ANNALES 2/'92 OCENE IN POROČILA z danes toliko opevano "Evropo" za Slovence vendar niso pretirano spodbudne. Tem za Primorce neugodnim procesom lahko sledimo tudi skozi uvodno študijo, kjer so razvidni statistični podatki o upadanju števila zapos­ lenih slovanskih učiteljev, in o upadanju števila slovan­ skih šol - vse do njihove popolne ukinitve. Najaktivnejši sodelavci lista so bili seveda njegovi uredniki, Slovenca Janko Samec in Jože Pahor ter Hrvat Vinko Šepič. Znani pa so tudi drugi sodelavci, večinoma aktivni na književnem ali političnem področju. Med njimi so bili Srečko in Stanko Kosovel, Srečko Kumar, Karol Pahor, Josip Ribičič, Albert in Karel Širok ter Vladi­ mir Martelanc. Na slednjega, komaj 17-letnega komuni­ stičnega študenta je potrebno še posebej opozorili. Mar­ telanc nam je že znan po svojih v primorskem okolju izvirnih pogledih na nacionalno vprašanje, tu pa ga odkrijemo kot pozornega in tenkočutnega poznavalca umetnosti in samostojnega interpreta historičnega mate­ rializma. Prikazano obdobje je v zgodovinopisju že obdelano v delih dr.Milice Kacin - VVohinz, kjer je splošno družbe­ no dogajanje osvetljeno posebej s politične plati in ne s šolske. Bibliografska kazala, ki jih je Slovenski šolski muzej v Ljubljani že izdal in ki jih še nedvomno bo, so koristen pripomoček za študij slovenskega šolstva in njegove zgodovine. Lilijana Trampuž DOPRINOS PROF. DR. MIRJANE STRČIČ KNJIŽEVNOJ POVIJESTI HRVATSKE ISTRE Kada hrvatska književna povijest želi ukazati na stari- nu i utemeljenost pisane riječi u Hrvata, obvezno če krenuti od Istre i Kvarnerskih otoka. Tu starinu te posta­ janje vlastitog pisma i književnog jezika potvrdit če nizom sačuvenih kamenih glagoljskih spomenika ili sta­ rih listina, od Grdoselskog ili Valunskog natpisa do Baš- čanske ploče ili Istarskog razvoda. Jednom utemeljeno i shvačeno kao svoje, hrvatsko pisano glagoljsko naslijede nastavljalo je intenzivno živjeti na ovim stranama, pa mu je i hrvatska književna historija potpuno opravdano za­ rana počela odavati dužnu pažnju. Stoga se može reči da se za glagoljsku medievalnu baštinu ovoga sjeverno- jadranskog područja opčenito dovoljno zna, da su istra- živanja obuhvatila i kasnije periode - doba reformacije u Istri, da je s dovoljno znanstvenoga i kulturnog pošto- vanja ukazano i na ličnost jednog Matije Vlačiča [lirika itd. Starija su, dakle, razdoblja relativno dobro znana književnim i kulturnim povjesnicima. No, primaknemo li se novijoj epohi, utemeljivanju i izgradnji književnosti na novim, modernijim osnovama tijekom 19. stolječa, gotovo donedavno hrvatski su lite­ rarni historičari pokazivali iznenadujuče malo interesa za književna kretanja u Istri i kvarnersko-otočnom područ- ju. Stjecajem povijesnih prilika cjelokupna je pažnja usmjerena prema formiranju književnog kruga u hrva- tskoj metropoli - u Zagrebu, te u Banskoj Hrvatskoj koja je od ilirskog pokreta dalje preuzela poziciju hrvatske nacionalne središnjice, a nalazila se u madarskoj interes- noj sferi Habsburške Monarhije; postupno je zapostav­ ljeno sve više ono što nije ulazilo u tu glavnu, matičnu struju hrvatskoga kulturnog i književnog svijeta, pa tako i Istra sa svojim vrlo specifičnim razvojnim putovima, tada u okviru austrijskog dijela Monarhije. Zanimanje znanstvenika za centralno žarišče, za relevantnu epohu i vodeče književno kretanje razumljivo je, što se, primje- rice, sagledava i u istraženosti književnosti u dubrovač- ko-dalmatinskoj regiji u periodu renesanse i baroka, dakle u doba, kada su se upravo ondje koncentrirala najvažnija zbivanja na polju hrvatske pisane riječi. Ipak, u naše dane, na razvojnom stupnju znanosti o književnosti do kojega smo došli, dni se daje nedopus- tivo ne sagledati korpus hrvatskoga književnog naslijeda u svoj njegovoj cjelovitosti, pa iz sume opčeg znanja o njemu izostavljati i zanemarivati pojedine segmente. A to se, upravo, bilo dogodilo s jednim dijelom hrvatske književnosti, sa stvaralaštvom istarskih Hrvata, koje je nastajalo tijekom 19. i na početku 20. stolječa. U pregle- dima hrvatske književne povijesti moglo se, npr., nači samo spomenuto ime pjesnika Mata Bastiana iz Kastav- ščine, za Brsečanina Kumičiča više se znalo zbog njegova djelovanja u hrvatskoj književnoj i političkoj središnjici, kao što je to donekle bilo i s Viktorom Carem Eminom iz liburnijskog kraja; poznatiji je donekle bio i Rikard Katalinič Jeretov iz Voloskoga, ali najčešče ocjenjivan kao epigonska, arhaična pjesnička pojava u usporedbi sa svojim suvremenicima u matici - domovini, u Banskoj Hrvatskoj. U mnogočem je na takvu sudbinu utjecao i upravni položaj Istre. U 19. i na početku 20. st. hrvatska i slovenska Istra s Kvarnerskim otocima činila je posebnu austrijsku pokrajinu sa Saborom u Poreču, a udružena s Goričkom podvrgnuta je bila Namjesništvu u Trstu. Potom, izmedu dva svjetska rata, Istra je postala dio Kraljevine Italije. To, doduše, ne opravdava hrvatske istraživače iz matice, ali činjenica jeste, da ne samo široka književna javnost, nego ni najuži krug stručnjaka nisu mogli dobiti uvid u kulturni i književni život istarskih Hrvata u prošlome i dijelu našeg stolječa; cijeli jedan vijek u životu jednog dijela hrvatskog naroda na književ- nopovijesnom području ostajao je tako bijelim poljem, neistražen i neuključen u opču svijest o kulturnoj i književnoj prošlosti hrvatskog naroda u cjelini. 2. Medutim, tijekom više od dvadesetak godina unazad, jedan se znanstveni djelatnik, uporno trudi da ¡spravi ranije propuste, da popuni to bijelo polje u našem poznavanju sveukupne hrvatske književne prošlosti: lite- rarnom produkdjom istarskih Hrvata u 19. i 20. st. 372 ANNALES 2/'92 OCENE IN POROČILA sustavno se bavi prof. dr. Mirjana Strčič, posvečujuči toj problematici največi dio svoga znanstvenoistraživačkog potencijala. U svojim knjigama, u nizu znanstvenih čla- naka i stručnih priloga M. Strčič pokazuje stalnu težnju da popuni postoječa književnopovijesna saznanja o knji- ževnoj prošlosti Istre, da se rezultati tih istraživanja inkor- poriraju u ukupnost poznavanja hrvatske književne pro­ šlosti. Krenuvši od gotovo nulte točke, kada je riječ o Istri u 19. i na početku 20. stolječa, ona je uložila ogroman trud u bazična, filološka istraživanja, otkrila čak i zna- nstvenoj javnosti brojne zaboravljene istarske književni­ ke, ukazala na formiranje cijeloga istarskog književnog kruga u vrijeme hrvatskoga narodnog preporoda u Istri, u sintezi sagledala zakonitosti i stadije u njegovu razvoju, do konačnog uključivanja istarskih autora u nacionalnu književnu maticu u 20. stolječu. Zahvaljujuči njezinim nastojanjima, postupno se u Hrvatskoj mijenja opči odnos prema književnim i kultur­ nim zbivanjima u Istri u 19. stolječu, u isti mah u nizu radova prof. Mirjane Strčič jasnije se sagledavaju i vrijed- nosti što ih je Istra dala matičnoj književnosti 20. stolječa, sve do naših dana, te je vrijedno truda izbliže upoznati tog istraživača i njegova ostvarenja; utoliko više, što je ona upravo za svoje djelo, posvečeno Istri, god. 1991. dobila Nagradu grada Rijeke. 3. Interese Mirjane Strčič prema književnim kretanjima na kvarnersko-istarskom području usmjerio je njezin dolazak u Rijeku 1961. godine. Inače, osnovno školu završilaje u Iloku, agimnaziju u Bačkoj Palanci, susjed- nom gradu na drugoj obali Dunave, dok je študij knji­ ževnosti i hrvatskog jezika diplomirala 1962. god. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na kojem je položila i stručni profesorski ¡spit. Cijeli radni vijek, od 1962. do danas, provela je u Rijeci - najprije kao profesor hrva­ tskog jezika u osnovnoj školi (1962-1965), potom kao profesor i bibliotekar u gimnaziji (1965-1980). God. 1979. dolazi u zvanju višeg predavača, kao vanjski su- radnik, na riječki Pedagoški fakultet, a več slijedeče godine prešla je u stalni radni odnos, u zvanju docenta, na študiju hrvatskog jezika i književnosti; od 1985. re­ dovni je profesor i znanstveni savjetnik. Uz svoje nastavničko djelovanje te sve intenzivniji znanstvenoistraživački rad prof. Mirjana Strčič aktivno je sudjelovala i na širem području kulturnog života - pred- sjednik je SiZ-a za kulturu Opčine Rijeka, radi u više komisije tog SIZ-a, voditelj je projekta "Bibliotečno-in- formacijski sustavZajednice opčine Rijeka" Naučne bib­ lioteke i Pedagoškog fakulteta u Rijeci, predsjednik Sav- jeta autora i član Savjeta Izdavačkog centra Rijeke, član Komisije za dodjelu književne Nagrade "Drago Gervais", Radne grupe za razvoj bibliotečno-informacijskog siste­ ma Zajednice opčine Rijeka, Savjeta časopisa "Flumi- nensia" itd., a istovremeno je djelovala i izvan Rijeke - kao član Programskog savjeta humanističkih znanosti SIZ-a znanosti SR Flrvatske; a sada je član Viječa ured­ nika serije "Istra kroz stolječa" Čakavskog sabora, Pred- sjedništva Povijesnog društva o. Krka itd. Dobitnik je Nagrade grada Rijeke. 4. Tijekom svoga nastavničkog rada u srednoj školi M. Strčič se postupno sve više počela posvečivati i znanstve- noistraživačkoj djelatnosti, te od 1968. god. sve češče objelodanjuje rezultate svojih književnopovijesnih saz­ nanja ili pračenja suvremenih književnih pojava. Bora- vak u Rijeci zapravo je kanalizirao njezine književnopo- vijesne i esejističko-kritičke interese: največi dio radova dr. M. Strčič ostao je vezan uz šire riječko okružje - Hrvatsko primorje (danas Kvarnersko primorje), Kvarne­ rske otoke te ponajprije Istru. Postupno su se počeli nizati njezini radovi stručnog karaktera, objavljivani u raznim novinskim i kalendarskimglasilima, povrhzavidnogbroja prilogaznanstvenogutemeljenja, tiskanih u znanstvenim i stručnim zbornicima i časopisima (Dometi, Istarski mo­ zaik, Istra, Histria historica, Forum, Oko, Nastava povi- jesti, Gesta, Kaj, Historijski zbornik, Jadranski zbornik, Krčkizbornik, Liburnijsketeme, Barčevzbornik,zbornici "Baščanska ploča", "J u raj Dobrila", "Susreti na dragom kamenu", "Komparativno proučavanje jugoslovenskih književnosti", Flrvatski biografski leksikon, Priloži za po- vijest i kulturu Istre itd.). Suradnik je i Primorskoga slo- venskog biografskog leksikona u Gorici (Gorizia). O rezultatima svojih istraživanja i proučavanja auto- rica je ¡zlagala i na brojnim znanstvenim skupovima, npr. na Kongresu slavista Jugoslavije, na simpozijima u povo­ du godišnjice biskupa J. Dobrile, I. Mažuraniča, A. Senoe, A. Barca, M. Mirkoviča, Z. Črnje itd., na nizu savjetovanja i skupova Čakavskog sabora, Povijesnog društva Istre, Saveza povijesnih društava Hrvatske, Dru­ štva hrvatskih književnika, Saveza društava arhivskih rad- nika Hrvatske, Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (ranije JAZU), Arhiva Hrvatske, Filozofskog fakulteta u Zagrebu, povijesnih društava Istre, Rijeke i o. Krka, itd. Medu piscima Kvarnerskog primorja najviše je pažnje M. Strčič posvečivala Primorcima Antunu Barcu, Silviju Strahimiru Kranjčeviču, Franu i Ivanu Mažuraniču, potom Krčanima Vjekoslavu Štefaniču i Ivanu Žicu-Kla- čiču, od suvremenih stvaralaca čakavskim pjesnicima, koji djeluju u Rijeci - Nikoli Kraljiču i Ljubo miru Stefano­ viču, uz više ostalih. Od suvremenih istarskih književnika više je radova objavila o Zvani Črnji, potom Milanu Rakovcu, Miroslavu Sinčiču, Zoranu Kompanjetu, iz raz- doblja medu raca osobito o Dragu Gervaisu, uz Matu Balotu (Mijo Mirkovič), ali je najviše znanstvenoistraži­ vačkog truda uložila u otkrivanje kulturnih i književnih djelatnika iz razdoblja hrvatskoga narodnog preporoda u Istri i na Kvarnerskim otocima. Pojedinačno objavila je radove o Matu Bastianu, Jurju Dobrili, Matku Laginji, Ivanu Crnčiču, Eugenu Kumičiču, Viktoru Caru Eminu, 373 ANNALES 2/'92 OCENE IN POROČILA Josipu Grzetiču Krasaninu, te osobito o Rikardu Katalini- ču Jeretovu. 5. Sinteza istraživanja o Istri svakako je doktorska radnja M. Strčič pod naslovom "Hrvatska preporodna književ­ nost u Istri", ohranjena 1980. god. na Filozofskom fakul- tetu u Zagrebu (mentor: prof. dr. Miroslav Šicel, član-su- radnik HAZU); ali, tu je i znatan broj radova, objavljenih i prije i nakon obrane radnje. Ta doktorska radnja, doduše, još nije objavljena u cjelini, ali su temeljne spoznaje istraživanja na tom području unesene u dvije knjige M. Strčič pod naslovom "Istarska beseda i pobu- na" (Pula, 1984. i 1985), te u opsežnu uvodnu študiju i sam sadržaj dviju knjiga pod naslovom "Istarska pjesma- rica. Antologija hrvatskog pjesništva Istre 19. i 20. stolje- ča" (Pula, 1989), u biblioteci "Istra kroz stolječa" Čakav- skog sabora i drugih izdavača. Prva knjiga "Istarske besede i pobune" sadrži večim dijelom priloge, vezane uz preporodnu epohu u Istri, bilo posvečene pojedinim ličnostima (biskup Dobrila, M. Laginja, Katalinič Jeretov), bilo sintetički sagledanim po­ jedinim segmentima te književne epohe (rodoljubni i politički motivi u istarskih preporodnih pisaca, udio Li- burnije u preporodnom krugu istarskih književnika, veze istarskoga preporodnog kruga s Banskom Hrvatskom preko Šenoma "Vienca", istarski pisci u djelu Antuna Barca). Razdoblje izmedu dvasvjetska rata predstavljeno je radom o Dragu Gervaisu, a suvremena epoha prilozi- ma o Zvanu Crnji te Milanu Rakovcu. Druga knjiga pod istim naslovom najbliže je po sadr- žaju doktorskoj radnji M. Strčič, obuhvačajuči u sintezi epohu hrvatskoga narodnog preporoda u kulturnom i književnom životu istarskih Hrvata, tj. 19. i početak 20. stolječa. Autorica je tu epohu podijelila u tri periode; najprije prati prva pretpreporodna i preporodna književ­ na kretanja do 1870. godine, potom u periodu, nazva- nom po trščanskom te potonjem puljskom listu "Naša sloga" (1870-1900), obuhvača formiranje istarskoga pre­ porodnog kruga pisaca i naznačava njihove književne karakteristike, tipične za preporodnu epohu - ali i speci­ fične, ovisno o opčim uvjetima života istarskih Hrvata; zasebno poglavje posvečeno je završnici preporoda (1900-1914), u kojoj istarski pisci izražavaju težnje k potpunoj integraciji sa središnjom strujom u Banskoj Hivatskoj, s vidljivim nastajanjem, da prevladaju dru- štveno-rodoljubni angažman, tipičan za preporodno doba. Fundamentalna je vrijednost ove knjige - utkana i u ostale radove M. Strčič s tog područja - u torne što je autorica prva izvršila opsežna i mukotrpna istraživanja (poarhivima, bibliotekama, privatnim rukopisnim ostav- štinama itd.), što je ukazala na bogatu ali zaboravljenu književnu produkciju u Istri u doba preporoda, što je uz svaki problem ili pisca navela, prvi putnajednom mjestu, sakupljenu relevantnu literaturu te nataj način postavila temelj za svaki buduči književnopovijesni pristup toj problematici. Insistirajuči na uvažanju razloga za atipični razvoj hrvatske književnosti u Istri u odnosu na matični tok u Banskoj Hrvatskoj, objašnjavajuči tu asinkroniju u pojavljivanju epoha ili stilskih formacija vrlo specifičnim uvjetima društvenog života istarskih Hrvata pod sna- žnom talijanaško-talijanskom hegemonijom, autorica vodi upornu borbu za to, da se i preporodni književni segment Istre uključi u sumu književnopovijesnog poz­ navanja hrvatske literarne baštine. Odbacujuči teorije o epigonstvu i zakašnjelosti istarskih pisaca u odnosu na ilirski pokret i hrvatski narodni preporod u Civilnoj Hrva­ tskoj, M. Strčič zapravo insistira najaussovu tumačenju književne evolucije, na horizontima očekivanja prepo- rodne epohe, koja se u Istri razvila kasnije nego u hrva­ tskoj nacionalnoj središnjici, na postajanju drukčijegvida recepcije u Istri u doba, kada je središnjica več kretala stazama realizma, na putu u modernu. Koliko je znače- nje tih rezultata rada dr. M. Strčič i koje su njegove odlike, najpreciznije je u svojoj ocjeni izrazio dr. Miros­ lav Bertoša, član - suradnik i znanstveni savjetnik Hrva­ tske akademije znanosti i umjetnosti: "Razprave i pregle­ dni radovi Mirjane Strčič odlikuju se jasnočom i 'klasič­ nim' znanstvenim i obličjem - od uvoda preko razmat- ranja problema do konciznih i iznenadujuče lucidnih zaključaka. Uzto autorica potkrepljuje ¡zlaganje veoma bogatim znanstvenom aparaturam, ponekad i posebnim bibliografskim pregledima. No, osim strogo znanstvene sastavnice njezini radovi odlikuju se još jednom, medu strogim znanstvenicima, iznimnom vrlinom: dijelovi tek­ sta napisani su esejističkom lakočom, s mnogim izričaji- ma, koji upučuju na emotivnu refleksivnost, čime nam Mirjana Strčič daje do znanja da Istru, njezinu prošlost i kulturu ne doživljava kao hladni 'objektivni' istraživač i profesor književnosti, več da tim pojavama pristupa kao intelektualni i osobni zaljubljenik u zemljopisni prostor, ljude i duhovne vrijednosti, koje su oni ostvarili. (...) Takva vrsta stvaralaštva predstavlja viši stupanj onom idealnom obliku istinski izvornog djela, u kojemu se ostvaruje sintetičko ravnotežje izmedu znanstvenog, li- terarnog, univerzalnog i pojedinačnog". Osim dva torna "Istarske besede i pobune", svakako zasebno valja izdvojiti i dvije knjige spomenute antolo­ gije "Istarske pjesmarice", značajne iz više razloga. lako na prvi pogled samo izbor iz pjesništva, s opsežnom uvodnom studijom, to je istovremeno i sintetički uvid u cjelinu književnih zbivanja u Istri tijekom 19. i 20. stolje­ ča. U tom smislu razprava M. Strčič nadopunjuje rezul­ tate istraživanja, iznesene u prve dvije knjige, ali ona svoj književnopovijesni i kritički obuhvat nastavlja i dalje - na vrijeme medurača te na razdoblje nakon 1945, do u naše dane. Na razmedi najstrožega antologijskog kriterija i panoramskog izbora istarskog ogranka hrvatskog pjesni­ štva "Istarska pjesmarica" pokazala je čvrst kontinuitet pjesničke riječi u Istri tijekom dva stolječa, neupučenima donijela pravo iznanadenja u pogledu bogatstva i dome­ 374 ANNALES 2/'92 OCENE IN POROČILA ta tog pjesništva, a istovremeno osvijetlila i unutrašnje zakone njegove evolucije. Autorica je posebnu pažnju posvetila razvoju čakavske lirike novijegdoba u Istri. Ali, treba istači i to, da se M. Strčič i izvan ove antologije češče navračala čakavskome književnom fenomenu. Ukazujemo na radove, posvečene u prvom redu Dragu Gervaisu i Zvanu Crnji, no isto tako i one o Nikoli Kraljiču, Milanu Rakovcu, Ljubomiru Stefanoviču, Mari­ nu Franičeviču, Miroslavu Sinčiču itd. No, vračajuči se "Istarskoj pjesmarici", mora se uočiti, daje i ta antologija rezultat obimnoga i ustrajnog istraživačkog rada, a ne samo izbor pjesama, ocijenjenih osobnim (antologičare- vim) afinitetima; veči broj istarskih pjesnika iz 19. st. i iz doba medurača književnoj javnosti i nije ranije bio poz­ nat, a osim nekoliko njih večina ih nije dočekala tiskanje zbirki svojih pjesama, pa je samo uporni tragalac za zaboravljenim vrijednostima mogao pronalaziti njihova ostvarenja, rasuta po onovremenim glasilima, danas često raritetnim i gotovo nedostupnim. Zbogsvega toga prof. dr. Miroslav Sicel, redovni profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu i član-suradnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, svoju je ocjenu "Istarske pjesmari- ce" (Kaj, 2-3, Zagreb 1991), nakon iscrpnije analize, naznačio riječima: "Ovo je, stoga, jednom riječju, mala književna povijest hrvatskog pjesništva Istre; primjeri, izbor pjesnika i pjesama, adekvatno komentirani u uvod- noj študiji, govore kako antologija hrvatskog pjesništva Istre 19. i 20. stoljča Mirjane Strčič nije samo 'objektivni' pregled hrvatskoga poetskog govorenja na tlu Istre tije- kom gotovo dva stolječa nego i izrazito autorsko djelo - autoričina vizija, ali ne impresionistička, nego znanstve­ no utemeljena, ovog segmenta hrvatske štokavske i ča­ kavske poezije istarskog kruga. U torne je i njezino največe značenje." Svoju prvu knjigu M. Strčič objavila je u prvom pe- riodu svog istraživanja književne prošlosti Istre; bila su to "Careva pisma iz Liburnije. Izbor iz korespondencije Viktora Cara Emina s Rikardom Kataliničem Jeretovim", Opatija-Rijeka, 1970. lako manje obimom, uz uvodni članakte bilješke i komentare uz pisma dvojice istaknu- tih istarskih književnika, ovo djelo pruža mogučnost izravnog pristupa razdoblju, kojim se autorica najviše bavi. Da se iz ovakve objavljene književne grade može sagledati sva složenost društven ih prilika - u ovom slučaju hrvatske Istre, osobito na početku 20. stolječa - stručnjaci znaju več unaprijed, no i za laike knjiga je vrijedna pažnje. Ovdje čemo spomenuti još jedan sličan izbor iz književne grade - "Dva istarska pjesnika - iz korespon­ dencije Drago Gervais - Rikard Kataliničjeretov," objav­ ljen u puljskoj "Istri" (2-3, 1977), zanimljiv uz ostalo i stoga, jer donosi nepoznate podatke o počecima Ger- vaisova dramskog rada. Govoreči o knjigama, kao književnoj gradi trajnog karaktera, valja reči i to da je M. Strčič priredila za objavljivanje djela nekoliko istarskih autora, medu njima i neobjavljena ili težko dostupna ostvarenja. U seriji "Istra kroz stolječa" Čakavskog sabora god. 1979. objavljena je u njezinoj pripremi knjiga književnih radova Draga Gervaisa "Moja zemlja. Izbor iz djela", god. 1980. knjiga Milana Rakovca "Priko Učke", te 1983. god. knjiga Matka Laginje "Književna djela i rasprave" (koautor dr. Petar Strčič). Sva su ta izdanja opremljena temeljitim uvodnim študijama, bibliografskim i ostalim prilozima, te uz "Istarsku pjesmaricu" u ¡stoj biblioteci kao vrijedan autoričin oboi pridonose fundamentalnom kulturnom značenju toga izdavačkog poduhvata. Uredništvu iste serije autorica je 1991. god. predala za tisak i pripremlje- ni izbor iz djela Rikarda Kataliniča Jeretova. Osim toga priredila je još dva izbora poezije D. Gervaisa - "Jedna sanja bela" (Opatija, 1987) te "Pod Učkun" (Rijeka, 1991), a u štampi je i kritički pripremljeno izdanje "Ma- žuraniča" Antuna Barca, u okviru projekta izdavanja "Djela" toga značaj nog hrvatskog književnog historičara. 6. U dosadašnjem prikazu uglavnom smo več iznijeli osnove rada na znanosti o književnosti dr. M. Strčič, osobito u objavljenim knjigama. Cjelokupni pregled re­ zultata tog djelovanja do 1990. god. pruža prilog Snje- žane Hozjan "Bibliografija prof. dr. Mirjane Strčič," ob­ javljen u "Pazinskom memorijalu" (knj. 21, 199, str. 275-291), te čemo stoga ovdje navesti samo najuži izbor znanstvenih študija i članaka, koji se odnose na Istru: "Antologijski Jeretov", Dometi, II, 2, Rijeka 1969; "Ro­ doljubna i politička komponenta u djelima hrvatskih preporodnih pisaca Istre", Pazinski memorijal 7, 1977, (Riassunto; p.o.); "Ča beseda je težačka. O poeziji Zvana Črnje", Dometi, X, 2, Rijeka 1977; "Društvene i političke prilike u Istri u 19. i na početku 20. st.", Nastava povijesti 3-4, Zagreb 1981; "Doba 'Naše sloge' u hrvatskoj pre- porodnoj književnosti u Istri", Histria historica, IV, 2, Pula 1981. (Summary; p.o.); "O poeziji Milana Rakovca", Forum, XXII, knj. 55, sv. 46, Zagreb 1983; "Književnici Istre u Barčevim radovima", Barčev zbornik, Zagreb 1984; "Krležijansko-bezjačka pobuna Zvana Črnje", Istra, XXII, 1, Pula 1984; "Dobrilina uloga u izdavanju prvih hrvatskih glasila Istre i Kvarnerskih otoka", u: Juraj Dobrila 1812-1882, Pazin 1985; "Socijalna osnova pre- porodne književnosti u Istri i na Kvarnerskim otocima", Istra, XXIII, 3-4, Pula 1985; "Prilogza biografiju dr. Ivana Crnčiča", Dometi, XIX, 2-3, Rijeka 1986, (Summary; koautor dr. P. Strčič); "Viktor Car Emin i Rikard Katalinič Jeretov u preporodnom pokretu istarskih Hrvata", Libur- nijske teme 6, Opatija 1987; "Mijo Mirkovič prema hrvatskom narodnom preporodu u Istri", u: Zbornik radovaZnanstvenogskupa "Susreti nadragom kamenu", u: XVII medunarodni naučni sastanak slavista u Vukove dane, Beograd 1988, p.o.; "Zoran Kompanjet(lli: Tkose to nama smije?)", Dometi, XXI, 7, Rijeka 1988, (Sum­ mary); "Poezija Zvana Črnje", Istra, XXVII, 1-2, Pula 1989; "Dragovan Sepič i hrvatski narodni preporod u 375 ANNALES 2/'92 OCENE IN POROČILA Istri", Arhivski vjesnik, XXXII, 33, Zagreb 1990. (Sum- mary); "Književno djelo Mata Bastiana", Fluminensia 2/1988-1-2/1990. (Zusammenfassung), itd. 7. Za slovensku kulturnu javnost vrijedno je istači, da se u svojim radovima prof. dr. Mirjana Strčič dotiče i slo- venskog dijela Istre, kao i drugih susjednih slovenskih krajeva. Riječ je, dakako, o radovim što se odnose na 19. i početak 20. stolječa, kada su sudbine hrvatskoga i slovenskog stanovništva Istre u mnogočem bile poveza­ ne, i to ne samo jedinstvenom borbom protiv vladajuče- ga političkog protivnika nego i neposrednim kulturnim i književnim vezama. Preporodni istarski djelatnici nisu pred sobom ¡mali samo primjer ilirskog pokreta i hrva­ tskoga narodnog preporoda u Banskoj Hrvatskoj nego i živa nacionalna i kulturna kretanja medu Slovencima. Govoreči o radu biskupa Dobrile i Mata Bastiana na pokretanju prvih hrvatskih istarskih glasila, M. Strčič ¡mala je u vidu i njihov oslon na slična slovenska iskustva (npr. Bleivveisove "Novice"), ukazivala je na suradnju istarskih Hrvata sa slovenskom "Edinosti", na značenje goričke bogoslovije za formiranje cijelog niza hrvatskih istarskih svečenika, isto tako i Trsta kao značajnoga političkog i kulturnogsredišta istarskih Hrvata i Slovena- ca, na sudjelovanje nekolicine Slovenaca u životu hrva- tske Istre u preporodnoj epohi - Frana Ravnika, Jakoba Volčiča, krčkog biskupa dr. Antona Mahniča itd. 8. Gledajuči uže, s aspekta istarsko-kvarnerske regije, prof. dr. Mirjana Strčič, redovni profesor i znanstveni savjetnik Pedagoškog fakulteta u Rijeci, danas je vodeči književni povjesničar na tom prostoru, a u okviru hrva- tske znanosti o književnosti opčenito, po značenju rada kojim se bavi, takoder treba imati u vidu njezine dopri­ nose. Od nje se, u zreloj fazi rada, mogu očekivati i dalji, novi rezultati proučavanja i vrednovanja književnogstva- ralaštva u Istri; ato, u ovom momentu, potvrduje i veliki znanstveni projekt "Hrvatska književnost Istre u 19. i na početku 20. st.", na kojem radi od 1991. godine. Riječ je o projektima Ministarstva znanosti, tehnologije i infor­ matike Republike Hrvatske, a znanstvena ekipa, kojom rukovodi prof. dr. Mirjana Strčič, nastavlja sustavno istra- živati i proučavati područje, koje - zbog svoje ranije nedovoljne istraženosti - pruža i danas široko polje rada za književne povjesnike. Marijan Grakalič Convegno: L'INSEGNAMENTO DELLA LINGUA ITALIANA IN UNA PROSPETTIVA INTERCULTURALE. Capodistria, 20 maggio 1992 Si e tenuto il giorno 20 maggio 1992 a Capodistria (presso il Teatro Comunale) un convegno organizzato dall'Università di Lubiana (Facoltà di Pedagogía) e Insti­ tuto di ricerca di Milano IARD dedicato all'"lnsegnamen- to della lingua italiana in una prospettiva interculturale", con il patrocinio del Ministero degli Affari Esteri italiano. Hanno aperto ¡I simposio personalitá quali ¡I Preside della Facoltà dell'Educazione di Lubiana Vinko Skalar, ¡I Console Generale d'ltalia a Capodistria, dott. Luigi Sola- ri, il rappresentante del Ministero dell'Educazione e dello Sport della Slovenia Silvo Fatur, il Vicepresidente della repubblica di Slovenia Ciril Zlobec, il ministro Lucio Pallotta, in rappresentanza del Ministero degli Affari Esteri italiano, ¡I direttore del Centro italiano di Zagabria, prof. Gritzko Mascioni, ¡I sindaco di Capodistria Aurelio Juri e Franco Brambilla, presidente dello IARD. Si tratta di un progetto che lo IARD, ¡stituto milanese, ha iniziato nel 1987, calato nel programma specifico di L2. Appre- ndere l'italiano giocando: è questa la formula che lo IARD, ha sperimentato con successo nei tre comuni costieri di Capodistria, Isola, Pirano, coinvolgendo circa tremila raggazzi che frequentano le scuole slovene. Se- condo la prof. ssa Lucija Cok, dell'Unitá capodistriana della Facoltà di Pedagogía lubianese e anima del proget­ to, i risultati sonostati soddisfacenti, sia pergli alunni che per gli insegnanti, che si sono distinti per un alto livello professionale. Questa sperimentazione sará allargata all'Istria croata ed alia zona confinaría del Goriziano, come anticípate e desiderato dal Console Generale d'ltalia a Capodistria, dott. Luigi Solari, che nel discorso di apertura del convegno, con la sensibilité e profonda conoscenza delle problematiche di frontiera che ha sempre dimostrato, ha ricordato la metáfora di Gino Brazzoduro, pubblicista di Fiume, recentemente sco- mparso: le culture sono isole di un arcipelago e gli individui bilingui sono i traghetti che vanno verso queste isole. Il Console generale ha auspicato che in futuro ci siano sempre più traghetti e che le isole siano sempre meno isolate tra di loro. Gli ¡llustri relatori, sopraccitati, hanno tutti posto l'accento sul fatto che il plurilinguismo è un fattore ¡nevitabile: è l'idea centrale dell'Europa del XXI secolo. Particolarmente significativo l'intervento di Ciril Zlobec che ha ¡Ilústrate la sua personale esperienza ed ha raccontato come a lui, ragazzo nativo del Carso, sia stata imposta la cultura italiana e negata la sua, quella slovena. Questa imposizione creo in un primo tempo ¡I rifiuto per la cultura italiana, ma col passare degli anni ha affermato Zlobec di essere riuscito a mediare questa posizione, vivendo tra due culture, la sua e quella adot- tata. "Il paragone tra due culture offre l'analogia al contatto con altre culture. Vivere tra due culture significa percio vivere in uno spazio aperto, essere e rimanere disposti ad accettare le idee e le opere altrui, dei singoli e delle intere realtá. Chi sceglie di chiudersi in una sola di esse vive, che ne sia consapevole o meno, una vita riduttiva. Presso le nazioni minori succédé di regola (concetto messo in evidenza anche da Silvo Fatur) che 376