K ZATONU ANTIKE V ILIRIKU DARK AGES IN ILLYRICUM KRŠĆANSTVO I POGANSTVO NA TLU ISTRE U IV I V STOLJEĆU BRANKO MARUŠIČ A rh eo lo ški m u z e j Istre , P ula P o g o d an g eo g ra fsk i p o lo žaj ista rsk o g p o lu o to k a , o tv o ren o g p re m a m o ru i sm je šte n o g ju ž n o o d P o s to jn s k ih v ra ta , o ču v a o je I s tr u u n e m irn o v rije m e k a s n e a n tik e o d većih r a z a r a n ja i p ru ž a o b je g u n c im a iz P a n o n ije i N o rik a re la ­ tiv n o sig u rn o i u g o d n o s k lo n ište uz m o g u ć n o st p re la z a n a oto k e. O vakav po lo ­ žaj u je d n o je o m o g u ć av a o i p o ste p e n o p rila g o đ a v a n je svim o p ćim p ro m je n a ­ m a u d ru štv e n o m , p riv re d n o m i k u ltu rn o m životu. M eđu n jim a zn a ča jn o m je s to zau zim a p ro c e s o d u m ira n ja a n tič k o g p o g a n s tv a n a je d n o j i a firm a c ije k rš ć a n s tv a n a d ru g o j s tra n i, k o ji se m ože s a g le d a ti n a tlu I s tr e g otovo isk lju ­ čivo u sv je tlu a rh e o lo šk ih izvora. K a sn o a n tič k i k o s tu m i g robovi ra z lič itih k o n s tru k c ija k o ji p o k a z u ju , obzi­ ro m n a p o g re b n e o b ič a je , iz ra zito p o g a n sk i k a ra k te r, n a đ e n i su sp o ra d ič n o n a ra z n im n a la z ištim a širo m Istre . V ećin a n jih o b ra đ e n a je u s tru č n o j lite­ r a tu r i veo m a o sk u d n o . P o d aci o o k o ln o stim a n a la z a su n ed o v o ljn i, a n ek i od n a la z a n isu jo š o b ja v lje n i, d o k veća s is te m a ts k a istra ž iv a n ja n is u n i vršena. Z bog to g a je te šk o o d re d iti k a d a je u g ra d o v im a i n a p o d ru č jim a njih o v o g a g e ra sasv im p re s ta o p o g a n s k i ritu s s a h ra n jiv a n ja p o k o jn ik a . Ip a k , n ek i od n a la z a p ru ž a ju o slo n a c za tv rd n ju d a je n a p o d ru č jim a p u ljsk o g , p o rečk o g i trš ć a n s k o g a g e ra p o g a n stv o bilo p ris u tn o to k o m čitavog IV sto lje ć a . N a j­ m la đ i m e đ u d o sa d a is k o p a n im k a s n o a n tič k im g ro b o v im a p o g an sk o g zn a ča ja j e tu m u l sa zid an im g ro b o m , isk o p a n slu č a jn o 1956. godine u š k ic in im a kod V o d n ja n a , k o ji se d a tira , p re m a n a đ e n o m g ro b n o m in v e n ta ru (lo n ac i zd jela k u ć n e p ro iz v o d n je s u tis n u tim v iše tra č n im ritm ič k im v alo v n icam a, je d n a b o ca , d v ije vazice i je d n a ča ša tv o rn ič k e p ro izv o d n je, b ro n č a n a k aričica, b ro n č a n i iglenik i b ro n č a n i novčić iz o k o 400.) n a p o č e ta k V sto lje ć a .1 P o čeci k ršć a n stv a ja v lja ju se u I s tr i već u ra z d o b lju p rije K o n sta n tin o v o g e d ik ta (313), a tr e b a ih tra ž iti p rije svega u rim sk im k o lo n ijsk im g rad o v im a T rs t (T e rg e ste ), P o re č (P a r e n tiu m ) i P u la (P ola). P o re č je d ao d o sa d a n ajv iše a rh e o lo šk e g ra đ e k o ja g o v o ri p o u zd a n o o p o s to ja n ju b isk u p sk o g s je d iš ta već je d n o m n a p re la z u iz I I I u IV sto ljeć e. 0 to m e sv jed o či u p rv o m re d u n a tp is iz k r a ja IV sto lje ć a (p re m a d a ta c iji G. C uscite,* 2 d o k ga A. D egrassi i M. M ira­ b ella R o b e rti d a tira ju n a p o č e ta k V sto ljeć a)3 u k le sa n n a čeonoj stra n i je d n o g sa rk o fag a , k o ji sp o m in je p rije n o s k o s tiju b is k u p a i m u č en ik a (ili v a tre n o g p ris ta š e nove vjere) M a u ra n a m je sto g d je je d je lo v ao .4 N atp is govori u d a lj­ n em te k s tu o g ra d n ja m a n a to m p o d ru č ju , i to o p rv o b itn o j crkvi (h a e c p r i­ m itiv a ) k o ja je o b n o v lje n a (re p a ra ta e s t e c clesia ) i n a jz a d povečana (lo c u s e s t đ u p lic a tu s ). Dio dru g o g n a tp is a p o tv rđ u je p rije n o s k o s tiju iz p o d ru č ja izvan zid in a n a p o d ru č je u n u ta r zidina.5 A rh eo lo šk a istra ž iv a n ja u g o d in a m a 1889— 1895. i u 1967. o tk rila su n a a re a lu sje v ern o o d E u frazijev e b azilik e te isp o d p o d a n je n o g sje v ern o g b ro d a d v ije u sp o re d n e d v o ran e (svaka m je ri ca 9 X 22 m ) i je d n u m a n ju d v o ran u s k rstio n ic o m , k o je su u k ra še n e m ozaič- kim p o d o v im a.6 N jih o v i g e o m e trijsk i uzorci, b r o jn i n a tp isi d o n a to ra i nalazi n o v ca c a ra V alensa (364— 378) ispod m ozaičkog p o d a, k o ji p ru ž a s g o d in o m 364. te r m in u s p o s t q u e m , d a tira ju m ozaike u z a d n je d esetljeće IV sto lje ć a , iako p o s to je o d ređ e n e stilsk e razlik e izm eđu m o z aik a sre d n je i ju ž n e dvo­ ran e . M e đ u tim , d io p o d a u isto čn o m d ije lu s re d n je dv o ran e izgleda s ta riji. M ozaik s m e a n d rim a (si. 1) p o d ije lje n u devet p o lja (m otiv la b irin ta ) m ože se d a tir a ti u I II i n a p o č e ta k IV sto ljeć a,7 te ta k o d o p u šta za k lju č a k d a u to m d ije lu d v o ran e tre b a tra ž iti p rv o b itn u crk v u k o ja je b ila u su štin i je d n a so b a (cu b ic u lu m ?) M aurove kuće. D ata cija m o zaik a odg o v ara godini 303. k a d a je v je ro ja tn o p o g u b lje n ovaj p rv i po im en u p o z n a ti ista rsk i b isk u p . Iz ove k u ltn e je zg re polazi d a ljn i razv o j sa k ra ln ih g rađ e v in a n a to m p o d ru č ju . D ruga faza iz g ra d n je slijed i n a k o n 313., k ad je p rv o b itn a c rk v a p o sta la ja v n a crk v a. M ožda je već ta d a iz g ra đ e n a b azilik a u on o m o b lik u k ak v a je p o zn a ta iz k r a ja s to lje ć a : tr i u sp o re d n e d v o ra n e p o d istim d v o stre šn im kro v o m i rav n im s tro ­ p o v im a u svakoj d v o ran i. U to m slu č aju je d o šlo k ra je m sto ljeć a sa m o do p o s ta v lja n ja novih m o z aič k ih podova u većem d ije lu bazilike. M oguće je i d ru g o rje š e n je k o je se o d n o si sam o n a d je lo m ič n o po v ećan je p rv o b itn e crkve. U p rilo g ove teze g o v o re nalazi tr iju b a z e n a u sjev ern o j d v o ran i k o ji p rip a d a ju p re m a m iš lje n ju A. š o n je 8 svakoj o d tr i građ ev n e faze u već spo- K arta 1 Poganski i starokršćanski nalazi IV i V stoljeća u Istri. Legenda: A — kostu m i grobovi s poganskim ritusom sahranjivanja; B — sakralna arh itek tu ra sta rija od 313. godine; C — sakralna arh itek tu ra IV stoljeće (313—392); D — sakralna arh itek tu ra V stoljeća; E — pojedinačni nalazi. 1 Sv. Ivan na ušću Timave, 2 T rst, 3 K atoro kod Umaga, 4 Sv. Ivan K ornetski, 5 Dajla, 6 Novigrad, 7 Poreč, 8 M ulindrija, 9 V rsar, 10 Ju rali, 11 Dvograd, 12 Rovinj, 13 Sošići, 14 Rogatica, 15 Bale, 16 B etika, 17 B arbariga, 18 Lakuža, 19 Banjole kod P eroja, 20 Peroj (okolina), 21 Be­ tegenica, 22 Škicini kod V odnjana, 23 Brioni, 24 Ovčjak kod Mrčane, 25 N ezakcij, 26 Ližnjan, 27 Sam ager kod Š tinjana, 28 Galižana, 29 Pula, 30 Pomer, Sv. Ivan. C arte 1 D é c o u v e r t e s p d i e n n e s e t p a l é o - c h r é t i e n n e s d e s IV s e t V e s i è c l e s e n I s t r i e . L e g e n d e : A — t o m b e s à s q u e l e t t e a v e c r i t e p a 'ie n d ’e n s e v e l i s s e m e n t ; B — a r c h i t e c t u r e s a c r é e a n t é r i e u r e à 313; C — a r c h i t e c t u r e s a c r é e d u IV e s i é c l e (313—392); D — a r c h i t e c t u r e s a c r é e d e V e s i è c l e ; E — d é c o u v e r t e s i n d i v i d u e l l e s . 1 S t J e a n à I'e m b o u ­ c h u r e d e la T im a v a , 2 T r i e s t e , 3 K a t o r o p r è s d ’U m a g , 4 S t J e a n d i t K o r n e t s k i , 5 D a j l a , 6 N o v i g r a d , 7 P o r e č , 8 M u l i n d r i j a , 9 V r s a r , 10 J u r a li, 11 D v o g r a d , 12 R o v in j, 13 S o š i ć i , 14 R o g a t i c a , 15 B a le , 16 B e t i k a , 17 B a r b a r ig a , 18 L a k u ž a , 19 B a n j o l e p r è s d e P e r o j, 20 P e r o j ( e n v i r o n s ) , 21 B e t e g e n i c a , 22 Š k i c i n i p r è s d e V o d n j a n , 23 B r io n i, 24 O v č j a k p r è s d e M r č a n a , 25 N e s a c t i u m , 26 L iž n j a n , 27 S a m a g e r p r è s d e Š t i n j a n , 28 G a liž a n a , 29 P u la , 30 P o m e r , S t J e a n . m e n u to m n a tp isu . U p rv o j v a rija n ti b i značio te k s t » l o c u s e s t d u p l i c a t u s « p o v e ć a n je u p re n e se n o m sm islu , te b i se o d n o sio n a po v ećan je zn a ča ja b azi­ like ( g l o r i a d u p l i c a r e ) , d o k b i u d rugoj v a rija n ti b ila rije č o stv a rn o m pove­ ć a n ju g rađevine. B isk u p sk a k a te d ra n alazila b i se p re m a M irabelli9 n a m je s tu g d je su u tv rđ e n e č e tiri o k ru g le u d o b in e u m o zaičk o m pod u , u kojega su se k u n ­ d a rn o u k o m p o n ira n e d v ije rib e u dva su sje d n a p o lja , po je d n a u svakom p o lju (si. 1). M eđutim , p re n o sn i o lta r se n alaz io n a p o d ru č ju u k ra še n o m s v azo m i cvijećem kao p o z n a tim K risto v im sim b o lo m . S ta ro k rš ć a n s k i P o reč IV sto ljeć a d ao je i n a js ta rije m e m o rijaln e g ra đ e ­ vine u Is tri, k o je su isk o p a n e n a lo k a lite tu C im are o d m a h izvan g ra d sk ih z id in a .1 0 D ru g a dva s ta ra b is k u p s k a s re d iš ta n a s ta la su u T rstu i Puli. P a s s i o 0 m u ć e n ištv u sv. Ju sta , k o ji je ta k o đ e r p o g u b lje n 303. u k az u je d a je ta d a u T rs tu p o sto ja la s k ro m n a k ršć a n sk a op ćin a k o ju je pred v o d io o b ič an sve­ će n ik , p re s b ite r S e b a s tija n . N edavno je o tk riv e n a izvan zidina, n a p o d ru č ju n e k ro p o le , sta ro k rš ć a n s k a d v o ra n sk a crk v a če tv o ro k u tn o g tlo c rta , d a tira n a n a p o č e ta k V sto ljeća. Ia k o n em a n ije d n o g n a tp isa , ip a k se m ože p re tp o sta v iti o b z iro m n a v ažn o st g ra d a i veličinu o b je k ta (11 X30m), d a je ova slu žila p o tre b a m a p o tp u n o o rg a n iz ira n e C rkve. Tek u sre d in i V sto ljeć a iz g ra đ en a je u n u ta r zidina, n a n a jis ta k n u tije m p o lo ž aju , trš ć a n s k a b isk u p sk a crk v a, d o k je v a n jsk a crk v a p o v e ć a n a n a p o č e tk u V I sto le jć a . N a novom m o zaičkom p o d u sp o m in je se n a je d n o m od b ro jn ih n a tp is a s a n c t a e c c l e s i a t e r g e s t i n a (si. 2 ).u P u la je p o sta la b isk u p s k o sje d ište n eg d je u V sto ljeću . P rvi p o im e n u p o z n a ti p u ljs k i b isk u p A n t o n i u s sp o m in je se 510— 511. u je d n o m p ism u k o je m u je u p u tio T eoderik, a n je m u se m ože p rip is a ti i 1965. n ađ e n i m o n o g ram u k le sa n n a je d n o m im p o s tu iz bazilike Sv. F elič ite k o d Pule. M eđutim , počeci k rš ć a n s tv a su s ta riji, o če m u svjedoče, osim leg en d e u p u ljsk o m m u č e n ik u sv. G e rm a n u k o ji je p re m a je d n o j p a siji p o g u b lje n 284. godine u a m fite a tr u 1 2 1 n e k i d o sa d a u tv rđ e n i sp o m e n ic i sta ro k ršć a n sk e a rh ite k tu re . P rvim deceni- ja m a IV sto ljeć a p rip a d a h ip o te tič k i o ra to rij isk o p a n 1963. godine u kapeli Sv. Iv a n a u sa m o sta n u Sv. F ra n je s m o zaičk im p o d o m (si. 3), ko ji je u k ra še n m o rs k im k o n jić em , p le te n ic a m a , p e lta m a , k a n ta ro m sa sv astik o m i k rižem . N a p r o s to r u uz g ra d sk e zid in e, n a s tr a n i p re m a p u ljs k o m zaljevu, p o d ig n u t je n a ru še v in a m a n ek e a n tič k e zg rad e s k u p a tilim a (te rm e ?) u IV i V sto lje ć u čitav k o m p le k s s ta ro k rš ć a n s k ih g rađ e v in a n a p o d ru č ju d a n a šn je k a te d ra le .1 4 N a js ta rijo j crkvi iz p rv ih d ese tlje ć a IV sto lje ć a p rip a d a zid (debeo 0,90 m širo k 13,35 m i visok 5,95 m ), k o ji je u k lo p lje n u začelje k a te d ra le (si. 4). R a zlik u je se od m la đ ih d ije lo v a začelja i po s tr u k tu r i (u p o tre b a sp o lija) i po n e o rg a n sk im sp o jev im a, a o sim toga njegovo u o č a v a n je o la k šav a ju i tr i p ro ­ z o rsk e re š e tk e p o ra z m je š te n e u je d n a k im raz m ac im a . O pisani zid je u su štin i začeln i zid p rav iln o o rije n tira n e d v o ran sk e c rk v e č e tv e ro k u tn o g tlo c rta k o ja je b ila širo k a k ao s re d n ji b ro d k a te d ra le , a n je n u d u žin u u sta n o v it će te k a rh e o lo šk a istra živ a n ja . S ve do 1657. godine s ta ja la je n a p o d ru č ju ju ž n o od k a te d ra le crk v a Sv. T om e. N jen i z a d n ji p o v ršin sk i o sta ci n e stali su 1812. A rh eo lo šk e so n d e iz 1860. i 1942-43. p o k azale su d a je crk v a b ila iz g ra đ iv an a u d v a n a v ra ta . N a js ta rijo j fazi iz k ra ja IV sto lje ć a p rip a d a je d n o sta v n a četvo- 1 Poreč, područje prv o b itn ih građe­ vina; m ozaički pod s m eandrim a i nak n ad n o um etnutim ribam a. — Po­ reč, se c te u r des c o n stru c tio n s p rim i­ tiv es; p a vé en m o sd iq u e a vec d es mé- a n d re s e t des p o isso n s incorporés u lté rie u rem e n t. 2 T rst, bazilika suburbana: dio mo- zaičkog poda s natpisom sa n cta eccle­ sia T ergestina. — T rieste, basilique su b u rb a in e; p a rtie d u p a v é en m o­ sd iq u e avec l’in sc rip tio n sa n c ta eccle­ sia T ergestina. 3 Pula, kapela Sv. Ivana; mozaički pod pretpostavljenoga starokršćan­ skog oratorija. — Pula, cha p elle de S t Jean; p a vé en m o sd iq u e de l'oratoire p a léo ch rétien p resu m e. 4 Pula, gradska bazilika; pogled na začelje najstarije građevne faze. — P u la , b a s i- l i q u e d e la v il l e ; v u e s u r la p a r t i e f r o n t a l e d e la p h a s e d e c o n s t r u c t i o n l a p l u s a n c ie n n e . r o k u tn a d v o ra n a (14 X 37 m ) d eb elih zidova (0,80 m ), p a je p re m a to m e i P ula, kao P o reč, p o sje d o v ala n a k r a ju IV sto lje ć a u sp o re d n e sa k ra ln e g rađ e v in e je d n o sta v n o g d v o ran sk o g tip a . A rh eo lo šk i izvori, p rik a z a n i i an a liz iran i u to k u d o sa d ašn je g izlag an ja, u k a z u ju d a je u I s tr i IV sto lje ć e v rije m e u k o m e žive po g an stv o i k ršć a n stv o je d n o u z drugo. P rvo u p o rn o n a sto ji o d rž a ti sv o je pozicije, d o k d ru g o p o ste ­ p en o ja č a . P o d ru č ja g ra d sk ih ag e ra su p rete žn o p o g a n sk a sve do k ra ja sto lje ć a , 5 B arbariga; naknadno izgrađena polukružna apsida kućnog oratorija. — Barbariga; a b sid e sem i-circulaire, c o n stru ite id té rie u rem e n t, d ’u n o ra to n e d o m estiq u e. 6 V rsar; m ozaički pod dvoranske crkve (polovina IV stoljeća). — V rsa r; pa vé en m o sd iq u e d e l'église en fo rm e de salle (m o itié d u I V e siècle). što p o tv rđ u ju n e sam o p o g re b n i o b ičaji, u tv rđ e n i n a b ro jn im n alaz ištim a, n ego i n e d o s ta ta k sta ro k rš ć a n s k ih g rađevina. Iz n im k u p re d sta v lja ju k u ćn a k a p e la u B a rb a rig i (sl. 5 ) 1 5 i crkveni k o m p lek s u V rs a ru 1 6 iz sred in e IV sto lje ć a (d v o ra n sk a c rk v a veličine 9,30 X 15,20 m s p a s to fo rija m a i d ru g im p ro s to ­ rija m a , te v an re d n im m o z aič k im p odovim a — si. 6) k o ji je v je ro ja tn o u vezi s lje tn o m rez id en c ijo m p o re č k ih b isk u p a u to m k ra ju . U sa m im g rad o v im a, k rš ć a n s tv o dobiva n a z n a č a ju te k k ra je m sto lje ć a , što p o tv rđ u ju g ra d n je c rk v e n ih o b je k a ta u P o re č u i P uli do k o jih je d ošlo te k u za d n jim d e s e tlje ­ ćim a IV sto ljeća. E v o lu c ija sta ro k rš ć a n s k e a rh ite k tu re u V sto lje ć u je p rije svega u zn a k u A kvileje,1 7 a ja v lja ju se već i p rv i d ire k tn i u tje c a ji d ru g ih crk v e n ih sre d iš ta . N ovi o b je k ti po d ižu se ta k o u g rad o v im a kao i n a p o d ru č ju agera, a n ek i od p o s to je ć ih o b je k a ta d o živ lja v aju ad a p ta cije. C rk v a je p o sta la n ak o n Teodozi- je v o g e d ik ta (392) n a p o č e tk u V sto lje ć a je d in i d u h o v n i fa k to r. G otovo sve s ta ro k rš ć a n s k e g rađ ev in e p o d ig n u te širo m I s tr e u V sto ljeć u im a ju iste tip o ­ lo šk e k a ra k te ris tik e : č e tv o ro k u tn i tlo c rt, u n u tr a š n jo s t je d v o ra n sk a ili tro- b ro d n a , v an jsk e p o v ršin e zidova su ug lav n o m rav n e , a im a i ta k v ih k o je su ra š č la n je n e lezenam a. P o d ije lje n o s t u b ro d o v e izv ed en a je isključivo p o m o ć u a rk a d a n a stu p o v im a, d o k se u sv e tištu nalazi, k ao n ešto sasvim novo, p o lu ­ k ru ž n i svećenički b an a k , is p re d kojeg je o lta rn i p r o s to r om eđen p re g ra d a m a . P o re č, P u la i T rs t p ru ž a ju n a jv iše građe. Tu su b ile, što je i razu m ljiv o o b ziro m n a v eć fo rm ira n a b isk u p s k a sre d išta , n ajv eće p o tre b e i p re m a to m e n a ja k tiv ­ n ija g ra đ e v in sk a d je la tn o st. U P o re č u je iz g ra đ e n a već u p rv im d e s e tlje ć im a V sto ljeć a p re d e u f raz i je v a b a z ilik a (v eličin a : 18,50 X 35 m ; o m je r 1:1,89). S am a d a ta c ija o d re đ e n a je im e n im a d o n a to ra k o ji s u om ogućili svojim n o v č a n im p rilo zim a p o s ta v lja n je m o zaičk o g p o d a, b u d u ć i d a se ja v lja ju im e n a (C la m o su s m a g is te r p u e r o r u m ) k a k o o v d je ta k o i n a m o z aič k o m p o d u s re d n je u sp o re d n e d v o ran e b azilik e IV sto lje ć a .1 8 D ok je s ta r ija ju ž n a d v o ran a p rilik o m g ra d n je nove b azilik e s ru ­ šen a, s re d n ja je p re u z e la p riv re m e n o ulo g u m a rtirija . Tek u dru g o j polovini s to lje ć a iz g ra đ en a je sje v e rn o od p re d e u fra z ije v e bazilike n a p ro s to ru ko ji o b u h v a ć a dio sre d n je i sje v e rn e d v o ran e b az ilik e IV sto ljeća, nova četvoro- k u tn a d v o ra n a k o ja je d u ž a o d n jih i k o ja im a u isto čn o m d ije lu p o lu k ru ž n i sv ećen ičk i b an a k . Z ap ad n o o d nove bazilike, p o d ig n u ta je n o v a k rstio n ic a sa še sn a e sto ro k u tn im o p h o d o m ,1 9 te ta k o čitav k o m p le k s p red e u fraz ije v e bazilike p re d s ta v lja obo g aćen je p ra k tič n e i je d n o sta v n e a rh ite k to n sk e k o n ce p cije p ri­ s u tn e u s ta rijo j bazilici IV sto ljeć a. Ovo o b o g ać en je bazira, k ao što je to slu ­ čaj u n e š to s ta rijo j H ro m ac ijev o j bazilici u A kvileji, n a duhovnom d o živ lja­ n ju u n u tra š n jo s ti, n a d in a m iz m u laganog p o m ic a n ja k o je zap o čin je n a za p ad u , u b a p tis te riju i zav ršav a n a isto k u , k o ji n ije k a o u m ilan sk o j sta ro k ršć a n sk o j a r h ite k tu r i triju m fa la n i z a tv o re n u k a lo tu a p sid e , nego je d isk re tn o p ris u ta n u s v je tlu k o je p ro d ire k ro z p ro z o re začelnog zida. U P u li je V sto ljeć e o sta v ilo n a p o d ru č ju k a te d ra le tri o b je k ta , iz g ra đ iv an a su k c esiv n o .2 1 N a jp rije je n a p o če tk u sto lje ć a p ro d u ž e n a ju ž n a d v o ra n sk a c rk v a p re m a isto k u , a u n o v o p o d ig n u to m d ije lu c rk v e ja v lja se u m je sto sub- s e lija p o lu k ru ž n a sa m o sta ln o sto je ć a ap sid a, n a š to u p u ć u ju d u b o k i te m e ljn i zidovi. U o lta rn o m g ro b u n a đ e n i su o k o 1860. je d a n zlatn i i je d a n s re b rn i 7 Pula; svetište gradske bazilike (polovina V stoljeća). — Pula; sa n c tu a ire de la b a siliq u e de la ville ( m o itié d u Ve siècle). re lik v ija rij ; s re b rn i je u k ra š e n u te h n ic i isk u c a v a n ja likovim a K rista i Apo­ sto la .2 2 U drugoj polo v in i sto lje ć a slije d i n a p r o s to r u sjev ern o od d v o ran sk e c rk v e iz g ra d n ja velike tr o b ro d n e bazilike če tv o ro k u tn o g tlo c rta k o ja je u k lju ­ čila u svoje začelje i z a če lje n a js ta rije crkve, p o ru še n e to m p rilik o m . O na je u b iti saču v an a i d an as. P ro s to r za v je rn ik e o d v o je n je od p ro sto ra za o b a v lja ­ n je k u lta (si. 7) s tr i lu k a , položena n a dva k riž n a p ila stra . Isp o d b o čn ih lu k o v a ulazilo se u d ia k o n ik o n i p ro tezis. š ir o k i ra sp o n veom a visokog sre d ­ n je g lu k a sužen je d je lo m ic e p o m o ću d v a s tu p a k o ji fla n k ira ju križne p ila stre . O ni su položeni n a p o v iše n i podij k o ji je p re m a isto k u bio z a k lju č en p o lu ­ k ru ž n im zidićem isp re d k o je g su bile b isk u p sk a k a te d ra i b a n a k za svećenike, a p re m a zap ad u p ro d u ž e n u p ro s to r za v je rn ik e za dvije ark a d e. K ra je m sto ­ lje ć a iz g ra đ en je za p ad n o o d tro b ro d n e bazilike, gotovo u n je n o j glavnoj osi, b a p tis te rij križnog tlo c rta . T ri a rk a d e n a sv ak o j s tra n i sred išn jeg p ro s to ra , u k o m e se nalazio b azen za k ršte n je , nosile su k u p o lu i izvana vidljivo k u b ič n o u zv išen je. Izv a n g ra d sk ih zid in a, n a p o d ru č ju n e k ro p o la , p o d ig n u te su u to k u sto lje ć a d v o ran sk a g ro b lja n s k a crk v a Sv. Iv a n a k o d N im feja i tro b ro d n a g ro b lja n sk a c rk v a Sv. F elič ite .2 3 Je d n a i d ru g a c rk v a im a ju ta k o đ e r p o lu ­ k ru ž n i svećenički b a n a k , u k ra še n e su m nogoboj n im m ozaičkim pod o v im a, a z a je d n o s k o m p le k so m g ra d sk e bazilike sa č in ja v a ju cjelin u k o ja je zado- 8 T rst, Sv. Just; dio m ozaičkog poda (polovina V stoljeća). — Trieste, S t Juste; partie d u p a vé en tnosdique (m o itié d u V e siècle). 9 K asnoantički korintski kapiteli (i — Trst, Sv. Ju st, 2 — Poreč, predeufrazijeva bazilika, 3 — Galižana, Sv. Ju st, 4 — Ližnjan, 5 — Betika, Sv. A ndrija, 6 — okolina P ero ja). — C hapiteaux co rin th ie n s du B a s-E m p ire (1 — T rieste, S t Ju ste, 2 — Poreč, b a siliq u e p réeu p h ra sien n e, 3 — G aližana, S t Ju ste, 4 — • L ižnjan, 5 — B e tik a , S t A ndré, 6 — en viro n s de P ero j ). v o lja v ala sve p o tre b e o rg a n iz ira n e p u ljs k e crk v e (k o ja se sp o m in je n a je d n o m n a tp is u )2 4 i n je n ih b ro jn ih p rip a d n ik a . T rš ć a n sk a b isk u p sk a c rk v a n a b re ž u ljk u Sv. J u s ta , o tk rita te k 1949. godine, iz g ra đ e n a je n a o sta c im a a n tič k ih p ro p ile ja i k a p ito lin sk o g h ra m a .2 5 Im a la je tr i b ro d a , m eđ u so b n o p o d ije lje n a s dva re d a o d d e s e t stu p o v a u sv a k o m od n jih . U tlo c rtu je b ila v je ro ja tn o če tv o ro k u tn a, d o k p o veličini (20,40 X 38,70 m ) p rip a d a većim o b je k tim a . O d m ozaičkog p o d a o ču v a n i su sk ro m n i o sta ci (si. 8) k o ji d a tir a ju g rađ ev in u u p o lo v in u V sto ljeća. N a p o d ru č jim a k o lo n ijsk ih agera k o ji se v eć im d ije lo m u V sto lje ć u p o d u ­ d a r a ju s b isk u p sk im p o d ru č jim a (do d e c e n tra liz a c ije dolazi već k ra je m sto ­ ljeća) izg rađ en je niz sta ro k rš ć a n s k ih g rađ ev in a. N a n ek e u p u ć u ju slu č a jn i n alaz i d ije lo v a a rh ite k to n s k e d ek o ra c ije (k o rin tsk i k ap iteli s g latk im ak a n to - vim listo v im a u G aližani, L ižn jan u , k o d P ero ja, u P o ljacim a i n a B rio n im a (si. 9 ),2 6 p lu te ji u B a la m a i p re g ra d n i p ila s ta r u R o v in ju 2 7 i m ozaički p o dovi (Sv. Iv a n n a T im avi sje v e rn o od T rsta,2 8 te d ru g i slo j isp o d n e k a d a šn je fra n je- 10 N ezakcij, sjeverna bazilika; ostaci zidova m lađeg sloja (IV stoljeće) s ognjištem . — Nesactium , basilique septentrionale; restes des m urs d’ ime cotiche plus jeune (IV e siècle) avec un foyer. v a č k e c rk v e u P o reču , D a jli i P o m e ru k o d P u le),2 9 ali, n a jv iše z n a n ja o n jim a d u g u je m o re z u lta tim a a rh e o lo šk ih istra ž iv a n ja . D ok su u k o lo n ijsk im g rad o ­ v im a sta ro k rš ć a n s k e c rk v e p o d izan e n a p o d ro č ju ja v n ih i k u ltn ih g rađ e v in a k o je n isu više služile sv o jo j sv rsi (Pula, T rst), o d n o sn o n a p o d ru č ju d je lo v a n ja lo k a ln ih m u č e n ik a (P o reč), k a šte lsk e c rk v e s m je šte n e su u s re d iš tu k a sn o ­ a n tič k ih u tv rđ e n ih n a s e lja g ra đ e n ih »ex n o v o « . T ako je b ilo u D v o g rad u ,3 0 B a la m a i R o v in ju , a v je ro ja tn o i u M otovunu, B u z e tu i P ičnu. U k a š te lu Nezak- cij k o d P ule, u k o je m p o s to ji k o n tin u ite t živ o ta s a n tič k im m u n ic ip ije m , d v o s tru k e b az ilik e3 1 p o d ig n u te su sje v e rn o o d F o ru m a , iz n a d d v o jn o g slo ja a n tič k ih ru šev in a . M lađ i sloj p re d s ta v lja ju o sta c i zidova se lja č k ih k u ća s o g n jiš tim a (si. 10), g ra đ e n ih u n e p ra v iln o m o p u su i s u p o tre b o m b o k sitn e z e m lje u m a lte rn o m vezivu. S ta rije m slo ju p r ip a d a ju o sta ci te rm i, g rad sk e b a z ilik e i veće sta m b e n e g rađ e v in e, te v o d o v o d n e k am en e cijevi k o je su vodile o d F o ru m a p re m a velikoj c is te rn i z a p a d n o o d te rm i, a k o je su s ta v lje n e izvan u p o tre b e u v rije m e p o d iz a n ja se lja č k ih k u ć a (s i. 11). N a jn o v ija a rh e o lo šk a re v iz ija p o k az ala je d a su i je d n a i d ru g a o d u s p o re d n ih c rk a v a b ile d v o ran sk o g tip a . S je v e rn a je im a la u p re z b ite riju slo b o d n o sto je ć u p o lu k ru ž n u ap sid u , 11 Nezakcij, južna bazilika; rim ska vodovodna m reža prekinuta kod gradnje m la­ đega rim skog sloja (IV stoljeće). — N e sa c tiu m , basilique m éridionale; réseau de d is trib u tio n d ’eau rom a in in te rro m p u lors de la c o n stru ctio n d ’une co n ch e rom aine p lu s je u n e (IV e s ie d e ). 12 Nezakcij; detalj sjevernog zida južne bazilike postavljenog na rim ski pločnik. — N e sa ctiu m ; détail d u m u r se p ten trio n a l d e la ba siliq u e m éridionale, bàti su r un tro tto ir rom ain. 1 4 Novigrad, gradska bazilika; starokršćanski prozorski okviri u zidu iznad sjever­ nih ark a d a i prozorska rešetk a čuvana u gradskom lapidariju. — N ovigrad, basilique de la ville; cadres de fe n é tr e s paléochrétiens d a n s le m u r au-dessus des arcades sep ten trio n a les et grilles de fe n étres conservées dans le lapidaire urbain. a ju ž n a tro d je ln i svećenički b a n a k ; ta k o a p s id a kao i b a n a k su bili sta v lje n i d ire k tn o n a a n tičk e podove. P rilik o m g ra d n je d v o stru k e bazilike k o rište n a je u o b ila to j m je ri a n tič k a k am en a g rađ a , a n ek i zidovi p o d ig n u ti su d ire k tn o n a s ta rijim o sta cim a ( s i . 1 2 ) . K rstio n ic a je d n o sta v n o g o b lik a u je d n o j p ro ­ s to riji n a sjev ern o j s tr a n i sje v ern e bazilike u k a z u je n a b isk u p sk o sje d ište , ia k o dolaze u o b zir i d ru g e m o gućnosti. V elik a većina is ta rs k ih s ta ro k ršć a n sk ih s p o m e n ik a V sto lje ć a p rip a d a više m a n je a u to n o m n o j sta ro k rš ć a n s k o j a r h ite k tu r i A kvileje. To se o d n o si i n a p rv u d v o ra n sk u fazu M a rijin e crk v e n a B rio n im a ( s i . 1 3 )3 2 i tr o b ro d n u crk v u tra p e z o id n o g tlo c rta u B a la m a,3 3 k o je n e m a ju su b s e lija ; n a B rio n im a nalazio se u p re z b ite riju o lta r o d k o je g a je sačuvano p o sto lje . U tje c a ji k o ji su dolazili n a tlo I s tr e iz d ru g ih sre d iš ta ta d a n je g sv ijeta , u p rv o m re d u m o rsk im p u te v im a , d o k u m e n tira n i su p rv i p u t u d ru g o j fazi ju ž n e b isk u p sk e crk v e u P uli. O na p re d s ta v lja sa sa m o sta ln o sto jeć o m odvo­ je n o m a p sid o m p rv o ja v lja n je »sirijskih« m o tiv a k o ji su u m e tn u ti u a k v ile jsk i 15 Beti’ ka, Sv. A ndrija; dio m ozaičkog poda u m em orijalnoj kapeli. — B etika , S t A ndré; p a rtie d u p a vé en m o sa iq u e d a n s la chapelle-m ém orial. d v o ra n sk i p r o s to r i k o ji se ja v lja ju u iz v o rn ije m v id u u d ru g o j p o lo v in i V sto ­ lje ć a u D vogradu, g d je je a p s id a već p o m a k n u ta sve do isto čn o g začeln o g zida č e tv o ro k u tn e d v o ra n e .34 S je v e rn a n e z a k c ijsk a c rk v a sliči d ru g o j fazi južne p u ljs k e crkve. N ovi k o r a k u raz v o ju c rk v e n e a r h ite k tu r e p re d s ta v lja isp u n ja ­ v a n je slo b o d n o g p r o s to r a iz m eđ u p o lu k ru ž n e a p s id e i p e rim e tra ln ih zidova, š to d o v o d i do o b lik o v a n ja u p isa n e ap sid e. P rv i p u t se ja v lja u n o v ig rad sk o j b is k u p s k o j crk v i, je d in o j n e istra ž e n o j s ta ro k rš ć a n s k o j b isk u p sk o j c rk v i u Istri, k o ja p rip a d a d ru g o j p o lo v in i ili k r a ju V s to lje ć a .3 5 To su p o k az ala n ed a v n a (1972) is p itiv a n ja u to k u k o jih su o tk riv e n i iz v o rn i p o lu k ru ž n i p ro z o ri u zidu iz n a d sje v e rn ih a rk a d a (si. 14). O m je r iz m e đ u š irin e i visine je 1 :2 š to odgo­ v a ra s ta ro k rš ć a n s k im p ro p o rc ija m a , a u n o v ig ra d sk o m la p id a riju se nalaze s ta ro k rš ć a n s k e re š e tk e o n ih p ro z o ra k o ji s u b ili u n ište n i u d o b a b a ro k a k ad a su iz g ra đ en i no v i u v id u lu n e ta . N a ju ž n o j s tr a n i n o v ig rad sk e b a z ilik e nalazi se o d v o je n a o s m o ro k u tn a k rstio n ic a k o ju j e h o d n ik sp a ja o s n a rte k s o m . Bez o b z ira n a re z u lta te b u d u ć ih istra ž iv a n ja se m ože već sa d a re ć i d a je novi­ g ra d s k a b isk u p s k a c rk v a n a js ta rija c rk v a u la n c u tip o lo šk o sro d n ih g rađ ev in a k o je su p o z n a te u sta ro k rš ć a n s k o m N o v ig rad u , p re d ro m a n ič k o m T rs tu (kapela Sv. J u s ta )3 6 i A kvileji (sv etište M a k sen c ije v e bazilike),3 7 te ro m a n ič k o m V rs a ru .3 8 N e što sasvim novo u ista rsk o j sta ro k rš ć a n s k o j a rh ite k tu ri V sto lje ć a d o n o si tr o b ro d n a sa m o sta n sk a b azilik a Sv. A n d rije u B etiki kod B a rb a rig e k o ja je n edavno d je lo m ič n o isk o p an a. N a v id je lo d a n a je do šao su k cesiv n o iz g ra đ iv an kom p lek s. N a js ta r ija je tro lisn a k a p e la m em o rijaln o g z n a č a ja s le- z e n am a n a v an jsk im p o v ršin a m a zidova, u k ra š e n a m n o g o b o jn im m o zaičk im p o d o m ko jeg u k ra sn i m o tiv i i izvedba d a tira ju n a p o če ta k V sto ljeć a (si. 1 5 ) . S lije d i p ro d u ž e ta k p re m a zap ad u , p o d ije lje n u tr i b ro d a p o m oću d v a re d a n isk ih a rk a d a polo žen ih n a stupove. K o rin tsk i k ap iteli, s g latk im ak a n to v im listo v im a u je d n o m re d u , tip ič n i su za p o lo v in u V sto ljeća, a m ozaici u sre d ­ n je m b ro d u su, š to se tič e u k ra s n ih m otiva, g otovo isti kao u tro lisn o j kapeli. Isto v re m e n o ili sam o m a lo k asn ije , p ro d u ž u ju se u sp o re d n i zidovi p re m a isto ­ k u i o b lik u ju u tlo c rtu č e tv o ro k u t, d o k se p re m a za p ad u , te uz uzdužne zidove, iz g ra đ u je sa m o sta n sk i k o m p le k s s p o rtic im a , o tv o re n im d v o rištem sa c iste r­ n o m i ra z n im sa m o sta n sk im p ro sto rija m a . Č itav k o m p lek s d o v ršen je do k o n c a sto ljeć a. N a jb liža i isto v re m en a an a lo g ija p o zn a ta je u K o n k o rd iji3 9 (ali b e z sa m o sta n a), a sa m o b lik tro lisn e m e m o rija ln e kapele, o tv o ren e p re m a za p a d u , ja v lja se o d K o n sta n tin o v o g v rem e n a d a lje n a širo k o m p o d ru č ju od R im a do S vete zem lje i n a ro č ito u A frici.4 0 B azilici Sv. A n d rije d o n e k le je sličn a tro b ro d n a c rk v a Sv. H e rm a g o ra k o d P ule k o ja je iz g ra đ en a o k o 500.,4 1 a p o z n a ta je p o re lik v ija riju o d slonove k o sti iz ra đ en o m u R im u o k o 440.4 2 P o d iza n jem ove crkve su p o k u ca li p rv i p u t n a v ra ta u m je tn ič k o g s tv a ra n ja u I s tr i b iz a n ts k i u m je tn ič k i o b lic i k o ji su n a k o n 538. isp isali n e k e o d n a jle p ših s tra n ic a u likovnoj p o v ije sti Istre . Je d n o sta v n i isto čn i zid r a n ijih crkvi z a m je n ju je izb o čen a p o lu k ru ž n a ap sid a, a iz v an a poligonalne b o č n e ap sid e k o je d a ju građ ev in i izgled »trolisne« crk v e, kao d a p rsto m u k a z u ju n a R avenu, g d je se ap sid e ovog izgleda ja v lja ju već n a k r a ju IV sto lje ć a (U rs ia n a ) i oko godine 425. (S . G iovani E v a n g e lista ).4 3 1 B. M arušič, Novi nalazi kasnoantič­ kih k o stu m ih grobova u južnoj Istri i na otoku Cresu, H istria archaeologica 4/1—2 (Pula 1973). 2 G. Cuscito, Hoc cubile sanctum , A tti e m e m o rie della Società istria n a 71 (Trie­ ste 1971) 81—88 (dalje: A M SI); Idem, G radi e funzioni ecclesiastiche nelle epi­ grafi dell’ alto Adriatico orientale (see. IV—VI), A n tich ità alto a d ria tich e 6 (Trie­ ste 1974) 229, 243 (dalje: AA). 3 In sc rip tio n e s Italiae X, 2 (Roma 1934) 64 (dalje: I I ) . M. R. M irabella, Ori­ gini cristiane in Istria, A A 2 (Udine 1972) 141. 4 I I X, 2,64. 5 I I X, 2, 187. G. Cuscito, A M S I 11, 85—86. 6 A. Šonje, Arheološka istraživanja na pod ru čju Eufrazijeve bazilike u Poreču, Ja d ra n ski zb o rn ik 7 (Rijeka-Pula 1969) 249 ss. M. R. M irabella, A rchitettura pa­ leocristiana in Istria, AA 2 (Udine 1972) 198. 7 Ib id e m . 8 A. Šonje, K rstionice građevnog an­ sam bla Eufrazijeve bazilike u Poreču, A rh eo lo ški ve stn ik 23 (1972) 313—315. 9 M. R. M irabella, AA 2 (1972) 197, 198. 1 0 A. Amoroso, L'antico cim itero cri­ stiano di Parenzo, A M S I 10 (1895) 504 ss. F. B abudri, Le antiche chiese di Parenzo, A M SI 29 (1913) 160—167. u G. Cuscito, AA 6 (1974) 227, 228, si. 3. 1 2 C. De Franceschi, La leggenda di San G erm ano m artire polese, A M S I 51 —52 (1939—40) 5—15. 1 3 B. M arušič, Pula — crkva i sa m o ­ stan sv. F ra n je u Puli (Pula 1974) slika na poleđini vodiča. 1 4 M. R. M irabella, I l D uom o d i Pola (Pula 1943); Idem , AA 2 (1972) 203—206. B. M arušič, S ta ro kršća n ska i b iza n tin ska Pula (Pula 1967) 49—51. 1 5 A. Gnirs, F rühe christliche K ultan­ lagen im südlichen Istrien , K u n sth ist. Jahrb. 5, B eiblatt (Wien 1911) 4, sl.2. 1 6 M. R. M irabella, La sede paleocri­ stian a di O rsera, A nnali T rie s tin i (Trieste 1944) 31—120, tab. I—XV. 1 7 S. Tavano, Aquileia cristiana, A A 3 (Udine 1972) 57—59. 1 8 M. R. M irabella, A A 2 (1972) 200. G. Cuscito, AA 6 (1974) 231. 1 9 A. Šonje, A rh eo lo ški v e s tn ik 23 (1972) 306—311 i 304 tl. 6. 2 9 S. Tavano, A A 3 (1972) 62. 2 1 B. M arušič, S ta ro k ršć a n sk a i bizan­ tin s k a P ula (1967) 49'—50. 2 2 G. Cuscito, I reliquiari paleocristia­ n i di Pola, A M S I 72—73 (Trieste 1972-73) 91—126. 2 3 A. Gnirs, K u n s th ist, Jahrb. 5, Bei­ b la tt (1911) 23—38; Idem , F rühchristliche D enkm äler in Pola, Jahrb. d e r Z K 4, H. 1 (1906) 247—256. 2 4 I I X, 1 (1947) 554. 2 5 A M S I 54 (1952) 203—205. M. R. M ira­ bella, S a n G iusto (Trieste 1971) 18, 19. 2 6 S tarokršćanski k o rin tsk i kapiteli evidentirani su osim u Poreču, Puli, T rstu i u Betiki kod B arbarige još na sli­ jedećim m jestim a: G aližana (L iko vn a en­ c ik lo p e d ija 2 [Zagreb 1962] 348), Ližnjan (B u lle tin In s titu ta za lik o v n e u m je tn o sti JA ZU 4 [Zagreb 1956] 10), Poljaci (Ja­ d ra n s k i zb o rn ik 9 [Pula-R ijeka 1975] 343 i tab. I, 2), kod P eroja (neobjavljeno), na B rionim a (neobjavljeno) i u B anjolam a kod V odnjana (A M S I 24 [1908] 365 i sl. 8; S ta ro h r v a tsk a p ro sv je ta 8—9 [1963] 142). 2 7 B. M arušič, D jelatnost srednjevje- kovnog odjela Arheološkog m uzeja Istre u Puli, 1947—1955, S ta ro h r v a tsk a p ro sv je­ ta 6 (1958) 221. 2 8 A M S I 54 (1952) 208—210. 2 9 I I X, 2 (1934) 183. B. M arušič, Tri poznoantične najdbe iz Istre, A rh eo lo ški v e s tn ik 9—10 (1958-59) 46—49. A M S I 23 (1907) 203—205. 3 0 B. M arušič, Kom pleks bazilike sv. Sofije u Dvogradu, H istria archaeologica 2/2 (1971) 37. 3 1 A. Puschi, Nesazio, Scavi degli anni 1906, 1907 e 1908, A M S I 30 (1914) 5—31. 3 2 A. Gnirs, B audenkm ale aus der Zeit des oström ischen H errsch aft auf der In­ sel B rioni grande, Jahrb. fü r A lte rtu m s­ k u n d e 5 (1911) 89 ss. R. Egger, F rü h ch rist­ liche K u ltb a u te n in sü d lich en N o ricu m (Wien 1916) 118, 119. 3 3 A. G nirs, Die m ittelalterliche Kirche V isitatio B.M . V. in Valle, M itt. Z K 14 (1915) 160—162. 3 4 B. M arušič, H istria archaeologica 2/2 (1971) 40. 3 5 L. Parentin, A proposito di Duomo di C ittanuova, A M S I 72—73 (Trieste 1972-73) 83—87; Idem , C itta n u o va d ’Istria (Trieste 1974) 163 ss, tlocrti nakon str. 174 i 278, p resjek ispred str. 175. 3 6 M. R. M irabella, Il sacello di S. Giu­ sto a Trieste, F orschungen zu r K u n stg e­ sc h ich te u n d A rchäologie 3 (W iesbaden 1957) 193 ss 3 7 S. Tavano, AA 3 (1972) 83—84 i sl. 5. 3 8 A. Šonje, Rom anička bazilika sv. M arije u V rsaru, Z b o rn ik P o reštin e 1 (Po­ reč 1971). 3 9 G. B rusin, P. L. Zovatto, M o n u m e n ti ro m a n i e cristia n i di Iu lia C oncordia (Pordenone 1960). 4 9 O. c., 118. 4 1 A. G nirs, Jahrb. der Z K 4, H. 1 (1906) 232—246. R. Egger, Die heilige H erm ago­ ras (K lagenfurt 1948) 62. 4 2 A. Angiolini, La capsella eburnea di Pola, S tu d i d i a n tich ità cristia n e 7 (Bo­ logna 1976). 4 3 M. R. M irabella, La sede paleocri­ stian a di O rsera, A nnali T rie s tin i (1944) 110, nap. 189. LE CHRISTIANISM E ET LE PAGANISME SUR LE SOL DE L 1ST R IE AUX IVe ET Ve SIÈCLES La position géographique favorable de la p re sq u ’ ìle d ’Istrie, ouverte vers la m er e t située au sud des «Portes de Postojna», a p réservé Tlstrie, aux tem ps agités de l’antiquité avancée, des destructions graves et o ffe rt aux réfugiés de la Pannonie et du N orique un refuge relativem ent sü r et favorable, avec la possibility de passer dans les ìles. Une telle situation p erm ettait à la fois aussi une ad ap tatio n progres­ sive à tous les changem ents généraux de la vie sociale, économ ique et culturelle. E n tre autres, une place im portante revient au processus du dépérissem ent de l'an tiq u e paganism e, d ’ un e p art, et de l’affirm ation du christianism e, de l’ autre, q u ’on peut observer su r le sol de l’Istrie presq u e exclusivem ent à la lum ière des sources archéologiques. Les tom bes à inhum ation du Bas-Em pire de constructions diverses qui accusent, étan t donné les coutum es d ’ ensevelissem ent, un caractère essentiellem ent paien, ont été trouvées sporadiquem ent dans diverses localités à travers l’Istrie. La plupart d'entre eiles ont été traitées dans la littératu re profesionnelle très pauvrem ent. Les données concernant les circonstances des découvertes sont insuffisantes et certaines découvertes ne sont pas encore publiées, alors que des recherches systé- m atiques plus im portantes n ’ ont pas m ém e été effectuées. Pour cette raison il est difficile de déterm iner quand, dans les villes et dans les zones de leur ager, le rite pa'fen de l’ incinération des défunts a entièrem ent cessé d’ ètre pratiqué. P ourtant, quelques découvertes nous p erm ettent d'affirm er que dans les zones des «agers» de Pula, de Poreč et de Trieste, le paganism e a été p résen t au cours de to u t le IVe siècle. La plus jeune des tom bes du Bas-Em pire à caractère paien est le tum ulus à tom be bàtie, déterrée p a r hasard en 1956 à Škicini de Vodnjan, qu’ on date — d ’ après le m obilier funéraire trouvé: un pot et une écuelle de production domesti- que avec des vagues rythm iques à plusieurs bandes im prim ées, une bouteille, deux petits vases et un verre pro d u its en fabrique, un anneau de chaìnette en bronze, une épingle en bronze et une pièce de m onnai en bronze des environs de Tan 400 — du début du Ve siècle.1 Les débute du christianism e se m anifestent en Istrie déjà dans la période d ’ avant l’ édit de C onstantin (313) et il faut les chercher avant tout dans les villes de colonies rom aines de Trieste (Tergeste), Poreč (Parentium ) et Pula (Pola). Poreč a fourni ju sq u ’ioi le plus de m atériaux archéologiques qui tém oignent avec sùreté de l’ exi- stence du siège épiscopal dès la transition du Ille au IVe siècle. Cela est attesté en prem ier lieu par Tinscription de la fin du IVe siècle (selon la datation de G. Cuscito,2 tandis que A. Degrassi et M. M irabella la datent du début du Ve siècle),3 gravée à la partie frontale d’ un sarcophage qui rappelle le tra n sfe rt des ossem ents de l’ évèque et m a rty r (ou partisan ard e n t de la nouvelle foi), M aur, à l’ endroit où il oeuvrait.4 L’ inscription parie des constructions dans ce secteur, et cela de l’ église prim itive, qui a été rénovée et à la fin agrandie. Une partie d ’ une autre inscription confirm e le tra n sfe rt des ossem ents du secteur hors m urs au secteur à l’ intérieur des m urs.5 Les recherches archéologiques des années 1889—1895 et 1967 ont découvert, dans le secteur au nord de la basilique d ’Euphrase et sous le plancher de sa nef septentriona- le, deux salles parallèles (chacune m esure environ 9 x 22 m ) et une salle plus petite avec un baptistère, qui so n t ornées de pavés en mosa'fque.6 Leurs échantillons géom étriques, les nom breuses inscriptions des donateurs et la découverte de pièces de m onnaie de Tem pereur V alens (364—378) sous le pavé de mosa'fque, qui présente avec l’ année 364 le te rm in u s p o s t quem , datent les m osaìques de la dernière décennie du IVe siècle, bien qu’ il existe certaines différences de style entre les m osaìques de la salle m édiane et de la salle m éridionale. Toutefois, une partie du plancher dans la p artie orientale de la salle m édiane sem ble plus ancienne. La m osaique avec les m éandres (fig. 1), divisée en neuf cham ps (m otif du labyrinthe), peut étre datée du I lle et du début du IVe siècle,7 et elle perm et de conclure que c ’ est cette p artie de la salle qu’il faut chercher l’ église prim itive qui était en essence une cham bre (cubiculum ?) de la m aison de M aur. La datation de la mosa'fque répond à l’ année 303, quand a probablem ent été exécuté ce prem ier évèque istrien connu de nom. De ce noyau du culte p a rt le développem ent ultérieur des constructions sacrées dans ce secteur. La deuxième phase suit après l’ année 323, lorsque l’ église prim itive est devenue église publique. C’ est peut-ètre déjà à ce m om ent-là que la basilique a été édifiée dans la form e que Ton connait de la fin du siècle: trois salles parallèles sous un m èm e toit à deux pentes et des plafonds p la ts dans chaque salle. Dans ce cas, il en est arrivé à la fin du siècle seulem ent à la pose de nouveaux pavés de mosa'fque dans la m ajeure partie de la basilique. E st possible aussi une autre solution qui a tra it seulem ent à une augm entation partielle de l’ église prim itive. En faveur de cette thèse p arlen t les découvertes des trois bassins dans la salle septentrionale, qui appartiennent selon A. Šonje8 à chacune des trois phases de construction dans Tinscription déjà mentionée. Dans la prem ière variante, le texte locus est du p lica tu s signifierait un accroissem ent au sens figuré et il se rap p o rterait à une augm entation du caractère de la basilique (gloria duplicare), tandis que dans la seconde variante il serait question d’ un accroissem ent réel de la construction. La chaire de l’évèque se tro u v erait, selon M irabella, à l’ endroit où l’on a établi quatre cavités rondes dans le pavé en mosai'que, dans lequel on a com posé ensuite deux poissons dans deux cham ps voisins, un dans chaque cham p (fig. 1). C ependant, un au tel tran sp o rtab le se tro u v ait dans le secteur o rn é d'un vase e t de fleurs com me Symbole connu du Christ. Le Poreč paléochrétien du IVe siècle a donné aussi les constructions m ém oriales les plus anciennes de l’Istrie, qui ont été déterrées dans la localité de Čim ara, immé- d iatem en t hors des m urs de la ville.1 0 Deux autres centres épiscopaux anciens ont été fondés à Trieste e t à Pula. La P assio du m arty re de S t Juste, qui fut égalem ent m is à m o rt en 303, indique q u ’ il y avait alors à Trieste un e m odeste com m unauté chrétienne, dirigée p a r un sim ple p rè tre , Sebastian. R écem m ent on a découvert h o rs des m urs, dans le secteur de la nécropole, une église paléochrétienne en form e de salle rectangulaire, datée du d éb u t du Ve siècle. Bien q u ’ il n ’ y ait pas une seule inscription, on p eu t cependant supposer, étant donné l’im portance de la ville et la gran d eu r de l’ édifice (11 X 30 m ), q u ’elle servait aux besoins d ’ une Église to u t à fait organisée. Au m ilieu du Ve siècle seulem ent, à été c o n stitu te à T intérieur des m urs, à l’ endroit le plus ém inent, l’ église épiscopale triestine, tandis que l’ église extérieure a été agrandie au début du V ie siècle. S ur le nouveau pavé en mosai'que est rappelée sur une des nom breuses inscriptions la sa n cta ecclesia tergestina (fig. 2).1 1 P ula est devenue siège épiscopal au cours du Ve siècle. Le prem ier évèque de Pula connu de nom, A ntonius, est m entionné en 510—511 dans une lettre qui lui fut envoyée p a r Théodoric, e t c’ est à lui q u ’ on p eu t a ttrib u e r aussi le m onogram m e, trouvé en 1965, gravé su r un e im poste de la basilique de Ste Félicité près de Pula. C ependant, les débuts du christianism e sont plus anciens, ce dont tém oignent, outre la légende du m a rty r de Pula, St G erm ain, qui selon une passion a été m is à m ort en 284 dans l’ am phithéàtre,1 2 aussi certains m onum ents établis ju sq u ’ici de l’ archi- tectu re paléochrétienne. Aux prem ières décennies du IVe siècle ap p artien t l’ oratoire hypothétique déterré en 1963 dans la chapelle de Saint-Jean dans le m onastère de Saint-Frangois au pavé de mosai'que (fig. 3), qui est orne d’ un hippocam pe, de tresses, de pelte d’ une balance avec une croix gam m ée e t une croix.1 3 A l’ em placem ent à còté des m u rs de la ville, du còté tourné vers le golfe de Pula a été élevé su r les m ines d ’ u n antique édifice avec therm es, aux IVe et Ve siècles, to u t un com plexe de constructions paléochrétiennes sur le dom aine de l’ actuelle cathédrale.1 4 A l’église la plus ancienne des p rem ières décennies du IVe siècle ap p artien t un m u r (de 0,90 m d e’ épaisseur, de 13,35 m de larg eu r et de 5,95 m de hau teu r), qui est incorporò à la p a rtie frontale de la cath éd rale (fig. 4). Il se distingue des secteurs plus jeunes de la p artie frontale p a r la stru ctu re et p ar les jonctions inorganiques; de plus sa découverte est facilitée aussi p ar trois grilles de fenètre placées à égales distances. Le m u r décrit est en essence le m ur frontal de l’église en form e de salle de pian rectangulaire régulièrem ent orientée, qui avait la larg eu r de la nef m oyenne de la cath éd rale et dont la longueur sera établie seulem ent p a r les recherches archéolo- giques. Jusq u ’ en 1657, dans le secteur au sud de la cathédrale se tro u v ait l’ église de S t Thom as. Ses derniers restes en surface o n t d isp a m en 1812. Les sondages archéologiques de 1860 e t 1942-43 ont m o n tré que l’ église a été construite en deux phases. A la phase la plus ancienne de la fin du IVe siècle ap p a rtien t la salle rectangulaire sim ple ( 1 4 x 3 7 m ) aux m urs épais (0,80 m ); p a r conséquent, Pula aussi, com m e Poreč, posséd ait à la fin du IVe siècle des constructions sacrées parallèles du type sim ple en form e de salle. Les sources archéologiques indiquent q u ’ en Istrie le IVe siècle est une période o ù le paganism e et le christianism e ont vécu l’ un à còté de l’autre. Le prem ier s’efforce avec obstination de ten ir ses positions, tandis que le second se fortifie progressivem ent- Les secteurs des «agers» u rb ain s sont en prépondérance pa'iens ju sq u ’à la fin du siècle, ce qui est confirm é non seulem ent p a r les coutum es funé- raires, établies dans de nom breuses localités, m ais encore p a r le m anque de con­ stru ctio n s paléochrétiennes. F ont exception la chapelle d ’ une m aison de B arbariga (fig. 5)1 5 et le com plexe d ’ église de V rsar1 6 du m ilieu du IVe siècle (une église en form e de salle aux dim ensions de 9,30 x 15,20 m avec des pastophores et d ’ autres locaux, et des pavés de mosai'que extraordinaires — fig-6), qui est vraisem blable- m ent lié à la résidence d ’ été des évèques de Poreč en ce lieu. Dans les villes mèmes, le christianism e ne prend de l’ inportance qu’ à la fin du siècle, ce qui est confirm é p a r la construction d’ édifices d ’ église à Poreč et Pula seulem ent dans les dem ières décennies du IVe siècle. L’évolution de l’archi tee tu re paléochrétienne au Ve siècle est avant to u t sous le signe d ’ Aquilée,1 7 m ais d éjà les prem ières influences directes d’ autres centres d ’ eglise se m anifestent aussi. De nouveax édifices sont érigés aussi bien dans les villes que dans les dom aines des «agers», et certains des édifices existants subissent des adaptations. Après l’ édit de Théodose (392), l’Eglise est devenue au début du Ve siècle l’ unique facteur spirituel. Presque toutes les constructions paléo-chrétiennes érigées à travers l’Istrie au Ve siècle ont les m èm es caractéristiques typologiques: pian rectangulaire, l’ in térieu r est en form e de salle ou à trois nefs, les surfaces extérieures des m urs so n t en général plates et il y en a qui sont sectionées. La division en nefs est effeeetuée exclusivement à l’aide d ’ arcades sur piliers, tandis que dans le sanctuaire se trouve, comme quelque chose d’ entièrem ent neuf, un banc sem i-circulaire pour le clergé, devant lequel ì ’ espace de l’ autel est lim ité p a r des cloisons Poreč, Pula et T rieste offrent le plus de constructions. Là étaient les plus grands besoins, ce qui est com prehensible étant donné les centres épiscopaux déjà form és, et p ar conséquent l’activité de construction la plus active. A Poreč fut édifiée dès les prem ières décennies du Ve siècle la basilique préeu- phrasienne (dim ensions: 18,50 X 35 m; échelle 1 : 1,89). La datation mème est déter- m inée p a r les nom s des donateurs qui, p a r leurs offrandes en espèces, ont perm is la pose du pavé en m osaique, parce que les m èm es nom s (p. ex., C lam osus m a g ister p u e ro ru m ) se m anifestent aussi bien ici que su r le pavé en m osaique de la salle parallèle m oyenne de la basilique du I V e siècle.1 8 Tandis que la salle m éridionale plus ancienne a été d éternite lors de la construction de la nouvelle basilique, la m oyenne a assum é tem porairem ent le róle du m artyrium . Ce n ’ est que dans la seconde m oitié du siècle q u ’au nord de la basilique préeuphrasienne, à l’ em placem ent qui englobe une p artie des salles m oyenne et septentrionale de la basilique du Ve siècle, fut édifiée la nouvelle salle rectangulaire qui est plus longue qu’ elles et qui a dans sa p artie orientale le banc semi-circulaire du clergé. A l’ouest de la nouvelle ba­ silique fut érigé un nouveau baptistère avec un p o u rto u r de seize còtés,1 9 et ainsi tout le com plexe de la basilique préeuphrasienne représente un enrichissem ent de la conception architecturale sim ple et pratique, présente dans la basilique plus ancienne du IVe siècle. Cet enrichissem ent se base, com me c’ est le cas dans la basilique un peu plus ancienne de Chromace à Aquilée, sur l’ expérience spirituelle de l’intérieur, sur le dynam ism e de la lente progression qui com mence à l’ ouest, dans le baptistère, et se term ine à l’ est, qui n ’ est pas, comme dans l’architecture paléochrétienne m ilanaise, triom phale et ferm ée dans la calotte de l’abside, m ais qui est discrètem ent présente dans la lum ière qui pénètre per les fenètres du m ur frontal.2 * A Pula, le Ve siècle a laissé dans le secteur de la cathédrale trois édifices, érigés successivem ent.2 1 D’ abord, au début du siècle l’ église m éridionale en form e de salle fu t prolongée vers l’ est et, dans la p artie de l’ église nouvellem ent érigée, au lieu d u su b se lliu m ap p araìt u n e abside sem i-circulaire indépendante, ce q u ’indiquent les m u rs de fondation profonds. Dans la tom be de l’autel on a trouvé aux environs de 1860 un reliquaire d ’ o r et un d ’argent; le reliquaire d’ argent est décoré dans la technique de la gravure des figures du Christ et des apótres.2 2 Dans la seconde m oitié du siècle, à l’ em placem ent au nord de l’ église en form e de salle suit la construction de la grande basilique à trois nefs de pian rectangulaire, incluant dans sa p artie frontale aussi la p artie frontale de l’ église la plus ancienne, détruite à cette occasion. E n essence, elle est conservée de nos jours encore. L’ em placem ent p o u r les fidèles est séparé de l’ em placem ent p o u r l’ exercice du culte (fig. 7) par tro is arcs, posés su r deux pilastres croisés. Sous les arcs latéraux on en tra it dans le d ia co n icu m et la p ro th ésis. La large travée de Tare centrai très haut est en partie reseerré à Laide de deux piliers flanquant les p ilastres croisés. Ils sont posés sur un podium surélevé qui, vers l’ est, était term iné p a r un petit m u r semi-circulaire, devant lequel se trouvaient la chaire de Lévèque et le banc pour les prètres, e t vers l’ o u est il était prolongé dans l’ em placem ent des fidèles de deux arcades. A la fin du siècle, à l’ ouest de la basilique à trois nefs, presq u e dans son axe principal, on c o n stru isit un baptistère de p lan circulaire. Trois arcades du coté de l’em placem ent cen tral, dans lequel se tro u v ait le bassin pour le baptèm e, po rtaien t la coupole et u n e élévation cubique visible de l’ extérieur. H ors des m urs de la ville, dans le secteur de la nécropole furent érigées au cours des siècles l’ église de cim etière en form e de salle de Saint-Jean près de N ym phaeum e t l’ église de cim etière à tro is nefs de S t Félicité.2 3 L’ une e t l’au tre églises o n t aussi u n b an c sem i-circulaire p o u r le clergé; elles so n t ornées de pavés en mosai'que m ulticolore et ensem ble avec le complexe de la basilique de la ville elles form ent u n to u t qui satisfait tous les besoins de l’Eglise organisée de Pula (qui est men- tionnée sur une inscription)2 4 et de ses nom breux adhérents. L’église épiscopale de T rieste sur la colline de St. Just, découverte seulem ent en 1949, a été co n stitu te su r les restes des antiques propylées e t du tem ple capito­ lin.2 5 Elle avait trois nefs, divisées en deux rangs de dix piliers dans chacune d ’ en tre elles. Le pian en é tait vraisem blablem ent rectangulaire, alors que p a r ses dim ensions (20,40 x 38,70 m ) elle fait p artie des grands édifices. Du pavé en mo- saìque il ne reste que de m odestes vestiges (fig. 8) qui datent la construction de la m oitié du Ve siècle. D ans les dom aines des «agers» de colonies qui en m ajeure p artie coincident au Ve siècle avec les dom aines épiscopaux (on en arriv e à la décentralisation déjà à la fin du siècle), on a c o n stru it une sèrie de constructions paléochrétiennes. Certaines so n t indiquées p a r les découvertes fortuites de p arties de la décoration architec- tonique (chapiteaux corinthiens avec des feuilles d ’ acanthe lisses à Galižana, Liž- n ja n , près de Peroj, à P oljaci et B rioni2 6 (fig. 9), les chénes-lièges à B aie et le p ila stre de separation à R ovinj)2 7 et les pavés en m osaique (St. Jean su r la Timava a u n o rd de T rieste2 8 et la deuxièm e couche sous P andem ie église des franciscains à Poreč, D ajla et Pom er p rès de Pula),2 8 m ais le plus de renseignem ents à leur sujet so n t fournis p a r les résu ltats des recherches archéologiques. Tandis que dans les villes de colonies les églises paléochrétiennes o n t été érigées sur le dom aine des constructions publiques e t de cui te qui ne servaient plus à leur but (Pula, Trieste) o u dans le dom aine d’activité des m arty rs locaux (Poreč), les églises de places fo rtes sont situées au m ilieu des localités fortifiées de l’antiquité avancée, con­ stitu te s «ex novo». Il en é ta it ainsi à Dvograd,3 0 Baie et Rovinj, et vraisem blable­ m e n t aussi à M otovun, B uzet et Pičan. Dans la place forte de N esactium près de Pula, dans laquelle il y eu t une continuité de la vie avec le m u n icip iu m antique, des basiliques8 1 ant été érigées au nord du Forum , au dessus de la double couche des m in es antiques. La couche plus jeune est représentée p a r les restes des m urs des m aisons paysannes avec leurs foyers (fig. 10), construites en une oeuvre irrégulière et avec l’ u tilisa tio n de la te rre de bauxite liée avec du m o rtier. A la couche plus ancienne ap p artien n en t les restes des therm es, les basiliques de la ville e t de grands b àtim en ts d ’ habitation, ainsi que les conduites de pierre qui allaient du Forum vers la grande citerne à Pouest des therm es et qui ont été m ises hors d’ usage au tem ps de l’ érection des m aisons paysannes (fig. 11). La révision archéologique la plus récente a m o n tré que Pune et l’au tre des églises parallèles étaient de type en form e de salle. L’église septentrionale avait dans le p resbyterium une abside sem i-circulaire libre, et Péglise m éridionale un banc p o u r le clergé en trois p arties; l’ abside et le b an c étaient posés directem ent sur les pavés antiques. Lors de la construction de la basilique double on utilisa dans un e abondante m esure les m atériaux de p ie rre antiques, e t certains m urs ont été élevés directem ent su r les restes plus anciens (fig. 12). Le b ap tistère de form e sim ple dans un em placem ent au cóté nord de la basilique septentrionale indique le siège épiscopal, bien que d ’autres possibilités en tren t aussi en ligne de com pte. La grande m ajo rité des m onum ents paléochrétiens istriens du Ve siècle appar­ tie n i plus ou m oins à l’ arch itectu re paléochrétienne autonom e d ’ Aquilée. Cela a tra it aussi à la prem ière ph ase en form e de salle de Péglise de la Vierge à Brioni (fig. 13)3 2 et à Péglise à tro is nefs à pian trapézoi'dal a Baie,3 3 qui no n t pas de su b se lliu m ; à B rioni on a trouvé dans le p r e sb y te riu m un autel dont le piédestal est conservé. Les influences qui sont parvenues sur le sol de l ’Istrie d’ autres centres du m onde d’alors, en prem ier lieu p a r les voies m aritim es, sont docum entéés pour la prem ière fois dans la deuxième phase de l’ église épiscopale m éridionale de Pula. Avec son abside séparée indépendante, celle-ci représente la prem ière m anifestation des m otifs «Syriens», qui sont insérés dans l’ espace aquiléen en form e de salle et qui apparaissent sous form e originale dans la seconde m oitié du Ve siècle à Dvograd, où l’ abside est déjà déplacée ju sq u ’ au m ur frontal orientai de la salle rectangulaire.3 4 L’église septentrionale de Nesactium ressem ble à la deuxième phase de l’ église m éridionale de Pula. Un nouveau pas dans le développem ent de P architecture d ’ église est représenté p a r le rem plissage de l’ espace libre entre l’ abside semi- circulaire et les m urs périm étraux, ce qui am ène à la form ation de l’ abside décrite. Elle se m anifeste pour la prem ière fois dans l'église épiscopale de Novigrad, l’ unique église épiscopale paléochrétienne non explorée en Istrie, qui appartient à la seconde m oitié ou à la fin du Ve siècle.3 5 C’ est ce q u ’ ont m ontré les recherches récentes (1972), au cours desquelles on a découvert les fenètres sem i-circulaires originales dans le m ur au- dessus des arcades septentrionales (fig. 14). La propor­ tion en tre la largeur et la hauteur est de 1 :2 , ce qui répond aux proportions paléochrétiennes, et dans le musée lapidaire de Novigrad se trouvent les grilles paléochrétiennes des fenètres qui avaient été d étru ites à l’époque du baroque, lo rsq u ’on en construisit de nouvelles en form e de lunettes. Au còté m éridional de la basilique de Novigrad se trouvait un b ap tistère octogonal séparé qu’ un couloir reliait au nartex. Sans égard aux résultats des futures recherches, on peut déjà dire m aintenant que l’ église épiscopale de N ovigrad est la plus ancienne dans la chaìne des constructions typologiquem ent apparentées, qui sont connues dans le N ovigrad paléochrétien, le T rieste prérom an (la chapelle de St Ju ste)3 6 et à Aquilée (le sanctuaire de la basilique de Maxence)3 7 et dans le V rsar rom an.3 8 Une contribution entièrem ent neuve dans l’ architecture paléochrétienne istrienne du Ve siècle est la basilique m onastique à trois nefs de St André à Betika près de B arbariga, qui a été récem m ent en p artie déterrée. Un complexe édifié est venu successivem ent au jour. Le m onum ent le plus ancien est la chapelle trifoliée de ca ractère m ém orial avec des lésènes aux parties extérieures des m urs, om ée d’ u n pavé en m osaique m ulticolore, dont les m otifs ornem entaux et l’exécution d aten t du début du Ve siècle (fig. 15). Suit le prolongem ent vers l’ ouest, divisé en tro is nefs à l’ aide de deux rangs d ’ arcades basses posées sur des piliers. Les cha- piteaux corinthiens avec les feuilles d’acanthe lisses en un rang sont typiques pour la m oitié du Ve siècle, e t les m osalques de la nef centrale, en ce qui concerne les m otifs ornem entaux, sont presque les m èm es que dans la chapelle trifoliée. En m èm e tem ps ou seulem ent un peu plus tard, les m urs parallèles se prolongent vers l’estre t form ent un rectangle dans le pian de base, tandis que vers l’ ouest et à cóté des m urs longitudinalne est édifié le com plexe m onastique avec des por- tiques, une cour ouverte avec une et divers em placem ents m onastiques. Le com ­ plexe en tier a été term iné ju sq u ’ à la fin du siècle. L'analogie la plus proche et du m èm e tem ps est connue à Concordia3 9 (sans m onastère), m ais la form e mème de la chapelle m ém oriale trifoliée, ouverte vers l’ ouest, se m anifeste à p a rtir des tem ps de C onstantin su r un vaste territoire de Rom e à la Terre Sainte, et spécia- lem ent en Afrique.4 0 A la basilique de St A ndré ressem ble dans un e certaine m esure Téglise à trois nefs de St H erm agor près de Pula, édifiée aux environs de 500,4 1 et connue par son reliquaire en ivoire exécuté à Rome aux environs de 440.4 2 A l’ érection de cette église o n t frappé pour la prem ière fois à la porte de la création artistique en Istrie les form es artistiques byzantines qui, après 538, ont écrit quelques-unes des plus belles pages de l’ histoire artistique du pays. Le m u r oriental sim ple des églises antérieures est rem placé p ar l’ abside sem i-circulaire convexe et, a l’ extérieur, les absides latérales polygonales qui donnent à la construction Taspect de Téglise «trifoliée», qui sem blent m o n trer du doigt Ravenne, où des absides de cet aspect se m anifestent d éià à la fin du IVe siècle (U rsiana) et aux environs de 425 (S. Gio­ vanni Evangelista).4 3