ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 11 ■ 2001 ■ 1 (24)
strokovni članek	UDK 94(100)(497.5-14) "1941/45"
prejeto: 2001-03-10
ANTIFAŠISTIČKI ORUŽANI RAT NA BUZEŠTINI (1941-1945)
Božo JAKOVLJEVIC
HR-52420 Buzet, A. Cerovca 1
IZVLEČEK
Druga svetovna vojna (1941-1945) na Buzetskem je bila vojna proti fašizmu, za hrvaško prebivalstvo pa tudi vojna za narodno osvoboditev. Organizacija odpora se je začela že leta 1941, po kapitulaciji vojske Kraljevine Italije septembra 1943 pa je bilo življenje vse do konca vojne na večjem delu Buzetskega organizirano za oboroženi boj in združenje Istre s Hrvaško.
Ključne besede: Buzet, fašizem, antifašizem, narodno-osvobodilni odbori, narodna osvoboditev, druga svetovna
vojna
ANTIFASCIST ARMED STRUGGLE IN THE BUZET AREA (1941 -1945)
ABSTRACT
World War II (1941-1945) in the Buzet area was a war against fascism and, as far as the Croatian population is concerned, a national liberation war. Organisation of the resistance began already in 1941, while after the capitulation of the Kingdom of Italy in September 1943 the life in the greater part of the Buzet areas was organised for an armed struggle as well as Istra joining Croatia.
Key words: Buzet, fascism, antifascism, national liberation committees, national liberation, World War II
39
ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 11 ■ 2001 ■ 1 (24)
Božo JAKOVLJEVIC:ANTIFASISTICKI ORUZANI RAT NA BUZESTINI (1941-1945), 39-52
Buzeština
Buzeština se nalazi u sjevernom dijelu hrvatske Istre, a njezina površina podudara s površinom Grada Buzeta. Na 165 km2 živi 6200 stanovnika, a manji dijelovi Grada Buzeta su: Buzeština u užem smislu, Roština, Humština, Sovinjština, Vrhuvština, Raciština.
Od 1869. g. tadašnjoj Buzetskoj opčini pripadao je i dio Buzetske Cičarije a koji dio od 1993. g. predstavlja posebnu opčinu Lanišče. Uzimajuči u obzir sastav i oblike tla, visinske podatke i gravitaciju prema gradu Buzetu opčina je imala dva izrazito razlicita prirodna dijela, mikroregije, i to flišnu Buzeštinu uz rijeku Mirnu i kraški dio ili Buzetski dio planine Cičarije. Prema sta-tistickim podacima 1981. g. opčina je imala 346 m2 i 7342 stanovnika. Flišna Buzeština kao i kraški dio granice sa Slovenijom.
Pokušaj suradnje s ustanicima iz Slovenije
Pripremanje za antifašisticki oružani rat na Buzeštini i borba za sjedinjenje s maticom domovinom Hrvatskom pocinje na buzetskom podrucju več 1941. g. Buzetski kras, buzetska Cičarija je u blizini granice Kra-
Ijevine Italije i Jugoslavije. Na tom najsjevernijem dijelu Istre rodoljubi prelaze granicu Kastavštine i donose tisak.
Na Buzeštini prvi susreti i suradnja s oslobodilackim pokretom dolaze iz Trsta. Sredinom lipnja 1941. g. Oskar Kovacic, clan CK KP Slovenije zajedno s omla-dincem Ernestom Arbanasom dolazi u Podrebar neda-leko Buzeta pa otud u Sv Ivan Dol radi pronalaženja povjerenika suradnika na dizanju ustanka. Študenti Antun Prodan i Ivan Cerovac i njihovi roditelji, te Sla-vomir Cerovac prvi su se povezali s oslobodilackim pokretom iz Trsta i Slovenije. Zbog provale ove organizacije u Trstu, uhičen je Oskar Kovacic i neki su-radnici s Buzeštine, a veza sa Slovenijom je prekinuta (Jakovljevič, 1978).
Povratak emigranata u Istru
Ljeti 1942. g. u Istru se vračaju emigranti iz ostalih okupiranih krajeva propale i rascjepkane Kraljevine Jugoslavije. Tako se 28. kolovoza 1942. g. na Buzeštinu vrača Antun Cerovac (Tonič), koji nedaleko rodnog sela, Velog Mluna u jednoj pečini osniva svoju bazu punkt 02, prvu na Buzeštini (Jakovljevič, 1978). Cerovac je tražio povjerljive ljude u srednjoj Istri, pa več prije kapitulacije Italije organizira omladince za borce u Istarskoj ceti. U mnogim selima osnovao je NOO (Na-rodno-oslobodilacke odbore) a u nekim selima našao je samo povjerenike. Dana 10. prosinca 1942. g. punkt 02 opkolilo je nekoliko stotina vojnika, policajaca i kara-binjera pokušavajuči uhvatiti Antuna Cerovca i uništiti punkt. Cerovcu je uspjelo pobječi na Kras i nedaleko Brgudca nači se s partizanima. Punkt 02 premješten je na podrucje Vrhuvštine mijenjajuči mjesto boravka, a najduže se je zadržao nedaleko sela Juradi gdje je docekao kapitulaciju talijanske vojske. U podignutom šatoru moglo se zadržavati 7-8 boraca. Punkt je imao i radiostanicu.
Prva istarska partizanska četa
Sredinom kolovoza 1942. formirana je kraj Gerova u Gorskom kotaru Prva istarska partizanska ceta. Za ko-madira cete postavljen je Antun Raspor Španjolac, a za politickog komesara Augustin Vivoda, rodom iz Velog Mluna. Krajem kolovoza Štab V operativne zone uputio je Prvu istarsku partizansku cetu na Planik. U planinama Istre ceta djeluje od kraja kolovoza do pocetka prosinca 1942. g. Pored svojih akcija, njezin se rad uglavnom svodi na širenje NOP-a po cijeloj Istri, na stvaranje NOO-a, ukljucivanje boraca u NOV i POJ, sakupljanje hrane i prebacivanje preko punktova-stanica za Gorski kotar. Ta je ceta kod Brgudca formirala glavni punkt-stanica preko koje se održavala veza s ostalim stanicama po Istri (Jakovljevič, 1978).
Sl./Foto 1: Anton Cerovac-Tonic.
40
ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 11 ■ 2001 ■ 1 (24)
Božo JAKOVLJEVIC:ANTIFASISTICKI ORUZANI RAT NA BUZESTINI (1941-1945), 39-52
Raspadanje kraljevsko - fašističkog režima
Kapitulacijom talijanske vojske, 8. rujna 1943. g. gotovo je sav narod opčine Buzet sudjelovao u raz-oružanju neprijateljskih vojnika.
Razoružanje garnizona i objekata u kojima su se nalazile neprijateljske posade, trajalo je nekoliko dana.
Antun Cerovac, koji se je 8. rujna navecer našao u Ciritežu, opisuje dogadaje tih dana (Cerovac, 1971). U Ciritežu je Cerovac saznao za kapitulaciju talijanske vojske. Trebalo je sto prije razoružati talijansku vojsku jer je postojala opasnost da provale Nijemci pa bi oružje moglo pasti njima u ruke, a moglo bi se dogoditi da se neke fašisticki orijentirane formacije prikljuce Nijemcima.
Organizirajuči i pripremajuči buzetski narod na ustanak, Cerovac je 9. rujna poslao pismo u Centar pokreta koji se je nalazio na podrucju kotara Motovun. U pismu je tražio da se ljudi kotara Motovuna i okolice Buzeta pripreme za akciju. Valjalo se prema moguč-nostima naoružati, bar lovackim puškama i razoružati koju manju neprijateljsku posadu, kao karabinjersku stanicu u Sovinjaku, a zatim sa svih strana krenuti prema Buzetu. Tada je u Buzetu moglo biti oko 1000 dobro naoružanih talijanskih vojnika, karabinjera i milicije koji se nisu namjeravali predati.
Omladinci i žene iz Ciriteža poslani su u sva sela Rošcine da se obavijeste o dogadajima i da se svi okupe u Ciritežu. Radi održavanja veze i dogovora o daljnjoj akciji upučen je kurir u Brgudac, na punkt 01.
Pripremajuči se za razoružanje tal ijanskih alpinaca na željeznickoj stanici Roc i garnizona u Rocu stigla je s Krasa vijest da karabinjeri u Lanišču potpomognuti vojnicima iz Lupoglava pružaju otpor. Cerovac je na zadržanom automobilu vlasnika Timeusa, bivšeg fašiste iz Buzeta zajedno s Forcom kroz Roc pa kroz Lupoglav pun tal ijanskih vojnika pošao u Semiče. Otud je Forcu s vozačem, vlasnikom automobila vratio u Ciritež, a Cerovac se uputio u Brgudac. Toga dana u Ciritež je upala jedinica neprijateljskih vojnika, vjerojatno s namjerom da zastraši i rastjera okupljene ljude.
Te veceri, 9. rujna u Brgudac se je vratio Antun Rašpor s ljudima i oružjem koje je u borbi oduzeto razoružanim karabinjerima u Lanišču.
Antuna Rašpora i Brgucane Laniščani su s darovima docekali na ulazu u selo, na Kolu. Zajedno s došljacima ušli su u selo i na Placu razoružali karabinjere i zapoceli slavlje. Usred slavlja koje je nalikovalo na svatove naišao je iz Lupoglava kamion pun vojnika kao pomoč garnizonu alpinaca. Poslije mitraljeskog rafala iz kamiona prekinuta je gozba pa su se Laniščani pripremili za obranu. Pojavom kamiona poceli su i Laniščani pucati, pa su došljaci iz Lupoglava okrenuli kamion i vratili se otkud su i došli. Ovaj dogadaj, kao prvo razoružanje tal ijanskih vojnika godinama se slavio kao Dan opčine Buzet.
SI. 2: Selca, crkva. Foto 2: Chiesa a Selsa.
U Brgudcu su se formirale dvije grupe narodne vojske koja se je stalno povečavala prilaženjem stanov-nika Krasa. Iste noči jedna je grupa pod zapovjed-ništvom Rašpora krenula na razoružanje garnizona u Lupoglavu, a druga grupa Krašana pod rukovodstvom Cerovca pošla prema stanici Roc i Rocu. Ovoj drugoj grupi trebali su se pridružiti i stanovnici Sluma i Racje Vasi i još nekih kraških sela koji su razoružavali gar-nizon, cuvare vodovoda i fašisticku miliciju koja je bila nedaleko Sluma.
Cerovac je sa svojom grupom stigao u Nuglu oko 11 sati. Plan da se iste noči napadnu željeznicka stanica Roc i Roc morao se odgoditi. Cerovac je morao u Slum jer se nije predala posada kod protuavionskog topa.
Kada se je grupa partizana približavala barakama u kojoj su živjeli fašisti protuavionske posade, našli su samo nešto oružja i opreme i dva slijepca koje su fašisti koristili kod osluškivanja aviona. Svečenik Sime Mila-novič je slijepce odveo u Buzet s porukom da su vojnici kukavicki pobjegli a ostavili nemočne i slijepe ljude.
Povratkom u Nuglu sastavljen je plan da se ujutro 10. rujna napadne željeznicka stanica Roc i Roc. U opkoljeni garnizon željeznicke stanice upučena je jedna omladinka s pozivom na predaju. Ista je omladinka donijela nagativan odgovor pa se spremao oružani napad.
Poslije naizmjenicne mitraljeske vatre koja je trajala oko 20 minuta predala se posada na željeznickoj stanici, a po zapovjedniku toga garnizona Cerovac je poslao poziv na pregovore zapovjedniku garnizona Roc. Kako je trebalo donijeti odluka, a odgovora nije bilo do kasno poslije podne, pa su u Rocu zapoceli novi pregovori. Uvjeti zapovjednika posade bili su da se navecer izvede lažni napad u kojem če se posada tobože braniti pa zatim če se i predati pod uvjetima koje su tražili partizani. Zbog glavnog plana da napadne Buzet Cerovac nije htio prihvatiti rizik da silom
41
ANNALES • Ser. hist. sociol. • 11 • 2001 • 1 (24)
Božo JAKOVLJEVIČ: ANTIFAŠISTIČKI ORUŽANI RAT NA BUZEŠTINI (1941-1945), 39-52
O.fcKPS ^¿¿-.-V^tfcuc
tj s f H

RH.
7nr fk*^'/7 £>. /t. svv-t
«-«-♦V^r; ¿i, st^A, "j&lu-»-*	cO-K-^o- i/1
J?f ¿e. AsstA/¡^u (ji v^iivv^^,-2/kŽt< fc * ¿»i	si*- A<n>	-t»	O-Ue^u^^
^V,«^' "Zn/, crr GL«^^	-v
\/?tL^+^ern,	'ke^r ' v~
(ps^vdC&vv^tf^	i—,	-z, r_
//m, ¿^ c^^-	/ta^T ^ -^¿t ."K-
7 ' ""' " v" J
^IA* su**f. /^.e. -Ce- /te sy.tr, ^ /¿.trtJuA+JZ.
_______"T^r'	^m? jTkj^. 3 /ftf
aV	/ffO. -v	^
.	¿h^,' T^^v0





Sl. 3: Pismo Ivana Caha - Iskre P.K. KPS za Primorsko. Foto 3: Lettera d i Ivan Cah - Iskra al C.R. del PCS per la Primorska.
razoruža znatno brojnijeg i bolje naoružanog protivnika pa je pristao na ovakav način predaje. Partizani su se sada dobro naoružali za realizaciju glavnog plana, razoružanje garnizona u Buzetu.
Dan poslije oslobodenja Roča, 11. rujna partizani su krenuli na razoružanje Buzeta. Komanda partizanskih jedinica na čelu s Cerovcem nalazila se u Selcima kod crkve Sv. Jelene. Kuririma su pozvani sposobni za borbu.
U blizini crkvice rano ujutro 11. rujna našlo se mnogo stanovnika iz sela okolice Buzeta. Tu je napravljen i raspored opkoljavanja grada. Zaposjednuti su svi vrhovi i padine okolnih brežuljaka. Dvije žene koje su se dobrovoljno javile ponijele su pismeni partizanski ultimatum u Buzet. Cerovac je tražio bez-uslovnu predaju. Sat vremena kasnije iz Buzeta je stigao jedan mali kamion s tri oficira. Odgovor zapovjednika iz Buzeta je glasio da ce predati sve oružje samo da se ostavi naoružanje za jednu četu da bi se s tim oružjem vojnici mogli probiti kroz njemačke redove. Cerovac se s jednim svojim pratiocem uputio u Buzet.
Prema sjecanju Nikole Černehe, Cerovac je iz Selca na Fontanu stigao oko 10,30 sati. Tu je vec bilo mnoštvo svijeta koji su došli iz zapadnih i južnih dijelova Buzeštine. Partizanski je zapovjednik pošao u Buzet na
pregovore i otuda se na Fontanu vratio oko 12 sati. Poslije pristanka komadanta buzetskog garnizona da se bezuslovno preda pozvani je narod rasporeden oko Buzeta da dode u Buzet i sudjeluje u razoružanju. Na Fontani je Cerovac održao govor kazavši da se je talijanski garnizon predao, ali da se treba čuvati ne-željenih ispada. Naredio je Nikoli Černeha da organizira preuzimanje oružja i opreme. Na Mostu je čekala veca grupa muškaraca koju je Černeha postrojio i s ljudima stigao na šetalište Lopar. Preuzimanjem oružja i opreme novi su borci vojničkim korakom preko Fontane pošli na Selca, gdje su večerali. Sutradan, ta nova partizanska jedinica uputila se preko Čiriteža u Nuglu.
Na nekoliko malih kamiona Cerovac je s 20 boraca pošao na razoružanje neprijateljskih posada u Livade i Gradinje. Vojarna u Gradinjama bila je vec napuštena, a u njoj su partizani našli mnogo oružja, odjece, pokrivača i druge robe. U Livadama su partizani zaplijenili dva vojna kamiona pa su na njima prevezli oružje i ostalu robu preko Buzeta u Selca.
Zbor pred školom
U tim danima opceg slavlja, 12. rujna održan je pred
42
ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 11 ■ 2001 ■ 1 (24)
Božo JAKOVLJEVIC:ANTIFAŠISTIČKI ORUŽANI RAT NA BUZEŠTINI (1941-1945), 39-52
SI. 4: Sv. Martin. Foto 4: San Martino di Pinguente.
buzetskom skolom velicanstveni zbor. Taj skup je pocetak narodnog ustanka Buzestine. Na skupu je pred 4000 ljudi govorio Ante Cerovac. Obračajuči se okup-Ijenom narodu Cerovac je govorio o proslosti i patnjama Istrana koji su preživjeli sve nedače koje im je fasizam nanosio. Da bi se borba mogla nastaviti, bila je potrebna materijalna pomoč za narodnu vojsku. Več nakon govora javljali su se prisutni da če u hrani dati priloge za borbu. Prva se javila Antonija Marinac, vlasnica kuče nedaleko skole (Jakovljevič, 1978).
Partizanska komanda iz Čiriteža 13. rujna premje-stena je u selo Sv. Martin koji postaje srediste za mobi-lizaciju.
Hrvatsko-slovenski odred za Istru
Od naoružanih boraca, več u prvoj polovici rujna, osnovan je Hrvatsko-slovenski odred za Istru.
U Štab Odreda usli su: zapovjednik Viktor Dobrila, borac I. proleterske brigade, zamjenik zapovjednika Ivan Motika, porucnik jugoslavenske vojske i komandir 3. cete kastavske, politicki komesar Silvio Milenič (Lovro), clan OK KPH HP, zamjenik komesara Franjo Segulin (Boro), sekretar OK Brkini Slov. Istra, I. operativni oficir Josip Matas (Andrič) i II. operativni casnik Franjo Jurisevič.
O ovom odredu Okružni komitet KPS, Brkinska Istra,
porucuje da imaju ljudi za približno 3 bataljona, da je ista situacija i u Istri (misli se na hrvatski dio), pa su zato odlucili da djeluju zajedno i da formiraju jedan odred koji je brojao vise tisuča ljudi. Od ljudi koji su se tada nalazili u Odredu moglo se formirati 10 bataljona, i to dobro naoružanih, sa svim teskim i lakim oružjem. Oni bi vodili akcije u Istri i oslobodili je. Predvidalo se takoder da če se broj boraca popeti na 10.000, a moglo se formirati vise brigada i povezati ih u diviziju (Jakovljevič, 1978).
U izvjestaju Okružnom komitetu KPH za Hrvatsko primorje i PK KPS za Primorsko, Hrvatsko-slovenski odred porucuje 15. rujna 1943. da treba vodstvo za formiranje 10 bataljona, te traži komandire i komadante bataljona i politicke komesare. U obzir dolaze iskusni borci, članovi Partije, pa makar bili i obicni borci.
Sv. Martin rujna 1943.
Sv. Martin, mjesto samo kilometar udaljeno od Buzeta, postalo je centar za okupljanje i obuku novih partizanskih jedinica. Sjediste se nalazilo u zgradi "Društva", u kojoj je bila i kuhinja za prehranu boraca i zapovjedništvo. Pomočnik zapovjedniku Anti Cerovcu, narocito u vojnim pitanjima, bio je Mirko Brncič iz Zameta, zvan Skojevac. Ovdje je vrsen raspored boraca u jedinice ili na položaj na samoj Buzestini. Na nekoliko
43
ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 11 ■ 2001 ■ 1 (24)
Božo JAKOVLJEVIC:ANTIFASISTICKI ORUZANI RAT NA BUZESTINI (1941-1945), 39-52
punktova nalazile su se straže koje su stitile prilaz Buzetu. Takvi su punktovi bili na Goricici, kod Kamenih vrata, prema Kopru i jos nekim mjestima.
Obucavanje boraca bilo je vrlo kratko - jedva jedan dan. Tako Albino Krota, borac 2. istarske brigade, prica da je samo jedan dan upoznavao nepoznati mu puskomitraljez i da je zatim odmah krenuo prema Kopru. Do zapovjednog kadra dolazilo se i tako da su borci ispitivani koje su dužnosti obavljali u talijanskoj vojsci.
Nekoliko dana prije njemacke ofenzive, u selo je dosla grupa boraca Licana. Moglo ih je biti 27. Sutradan su se preselili u Sv. Ivan. U Istru su dosli da bi preuzeli komandna mjesta u 2. istarskoj brigadi.
Da se ova vojna uloga Sv. Martina mogla uspjesno provoditi, narocito su zaslužne žene. Osobito je bila aktivna omladina. Radove je organizirao narodno-oslobodilacki odbor, a u kuhinji i krojacnici radile su pretežno omladinke. Od kuče se donosilo posule, ali i hrana. I kruh se pekao po kučama. Bila je jesen pa je hrane bilo dovoljno. Osim boraca, tu su dobivali obroke i razoružani talijanski vojnici koji su poslije kapitulacije Italije odlazili kučama.
U zgradi južnije od trga, na kojem su se borci obucavali i okupljali, radila je krojacnica. Na dva stroja sivale su se kape, s petokrakom zvijezdom. Za nove jedinice sivene su i zastave. U nekoliko zgrada nalazila su se skladista municije: u Skorcariji na jugoistoku sela i u zgradi tzv. Kapičevoj kortini, vlasnistvu obitelji Marsič.
Novoosnovane jedinice imale su jedan veči top (105 mm), dva manja topa (45 mm), jedna oklopna kola, jedan mali tenk i nekoliko kamiona. Odmah je osnovana auto-ceta i organizirana je auto-radionica.
Naoružani su borci odmah odlazili na položaje prema Kopru i Bujama. Odlazili su kamionima i pjesice. S osnovanim vodovima i cetama otpremljeni su i topovi koji su u borbama kod Kopra bili upotrebljeni.
Partizani su svoje ustanove rasporedili u okolici Buzeta. Iznad Fontane, na Goricici nalazila se komanda mjesta Buzeta. Uz komandira Nikolu Cerneha bio je njegov zamjenik Antun Prodan, danas lijecnik u Puli i Josip Fabijancič s Mosta. Komanda je organizirala prehranu, obavljala je funkciju narodne vlasti, upozna-vala narod sa zbivanjima i organizirala javnu sigurnost i čuvanje zatvorenika koji su dopremljeni u Buzet poslije oslobolenja Kopra. U kuči Krbavciča-Sumiča, bio je centar za vezu kojim je rukovodio Josip Greblo. Ovamo bi telefonom stizale poruke koje bi do odredista prenosili kuriri (Jakovljevič, 1978).
U skoli i jednoj susjednoj stambenoj zgradi smje-stena je bolnica u kojoj su lijeceni borci, stanovnici okolnih mjesta pa i jedan ranjeni zarobljeni njemacki vojn i k.
Buzet je izabran za sjediste 2. istarske partizanske brigade koja je djelovala na prostoru sjeverne, sjeve-rozapadne i zapadne Istre. Brigada je osnovana 24.
rujna, a sjediste komande bilo je u Sv. Ivanu. U Vodovodu, koji je funkcionirao normalno, nalazila se i radionica za potrebe narodne vojske.
Vjekoslav Vivoda iz Franeciča bio je vozac automobila zapovjednika Ante Cerovca. S njim je obilazio sela radi pozivanja da se ljudi jave u Sv. Martin na mobilizaciju.
Partizani su tada imali 9 teskih, nekoliko laksih kamiona i nekoliko osobnih automobila. Benzina je ostalo od talijanske vojske, a bilo ga je i u privatnim trgovackim crpkama. U Racicama kraj Podgrada bilo je pod zemljom uskladisteno oko 1000 bacava benzina, ali su tu zalihu Nijemci brzo unistili. Iz skladista streljiva u Lupoglavu uziman je eksploziv i njime su minirani mostovi prema Trstu.
Drago Flego iz Strpeda bio je zadužen za seoski NOO c i j i je najvažniji zadatak bio da organizira rad prolazne kuhinje za borce koji su odlazili za Kopar. Kuhalo se u kuči Milana Podreke, a hranu je pripremalo 30 do 40 žena.
Poslije mobilizacije i vrlo kratke obuke u Sv. Martinu partizanske su jedinice kretale prema Kopru. Jedinica Benjamina Vodopije 18. rujna stigla je preko Crnice i Dvora za Movraž. Sutradan su u Gracisču dobili dva autobusa i nastavili sporednom cestom prema Marezi-gama. Zbog neprohodnog puta za autobus nastavili su put pjeske uzeli su jedan tenk i s njim ušli u Marezige gdje su 19. rujna razoružali karabinjere, a sutradan su zauzeli položaje u neposrednoj blizini Kopra koji je oslobolen 27. rujna 1943. godine. Istog dana bombardiran je Roc.
Osnivanje brigade
Glavni stab NOV Hrvatske uputio je u Istru skupinu vojnih rukovodilaca koji su stigli u Pazin 23. rujna 1943. g. U Pazinu je tada djelovao Operativni stab za Istru NOV i PO Hrvatske koji je bio pod komandom Staba 13. divizije. Stab su sacinjavali: Savo Vukelič, za-povjednik, Joža Skocilič, politicki komesar, Dusan Di-minič, zamjenik politkomesara, i Josip Matas, operativni casnik.
Zadatk Staba bio je da organizira, sredi i ucvrsti vojne jedinice nastale u ustanku i da osnuje nove jedinice. Ovo vojno tijelo rukovodilo je jedinicama u Istri sve do 29. VIII 1944., kada je preustrojeno u Stab 43. istarske divizije.
U Istru je upučen i jedan bataljon iz sastava 13. divizije i veči broj rukovodilaca iz raznih jedinica NOV. To je ipak bio premali broj ljudi da rukovodi naoru-žanim narodom Istre (oko 12.000 ljudi), pa se bataljon u masi naprosto rasplinuo.
Drugog dana boravka u Pazinu, (24. IX), Operativni stab za Istru NOV i PO Hrvatske osniva d vije brigade i dva partizanska odreda (Jakovljevič, 1978). Osnovana je
44
ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 11 ■ 2001 ■ 1 (24)
Božo JAKOVLJEVIC:ANTIFAŠISTIČKI ORUŽANI RAT NA BUZESTINI (1941-1945), 39-52
Sl. 5: Proglas 1. Bataljona 2. Istarske brigade od 27. rujna 1943. Foto 5: Avviso del I Battaglione della II Brigata istriana del 27 settembre 1943.
1. istarska brigada, koja je dobila ime poznatog rodoljuba i mucenika Vladimira Gortana. Za komadanta brigade postavljen je Nikola Tatalovič. Sjedište brigade bilo je u Žminju, a sektor djelovanja bio joj je južno od Lima i crte Pazin-Plomin. Istom naredbom osnovana je 2. istarska brigada, kojoj je za zapovjednika postavljen Vitormir Sirola, za politkomesara Dinko Lukarič, a za operativnog oficira Antun Raspor. Druga brigada osnovana je na sjeverozapadnom dijelu Istre: sjeverno od Limskog kanala, sjeveroistocno od Pazina, preko Roca i Vodica na glavnu cestu.
Zadatak jedinica ove brigade bio je nadzor do-dijeljenog im podrucja, osiguranje pravca prema Trstu i rušenje svih komunikacija (ceste i pruge) koje vode od Trsta prema Rijeci i oko Trsta, te svih cesta koje vode u unutrašnjost Istre. Narocito je bilo važno onesposobiti glavnu cestu. Stab Brigade smjestio se u Buzetu.
Osim dviju brigada, osnovana su i dva odreda: 1. partizanski odred "Ucka" kojem je zapovjednik bio Viktor Dobrila a politkomesar Vlado Juricič, i 2. partizanski odred "Sušacko-kastavski". Odred "Ucka" djelovao je u sjeveroistocnom dijelu Istre. Bio je brojcano vrlo jak. Od ovog je Odreda trebalo osnovati 3. istarsku brigadu, ali do toga nije došlo zbog nastupajuče ofenzive.
Buzet je izabran za sjedište 2. brigade, koja je dje-lovala na prostoru sjeverne, sjeverozapadne i zapadne
Istre. Brigada je sa oko 2500 boraca bila rasporedena u cetiri bataljona. Sektor djelovanja 1. bataljona bio je na pravcu: Kopar-Izola-Piran, a sjedište mu je bilo u Momjanu. Drugi bataljon djelovao je u pravcu Trsta, a sjedište je imao u Sv. Antunu. Bio je to Trščanski bataljon. U Umagu je bilo sjedište 3. bataljona, a djelovao je u pravcu Buje-Umag-Novigrad. Sjedište 4. bataljona bilo je u Porecu, a sektor njegova djelovanja oko Poreca i Vrsara. Iako je 2. istarska brigada osnovana 24. rujna 1943., njezin pocetak moramo tražiti u nastajanju partizanskih jedinica u opčem narodnom ustanku odmah poslije kapitulacije Italije. Osnivanje brigade pada u vrijeme največe istarske politicke pobjede. Dana 25. rujna u Pazinu se sastao Pokrajinski NOO za Istru, koji je potvrdio odluku Okružnog NOO-a za Istru od 13. rujna kojom se Istra sjedinjuje s Hrvatskom i Jugosla-vijom. Odluku okružnog NOO-a potvrdio je ZAVNOH 20. studenog 1943. godine.
Oslobalanje političkih zatvorenika u Kopru
Radi utvrdivanja zajednickih akcija hrvatskih i slovenskih jedinica sastali su se 16. rujna Ante Cerovac i Ivan Cah Iskra. Bilo je dogovoreno da če hrvatske jedinice pomoči slovenskima zauzimanjem položaja oko Kopra.
45
ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 11 ■ 2001 ■ 1 (24)
Božo JAKOVLJEVIC:ANTIFASISTICKI ORUZANI RAT NA BUZESTINI (1941-1945), 39-52
Odluka Badoglieve vlade da se iz talijanskih zatvora oslobode politicki zatvorenici antifasisti i komunisti nije se odnosila na Slovensko primorje i Istru, te je zbog toga medu zatvorenicima Kopra nastalo nezadovoljstvo. U zatvoru su negodovali zatvorenici, a oko zatvora su demostrirali antifasisti.
Fasisticki su rukovodioci u Kopru zatražili pomoč od Nijemaca iz Trsta. Kasno u noč 25. rujna brodom je odvezena u Trst grupa zatvorenika. U Kopru ih je ostalo oko 200, a njih je cekala ista sudbina, tj. da budu odvedeni u trsčanski zatvor Coroneo. Da se to ne bi dogodilo, partizani su odlucili da se zatvorenici oslobode.
Stab Prvog bataljona saznao je od jednog bivseg kažnjenika nacrt zatvora i sporazumno sa KPS izradio plan akcije. Cetama bataljona pridružile su se i neke slovenske jedinice. Partizani su usli u Kopar 27. rujna. Kada su stigli do zatvora, naložili su upravitelju da u hodnik izvede politicke zatvorenike. Pojavili su se izmučeni i iscrpljeni zatvorenici koji u prvi cas nisu odmah mogli vjerovati da su slobodni.
Brigada je izdala proglas na hrvatskom i talijanskom jeziku u kojem se narodu objasnjava namjere i zahtjev da se održi javni red. Poslije oslobadanja politickih zatvorenika partizani su izasli iz Kopra i zauzeli položaje izvan grada. U Buzet su odveli nekoliko fasistickih rukovodioca, medu njima i upravitelja zatvora.
Njemačka listopadska ofenziva listopada 1943.
Dogadaje u Istri neprijatelj je budno pratio. Nje-macka vrhovna komanda detaljno je izradila plan napada na mlade istarske vojne jedinice. U sjevernoj Italiji nalazile su najbolje motorizirane i tenkovske jedinice.
Ofenzivne operacije na Brkine i Istru neprijatelj je namjeravao izvesti u tri uzastopne faze. Motoriziranim je jedinicama planirao opkoliti veči prostor koji če za dva do cetiri dana detaljno pretražiti. U prvoj fazi bilo je predvideno cisčenje Brkina, slovenske Istre i hrvatske Istre do rijeke Mirne. U drugoj fazi osvajao bi jugo-istocni, a u trečoj jugozapadni dio Istre.
Kako je neprijateljski napad u svojoj prvoj fazi bio usmjeren i na hrvatsku Istru do rijeke Mirne, od hrvatskih jedinica prva je na udaru bila 2. istarska brigada. Zapovjed za napad dobio je popunjeni 21. tenkovski grenadirski puk, a njemu je bio podreden 450. divizion teske artiljerije i protuavionska baterija. Rano izjutra, puk je poceo nadirati u dvije kolone iz Bazovica prema jugu. Jedna pod zapovjednistvom komadanta Wrede (II. bataljon, II. divizion 89. artiljerijskog puka i jos neki manji dijelovi) prema Kopru i Bujama; druga je kolona pod zapovjednistvom pukovnika Jordana (I. bataljon, 450. divizion teske artiljerije i drugi manji dijelovi) preko Kozine nadirala prema Buzetu. Prva je kolona poslije podne, oko 3 sata, stigla u Buje. Pred Bujama jedna je ceta partizana, otvorivsi puscanu vatru, pokušala
zaustaviti Nijemce. Toga su dana u Bujama Nijemci strijel jal i 14, a sutradan u Grožnjanu 18 ljudi. Iz Buja je neprijatelj jednu tenkovsku cetu poslao u Novigrad (Ferenz, 1967). Druga je kolona oko podne stigla u Buzet i zauzela ga. Do 7 sati navecer 2. listopada njemacke kolone su se sastale u Livadama i tako su zatvorile crtu do rijeke Mirne.
Do slijedečeg jutra neprijatelj je več stigao na planiranu liniju Novigrad-Grožnjan-Buzet, pa je tako zavrsila prva faza ofenzive "odsjek rijeke Mirne". Stab armije Grupe "B" porucio je u Hitlerov glavni stan da su partizani imali 1.069 mrtvih i 1.312 zarobljenih. Taj se podatak odnosi na podrucje Brkina i Istre.
Druga faza ofenzive odnosi se na jugoistocnu Istru, a pocela je 4. listopada. Treča faza zapocela je 9. listopada, a vodila se u jugozapadnom dijelu Istre, južno od Mirne i jugozapadno od ceste Labin-Pazin-Buzet (Ferenz, 1967).
Izjutra 11. listopada ofenzivne operacije u Istri su zavrsene, a Stab armije Grupe "B" javio je u Hitlerov glavni stan da su gubici Narodnooslobodilacke vojske od 25. rujna do 11. listopada 4.893 mrtva i 6.877 zarobljenih (odnosi se i na slovenski dio).
SREDIVANJE PRILIKA U ISTRI I NA BUZESTINI POSLIJE LISTOPADSKE NJEMAČKE OFENZIVE
Savjetovanje u Brgudcu
Podno Planika, u selu Brgudcu održano je 10. prosinca 1943. godine Prvo savjetovanje KPH za Istru. Prisustvovalo mu je 50 clanova Komunisticke partije. Na savjetovanju se razmatrala politicka situacija nastala u Istri poslije kapitulacije Italije i nakon njemacke ofenzive u listopadu. Odlucivalo se o radu NOO-a, stvaranju novih partizanskih jedinica, ukljucivanju Talijana u NOP Istre, o propagandi i radu masovnih organizacija.
Dogadaji koji su slijedili pokazali su da je savjetovanje u Brgudcu usvojilo dalekosežne odluke i da se ono može smatrati prekretnicom u razvoju narodno-oslobodilackog pokreta Istre (Jakovljevič, 1978).
Konferencije u Račicama
Osim Prvog partijskog savjetovanja u Brgudcu, prosinca 1943. održana su i u Racicama dva vrlo znacajna skupa.
Dana 25. prosinca na Prvoj partijskoj konferenciji za Istru 40 delegata raspravljalo je o politickim i orga-nizacionim pitanjima. Izabran je Oblasni komitet KPH za Istru i usvojene su nove smjernice za rad komunista. Dovrsena je izgradnja partijske organizacije, a to je bilo vrlo važno za daljnji tok borbe.
U Racicama je 29. prosinca održana i Prva oblasna konferencija SKOJ-a za Istru. Sudjelovalo je 115 de-
46
ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 11 ■ 2001 ■ 1 (24)
Božo JAKOVLJEVIC:ANTIFAŠISTIČKI ORUŽANI RAT NA BUZEŠTINI (1941-1945), 39-52
Sl./Foto 6: Čabranija.
legata koji su razmatrali zadatke skojevske organizacije. To je bilo vrijeme kada je kod omladine trebalo podizati borbeni duh. Radi ostvarivanja zadataka NOP-a omla-dinu je trebalo obuhvatiti u USAOH. Izabrani su članovi u Oblasni komitet SKOJ-a za Istru.
Nova vlast i vojno pozadinske stanice
Radi lakšeg rukovodenja NOP-om (narodnooslobo-dilačkim pokretom) osječala se potreba da se Istra podijeli na nekoliko okruga. Rukovodstvo KPH za Istru, na sastanku 11. studenog 1943. g. u Čabraniji odlučilo je da se područje Istre podijeli na tri okruga (Vlahov, 1976). Dražen Vlahov datum sastanka u Čabraniji uzima kao termin osnivanja Okružnog narodnooslobodilačkog odbora Buzet. Nadležnost ONOO-a Buzet protezala se je na područje kotara: Lovran, Kras, Motovun, Buzet i Buje. Za područje Buzeštine djelovala su tri kotarska narodnooslobodilačka odbora: Buzet, Kras i Motovun. KNOO Buzet obuhvatio je opčine Buzet, Roč i Štrped. Kotar Motovun obuhvačao je opčine Sovinjak i Vrh, današnje područje Buzeštine, a kotar Kras, kao treči u okrugu obuhvačao je opčine Vodice i Prapoče, tako da je ratni okrug obuhvačao tri spomenuta kotara, a na njihovom području 5 opčina na Buzeštini i dvije opčine na Krasu.
Početkom prosinca 1943. g. osnovani su novi punktovi širom Istre, ali je punkt 01 poviše Brgudca ostao glavna partizanska baza, a punkt 02 bila je glavna veza s ostalim punktovima. Punktovi su dobili ulogu
mobilizacijskih središta, a za prijenos pošte bile su organizirane relejne stanice. Ovako organizirana vojno pozadinska struktura bila je uskladena s organizacijom nove, narodne vlasti.
Osnivanje novih vojnih jedinica
Poslije listopadske ofenzive Nijemci uz pomoč fašista i ostataka talijanskih okupacijskih snaga uspo-stavljaju svoj okupatorski sistem vlasti. U studenom i
Sl. 7: Srgobani, spomen ploca.
Foto 7: Lapide commemorativa a Srgobani.
47
ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 11 ■ 2001 ■ 1 (24)
Božo JAKOVLJEVIC:ANTIFAŠISTIČKI ORUŽANI RAT NA BUZEŠTINI (1941-1945), 39-52
Sl. 8: Sudionici Prve oblasne konferencije AFŽ-a za lstru. Foto 8: Partecipanti della Prima assemblea legislativa dellAFŽ per l'lstria.
prosincu sirom Istre postavljaju se karabinjerske stanice i obnavljaju se fašističke vojne funkcije uspostavom stalnih posada i garnizona.
Operativni štab za Istru i Okružni komitet KPH za Istru u ovakvoj situaciji prilaze osnivanju novih partizanskih jedinica širom Istre (Šepič, 1981).
Istra je podijeljena na 14 sektora političko - mobili-zatorskog djelovanja, pa se predvidalo osnovati i isti
Sl. 9: Tekst spomen ploce na mjestu održavanja konference AFŽ.
Foto 9: Testo della lapide commemorativa nella sede dell'assemblea dellAFŽ.
broj partizanskih četa. U studenom i prosincu 1943. g. osnovano je 13 partizanskih četa s po dvadesetak bo-raca. Tako su za područje tadašnje opčine Buzet osnovane tri istarske partizanske čete (Vinko Šepič, 1981).
Četvrta istarska partizanska četa (Kraška) osnovana je oko 1. studenog 1943. g. u Brgudcu. Prvi zapovjednik čete bio je Josip Ivančič iz Brgudca. Prvi politički ko-mesar bio je Vlado Brnčič iz Pečca, Grižane Crikvenica, a zapovjednik prvog voda i zamjenik zapovjednika čete bio je Milan Klobas iz Brgudca..
Sedma istarska partizanska četa (Kraška) osnovana je 2. studenog 1943. g. u šumi kod sela Dane. Prvi zapovjednik čete bio je Ivan Lučič (Vinka) iz sela Zorziči kraj Kastva.
Deseta istarska partizanska četa (Buzetska) osnovana je u drugoj polovici studenog 1943. g. kod sela Klariči, nedaleko Vrha. Zapovjednik čete bio je Vinko Brnčič-Josipa Franciskin iz Brnčiči na Kastavštini.
OSNIVANJE III ISTARSKOG BATALJONA
Reformirana Druga istarska brigada štiti rad 1. konferencije AFŽ-a za Istru
Od formiranih partizanskih četa 21. siječnja 1944. g. u Trsteniku, na Buzetskom Krasu osnovan je III. istarski partizanski bataljon u sastav kojega su ušle 4., 7. i 10. istarska partizanska četa. Osnovane čete su u sastavu III. istarskog bataljona, 4. kao 1. četa, 7. kao 2., a 10. istarska partizanska četa postaje 3. četa istarskog par-
48
ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 11 ■ 2001 ■ 1 (24)
Božo JAKOVLJEVIC:ANTIFASISTICKI ORUZANI RAT NA BUZESTINI (1941-1945), 39-52
tizanskog bataljona. Za v.d. komandira bataljona postavljen je Zvonko Kukuljan, za politickog komesara Nikola Miokovič, a za njegovog zamjenika Ante Vrban (Šepič, 1987).
Reformirana Druga istarska brigada štiti rad 1. kon-ferencije AFŽ-a za Istru. Naredbom operativnog štaba za Istru br. 40. od 1. lipnja 1944. ponovo je osnovana Druga istarska brigada. Njezino drugo postrojavanje izvršeno je 12. lipnja na izvoru Rjecine iznad Studene. Več krajem lipnja 1944. Brigada je upučena u zapadnu Istru na Bujštinu. Na Bujštini je Brigada djelovala uspješno sve do druge polovice srpnja, kada je krenula na Kras. Dobila je zadatak osigurati rad Prve oblasne konferencije AFŽ-a.
Istarske su žene imale važnu ulogu u jedinstvenoj borbi cijeloga naroda. One su 22. i 23. srpnja u šumi Gozdac nedaleko Rašpora održale svoju 1. konferenciju, kojoj je prisustvovalo 1.511 žena iz svih krajeva Istre.
Počeci obnove hrvatskih škola u Istri
Kada je fašisticki državni aparat prestao funkcionirati i kada je bio uklonjen snagom istarskih narodnih masa, NOO za Istru 13. rujna 1943. donosi povijesnu odluku o budučnosti Istre. NOO za Istru sazvao je 25. rujna 1943. godine u Pazinu predstavnike istarskog naroda na tada osnovani Pokrajinski NOO. Taj skup, nazvan i Istarskim saborom, potvrdio je odluku od 13. rujna kojom se Istra sjedinjuje s Hrvatskom i Jugoslavijom. Usvojeni su i zakljucci koji su 26. rujna 1943. g.
objavljeni narodu. Pod rednim brojem 6. nalazio se i zakljucak: "Otvaranju hrvatskih škola pristupit če se u najskorije vrijeme".
Pokrajinski NOO za Istru je neprekidno zasjedao, i več 11. studenoga 1943. g. ponovno se sastao da bi analizirao dotadašnji rad narodnooslobodilackih odbora i naglasio znacaj narodne vlasti u daljnjem okupljanju naroda za borbu protiv okupatora. Obnovljen je rad onih seoskih, opčinskih i kotarskih NOO-a kod kojih se osjetio prekid djelovanja.
Sredinom prosinca 1943. g. u Brgudcu otvorena je prva hrvatska škola. Rad u školi povjeren je Mati Brajkoviču iz Brgudca clanu Seoskog NOO-a.
Radi bolje organizacije i kontrole rada osnovani su i okružni MOO-i: 12. sijecnja Okružni NOO za Pulu, 16. veljace Okružni NOO za Buzet, a pocetkom ožujka Okružni NOO za Pazin (Jakovljevič, 1978).
ZAVNOH upucuje u Istru Antuna Hosta
Zemaljsko antifašisticko viječe narodnog oslobodenja Hrvatske, Prosvjetni odio, uputio je na prosvjetni rad u Istru Antuna Hosta, učitelja i Vazmoslava Gržalju, omladinca.
Škola u Sv. Donatu
Nekoliko dana poslije Hostova dolaska u Istru, u Sv. Donatu se na jednom masovnom sastanku raspravljalo o otvaranju hrvatske škole u tom mjestu. Sastankom je
SI. 10: Sv. Donat, škola. Foto 10: Scuola di San Donato.
49
ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 11 ■ 2001 ■ 1 (24)
Božo JAKOVLJEVIC:ANTIFAŠISTIČKI ORUŽANI RAT NA BUZESTINI (1941-1945), 39-52
Si. 11: Klanci, spomen ploca. Foto 11: Lapide commemorativa a Clarici.
rukovodio Host, a prisustvovali su mu mnogi roditelji i djeca. Narod je tražio skolu. Medutim, odluka o otvaranju skole i pocetku njenog rada bila je odgodena do 20. veljace. Napokon je skola bila otvorena. Nastava se održavala u zgradi bivse talijanske osnovne skole, koja je bila vlasnistvo Antuna Prodana. Ucionica se nalazila na prvom katu. Klupe i skolska ploca bile su sacuvane. Dva dana nastavu je održavao Host. Omla-dinac Gržalja koji je s njime doputovao iz Slunja samo je promatrao rad i uz njega izvodio po koji nastavni sat. Trečeg dana Vazmoslav Gržalja več je samostalno preuzeo cjelokupan rad u skoli.
Dana 22. veljace 1944. g. u Medvejama, nedaleko Vrha, održana je prva prosvjetna konferencija u vrijeme oslobodilackog rata u Istri. Na konferenciji u Medvejama rijesena je dvojba oko pocetka rada skola. Razmatrajuči prosvjetne prilike u Istri, odluceno je da se ne može cekati neko povoljnije vrijeme za otvaranje skola ili pak da se radi samo na pripremanju terena za otvaranje skola poslije rata.
Največi problem pri otvaranju skola je bio na-stavnicki kadar. Zato je odluceno da se sto prije otpocne s organizacijom tecajeva na kojima če se pripremiti učitelji za rad u novootvorenim osnovnim skolama. Na tecajeve če se pozivati omladinci sa zavrsenom osnov-nom skolom ili, po mogučnosti, s kojim razredom srednje skole. Zbog toga je odluceno da se u selu Klariči sto prije održi prvi petnaestodnevni tecaj na kojem če se pripremiti nastavnici za rad u našim narodnim skolama.
Klariči
Selo Klariči nalazi se u srednjem, brdskom dijelu Istre na podrucju danasnje opčine Buzet. Za vrijeme narodnooslobodilackog rata Klariči su pripadali podrucju Opčinskog NOO Vrh, na kotaru Motovun. Položaj sela omogučavao je dobru zastitu tecaja. Kroz sumarak i preko potoka njegovi polaznici su se mogli, ako je trebalo, svakog casa povuči. Klariči se nalaze u bo-gatijem dijelu Istre, pa se lakse dolazilo i do hrane. Samo selo je za polaznike tecaja dalo najvise hrane, ali se ona prikuplja i u okolnim selima. Članovi seoskih NOO, zaduženi za prehranu, prikupljali bi hranu i donosili je u kuhinju tecaja. Mjesto u kojem če se održati tecaj odabrali su u Oblasnom NOO-u, koji se u to vrijeme nalazio u zaseoku Srgobani nedaleko Klariča. Polaznici tecaja su u tom kraju bili relativno sigurni i s obzirom na okolnost sto su se tuda neprestano kretali partizani, narodna vojska.
Ta sigurnost Klariča odnosila se i na okolna mjesta. Tecaj se nije mogao sakriti. Narod je morao znati da se on tu održava. Nije mogla doči u obzir sredina u kojoj bi prijetila izdaja. Bila je važna i sigurnost snabdjevanja, a podrucje opčine Vrh bilo je slobodno. U taj dio Istre neprijatelj je mogao doči jedino u večim vojnim formacijama, a o njihovu nadiranju se redovito unaprijed znalo. Postojale su organizirane vojnopozadinske sta-nice i, inace, dobro organizirano cuvanje. Zahvaljujuči organizaciji i djelovanju seoskih straža u velikom dijelu Istre, u pojedinim razdobljima NOB-e živjelo se kao na oslobodenom podrucju.
50
ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 11 ■ 2001 ■ 1 (24)
Božo JAKOVLJEVIC:ANTIFASISTICKI ORUZANI RAT NA BUZESTINI (1941-1945), 39-52
Tečaj je održan u kuči Izidora Flega, u jednoj manjoj prostoriji s najnužnijim namještajem. U srednjem dijelu prostorije nalazio se poveči kuhinjski stol, a uz njega i uz zidove seoske klupe i kuhinjske stolice. U jednom se kutu nalazila školska ploča na stalku. Na ploči se pisalo suhim krečom. Uz zid nasuprot vrata bio je i jedan krevet. Tko je stigao sjesti za stol pisao je na njemu, dok bi ostali polaznici pisanke držali na stolicama ili na koljenima.
Rukovoditelj tečaja i predavač je bio Antun Host, a drugi je predavač bila Jelka Rolih. Prvi partizanski učiteljski tečaj u Klaričima polazili su: Vazmoslav Gržalja, Milan Ivančič, Nevenka Ivančič, Ljiljana Kajin, Jelka Mikac, Danilo Mikolavčič, Valerija Mohorovič, Dorica Pernič, Miro Rušnjak, Miljenko Sirotič, Milica Sirola, Flora Tolentino i Ester Zikovič. Bili su to omladinci uglavnom u dobi od 17 do 18 godina, pretežno rodeni na području današnje opčine Buzet.
Flora Tolentino došla je u Istru iz Italije gdje se kao Zidovka nalazila u koncentracionom logoru. Na tečaju se osječala sigurnom i sretnom. Nastavnica Jelka Rolih iz Gorskog kotara bila je referent za prosvjetu kotarskog NOO i sudjelovala je u otvaranju hrvatskih škola u Istri. Poslije rata radila je u Puli, Opatiji i Zagrebu. Umrla je kao umirovljenik 1979. g. Pred nekoliko godina u Rijeci je umro i Antun Host.
Oslobolenje Buzeta
Kao dan oslobodenja Buzeta dr. Uroš Kostič navodi 30. travnja 1945. g.: "Ne zadržavajuči se, 3. dalmatinska udarna brigada je u toku noči 29/30. aprila nastavila nastupanje prema Trstu. Iako fizički zamorena, zbog velikih napora u stalnim pokretima i borbi, njen moral i borbenost su bili na visini. Bez večeg zadržavanja, ona je pročistila ranija neprijateljska uporišta u Lupoglavu i Roču, a 30. aprila izjutra oslobodila Buzet. Demoralisane porazom kod Vranja i Boljuna, usputne posade neprijatelja, na pravcu nastupanja 3. brigade, neorganizirano su se povlačile ili su se posle krače borbe predale" (Kostič, 1978).
Danilo Načinovič, pukovnik, sudionik partizanskog rata navodi isti dan oslobodenja Buzeta, ovaj je dan naveden i u Leksikonu NOR-a i revolucije (str. 152.) Kod utvrdivanja dana oslobodenja uzima se i 28. travnja jer su se njemački vojnici poslije djelomičnog miniranja postrojenja Istarskog vodovoda povukli. Razgovarajuči s
tadašnjim stanovnicima Buzeta, Koradom Rigo i Pinom Fabijančič saznao sam da su se poslije spomenutog miniranja vodovoda njemački vojnici povukli, medutim toga dana i sutradan 29. travnja u Buzetu nije bilo niti jedne vojske, niti jedne vlasti. Partizani su u Buzet ušli dva dana kasnije, 30. travnja 1945.
Žrtve fašističkog terora
Osim odvedenih i nestalih u koncentracionim logori-ma širom Europe fašisti i nacisti počinili su na području Buzeštine i Krasa mnogo nedjela, spomenut čemo neka od njih. Ljeti 1943. g. fašisti su došli u Lanišče i prevarom su doznali da se nekoliko dana u šumi Podlom nalazi sakriveno osam mladiča. Pronašli su ih i iskalili su na njima svoj bijes. Osam mladih života Lanišča palo je kao Podlomske žrtve. Bježeči pred neprijateljem 27. travnja 1944. g. osam ljudi iz Račje Vasi medu kojima i troje djece sklonilo se u šumi nedaleko Orljaka, jednog od vrhova Cičarije. Neprijateljski vojnici su ih pronašli i na tom mjestu poubijali.
U kuči Antuna Rabaka na mjestu zvanom Ročine u Brgudcu 7. travnja neprijatelj je našao grupu sklonjenih žena i djece. Vojnici su pozvali ženu i djecu da izadu, a kada su se s djecom u naručju pojavile pred kučom obasute su mitraljeskim rafalom i bombama. Brgudac je samo tada dao 15 žrtava medu kojima devetero djece.
Najteži dan u svojoj novijoj povijesti Vodičani su doživjel i 10. kolovoza 1944. g. S još pet kraških sela njihovo je selo zapaljeno. I dok je selo gorjelo, neprijateljski su vojnici pohvatali sve stanovnike koje su tu zatekli i odveli ih do Podgrada. Tamo su neke izdvojili i otpremili u konclogore u Njemačkoj. Zenama s djecom i starcima zaprijetili su smrču u slučaju da se vrate kučama. Ovu očajnu situaciju riješavali su ljudi slo-venskog primorja u Brkinima. Vodičani su zajedno sa stanovnicima Dana našli utočište u slovenskim selima Golac, Obrov, Gradistu, a neki su stigli do Jelovica i Bresta gdje su dočekali kraj rata.
U antifašističkom oružanom ratu s područja Buzeštine i Buzetskog krasa sudjelovalo je 2700 gradana. Seststotina i šest ljudi izgubilo je život. Njihova su imena uklesana na kamenim pločama spomen parka koji je 1988. godine podignut u podnožju Buzeta (Zeljko Marinac: "Centralni spomenik revolucije i Spomen-park NOR-a Buzet").
51
ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 11 ■ 2001 ■ 1 (24)
Božo JAKOVLJEVIC:ANTIFASISTICKI ORUZANI RAT NA BUZESTINI (1941-1945), 39-52
LA RESISTENZA ANTIFASCISTA NEL PINGUENTINO (1941-1945)
Božo JAKOVLJEVIC
HR-52420 Buzet, A. Cerovca 1
RIASSUNTO
L'organizzazione della lotta armata contro il fascismo (1941-1945) comincid nel pinguentino prima della caduta del regime fascista, nel luglio 1943. La maggior parte della popolazione della zona accolse la capitolazione dell'Italia come la liberazione dal fascismo, ma anche come una liberazione nazionale. Ben prima dell'offensiva tedesca, il 24 luglio 1943, a San Martino pinguentino, fu costituita la II brigata istriana. In ottobre perd, le inesperte formazioni istriane si ritirarono di fronte allo strapotere della forza militare germanica. Per far fronte alla situazione seguita all'offensiva, si organizzano incontri, si fondano basi militari nelle retrovie e si costituiscono nuove unità militari. Il 1 giugno 1944 fu ricostituita la II brigata istriana. Il nuovo potere organizzo la vita della popolazione e riapr) le scuole croate. 2.700 uomini del pinguentino e della Cicceria parteciparono alla lotta armata. I caduti furono 606.
Parole chiave: Pinguente, fascismo, antifascismo, Consigli popolari di liberazione, liberazione nazionale, seconda
guerra mondiale
LITERATURA
Jakovljevic, B. (1978): Druga istarska brigada. Rijeka, Centar za historiju radničkog pokreta i NOR-a Istre, Hrvatskog primorja i Gorskog kotara. Cerovac, A. (1971): Rujanski dani 1943. Pazinski me-morijal, knjiga 2. Pazin.
Ferenz, T. (1967): Kapitulacija Italije in narodno-oslobodilna borba v Sloveniji jeseni 1943. Maribor. Vlahov, D. (1976): Okružni narodnooslobodilački odbor za Buzet. Buzetski Zbornik, knjiga 1. Pula.
Sepic, V. (1981): Tri istarske partizanske čete Ope-rativnog štaba za Istru na području današnje opčine Buzet, osnovane u studenom 1943. Buzetski Zbornik, knjiga 5. Buzet.
Sepic, V. (1987): III istarski partizanski bataljon. Buzetski Zbornik, knjiga 11. Buzet.
Jakovljevic, B. (1979): Prvi partizanski učiteljski tečaj u Istri. Rijeka, Centar za historiju radničkog pokreta i NOR-a Istre, Hrvatskog primorja i Gorskog kotara. Kostic, M. (1978): Oslobodenje Istre, Slovenskog primorja i Trsta 1945. g. Beograd.
52