Crnogorci u pričama i anegdotama
Iz jedanaeste neobjavljene knjige.
Mićun Pavićević — Zagreb.
I. Osmanovo poštenje.
Godine 1852. udari Derviš^paša na Grahovo. Poslije poznate
izdaje jednoga crnogorskog plemena, a kako se vjeruje, i želje sa
Cetinja, vojvoda Jakov Daković, pred turskom silom, zatvori se
sa stotinuipedeset druga u čuvenu grahovsku pećinu. Iza dugog
i krvavog otpora, preda se na vjeru Derviš^paši. Sjedi Derviš,
prislonjen u širokoj drvenoj stolovači, prigrnuo ćurak, podastrt
vučetinom, drži d'miskiju preko krila, za pojasom mu dvije sre=
brne lednice i handžar, tur od dimija pao na zemlju; oko glave
savio sarukstrambolos i dvije kite vise o ramenima. Zapalio
šaren čibuk dva metra dug, na vrhu simsija, široka kao konjska
ploča. Tutumi i udara dlan o dlan.
Zapovijedaj, čestiti pašo! viče čauš.
Dovedi mi vojvodu Jakova Dakovića. Dovede ga. Sjeda
ga paša pored sebe.
— Da mi nadeš, vojvoda Jakove, vjerna Vlaha, koji bi otišao
u Krivošije, da kaže odbjegloj raji, da s jutra dode na Grahovo
i vrati prećerani plijen. Pošto poruku izvrši sjutra na podne da
se vrati na Grahovo.
— Ja ga ne mogu naći, čestiti pašo, među mojim drugovima
ni jednoga, nako, da pođe, pa da se ne vraća osim jedinoga Doka
Banjanina, ako bi dao vjeru.
Dolazi Doko, svezanijeh ruku naopako. Kosmat, dva brka na
dva uva baca, obrve može rukom zasukati, zapučio preko grudi
sukneni džamadan, bez košulje, prigrnuo singavu struku. Neve=
lik, u krušcu širok, upala glava u ramena. Naoblačio se Derviš
i osmatra ga, preko ramena, iskolačenih očiju:
92 Mićun Pavićević:
— Jesi li ti, krmski sine, vlašku li ti majku... Turske mi
vjere, davao sam najbolji čitluk u Hercegovini, onome, ko mi
tvoju glavu donese.
— Evo ti je, pašo, bez pare i dinara.
— Neću ti je, Doko, no pođi u Krivošije i reci raji, da se
vrati u Grahovo sa stokom i zadaj joj vjeru, da joj ništa učinjeti
neću. Sjutra na podne da mi se vratiš i doneseš, aber. Hoćeš li mi
dati tvrdu vjeru?
— Hoću, Derviš^pašo, i vjerujem, da će mi vjera pomoći.
Ode Doko i reče raji, da se ne vraća na Grahovo, već da
bježi kud ko zna, Risnu i Cucama, jer Derviš^paša ništa živo
ispod sablje pustiti neće. Žene će zarobiti, a stoku plijeniti. —
Ja ću se vratiti, nastavi Doko, iako znam, da će me paša pogubiti.
Dao sam mu vjeru i neću lagati.
Dok je Doko bio u Krivošijama, Derviš^paša izdaje zapo^
vijest:
— Nabijajte, krmske sinove, na kolje.
Osamdeset na kolac nabiše, među njima dva brata vojvode
Jakova, Vuka i Laka, a Živku, trećemu bratu, prebiše i noge i
ruke, izvadiše oči, proturiše jezik kroz vilicu, uturiše stile, obo«
riše na ledinu raspučiše džamadan i iz simsija izgrnuše vatru na
gola prsa. Pod time mukama je i izdahnuo. Popa Šćepana i pro*
topopa Mitra žive na vatru spališe i sve što u pećini bješe zatvo*
reno, na takve i slišne muke, umoriše. Na Jakova jašu. Derviš
se kikoće od zadovoljstva i viče:
— Drži se, vojvoda grahovski!
Turci meću Jakovu živu žeravicu iza vrata za plećima. Naj=
poslije ga naopačke objesiše, na kolac nabiše i sa koca sa grada
Klobuka baciše.
Sjutra dan, tačno u podne, vraća se Doko iz Krivošija. Viđe
krkljanac od tjelesa svojih drugova. Stisnu zube, priđe logoru i
reče:
— Pomaga Bog, Derviš«paša!
— Bog dobro dao, Doko. Kamo raja, oće li mi doći i dotjerati
plijen?
— Doći će sjutra i dotjerati i kokošku.
— Aferin ti, Doko. Poturči se. Radije sam da si Turčin, no
da imam još tabor vojske. Kad se poturčiš, da ću ti da upravljaš
93
Crnogorci u pričama i anegdotama.
vilajetom grahovskim, banjskim i tuđinskim, pa sve đo vilajeta
Zvizdića na Krstac.
— Neću, Dervišspašo, pa da me postaviš travničkim vezirom.
— Biraj smrt, majku ti krmsku!...
— Je li to vjera, Dervišspašo!?
— Ko je vuku, medvedu i hajduku vjeru davao?
— Hvala ti, kad si mi dao milost, da biram smrt koju hoću.
Mislio sam da ćeš me na kolac nabiti, a od te smrti poganije
nema. Posijeci me tvojom demiskijom.
— Imaš li djece, Đoko?
— Imam četvoro.
— Je li koje muško?
94 Mićun Pavićević:
— Jest dvoje.
— E neću te sjeći, jer će se vlaščad kad odrastu hvaliti, da
im nije bilo baba u Donjuluku, pošto je poginuo od sablje Derviš=
pašine. To bi ih zaluđelo, pa bi se bili i svetili gde bi god čuli
tursko ime. Ali ću ti dati dobra Turčina, Osmana Sehovića, iz
Klobuka, da ti on glavu posiječe.
Šeta Osman, mrk i strašan, pod pusatom i oružjem, dva me=
tra visok, drži čibuk u zubima i strijelja krvavim očima.
— Poznaješ li Osmane, Doka Banjanina?
— Kako ne poznajem krvnika, koji mi je lani brata ubio.
— Evo ti ga, odvedi ga, posijeci, odnesi mu glavu i nabij na
kolac u grad Klobuk, i osveti brata. Ali prije no ga posiječeš,
daj mu čibuk neka popije, mjesto hrišćanskog pričešća, simsiju
duvana. Sevap mu je to učiniti, jer su kauri velike vinopije i
dimopije.
—• Ne dam, turske mi vjere.
— Zašto?
—¦ Ne da mi din i koran.
— Kakav din?
— 2enu, čibuk i konja, Turčin Vlahu nikad nije davao.
— Vala kad ti nedaš, dat ću mu ja. I dade mu. Pošto Doko
ispali simsiju iz Derviševa čibuka, svezaše ga i odvede ga Osman
sa dva čauša daleko od Derviševa šatora čitav puškomet. Sjede
Osman u svoj šator, čaušima naredi da izađu, a Doka posadi
pored sebe i odriješi mu ruke.
— Šta ćemo sad, Doko?
— Posijeci, Osmane!
—- Neću, turske mi vjere.
— Zašto?
— A, da ne znaš, bolan, da smo krvni pobratimi.
— Davno bilo, pa se zaboravilo.
— To se, Doko, kod mene ne zaboravlja. Bježi put Banjana
i zabij se u kakvu alugu kao medved u trulu bukvu. Tako pre*
spavaj za godinu dana i ne daj od sebe nikome glasa. Ja ću jednu
glavu od ovih koje su nabijene na kolje ponijeti i pobiti na grad
od Klobuka. Opaliću dvije ledenice i objaviti, da je to glava
Doka Banjanina.
Hvala ti pobratime, moja oproštena glava, za tebe je naj*
veće junaštvo i slava.
Crnogorci u pričama i anegdotama. 95
II. Njihovo pobratimstvo.
Đoko Banjanin sa družinom, napane na Bileću, plijeni neko«
liko bogatih turskih kuća i pobjegne u Korita da prenoći. Neko
prokaže Osmanu Sehoviću Doka i njegovu četu. Osman sa bira=
nim Turcima obigra kuću i ispred zore uhvati Doka s družinom
na spavanju i poveže.
— Evo krvnice, dođe vakat, da mi platiš sva zla tvojom
glavom.
— Da platim, Osmane kad druge nije.
Oću li te posijeći, Doko?
— A što pitaš? Ja tebe bih, da sam te uhvatio u Banjane.
— Vala ja tebe neću. No da se dogovorimo. Mene često
zove Mušović u Nikšiću i vazda gledam kad će mi odlećeti glava
od tebe i tvojih četnika, idući preko Banjana, Tupana, Dukata,
Riječana i Rudina. Pa da mi daš vjeru, da mogu slobodno puto«
vati za Nikšić i da ti oprostim život.
— Osmane, evo ti vjera, dok je živ Đdko Banjanin, idi
slobodno preko Banjana kod Bega Mušovića u Nikšiću, kao pre«
ko tvojih Korijenića. Rastadoše se.
Nije prošlo ni tri nedjelje dana, na poziv xMusovica krenu
Osman sa šest druga u Nikšić. Silan Osman, a silna mu pratnja.
Jašu na bijesnim hatima, okićenim turskim traktama i teškim
srebrnim kitama. Krive ćorde drže pred sobom na sedlima. Svi
odjeveni u srebrne i zlatne toke i dolame. Iza pojasa im vire
srebrni handžari i ledenice, a o ramenu duge puške, zlatnom
žicom izvezene. Kad su naišli na Tupanj, četnici Doka Banja«
nina opališe preko njih plotun. Osman s družinom stane i vikne:
— Je li tu Doko Banjanin?
— Jesam, evo, Osmane.
— Je li vjera?
— Jest kao da si u tvoja Korita i sjaši. I Osman i pratnja
sjašu i rukuju se s Dokom.
—¦ Jeste li, Turci, donijeli duvana?
— Jesmo brate, trebinjskog, kad ga pušiš, da ti uđe nur u
obraz.
Pošto su ispalili lule i porazgovarali se, Doko reče:
— Osmane, ti meni oprosti život u Koritama, a ja tebi sad.
U buduće ko koga uhvati. Jer ne mogu gledati toliku srmu i
96 Mićun Pavićević:
zlato, ormu i oružje na tebi i tvoju družinu, a ja i moji četnici
nosimo stare gunjetine i raspale opančine. Osman se nasmija i
reče:
— Nemoj tako, Doko, stara mu majka. No da se ja i ti
pobratimo.
— Neću vala s Turčinom mijenjati kapu.
— Nećemo kape, jer je to obično pobratimstvo, no da bu=
demo krvni pobratimi, i daj mi ruku. Doko mu pruži ruku,
Osman ga drži za mali prst, pa pošto mu jedan iz družine pri*
nese kablić vode, između dvije ledenice povadi nož i obreza
Doka po malome prstu. Nekoliko kapi krvi procuriše u kablić.
Tada Osman reče:
— Evo ti Doko nož, a evo ti ruka, pa reži gdje ti je naj =
milije.
— Hoću Osmane, taman kuda si ti mene. Obreza ga po
malome prstu i natoči nekoliko kapi u isti kablić.
— Pij, Osmane.
— Neću no ti Doko.
Doko popi polovinu a Osman drugu polovinu i tako posta*
doše krvni pobratimi.
Poslije jedne godine dana iza njihova pobratimstva. Sultan
Turski, ljut na Derviš*pašu, Resulbegovića, Rizmanbegovića, De*
dagu i Sulejman*pašu, da štede raju, oduže im vlast u Hercego*
vini, a pozva svoga vezira, Dulek Arnauta i dadne mu carski
ferman nad Hercegovinom:
— Oduzmi vlast poturici Derviš*paši, Resulbegoviću, Riz*
manbegoviću i Dedagi. Pokupi bašibozluk u Bosni i Hercegovini.
Kreni s vojskom, popali Crnu Goru, uhvati Knjaza i pošlji mi
ga živa u Stambol — glasila je carska naredba.
Dolazi Dulek sa carskim fermanom na Lipnik. Uzima svu
vlast, kupi vojsku i kreće za Crnu Goru.
Derviš*paša s družinom poruče popu Bogdanu Zimonjiću, da
Dulek namjerava preko Duge da pohara Crnu Goru, pa da
odmah kaže arambašama: popu Milu, serdaru Sćepanu i vojvodi
Iliji, a oni da dadu aber na Cetinje. Pop Bogdan javi Doku
Banjaninu, koji dođe na Cetinje i izvijesti Knjaza. Knjaz na*
redi Peku Pavloviću i Petru Vukotiću da skupe vojsku i čekaju
Duleka u Dugu. Nije prošlo ni mjesac dana ide Dulek sa svom
rkom i ordijom. KoliJco je silan i bijesan, vodi dvije bule u
Crnogorci u pričama i anegdotama. 97
haremu. Prva mu je vojska uhvatila ždrijelo Nozdara. Potonja
mu izbija na planinu Krstačku. Pritisla sva vala golijska od voj*
nika i komore Đulekove. Kad je nastupio u sred Duge, zapjeva
neko iz njegove družine:
Ova gora nikad nije pusta,
U njoj ima vuka jal ajduka.
Viju vuci, grakću gavranovi,
Prolijeću krstaši orlovi.
Kad su naišli u Duboki Do, opališe Crnogorci plotune.
»Ala banda, zametnu se kavga«.
U prvom okršaju pogibe Dulek. Ubio ga Mika Vuković.
Razbježa se polomljena vojska. U Dulekovoj vojsci bješe i
Osman Sehović s Korjenićima. Naleće na četu Doka Banjanina
i poviče:
— Jeli si ti Doko pobratime?
— Jesam Osmane.
— Oli me posjeći?
— Ne, no bježi u Korijeniće, jer si i ti meni spasio glavu u
Grahovskoj pećini.
Vrati se Osman na Lipnik i tu nađe Derviš^pašiu sa druži*
nom.
— Šta bi Osmane sa Dulek arambašom? Je li uhvatio Knja«
za crnogorskoga i odveo ga Sultanu u Stambul? Kamo mu mlade
hanume, upita Dervišspaša podrugljivo.
—¦ Eno ga u sred Duge, bez glave na ramena.
— Ko vas razbi, Osmane?
— Crnogorci, a najviše nam jade zadadoše, arambaše: ser«
dar Šćepan, vojvoda Ilija i Doko Banjanin.
— Kakav Doko Banjanin, Osmane, zar nije njegova glava
skapala na grad od Klobuka? Zar ga ti nijesi lani posijekao na
Grahovu?
— Ne ja turske mi vjere. I ispriča mu sve kako je bilo.
— Milo mi je turske mi vjere. Hrišćanska ga je vjera spa«
sila, a još mi je milije što je Dulek tako dočekao.