43026 P R 0 F. D R. F R. D R T I N A : 0 KULTURNOM DOTICAJU 1 POTREBAMA ČEŠKOSLOVAČKOGA NARODA I JUGOSLAVIJE. PRAG 1920. Izdanije Jugoslavenske komisije. 2 Ovaj rad je predavanje, koje je g. profesor Dr. Drtina održao jugoslovenskim studentima u Pragu kao. prvo iz ciklusa predavanja pri-redjivanih sa strane Jugoslavenske komisije. Predavanje je bilo odštampano u mjesečniku „Jugoslavija" u Pragu god I-1919 br. 3 i 4. MLADI PRIJATELJI! Dozvolite, da Vas na početku predavanja „Jugoslavenske sekcije Ceškoslovačkoga ureda za strance u ime svoje, kao i u ime g. ministra škola i narodne prosvjete, srdačno pozdravim i, da Vam kažem nekoliko riječi o kulturnoji visokoškolskim težnjama Jugoslavije ; dopustite, studenti i stu-dentkinje jugoslavenske, da Vas radosno pozdravim. Budući da ste u tolikom broju došli na češke visoke škole, a to za nas mnogo znači, to sam nakanio pokazati nekoja nastojanja, koja će dovesti k poboljšanju Vaših studija i Vaših doticaja sa češkim društvom i, koja će Vam omogućiti čitavi niz olakšanja i potpora u Vašem akademičkom životu, sa strane češkoslovačke republike. Veselje je naše nad Vašim dolaskom veliko. Osjećamo, kakovim ste nas povjerenjem po-„ častili i hoćemo da se odužimo ljubavlju za lju- bav, vjernošću za vjernost i, da Vaš život među nama bude ugodan, ne biste li se u čitavom svom životu sjećali svoga studija u Pragu i mogli u svojoj domovini izvijestiti, da češkoslovački na rod iskreno ljubi braću i sestre jugoslavenske Mi i Vi, pobratimski narodi, počinjemo živjeti novim životom u svojim oslobođenim domovinama. Mirovna će se konferencija pariška doskora svršiti. Pripravlja se novi međunarodni i među- državni red u svijetu, koji će biti izgrađen na 3 velikim idealima narodnim i sveljudskiin. Obi- stini li se Savez naroda, odstraniti će se sigurno napokon rat i osigurati trajni mir među naro- dima. Radi se o ustrojenju novoga ljudskoga društva, gdje će biti izbrisane razlike razreda i kasta u duhu pravde i ljubavi, gdje će prestati diferencijacije krvne i konfesijonalne, gdje će svaki čovjek biti ili. nagrađen, ili kažnjen prema zaslugama i prema svom radu. Osobito nas, po-bratimske narode, već zbližene po rodu i krvi, spojiti' će novo doba u moćnu preporođenu cjelinu. Pa, ako se uistinu i ne ostvari odmah koridor geografički među našim državama, danas već postoji koridor duševni, koji nas združuje u bratsku cjelinu. Novi red u svijetu, kojega svi sa radosnom nadom očekujemo, obistiniti će se u ljudskom društvu i biti će sazdan na prirodnom pravu svih ljudi, koji udišu čisti uzduh i slobodno žive, na pravu svakoga pojedinca, koji će uživati posljedice svoga poštenoga rada i neće pasti pod bremenom materijalne i duševne tjeskobe. Taj će red uspijevati i jačati po pravu djeteta i utemeljen na svim aksiomnim glavnim uvjetima ljudske sreće. S oduševljenjem se svi mi zahvalno danas sjećamo velikoga djela, koje je učinio za jugo- slavensku stvar ljubljeni naš predsjednik Masa-ryk, već pred svjetskim ratom, Pokazao je već tada čitavom svijetu, kako su proces veleizdajnika u Zagrebu, Friedjungov bečki i beogradski 4 Vasićev sačinjavali zajedničku i organičku cje- linu peštanskoga i bečkoga protuslavenskoga intriganstva, tako da su odlučujući krugovi bečki i čitava politička evropska javnost imali biti prevareni i u svojoj obmami silom održani. Ma-sarykova je vječna zasluga, da je to intrigan-stvo dokazao i doveo do toga, da u politici zavlada stvarnost i pravednost. Slovenci, Srbi i Hrvati priznavaju to veliko djelo s iskrenom zahvalnošću, pa kada je bila 22. listopada 1918 proglašena samostalnost Jugoslavije, proslavili su svi jednodušno Masarvka klicanjem. Nekadanja je austrijska vlada griješno su- stavno i namjerice zapostavljala kulturne i škol- ske potrebe Jugoslavije. Plemeniti su domoljubi uzalud tražili, da nastane poboljšanje. U Primorju je 12.000 hrvatske djece bilo bez pučke škole. Još danas ima u Crnoj Gori 90—95% analfabeta, u Bosni i Hercegovini 88%> u Dalmaciji 62-6°/0, u Istri 53-7°/0, a u Hrvatskoj i Slavoniji 46'2%. Biti će velikom zadaćom slobodne Jugoslavije ukloniti ove žalosne razmjere. Međutim poboljšanja već nastaju. Čini nam se, da je već do danas broj škola povećan za 1200 novih. Austrija, a osobito Ugarska zabacivali su plemena jugoslavenska sustavno i griješno. To je u nebo vapijući fakat. Ljubljana ima za visoku školu historičkoga prava. Tri je puta već ondje postojalo sveučilište, ali je svaki put bilo opet dokinuto. U Ljubljani je zapravo bio 5 već god. 1546 jezuitski kolegij sa višim studi- jima (studia superiora), t. j. sa fakultetima teo- loškim i pravničkim. Pravnički je fakultet bio ukinut godi 1784, a teološki preseljen u Innsbruck, pa je tako filozofija potpuno nestala. Drugi put je car Josiv II. god. 1788 otvorio u Ljubljani filozofijski fakultet, koji je za doba francuske vlade (1810—1813) bio raširen na potpunu univerzu sa nastavnim jezicima fran- cuskim, talijanskim i slovenskim. Iza pada Na-poleona ostao je u Ljubljani samo filozofski licej i kirurška škola. 0 sveučilištu u Ljubljani radilo se i na slav- nom saboru kromjefiškom. Na upit poslanika Ulepića izjavio je grof Stadion u ime vlade, da je ona voljna provesti ravnopravnost sviju na- roda na polju školstva i, da je osvjedočena o potrebi i uspješnosti toga, da osnuje visoku školu za jugoslavenske zemlje u Ljubljani. Tada su u Ljubljani zaista i bile utemeljene dvije stolice pravničke, a ujedno su započeta i neka predavanja medicinska. Ali već slijedeće godine za reakcije, koja je nastala, bile su obje stolice prenesene na sveučilište u štajerski Graz, gdje se predavalo "slovenski do god. 1856. Idemo li dalje, otkriti ćemo, da je još pred 50 godina u proračunskom odboru pokrajinskoga sabora bilo predloženo po većini toga sabora,- da se utemelji slovenski fakultet na sveučilištu u Ljubljani, fada se sasvim izuzetno 6 pokazala osobita izjava pravednosti sa strane njemačke. Barun Abfaltern je izjavio, a bilo je to god. 1872, da i. on priznaje potrebu ute- meljenja slovenačkoga pravničkog fakulteta u Ljubljani, jer je već prije kao državni odvjetnik iz prakse i prilika spoznao, da je sasvim nemoguće, da se potrebni slovenski pravnici izobražavaju bez slovenskoga pravničkoga fa- kulteta. Odnošaji su se svakako pogoršali za poznate ustavotvorne vlade. Već je god. 1869 ministar Hassner grubo zabacio utemeljenje slovenačke pravničke akademije. Za Potockoga bila su barem dozvoljena paralelna predavanja na sveučilištu u štajerskom Grazu. Ali financijalni odbor ih je tada opet ukinuo. Što više i povoljni votum pokrajinskoga sabora od god. 1872 svršio je po austrijskom načinu potpuno bez- uspješno. Istom god 1898 sašli su Slovenci sa oblačnih visina razmatranja i rezolucija na realno tlo i proglasili su, da nesmiju čekati sveučilište od vlade, nego da treba da zatraže pomoć sviju. Nastale su agitacije i manifestacije, u kojima su sudjelovali najodličniji poslanici, da se pomogne slovenačkim pravima na sveučilištima. Odazvale su se • ubrzo korporacije gradskih i kotarskih zastupstva i razaslane su bile sa- birnice, upravo kao što je bilo kod čeških nastojanja za drugu univerzu u Brnu. Slovenski su akademičari revno skrbili za to, da peticije i prošnje nebi više sašle sa dnevnoga reda. Napokon je 10. siječnja 1909 bio slet slove-načkoga studetstva, pa je ono manifestiralo za ljubljansko sveučilište. Ja sam se kao poslanik na carevinskom vijeću nekoliko puta zauzeo za njihove molbe a s poslanikom Hra-skym priredili smo uz učešće jugoslovenskih poslanika manifestaciju u Pardubicam a osobito sam 15. ožujka 1910 istaknuo u svojem govoru u saboru slijedeće: — „Narod slovenački, čijom su znanstvenom i literarnom svojinom Trubar Vega, Kopitar, Dolinec, Miklošić, Murko i drugi, narod, koji je čovječanstvu dao pjesnike vrsti Prešerna, ima pravo, koje se neda omalovažiti, a država ima svetu dužnost, da mu ne uskraćuje potrebne visoke škole." Danas se gorljivo radi i uređuje za sada slovenačko odijeljenje na univerzi u Zagrebu, a ima nade, da će već u budućoj školskoj godini biti otvoreno sveučilište, a moguće i tehnika, ili barem tehnički fakultet na univerzi u bijeloj Ljubljani. Tako će biti ispunjene riječi pjesnika Stritara: — „Za drugimi Slovenec ne ostani, grad vedam dvigni v beli se Ljubljani-" Hrvati imaju do sada jedinu univerzu u Z a-grebu, koja je bila doduše otvorena istom god. 1874, ali je starijega porijekla, jer je 8 imala predšasnicu već u ondješnjem jezuitskom kolegiju latinskom, kojega je god 1669 povisio car Leopold I. na akademiju (s učenjem filo- zofije), a Marija Terezija promijenila u „regia scientiarum academia" sa dva fakulteta po dva godišta (filozofski i pravnički). Za reforme Exner-Bonitzove bio je u Zagrebu filozofski fakultet spojen sa gimnazijom, a novi nije bio ustrojen. Pravnički je pak fakultet bio raširen na tri, kasnije četiri godišta. Istom je godine 1874 opet k njemu pripojen fakultet filozofski i novi teološki, svaki sa tri godišta. K tome je god 1882 nadošao farmaceutski kurs, a god. 1898 šumarsko učilište (reorganizovana škola iz Kriševaca od god. 1860). Tek ljetos u zimi bila je univerza u Zagrebu potpuno nadopunjena također liječničkim fakultetom. Osnovana je i samostalna tehnika, za koju je pred ratom patriotski župnik Žerjavić poklonio kuću u Za* grebu, koja je već onda vrijedila preko 200.000 kruna. U Zagrebu je bilo god 1913 1011 slušača, ali je za rata (god 1915) njihov broj spao na 522. Srbi su imali jedinu univerzu u Beogradu Nastala je iz pređašnjega liceja u Kragujevcu, koji je osnovan god. 1838, i prenesen god. 1841 u Beograd. Prema posljednjem uređenju iz godine 1905 imalo je to sveučilište pravnički, filozofski i tehnički fakultet, a kraj toga i li- ječnički i bogoslovni, koji ali navodno nijesu 9 dobro funkcionirali. Srpski akademičari su već prije rata mnogo studirali u inozemstvu, pot- pomagani od svoje vlade. Osobito ih je bilo po Francuskoj, Njemačkoj i Belgiji. Domaće sveučilište im na svaki način nije dostajalo. Za balkanskoga, a onda i za svjetskoga rata bilo je zapravo srpsko školstvo sasvim uništeno. Informacije, koje mi je poslalo ministarstvo prosvete u Beogradu zvuče nevjerojatno i strašno. Dozvolite, da ih citiram doslovce: — „Srpsko školstvo god. 1911 uopće nije egzistovalo. Nije se podučavalo u to doba ni na univerzi, ni na srednjim, ni na pučkim školama. Mnoge su zgrade bile uništene ili oštećene, te se moraju ponajprije izgraditi ili popraviti. Za austro-njemačke okupacije bila je zgrada sveučilišta potpuno demolirana, zbirke knjige odvezene, pokućstvo spaljeno ili uništeno. Ostale su gole zidine. (Mora se spomenuti, da je ta univerza imala još u zimskom semestru 1913/14 1250 slušača.) Studenti su većinom izgubili 4 do 5 godina. Mjesto da imaju danas studij svršen, stupili su istom ove godine u svibnju na univerzu. Za ove je studente sada ustanovljeno da imadu dobiti mogućnost, da svrše studij za 5—6 semestara. Danas se pod- učava sa ogromnim poteškoćama, jer je uređaj sa svim učevnim pomagalima uništen." U Beogradu nije, kako je već rečeno bilo posebne tehnike nego samo tehnički fakultet 10 na universitetu. Srednje škole bile su do sada u Srbiji gimnazije i realke. Jedina klasična gimnazija, osnovana prije rata, bila je.zatvorena radi pomanjkanja učenika. Za univerzu je egzistirao „numerus clausus" profesora, koji će ali biti obeskrijepljen. Prije balkanskoga rata bilo je 500 srednjoškolskih učitelja. U ratu ih je poginulo oko 150, tako da će sada biti velika nestašica profesorskih sila. Za rata nije pridošao ni jedan novi profesor. To su razlozi zašto su pitanja o reformi i reorganizaciji školstva u Srbiji u pripravnom i teškom stanju Trebati će najprije opet uspostaviti ono, što je bilo prije rata. Ministarstvo *prosvete -mi saopćuje, da će glavni principi buduće školske reforme biti osnovani na misli, da škola odgaja za praktičan život i ne smije da se previše bavi sa teorijom. Reforme treba da odgovaraju duhu novoga vremena. U Srbiji je veliko pomanjkanje stručnih škola. Te sada imaju biti uređene po češkom uzoru. Prema poslijednjoj vijesti, što je primih, jugoslavenska vlada je odlučila osnovati univerzu u Skoplju, gdje će za prvo vrijeme biti otvoreni samo pravnički i filozofski fakultet. Kako vidite, školske su prilike u'Jugoslaviji do sada veoma neutješne, ali po svemu se ipak opaža na svim stranama čilo gibanje i marni pokreti, koji mnogo obećavaju, a smjeraju na to, da sve bude popravljeno, obnov- 11 ljeno, nadopunjeno i usavršeno. 0 tom rade u posebnom odboru kod ministarstva jjrošvete. u Beogradu, koji sastoji od delegata svi h zemalja Jugoslavije. Njega potpomaže savjetom profesorsko društvo u Zagrebu. Naprije se radi o tom, da se sve školske uprave i sva uredjenja za nastavu na teritoriju Jugoslavije sjedine i unificiraju, pa da se provede osobito srednjoškolska reforma u smislu pojednostav- njenja i zaobljenja građe i propisa. Nastoji se oko izgradnje jedinstvenoga nelatinskoga dvo- godišnjega temelja, tako da bi razlika među gimnazijama, realnim gimnazijama i realkama počinjala istom u trećem razredu. Do sada ob- vezatni njemački jezik ima na srednjim školama biti zamijenjen francuskim, koji će postati glavnim tuđim živim jezikom na srednjim ško- lama. Ceski, poljski i engleski biti će uvedeni kao neobligatni predmeti. Pučka nastava je do sada mnogo i grozno trpjela bijedom učiteljstva, pa je skrajnje vrijeme, da se i u tom pogledu nađe zadovoljavajuće svrsi shodno poboljšanje. Važno je pitanje i mora se jedinstveno i odlučno riješiti ono, koje se tiče organizacije stručnoga školstva, pa se tu pomišlja na to, da Sarajevo dobije visoku rudarsku i šumarsku školu, a Beograd Visoku školu za kulturu tla. Trgovačke najviše škole imaju biti uređene u Zagrebu i Beogradu. Pripravni rad za sve to iziskivati će naravski mnogo vremena. 12 Naravno je, da, kraj takovih prilika, mnogi jugoslavenski akademski omladinci dolaze u Prag i nastavljaju ovdje svoje nauke. Na našim visokim školama ima već preko tisuću Jugoslavena,, a od toga je 1/3 medicinara a Vs tehničara. Ostali su na filozofskom i pravničkom fakultetu i na trgovačkoj akademiji. Republika se brine, da ih nastani. U tu svrhu pripravlja se Klementinum, sagraditi će se barake za stanovanje na Letni, a valjda će se za to preudesiti i kemički zavod njemačke tehnike. U Pragu se diže i Masarikov Jkolej. Pomišlja se na poduzimanje daljnih koraka u tom pogledu, čim se isprazne nekoje zgrade u Pragu. Djaštvo ima svoja udruženja i društva razvija živahni društveni život, ima svoju akademsku menzu u Stepanskoj ulici i traži prijateljske doticaje sa češkoslovačkim društvom. To su sve početni pokusi. Moramo da o tome nastojimo u mnogo većem opsegu. Ministarstvo škola i narodne prosvjete radi na projektu „Jugoslavenskoga doma", koji bi bio središtem Jugoslavena, koji studiraju u Pragu. Brigom češkoslovačke republike osnovala bi se zgrada, koja- bi se izgradija potporom, savjetom i financijalnom pomoći i jugoslavenske države, a bila bi središtem svih školskih i kulturnih nastojanja i svjedočila bi kulturnu uzajamnost obiju država. Financijalno osiguranje oga doma po obim državama omogućilo bi, \3 da se uzajamnost češkoslovačko-jugoslavenška poveća i ucijepi. Brigom ministarstva podigao bi se zaista u dogledno doba u Pragu „Akademski dom" jugoslavenskoga đaštva, koji bi s početka bio u tijesnoj svezi s akademski domom češkoslovač-skim, a nekoja uređenja imao bi čak i zajednička. Kod samoga studija pružene su već jugosla- venskom studentstvu mnoge naučne olakšice. Nastojati ćemo, da im pružimo još i više njih, prema mogućnosti, koja nam je dana. Osobito, čemo se brinuti i nastojati oko toga, da jugoslavenski studenti, koji su ratom bili oštećeni i u svom studiju zadržani, sudjeluju kod nekih svrsi shodnih olakšica, a upriličiti ćemo i razne tečajeve, da im se studij skrati i olakša. Uredbu akademskoga doma za češkoslovačko-jugoslavensko đaštvo ne smije se dalje odgađati Za sadanjih prilika se još na gradnju ne može misliti, ali dosadanje zgrade u Spalenoj ulici svakako ni izdaleka ne dostaju. U nedjelju se naše studenstvo sprema, da manifestira za svoje zahtjeve. Držim, da je nužno u najskorije vrijeme predati Strakovu akademiju u đačke svrhe, za koje je češkoslovačka republika, to moramo priznati, do sada vrlo malo učinila. Te se zgrade odmah iza prevrata odreklo u tome kompetentno, ministarstvo škola i narodne prosvjete iz svetih obzira na statut Stra- 14 kove zaklade i izrazito đačko određenje ove zgrade. Danas je sigurno, da će se cijela in- stitucija Strakove akademije predati svojoj, po plemenitom osnovatelju određenoj, svrsi da će se vratiti časti svoje zakladne listine i biti demokratizovana. Biti će valjda zgodno, da se vratimo izvornom sistem podijeljivanja stipendija, a da ukinemo internat. Tim će se zgrada isprazniti, pa može u kratko vrijeme postati pravim, vrlo zgodno uređenim akadem- skim domom češkoslovačkog-jugoslavenskoga studentstva. Svojim će čitavim unutarnjim uređ-jenjem, uređajem kuhinje i lijepim perivojem odgovarati toj svrsi, a poimence akademskoj menzi. Biti će moguće u njoj otvoriti knjižnicu i akademsku čitaonicu, te naći zgodne prostorije za liječničku pomoć („Svepomoc"). Blizina -budućih naših visokoškolskih zgrada pogodovati će. veoma toj stvari. Držim, da je nužno, da se zgrada već prije početka nove školske godine preda toj svrsi, čim uspije da se pronađe dobro i zgodno mjesto, da se preseli ministarstvo prehrane i dio ministarstva narodne obrane. Našemu đaštvu, cijeloj akademskoj zajednici, ukazuje se ta stvar kao „unum necessarium". Nadalje će biti nužno, da se brigom rektora visokih škola stvori komisija i kancelaria za stanove, koja bi za vremena pripravila uvijek popis stanova za jugoslavensko đaštvo u našim če kim obiteljima, da im se pruži zgodna pri- 15 lika da se upoznaju s češkim obiteljskim živo- tom i dođu u doticaj s onima, koji žele da im postanu pravim prijateljima. Nisam za specijalne internate. U najboljem slučaju bih pristao na osnivanje moderno uređenih pensio.nata obiteljskoga oblika, po uzoru engleskih „boar-dinghousea". Toj stvari treba posvetiti osobitu pažnju. Jugoslavenski bi zavod osim toga iz svojih sredstava podijeljivao i stipendije siromašnim akademičarima. Uz ove institucije napredovati će dakako i „Ured za strance" u svom' zaslužnom djelovanju proširenjem djelo- kruga, a s pomoću uzorne svoje „Jugoslavenske sekcije". Uz predavanja, koja već danas obdr-žavamo, a tiču se važnih informacija za Čehe o Jugoslaviji, kani doskora, a osobito u slijedećem semestru taj ured učiniti priprave, da se provede čitav niz ekskurzija u znamenite praške zavode, pod Vodstvom i "tumačenjem stručnjaka. Tako u Zemaljski muzej i u ostale praške muzeje, u Modernu galeriu, Galeriju slika u Rudolf imunu, a brigom „Staropražskeho klubu" i na povjesna mjesta i u zgrade našega staro-slavnoga Praga. Olakšati će se i pojeftiniti posjet jugoslaven- skoga đaštva u našim prvim kazalištima. 0 tome se već sada brine naš odsječni šef g. Kvapil, a gospodin koncipista kod ministarstva škola i narodne prosvjete Pečirka obećao je đobrinuti se za program dalnjih ekskurzija u 16 umjetničke zbirke u mjesecu lipnju. Gospodin ministarski tajnik Dr. Branberger preuzeo je na se, da poduzme sve nužno u korist jugo- slavenskih akademičara kod uprava glazbenih poduzeća. U praškom „Sokolu" već vježba oko 300 jugoslavenskih đaka. Nastojati ćemu, da i u tom budu što bolji doticaji među jugoslavenskim i češkoslovačkim vježbačima. Za studente p o 1 j o-djelskestrukena tehnici postarati će se udruženje češkoslovačkih agrarnih akademičara o programu korisnih im predavanja i ekskurzija. Velika je zadaća briga za raširivanje i dublje upoznavanje jezika, češkoga za Jugoslavene, a jugoslavenskoga za Cehoslovake.Već sam rekao, da će češki biti uveden na jugoslavenske škole kao neobligatan predmet. Nešto slično mo- ramo i kod nas urediti za jugoslavenski jezik. Na nekim se češkoslovačkim školama već uvodi srp-skohrvatski jezik. Spominjem samo sjajni uspeh kurzeva profesora Kadleca na trgovačkoj akademiji i na višoj obrtnoj školi. Raditi ćemo o tom, da srpskohrvatski postane obvezatnim predmetom u višim razredima na srednjim i stručnim školama, barem" sa obukom od dva sata na tjedan. Bez velikih zapreka bilo bi mo- guće pravom metodom u manjim krugovima, uz pomoć jugoslavenskih asistenata, diferenci- jalnim ri ječnikom, mnogim čitanjem i neprestanim razgovaranjem postići to, da češkoslovačka inte- 17 2 ligenci ja ovlada srpskohrvatskim jezikom tako, da će razumjeti pisane i tiskane riječi, a s druge stra- ne, da Jugoslaveni potpuno razumiju pisano i tiskano češko, tako da bi Jugoslaven potpuno razumio češkoslovačkog studenta, a ovaj opet Jugoslavena u materinskim jezicima. Već sada pripravlja „Klub modernih filologa" zgodne osnove i upriličuje brojno posjećivane kurzeve. Kod revizije školskih knjiga, koja se sada sprema za naučne i pomoćne knjige, a osobito kod pisanja novih knjiga biti će velika pažnja posvećena tome, da se objelodane članci, koji se bave kulturnim, gospodarskim i trgovačkim prilikama Jugoslavena, da se prikaže cijeli ju- goslavenski život u svojoj šarolikosti i osebi-nama našoj mladeži, koja uči, te se tako u njoj probudi razumijevanje i ljubav za Jugo- slaviju. Mnogi jugoslavenski đaci ostaju i preko praznika kod nas. Svakako im treba upriličiti prazničke ljetne kurzeve na sveučilištu, po uzoru američkih ,,Chautauqui", da im pruže dalju priliku za upoanavanje češkoslovač-koga života i literature. Daljnjom će zadaćom biti i zamjena viso- koškolskih profesora, tako da će češkoslo-vački profesori predavati u Zagrebu, Ljubljani i Beogradu, a osobito vrsni učenjaci jugoslavenski, da će opet k nama doći predavati u svom jeziku. Pripominjem, kolikim se uspjehom mogla pohvaliti ta izmjena profesora između Amerike 18 Njemačke. To će biti to više moguće međ narodima po jeziku tako srodnima kao što su češki i jugoslavenski. Nadalje je nužno usavršiti doticaje knjižara češkoslovačkih i jugoslavenskih. Naši časopisi moraju posvetiti također veliku pažnju jugo- slavenskoj književnosti, a tako isto i dnevnici i sve književne i znanstvene revije. Prije rata imali su „Pedagogicke Rozhledv" stalan, su- stavno uredjivani pregled jugoslavenske znano- sti i književnosti te poglavito školstva i peda- gogije. To će sada biti obnovljeno i usavršeno. Poslije praznika biti će također moguće urediti turistička konačišta. Tu nam zaista pruža ruku pomoćnicu naš „Savez za strance" i „Klub češkoslovačkih turista". Trebalo bi, da i u školskoj godini ove institucije upriličuju izlete jugoslavenskoga đaštva na povjesna mjesta i u gradove českoslovačke republike. I tu će sklonost i mar ministarstva željeznica i pripomoć gradskih zastupstava poći u susret tim plemenitim nastojanjima i mnogo dobra učiniti. Slati ćemo u Jugoslaviju naše filmove i dia-pozitive, da se bolje raširi poznavanje naših prilika, a bnda ćemo svakako isto željeti i pri- mati od Jugoslavije. Na praškom sveučilištu već sada proširuju stolice i seminare za jugoslavenske jezike i književnost. 0 novijoj će literaturi slavenski učenjaci predavati u svome jeziku. U Pragu ćemoizgra- 19 2* diti uistinu kao'neko središte slavenske filologije. U tom će se smjeru reformirati čitavo stručno školstvo, te će se u njemu obazirati osobito na potrebe i prilike Jugoslavije. Poljodjelskim ćemo školama (školama za kulturu tla) preporučiti da upriliče kurzeve u praznicima, a osobito zimske kurzeve, gdje bi jugoslavenski težaci.putovali i studirali, kao što su u svoje vrijeme češki agrikulturci potražili izobrazbu na^ izvrsnim danskim poljodjelskim školama. _ Veliko će značenje u istinu imati kazališta, umjetničkeizložbei izmjenična gostovanja vrsnih umjetnika obiju naroda. Biti će nužno daprvi muževi jednoga naroda u brat- skom narodu drže predavanja o osnovnim gospodarskim socijalnim i moralnim prilikama slavenstva. Na samom će se Balkanu morati sagraditi znanstveni zavod za proučavanje Balkana u drugom smjeru, nego je to bilo za stare Austrije. Mogao bi biti nadovezan na onu instituciju, koja već u Sarajevu postoji. A sada dozvolite, dragi jugoslavenski drugov i drugarice u akademskom životu, da prozborim nekoliko riječi i Vašim srcima. Akademski ste građami i građanke. Dolazite k bratskom narodu, koji Vas prima raširenih ruku i želi da Vam u Vašem studiju i životu pruži sve najbolje. Hoće da Vas jednako oboruža za Vaš 20 vlastiti znanstveni stvaralački rad, kao i za praktično djelovanje. Akademski je studij uzvi- šeno doba za mladoga čovjeka. U njem se osjeća veselje nad; radom i naučnim nastojanjem. To krasno doba u životu čini prelaz među dobom, gdje se mladež odgaja za znanost vlastitim učenjem, i dobom, gde muž i žena, naučno izobraženi u podpunoj snazi i jačini znanstve-nego života, počinju sami ispitivati i raširivati područje spoznaje, te pridonašaju svojim radom znanstvenom i kulturnom napretku. To je ta znano st,v koja, sa svim svojim uzvišenim zadaćama, „ima da stvori atmosferu koja će akademske1 učitelje i studente spojiti u jedan jedinstveni zbor: corpus academicum. Znanstveni rad i život ima da postane dijelom Vaše naravi, sa znanstvenoga gledišta treba da gledate na sav život i njegove bezbrojne probleme. Treba da na sve gledate samostalno, a ipak ne osamljeno. Treba da sve promatrate sa znanstvenoga stanovišta. S obzirom na općenitost i jedinstvenost spoznaje morate da se priučite,. u svakom načinu mišljenja i studija, biti svjesnima temeljnoga zakona znanost i upravo si tim usvajati sposobnost, da možete istraživati, pronalaziti, tumačiti i postepeno sve u sebi izgrađivati. Mi, akademski učitelji, sačinjavamo s Vama akademsku cjelinu uni versitatem magistrorum et schola. rium -ili universitatem docentium et 21 dis centi um (društvo onih, koji odgajaju, i onih, koji uče).' Moramo biti međusobni su- radnici ili, kako se historički kaže suborci (commilitones), zajednički spojeni u uzvišenoj zadaći, da svjesnim uzajamnim radom raširujemo carstvo pravde i svjetla, a ograđu- jemo carstvo neznanja, zabluda i tame. Tome načinu studija imati će biti prilagođen akademski život visokoškolskoga studenta i stu-dentkinje. Oboje imadu već srednje škole nadahnuti modernim životnim idealom, koji se zove ljubav kovom životu, i osvjedočeni, da život ljudski može biti dostojno ispunjen samo ljubavlju prema bližnjemu i profinjen humanitetom. Student i studentkinja moraju s oduševljenjem biti savršeni pobornici toga novoga sunčanoga krasnoga nazora životnoga, koji vjeruje u napredak i razvoj. Već je Condorcet krasno napisao, da je potrebno, da žena bude naobražena, jer oba spola imadu jednako pravo na naobrazbu. Sad je visoko- školski studij otvoren i djevojkama pa se tako zajedničkom kulturnom snagom moramo u me- đusobnom radu čitavoga mladoga ljudskoga pokoljenja potpomagati. I odnošaj slušača muških I ženskih mora biti zagrijan i proniknut idejom oplemenjenoga čovječanstva i višega morala. Veselite se dakle za života mladosti, zdravlju, krasoti, raskoši, a kraj svega toga držite se antiknoga ideala umjerenosti (Tonpporjuvr)) te u toj 22 razmjernoj mjeri spojite lijepo sa dobrim u ple- menitu potpunost, u harmoničku cjelinu čovjeka nove ere, koji je najprije čovjek, a onda tek muškarac ili žena. Maeterlinck je vrlo dobro kazao : —- „Ne za- boravimo nikada, imamo li bilo koje zvanje na zemlji, bilo koji cilj svojih težnja i nada, proživljavamo li bilo kakove posljedice svojih radosti i boli, rada i bojeva, raskoši i nevolja, ne zaboravimo nikada bezobirno poticati život. To je jedino sigurno,'to je jedina čvrsta točka liaše moralke. Ne znamo, zašto nam je život dan, ali nani se čini jasnim, da nipošto nije zato, da ga slabimo, potlačujemo, uništavamo i zatiremo, nego naprotiv, da ga jačamo, gojimo, uzdižemo i ukrašujemo." — A to poznavanje životnih uvjeta, to nastojanje za boljom, uredbom životnih prilika, ima svom silom pro-nicati mladež, osobito onu malih naroda, gdje svaki pojedinac predstavlja dio dragocjene narodne sile. Češkoslovački student ne može tragati za idealom kakove nad-čovječnosti, nego mora potpomagati slabima u ljudskom društvu i u službi filantropije ljubavi k bližnjemu i humanosti mora tražiti životno blago, pravu sreću. Ispravna izmjena rada i odmora, otvrđivanje tijela sportom, igr i tjelovježba, život bez alkohola, koji je zator-nikom ljudske snage, viša i čišća ćudorednost, plemenito, lijepo i idealno naziranje o odnošaju 23 24 obiju spolova, koje vidi u ženi dušu, a ne Tlousseauovsko biće, koje egzistuje samo zato da se muškarcu svidi, cijenjenje te žene i ču- vanje tijela od svake nečistoće, biti bezprikorno čist sve do časa, kad mladi muž može stupiti u brak iz svete ljubavi, te obiteljskim životom postati jednoć dionikom besmrtnosti, vječnosti, život svoj učiniti radosnim, plemenitim i krasnim — j.o neka budu ideali slavenske omladine! A sada Vas molim, mladeži slavenska, ljubite život i mladost, ljubite istinu, budite sposobni za nju se boriti protiv laži i neistini, prisvojile si ljubav k radu i odvažnost, koja se ne boji posla ni žrtava! Dajte, položimo složno ruku na posao, ispunimo uzvišenu zadaću akademskog^ studija, stvorimo. sjedinjenje učiteljstva i đaštva, te se spojimo svi u složnom radu, koji će biti posvećen zajedničkom dobru i boljoj budućnosti Slavenstva!