145Jezikoslovni zapiski 22  2016  2 1 radMila v. Žugić imenički sufiksi u Dijalektima istočne i južne srbije aleksandRa belića u svetlu najnOvijih istRaživanja Cobiss: 1.01 Samostalniške pripone v Dialektih vzhodne in južne Srbije Aleksandra Belića v luči najnovejših raziskav Avtorica predstavlja, potrjuje, popravlja in dopolnjuje opazovanja Aleksandra Belića o oblikovno- in pomenskorazlikovalnih samostalniških priponah v prizrensko-timoških go- vorih v delu Dialekti vzhodne in južne Srbije (1905). Mnogi od njih ohranjajo staro stanje srbskega jezika. Pozornost je usmerjena na način semantične in tvorbene interpretacije samostalniških izpeljank v raziskavah, ki so nastale po Belićevi, in sicer v skladu z najno- vejšimi zahtevami rabe semantično-tvorbene analize. Ključne besede: srbščina, srbska narečja, besedotvorje, samostalniške pripone, pri zrensko- -timoški govori Noun Suffixes in Aleksandar Belić’s Eastern and Southern Serbian Dialects in Light of New Research This article presents, confirms, and adds to Aleksandar Belić’s observations on morpho- logical and semantically differential noun suffixes in the Prizren-Timok sub-dialects in his work Dijalekti istočne i južne Srbije (Eastern and Southern Serbian Dialects, 1905). Many of them preserve old features of Serbian. Attention is drawn to the manner of semantic and formational interpretation of nominal derivations in studies carried out after Belić, specifi- cally in line with the latest requirements of semantic and formational analysis. Keywords: Serbian, Serbian dialects, word formation, noun suffixes, Prizren-Timok sub-dialects uvod U pregledu literature o govorima prizrensko-timočke dijalekatske zone, za studiju Dijalekti istočne i južne Srbije Aleksandra Belića, Ivić kaže da je to „[n]ajveći rad naše dijalektologije, kako po obimu tako i po značaju“. U konciznom obrazloženju ove konstatacije, između ostalog, on ističe i sledeće: „Dragocena obaveštenja data su o građenju reči i o akcenatskom sistemu u morfologiji“ (Ivić 1985: 126). Cilj našeg rada je da sagledamo Belićevu koncepciju obrade imeničkih sufik- sa, da u skladu sa najnovijim rezultatima istraživanja tvorbeno-semantičke proble- matike potvrdimo ili korigujemo očuvanost starog stanja sufiksa i njihovih mar- kiranih značenja, kao i da istaknemo neka nova diferencijalna značenja koja kod Ovaj prilog je nastao u okviru rada na projektu Lingvistička istraživanja savremenog srpskog jezika i izrada Rečnika srpskohrvatskog književnog i narodnog jezika SANU (br. 178009), koji u potpunosti finansira Ministarstvo prosvete i nauke Vlade Republike Srbije. 146 Radmila V. Žugić  ImenIčkI sufIksI u Dijalektima istočne i južne srbije AleksAndrA ... Belića nisu zabeležena. Rad je zasnovan na rezultatima sopstvenih istraživanja imeničkih sufiksa prizrensko-timočkih dijalekata, oblički i semantički diferenci- jalnih u odnosu na stanje u srpskom standardnom jeziku.1 tvORba imenica u belićevim Dijalektima Belić razmatra sufiksalnu tvorbu imenica u okviru Morfologije, preciznije u okvi- ru objedinjenog pregleda akcenta imenica sa naslovom Akcenat imenica i njihovi glavniji osnovinski nastavci u ovim dijalektima (342–361). Pregled najčešće upo- trebljavanih nastavaka, tj. sufiksa daje na stranicama 361–397 svojih Dijalekata. Belićevi razlozi proučavanja imeničkih sufiksa Na samom početku Belić ističe najvažnije razloge proučavanja nastavaka, među kojima je osnovni njihovo diferencijalno obeležje u odnosu na druge dijalekte srpskog jezika i konstatuje sledeće: „Ovaj je dijalekat razvio nekoliko svojih na- stavaka, kojih drugi dijalekti u glavnome nemaju“ (Belić 1905: 361). U njima je sačuvano nekoliko starijih nastavaka ili nastavaka u starijoj upotrebi, te samim tim oni osvetljavaju staro stanje srpskog jezika (361). Belić sufikse grupiše po istom suglasniku, navodeći pritom u okviru prostog sufiksa i njegove složene, proširene varijante. Redosled Belićeve interpretacije sufiksa Sufiksi s elementom k Na prvom mestu su sufiksi sa elementom k, a nas pre svega interesuju sufiksi: -ьk, -ka, -ik, -ko. [a] Za arhaičnu formu sufiksa -ьk, dakle sa poluglasnikom, kod Belića se potkrala jedna nepreciznost. Naime, on kaže da je „ьk kao deminutivni sufiks jedan od najče- šćih i najobičnijih nastavaka u našem jeziku“ (1905: 367). Tu svakako misli na naš književni srpski jezik, a svi navedeni primeri su dijalekatski i predstavljaju deminu- tive muškog roda, što kod Belića nije precizirano. Izuzev prostog sufiksa -ьk, nalaze se i primeri sa proširenom varijantom -čьk, na šta se kod Belića, takođe, ne skreće pažnja. Iz Belićevih primera može se izvesti nekoliko zaključaka: (1) Belić nigde eksplicitno ne kaže da je sufiks -čьk proširena varijanta sufiksa -ьk; (2) ne govori se ni o načinima postanka ovog složenog sufiksa; (3) svi navedeni primeri su sa arhaičnom formom sufiksa, tj. sa poluglasnikom. 1 Uvidom u pet značajnih monografija, zaključili smo da se u dve monografije tvorba ne pominje (Bogdanović 1979; 1987). U dvema monografijama se u okviru dela Oblici, bez posebne siste- matizacije, navodi po koji primer tvorbeno zanimljivih deminutiva i augmentativa (Vukadinović 1996; Ćorić 1999). Samo jedna monografija, Govor Zaplanja, ima poseban deo naslovljen Tvorba reči sa pregledom tvorbe imenica na 18 strana, sa sufiksima koji su pretežno karakteristični za opisani govor po kriterijumu oblika u kome se javljaju, njihove produktivnosti ili njihovog dife- rencijalnog značenja u odnosu na srpski standardni jezik (Marković 2000: 199–219). 2 2.1 2.2 2.2.1 147Jezikoslovni zapiski 22  2016  2 Naša najnovija istraživanja deminutiva muškog roda na -ьk (-ak) i njegove složene varijante, na građi iz dijalekatskih rečnika jugoistočne Srbije, potvrđuju stabilnost starog stanja ovog sufiksa, ali izvestan broj zabeleženih primera na- goveštava tendenciju vokalizacije poluglasnika: ašàvčak, kromìdak, mumùruzak (Zlatanović 1998); detišnjàk, momčuràk (Žugić 2005); detišljàk (Jovanović 2004); muškàrak, momčuljàk, momčurljàk (Stojanović 2010) i kutràk (u svim pregleda- nim rečnicima). U većini primera akcenat je na slogu pre poluglasnika, što je uslo- vilo njegovu vokalizaciju. Shodno cilju ovog rada, a u skladu sa Belićevom koncepcijom, prokomenta- risaćemo odnos sufiksa -ьk i -čьk i nastanak sufiksa -čьk. Belićeva građa pokazuje da uz primere tipa bràtьk, brestk, imamo gotovo u istoj meri i primere na -čьk: vi- rčk, krvčk, stručk, trnčk, šiparčk. Iz primera krvčk i trnčk vidimo da se ovaj prošireni sufiks osamostalio, a da je u nekim drugim primerima rezultat fonetskih ili morfoloških promena, najzad i analogije; stručk je nastalo sufiksacijom neu- tralne imenice struk sufiksom -ьk, tj., poluglasnik je u kontaktu sa zadnjonepčanim k dao palatalizovano č. S druge strane, u mnogim primerima, prošireni sufiks -čьk rezultat je morfoloških promena: virčk, grumenčk, momčk, trnčk, šiparčk. Element č u sufiksu -čьk dolazi iz sufiksa -če. Gotovo svi deminutivi na -čьk, ovde navedeni, imaju mnogo frekventniju formu sa nastavkom -če: virčè, grùmenče, stručè, trnčè, šiparčè. Detaljnom tvorbeno-semantičkom analizom imeničkih deminutiva muškoga roda na sufiks -ьk (-ak) i njegove proširene varijante (-čьk/-čak, -uljak, -urak, -ur- ljak, -užljak, -išnjak), ustanovljeno je da je sufiks sa poluglasničkom vrednošću -ьk i njegovom proširenom varijantom -čьk, najproduktivniji sufiks u tvorbi demi- nutiva muškog roda. O svemu napred rečenom, kao i o tvorbenim modelima deminutiva (prvoste- penim deminutivnim derivatima tipa zejtink, medk, solčk, piperčk, šićerk i sl.), sekundarnim derivatima tipa virčk, žarčk, pešćirčk, o tvorbenoj strukturi deminutiva (motivna imenica i deminutivni sufiks, npr. dar + ьk → dark), seman- tičkoj strukturi deminutiva (pridevsko značenje + imeničko značenje, odnosno: pridevska komponenta (mali, mlad, mio, drag i sl.) + imenica → deminutiv (mali + tanjir → tanjirk), o realizaciji perifernih značenja poput hipokorističkog, ironič- nog, pejorativnog i sl., detaljno u Žugić 2013. [b] Drugi sufiks koji Belić komentariše jeste sufiks -ka. On posebno skreće pa- žnju na njegovo deminutivno značenje i ističe da uprkos uslovima (prisustvo ele- menta k), ovaj sufiks u dijalektima koje je ispitivao, nije tako produktivan. Belić navodi nekoliko primera sa prostim sufiksom -ka: košùljka, kudèljka poljànka, postèljka, čàška (370) uz napomenu da su nešto produktivniji složeni sufiksi sa -ka, tj. -ička, -inka, zahvaljujući kojima su ovi govori sačuvali „nesumnjivo mno- go više starine“ (371). (1) Sufiks -ička Belić podvodi pod sufikse s elementom c, konkretnije, inter- pretira ga u okviru sufiksa -ica. Od deminutiva koje je zapisao, navodimo samo 148 Radmila V. Žugić  ImenIčkI sufIksI u Dijalektima istočne i južne srbije AleksAndrA ... nekoliko, jer su svi oni obuhvaćeni korpusom na kome smo vršili istraživanje: bàbička, granjìčka, zdràvička (375). (2) Belić razmatra sufiks -inka u okviru sufiksa pod suglasnikom n, tj. sufik- sa -ina. Govoreći o njemu kao sufiksu niske produktivnosti, ipak, ističe da se on izgubio u svim ostalim izuzev u ovim dijalektima. To je po njegovoj koncepciji bio dovoljan razlog da na njega skrene pažnju. Nestajanje ovog sufiksa on dovodi u vezu sa slabljenjem deminutivnog značenja sufiksa -ka, svuda pa i ovde kao sastavnog dela sufiksa -inka. Navešćemo nekoliko primera na -inka koje je Belić zabeležio, i to one u kojima je nesumnjivo reč o ovom sufiksu: vrèvinka, dьdìnke, sirotìnka, čorbìnka. Verovatno se može naći još po koji primer na -inka, ali većina tamo navedenih derivata nastala je sufiksacijom izvedenica na -ina deminutivnim sufiksom -ka, poput: gradìnka od gradìna, kolibìnke od kolibine, oblačìnka od oblačina, plotìnka od plotina, pràvdinka od pravdina i sl. (384). Ovi primeri rečito govore i o tome da su svi navedeni deminutivi deminutivno značenje dobili sufik- sacijom sa -ka, te da oni i ne spadaju u deminutive na -inka. To, naravno, ne znači da je sufiks -inka nestao, već da je reč o nedovoljno preciznom navođenju primera. To će u dobroj meri potvrditi istraživanje koje smo sproveli na širokom korpusu brojnih dijalekatskih rečnika. Najpre ćemo se osvrnuti na Belićev stav o slaboj produktivnosti prostog su- fiksa -ka u deminutivnom značenju. On tvrdi (370) da je zabeležio samo nekoliko primera čiji smo veći broj naveli napred. Naše istraživanje deminutivnih imenič- kih derivata ženskoga roda na sufiks -ka i njime složenim sufiksima -ička, -inka, opovrgava Belićevu tvrdnju. Analizirana građa iz dijalekatskih rečnika prizrensko-timočkih govora potvr- đuje više od stotinu primera najproduktivnijeg semantičko-tvorbenog tipa demi- nutiva izvedenih prostim sufiksom -ka od osnova neizvedenih imenica ž. r. na -a. Kao potvrdu navodimo nekoliko primera: aljìnka, zàkrpka (zakrpica), limuzìnka, čikulàtka (čokoladica) (Žugić 2005), parkà (metalni novčić), cedùljka (ceduljica) (Jovanović 2004), slìčka (Stojanović 2010). Produktivan je i semantičko-tvorbeni tip deminutiva izvedenih prostim sufik- som -ka od osnova neizvedenih imenica ž. roda na -ica. Od brojnih primera, ilu- stracije radi, navodimo nekoliko: bànička (pitica), kràstavička, ložìčka (kašičica) (Žugić 2005), pčenìčka (Zlatanović 1998), rùžička, stolìčka (Dinić 2008). Treći semantičko-tvorbeni tip čine deminutivi sa proširenim, tj. složenim va- rijantama sufiksa -ka: -ička i -inka. Prošireni sufiks -ička nastao je od prostih sufiksa -ic(a) i -ka. Ovaj tvorbe- ni tip je ograničene produktivnosti koju uslovljava relativno niska produktivnost markiranih deminutiva na -ica kao motivnih imenica. Iz građe navodimo nekoliko primera: bradìčka, vodìčka, čergìčka (Žugić 2005), korìčka (Dinić 2008), vrbìčka, ovčìčka, čorbìčka (Stojanović 2010). Analoški prema deminutivima od imenica na -ica, deminutivni sufiks -ička se osamostalio vezujući se za osnove neizvedenih imenica ž. roda na -a i pokazu- 149Jezikoslovni zapiski 22  2016  2 je znatno veću produktivnost od derivata izvedenih od deminutiva na -ica, npr.: plàtička, šìjička (Žugić 2005); rakìjička, torbìčka (Zlatanović 1998); parìčka (me- talni novčić) (Jovanović 2004); gùšička, ženìčka, zemljìčka (Dinić 2008); vrbìčka (mlada vrba), vunìčka, metlìčka, sòbička (Stojanović 2010). Proširenim, složenim sufiksom -inka izvedeni su deminutivi od drugostepe- nih derivata na -ina (-čina) što potvrđuju sledeći primeri: ženštìnka, mostìnka, mu- štìnka, putìnka (Žugić 2005); putìnka (Zlatanović 1998); kòžinka (osušena svinj- ska koža), meščinkà (Dinić 2008); košuljìnka, prtìnka (Stojanović 2010). Analoškim putem prema imenicama na -inka, ovaj sufiks se počeo vezivati za osnove neizvedenih imenica ž. roda na -a čime je stekao status samostalnog sufik- sa: baščìnka, lešìnka, lozìnka (Žugić 2005; Stojanović 2010); vrevìnka u značenju ‘pritajen, tih razgovor’ (Dinić 2008). (3) Semantičko-tvorbena analiza imeničkih deminutiva na sufiks -ka i njego- ve proširene varijante -ička, -inka u prizrensko-timočkim govorima pokazuje sta- bilnost i istorijsko-jezički kontinuitet ovog sufiksa u derivaciji imenica ženskoga roda sa deminutivnim značenjem.2 (4) Belić ne beleži pejorativno značenje sufiksa -ka koji je, po našim istra- živanjima, najproduktivniji sufiks u tvorbi pejorativa za ženska lica. Naime, od ukupno zabeleženih pejorativa u jablaničkom kraju, ovim sufiksom je izvedeno 130 ovakvih jedinica, što ovde ilustrujemo sa nekoliko primera: blànjavka (priglu- pa, blentava ženska osoba); glùvka (gluvača); gòlka (sirotica); gbavka (grbavica); žùtka (ženska osoba žutog, ispijenog lica); ìljavka (razroka, vrljooka, ženska oso- ba); lènjavka (lenjivica); ćòrka (ona koja je slepa, slepica); šandtavka (ona koja je blesasta, blesunjava); bùljka (buljavica); kòtravka (čupavica); pàtravka (hroma, šepava ženska osoba); ćèlka (ćelavica); ćòpavka (ona koja je hroma, koja hramlje); lìpcanka (bolešljiva ženska osoba); podvaljàčka (ona koja podvaljuje nekome). Detaljno o semantičko-tvorbenim odlikama pejorativa za ženska lica na su- fiks -ka u Žugić 2009: 81–106. [c] Belić je razmatrao i sufiks -ik i naveo niz primera različite semantike u kojima se čuva staro -ik, odnosno -yk, npr.: branìk, jezìk, kàmik, zeljànik, okanìk (364). (1) Sa stanovišta istorije jezika, zanimljivo je da je ovaj sufiks u zajednič- ko-slovenskome jeziku imao deminutivno značenje, ali su ga svi južnoslovenski jezici, uključujući i srpski izgubili, izuzev južnomoravskog dijalekta (365). Belić je naveo veliki broj primera, ali svi oni predstavljaju supletivnu množinsku formu osnovnih imenica, tj. deminutiva na -če, kojima je dodavan nastakak -iki: bùlčiki nije od bùlka, već od bùlče. Kada se analiziraju primeri Belićevih deminutiva po- put vistànčiki, devòjčiki, unùčiki, zàjčiki i sl., postavlja se pitanje da li je u njima reč o sufiksu -ik u dem. značenju ili nečemu drugom. 2 Detaljno o ovome u Žugić 2014c (u štampi). Komparativno istraživanje na građi iz bugarskog jezika pokazuje identično stanje. 150 Radmila V. Žugić  ImenIčkI sufIksI u Dijalektima istočne i južne srbije AleksAndrA ... (2) Analizirajući tvorbenu strukturu mikrotoponima u jablaničkom kraju (južnomoravski dijalekat) tipa Buzalčìki, autorka se ne opredeljuje za Belićev ter- min sufiks -ik, već za termin završetak -čiki, sa sledećim obrazloženjem: „Ovim složenim završetkom [-čiki] koji je nastao dodavanjem množinske forme sufiksa -ik (-iki) na primarne deminutivne izvedenice sufiksom -če, obrazovani su mikro- toponimi Buzalčìki, Delčìki, Dùnjčiki, Poljačìki, Slìvčiki i sl. Deminutivno svoj- stvo naziva nije sadržano u sekundarnom delu završetka -ik(i), već dolazi od demi- nutivnog značenja sufiksa -če kojim su izvedeni primarni derivati. Sufiks -ik kao deminutivni sufiks nije ni u ovom govoru potvrđen ni u opštem leksičkom fondu što potvrđuje prethodni stav o nosiocu deminutivnosti u mikrotoponimiji, ali i u sferi opšte leksike na -čik(i)“ (Žugić 2014a: 165). [d] Za sufiks -ko kao deo složenog sufiksa, Belić navodi samo jedan primer: Se- lčko (selò) (371). Istraživanjem tvorbeno-semantičkog aspekta ličnih pejorativa za muška lica u jablaničkom govoru, ustanovili smo, na korpusu od 186 ovakvih jedinica, da je u ovoj semantičkoj kategoriji najproduktivniji sufiks -ko koji se najčešće vezuje za pridevske osnove negativne konotacije. Njime je derivirano 110 pejorativnih jedinica, od kojih, ilustracije radi navodimo samo nekoliko: gnjècavko (zdepasta muška osoba); gùljavko (čovek bledog i ispijenog lica); dljavko (prljava muška osoba); žùljavko (onaj koji je slab, mršav); žùtko (muška osoba žutog, ispijenog lica); ìljavko (onaj koji je razrok, vrljook); lènjavko (lenjivac); skžavko (tvrdica); šandtavko (onaj koji je blesast, blesunjav). Detaljno o sufiksu -ko u muškim ličnim pejorativima, o značaju odnosa tvor- bene osnove i tvorbenog sufiksa za razvijanje pejorativnog značenja, kao i o ostalim tvorbenim sufiksima za muške lične pejorative, opširno u Žugić 2010: 103–118. Sufiksi sa elementom c Od sufiksa sa suglasnikom c, Belić razmatra sufikse: -ica, -ička, -ce i -ence. [a] Većina navedenih imenica na -ica, u današnjem jezičkom osećanju su nemar- kirane imenice, npr.: vodenìca, pčenìca, kràstavica, popàrenica, càrevica i sl. Ovde se navodi i izvestan broj deminutivnih derivata na -ica poput: vbica od vba, gredì- ca, zemljìca, ovčìce, rosìca, sestrìca, bùlica, ùsnica, solčìca, bolečìca (371–375). (1) Novija istraživanja pokazuju da je sufiks -ica u tvorbi deminutiva nedo- voljno sredstvo deminucije, te imamo situaciju da se i od nemotivisanih imenica na -ica, kao i od deminutivnih derivata grade deminutivi višeg stepena deminu- tivnosti sufiksom -ička, što pokazuju i Belićevi primeri ovde (bàbička, vodenìčka, zdràvička, junìčka, pčenìčka, šùmička) (375), a i naši primeri (v. -ička u okviru sufiksa -ka). (2) Ovde bismo istakli još jedno, kod Belića neregistrovano značenje sufiksa -ica (-nica). Reč je o pejorativnom značenju u leksičko-semantičkoj grupi pejora- tiva za ženska lica. 2.2.2 151Jezikoslovni zapiski 22  2016  2 Ilustracije radi navodimo nekoliko primera na -ica (-nica) koji su nastali raz- ličitim tvorbenim postupcima: besnìca, drčnìca (ona koja je halapljiva) (sufik- sacijom); nerabòtnica (lenjivica), nenasìtnica (prefiksalno-sufiksalnim tvorbenim postupkom); bezosràmnica (bestidnica); vadodùšnica (bezdušna, nemilostiva, svi- repa), milomùžnica (žena koja preterano iskazuje svoju privrženost i ljubav prema mužu) (slaganjem). Detaljno o pejorativnom značenju sufiksa -ica (-nica), njegovom odnosu pre- ma sufiksima -ka i -la u istoj funkciji u tvorbeno-semantičkoj grupi pejorativa za ženska lica, o tvorbenim osnovama za koje se vezuju, odnosu tvorbenih osnova i tvorbenih sufiksa, motivisanosti, semantičkim svojstvima pejorativa na -ica i dru- gim leksičko-semantičkim karakteristikama u Žugić 2009. [b] Belić je razmatrao i sufiks -ce kojim se deriviraju deminutivne imenice sred- njeg roda, a pažnju mu je posvetio zbog njegove veće produktivnosti u odnosu na druge dijalekte što bi, između ostalog, značilo i njegovu funkciju u obogaćivanju leksičkog fonda. Od navedenih primera, uzećemo samo nekoliko: vàrivce, vincè, drvcè, mlekcè, percè, selcè (377). (1) Belić se nije upuštao u semantičku analizu deminutiva na -ce po katego- rijalnoj pripadnosti deminutiva za označavanje predmeta ili bića, ali ovu okolnost nije teško uočiti na osnovu datih primera. (2) Deminutivi na prost sufiks -ce, zabeleženi u rečnicima govora prizren- sko-timočke dijalekatske zone potvrđuju produktivnost tvorbeno-semantičkog tipa derivata izvedenih sufiksom -ce (Žugić 2012b: 193–202). Dodavanjem sufik- sa -ce na motivne imenice srednjeg roda, nastale su izvedenice deminutivno-hi- pokorističkog značenja koje pripadaju semantičkoj sferi ‚neživo‘: vincè,3 mescè, mlekcè, selcè, sencè, ùvce (Žugić 2005); dvce, mescè, mlekcè, krilcè (Mitrović 1984); kolcè, sencè (Zlatanović 1998); šìlce, imànjce (Jovanović 2004); òkce, ćilcè ‘dem. od ćilo, kilogram’ (Dinić 2008). [c] Sufiks -ence, u ovim dijalektima veće produktivnosti nego u ostalim, Belić naziva nastavkom. On ga ne dovodi u neposrednu vezu sa sufiksom -ce, odnosno ne određuje ga kao složeni sufiks, mada je izneo način njegovog postanka (377). (Za nastanak sufiksa -ence v. i Stevanović 1975: 529–530.) U prizrensko-timoč- kim govorima, prost sufiks -ce je takođe razvio produktivne proširene varijante -ence, -čence (Žugić 2012b). (1) Belić potom navodi primere bez posebne semantičke klasifikacije, ali za istraživača tvorbe reči to nije prepreka da među njima registruje deminutive iz semantičkih sfera ‚neživo‘, ‚živo‘, što potkrepljujemo sa po nekoliko primera: bràtence, bremènce, žitènce; ždrebènce, jàgnjence (377). Primećujemo da Belić pod sufiksom -ence navodi i primere deminutiva na sufiks -čence, koji je još jedna 3 Ekspiratorni akcenat prizrensko-timočkih govora beležimo kratkouzlaznim akcentom književ- nog jezika. 152 Radmila V. Žugić  ImenIčkI sufIksI u Dijalektima istočne i južne srbije AleksAndrA ... složena varijanta sufiksa -ce i zaslužuje posebno isticanje: bèkčence, bravčènce, jastùčence i sl. (377). (2) Istraživanje je pokazalo da je sufiks -ence produktivniji u semantičkoj sferi ‚neživo‘ tvoreći deminutive od osnova neutralnih imenica srednjeg roda, ali manjim delom i od imenica muškog roda na suglasnik i ženskog roda na -a: mezènce, lalènce, vlaknènce, mestènce, staklènce, suknènce (suknjičica) (Žugić 2005); šišènce, mesènce, ćupènce (Mitrović 1984); kapènce, sobènce (Zlatanović 1998); grojzènce, lojzènce (Jovanović 2004); brdènce, zrnènce (zrnce), livadènce (livadica), mesènce, sitènce (Dinić 2008). (3) U sferi ‚neživo‘ znatno je manji broj derivata na sufiks -ence od izvede- nih markiranih deminutiva na sufiks -e, pri čemu sufiks -ence unosi viši stepen deminucije u sekundarno nastale derivate: đuvečènce, nostènce (nosić), prstènce (prstić), šerpènce (šerpica) (Žugić 2005); listènce (Mitrović 1984; Dinić 2008); klastènce (klasić) (Zlatanović 1998). (4) Od imenica na -e u značenju mladunčadi životinja i ptica kao i malih i mladih ljudskih bića sa oslabljenim deminutivnim značenjem, sufiksom -ence se deriviraju imenice sa ponovo uspostavljenim deminutivno-hipokorističkim zna- čenjem: ždrebènce, jarènce, màčence, kùčence, pìlence, prasènce, telènce (Žu- gić 2005); bibènce (gušče, plovče) (Dinić 2008); detènce (Žugić 2005; Mitrović 1984), unùčence (Žugić 2005). U derivatima od markiranih imenica na -e, sufiksom -ence je podignut stepen deminutivno-hipokorističkog značenja: veprènce (Žugić 2005), petlènce (petlić) (Žugić 2005; Mitrović 1984); volènce, ovnènce (Dinić 2008); bebènce (Mitrović 1984; Jovanović 2004; Dinić 2008). (5) Osamostaljeni sufiks -ence imamo u prvostepenim derivatima koji su izvedeni od punih naziva ptica: golubènce (Mitrović 1984), sokolènce (Zlatanović 1998; Dinić 2008). (6) Sufiks -čence u prizrensko-timočkim govorima složen je iz sufiksa -če i -ence od kojih svaki ponaosob ima deminutivno značenje, a element ce iz sufiksa -ence obogaćuje semantički sadržaj izvedenica sufiksom -čence hipokorističkom nijansom. Građa iz dijalekatskih rečnika prizrensko-timočkih govora pokazuje da je sufiks -čence visoke produktivnosti u izvođenju drugostepenih imeničkih deriva- ta od markiranih imenica na -če semantičke sfere ‚neživo‘, pojačavajući pritom njihovo deminutivno-hipokorističko značenje: aljìnčence, lepčènce, matìčence, poprìčence, tanjìrčence, šalčènce (Žugić 2005); snopčènce, testìčence (Mitrović 1984); pručènce, pupčènce ‘dem. i hip. od pupa, stomačić’ (Jovanović 2004: 583, 584); barjàčence ‘dem. od barjak, zastavica’, lònčence, kalèmčence, kantàrčence (Dinić 2008) (ostale brojne primere v. u prethodno pomenutom našem radu). (7) U semantičkoj kategoriji mladunčadi životinja i ptica, kao i u kategori- ji mladih ljudskih bića, sufiks -čence ima deminutivno-hipokorističko značenje: petlìčence, pìlčence, šàčence, devòjčence (Žugić 2005); jarčènce, lastavičènce 153Jezikoslovni zapiski 22  2016  2 (Zlatanović 1998); unùčence (Jovanović 2004); zajčènce, tìčence (ptičica), mòm- čence, devòjčence (Dinić 2008). (Za ostale primere na sufiks -čence v. Žugić 2012b: 193–202.) (8) Sve navedene imenice nastale su od prvostepenih derivata sufiksom -če sa oslabljenim deminutivnim ili hipokorističkim značenjem, budući da je u njima sema ‘malo’ potisnuta u korist seme ‘mlado’. Naknadnom drugostepenom deriva- cijom sufiksom -ence, u njihovom semantičkom sadržaju ponovo je dominantom postala sema ‘malo’, a samim tim su ovako nastali derivati dobili deminutivno značenje. (O ovoj pojavi u književnom srpskom jeziku Jovanović 2010: 65–70.) (9) Samo hipokorističko značenje beležimo u izvedenicama govèčence, kràv- čence (Žugić 2005), a tome u prilog ide činjenica da ovde nije reč o malim i mla- dim životinjskim jedinkama, već o odraslim jedinkama prema kojima čovek iska- zuje emotivni stav privrženosti i ljubavi. Sufiksi sa elementom č [a] Belić sufiks -če obrađuje nakon sufiksa sa suglasnicima k i c a to dovodi u vezu sa načinom njegovog nastanka od nastavka -e (starog ę) na koji su se zavr- šavale imenice srednjeg roda za označavanje mladih životinja i ljudi (prase, tele i sl.). Nakon osamostaljivanja u rečima tipa momčè, devòjče, unùče, on je svoje deminutivno značenje proširio i na imenice koje označavaju predmete (379). [b] Primere složenih varijanti sufiksa -če (-iče, -inče) koje Belić ne pominje, zbog njihove ređe zastupljenosti, navodimo u objedinjenoj formi sa primerima na -če. (1) Nezavisno od najviše produktivnosti ovoga sufiksa u tvorbi deminutiva srednjeg roda, Belić navodi neznatan broj primera, a mi prenosimo nekoliko, i to onih koje ne beleže rečnici prizrensko-timočkih dijalekata: bòkče, končè, čèljače. (2) Istraživanje imeničkih deminutiva izvedenih sufiksom -če (Žugić 2012a: 223–230) ili njegovim proširenim, složenim varijantama -iče, -inče u prizrensko-timočkim govorima, pokazuje da je ovo najproduktivniji tvorbeni tip u kome su najbrojniji derivati za označavanje predmeta umanjene fizičke razmere. Navešćemo kao ilustraciju deo primera iz našeg, u fusnoti navedenog rada o deminutivima na -če, uz nastojanje da pokažemo zastupljenost motivnih imenica od osnovnih neizvedenih imenica muškog roda i osnova neizvedenih imenica muškog, ženskog i srednjeg roda (ređe proširenom varijantom -iče). Pri- mere navodimo po napred ustanovljenom redosledu tvorbenih motivnih osnova: -če: bunàrče, virčè, žarčè, lepčè, trnčè, ćupčè; venčè, grnčè, konòpče; dìnjče, sòpče, čàšče, čeràpče (Žugić 2005); aviònče, dukàče, sačè; klàdanče, obòjče; aljìnče, njìvče, šićèrče (Mitrović 1984); àmbarče, dudùče; bombònče, maràmče, stolìče (Zlatanović 1998); pstenče, samùnče; zàlče, pùpče; glàvče, gradìnče, njìvče (Jovanović 2004); pešćirčè, džakčè, tigànjče; klàdanče, konòpče; kolìpče, testìjče; svònče; kotlìče (Dinić 2008); -iče: blùziče, iglìče, kàntiče, ložìče, metlì- če, smòkviče, torbìče, ckviče, čèšmiče, džèzviče (Žugić 2005); tìkviče (Mitrović 2.2.3 154 Radmila V. Žugić  ImenIčkI sufIksI u Dijalektima istočne i južne srbije AleksAndrA ... 1984); vutìče, zgradičè, bàčiče, ìzbiče, krošnjìče (Zlatanović 1998); -inče: baščìn- če, lešìnče (Žugić 2005). (3) U semantičkoj strukturi deminutiva iz sfere ‚živo‘, niže produktivnosti, značenje deminucije je potisnuto, budući da je primarna kvantitativna komponenta mali ustupila mesto kvalitativnoj komponenti mlad, nedorastao, nezreo, a ti para- metri indukuju hipokoristično značenje. Najpre prezentujemo deo građe iz prethodno navedenog rada za imenovanje mladih životinja i ptica sa tvorbenom osnovom od osnovnih neizvedenih imenica m. roda, osnove imenica muškog i ženskog roda (samo dva derivata od imenica srednjeg roda): -če: bikčè, crvčè; brobìnjče, pogànče, šiparčè; žàpče, zmičè, ćùr- če, čàvče, rìpče; pìlče, telčè (Žugić 2005); bìvolče, štrčè; zàjče; gugùče (Mitrović 1984); vòlče; gòlupče; žèljče ‘mladunče željke’ (Zlatanović 1998); bravčè, slavèj- če; jàrče, ćùkavče; kokòče, švràče; telčè (Jovanović 2004); pavùnče; zajčè, jàgan- če; kràvče, tìče (Dinić 2008); -iče: ovnìče, petlìče (Žugić 2005); petlìče (Mitrović 1984; Jovanović 2004); veprìče, ovnìče (Zlatanović 1998). (4) U pojedinim nazivima životinja na sufiks -če, ovaj sufiks nema demi- nutivno već hipokorističko značenje, jer ne označava mlade jedinke već odrasle životinje: bràvče, junìče, kobìlče, kokòče, konjčè, kràvče, mačòrče, svinjčè. (5) U izvedenicama za imenovanje dece i mladih ljudskih bića, sufiks -če ima dve semantičke realizacije: a) deminutivnu: -če: muškàrče, bećàrče, devòjče (Žugić 2005); bèpče, bećàrče (Mitrović 1984); b) hipokorističnu: bàpče, žènče, momčè, nàn- če, pìsarče, snàšče, ùjče (Žugić 2005); bekčè, vojnìče, građànče, komšìče, šnàjderče, šùsterče (Mitrović 1984); bećàrče, učìteljče (Zlatanović 1998); ovčàrče, popadìče, popčè, svastìče (Jovanović 2004); govedàrče, gospòče, slùkče (Dinić 2008), jer ozna- čava ne mala već mlada ljudska bića, a u primerima bàpče i nànče i stariju ženu. Ostali sufiksi niže produktivnosti [a] Od sufiksa sa suglasnikom n koje Belić navodi, kao sufiks posebnih diferen- cijalnih obeležja, izdvajamo sufiks -inka (384). O sufiksu -inka kao deminutivnom, bilo je reči u okviru sufiksa -ka. [b] Sufiksi sa nj koje Belić navodi, a reč je o sufiksima -nja, -inja, -nje, ne odli- kuju se ni specifičnim značenjima, ni produktivnošću diferencijalnih značenja, te ih u tom smislu nećemo komentarisati. (1) Naša istraživanja pokazuju da je specifična proširena varijanta sufiksa -nja, tj. sufiks -onja koji Belić ne pominje. Reč je o sufiksu koji je produktivan u leksičko-semantičkoj grupi pejorativa za muška lica (Žugić 2010: 103–118). U građi iz jablaničkog govora zapisana su dvadeset šest (26) pejorativa za muške osobe na -onja gde su uvrštene i složenice čiji je drugi deo nastao pomoću ovog sufiksa. (2) Istraživanje je pokazalo da je najveći broj pejorativa nastao sufiksaci- jom prideva, a potom imenica i glagola, za šta navodimo samo po jedan primer: 2.2.4 155Jezikoslovni zapiski 22  2016  2 pàtronja < pàtrav (hrom); budàlonja < budàla (u pojačanom značenju: budala); jèc- konja < jècka (onaj koji muca, zamuckuje). (3) Analizom pejorativa za muške osobe na sufiks -onja došli smo, između ostalog, i do zaključka da se sufiks -onja vezuje i za neke druge tvorbene osnove koje nismo sretali kod pejorativa tvorenih sufiksima -ko i -lja. Na ovom, kao i na prethodnim primerima potvrđuje se teza o značaju tvorbe u nastajanju i bogaće- nju, u našem slučaju, sistema imeničkih pejorativnih ekspresiva, a samim tim i celokupnog leksičkog sistema jednog jezika (Dragićević 2007: 250): šebèkonja, glàvonja, ćèlonja, mùsonja, gologùzonja, celolèbonja, ramolèbonja. [c] Belić, međutim, skreće pažnju na sufiks -inja koji se u ovim dijalektima javlja kao specifičan u odnosu na druge govore, a njima se obrazuju uglavnom apstrak- tne imenice. Mnogo važniji je istorijsko-jezički kriterijum, jer ovi dijalekti čuvaju staro stanje, tj. staroslovensko -inja. Istraživanjem smo ustanovili da se svi primeri koje je Belić naveo, čuvaju i danas sa potvrdama iz postojećih dijalekatskih rečnika sa područja prizrensko-ti- močkih govora: dobrinjà, mladinjà, bosotìnja, lepotìnja, lošotìnja, mladìnja, sa- motìnja, sirotìnja, ubavìnja (386), pridružujući im i primere golotìnja (puko siro- maštvo), teškotìnja (životne nedaće), slabotìnja (bolesno stanje). [d] Za sufiks -ište Belić smatra da ne pokazuje neke specifičnosti. Međutim, malobrojni primeri iz semantičke sfere životinja i ljudi sa augmentativno-pejo- rativnim značenjem, npr. kutrìšte, ždrebìšta, jagnjìšta; devojčìšte, detìšte, dečìšta (389), ukazuju na jedno diferencijalno značenje ovog sufiksa. (1) Naše istraživanje je pokazalo da je u semantičko-tvorbenom tipu augmen- tativno-pejorativnih izvedenica na -ište najproduktivnija grupa sa značenjem pred- meta ili pojava. Negativan emotivan i ekspresivan stav subjekta prema pojmu re- ferentu najčešće je iskazan sintagmom koja predstavlja leksički spoj augmentativ- no-pejorativne imenice sa opisnim ili količinskim pridevima negativne konotacije, npr.: icèpeno elečìšte; ovòlko tegarìšte. (2) Drugu, manje produktivnu semantičku grupu, predstavljaju izvedenice koje označavaju životinje. One najčešće realizuju pejorativno značenje koje se iskazuje kao nezadovoljstvo, prezir subjekta prema referentnom pojmu. Pejora- tivno značenje augmentirane imenice pojačava se njenom leksičkom spojivošću sa pridevima negativne konotacije, ukoliko se njome označava odrasla jedinka: bèsno (kobilìšte), stàro (konjìšte), krvomòčljivo (kravìšte). (3) Za semantiku imenica treće grupe sa značenjem ‘osoba, lice’, bitni su pa- rametri zasnovani na vrednovanju estetskih, moralnih, socioloških i porodičnih odnosa, odnosa prema poslu i drugim svojstvima osobe koja subjekat negativno ocenjuje. Nije zapažena značajnija diferencijacija vrednovanja osoba prema polu i uzrastu, kada su u pitanju estetski parametri: ženìšte àljavo; ćerkìšte debèlo; gàdno (ružno) čovečìšte; momčìšte àljavo; devojčìšte ridžò, pa pègavo, pa jàko gròzno. 156 Radmila V. Žugić  ImenIčkI sufIksI u Dijalektima istočne i južne srbije AleksAndrA ... (4) O ostalim negativnim parametrima u vrednovanju osobe, kao i o važnosti pragmatičkih parametara pri analizi značenja i upotrebe derivata na -ište v. u Žugić 2014b: 29–36. [e] Sufiksi sa suglasnicima l i lj, u Belićevim Dijalektima, ni tvorbeno ni značenjski ne pokazuju značajnija odstupanja od srpskog književnog jezika (393, 394). (1) Mi smo, međutim, zapazili i jednu novu, markiranu semantičku crtu sufiksa -la i -lja, pa ćemo ovde to i pokazati. (2) Sufiks -la je drugi po produktivnosti u tvorbi ženskih pejorativa, odmah iza sufiksa -ka. (3) Naše relevantne gramatike ne beleže imeničke derivate ženskog roda na -la pejorativne semantike (Stevanović 1991: 487; Klajn 2003: 142). (4) Mi smo, tragajući u našoj građi (Žugić 2005) samo za imenicama na -la ko- jima se imenuju ženske osobe kao nosioci nekog negativnog, pejorativnog svojstva, zabeležili četrdeset šest (46) ovakvih jedinica. Nastanak pejorativa pomoću naizgled neutralnog sufiksa -la, može se objasniti kao i postojanje imenica pejorativnog znače- nja na sufiks -lo, -alo, -ilo koje analizira Ćorić (strašilo, brbljalo i druge), a u kojima je navedeni sufiks, u kontaktu sa pejorativnom tvorbenom osnovom i sam poprimio pejorativno značenje (Ćorić 1994: 257–262). (5) O svemu ovome uključujući i značaj semantički ekvivalentnih sufiksa za bogaćenje narodnog izraza, tipa gbla / gbavka, o značaju odsustva korelativa za stabilnost sufiksa -la sa pejorativnim značenjem, o imeničkim (gnjìdla < gnjid- (gnjì- da) ‘gnjidava ženska osoba’, pridevskim (šàšla < pridevske osnove šaš- (šàšav) ‘ona koja nije pri čistoj, zdravoj pameti, šašavuša’ i glagolskim (ròvla < glagolske osnove rov- (ròvim se) ‘ona koja u besu, ljutnji i sl. gleda razrogačenim, iskolačenim očima’ motivnim osnovama, o pejorativima nastalim tvorbenim postupkom slaganja,4 a po- tom sufiksacijom sufiksom -la, npr. gologùzla5 (detaljno u Žugić 2009: 81–106). [f] Sufiks -lja je kod Belića niskoproduktivan, a jedan od dva navedena primera, lžlja, očito je pejorativne semantike. (1) U jablaničkom govoru južnomoravskog dijalekta, sudeći na osnovu zabe- ležene građe, sufiks -lja spada u red produktivnih sufiksa u derivaciji pejorativa za muške osobe (o ovome detaljno u Žugić 2010: 103–118). (2) Naše istraživanje je pokazalo da se sufiks -lja najčešće vezuje za pridevske osnove, a mnogo ređe za imeničke i glagolske. Navodimo kao ilustraciju po jedan pri- dev: gčlja < grčav (mršavko); klja < rkam (onaj koji izbacuje iz usta ispljuvke, hra- kotinu); ttlja < trtka (zadnjica, stražnjica) (onaj koji ima veliku i isturenu zadnjicu). (3) Njegov značaj u tvorbi pejorativa ogleda se u činjenici odsustva semantičkih ekvivalenata sa ostalim produktivnim sufiksima navedene semantičke kategorije, npr. 4 Ovaj tip pridevsko-imeničkih složenica na sufiks -la nismo pronašli u savremenom srpskom jeziku (Klajn 2003: 63–71). 5 Više o pridevsko-imeničkim složenicama na sufiks -la u prizrensko-timočkim govorima u Žu- gić 2007a. 157Jezikoslovni zapiski 22  2016  2 glùvlja, gblja, štblja, svrstavajući se tako u sufikse kojima se u tvorbi upotpunjava dotični leksički fond. zaključna RazmatRanja U radu se potvrđuju, koriguju ili dopunjuju Belićevi stavovi o sufiksima u prizren- sko-timočkim dijalektima, uglavnom onim koji čuvaju staro stanje srpskog jezika u smislu diferencijalnih oblika ili diferencijalnih značenja. Najnovija istraživanja deminutiva muškog roda na -ьk (-ak) i njegove složene varijante, na građi iz dijalekatskih rečnika jugoistočne Srbije, potvrđuju stabilnost starog stanja ovog sufiksa, ali izvestan broj zabeleženih primera nagoveštava ten- denciju vokalizacije poluglasnika. Kao najproduktivniji složeni oblik sufiksa -ьk (-ak) izdvojen je sufiks -čьk i objašnjeno njegovo poreklo. Korigovan je Belićev stav o nedovoljnoj produktivnosti starog sufiksa -ka u deminutivnom značenju, kao i o visokoj produktivnosti njegovih složenih varijanti -ička i -inka. Analizom primera je utvrđena niska produktivnost sufiksa -inka, jer većina primera je nastala sufiksacijom izvedenica na -ina prostim sufiksom -ka koji unosi u novonastali derivat deminutivno značenje. Belićevo razmatranje deminutivnog diferencijalnog značenja sufiksa -ka do- punjeno je još jednim njegovim diferencijalnim, pejorativnim značenjem kao naj- produktivnijim u tvorbi pejorativa za ženska lica. Koriguje se Belićev stav o čuvanju starog deminutivnog sufiksa -ik u juž- nomoravskom dijalektu. Na osnovu Belićevih i naših primera, ovde nije reč o deminutivnom -ik(i), već o množinskom završetku -čiki (vistànčiki, devòjčiki i sl.) čija deminutivnost dolazi od dela sufiksa -če na koji je nakon odbijanja -e dodavan nastavak -iki. Sufiks -ko u pejorativnom značenju za koji Belić navodi samo jedan primer, potvrđen je u našim najnovijim istraživanjima kao najproduktivniji sufiks u leksič- ko-semantičkoj grupi pejorativa za muška lica. Belićevo razmatranje deminutivnog sufiksa -ce i njegove proširene varijante -ence u tvorbi deminutivnih derivata s. roda, dopunjeno je još i visoko produktiv- nim proširenim sufiksom -čence. Naša istraživanja pokazuju da je sufiks -ica u tvorbi deminutiva nedovoljno sredstvo deminucije, te imamo situaciju da se i od nemotivisanih imenica na -ica, kao i od deminutivnih derivata grade deminutivi višeg stepena deminutivnosti su- fiksom -ička, što pokazuju i Belićevi primeri ovde (bàbička, vodenìčka, zdràvička, junìčka, pčenìčka, šùmička) (375), a i naši primeri (v. -ička u okviru sufiksa -ka). Belićevo razmatranje sufiksa -ica dopunjeno je isticanjem i pejorativnog zna- čenja u leksičko-semantičkoj grupi pejorativa za ženska lica. Deminutivni sufiks -če, izuzev proširenom varijantom -iče, dopunjen je i pro- širenom varijantom -inče. 3 158 Radmila V. Žugić  ImenIčkI sufIksI u Dijalektima istočne i južne srbije AleksAndrA ... Belićevo razmatranje sufiksa sa nj dopunjeno je i sufiksom -onja, specifič- nom proširenom varijantom sufiksa -nja koji je produktivan u leksičko-semantič- koj grupi pejorativa za muška lica. Potvrđena je Belićeva konstatacija da ovi dijalekti čuvaju sufiks -inja, tj. sta- roslovensko -inja. Za sufiks -ište u kome Belić nije uočavao neke specifičnosti, istaknuto je nje- govo augmentativno-pejorativno značenje. Belićevo razmatranje sufiksa -la i -lja dopunjeno je njihovim pejorativnim značenjem u tvorbi ličnih pejorativa za ženska, tj. muška lica. Svi navedeni zaključci o imeničkim sufiksima u Belićevim Dijalektima, za- snovani na korekcijama ili dopunama Belićevog razmatranja sufiksa, nastali su kao rezultat sopstvenih, opsežnih i sistematskih semantičko-tvorbenih istraživanja imeničkih derivata, na bogatoj građi iz dijalekatskih rečnika prizrensko-timočkih dijalekata. izvoRi Dinić 2008 = Jakša Dinić, Timočki dijalekatski rečnik, Beograd: Institut za srpski jezik SANU, 2008 (Monografije 4). Jovanović 2004 = Vlastimir Jovanović, Rečnik sela Kamenice kod Niša, Srpski dijalektološki zbor- nik (Beograd) 51 (2004), 313–688. Stojanović 2010 = Radosav Stojanović, Crnotravski rečnik = Srpski dijalektološki zbornik 57, Beo- grad: SANU – Institut za srpski jezik SANU, 2010. Zlatanović 1998 = Momčilo Zlatanović, Rečnik govora južne Srbije, Vranje: Učiteljski fakultet, 1998. Žugić 2005 = Radmila Žugić, Rečnik govora jablaničkog kraja = Srpski dijalektološki zbornik 52, Beograd: SANU – Institut za srpski jezik SANU, 2005. liteRatuRa Belić 1905 = Aleksandar Belić, Dijalekti istočne i južne Srbije = Srpski dijalektološki zbornik 1, Beograd: Srpska Kraljevska Akademija, 1905. Bogdanović 1979 = Nedeljko Bogdanović, Govori Bučuma i Belog Potoka = Srpski dijalektološki zbornik 25, Beograd: Institut za srpskohrvatski jezik, 1979. Bogdanović 1987 = Nedeljko Bogdanović, Govor Aleksinačkog Pomoravlja = Srpski dijalektološki zbornik (Beograd) 33 (1987), 7–302. Ćorić 1994 = Božo Ćorić, Tvorbeno i leksičko značenje (naša leksikografska praksa), u: Naučni sastanak slavista u Vukove dane (Beograd) 22 (1994), br. 2, 257–262. Dragićević 2007 = Rajna Dragićević, Leksikologija srpskog jezika, Beograd: Zavod za udžbenike, 2007. Ivić 1985 = Pavle Ivić, Dijalektologija srpskohrvatskog jezika: uvod i štokavsko narečje, Novi Sad: Matica srpska, 1985. Jovanović 2010 = Vladan Jovanović, Deminutivne i augmentativne imenice u srpskom jeziku. Beo- grad: Institut za srpski jezik SANU, 2010 (Monografije 9). Klajn 2003 = Ivan Klajn, Tvorba reči u savremenom srpskom jeziku 2: sufiksacija i konverzija, Beograd – Novi Sad: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva – Institut za srpski jezik SANU – Matica srpska, 2003. Marković 2000 = Jordana Marković, Govor Zaplanja = Srpski dijalektološki zbornik (Beograd) 47 (2000), 7–307. Mitrović 1984 = Brana Mitrović, Rečnik leskovačkog govora, Leskovac: Narodni muzej, 1984. 159Jezikoslovni zapiski 22  2016  2 Radović Tešić 2002 = Milica Radović Tešić, Imenice s prefiksima u srpskom jeziku, Beograd: Insti- tut za srpski jezik SANU, 2002 (Biblioteka Južnoslovenskog filologa n. s. 20). Stevanović 1975 = Mihailo Stevanović, Savremeni srpskohrvatski jezik I: uvod – fonetika – morfo- logija, Beograd: Naučna knjiga, 1975. Stevanović 1991 = Mihailo Stevanović, Savremeni srpskohrvatski jezik: gramatički sistemi i knji- ževnojezička norma II: sintaksa, Beograd: Naučna knjiga, 1991. Vukadinović 1996 = Vilotije Vukadinović, Govor Crne Trave i Vlasine = Srpski dijalektološki zbor- nik (Beograd) 47 (1996), 1–317. Žugić 2007a = Radmila Žugić, Imeničke složenice s pridevom kao prvim delom u prizrensko-timo- čkim govorima, Naše stvaranje (Leskovac) 54 (2007), br. 1–2, 34–43. Žugić 2007b = Radmila Žugić, Imeničke složenice s imenicom kao prvim konstituentom u prizren- sko-timočkim govorima, Leskovački zbornik (Leskovac) 67 (2007), 383–393. Žugić 2009 = Radmila Žugić, Semantičko-tvorbena analiza pejorativa za ženska lica u jablaničkom govoru (jugozapadno od Leskovca), Zbornik Matice srpske za filologiju i lingvistiku (Novi Sad) 52 (2009), br. 2, 81–106. Žugić 2010 = Radmila Žugić, Pejorativi za muška lica u jablaničkom govoru obrazovani sufiksi- ma -ko, -lja, -onja, -ča, Zbornik radova Filozofskog fakulteta Univerziteta u Prištini: posebno izdanje povodom 50-godišnjice osnivanja Filozofskog fakulteta posvećeno prof. dr Milosavu Vukićeviću (Kosovska Mitrovica) 40 (2010), 103–118. Žugić 2012a = Radmila Žugić, Semantičke realizacije sufiksa -če u imeničkim izvedenicama sred- njeg roda u prizrensko-timočkim govorima, Zbornik radova Filozofskog fakulteta Univerziteta u Prištini (Kosovska Mitrovica) 42 (2014), br. 1, 223–230. Žugić 2012b = Radmila Žugić, Imeničke izvedenice sufiksima -ce, -e, -le u prizrensko-timočkim go- vorima, Zbornik Matice srpske za filologiju i lingvistiku (Novi Sad) 54 (2012), br. 2, 193–202. Žugić 2013 = Radmila Žugić, Deminutivi muškoga roda na -ьk (-ak) i njegovu proširenu varijantu -čьk (-čak) u prizrensko-timočkim govorima, Godišnjak za srpski jezik (Niš) 26 (2013), br. 13 (posvećen profesoru Slobodanu Remetiću), 219–232. Žugić 2014a = Radmila Žugić, Mikrotoponimija donjeg sliva Jablanice: semantičko-tvorbeni aspekt, Beograd: Institut za srpski jezik SANU, 2014 (Monografije 20). Žugić 2014b = Radmila Žugić, Augmentativno-pejorativne izvedenice na sufiks -ište u prizrensko-ti- močkim govorima, Oktoih (Nikšić) 5 (2014), 29–36. Žugić 2014c = Radmila Žugić, Deminutivne imeničke izvedenice na sufiks -ka u prizrensko-timo- čkim govorima srpskog jezika i bugarskom jeziku (semantičko-tvorbeni aspekt) (u štampi). povzetek Samostalniške pripone v Dialektih vzhodne in južne Srbije Aleksandra Belića v luči najnovejših raziskav Avtorica predstavlja, potrjuje, popravlja in dopolnjuje opazovanja Aleksandra Belića o obli- kovno- in pomenskorazlikovalnih samostalniških priponah v prizrensko-timoških govorih v knjigi Dialekti vzhodne in južne Srbije (1905): manjšalna pripona -ka, manjšalna pripona -ьk s težnjo po vokalizaciji polglasnika, pripona -inja in manjšalna končnica -ik(i) (-čiki). Popravki se nanašajo predvsem na Belićevo stališče o stopnji produktivnosti posameznih pripon (manjšalni priponi -ka in -ica, večalno-slabšalna pripona -ište). Stanje samostalniške sufiksacije se v glavnem dopolnjuje z novimi pomeni pripon (zelo produktivno slabšalno pomenje pripon -ka, -ko, -ica, -onja, -la in -ča). Pozornost je usmerjena na način semantične in tvorbene interpretacije samostalniških izpeljank v raziskavah, ki so nastale po Belićevi, in sicer v skladu z najnovejšimi zahtevami rabe semantično-tvorbene analize. Vsi poudarki o samostalniških priponah v Belićevih Dialektih so nastali kot rezultat lastnih, obsežnih in sis- tematičnih semantično-tvorbenih raziskav samostalniških izpeljank in na bogatem gradivu iz narečnih slovarjev prizrensko-timoških govorov.