAR
Po istom obrascu po kojem je proveden popis u Istri provedeni su popisi i u gradovima Rijeci i Zadru, ali su ostali neobjavljeni. Zašto su njihovi rezultati ipak bitni za temu ovog članka, a to je popis Jadranskog instituta u Istri? Zato što omogucuju dodatnu kompara-ciju s rezultatima iz Istre i mogu pridonijeti prosudbi o pouzdanosti popisa Jadranskog instituta. Naime, popis se u Istri obavljao u vremenu nakon Drugog svjetskog rata, u kojemu je Istra bila poprište i partizanskog ratovanja i protupartizanskih akcija od strane njemačkih i talijanskih snaga. Takoder, riječ je o vremenu nakon dugotrajne fašističke diktature i prvim mjesecima uspostave komunističke diktature te se postavlja pitanje koliko su se ljudi mogli i htjeli slobodno izjasniti o postavljenim pitanjima.
Petar Kirac27, inače angažiran i na popisu u Istri, opisao je situaciju u Rijeci gdje je bio na čelu Povjerenstva za izvršenje popisa grada Rijeke, koje je 20. studenog 1945. počelo s radom. Oslanjao se na suradnju s Tajništvom Gradskog narodnog odbora (GNO) Rijeka i s Tajništvom Odbora Slavensko-talijanske unije (STAU). Tajnik GNO Rijeka predložio je Kircu po dvoje voditelja popisa po gradskim rajonima, a oni su u dogovoru s Kircem našli potreban broj popisivača koji su bili starosjedioci tih rajona. (HDA-1166, 5, 2.1.2.4.1., 4, 1-4).
26	Mirkovic, Mijo (Rakalj,28.09.1898.-Zagreb, 17.02.1963.), ekonomist i književnik, pseudonim Mate Balota.
27	Kirac, Petar (Medulin, 5.04.1902.-Zagreb, 10.02.1982.), pravnik i talijanist.
454
ACTA HISTRIAE • 23 • 2015 • 3
Petar BAGARIČ: POPIS JADRANSKOG INSTITUTA U ISTRI 1945. GODINE, 445-458
Popis je u Rijeci trajao od 20. studenog do 8. prosinca 1945. Povjerenik za popis je usko suradivao s GNO Rijeke, dakle institucijom državne vlasti koja mu je osigurala ljudstvo za provedbu popisa. Rezultati u Rijeci:
Tablica 2. Grad Rijeka - stanovništvo 1. listopada 1945.28
Hrvata-Slovenaca-Srba	16.764 = 35,72%
Stranih	496 = 1,06%
Talijana	29.671 = 63,22%
Ukupni broj stanovništva	46.931
U pogledu rezultata donesenih u tablici 2. važno je napomenuti da oni pokazuju tali-jansku vecinu u gradu, a u Talijane su ubrojeni i svi koji su se izjasnili za regionalni identitet, kao Fiumani. Takvi rezultati upucuju na to da se popis može smatrati pouzdanim, u smislu da nije umjetno uvecavao broj hrvatskog stanvništva. Interni talijanski popis, što ga je poslao u Rim riječki prefekt Temistocle Testa u izvješcima zvanima "Rapporti al Duce", u Rijeci je 1940. zabilježio 39 207 Talijana ili 67.20% od 58 345 stanovnika grada Rijeke. Vecina preostalih stanovnika klasificirana je kao inorodci (tal. allogeni) ili stranci. Inorodaca je bilo 11 150, a stranaca 6953, od kojih je 5446 ili 78.33% Jugoslavena. S obzirom na ratna dogadanja od 1940. do 1945., rezultati Popisa iz 1945. čine se sasvim vjerojatnima (HDA-1166, 5, 2.1.2.4.1., 1).
Popis u Zadru rezultirao je sljedecim podacima:
Tablica 3. Zadar - stanovništvo 1. listopada 1945.29
	Stanov-nika	Hrvata	Slove-naca	Srba	Tali-jana	Ostalih	Do-macin- stva	Jug. [osla-venska] prezime-na	Tal. [ijan-ska] prezi-mena	Ostali
I. Rajon -grad	2898	2040	42	117	672	27	930	619	109	202
II. Rajon - Arba-nasi	4037	3314	6	13	605	99	1041	638	136	267
28	HDA-1166, 5, 2.1.2.4.1., 4, Izvještaj.
29	HDA-1166, 6, 2.1.3.2., 2. Matični listovi grada Zadra sa statističkim podacima i patronimicima, kako ih je izradio Jadranski institut 1.-X.-1945. godine., 2.
455
ACTA HISTRIAE • 23 • 2015 • 3
Petar BAGARIČ: POPIS JADRANSKOG INSTITUTA U ISTRI 1945. GODINE, 445-458
III. Rajon	1771	1496	5	33	232	5	402	272	61	69
IV. Rajon	1103	892	10	6	190	5	276	182	45	49
Bokanjac	754	704			50		126 [sic!]	93	1	35
ZD - za-seoci	958	802		139	17		165	150	1	14
UKUPNO	11521	9248	63	308	1766	136				
Činjenica da je Zadar prema popisu prikazanom u tablici 3. imao hrvatsku večinu sta-novnika ne iznenaduje s obzirom na to da je večina talijanskog stanovništva evakuirana u Italiju 1943. i 1944. godine. Dodatna potvrda da se stanovništvo moglo slobodno izjasniti
0	narodnoj pripadnosti jest i priložena analiza prezimena, koja su po etimologiji podijelje-na na jugoslavenska i talijanska. Odnos broja popisanih Hrvata, Slovenaca i Srba prema Talijanima mnogo je manji od odnosa izmedu jugoslavenskih i talijanskih prezimena. Iz toga se može zaključiti da rezultati impliciraju kako se Talijane s prezimenima koja su klasificirana kao jugoslavenska nije pretvaralo u Hrvate ili druge Južne Slavene nego se poštovao njihov izbor.
ZAKLJUČAK
Popis stanovništva Jadranskog instituta proveden je krajem 1945. i početkom 1946. godine u sklopu aktivnosti hrvatske Komisije za razgraničenje, na čelu koje je bio Josip Roglič. Aktivnosti Komisije trebale su poslužiti uvjeravanju Medusavezničke komisije stručnjaka da je Istra večinski narodnosno južnoslavenska pokrajina, naseljena Hrvatima
1	Slovencima. Kako bi popisu pridali veču vjerodostojnost, čelnici Komisije za razgra-ničenje odlučili su ga objaviti pod imenom tada još nepostoječeg Jadranskog instituta na Sušaku. U stvarnosti popis je organiziralo osoblje Komisije za razgraničenje poslano iz Zagreba. Popis na području Istre sjeverno od Dragonje proveden je na inicijativu dr. Lava Čermelja, a dostupni podatci impliciraju da je popisivanje počelo kasnije nego u Istri južno od Dragonje. Popis Jadranskog instituta, za razliku od metodologije prethod-nih austrijskih i talijanskih popisa, koji su tražili odgovore na pitanja o vjeroispovijesti i opčevnom (razgovornom) jeziku, postavio je pitanje o narodnosti i obiteljskom jeziku. Takva pitanja dovela su do promjene slike o brojnosti pojedinih naroda u Istri u korist Hrvata i Slovenaca. S obzirom na okolnosti provodenja popisa, postavilo se pitanje po-uzdanosti podataka. Osim slučaja Bujštine, u kojoj je popis dva puta provoden i za koju sačuvani spisi otkrivaju da je broj govornika hrvatskog jezika precijenjen, čini se da je u ostatku Istre dobivena realna slika tadašnjeg stanja, što potvrduju i neobjavljeni rezultati za gradove Rijeku i Zadar. Detaljna analiza narodnosnog i socijalnog sastava popisivača u popisnom Sektoru I. Kopar-Piran pokazala je da su popisivanje u gradskim sredinama dobrim dijelom provodili Talijani, te da su Slovenci u znatno večoj mjeri pripadali soci-jalnom sloju činovnika, dok su Talijani pretežno pripadali radničkom sloju.
456
ACTA HISTRIAE • 23 • 2015 • 3
Petar BAGARIC: POPIS JADRANSKOG INSTITUTA U ISTRI 1945. GODINE, 445-458
THE ADRIATIC INSTITUTE CENSUS IN ISTRIA IN 1945 Petar BAGARIC
Trnsko 11B, HR 10 000, Zagreb, Croatia e-mail: pbagaric@inet.hr
SUMMARY
The article explained when, where and why was the so-called Adriatic Institute Census of1945 in Istria conducted. The involvement of the Croatian Commission for Border Delimitation in the organization of the Adriatic Institute Census is explained as well as the role of some of its members. The problems which the census takers faced during the Census are indicated. The detailed social, professional and ethnic analysis of the census takers is provided as a case-study of one of the eleven census sectors Istria was divided to. The analysed sector is one of the sectors, where the Slovenes organised the census taking activities. The role in the Census played by some groups such as the Croat Catholic clergy andIstrian Italians is described. The specific case of Buje area is shown in greater detail, where in February of 1946 a significant revision of the Census regarding the nationality took place. The reactions of the Allied powers to the results of the Adriatic Institute Census, both official and unofficial are shown. Finally, the value of the published census results is discussed along with comparison with the unpublished data for Rijeka and Zadar.
Key words: Census, Istria, Zone B, 1945, Croatian-Slovenian cooperation
POPIS KRATICA
AMG = Allied Military Government CK = Centralni komitet DFJ = Demokratska Federalna Jugoslavija fr. = francuski
GNO = Gradski narodni odbor HDA = Hrvatski državni arhiv JA = Jugoslavenska armija
457
ACTA HISTRIAE • 23 • 2015 • 3
Petar BAGARIC: POPIS JADRANSKOG INSTITUTA U ISTRI 1945. GODINE, 445-458
KNO = Kotarski narodni odbor KPH = Komunistička partija Hrvatske kut. = kutija njem. = njemački
SAD = Sjedinjene Američke Države sig. = signatura
SSSR = Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika STAU = Slavensko-talijanska antifašistička unija toč. = točka
VUJA = Vojna uprava Jugoslavenske armije UK = Ujedinjeno Kraljevstvo
IZVORI I LITERATURA
HDA-1166 - Hrvatski državni arhiv (HDA), Komisija za razgraničenje pri Predsjedni-štvu Vlade NR Hrvatske (fond 1166).
Cadastre national de l'Istrie... (1946): Cadastre national de l'Istrie d'après le Recensement du 1er Octobre 1945. Sušak, Institut Adriatique.
Franzinetti, G. (2011): Diego de Castro e il destino di Trieste. U: Knez, K.& Lusa, O. (ur): Diego de Castro 1907-2007. Piran, Acta historica adriatica, 6, 211-218.
Grguric, M. (2007): Mirovni ugovor izmedu FNRJ i Italije: Pariz 1947. Rijeka, Muzej Grada Rijeke.
Josipovič, D. (2011): Slovensko-hrvaška meja: izbrane problematizacije političnega in etničnega razmejevanja. U: Darovec, D. & Strčic, P. (ur.): Slovensko-hrvaško sosedstvo : Hrvatsko-slovensko susjedstvo, Kopar, Založba Annales, 227-248.
Klemenčic, M. (2006): Josip Roglic i "novooslobodeni" krajevi. U: Matas, M. (ur.): Akademik Josip Roglic i njegovo djelo. Split-Zadar-Zagreb, Hrvatsko geografsko društvo, 457-465.
Matas, M. (2006): Život i djelo akademika Josipa Roglica (14.III.1906.-18.X.1987.). U: Matas, M. (ur.): Akademik Roglic i njegovo djelo, Split-Zadar-Zagreb, Hrvatsko geografsko društvo, 5-29.
Mihelič, D. (2007): Ribič, kje zdaj tvoja barka plava - Piransko ribolovno območje skozi čas. Kopar, Založba Annales.
Mihelič, D. (2012): Sončne in senčne strane štetij prebivalstva v avstrijskem Primorju. U: Šterbenc Svetina, B., Kolenc, P. & Godeša, M. (ur.): Zgodovinski pogledi na zadnje državno ljudsko štetje v avstrijskem Primorju 1910: jezik, narodnost, meja, Ljubljana, Založba ZRC, 111-128.
Mirkovic, M. (1963): Tri etničke linije. U: Problemi sjevernog Jadrana, 1, [separat], Rijeka, 1-36.
Roglic, J. (1946): Le Recensement de 1910, ses méthodes et son application dans la Marche Julienne. Sušak, Institut Adriatique.
458