ANNALES S/' 94
strokovni članek	UDK 929 Cignaroíí C.
74:726(497.13 Buje)
GIAM BETUNO CIGNAROLI U BUJAMA
Radoslav TOMiČ
dr., Regionalni zavod za zaSčito kulturnih spomenikov, 58000 Split, Poijudsko 5e(:a!i5l» ! 5, CRO dr. se., islituto regionaíc per la tutela de« monumenti culturali, SS000 Spalato, Poijudsko íetaliste IS, CRO
IZVLEČEK
U tekstu sc objavljuju dvije slike iz župne crkve u Bujama koje prikazuju sv. Servula i sv. Sebastijana. Obje se pripisuju slikaru Giambetlinu Cignaroliju (1706-1770), Govori se o njegovo) ulozi u povijesti mletačkog slikarstva 18. stolječa. Istodobno se piše i o mramomim kipovima istih svetaca koje je za bujsku crkvu 1735. godine izradio kipar Giovanni Marchiori.
JoS nemarno točan uvid u barokno slikarstvo Istre: jedan mogud topografski katalog djela proširio bi spoznaje ne samo o kakvoči djela naručenih u Veneciji t majstortma istarskog podrijetla, več bi utvrdio re-ceptivne mogučnosti sredine u nemirnim ratnim sto* Ijedma1.
Ovom se prigodom analizirajo dvije slike s prika-zima sv. Servula i sv. Sebastijana u crkvi sv. Servula u Bujama. U vezi s njima raspravlja se i o istoimcnim mramornim kipovima na glavnom oltaru.
Crkva sv. Servula jedna je od najznačajnijth kas-nobaroknih gradevina 18. stolječa na istarskom polu-otoku, a podignuta je na mjestu starije, srednjovjekovne, izmedu 1754, i 1784. godine po projektu ptranskog graditelja G. Dongettija, čiji rad nastavlja A. Naiber iz Kopra2.
Glavni oltar spada u tabernakui skupinu oltara, Sto znači, da je na sredini stipesa svetohra niste, a na rubovima kipovi sv. Sebastijana i sv. Servula. Oba je izradio i na postamcntima potpisao 1737. godine mle-tački kipar Giovanni Marchiori (OP: lOAN: MARCHIORI 1737J3. Prema tome kipovi su dio inventara starije, srušene crkve, a postavljeni su na oltar kojega podiže piranski oltarista Gasparo Albertini, prethodeči u
rješenju arhitekturi glavriog oltara u župnoj crkvi Velog Lošinja.
Ono što je u opremi bujske crkve posebno i posve ri-jetko ne samo u Istri, več i na hrvatskoj obali, udvostru-čavanje je prikaza sv. Sebastijana i sv. Servula, jer su i
Crkva sv. Servula u Bujama.
1	Joi uvijek je najbolji i najiserprtiji Santangelov rad iz 1936. godine. Usp. A. Sansmgelo, Inventario degli oggetti d'arte d'HaJia, Provinci» di Poia, Roma 1235
2	V. MarkoviC, Crkva sv. servuia u Bujama-izgradnja i arhitektura, Peristil XXXIV, Zagreb 1991, 69-30.
3	C. Semenzato, Is scuitura veneta del Seicento e del Settecento, Venezia 1966, 133; A. Horvat-R. Matejčici-K. Prijatelj, Barok « Hrvatskoj, Zagreb 19fl2, 507-506.
103
ANNALES S/' 94
Giambettino Cignaroli, sv. Servul (Bilje<),
na bočnim zidovima uz trijurnialni luk sveti št a dvije slike s prikazirna navedenih svetaca. Oba su sveča prikazana u krajoliku, ispred bregova s rijetkim raslinjem i ot-vorenim nebom. Sv. Servul u odječi po rimskom ukusu ubija zmaja (zmiju) u okolici Trsta, prostoru njegova ču-dotvornadjelovanja. Njegov izduženi lik pokrenut je elegantno i rafinirano, i u tom smislu neadekvatno samom činu borbe s opasnom nemani. Uz st.rmu s« hrid propi-nju dva muškarca bježeči od opasnosti, desno je sku-pina bjegunaca, a na horizontu dogadaj promatraju andeli.
Sveti je Sebastijan prikazan u trenutku uhičenja po naredbi cara Dioklecijana, pri odlasku u arenu gdje če biti dotučen toljagama. Njegov se goli lik izvija u dija-
Giambettino Cignaroli, sv. Sebastian (Huje).
gonali upiruči pogled prema nebu: skupina ga vojnika veže, a u dnu jedan zaogrnuti lik u patetično) pozi prekriva lice rukorn. U vrhu sjedi rimski funkcionar proma-trajuči radriju, a s neba sliječe andeo noseči u ruci cvjet-ni vijenac za sveca-mučenika.
Obje su slike djelo istog umjetnika, Na temelju poredbene analize smatram da je to Giambettino Cignaroli (Verona, 1706-1770), predstavnik akademskih strujanja u slikarstvu Veneta 18. sto I ječa. Naglašena je sličnost slike "Mučenje sv. Sebastijana" u Bujarna i slike "Mučenje sv. Lovre" (Brescia, crkva sv. l.ovre) iz 17571758. godine koja se interpretira kao remek-djelo umjet-rtikova zrebg razdoblja4. Ne samosličnost protagonista
4 t. 8. Prešerni, Due momenti delf'attivita di C. 8. Cignaroli, Arte antica e moderna 33, Bologna 1966, f. 28 a; E. Martini, La pitiura del Settecento veneto Udi ne 1982, 470, f. 573.
104
ANNALES S/' 94
Radoilav TOMIČ: GIAM8FIT1NO CICNAROU U BUJAMA, 303-106
sv. Sebastijana i sv, Lovre, več istovjetno gradena kompozicija te koristenje istih motiva (stube, andeo koji nosi vijenac, fragmenti skupinom milosrda" (Venezia, sv. Dominikom, sv. Barbarom i andelom čuvarom"5. Uz to, Cignaroli če ponoviti iik letečega andela na slikama u Brescii i Piši6. Takvih primjera bit če još više u nedo-voljno obradenu katalogu Cignarolijevih djela7. Izvan-redno obrazovan (Cignaroli je slikar, historičar, utemeljitelj Umjetničke akademije u rodnoj Veroni), on se nastavlja na klasicizirajuču linlju mletačkog baroknog slikarstva: več je njegov suvremenik i biograf I. Bevi-lacqua istaknuo, da je Cignaroli kao učenik Lodovica Dorignyja i Antonija Balestre od prvoga preuzeo "ele-ganciju, lakoču i precizan crtež, a od drugoga nedo-kučivu Ijepotu i pastoznost majstorski nanošenih boja te
nježnost lica.8" Cignaroli se prvenstveno preko Balestre usmjerio prema akademizmu, prema mješavini rokokoa i klasicizma, s izraženim melodramatskim naglaskom, što se interpretira kao nasljedovanje ne samo Marattine slikarske lekcije, več i ukupnog slikarskog inventara bo-lonjskog akademizma i rimskog klasicizma9.
Ne može se osporiti da se Cignaroli u prikazu slike Mučenje sv. Lovre u Brescii i Mučenje sv, Sebastijana u Bujama oslonio, u širem smislu, na Balestrinu veliku kompoziciju "Mučenje sv. Kuzme i Damjana" u pado-vanskoj crkvi sv. Justine10, lako je Balestrina slika slo-ženifa, s nizom paralelnih radnji u različitim planovima, ideja da se u sredin u postavi svetac mučen ik, s pro-matračima uzdignutlm na stubama, zajednička je za oba umjetnika. Kao jedinstveni postupak prepoznaj« se
......' A.. ......,....................		
1§ ill llSPi	íf^ 1	sr.
IwMHW f		/,■''., J.'
1%' * - v '<$*. ■	|||	Í1
llftf wWÊm	^ i 1 ^Mpll H	
		■ :
	i ; ■	wv^&á m . ■ --V 1
HÜ , ï M	iËÈI- : ^	lil
Giovanni Marchiori. sv. Servul (Buje).
Giovanni Marchiori, sv. Sebastian (Buje).
5 Za sliku u Veneciji usp. E. Martini, n. dj, f. 575. Za sliku u Pradu usp. K. Garas, Les oeuvres de Ciambettin^ Cignaroli et de Pietro Rotari en Hongrie. Bulletin du Musée Hongrois des beaux-arts 39, Budapest 1972, 07, f. 72. Za madridsku palu postoji i replika neSto rnanjih dinienzija. Usp. Notable Works of Art now on the Market, Supplement to The Burlington Magazine, Jtino 1970, f. XLIV.6 S. Pinto, Venezia nell'età di Canova: la mostra e alcune divagazioni, Arte veneta XXXIII, Venezia 1979, f. 1.
G S. Pinto, Venezia nell'età di Canova: la mostra e alcune divigazioni, Arte veneta XXXIII, Venezia 1979, f. 1.
7	S. Zatti, I pittori bergamasehi, Il Setlecento 1!, Bergamo 1978, 522-540 s bibliografijom. Nakon toga usp. S. J. Warma, Giambettino Cignaroli, Francesco Algarotti, and two paintings for the King od Poland, Arte veneta XLttl, Venezia 1991, 105-107; ista, Cignaroli's unexpected accomodation to Michelangelo and an unusual St Teresa and St John, Mitteilunger) des Kunsthrstorischen Institutes in Floretu XXXVtl, Firenze 1993, 146-150.
8	I. Bevftacqua, Memorie della vita di Giambettino Cignamli eccelente pittore Veronese, Verona, 1771. Cit. premaS. Zatti, n. dj, 522.
9	K. Garas, N. dj. (5), 88. F. O'Arcais, Antonio Balestra, u Maestri della pit&tra Veronese, a cura di P. Brugnoli, Verona 1974, 359.
10	L. Ghio-E. Bacchescbi, Antonio Balestra, Bergamo 1969, 161, 260.
105
ANNALES S/' 94
RadoslíivTOMldrCSAMBETTINO QGNAROI11) BUIAMA, 10^ 106
prostrano nebo i široko zamišljeni rajolik u kojeg je uklopljena arhitektura. Ta se arhitektonska ambijenta-lizacija tumačila kao rezultat utjecaja Paoia Veronesea od kojega če učiti svf mletački slikari nakon Sebastiana Riccija. Cignarolijeve slike nisu pridodati svjetii kolorit, kojemu je izvorište, ponovo, Paolo Veronese, i način oblikovanja likova na kojem se prožima mekoča tijela i nježnost zaobljenih fizionomija. Več je uočeno da se Cignarolijevi miadenački muški sveči izražavaju nevi-nim, ponešto androginim izgledom11.
Pri pokušaju da definira Cignarolijev stilski izraz F. R. Pezenti je isticao svijetlo što pada odozgo na mase koje ne gube piastičku čvrstoču utopljene u jedva uočljive polusjene; forme su izdužene pretačuči se jed-na u drugu; potez kistom nije nikada mlohav, što nagfašava formalnu čvrstoču12.
Ostaje otvoreno kada je Cignaroli naslikao dvije slike u Bujama. Da li u vrijeme njegova mletačkog boravka izmedu 1735. i 1738/39. godine, kada su naru-čeni i mramorni kipovi kod Ciovannija Marchiorija, ili tek pred kraj života, krajem sedmog desetlječa, kada se završava prezbiterij, kor i sakristija crkve sv. Servuia. ¡3ko razmišljam o kasnijem nastanku slika, što bi moglo objasniti i udvostručenje prikaza svetaca u istoj crkvi, naknadna arhivska istraživanja (zapisi vizitatora npr.) fViOžda doprinosu, da se djela kronološki posve precizno smjeste u Cignarolijev djelomično obraden opus13.
Giambcttino Cignaroli, Mučenje Sv. lovre, Brescia, crkva Sv. Lovre.
RIASSUNTO
II testo analizza due opere proven ienti dalla chiesa parrocchiale di Buie e nelle quali sono efiigiati San Servoio e San Sebastiano. Entrambe sono attribuite al pittore Giambettino Cignaroli (1706-1770). Viene ¡¡Sustrato ¡I suo ruólo nella pittura vcneziana del Settecento. II contributo tralla pure le statue marmoree dei due santi. eseguite nel 1735 per la chiesa di Buie dallo scuflore Giovanni Marchiori.
11	S. j. Warms, Cignaroli's unexpected accomodation to Michelangelo and an unusual St. Teresa and Sr. John, Mitteilungen des Kunslhistorischen Institut in Floret« XXXVII, Firenze 1993, 148.
12	F. R. Pesenti, Due momenti dell'attiviti dt G. B. Cignaroli, Arte antica e moderns Bologna 1966, 82-88,
13	Usp. i sljedeCa djeta o slikaru: F. R. Peseittt, Appunii per Giambaftino Cignaroii, Arte antica e moderna 12, Bologna 1960, 418-424, isti, L'arfe a Parma dei Farnese ai Borbone, Parma 1979, 00-83, f. 53-56.
106