KNJIŽNICA ZA UČITELJE /R\ © \ KNJIGA XL ^*J T ŠKOLSKÁ STEGA, MAPISAO J. BÖHM. PREVEO SIMEON KONČAR, UČITELJ VIŠE PUCKE ŠKOLE U OTOÖGU I DOP. ÖLÄM HRY. PEDAGOŠKO* KNJIŽEVNOGA ^BORÄ U ZAGREBU. <\^ ZAGREB. NAKLADA HRV. PEDÄGOGIJSKO-KMJIŽE1/WOGA ZBORA. 1902. KNJIŽNICA ZA UČITELJE. IZDAJE HRVATSKI PEDAGOGIJSKO-KNJIŽEVNI ZBOR. KNJIGA XL. SKOLSKA STEG A. ZAGREB. KNJIGOTISKARA C. ALBRECHTA (JOS. WIITASEK). 1902. ŠKOLSKÁ STEGÄ. NAPISAO J. BÖHM. PREVEO SIMEON KONČAR, UČITELJ VISE PUCKE ŠKOLE U OTOČCU I DOP. ČLAN HRV. PEDAGOŠKOKNJIŽEVNOGA ZBORA U ZAGREBU. ZAGREB. NAKLADA HEV. PEDAGOGIJSKO-KNJIŽEVNOGA ZBORA. 1902. Pristúp. Položaj školské stege u uzgoju. f. 1. Potrebnost i sposobnost čovjekova za uzgajanje. Covjek dolazi na svijet jako nemocan. On treba duže i više pomoci i njege nego li ista životinja, koja mu je od svih prirodnih stvorova najbliža. Životinja postiže gotovo sve svojim sretnim instinktom. Covjeku pak mora tuda ruka pomagati dotle, dok ne mogne da bude svoj vlastiti vod i uzgajatelj drugih. Covjeku je dakle potreban uzgoj, a on je za nj i sposoban. On je najsavršeniji stvor na zemlji, kruna stvoienja. Nijedan zemaljski stvor nema takvih tjelesnih i duševnih preimucstva, kakvih ima covjek. Na spoljašnje i nutrašnje stvaranje čovjeka utječu istina mnoge stvari, prilike i odnošaji (priroda, društvo, udes i mnogo toga, što je nepoznato), ali sve to djeluje manje više nehotice, nesvijesno, slučajno. Ako cemo da covjek dostigne svoje odredenje, onda se njegovo razviée mora temeljiti na namjeri, cilju i osnovi. Samo svijesno i namjerno utjecanje udešeno po osnovi, a osnovano na prirodnomu razvijanju može osposobiti covjeka, da zadovolji zadaéi svoga života, da dostigne svoje odredenje. g. 2. Pojam, cilj i zadaća uzgoja. Pojam uzgoja isto je toliko raznovrsno oznaeivan, koliko se raznovrsno shvacalo odredenje covjekovo, jer pojam uzgoja zavisi o odredenju covjeka. Ako se odredenje covjeka označi Hristovom riječi : „Budite savršeni, kao sto je savršen otac vaš na nebesima", onda uzgajanje sacinjavaju sve one radnje i sva ona sredstva, kojima se nastoji, da se još nerazvijen covjek hotimično i po osnovi osposobi, da s punom samosviješcu teži za sto vecim savršenstvom. Prema tomu nije svrha uzgoju nista drugo, van da se čovjeku pomogne, da dode do svoga odredenja. Zadaéa uzgoja sastoji se onda u tom, da se ěovjek toliko razvije, kako bi s punom sviješéu. t. j . spoznajom onoga, sto jo savršeno, vazda težio za istinom, ljepotom i dobrotom. A težiti za tim, znaci to i raditi i htjeti, a to je vrlina ili krepost. A vrlina je prvi stupanj savršenstva. Istina, da se ova idejalna zadaca ne može nigda potpuno postici, ali se za riješenjem njenim mora vazda težiti, Eadi toga ne smije biti bez idejala ni uzgajatelj ni uzgajanik. Prvi je drugomu najbliži idejal. Hrist je obojici najveci idejal. |. 3. Sredstva uzgoja, Üzgâjateljev duh najopćenije je î najznatnije siedštvo uzgoja. On rukovodi onim radnjama, koje vrijede kao osoí) ita sredstva uzgoja. A to su ova: 1. Njegovanje, pod kojim se razumijevaju oni uzgojni utjecaji, koji unapreduju tjelesni život, a za duševno su razvice u toliko znatni, u koliko se duševno razvide osniva na tjelesnom. Ali i dušu treba njegovatu Njezino zdravlje postiže se raznolikošcu okolice, izmjenom posla i pocinka, i t. d. 2. Obuka treba da nadopunjuje iskustvo i drugovanje, da dovodi uzgajanika do spoznaje njegova odredenja, da u njemu razvija razboritost, kojom ce doci do togar da bude htio ono, što je dobro. 3 S t ega treba da morálnom privikom proizvede takvu volju i rad, koji ce biti u suglasju s pravom spoznajom (razboritošcu). Kad se upotrebljavaju sva ova sredstva, onda je t<> uzgoj u širem smislu. Dijeli li se u teoriji, tada se govori obiěno o: 1. Uzgoju u užem smislu, i pod tim se razumijeva više utjecanje stege na volju (moralna i društvena privika) i tjelesna njega (fizična privika), koja se ne smije pustititi iz vida. 2. Obuci, koja ima ponajviše posla sa spoznajom» Herbartu su uzgojna sredstva obuka, upr avl j an j ç (Zucht) i s tega (Eegierung). Pod stegom ra^umijeva sve spoljašnje odredbe, koje su obuci i upravljanju potrebni kao preduvjeti i pomocna sredstva. Stoy naliva upravljanje vodenjem, a spoljašnje odredbe, da se uspostavi i uzdrži red, policijom. Eein u svojím „Pedagoškim študijamaM podaje o tom ovu prijeglednu sliku : Pedagogija se dijeli na A.) Teieo*logiju (nauka o svrsi uzgoja), B.) Mßtodologiju (niauka o metodama uzgoja), koja se dijeli na: 1. obuku, 2. wodenje i stegu. 3 g. 4. Zavodi i vrste uzgoja. Najopćeniji zavod za uzgajanje jeste život. S njim se počinje i završuje uzgoj. U životu uzgaja sve, što utjece na covjeka (g. 1.). Uzgaja jelo i pice, udes s veseljem i iugom, koju donosi ; uzgajaju ljiljani poljski i ptice nel) eske; uzgajaju narodi i vremena, trgovina i zanat, nebo í zemlja, u kratko: priroda, udes, društvo, žiwotni odnošaji Ali ti uzgajatelji ne mogu potpuno uzgojiti covjeka. Njemu je potreban uzgajatelj njegova roda i plemena, koji je gam moralan i poznaje cilj covjecjega odredenja. Covjek postaje covjekom samo medu ljudima, a ljudi su voljni uzgajati ga, dok dode na svijet. Ponajprije je roditelj im a uroden nagon i u srce urezaná dužnost, da svoju djecu njeguju i obrazuju. I « toga je roditeljska kuca, obitelj, najprvo i najprirodnije nzgajalište, a otac i mati najprvi su i najprirodniji uzgajatelji. To je domači, roditeljski ili ob i tel j ski uzgoj, koji se vrši njegom i stegom. No iskustvo uci, da večina roditelja ne može potpuno udovoljiti toj zadaći, naročito ne mogu pravilno i uspješno obucavati, s toga treba sve udesiti, da bude moralnih, praktično valjanih i za najviše ciljeve covježanstva oduševljenih osoba, koje bi voljne bile, da od roditelja preuzmu neki dio uzgajanja, t. j . koje bi obiteljsko vzgajanje popunile i proširile. To cini škola. Uzgajatelj je učitelj; a njegova radnja u školi naziva se školsk o ii z g a j a n j e. Obitelj i škola dva su uzgajališta, koji uzgajaju podmladak namjerno i po osnovi. Oni su glavni faktori vzgoja. No ipak dobar ili los uzgoj nije proizvod samo kuénoga i školskog uzgoja; jer pri tom sudjeluju najrazličniji utjecaji. 9 Djeca su ili ce biti članovi i dvaju udruženja, u kojima se uzgaja covječanstvo. Orkva i država ta su uzgajališta, koja primaju čovjeka, svaka na svoj način, te ga prva više s idejalnoga, a druga više sa stanovišta realnoga uzgaja, a oboje teže, da ga toliko razviju, kako bi postigao metu, koju one žele, i koju traži opca svrha uzgoja. (Orkveni ; državni uzgoj.) Orkva i država kao uzgajališta razlikuju se od kuce i škole narocito tim, što djeca nijesu u njima tako blizu i tijesno udružena. A uzgoj njihov proteze se i na odrasle. To im nista ne smeta, da ulože svoj punopravni utjecaj, da uzgoj u mládeži i u kuci i u školi dadu takav pravac, koji je u skladu s njihovim namjerama. g. 5. Pojam, cilj, zaclaća i sredstva školskoga uzgoja. Buduéi da škola uzgaja, govori se o Školskom uzgoju (g. 4.). Školski uzgoj obuhvata sve one radnje škole, koje (uz veéu ili manj u pomoc domačega uzgoja) treba da u učenika pokrenu samosvjesnu težnju za sve to jacim usavršenjem u dobru, da svaki ucenik postigne i svrhu škole i svrhu uzgoja u opée što moguée sigurnije i u što moguce vecem opsegu. Prema tomu svrha je školskomu uzgoju, da pomogne uceniku, da se što bolje usavrši. Skolski je uzgoj kao i svaki drugi vrlo ograničen. Škola može samo poticati, a ne može stvarati; ona ne daje, i ne stvára svojstva i sposobnosti, nego ih može samo razvijati i rukovoditi, ako i dijete od svoje strane na tom radi. Za nauku, za pozitivnu spoznajú mora ucenik imati sposobnosti i talenta, ali i neposrednoga interesa; za vrlimi mora pokazivati sopstvenu voljnu odluku, unutrašnje poticalo, pokušaj i vježbanje. Učenje bez nagona otupljuje, nasilna poslušnost oslabljava. Slobodná samo radnja i dobrovoljno priznavanje uzgojnoga zakona glavno je pravilo i svrha moralnoga uzgoja. Nije zadaca školskomu uzgoju, da djeca budu pametna i mudra, dobra i pobožna, nego da ih potice i upucuje, da sama sebi pribave razboritost, mudrost i vještinu, vrlinu i blaženstvo, — ili da se obodre, da sopstvenom snagom pribave sebi znanja i vještine, koje ce im trebati sada i u budućem životu, da se u svima položajima svoga života dobrovoljno sklanjaju k dobru, da svoju volju uvijek dovode u suglasje s voljom božjom, — ili da od svoje volje, t. j . u potpunoj spoznaji sada i u budućem životu neprestano teže k savršenstvu, istini, ljepoti i dobroti. Teška je to zadaća. Skola može postaviti samo temelj, može samo klicu zasaditi, samo posijati na nadanje. Ako sto i ne naraste i ne procvjeta odmah, niknut ce, cvjetati i donijeti plod poznije. Škola ne smije bas s toga nista previdjeti, nego mora vazda na novo saditi i zaljevati, mora dobra načela utvrdivati u učenicima, njihov razum i srce, čustvo i volju oduševljavati za istinu, Ijepotu i dobrotu, pa ako se i okrivi, da je malo učinila za umno i moralno obrazivanje, neka bude potpuno utješena i uvjerena, da ce joj radnja ipak biti blagoslovena. A koja sredstva treba školski uzgoj, da udovolji toj teškoj zadaéi? Ona ista, koja i uzgoj u opce; njegu, obuku i stegu. (g. 3.) g. 6. Potreba i znamenitost školskoga uzgoja. Vec smo spomenuli (%. 4.), da roditelji, makar da je na njima prvima poziv i dužnost, ponajviše nijesu vršni da sami dovedu svoju djecu do njihova odredenja. Poslovi zvanja, položaj i odnošaji, u kojima se nalaze, nestašica potrebne za to intelektualne ili moralne obrazovanosti i t. d. sprečavaju im jako put; nestaje li im uz to još i volje, ljubavi ili vještine za uzgajanje, tada nema ni govora o ispunjavanjn roditeljskih dužnosti. Narocito nije večina roditelja sposobna, da valjano i uzgojno obucava. Takvi uzroci i prilike mogu u mnogih roditelja izbrisati prirodenu sklonost prema uzgojnomu pozivu, a i zelju, da mu se udovolji; šta više mnogi i zanemare uzgajanje svoje djece. Takvi roditelji imaju punu svij est o svojim uzgajateljskim dužnostima, ali se uplecu ponajviše samo onda, kad misle, da moraj u otkloniti zle poslj edice kakve mladenačke nepodopštine. Oni djeluju dakle pogiavito negativno, otklanjaju, čuvaju, brane. Takav uzgojni rad, kojim se samo otklanja zlo, nije medutim sam sobom dostatan za moralno usavršenje mladeži. Kud i kamo li je pak gore ondje, gdje roditelji, a takvih imade na tisuce, nijesu voljni na svoju djecu ni ovako pripaziti. S toga je posve potreban školski uzgoj, komu je zadaća, da po osnovi i na prikladan način utjece na uzgoj mládeži ne samo negativno, nego i pozitivno, svestrano i opsežno. Školskí uzgoj treba nadalje da djecu uzgoji za razborite i moralno valjane članove školské zajednice (koja je kao raširena obitelj), i da ih tirne pripravi za prijela^ u život. Tim je od česti dokazana znamenitost školskoga uzgoja. Ne gledajuéi na to, da je zajednička školská obuka jevtinija i plodonosnija od one, što je kuca sama ili pri^ atno preko drugoga podaje, valja imati na umu temeljno pedagoško načelo, koje traži, da obuka bude u središtu uzgajanja, jer ona pribavlja spoznajú istine, Ijepote i do* brote, bez koje he mogu djeca svijesno i samosvojno raditi. I upravo u školskoj zajedniekoj obuci najljepša je zgoda za takav rad. Uzgojna obuka može biti samo u uredenom zajedničkom životu, a ovaj zahtijeva, da se uôenik privikne na društvene vrline, da se vježba u svladanju sama sebe, da sopstvene ugodnosti podreduje dobru cjeline. Spoznaja, koja je stečena obukom, prelazi na taj način u djelo, proizvodi se plemeniti duh zajedinstva, u kom se razvijaj u lijepe klice iducih djela Skolski uzgoj prema tomu ne samo da čuva od mnogih mana i nedostataka obiteljskoga uzgoja, ne samo da dopunja obi telj ski uzgoj, nego ga čini naprednijim i uspješnijim. Za obiteljski je dakle uzgoj skolski uzgoj od velike znamenitosti, makar da ga ne može naknaditi. Od iste je znamenitosti škola i za ostale životne krugove (opéinu, crkvu, državu), u koje treba da uvede djecu, i to tim veéma, sto ona imade u sebi klice za te velike životne krugove. Učitelj je u školi upravitelj i predstojnik, a djeca su poslušni članovi. Skola je dakle malena opcina, a budúci daje općina praslika (prototip) države, škola je i malena država, kojom vlada učitelj, a čiji su gradani učenici. Učitelj je u njoj kralj, najviši autoritet; njegova je volja zakon, prema komu se dijete mora vladati, upravo onako, kao što ce se kao budúci gradanin (uza svu ostalu slobodu) morati pokoravati autoritetu zakona i ustanovljenoga reda. Ali ucenici sačinjavaju i religijsku zajednicu, malú, pobožnú, pravu obitelj; jer skolski uzgoj mora uzvisiti dječju duševnost, uputiti u pobožnost i srca oduševiti zajednickom molitvom. Skolski uzgoj iduéi za samosvojnim ciljem škole pretvára skolski život u moralan organizam, i stvára, a da ne upada u jednostranu ovisnost, velike one oblike covjecjega udru-. ženoga života, te duh i duševnost mládeži tako oploduje, da se ona osposobljava, kako ce* se umjeti snaći u opcenom redu života. Bazumijeva se, da je i crkva i država dužna potpomagati školu u njenom uzgojnom radu. Sto su one svjesnije svoje velike zadaée, i školski ce uzgoj dobivati to jaču pomoc. g. 7. Ograhičenost školskoga uzgoja. Uza svu potrebnost i velikú znamenitost školskoga uzgoja za obitelj i za ostale krugove života, ipak je njegova djelatnost ogranicena (kao i vaskolikoga uzgoja). On može samo poticati, a ne i stvarati, može samo razvijati sposobnosti, koje su tu, i rukovoditi radnje volje (g. 5 ). Ograničen je i na drugoj strani. S obzirom na svoj konačni cilj zabavljen je uzgoj najviše ocjenjivanjem vrijednosti i pravcima volje, sto su u rukama, koje u velike raspolažu i pravim uvjetima spoljašnjega života. To su roditelji, koji trajnom ljubavlju i živom požrtvovnošcu vežu djecu za sebe, za kojima se djeca rado povode, čije rijeěi željno prisluškuju, ciji govor, mišljenje i osjecanje neprimjetno prisvajaju. Roditelji, koji mahom od pocetka paze i starajú se za djecu, uz koju su ponajviše, koji vode glavnu brigu za njihovu prehranú, odijelo, rod, budúci poziv, i t. d.; oni mogu svoje uzgajanje jace koncentrovati, njihov uzgoj može imati dublji utjecaj nego uzgoj škole, kojoj uz to nedostaju mnoge pretpostavke, kao sto su : isto podrijetlo, osjecanje najbliže srodnosti, točno poznavanje djetinje prirode stečeno trajnim promatranjem, i t. d. I u javnom životu ima pojava, „koje školi vrlo cesto i živo nasuprot rade, školskú njivu od iskona manje više neplodnom eine, ili bar nasade njezine uništuju kao mraz i kukci". Uzgojna djelatnost škole ima dakle svoje mede. Koliko ona može uzgajati, zavisi ponajviše od obuke, sto je daje, koja proishodi iz nje ili se priljubljuje uz nju. f. 8. Različnost pojmová: školskí uzgoj, školská disciplina, školská stega. Skolski uzgoj uzimlje se u širem i a užem smislu (8- 3.). U širem smislu obuhvata sve, cim škola uzgaja, a to je obuka, stega i njega (g. 5.). Stavi li se medutim skolski uzgoj usporedno sa školskom obukom, onda se uzimlje u užem smislu. Skolski je uzgoj onda stega i njega, pa ima posla poglavito s čuvstvima i voljom, teži da obrazuje srce i duševnost, nastoji da razvije' dobro mišljenje i pitomost, da položi osnov i pokaže put za razvice značaja i da njeguje tijelo. Obuci je glavna stvar spoznaja, razvide inteligencije. To je lucenje, kao sto je vec rečeno (g. 3.), samo teorijsko. U istini su to dijelovi cjeline, koji neprestano jedan u drugi zahvata, zbog cega i kaže Herbart: „Priznajem, da ne znam za uzgoj bez obuke, kao sto obrnuto ne priznajem obuke, koja ne bi uzgajala". Sa školskim uzgojem u užem smislu drži se kadšto istovetnom školská disciplina ili škodama stega. Ali se uzimlje, da su to različni pojmovi, te se pod školskim uzgojem razumijevaju one radnje, koje utječu na unutrašnje mišljenje (uzgoj u strahu božjem, uzgoj poslušnosti, ljubavi bližnjega i t. d.), a školská disciplina (školská stega) obuhvata „sve utjecaje, kojima učitelj teži, da uzdrži i unaprijedi spo- Ijašnje uvjete tispješne obuke u školr' (Zeller), ili: obuhvata uredbe i utjecaje, kojima učitelj uspostavlja i uzdržava dobru spoljašnju stegu medu svojim učenicima, kao tišinu, mir, druževnost i t. d. Govori li se u tom smislu o dobroj ili lošoj disciplini (stezij, onda se misli na dobar ili loš spoljašnji red u školi, Eazlična shvaéanja uzgoja i školské stege predočujemo ovom šemom: Školski uzgoj u širem smislu. A. Školská nastáva. B. Školski uzgoj u užem smislu (Školská disciplina^ = školská stega). 1. a) Škol. disciplina b) Školski uzgoj (spoljašnje) (unutrašnje) ili 2. a) Niža sfera b) Viša sfera (spoljašnje) (unutrašnje) ili 3. a) Stega h) Upravljanje (po Herbartu) * (spoljašnje) (unutrašnje) ili 4. a) Policija b) Vodenje (po Stoyu) (spoljašnje) (unutrašnje). Kao sto se iz ove seme vidi, uzimljem, daje školská stega istovetna sa školskim uzgojem u užem smislu, a pod tim razumijevam sve uzgojne utjecaje, koji se odnose i na unutrašnjost i na spoljašnost. Iduci paragrafi tocnije će označiti pojam školské stege. g. 9. Teorija i praksa. Teško je doista održati dobru stegu, koja s uzgojem obuhvata i upravljanje. No to je i lako, ako je učitelj covjek na svome mjestu, koji umije da ujedini različne cesto suprotne interese i snage za postignuée konačnoga cilja. Teško je održati dobru stegu samo onda, ako to učitelj ne umije, ako nije na svome. mjestu. Budúci da početnik ne može biti takav, jer mu manje više nedostaju potrebita svojstva, vještina i iskustvo, od koristi mu je, sta više potrebno mu je uputstvo za držanje dobre stege, makar da se to teško uči kao i mnoge druge stvari. Istina je, da ima i da je bilo ljudi, koji su, a da nijesu nista znali o stezi, ipak postizali dobre uspjehe. * Vidi g. 3. str. 7. 16 Vrlo su rijetki takvi sretnici, koje je priroda izobilno nadarila, ili su izvršno uzgojeni, te im sjecanje na njihovo uzgajanje daje najljepše upute. I najdarovitijemu, rodenom uzgajatelju lakša je praksa, ako izučava teoriju školské stege. Kao sto ga nauka o uzgajanju upoznava s načelima, ciljevima, sredstvima i putovima uzgoja, uvodi ga dakle u pedagošku znanost, upoznava ga i uputstvo za držanje dobre školské stege sa svrhom njezinom i sa zaprekama, koje su joj na putu, s najznatnijima sredstvima i s pravom porabom tih sredstava (metoda). Nauka o školskoj sferi ima zadaéu da početnika sto više sačuva od velikih pogrješaka i teških posljedica. Tko nasumee bez ikakva uputstva. bez stručnoga savjeta otpočinje posao disciplinovanja, isto de tako lutati u tami kao i onaj, koji hoče da se nauči obučavati nesigurnim i sumnjivim eksperimentovanjem, a ne de da posluša i upotrebi pravila, koja su pronadena psihološkim istraživanjem, a prokušana iskustvom znamenitih pedagoga. Istina teorijsko uputstvo ne daje još dobre prakse; ona mora ici uporedo s teorijom. Budúci učitelj treba ponajprije da sasluša i razumije savjete za održanje dobre stege, a tada tekar da se i sam okuša i vježba u toj umjetnosti. Zbog toga moraju se učiteljskim pripravnicima dávati ne samo napuci za obucavanje, nego i za držanje discipline, a pratiti ih moraju i vježbanja u uciteljskoj školi. Teorijsko-prakticna uputstva u uciteljskoj školi od tolike su koristi, da učitelj, kad nastupa svoje zvanje, ima putevoda, koji mu kazuje, šta hode i šta može, i tako ga čuva od stranputica i pogrješaka. Nije dakle neznatna dobra teorija, nego je pace vrlo praktična, šta više najpraktičnija od svega, što može biti. Dakako da početník ne de biti još dugo vješt u tom ; on je tek učeník i mora težiti, da postane majstorom. IT To ce postiéi, ako je ne samo marljiv i neumorany nego i ako se obrazuje izuěavanjcm, iskustvom i druženjem. Ako dakle svoj način disciplinovanja strogo rešeta, ako svoj sud izoštrava izuěavanjem spisa, koji o tom rasprav] jaju, ako cesto poháda druge škole, da poredenjem, koje se samo namede, pronalazi znatna otkriéa u ovoj stvari. Nigda ne smije zanemariti, da sam sebe strogo disciplinuje i na moralnoj uzdi drži, jer to jako povečava disciplinski! silu (dobar primjer) i daje divotan plod. „Stege ne može držati, tko sam ne stoji pod stegom" (Palmer). 2 Prvi odsjek. Bitnost i svrha školské stege. A. Školská stega prema svrsi škole. g, 10. Pojam, svrha i zadaća škoiske stege; njezin odnošaj i znamenitost napram školskoj obuci. Skolski uzgoj u užem smislu cesto se zamjenjuje sa školskom stegom (disciplinom). To ćemo i mi redo vi to činiti. „Latinska rijec disciplina znaei uputstvo, pouku a i nauku a za tim i uredenje vladanja, moralno navikavanje, stegu. Tom jezgrovitom rijeei vec se nagovjescuje, da i sama obuka može i treba da bude sredstvo za održanje stege. Sta više, moramo je držati najznatnijim sredstvom stege u svima, a osobito u narodnim š kolama" (Dittes). Diesterweg postavlja obuku središtem školskoga uzgoja, kad kaže: „Skolska disciplina nije nešto zasebno, samostalno, nego je istovetna s obukom. Pravi didakticar u isto je vrijeme i disciplinator ; tko dobro uči, dobro i disciplinuje; tko se dobro razumije u obuci, taj se razumije i u disciplini. Predmeti obuke zovu se još od starine discipline, samo se to cešée gubi iz vida". Prema tomu moglo bi se pričiniti, da je suvišno govoriti o školskoj stezi kao o nečem zasebnom, nego da treba imati na umu jedino obuku, koja sama sobom obuhvata i disciplinu (uzgoj u užem smislu). No ako stvar toenije promotrimo, moramo je ovako shvatiti: Istina pučka škola osnovana je ponajprije i narocito za obucavanje, i obuka cini ii nek n ruku središte školskoga uzgoja, jer mu je glavna svrha, da razbudi živi mar, da daje trajnu spoznajú, koja pobuduje težnju za savršenstvom. a tirne potpomaže i unapreduje morálnu čistodu u mišljenju i radu djeějem. Prema tomu nije konacna svrha školské obuke (ovdje imamo na umu uzgojnu obuku) nikoja druga do uzgoj. No ona je, makar i najznatnije sredstvo, ipak samo sredstvo školskoga uzgoja, koje kao i uzgoj u opce ne može biti bez stege ni njege. Obuka ne može potpuno ispuniti svoju zadacu, ako se stegom ne suzbija osjetiJno nagnuée dječje, koje mu potamnjuje razum. Životná snaga djecje spoznaje cesto je još tako slaba, da dobrota nema maha da izbije na površinu. Zato je potrebno vladanje samim sobom, koje zakraéuje i ugodnost, a tomu ne može da privede dijete sama obuka. Badnji obuke, koja pobuduje mar i razjašnjuje pojmové i ideje, koja vodi i sreduje djecje mišljenje, teženje i htijenje, mora se pridružiti vježbanje u ostvarenju mišljenja, volje i rada, t. j . obuci mora pomagati moralna pri vika. Taj konkretni utjecaj na volju jeste manifestacija obuke, njena konkretna pojava. „Obuka vodi k mu- drosti, a stega uci čovjeka mudro, t. j . kreposno živjeti. Moramo imati ne samo múdrosti, nego i srca, da je izvedemo iii obistinimo". Skolska stega nije samo za jednoga, nego za sve ucenike. Oni moraju da cine ono dobro, koje su spoznali u obuci. „Naročita je dužnost škole, da pojedinca 20 iizgoji za zajednicu, da dijete ne čini, sto hoče, nego sto mora. Kao sto država ima zakone, pod kojima stoje svi državljani bez obzira na ličnost, tako ima i škola svoje zakone kao država u malom" (Kehr). Treba li, da se učenik poslušnošéu spram školskih zakona priuči svoju samovolju žrtvovati zajedinstvu, da se privikne na zajednički duh i društvene vrline, tada su potrebne točne uredbe i poradi same obuke, jer trajna privika na dobar red najbolje je sredstvo, da se pobudi i održi pažnja, marljivost i volja za učenje. „Jer je Bog mudrost združio s krepošeu" (Pestalozzi), zato se mora školská stega starati, da dobrim redom unese u ueenike istinsko raspoloženje za obuku, i da ga učini trajnim. Uz morálnu priviku potrebna je dakle i društvena privika za zajednički život kao i za obuku. Buduéi da svaki indi viduj ima posebna tjelesna svojstva, i budúci da način življenja u velike utječe na tjelesno zdravlje, a ovo opet na mišljenje i rad, mor-a se školská disciplina obazirati i na tj elesni uzgoj, te fizicnom privikom njegovati zdravlje učenika. Skolska je stega prema tomu skup sviju uredaba, radnja i odredaba, sredstava, zakona i ustanova, kojima je s vrha fizična, društvena i moralna privika, da djeca steku moralne ideje, da im se poda osnov moralnomu karakteru; jednom riječi ona je škol ski uzgoj u užem smislu. Svrha školské stege jeste privikavanje učenika pravomu življenju, prije nego umije sam sobom vladati. Bliža joj se svrha tiče samo škole, a ta je, da neprestano obazirudi se na tjelesno zdravlje djece propisuje i podržava moralno življenje, u kom napreduje i obuka i karakter. (Taj utvrdeni red kao i sama radnja zove se stega). — Njezina dalja i viša svrha jeste, da potpomaže uzgoj ostalih životnih krugova (naročito obitelji), da ga popravlja i dopunja, te da pripravlja djecu za vlastiti uzgoj i za ple menit zajednički život. Tim se školská stega promeée u sredstvo za višu svrhu. Prema tomu zadaca je školské stege u prvom redu uspostaviti i uzdržavati spoljašnji i unutrašnji red u školi; u drugom redu s pomocu sviju dobro promišljenik uzgojnih utjecaja izvesti uzgajanika na put moralne slobode, i tako dugo mu pomagati, dok sam ne mogne ici pravim patem. Á sad da se osvrnemo na odnošaj školské stege pxema školsko] obuci. Trostruki pravac školské stege (fizična, društvena i moralna privika) ne da se nikako rastaviti od obuke. S njom sacinjava cjelinu kao duša s tijelom; nijedno za se nema života, pa zato pravo veli Diesterweg: „Disciplina je istovetna s obukom". Ali drugojačije je u istini; drugojačije u praksi, nego u teoriji. U teoriji ne ustručavamo se govoriti o samoj obuci. Upravo je tako pravo i korisno govoriti zasebno i o stezi. Ovako teorijski može se lučiti jedno od drugoga, praktično pak ne; jer jedno bez drugoga ne može biti. Govori li se dakle o obuci kao nečem samostalnom, onda joj je disciplina (stega i njega) narazdruživa čest. Govori li se u istom smislu o disciplini, onda je isto s obukom Jedna druga dopunja u životu i jedna s drugom čini jedincatu zajedničku radnju. Ako stega u toliko prethodi obuci, što uspostavlja spoljašnji red, da može započetí obuka, onda to još ni izdaleka ni j e dostatno; ona se mora s obukom najuže spojiti, pa makar obuka (prividno) i štetovala. Sta više, u nižim razredima pucke škole, gdje dječji razum slabo može utjecati na volju, mora stega* bezirvjetno prevladivati, a u visim razredima prevladuje obuka, jer može razviti svoju vlastitu dijsciplinsku snagu. Skolska stega i školská obuka ne mogu nigda» jedna bez druge biti. Stega pomaže obuci ne samo tim, što 22 spoljašnjim odredbama, nego i privikom proizvodi volju koja se slaže s razborom, što no se malo po malo razvio obukom. Obuka potpomaže stegu, šta više najznatnije je njezino sredstvo, jer razvija razbor i ideje, koje treba da nagone na dobra djela. Zbog te uzajamnosti stege i obnke mora se nastojati, da se nauka i život najuže spoje, i da se ustanovi takav obučni sústav, po kome bi učenici postali ne samo mudriji, nego bi se naučili i mudro raditi. Ovim je dovoljno pokazana opsežna i bkgoslovna radnja učiteljeva i njezina velika znamenitost za školu. Napomenuti mi je ipak, da će i lošiji učitelj u školi mnogo uraditi, ako su učenici naučeni na mir, red, pazljivost i poslušnost, i da 5ni najučeniji čovjek ne će mnogo učiniti, ako toga kod djece nema. Bazumnomu učitelju nista nije preče, nego li da snažnom mišicom ukloni sve zapreke, koje mu na put stavlja neuredeni život i razuzdanost dječja. Ne učini li to, tad mu obuka nema pravoga utjecaja, niti škola može imati značaj moralne zajednice. O tom dakle, kakva je stega u školi, ovisi ne samo uspjeh obuke, nego i svrha vaskolikoga uzgoja školskog, ovisi veselost i učitelja i učenika, ugled učitelja, dobar glas škole i t. d. Zeli li dakle učitelj djecu istinski uzgajati, mora ponajprije uspostaviti dobru stegu. Ako je stega losa, škola je neuredena gomila djece, gdje jedno drugomu uvijek smeta, gdje jedno drugo u poslu buni i u prava mu zadire. Dobra škola ne može se ni zamisliti uz losu stegu. „Škola bez stege vodenica je bez vode" (Komenskí). Naprotiv dobra stega potpomaže obuku, pod njom živo radi uzgojna snaga obuke, pretvára školu u dobro ureflenu radionicu, u kojoj vlada radost i veselje, gdje je vrijednomu radniku osigurana bogata žetva, gdje se razvija čustvo zajedinstva i sve društvene vrline, gdje se pospješuje razvide značaja. Valjanom stegom postiže se dakle ne samo bliža svrha škole, nego se dijete pripravlja i za to, da uzgaja samo sebe, a tim i za to, da može postiéi svrhu života. U iduća dva paragrafa još ce se bliže označiti pojam i svrha školské stege. g. 11. Niže područje školské stege (policija). Prema ovomu, sto je kazano, mora školská stega tako urediti spoljašnje vladanje učenika, da obuka može započetí i neprekidno teci. Nužne za to mjere manje se udešavaju prema ličnosti, individualnoj osebujnosti i težnjama dječjim, nego više prema spoljašnjoj potrebi. Kad bi dijete zadovoljilo svaku svoju požudu, kad bi pribavilo sebi svaku nasladu, postalo bi rob svojih požuda. A jer mora da dobro čini, ali ne može još poradi svoje slabe razboritosti, zato je potrebno, da ga vodi visi razbor uzgaja telj ev, t. j. da se bezuvjetno pokorava njegovoj volji. U školi je to potrebno s još jednoga uzroka. Ucenik nije u školi sam, nego pripada zajednici. Obuka i školsko uredenje ne dopuštaju, da svako dijete udovoljava svojim požudama, da jedno vice, drugo jede, trece udara po prozoru, a četvrto skače po klupama i t. d. To se ne smije dopustiti ne samo s toga, što se tim smeta obuci i narušava red školské zajednice, nego i zbog toga, što popuštanje poslije škodi samomu djetetu. Učenik se dakle mora pokoravati društvenomu redu i povoditi se za učiteljevom voljom i potrebama cjeline. Narušati mir ne zabranjuje se samo zato, što bi tim štětovala moralnost, nego što bi štětovalo školsko društvo. Djeca ne smiju narušavati ni svoje tjelesne snage, m ni svoga zdravlja, i to ne samo zato, sto to zabranjuje moralni i božanski zakon, nego i zato sto roditelji i društvo, kojima je mládež korisna glavnica, od zdrava djeteta imadu korist, a od bolesna samo štetu. Zato mora uzgajatelj neprestano obaziruci se na djecje zdravlje nadzirati ih, nalagati im í zabranjivati, zabaviti ih onim, sto misli, da je za njih