SOKOLSKI GLASNIK GLASILO' S/vVEZA SOKOLA K R. A L J E V I LJ E JUCOSL*V|JE MESEČIMI PRILOG SOKOLSKO SELO •-»v;*-- - - lJUBl JANA, 2* SEPTEMBAR 1954 Izlazi svakog petka — Godišnja pretplata 50 Din — Uredništvo i uprava nalazi se u Učiteljskoj tiskari, Frančiškanska ulica broj 6, telefon broj 2177 — Račun poštanske štedionice broj 12.943 — Oglasi po ceniku — Rukopisi se ne vračaju GOD. V BROJ 39 Za slavu I čast Sremskih Karlovaca Sre .Wu-llvai},c Sokolskog društva u IT! karlovcima zbilo sc koncem tv .,S°dine. Pravila toga društva po- Osni vanje Sokolskog iveima zbik avila toga 7 Je ondašnja Zemaljska vlada iz Rta a 8°dinc 1904. Ja sam stajao na novištu da je 1933 godina bila tri-S®etoj§.°dišnjica Sokolskog društva u L -msfin? Karlovcima, — ako se več iimC- j * da slavi, — i tako sto- li., 1 danas- Proslava se formalno obav-J ove godine 23 septembra. To ništa da' Snleta Pravom istorijskom doga-4и- Jer znamo da je jedno istorijski «aaaj, a da jc drugo pripovedanje m Pme dogadaju. Ono istina, da je , du nama onda živeo jedan Vuk ili t r, Prota Matija, onda sve ovo ne bi r a*°- Ovako moramo da sakupimo ih Пе P°^a^e i šarene uspomene, da Pa ^.°me*amo’ istucamo i prosejemo, к* a °nda dobijemo odgovarajuče da°K^S^° Prašno. ^'u pak ima i mora sv' p ® 1 z’ Primesa- Pre svega se rol-JJudi vr^° ra^° vole da sečaju. Na-ODvt a^°vse radi 0 ncčem, što je po Dmf!11 m'*ljenju i po srećnom uspehu nimr- vFemenom zgodno, veliko, za-je Jlvo } vredno. Ta mnogobrojnost zastrašavajuća zato, što prema os-«»n psihofiziološkim zakonima po-Vel-1 ’manentna tendencija svake cone дС usP°mene, da se udalji od isti-kal- trcće Је naJU°re: nade se tako Pri? dobroželatelnik. i slušajuči pre-flei.?.vanja zahukava se na pisanje re-tloo !7n-e P°vesnice, er)e koju sam u dn§- Ju l11 zbivanju nije neposredno j , 1Veo. Na tome vrzinom kolu težnji cj0,f°ntratežnji, istina i laži, pravoga i ja еГГ°^. cc^a sokolska istori- koliko nije tendenciozna i propa-lstjeka. Pa tako je i s karlova-istorijom. Ali što zabrinjava ove istorije to navlači oblake sa ko, »n druge Strane: karlovačko So-0cj *.° društvo je bilo prvi sokolski Па t П ’ jasan Pokret, koji se odigrao ^aronV u krilu srPskog dela našeg S t' j ? Jc ono što treba podvuči. Sol-1? društvom ušli su upravo Srbi u koi-0 , Y°- Eto fundamentalnoga fakta, njp1 ^аЈе povoda za dublje razmišlja-va ' "amašnost njegova biče. razujnlji-ne;7rYa me’ ^o i°ie zna ogromne i oPst„ er!lc napore Srba u borbi za svoj Za ..iП ’ za svoju državu naročito, besk -u Prividno separatističku. ali s te;nrir.ajI)? odlučnom i nepokolebivom s eHeijom, da, postižuči izdeljeno jednik samo neeeni velikom, za-de0 „ .m > opštcm. I, eto, 'taj srpski Posle naroda dolazi u Sokolstvo kazali1 1,0 rcc*u> upravo što bi so tvorit- Jan)?n Pre nego što če se za-Uevern , ap'Je- Ah stiže unutra, i za Drvo j*1?? kratko vreme izbija medu be. Da -S, pa ča? ’ Prestiže oko sedite Je tako pripada prilično eirria -Za, u?a karlovčanima i Karlov-u nailp ^ malogradanskoj varošici ^unava^61? s.mislu- Položenoj izmedu ^stok Ai1. :.rV e Gore, a na putu za n° 1 j ,V,ržujski Karlovci su jed-?jeno ,• °’. malo, ali napu- Jom l-ar, na, Jeno dinamičnom tradici-Središf,. n ,Je drugo. Staro izbegličko Cr^Venn ?rP. °» kulturno političkog i vine dni' . ZIVOta sve do preko polo-lefilQ t> tnaestog veka, živo gnezdo i ^ctkoin a1 °TC omladine, Karlovci po-^Ur*kciii ,v;ll'esetoga veka, u stalnoj Vulkansk- 'C Za c.e^nu. kao u nekoj stub Чл1г°Ј1 Crupciji bacaju ognjeni tako ,ia ? Y.a srpskoga do u nebesa, to zaist- °- i'ltav narod vidi. I narod Zadrhćeai-V ’ 1 cco narod zastrepi i te za na lf° 0c* unutrašnjeg potresa, ^°lski r, -race vreme izbija silan so-4od SrKi°^ar Ч. sv>ma krajevima gde titi je Zlye. Fakt, koji treba zapam-•’edan „Л 1*а jedan opšti pokret i k°lski /.' p°kret, kao što je ovaj so-frieno’ 'r/a iVt Počinje eksccn- °Sa :’n„Jcc,noga dela na strani, s ma-^a fiomilJlatno'a terena, bez naročito-Pr'Prave * ”Ja masa> bez tradicije ili , °8a обв1-*2пс1?а ’ upravo van sva-°n. da f ’YanJa- 2nači da ne stoji za-Pa da sc 'iv a *mat’ prvo velike varoši, lz Zabačc IZU- pokreti. Taj uspeh ■*c sflinC s’r°te pokrajine moguč P Jakim • ^.zat.°’ što se sigurno radilo Pa da sc 'l*-.^3 11Tlat' prvo velike varoši, -Jačc IZU- Pokreti. Taj uspeh ,e ^io samo fS'r(lte Pokrajine moguč ’ vernim količinama enja Пк- ' dubokog nekog raspo-Verovatni- 'cno.su baš te prividno ne-Tcakcijani.s ari istinitije u ljudskim 1111 zbivai„’ i'?efio onc što se spremlje-U c^sPcrim trc>ba da se zbivaju kao Per,mentu. Ako se to danls teš- ko shvata i razume, kako je tek moralo biti pre punih trideset godina? Ja se sečam vrlo dobro kako se onda zabe-zeknulo staro postoječe Sokolstvo, a naročito u Zagrebu, kad su ovi sokolski varvari i došljaci iz neznatnih Sremskih Karlovaca stigli. Predlagalo se onda sasvim ozbilino, da nema smisla da bude u Austro-Ugarskoj ili u nekoj Trojedinici neko novo srpsko Sokolstvo, jer je to u stvari cepanje redova, i nije pravo slovenski, nego bi trebalo da srpsko Sokolstvo, upravo sokolska društva u srpskim krajevima Austro - Ugarske budu delovi hrvat-skog Sokolstva, jer ono je starije, ono je več tu, i blizu je i sasvim je slično, i ono če voditi brigu i o Srbima, — ili da se to sve prosto pomeša pod neki drugi, a novoimeni mučak. Sigurno ima živih svedoka da je to tako bilo. Ka-kvo nerazumevanje, kakvo nesnalaže-nje, kakva neslavna i slepa pokolenja! Da se meša! Budi Bog s nama! Kao da je glavno neko mešanje pod svaku ce-nu, a ne da se prvo zna ko ima da se meša! Kao da je glavno zbrljavanje u neko testo, a ne da delovi prvo budu čisti i zdravi. Srečom sve je to išlo bez ičijih naročitih zasluga, a bez velikih trzanja. 1 iz tih malih Karlovaca rodena tičica, zadržala je pravo na svoju božansku slobodu biča, i brzo su joj porasla orlušinska krila. S druge strane opet deo srpskog naroda u Srbiji, pravedno zabavljcn krupnim i prešnim poslovima, niti je mogao mnogo mariti ža te sitnice i igračke, koji-ma se bockala (a posle bogme i parala) utroba austrijske države, niti je imao vremena da se tim dugotrajnim gnjavatorsko-organizatorskim poduzi-manjima vazdan zabavlja? nego je ra-čunao: pa dobro, ako jc dobro, ne škodi ni to da imamo, ako možemo — a baš životna potreba dana to nije! Osim toga je tamo postojao čitav haos i zbrka gimnastičkih i pseudogimnasti-čkih društava, strahovito lepih imena i prezimena, i to se sve, naročito u Beogradu, medusobno trlo, guralo, gnjavilo, cepkalo, zaustavljalo i zako-čavalo. Vidoviti su ljudi iz Srbije od-mah spočetka dolazili k nama, i ozbilj-no nam pristupali i tražili istinu. Ali tih ljudi nije bilo na odmet, a što je najglavnije: iz Srbije nije trebalo slepo verovati ničemu, što je iz Austrije dolazilo, pa makar se koliko slovenski šepurilo! 1 takoreči u dvanaestom času uvideše Srbi iz Beograda i iz Srbije 0 čemu se radi i šta je istina. I onda se dešava čudo, pa su tronuci kao dani, dani su jaki kao meseci, a meseci silni kao godine, a godine grdne ko ve-kovi, i sve je to puno strahovito napete snage i udarničke volje, da se što više i što brže pred nepogodu stvori, zaštiti, pojača i uradi. Jer se osečalo i slutilo i pretskazivalo i znalo, da če vrlo brzo biti postavljeno na rešenje jedno strašno pitanje: Biti ili ne biti! Istina Sokolstvo je u ovim krvavim svatovima tek docni pozivnik i nešto dalji rodak, ali nije loše da i ono doprinese svoje! Pa je grunuo rat kao buzdovan Boga Tora i izazvao oluju 1 propast. Sokolstvo srpsko je taman dovršilo svoje potpuno raširenje u sve srpske krajeve, i taman je zapodelo iskricu jedne zajednice i kristalizaci-one organizacije. 1 za sve to slavno vreme neprestano Karlovci vode, upravo Karlovci fiksiraju 0110 što je bilo najglavnije, i što je i danas najglavni-jc, a to je vodeča ideja, ona ideja, ko-joj s vi i uvek ima ju da se pokoravaj u, i da je ne zaboravljaju. Udarac ratno-ga buzdovana pogodio je i čvrste i slabe, pa i srpsko Sokolstvo. Šta je moglo da sc desi i šta je moralo da se desi? Slabiji je pretrpeo više i oborcn je niže i ranjen je teže. Ali eto sada drugog divnog čuda! Dok je s formalne strane izgiedalo kao da srpsko Sokolstvo nije gotovo t. j. niti je pro-žeto sokolskim dogmama, niti je bilo dovoljno trajno da vaspita i t. d., — i zaista ono nije bilo takovo, — s unutrašnje strane je svaki taj nevaspi-tani sokolski član odjedanput posto-stručio snagu, i svi su Sokoli drago-voljno sudelovali u otvorenoj borbi za opstanak, i kao borci vojnici, i kao dobrovoljci, i kao prebeglice, i kao gonjeni zatočenici, i kao kažnjeni vele-izdajnici. Sokolstvo srpsko stalo jc svetla lica pred tudinska vešala. Zasijalo je nešto u svima dušama članova srpskih sokolskih društava i tada sc videlo opet nešto veliko: nije glavno i jedino organizacija, — koliko god inače može da vredi, — nego se tu radi i o onome što čovek ima u sebi pre> organizacije, koliko je u njemu karak-tera, hrabrosti, vrlina i junaštva, i videlo se i to, da ni to srpsko Sokolstvo predratno, ne bi u toku svog eilnog, ali kratkog zamaha moglo tako brzo da se do zrelosti životne razvije, da nije pretpostojalo jedno duboko i homogeno raspoloženje duha i duše. — Sad je to sve prošlo! Bar tako izgleda, i tako se priča, — ma da ja mislim da ni to nije istina. Jer pokret napred, po-meranje u jednom pravcu s jednog mesta na drugo, ne može nekim prese-canjem ili inače na veštački način da sc prekine, i da umiri i da zaguši je-danputa zaljuljane i napete energije. Ako je to srpsko Sokolstvo neka pro-šlost, onda je to prošlost naša, sviju nas, ono je i danas još neprestano u nama kao primarni element, i ono u duljini kao nosilac silnih životnih afiniteta i delatnosti vodi, nadima, radi i bruji. Jer oblici i sadržine ne poklapaj u se uvek, forme i funkcije nisu uvek identične, imena su jedno, a krv je drugo! Tako i ova karlovačka proslava te t. z. tridcsctogodišnjice. Treba se malo zaustaviti, malo razmisliti, pa čak treba malo i skinuti kapu i pokloniti se malo tome junačkom kolu srpske omladine u Karlovcima. Jer nije to bila ni razbibriga. ni šala, ni laž, nego strašna, močna i krvava istina, velika, ogromna i nepobediva istina pokreta jednog dela našeg naroda u svesnoj borbi za slobodu i za opstanak. Taj pokret jeste i traje dogod naš život traje! Za večne i vodeče ideje nema, bračo, prošlosti! — Dabogme, — i kako bi mor' bodenja. III — Njihovo delo urodilo je pl°' dom. Narod je razumeo i zavoleo Sokole. Sa Sokolima na čelu, u otsudnom času, svi se dižu i kidaju ropske lance-Sa zvučnim fanfarama sviče nov dan — dan slobode. U slobodi Sokoli lZ" graduju svoju otadžbinu, koju ljubo; morno čuvaju. U slobodnoj otadžbim svili su nova gnezda, u kojima se vas-pitavaju mladi Sokoliči, koji če uvek biti spremni da energično zakorače kamen medaš, i halapljivom neprijateljn doviknu: »I samo dotle, do -tog kamena, do tog bedema ...« IV — Skupina. Skupini na sceni pridružuju se tri nove povorke: 1) Sokoliee s cvečem i vencima, —■ simbolizujuči sokolske porodice; 2) Naraštaj i deca, — simbolizujuči životno veselje i 3) Sokoli u odori s barjacima, na čijim se šiljcima nalaze metalni Sokolovi — kao simbol organizacije i društvenog reda. Medu njima, u sredini, ističe se barjak Karlovačkog Sokola. Sokoli na sceni, i pridošlc povorke, sve se to slilo u jednu celinu, stvara-juči živu sliku, kojom se oličava i ističe 30 godina stvaralačkog rada karlovačkog Sokola. Nad celom skupinom pak, diže se polako jugoslovenska državna zastava- U tom velikom času, sveukupno Sokolstvo i gledaoci u gledalištu, za-jednički odaju poštovanje zastavi, tom državnom simbolu, i puno priznanje nesebičnom tridesetogodišnjem radu Karlovačkog Sokola, — toj matici sve-kolikog srpskog Sokolstva ... Sokolska iakmičenja u odbojci za prvenstvo Saveza slovenskog Sokolsiva i za prvenstvo Saveza SKJ Nagao razvoj odbojke u jugoslovenskom Sokolstvu Telesni uzgoj u Sokolstvu stalno se upotpunjuje u svim granama, koje su korisne u uzgojnom pogledu. Tiršev telovežbeni sustav nudi neograničeno bogatstvo telesnih vežaba, sokolska pak metoda bira iz sustava ono, što je u pogodnom vremenu izvedivo za sve-strani uzgoj. U sokolskom uzgoju uvek su za-uzimale važno mesto i igre. U današnje vreme želi omladina pre svega čim više razbibrige kako u svojem životu inače, tako i u telesnom uzgoju. Sokolska metoda uzgoja podupire težnju -prema ko-joj postizavamo uspehe u telesnom uzgoju i na lakši način, putem igre. Trebalo je par decenija, pre nego Sto se je iz mnoštva telovežbačkih igara iskristalizirala takmičarska igra, koja odgovara svim postavljenim za- htevima sadanjeg vremena. Ukazivala se je sve veča potreba da se uvede u sokolsku organizaciju igru, koja: se igra pod vedrim nebom; ne zahtev9 mnogo priprema, iziskuje što manJe prostora i stoga je cenjena i Рг1*^с pačna najširim slojevima; uposluJ istovremeno čim više igrača; dovoU no je izdatna za sticanje jakih fm*!' loških učinaka; je uzgojna iz sok° skog gledišta; je takmičarska i zani*11 va za igrača i glfdaoca. Uzimajuči u obzir sve ove doD osebine Sokolstvo je primilo mcu^ svoje telovežbene igre °dbojku wolley-ball. Domovina je ovc igre An y rika, otuda je za vreme vata d°s!f u. Englesku, a odavde proširili su je sK ti u pojedine evropske države. L pak došla do važnosti tek tada, k {“je.Sokolstvo primilo medu svoje Q„i.m,lc?rske ’Дге. U češkoslovačkom »10Ж poče,i su j£ iSrati fiod. 1924' - -<е Prvo takmičenje ČOS u *ste godine prihvatilo ju je fioslovensko Sokolstvo, vire svcga va jvrska Sokolska župa, koja je pr-1920 a kj^nučenja u toj igri. God. nacelništvo je našega Saveza po sod* puA.°biavilo pravila igre, a 1931 ji lne °>'а su u Mariboru prva prven-ž ena takmičenja Saveza SKJ. Učešče Pa bilo je tada još neznatno, igralo u n.a Priniitivan način. Pobedila je tnlJu c.e^ri kategorije mariborska So-sav zupa- Godine 1932 bila su druga M,!*!12. ta^mieenja za članove i muški n„ !^aJ u Beogradu, za članice i ženski mjs U Novom Sadu. Na tim tak-učestvovalo je več 9 župa u ceni 1СмП^ članova, 6 župa u takmi-xi ]u banica, 8 župa u takmičenju mu-naraštaja j 4 župe u takmičenju Snlrni t8 naraStaja. I tada je pobedila nov ч ^uPa Maribor s vrstom ela-. a. članica i muškog naraštaja, dok PobUp-f ^Ји,Ј1јапа (Ljubljanski Sokol) ectlla sa ženskom vrstom naraštaja. sen^»toku zadnjih dviju godina igra diužf°SIr-ila 11 sve ^upe * skoro u sva 0si 'i.ya' istovremeno pak i u Sokolstvu Dost i s*?vcnskih država te je tako a*a tipična sokolska takmičarska ostnVk lst0vremeno pak i u sokolstvu Dost i s*?v.cnskih država te je tako i„. a!a. tipična sokolska takmičarska • Načelništvo Saveza SKJ raspisalo za sod. 1934 ® savezno iakmičenje fe £e H** dne 22 septembra 1934 u v n U- Kako se je prvo i drugo sa-8i° takmičenje vršilo po izlučnom je ernu, što je bilo nepravcdno i što Se fI?an.jival<5 zanimanje, ovogodišnjc takrf л ^епЈ° vrš' P° sistemu točaka osA da svaka momčad igra sa svim 2W^ m°mčadima. Teško je bilo iz ovo J(^inica Saveza SKJ dobiti po je ^.sistemu saveznog prvaka. To se Štvo o. na ta j način, da su se sva dru-iimo na^Pre takmičila u svojim okruž-talcm-?a °kružno prvenstvo. Na tim stav C-en^'ma neestvovalo je 418 dru-ђЈа i takmičenja su se završila do цк ; Јц1а. Početkom meseca avgusta žun su okrožni prvaci u pojedinim žunma za župsko prvenstvo. U svim vaf.ania takmičilo je 96 okrožnih pr- 25 ?• Tako smo dobili prvake u svih n0v Upa i to za sve 4 kategoriie: čla-Кан l.anice. muški i ženski naraštaj. utak • ^avez hteo da izvede finalne k za prvenstvo s prvacima i i0r,|BvOr4ama svih župa trebao bi 4 dana‘sta’ na kojima bi se takmičilo 30 nei», sati dnevno, što je praktički nači e *vo- To je Savez rešio na taj skui?‘ svi^ župa razdelio u 6 26 a\*na Po 3—7 župa, koje su dana u p„£Usta te 2 i 9 septembra takmičile ^eb č ^arajevu- Vel. Beekereku, Za-skihU’ Splitu j Nišu za prvenstvo žup-skm,- Vr,sta- Tako smo dobili sledeče KUpi»ske orvake: r • Cia skupina prvu zadaču da to prvenstvo osvoje. Načelnik Saveza SKJ br. Miroslav Ambrožič, koji če voditi takmičenje s članovima je vodstva i pomoču župe i društva Osijek gornji grad uredio u Osijeku idealna takmičišta, na kojima če se moči održati takmičenja za sun-čanog i kišovitog vremena. Za mesto takmičenja bio je određen Osijek sto-ga, što je ta župa u zadnje dve godine kvalitativno i kvantitativno najbolje napredovala, što se vidi iz broja ispitamh sudaca, kojih ima 25 od svih 90 koliko ih je u Savezu. Takmičenja se vrše po službenim sokolskim pravilima iz god. 1931, koje je sastavio načelnik mariborske Sokolske župe br. Franjo Mačus, koji je prvi udario temelje toj igri. Pravila su potpuno jednaka ostalim svetskim pravilima u toj igri, samo što su kaz-neni propisi nešto stroži. U naeelništvu Saveza postoji otsek za igre, koji pod vodstvom pretsednika br. Hermana Kebera i članova Dušana Podgornika i Franje Lubeja vodi brigu o razvitku igara. Ustanovljen je posebni zbor kva-lifikovanih sudaca, koji jedini smeju da sude prvenstvene utakmicc. U Savezu je 76 ispitanih sudaca i 14 sudkinja. Glavne točke pravila: pravougao-nik 9X18 deli 2’44 m (za ženska ode-Ijenja 2'30 m) visoka mreža u 2 jednaka kvadrata. Igra se sa zrakom ispunje-nom loptom, obuhvata 63 do 68 cm. Momčad broji 6 igrača. Igrač baca loptu u igru preko mreže u protivničko polje, koje mora s odbijanjem (odbojka!) ponovno vratiti preko mreže. Na jednoj strani smeju da udara^u 3 igrača, nakon trečeg udarca mora lopta preko mreže, inače se gubi točka. Takmičenje u odbojci za prvenstvo SSS Kako je odbojka vrlo proširena i u svim drugim sokolskim savezima, češkoslovačkom, poljskom, ruskom i Savezu bugarskih »Junaka«, odlučilo je načelništvo Saveza SS u Pragu, na po-budu načelništva SSKJ, da priredi ove godine takmičenje u odbojci i za prvenstvo Slovenskog Sokolstva. Želeči da izrazi svoje priznanje lepom razvoju igre u jugoslovenskom Sokolstvu odlučilo je načelništvo Saveza sloven-skog Sokolstva po suglasnom pristanku svih učlanjenih Saveza, da se I TAKMIČENJA U ODBOJCI ZA PRVENSTVO SAVEZA SLOVEN-SKOG SOKOLSTVA VRŠI DNE 23 SEPTEMBRA U OSIJEKU i istovremeno ovlastilo načelnika Saveza SKJ brata Miroslava Ambrožiča, koji ie istovremeno i zamenik načelnika SSS, da organizuje i vodi ovu utak-micu. Jugoslovensko Sokolstvo s veseljem i sa zahvalom prima ovo priznanje i odlikovanje sa strane Saveza slo-venskog Sokolstva. Češki I bugarski lakmičari u Osijeku Na poziv načelništva Saveza slo-venskog Sokolstva prijavili su se za ovo takmičenje bratska češkoslovačka obec sokolska i Savez bugarskih Junaka s vrstom članova i članica. Takmi-čari ovih Saveza ogledače se dne 23 septembra u 7 sati u jutro s novim prvakom Saveza SKJ za prvenstvo SSS. Češka i bugarska delegacija biče toplo pozdravljeni gosti našeg Saveza. Naročita če se pozornost obratiti bratskim Junacima i sestrama u ovom pr-vom njihovom susretu s jugosloven-skim Sokolstvom. Ovom prilikom izričemo im toplu i iskrenu dobrodošlicu! Pozivamo jugo-slovensku širu, naročitu pak sokolsku javnost, da prilikom putovanja češke i bugarske delegacije kroz veče staniee naše domovine, pozdravi drage goste i da učestvuje na priredbama u Osijeku dne 22 i 23 o. m. Ovogodišnja takmičenja u odbojci za prvenstvo Saveza SKJ, naročito pak ona za slovensko prvenstvo, sigurno če doneti obilan plod i ujedno predlog da ova zdrava i odlučna takmičarska igra nade čim pre svoj put i na svetske olimpijade. Treba samo pokrenuti pitanje osnivanja medunarodnog saveza za ove igre. Sokolstvo če u njemu biti sigurno vodeči član. F- L. Naše seoslco Sokolsivo Laskavo priznanje češkoslovačkog Sokola župi Mostar Predavanje br. V. Sljepaneka, tajnika Saveza slovenskog Sokolstva nikakvim razlogom, da se ne radi« i t. d. Da se u svakom predelu vrši taj rad (župe Mostar) svedoči vest o društvu Lovrec, gde nema »ni pedlja oratne zemlje, nego sve sami krš«. Stanovui-štvo živi od torbarenja. Setimo se one kamene pustoši, koji se širio pred našim očima na putu od Sarajeva do Dubrovnika, pustoš koja bi napunila dušu beznadežnosti, kad ne bi bili svesni, da tu stanuj u naša brača i sestre, pred čijom veličinom snage neizmerne ljubavi za tu rodnu grudu moramo sc klanjati. Vrhunac odgoja i plemenitosti je dan zahvalnosti Bogu i akcija milosrđa^. obvezatan za sve čete. Dan ima naročit program, koji propisuje sledeče: 1) Govor starešine o značaju dana. 2) Za-jednička molitva. 3) Zavet članstva protiv psovke. 4) Priloži za siromašne. 5) Javna vežba s narodnom igrom. Čitamo u uzornoj statistici župe Mostar da su u tim danima skupili siromašni još siromašnijima 6.345.40 Din, žita 2840 kg. krtole 1431, ovaca 8, me^sa, voča, ulja, platna odela i t. d. Sve što su sami trebali za sebe. To ie bilo podeljeno na 373 siromašna doma. Dani su bili priredeni u prisustvu 7260 Stanovnika, a obrede su izvršili 73 svečenika (52 pravoslavna, 11 katoličkih, 10 muslimanskih). Uspesi vaspitnog rada u četama je-su u istinu krasni, ne samo gde se ra-daju nove svesne generacije i da se svi vredni uplivi Sokolstva šire tamo, gde bi direktni rad društva bio nemoguč. več se eitav život sela diže i opleme-njuje. Treba stalno imati na umu prilike sredine, da bi ocenili, da zaslugom četa ima seljak u svom sada prilično obeljenom domu otirač za obuču i plju-vaonicu, koje je sam izradio, da je kuča koja je pre stajala na goloj ravni, sada ukrašena šumskim drvetom; postavljeni su koševi u koje se ostav-Ijaju skromne zalihe za doba nerodice, dobri bunari i izolirana dubrišta. Ljudi se uče, da se sami pomognu i u dru-štvenom radu. Četa u Nebriževcu, gde se uzalud izmenilo 9 stručnih komisija za podizanje mosta, postavila je taj most sa 4 stupa sama dobivši od Banovine potporu od 13.000 Din. Dovršila je rad sa 820 besplatnih nadnica. Nekoliko dubokih bunara i nekoliko vež-baonica bilo je napravljeno na sličan način. Četa Cičevo (Konjic) sa 52 elana i 8 naraštajaca podigla je svoj dom 8.12 m za 4 dana i 4 noči. Prireduju se izložbe ročnih radova i poljoprivrednih plodova. Nagrade su bile obično neki alat poljski ili vrtljar-ski. LiuKi- ov*: župa Ljubljana (društvo štvn. vns^i Sokol), župa Zagreb (dru-štv0 oaSrcb II), župa Novi Sad (dru-Deno ..^bor), župa Cetinje (društvo r*iev\ > ^upa Sarajevo (društvo Sa-*evac) ^upa Kragujevac (društvo Kru- ^ar^a&^ce: ^uPa Maribor (društvo ^anrBur'Tmatici)> župa Zagreb (društvo štvn v v ^ župa Vel. Bečkerek (dru-žiip„ r,tSat), župa Split (društvo Split), Kragujevac (društvo Čuprija). naraštaj: župa Maribor (dru-reK m a t i ea), župa Zagreb (dr. ®adlu • župa Beograd (društvo Beo-Saraj J- župa Split (društvo Split), župa 8uiev<.V° Wruštvo Sarajevo), župa Kra-vac (društvo Kruševac). A MatiK?.nS,H' naraštaj: župa Maribor (dr. Sreb iVf lij), župa Zagreb (društvo Za-t)on;: *' župa Osijek (društvo Osijek (^rad). župa Split (društvo Split), arajevo (društvo Sarajevo). p *upa ?zWah odbojke vidi se po broju mičen.:oje su učestvovale u ovim tak-4iičiia ■П1а- V takmičenju članova tak-Јб Јц ,c -1 župa, u takmičenju članica s*aJa m' v11 takmičenju muškog nara-}'arašta' u takmičenju ženskog • a*ala Ja • zu'Pa- ^va takmičenja po-’Rre. * velik napredak u tchnici JJiitna i m iSU na Prcdašnjim takmiče-a su - sasvim primitivnu igru, sa-župe pokazale mnogo V tiana i * npotpunjenu tehniku kako sVud U’ ta ’ 11 oclbrani. Opčiristvo Kietn nrofVi velikom broju sa zanima-^г'1а si i *Src’ v°dstva takmičenja Ve>0 svu lPak’ l-a Sc ’e takmičenje iz-^a, v . °a ne samo strogo po pravili-,41 tnl-i!-* sXc^a i u pravom sokol-v^aja 4M.,Cfr 0m l'ubu. Na taj način .^ničarsi- tvo glcdaoce isto tako u j y'duhu, koje sc pokazuje i nr:. °Pcmstvo na dostojan način Pojedinim uspelim pot- Vu PriniVi obaziruči sc kojemu dru-n ,lpada vrsta. če ,i ?^cdi u’ daklc w zuPskih skupina ogleda-Df u teškom010 snafie “ o. m. u Osije-voTenstvo ' naPetom takmičenju za Sk ^5borVCZa SKJ- Dosadanji pr- |а01ћ takn?iLm0ra? ie vcć u skuPin- tlrsnovima liuh]’U ia Pre,Pusti Pobedu niaafesavezni prvaci uiane svoje prven-‘ in ostali prvaci župskih Ako bi hteli da govorimo o uti-caju Sokolstva na život jugoslovenskog naroda, morali bismo se obazreti još na vreme njegova početka u pojedinim plemenima. Sastali bi se s čitavim nizom prigodnih pojava, koje smo pro-živeli i mi — što je razumljivo, jer Sokolstvo svili triju jugoslovanskih plemena je imalo istu ideju, ideju Tirševu i do danas od nje nije nikada otstupilo. Isto kao i kod nas, tako i kod_Ju-goslovena Sokolstvo je stajalo na čelu pokreta narodnog budenja; narodno osvedočenje, budenje narodnog ponosa bilo je uvek medu njegovim prvim za-datcima. U sokolskoj istoriji nalazimo nebrojeno dokaza o tome. Tih tradicija ima još i danas u istoj meri. Svest za narodno jedinstvo Jugoslovena spada u glavnu i stožernu zadaču sokolske ideje i ima u Sokolstvu glavnoga borca za njezino neograničt-no i uzvišeno ostva-renje. . , Hoču ipak, da vam govorim u glav-nom o radu jugoslovenskih Sokola, koji je kod nas manje poznat, a koji ipak ima ogromni opseg. Svi znate, da je Jugoslavija velikom večinom zemljo-radnieka zemlja; statistika govori o više nego 80%. Jugoslovensko Sokolstvo dobro je shvatilo, ako se želi po svojoj dužnosti posvetiti odgoju naroda, da ne može stati na tome, da osniva sokolska društva, koja su u velikoj večini mogučna samo u gradovima, nego da mora svoju pažnju posvetiti i selu i tu raširiti svoj rad metodama koje su prilagodene sredini. Razmer toga rada je ogroman. ako uvažimo, da je tlo za rad, a naročito u južnim krajevima kraljevine oskudno. Život pod tudim jarmom nije se mogao stolecima duševno razvijati: sve energije seljaka ispolja-vale su se u glavnom samo u odbrani od tlačitelja. Ni poslovica »U jednoj ruci ralo u drugoj puška« ne pokazuje dovoljno prilike kakve su bile još pre nekoliko desetina godina. U tim krajevima sokolski je rad najzaslužniji. Radi njih se je Sokolstvo posvetilo osnivanju tzv/sokolskih četa, dalo im je smernice rada izabrane neo-bično srečnom rukom sa shvatanjem prilika, a s predanom ljubavi. Kakve je razmere dostigao taj rad, a naročito poslednjih godina, svedoči 'statistika, da u celom Savezu kod 920 društava ima 1070 seoskih četa. Primer, koji bi iz tih brojeva dobili t. j. nešto više nego jedna četa na društvo, zar nas dovoljno ne uči o tom radu? Osni-мапје četa vrši se prema potrebi kraje-va. Ima društava koja imaju 18 (Dubrovnik) ili 15 četa (Nevesinje) i brinu sc za njih. Najviše četa imaju kra-jevi u Bosni i Hercegovini i u Ju/noj Srbiji. Tako župa Niš ima u svojih 35 društava 154 čete, Mostar na 29 društava 108 četa. Skoplje na 39 društava 77 četa, Tuzla na 24 društva 52 čete, Sarajevo na 26 društava 69 četa,^ ali i Zagreb na 39 društava 77 četa. Svi se se-eamo na one ponosne junake, što su vežbali na našem sletu u narodnom odelu. Tc čete pod vodstvom požrtvov-nih sokolskih radnika čine važno sre-dište odgoja ljudi po svim stranama. Tamo se neguje ne samo vlastita sokolska izobrazba t. j. telovežbačka, moralna i prosvetna, nego i zdravstvena, gospodarska u širokom obimu. Najbolje čemo shvatiti odgoj u sokolskim četama iz nastavnog plana u školi za vode četa. U jednomesečnoj školi mostarske Sokolske župe, iz eijeg uzorno sastavljenog izveštaja i uzima-mo naše podatke, bili su časovi učenja ovako razdeljeni: telovežbeni rad 91 sat, obrazovanje 26, administracija 92, blagajna i gospodarstvo 21, račun i ko-respondencija 10, gradanska nauka 2, Sokolstvo i vojska 3, pevanje sokolskih marševa 7.30, zemljoradnja 8.30, zadru-garstvo 6, higijena 4, veterina 3, pčelar-stvo 5 sati. Ukupno 279 sati. Po završetku škole polažu apsol venti sledeči zavet: »Zavetujemo se Bogu i Sokolstvu da čemo do konca svoga života raditi po svojim silama za dobro svoje, svoga sela, naroda i Kralja, sa željom da nam svima bude bolje. Tako nam Bog pomogao!« Župa ide veoma taktičnim putem, koji je prilagoden prilikama sredine. Održava stalno vezu s vodama četa. Šalje im redovito dopise, koji sadr-žavaju potstrcke na rad, ali i za razgovore. Ti »raspisi« se čitaju pred ukup-nim članstvom i javnošču, a voda daje izveštaj na naročitom formulam oba-veštajuči (župu) o ishodu ovih sasta-naka. Nekoliko naslova tih temata najbolje če nas poučiti o visokoj odgojnoj vrednosti tih seoskih sastanaka: »Ne zaboravite na siromašne«, »Zdravlje i čistoča domova«, »Sudbina je laž«, »Nema neuspeha«, »Pomoč Sokolima rudarima«, »Nezaposleni radnici« i t. d. Na osnovu ovih kratkih tema vode se razgovori, koji su veoma obljubljeni medu domačim seoskim svetom. Statistika pokazuje, za poslednju četvrt godine kako je 7 takvih pisarna pročitano pred ukupno 30.451 slušaocem. Župa pri tome stalno potstrekava, potsečuje i nadzire. O društvu N. N. n. pr. piše: »da društvo radi u tehnic-kom pogledu dosta dobro, a da nije napredovalo u svom radu više nego pro-šle godine, što je velika mana i velika nemarnost.« »Hvali društvo Konjic, da se o svojim četama dobro stara, iako su mnoge udaljene nekoliko sati pesa-čkog teško prohodnog tere_na.« O oct-njivanju društva N. N. kaže, »da ipak siromaštvo i neimaština ne može biti Župa izdaje godišnje uz pomoč banovina hiljadc raznih sadnica za po-šumljavanje predela. Naročita pažnja posvečena je duševnom odgoju uz pomoč učitelja, koji čine u radu župe posebni odbor. Uče narod štedljivosti_ i apstinenciji, te stalno ih potstrekavaju na rad. Sokolske čete imaju u svojim knjižnicama 15.118 svezaka. Savez Sokola Kraljevine Jugoslavije izdava za sok. čete naročiti prilog »Sokol slcom glasniku« — »Sokolsko selo«, u kojem se s mnogim poučnim člancima donose vesti iz raznih grana, a naročito one, koje su važne za Seljake. List je dobro redigovan i najviše se čita na selu. Ministarstvo vojske i mornarice drži školu za izobrazbu vojnika za vode sokolskih četa i to uz suedlovanje sokolskih radnika. Jedino ako se uživimo u prilike, razumečemo važnost stalnog govore-nja: Nemojte kukati, — Verujte i ra-dite, — U radu je življenje. Tako čemo poznati veliku važnost rada takih apostola, kao što je starešina mostarske župe br. Čedo Milič i njegovi drogovi. i njima slični u drugim župama. Prosvetiti narod, a pri tome ga odgojiti za samostalan život. Mnogi od navedenih uspeha sokolskoga rada na selu nečemo moguče razumeti, a tek pri dubljem pogledu do nedavna bičemo svesni da su seoske sokolske čete napravile pravi prevrat u životu sela. Moč voda i radnika sokolskih da po-dignu narod iz stradanja, pribaviti mu blagostanje, podignuti ga duševno i telesno na osnovu njegovih rasnih oso-bina, a pri tom sačuvati narod, to je uistinu uzvišeno i plemenito. Češkoslovpnska obec sokolska nije bila obaveštena o radu seoskog Sokolstva u našoj državi, sve dok br. Ščepanek nije dobio oštanpanu knjigu o radu Sokolske župe Mostar u godini 1933. Tek iz pomenute knjige i tabelarnih pregleda saznao je veliki značaj novih sokolskih metoda, koje P rov a da Sokolska župa Mostar u svojim selima. Na temelju iste on je spremi« čitavo predavanju, koje je održao 3 ju-na u praškom odboru češkoslovensko-jugoslovenske lige. Prema vlastitom njegovom pismu upučenom župskom starešini br. Miliču, interes je za ovc predavanje bio ogroman, izjavljujuči da je tek sada češkoslovačko Sokol stvo i češkoslovačka javnost saznala ogromnu važnost novog sokolskog rada u našoj državi. Jedan os vrt na naš rad U svakoi prilici, pri svakoj diskusiji i uopče u svakom razgovoru po predmetu sokolskoga rada na selu. večina odgovornih funkcionera pojedinih društava i župa najvole taj naš rad prikazivati samo u njegovim najlepšim bojama, ne iznašajuči nikako nedostat-ke u tom radu. Jest, istina je! Naš rad na selu napreduje. On se svakim danom gigantskim korakom približuje svom udalje-nom cilju. I zato se mora odati puno priznanje pionirima Sokolstva na selu. Ali, — nažalost, —- sve što sam rekao za naš rad na selu, ne mogu ponoviti i za rad u varošima. Ne znam, da li je ovakav slučaj svugde, ali na području našega društva jest. Rad u pojedinim društvima zapostavljen je s razloga, što se dozvoljava u jednom kratkom roku — osnivanje velikog broja sokolskih četa, a osnivanjem četa angažovano je sve aktivno članstvo u radu na selu, pa za rad u matienom društvu ne ostaje — niko. I pošto sc čete (radi uputa u radu, dok ne budu sposobne da samostalno deluju). nio-raju češče obilaziti, ne može se u društvu rad redovito odvijati. Casovi vezbi održavaju se vrlo neredovito, ne odr-žavaju se sastanci, sela, nagovori, izleti što sve demorališe sve vezbace, po-čev od dece pa do članstva. Taj i takav rad u društvima dovodi do nediscipline u vežbačim kategorijama. Društva koja se žele posvetiti radu na selu moraju u prvom redu biti disciplinovana i tehnički jaka. Takva društva moraju imati na raspolaganju dovoljan broj radnika tehničkih, prosvetnih i poljoprivrednih. Ali društva malih varoši nemaju dovoljno takvih radnika ni za rad na selu, a kamo li za rad i na selu i u varoši. Od ovakovog sistema rada n Pr-vom redu stradavaju tehnička odelje-nja. Opaža se neredovito dolazenje na vežbe nedisciplina, opadanje broja vez-bača u svim kategorijama i t. d. ta i sami prednjači, premorem radom u četama. ne provadaju na časovima vezbi Tiršev sustav; »produ« se samo dva tri puta obligatne vežbe, propisanc od bratskog Saveza — i rad u vezbaomci se prekida. Niti se uzimlju sprave, m igre, ni laka atletika. Raznolikosti u provadanju tehničkog rada izostavljaju SC. U vezi s ovim hoču da napomenem, da pojedina društva, gde se provada ovakav ili ovome sličan rad, da ta društva nemaju sve vezbace kategorije, ponajčešče takva društva rade samo s 2 kategorije: muškim članstvom i_mu" škom decom. Kod nekih ćak društava i te kategorije rade samo za mesec — dva dana pred kakav slet. radi dobivanja povlaščene vožnje. Pored svega ovoga opaža se i to, da mlade kategorije redovito i polako brojčano opadaju, što je sve krivica nesistematskog rada. I kod ovih se kategorija praktikuje kao i kod članstva: uvežbavaju se samo proste^vežbe. Ni-šta drugo! A ako ikome drugome, ono zasigurno deci i naraštaju treba pružiti što više igara i raznolikosti. To su sve rdavi uzroci i posledic; ovakvog nesrazmernog rada na selu i u varoši. Treba sada započeti s akci-jom za povračanjem stanja, u kome su se ova društva nalazila pre početka rada s četama. Treba se u prvom redu postarati da naj mlade kategorije brojčano porastu; treba tim kategorijama postepeno ulevati ljubav prema Sokolstvu, što ec se najbolje postiči sistematskim tehnič-kim radom; treba tim kategorijama o-mogučivati što češči zajednički obilazak na izlete, zabavljati ih igrama, šalama, lakim vežbama i drugim sredstvima, koji če ih najlakše sokolski vaspitati. Bude li se i nadalje zapostavljao rad u vežbaonicama varoških društava naši če se vežbači odati nogometu, a mi moramo nastojati da iskorenimo strast vežbača za nogometom. Moramo bezuvetno primenjivati stara i iznala-ziti nova sredstva za propagandu i ši-renje sokolske ideologije. Mi moramo propovedati svestranost telovežbe po Tirševom sistemu. Prednje iznašam iz 2 razloga: prvo, što opažam iz dana u dan. da uprave pojedinih društava sav svoj rad upu-čuju na selo — sokolskim četama — i time postepeno ali sigurno zapostav-ljaju i ne brinu se za sistem rada u sa-mom matičnom društvu i drugo, što se baš tim zanemarivanjem rada u društvu sa strane uprava društvenih vežbači smatraju zapostavi j anima. Ose-čaju se — takav je malovaroški mentalitet — zapostavljenima, a zapostavljeni oni neee da budu! Mislim, da Je ovo potrebno bilo izneti kao opomenu onima, koji raueci samo i jedino za nasu stvar na selu, nc uvidaju da time štete i koče rad u ma tičnom društvu. Jer iako ie Sokolstvo prokrčilo sebi put i u naše selo, iako u selu imamo naše jake jedinice, iako je Sokolstvo postiglo zavidne uspehe u radu na selu. ono neče moči taj rad održati na današnjoj višini, ako matična društva sama nc budu u svome sve-stranom sokolskom radu dovoljno jaka Dobar učitelj — dobri i dači! D. R. ROSIJA-FONSIER • društvo za osiguranfe i reosiguranje 8 Beograd Selo je izvor nove sile, sile duhovne nadmoćnosil Dogodaji u kojiraa se nalazi ceo svet i razni narodi utvrduju nas, da se kolebaju u svom životnom stremljenju, ne samo narodi več i pojedine organizacije kao i njeni pojedinci. Kolebaju i lutaju ne samo po materijalnom več i duhovnom bespuču. Netko gleda u nebo, a najviše u zemlju. Netko posmatra spas ljudstva kroz hladnu mašinu, a netko kroz obožena čoveka. Netko hoče da potčini sebi i svu prirodu, kao njeni tvorci, dok drugi žele da u čelja-detu nadu i probude čoveka. Jedni se u tom besputnom lutanju zanose preporodom ljudskog društva na materijal-noj osnovi, a drugi, kao so u hlebu, žele da kroz duh održc i izrade čoveka do živog hrama Gospodnjeg. Historija roda ljudskog ne pamti, da je ikad bilo veče pometnje i kaosa medu ljudima, a uz to da je svet obilo-vao više sa znanjem i materijalnim dobrima nego danas. Mi, jugoslovenski narod, po večem promislu nalazimo se u izuzetno sreč-noj prilici, da kroz rasno narodno Sokolstvo stvorimo ključ za rešavanje sviju problema današnjicc. Naše jugo-slovensko Sokolstvo iako je decenijama delovalo svojim radom u narodu, ono je sve do zadnjih dana ostalo kao grad-ska organizacija. Ono je po svom va-roškom mentalitetu, kao čedo grada, nosilo u sebi sve nedostatke krnjeg i izveštačenog života. Delujuči ono kroz varoški deo našega naroda, nije moglo postati nosiocem opčih narodnih ideala niti izvršiti nun program nacionalnog preporoda. Zbog toga njegovo dosada-nje delovanje ograničavalo se je najviše na rad telesne kulture, kao najoči-tijeg nedostatka svojih pripadnika. Ono je, pored najlepših svojih želja i ideala, čamilo zarobljeno u gradskim zidina-ma. kao sužanj u tamnici, dok nije ušlo u selo u taj živi i veličanstvom izvor najlepših »arodnih vrlina i snaga. Iako sokolski radnici, nošeni vru-čom željom da daju sebe kroz Sokolstvo za dobro naroda, nisu u velikom broju mogli da osete sturost i nepotpu-nost delovanja varoškog Sokolstva. Je-dan mali deo tih radnika, koji su po srečnijem svom položaju palanaekog života bili više vezani sa životom Seljaka, od onih udaljenih iz velikih gradova, prvi su po duhu rasnog saopčc-nja, opazili nevolju seljaka, njegovu vitešku snagu i neophodnu potrebu u-laska Sokolstva u selo. Ti naši sokolski radnici, maleni po palanačkom položaju a veliki po duhu i saosečanju prema zapušteno-sti i odvojenosti sela, prvi su bili u zidanju mosta za prelaz sokolskih apostola u odvojeno selo. Ti naši neznani prvoborci veliki po delu i ljubavi, za-ista su svoje živote uzidali u taj most, kao Mrljavčeviči mladu Gojkoviču u temelje Skadra na Bojani. S jedne Strane varoška gordost zasnovana na mnogobrojnim prohtevima, koji u ljudima parališu najdivnijc duhovne i materijalne snage; a s druge Strane nepoverenje seljaka prema gra-danima, jer ga od voj enošču života i oprečnošču življenja prepustiše sama sebi. da ga neorganizovana pregazi val modernog veka, rušili su most narod-nog spasa, kao vile Skadar na Bojani. Prvi s največom odgovornosti, jer su po društvenom uredenju i položaju prctstavnici i nosioci prosvete, a drugi u znaku razumljive reakcije. Ovakva podvojenost veoma je razumljiva, jer do ulaska Sokolstva u selo, ne može se nitko pohvaliti, da je planski i organizovano pošao da vida rane seljačkom bratu, bez otvorenih ili prikrivenih pretenzija. Politički ljudi ne samo što su tražili vlast kroz seosku kuglicu, več su posejali strahovito seme razdora, koje osečamo i danas kao naj-težu nacionalnu ranu. Zatim, selo su poznavali obesni i rasipni izletnici, da provedu koji ugodni dan ili čas u sco-skom čistom vazduhu i debelom hladu: jeduči mladu odojčad, gibanice i pšenične pogačice. Sve veze izmedu sela i grada, u glavnom, sačinjavale su bankovne menice. trgovački tefteri, sudske pozivni-ce i finanačke premetačinc. Temelje velikom i opčem istorij-skom narodnom delu udarili su Sokoli snagom probudenog sela ove godine na Vidovdan na velikom i historijskom sletu u Sarajevu. Prve brazde sokolskog rada u našem selu nalazimo neposredno iza aneksije Bosne i Hercegovine s dubljim i pličim oranjem kroz hučna vremena balkanskih ratova. A prvu varnicu sokolskog scoskog plama udar je našao rukom palanačkih radnika u istorij-•kom Nevesinju u danima aneksije; kao da je po historijskoj nuždi i veeoj promisli trebao -sin rasnog gorštaka i ustaše iz 1875 godine, da prvi podigne ustanak sokolski za preporod narodni i seoski. Ta prva varnica sokolskog scoskog plama našla ic najdivnijeg iz-ražaja u legijama dobrovoljaca balkan-skog i svetskog rata. Kroz sve mučne i teške dane naše prošlosti ovaj pokret šilom neke čudne rasne istrajnosti morao je da stenje, huče i cvili kao ponornica kroz tesne žlebove. U danima narodne slobode sudbina mu se mnogo ne menja. Njega političke partije šibaju i u klici zatiru, kao bezdušna mačeha nejako pastorče. Udaljenost od oka, s druge strane stvara udaljenost srca. Iako se sokolske čete, tu i tamo, osnivahu, stalnost im ne priznavahu. Trebalo je da prode či-tava decenija mučeničkog rada naših palanačkih radnika, dok naši pozvani sokolski radnici vidovitošču narodnog guslara, povodom veličanstvenog uspeha ujedinjenih seoskih sokolskih snaga u Sarajevu, napisaše perom ruke svoje u Sok. glasniku od 13 jula ove reči: ... »Ovi sinovi prirode, ova deea sela, postadoše naša riada i naše^ uzdanje. Ovim svojim tako jako zapaženim na-stupom skrenuli su pažnju svima i pokazali smer, kojim Sokolstvo ima da se razvija. Mnogi i od nas tek sad vi-desmo jasno gde upravo leži naša snaga i gde je srž naroda«. Veliki i značajni dan sokolsko hi-storijo zbog rada u selu zabeležen je u narodnoj povesti na vidovdanskom sletu u Sarajevu. Tu se je afirmisalo i rodilo jedno veliko i spasonosno narodno delo., te kao što je značajno njegovo rodenje, potrebno je bilo i njegovo zna-menovanje, rečju prvog potstarešine SKJ br. E. Gangla, koju je izrekao So-kolima. na Vidovdan u Sarajevu. On je rekao: Bez Sokolstva nema Jugosloven-stva, a bez sela nema Sokolstva! Zaista je tako i drukčije biti ne može nikako. Ali, vremena i ozbiljnost raznovrsnih dogadaja diktuju nam da se s reči prede na kolektivna dela. Držeči se velikih misli naših ideologa i duha narodnog genija, verujemo, da su Sokoli ulaskom u selo dobili pun značaj rasne sokolske misli, koja je dostojna veličine nacionalne historije. Iz misli naših ideologa, koje su crplje-ne iz duha našeg narodnog rasnog genija, selo je odgovorilo da su za veliko i historijsko narodno delo potrebne vode s rasne i največe čovečanske tri vrline: Vera u Boga, ustrajan rad i male potrebe! — Ove tri rasne i iz duše narodne rodene vrline moraju biti tri največe misli vodilje za sve one, koji misle da selo vode. Bez tih vrlina niti je bilo, niti če biti u našem narodu narodnih voda. S verom u Boga naš narod je saznao zašto živi, strada i radi. On je kroz veru u Boga saznao za istinski cilj života. Male potrebe razvile su u njemu najsilnije duhovne snage i osobine, koje su čuvale od duhovnog i materijal-nog ropstva. Istrajnim radom narod je saznao da se od siromaštva stvara jogatstvo, a od poraza največe pobede. Dakle, kao što su ličnosti ovek bile nosioci velikih narodnih ideja, tako i sad za ovaj veliki i historijski narodni pokret ličnost dolazi na prvom mestu. Ličnosti nadahnute osnovnim vrlinama osiguravaju svakom pokretu konačni uspeh. Ličnost je na prvom mestu, a ne ideje, jer i ideje nisu drugo nista, več fraze ili mnogo puta prazne fraze. Ličnost rasnog kova služenjem narodu pokret vodi. Ona i kad pokret vodi nije svojeglava, več se od vodenih uči. Prava rasna ličnost služi i ne želi, da joj se služi. Narod je davno kazao: Kakav učitelj, takav nauk, a kakav vojvoda takva i vojska! To je zaista živa istina. Seljak nas i tu mudrosti uči, jer iz iskustva on zna da je vodstvo svake zajednice ravno vodstvu kučnog domačine. Seljak zna, jer su ga gusle naučile, da ako vuci pojedu mu ovce, krive tomu nisu ovce več čobanin, koji ih je slabo čuvao. Po narodnoj pesmi, koju je rasni guslar preneo iz krvavih i viteških narodnih grudi na gusle, koje su uz drhtaj strune i ciku tananog gudala preneli nam tu največu riznicu duhovnog bogatstva naše nacije, iz živih usta svojih u uši ne-jake dečice, belodana je kao sunce na vedrom nebu, da Sokolstvo ništa drugo nije več skup narodnih vriina, vrlina bez kojih bi narod morao izumreti. Izvan službe narodu, ne postoji ni jedna sokolska vrlina. Zapravo, sokolo-vati znači gorenjem svetliti: S tog gle-dišta pošli smo u selo, koliko radi sela, još više zbog sebe, da bismo na izvoru životne škole i rasnih snaga osposobili sebe za istinske narodne borce i sokolske radnike. Kroz taj rad u selu saznali smo da nam je največi životni učitelj seoska ne vol j a. koju seljak snosi s vi-teškom strpljivošču. Na taj smo način saznali za našu največu slabost, koja u obliku materijalnih i čulnih prohteva od nas stvaraše duhovne slabiče. Sa-znasmo, da je selo duševno nadmočnije od varoši. Ta njegova snaga pristiže mu iz jednostavnog načina života i malih potreba. Te male potrebe, — jedno stavni život seljaku daje duhovnu nad močnost. Zbog te duhovne nadmocno-sti selo nam treba kao izvor, da se na njemu okupamo i preporodem povra-timo selu, čista srca, svetla uma, oprana obraza i ruka vračajuči mu dug Čedo Milič, Mostar f Milan Srzenlić Pomen na 20-godišnjicu njegove herojske smrti (streljan 17 - IX - 1914) Naše mlado pokolenje živi, eto, u svojoj slobodnoj državi, bere plodove napora, muka i stradanja iranijrh pdko-lenja koji su i živote svoje dah za ovu zemlju. Mi bi bili nedostojni tih zrtava, kada se ne bi opajali na njihovim svetlim grobovima, bili bi nedostojni one krvi koju su oni prolili za naše oslo-bodenje i ujedinjenje, bili bi neharm potomci njihovi kada bi zaboravili na sve žrtve koje su oni za nas doprineli, bili bi izdajicc kada ne bi svim silama uprli da izgradimo ovu velebnu zgradu u čijim temeljima počivaju kosti naših | velikana. Set im o se, bračo, onih burnih vremena kada se padalo, ginulo. Se tirno se časaka kada se smrti gledalo u oči bez drhtaja, otvoreno, smelo. A oni koji su padali, imali su jasnu sliku pred očima: mi sve rado žrtvujemo za bolju budučnost svih nas. I ne samo oni ko-jima je pala dužnost da ginu na bojnim poljanama, nego i oni koji se nisu žacali da neprijatelju u lice kažu: Mi svi jednako mislimo, jednako osečamo s biračom, jer smo jedna krv, jedan narod koji traži svoje pravo, svoju slo-bodu. Tim je neprijatelj dobivao utišale i na frontu i iza fronta, da smo narod koji se ne plaši smrti, koji ne-ustrašivo gine, da je to potomstvo »vuka i arsalana«, narod koji nečc da bude ničiji rob. Neprijatelj bio je sme-ten takovim držanjem i s jezom u duši gledao je kako se ljuljaju vešala tanka, kako se neustrašivo gleda u krvnika’i sliče: »Pucaj!« Morao je i sam da u duši prizna, da takav narod zaslu-žuje slobodu. Jedan između mnogih naših heroja bio je i mladi Soko Milan Srzentič, iz-vršujuči član Dušana Silnog u Dubrovniku. Srzentič je roden u Budvi 3 avgusta 1893 od oca Adama, sudskog sa-vetnika, i majke Milke Matjc iz Like. Osnovnu školu svršio je u Zagrebu a Pomorsku akademiju u Dubrovniku. Zavoleo je more i hteo je da bude po-morac. Odgojen u nacionalnom duhu, stupio je u sokolsku organizaciju, gde je marljivo vežbao i odgajao se za bor-bu proti dvoglavom Crnom orlu. Svr-šivši školu pošao je na more. Kad god bi svratio u Dubrovnik odmah bi po-hrlio u sokolanu da pozdravi braču i da ih u radu obodri. Godine 1914 u aprilu ukrcao se posle položenih ispiti kao drugi kapetan na parobrod »Radium«. Tu je našao vrednog zapovednika lade kapetana Filipa Hadžiju rodom s Ore-biča, koji ga je silno zavoleo radi njegove iskrenosti i borbenog patriotskog duha. A Hadžija je bio Čelik rodoljub i karakter. Mladi Srzentič otvoreno je pred njim izlagao smer sokolsko ideje, koja je imala zadatak da ruši staru austrijsku imperiju. Govorio je o vezama s bračom u Srbiji i o konačnom oslobodonju pre ili posle. Oduševljcn pobedama u balkanskom ratu, sinivao je da če čas oslobodenja brzo doči. I kad im je na putu za rodni kraj stigao glas da je započeo svetski rat, on je kovao planove kako če pomoči brači svojoj. To jc sve znao i Hadžija koji se u svemu s njime slagao. Ali njihovo razgovore često je prisluškivao jedan njihov d:rug i izdao ih. Čim su stigli u Boku, prijavio ih je austrijskim vojnim vlastima i oni su obadva bili osu-deni na smrt. Dne 17 septembra 1914 izvedeni su na straitište kod tvrdave »Španjola« više Hercegnova. Srzentič je neustrašivo gledao smrti u oči. Nije hteo ni da mu ih maramom zavežu. A kad su ga zapitali za poslednju želju, uzviknuo je: »Poslednja mi je želja da pobedi Srbija. Živela Srbija! Pucajte! Ovako Srbin umire!« Zar nije to divan primer herojstva? Njegovo telo počiva u senama ma-nastira Savine pod spomenikom koji su Bokelji podigli 1924 god. svim svo jim herojima. Hadžija su preneli u nje govo rodno mesto. Dva brata Hrvat i Srbin pomešali su krv svoju na oltar za slobodu ove lepe naše Jugoslavije. Sledeči njihov svetli primer sokolska nam dužnost na-laže da sve svoje snage upotrebimo oko učvrščivanja državnog i narodnog je-dinstva, i da u bratskoj ljubavi izgra-dujemo ovu zemlju natopljenu krvlju mučenika. Odbacimo prazne reči i fraze i delima pokažimo da^ smo dostojni naslednici naših heroja. Sve naše žrtve što ih sada doprinosimo slobodnoj Jugoslaviji, malone su prama žrtvama koje su udareno u njezine temelje, jer bez njih ne bi bilo Jugoslavije. Ko je svestan Soko, na te temelje mora da izgraduje ovu divnu zgradu koju smo u amanet primili, ako čemo da nam srečnija budučnost svane. I. B., Kotor, IZ TELOVEM*У brzo ušla u redove revolucion q0№ su se borili pmtiv apsolutizma- te) 1874 bila je uhapšeina i zatvore^p ostala 20 godina u Sibiriji. Na Kf vratka u evropsku Rusiju sara osnivanja stranke socijalnin jstv* .j nora. za kojo sakuplja 1904 Amorici. Zbog učestvovanja AmerlCl. ADOg ucosivuvauj« - . jjpi* god. 1905 bila je ponovno ,/a vj Sibiriju otkuda jc pobegla te* me revolucije 1917 god. Njen P bio je onda triumfalan i ona ^ p« član revolucijske skupstinc. najodlučniji protivnik boljševi ^ nakon njihove pobede mora i Rusije najpre u Ameriku, , V0C_ . Rusije najpre u Ameriku, Francusku, a napose u češko gde je takoder živo radija za ^ jco) seljaka iz Potkarpatske Rusi:\ je osnovala prvu rusku stamp Jugoslovenska izložba u Pragu. U cetvrtak 6 o. m. bila je na svečan na-cin °tvorena izložba jugoslovenskih umetnika u salonu Manes, koju priredju umetnici društva Oblik iz Beograda. Izložbu je otvorao ministar prosvete univ. prof. dr. Jan Kremarž, na-J» k»jega je progovorio naš poslanik ur. Grisogono, kojima se z ah vali o pretsednik Oblika prof. Branko Popovič izrekavši i zahvalu protsedniku Manesa Pjof. Gočaru za gostoljubivost. Od na-umetnika izložili su svoja dela, ko-P°buduju veliko interesovanje: PeterPalavičini, Jovan Bijelić, Vladimir Vedrinski, Ignat Job, Lazar Ličenov-p1’ Veljko Stanojevič, Svctislav Stre-a, Marino Tartalja, Antun Hutr, Mi-^чко Šerban, Risto Stijovič, Milan ^njović, Nikola Martinovski, Na-ezda Petrovič, Stanko Radonič, Ivan Uicev. Svečanosti moravskih Hrvata. U eueijij 16 o. m. održane su u Frelihovu Ceškoelovačkoj, na samoj austrijskoj banici, velike svečanosti u proslavu 350 godišnjice inaseljenja Hrvata u tim krajevima. Na svečanost, o kojoj smo več izvestili, došli su brojni gostij iz Jugoslavije, nadalje Hrvati iz Slovačke (Devinska Nova Ves) te brojni gosti iz Praga i ostalih gradova Češkoslo-vačke. Saradivali su i Sokoli, Dl J, Orlovi, vatrogasci te razne kulturne organizacije. Na svečanostima govorili su za Narodnu jednotu dr. Mrazck, a kod novopodignutog spomenika pretsednik Narodne skupštine dr. Stanjek, n^š poslanik dr. Grisogono i pretsednik hr-vatske sekcije narodne jednote Josip Sič. U povorci bilo je preko 5000 učes-nika. I u selima Dobrom Polju i No-vom Frelihovu podignuti su spomenici na uspomenu 350 godišnjice dolaska Hrvata, a taino su porod ostalih govorili za grad Zagreb prof. Stjepko Debeljak, redaktor Grškovič i zastupnik Jugoslovenskog ženskog saveza gda. Zlata Kovačič - Lopašič. Sa svečanosti upučeni su pozdravni telegrami predsedniku Masariku i Nj. Vel. Kralju Aleksandru. Čitavo ovo slavlje bilo je opet jedna jaka manifestacija jugoslo-vensko - češkoslovačkog bratstva. II NAS*H DHU S TAVA Hupa Banja Cuka , BlHAČ. — Javna vežba. Na roden-Prestolonaslednika Petra, starešine Saveza SKJ. priredilo je naše uruštvo uz učešče Sokolske čete Žerag (avnu vežbu u Gradskoj aleji. Pre po-c.e.№a vežbe nastupile su sve katego-vežbača na sletištu, te je starešina °r, Fragner održao govor, u kojem je 80 ve^^u Ijnbav Sokola prema vi-teskom domu narodne dinastije Kara-°rdeviča naglasivši, da Sokolstvo u Svom starešini gleda oživotvorenje so-j°Jskih ideala upravljenih na srecu i dobrobit Kralja, naroda i otadžbine. ^8 željom da bi uvek predvodio Sokole sjajnom zastavom Sokolstva i Ju-Koslovenstva, kliče dragom bratu sta-fesini sok. pozdrav: »Zdravo!«. Novo-osnovana sokolska glazba intonirala je ?Гг- himnu. Nakon toga nastupite su **tegorije vežbača ovim redom: ženici naraštaj, članovi i Sokolska četa ^efiar s prostim vežbama, vrsta čla-na ručama, članice i muški nara-staJ s prostim vežbama, vrsta članova D.a Preči i kao zadnja tačka: članovi i Ranice »Petorku« od br. Volka. Vežba le završena sviranjem »Oj Sloveni!« ,.avnoj vežbi prisustvovalo je oko 700 lica. S. v, Treča zajednička sednica mat. dru-stVa i sokolskih četa. 8 septembra t. g. °"ržalo je naše društvo III zajedničku ^dnicu sa Sok. četama Gata, Izačič, ^olubič. Pritoka, Ripač, Založje i Že-"ar- Sok. četa Lipa, koja je najudalje-niJa, opravdala je svoj izostanak. Pre junice održala se pretkonferencija, ko-su prisustvovala 4 brata mat. dru-.tva i 11 članova starešinstva sok. če-Г1- Pretkonferencija je trajala od 8.30 ati do 11,30 sati i na istoj su detaljno Pretresena sva pitanja dnevnog reda artle sednice. Posle pretkonferencije E?setili su svi učesnici stočnu izložbu ^ ovedarsko-selekcijske zadruge Vrsta-„•e.!?ar- U 14 sati otpočela je rad zajed-icka sednica uz učešče 13 brače mat. ruštva i 26 brače sokolskih četa. Sed-ofCu je otvorio starešina br. Fragner. »prešine odnosno tajnici sok. četa pro-su izveštaje o radu četa u trečem ^mesečju t. g., nakon čega se je raz-.a živa debata uz učešče gotovo svih jj lsutnih. U debati su izneseni svi ne-,°staci u dosadašnjem radu kako mat. Justva tako i četa i preduzete su me- I • da se isti čim pre otklone. Nakon c živo se je raspravljalo o smernica rada u četvrtom tromesečju t. g. Is^?eseni su važni zaključci, od kojih j *Cc{«o najznačajnije: Osnovanje ka-«sn-r'^a l*ece ' naraštaja kod svih četa, .ui van j e sok.: knjižnica i čitaonica, гајХа?је Fonda za socijalno staranje, ien' proslava 1 decembra, takmi- ‘Ja eeta u krečenju kuča, postavlja-tU, Pljuvaonica, pravljenju nužnika i p“i}sta i t- d. Naročito je značajan Čet °" Sok. čete Izačič o osnivanju II l«°&han?bara- Sednica je zaključena ч sv • Sa,;'’ ^ac'a su sc učesnici razišli stav?'la Se4 ,,un’ v°lje i poleta, da na- zaP°eeti sok. rad za dobro na-0tla i otadžbine. • c društvo stoga preduzelo, (^e ,kao i u obližnjim mestima “ levcu i Skočaju osnuju so Kolakovič. Na sastanku je bilo oko 400 ljudi iz Zavalja, Baljevca i Skočaja ne-obično raspoloženih, da im se izloži suština Sokolstva, što su brača mat. društva i učinila. Ideja sokolska do detalja raščlanjena i primerno izložena razbila je sav onaj nimbuS, koji je delio ova ubava sela od mat. društva. Na narod je bio učinjen dubok utisak. Sokolstvo je u frenetičnom oduševlje-nju primljeno iskreno srcu, posle čega se klicalo Nj. Vel. Kralju i Prestolonasledniku. Dr. J. K. SANSKI MOST. — Javna vežba. Sokolsko društvo Sanski Most, priredilo je u nedelju 10 septembra svoju prvu javnu vežbu uz bratsko sudclo-vanje društava: Ključ, Drvar, Prijedor, Oštrelj i četa Lušči Palanka, Tomina, Kljevci, Kamen Grad i Dabar. Pre podne bila je povorka i pokusi, a posle podne javna vežba. Pre početka samog nastupa pozdravio je goste i članstvo starešina brat dr. Slavko Pi-šteljič, lepim govorom, ističuči značaj Sokolstva uopšte, a napose za selo. Vežbe su izvedene veoma lepo i pri-cizno. Uprava društva na čelu s bratom starešinom učinila je sve što je bilo u njenoj moči, da ta prva javna vežba ispadne što bolje. Trud im je bio nagraden, jer je vežba završena potpu-nim moralnim i materijalnim uspehom. V. S. Župa Celje .................... ^Stanku su prisustvovali VK ' Ruštva brača Milan Sud-®fiutin Sekanina i dr. Juraj CELJE. — Matije Benčana sokolski zlati jubilej (1884—1934). Matija Ben-čan v Celju, prvi naš sokolski telovadec evropskega formata v najširšem smislu besede je proslavil 2. septembra pomemben jubilej. Tistega dne je poteklo 50 let, odkar je kot telovadec Ljubljanskega Sokola prvič nastopil pri javni telovadbi v Postojni. Tedaj je bilo Benčanu 18 let. Rodil se je v Ljubljani 2. marca 1866. Že kot dijak ljubljanske realke je imel silno rad telovadbo ter je bil med svojimi sošolci vedno najboljši telovadec. Ko je leta 1884. stopil v službo, je postal član Ljubljanskega Sokola. Bil je takoj predtelovadec. Na svojem prvem nastopu v Postojni je vzbudil veliko pozornost s svojimi veletoči in saltom. Leta 1890. je postal učitelj ali načelnik Ljubljanskega Sokola in je bil kot tak njega telovadni vodja. V Ljubljanskem Sokolu je bil ved no močan češki sokolski vpliv. Saj je imelo društvo daljšo dobo češke učitelje. Zlasti se je v Ljubljanskem Sokolu okrepil češki duh, ko je bil leta 1888. izvoljen za starosto Ivan Hribar, mož, ki je za svojega službovanja v Pragi do dobra spoznal miselnost in ustroj češkega Sokolstva. Baš pod Hribarjem je vodil Benčan v Ljubljanskem Sokolu telovadbo. Že od svojega po četka se je ravnal po Čehih, črpajoč pobudo iz češke telovadne literature; posredovalec pri prevzemanju čeških te lovadnih dobrin mu je bil inženjer Bol-ča Bloudek. Ali bil je Benčan še mlad, ko se mu je ponudila prilika, da na licu mesta spozna češko Sokolstvo. Leta 1891. se je na čelu deputacije, ki je štela 24 slovenskih Sokolov, udeležil II. češkega vsesokolskega izleta v Pragi. Slovenska deputacija je skupno s hrvatskimi So koli tvorila jugoslovansko sokolsko de-putacijo. Benčan je v Pragi nastopil in postal naš prvi slovanski telovadni zrna govalec: priboril si je prvenstvo v rokoborbi, 4. mesto v lahki atletiki in 8. mesto v telovadbi na orodju. Njegov uspeh je močno povečal navdušenje za Sokolstvo na Slovenskem. Pozneje se je Benčan še dvakrat, leta 1895. in 1902., udeležil vsesokolskega zleta v Pragi in je bil obakrat med prvimi telovadci Kar je Benčan videl v Pragi, je vse prenesel k nam. Že prvi mesec po svojem prvem povratku v Ljubljano je delal z ljubljanskimi Sokoli proste vaje ob spremljevanju godbe, pri čemer so svirali tamburaši. Udomačil je pri nas lepe vaje. Leta 1893. je Benčan zapustil Ljubljano. Nudila se mu je služba v Zagrebu, kamor ga je vabil starosta zagrebškega Sokola ,dr. Amruš, ali šel je rajši v Celje, kamor je prišel baš v pravem času. Iz Celja je namreč odhajal dr. Treo, ki je bil dotlej duša telovadnemu delu v mladem društvu. Z Benčanovim prihodom se je tudi celjski Sokol tesneje vključil v skupni slovanski telovadni sistem. Benčan je poleg skupine mlajših telovadcev ustanovil še posebno skupino starejših telovadcev, atletov, ki so pri javnih nastopih vzbujali veliko pozornost. Tudi dijake in obrtne ler trgovske vajence je vežbal, da bi društvu vzgojil potrebni naraščaj. Benčan sam je ob vsaki priliki pokazal, da je pravi telovadec, ni ga bilo orodja, ki ga ne bil bil obvladal. Bil je mojster v vseh panogah lahke atletike, v rokoborbi, plavanju, skakanju s trambolina, v vožnji na visokem in nizkem kolesu, drsanju in streljanju. Njegova telovadna vsestranost nosi mnogo potez nekake romantične ljubezni do telovadbe in z njo združenih športnih panog. Ni čudno, da je imel veliko veselje z javnimi nastopi. Ne samo, da se je sam na njih vedno sijajno izkazal, tudi druge je z veseljem in lepo pripravljal nanje. Zlasti duhovite so bile njegove sestave telovadnih ^Jcupin in alegorij, s katerimi je često naravnost zadivil gledalce. Sokoli si sploh ne moremo misliti akademij in drugih sve-ranostnih prireditev brez Benčanove alegorije. Benčan je še vedno čil in zdrav in močan. Bratu Benčanu naše čestitke! ZAGORJE OB SAVI. — Uspešno delo zagorskega Sokola. Sokolsko društvo Zagorje ob Savi je že od nekdaj bilo eno najdelavnejših v celjski župi, posebno na telesnovzgojnem polju. Tudi letos je že 15. julija priredilo svoj javni nastop,.a še prej že 27. maja pa otvorilo svoje telovadišče na Lokah za tarnošnji mladinski odsek tudi z javnim nastopom. Moralni uspeh teh dveh nastopov je bil zelo velik, materijalen uspeh je pa bil bolj skromen, kajti slabe gospodarske prilike imajo tudi tu svoj vpliv. Koncem julija je prednjački zbor priredil 3 dnevni lahkoatletski tečaj, ki je bil obvezen za člane in članice, neobvezen pa za naraščaj. Tečaj je vodil telovadni učitelj br. Poljšak Slavko ter obdelal vse panoge lahke atletike. Tečaj je imel velikanski uspeh. Seznanili smo se z marsičem novim ter si utrdili že staro znanje. Vsi smo dobili izredno veselje do te panoge telesne vzgoje. Odslej je na telovadišču kar mrgolelo. Vse je treniralo! Tako smo bili prisiljeni dati telovadcem še tekme, ki naj bi pokazale uspeh napredka. Razpisali smo za dan 9. september lahkoatletske tekme (dopoldan), popoldan pa ponoven javen nastop brez vstopnine, ki naj bi imel tudi lahkoatletski značaj. In res, vse se je izvršilo po progra mu ob najlepšem vremenu. Ob 9. uri je na telovadišču startalo 10 goznih tekačev, ki so na progi skozi Zagorje, Potoško \ias in čez Gorico pretekli približno 4 km dolgo progo. Ta discip lina je bila obvezna za smučarje in neobvezna za ostale telovadce. Prvi je prišel na cilj br. Zmrzlak Ivan, drugi pa Podjed Vinko. Nato so sc pričele lahkoatletske tekme članov in članic za vse obvezno. Članov je nastopilo 19 v teku ,na 60 m, skok v višino in met krogle; članic je pa nastopilo 10 v teku na 60 m, skoku v daljino in metu žoge s pentljo obojeročno. V vseh disciplinah so se dosegli prav lepi uspehi, ter postavili društveni rekordi, ki se bodo od leta do leta izboljševali. Tako je bil najboljši met krogle 9'52 m (br. Klun), skok v višino 1'45 m (Klun, Zore in Flisek), skokov daljino 3'55 m (s. Klun), met žoge 37 63 m (s. Jesih N.). \ T ___ „ nncfflvili VA^nrni ' Novopodignuti Sokolski dom u Karlovcu V teku sc niso postavili rekordi, ker je bila na razpolago samo ena časo merilna ura ter se je ta disciplina lc ("iibližno ugotovila. Tekmovali so tudi 4 bratje iz Trbovelj. Pri članih je dosegel največ točk br. Klun in sicer 398, drugi je bil Zore s 395 točkami in tretji pa Flisek Slavko s 380 točkami. Kako so bili dobri vsi tekmovalci je razvidno iz tega da je 19. dosegel ~h točk maksimuma. Pri članicah se je na prvo mesto plasirala s. Juvanova s 324 točkami, na drugo mesto pa s. Klunova s 287 in pol točke. Tudi sestre so vse dosegle s/.i točk maksimuma. Tekmam je prisostvovalo izredno veliko število gledalcev, ki so z zanimanjem sledili poteku in z navdušenjem odobravali dosežene znamke. Ob 12. uri so že izmučeni člani iz Zagorja in Trbovelj odigrali prijateljsko tekmo v odbojki, pri kateri so zmagali Zagorjani z 2 : 1. Ob pol 4. uri je bil javni nastop brez vstopnine. Videlo se je, da je ljudstvo uvidelo velikopotezno akcijo društva in mnogoštevilno posetilo prireditev. Poleg prostih vaj, ki so jih vsi oddelki odvežbali odlično so nastopile '2 vrsti članov na orodju (drog in bradlja) ter 1 vrsta članic na bradlji, je obsegal spored še 3 štafete (člani, članice in m. naraščaj) s 4 predajami pri vsakih po 3 konkurence. Kot posebna točka je vrsta članov metala kroglo in najboljši tekači pa so pokazali pravilen in lep start. Torej tudi popoldanska prireditev je imela lahkoatletski značaj, kar so navzoči zelo odobravali, saj so videli nekaj novega. Celodnevno prireditev je spremljala godba iz zvočnika. S to prireditvijo je zagorski Sokol šel korak dalje ter napravil v propagandnem oziru mnogo. Uspeh je^ očiten. Sedaj vse trenira, skače, meče in posnema tekmovalce. Sklenili smo, da to ponovimo in še poboljšamo vsako leto. Župa Cetinje CETINJE. — Proslava Prestolonaslednikova rodendana. Društvo je na svečan način proslavilo jedanaesti ro-dendan Nj. Vis. Prestolonaslednika Petra, starešine SKJ. Kako je ovoga dana proslavljena i stogodišnjica osnivanja prve škole u Crnoj Gori, koju je osno-vao naš genije Njegoš na Cetinju 1834 godine. Sokoli su i na ovoj proslavi uzeli učešča. Novopodignuta zgrada osnovne škole Prestolonaslednika Petra osvečena je na vrlo svečan način. Os-večenje je izvršio mitropolit g. dr. Gav-rilo Dožič uz asistenciju višeg broja sveštenstva. Nj. Vel. Kralja zastupao je deneral g. Stamenkovič. Osvcčenju* je prisustvovao komandant Zet. divizijske oblasti deneral g. V. Maksimovič, ban Zctske banovine br. Mujo So-čica, pretsednik Opštine cetinjske g. Niko Zubcr i mnogobrojno gradanstvo. Ovom prilikom održano je više govora posvečenih ovoj svečanosti. Sokoli su bili vidno primečeni, jer ih je bilo do-sta u odorama, a uzeli su učešča u povorci sve kategorije. Tako isto i sokolske čete uzele su vidnoga učešča u proslavi. Uveče je bila svečana akademija koju je otvorio g. dr. Milorad Šoškič, upravitelj učiteljske škole, gde su pored ostalih tačaka i članovi Sokola dali uspele tačke. Sestra Gordič, učenica^ I raz. gimnazije, recitovala je pesmu Cika - Jove Zmaja »Dižimo škole«. Cetinjsko muzičko društvo »Njegoš« otpevalo je nekoliko lepih pesama i to mešoviti hor. Osobito je zadovoljilo pevanje desete rukoveti Mokranjčeve pesme »Onamo onamo«. Hor se odli-kovao s bogatstvom tonova rukovode-nih veštim dirigovanjem gosp. Jukačin-skog. članovi banovinskog pozorišta dali su uspelu sliku iz »Gorskog vijenca«, i to »Povratak Draška i Mletaka«. Akademija je održana u banovinskem pozorištu »Zetskom domu«. A. M. CETINJE. — Iz župe. Župski prosvetni odbor održao je svoju petu re-dovitu sednicu dana 7 septembra t. g. i na ovoj donio sledeče odluke: a) Konstituisanjem odbora u koji su ušli: pretsednik br. Mihajlo A. Rajri-vajn, načelnik Prosvetnog odeljenja Kr. banske uprave; potpretsednik br. Marko Boškovič, profesor cetinjske gimnazije; tajnik br. Krsto Grujičič, učitelj; knjižničar br. Trifun Karabaš, nastav-nik gimnazije; novinar br. Aleksandar Milovič, sudijski pripravnik Okružnog suda u Cetinju; izvestilac za štampu br. Nikola Dorijamcdov, profesor bogoslo-vije; izvestilac za narodno prosvečiva-nje br. M. Boškovič, pored dužnosti potpretsednika; izvestilac za štednju br. Jovan Vukmenovič, nastavnik gimnazije; izvestilac za pozorište br. Savo Vujovič, nastavnik gimnazije. Članovi odbora su: Jokica Grujičič, profesor gimnazije; Dorđc Mrkobrad..direktor gimnazije; dr. Milorad Šoškič, upravitelj učiteljske škole; Mihaiio Vujisič, rektor bogoslovije; Milutin Ivanovič, tajnik župe; Kosta Ligutič, župski na-čilnik i Dctko Dedič, načelnik sreza cetinjskog. Na ovoj sednici odlučeno je, da prosvetni odbor uzme učešča s preda-vačima na župskom prednjačkom tečaju, koji če se održati od sredine ovoga meseca do sredine oktobra. Program i raspored nastavnika imaju izraditi br. župski načelnik s tajnikom prosvetnog odbora. Odbor je rešio da sc o d rži pro svetni tečaj u mesecu decembru ove godine za prosvetne radnikc sokolskih društava. Trošak za tečaj pada na te-ret ove župe i na teret Saveznog prosvetnog odbora. Pripreme, plan i program če se izraditi blagovremeno i poslati svima bratskim društvima. Tako isto prosvetni odbor je rešio da se i ove godine, kao što sc i prošle, održi stalna idejna škola pri ovdašnjoj gimnaziji za vaspitanje sokolske omla-dine i novopristupelih članova. Škola če početi 1 oktobra i trajače tri meseca. Jedno od najglavnijih pitanja, a to je pokretanje župskoga lista odbor je uzeo u razmatranje te je po tome pitanju doneo sledeču odluku: da se župski list osnuje koji če izlaziti dva puta mesečno i to 1 i 15 u mesecu. Uredivače ga naročito odredeni redakcioni odbor izabran od prosvetnog odbora. List bi imao da izade 1 oktobra tek. god. A. M. KRTOLI. — Proslava Prestolonaslednikova rođendana. Rodendan Nj. V. Prestolonaslednika Petra proslavila je ova četa dne 6 septembra na osobito svečan način. Uoči dana Sokoli su osvetlili svoje domove, a na dan proslave iskitili su ih sa zastavama. Posle otsluženog blago-darenja u rimokatoličkoj i pravoslavnoj crkvi, održala se je svečana scdnica u mesnoj osnovnoj školi, kojoj su prisustvovali pretstavnici svih mesnih vla-sti i ustanova, lepi broj članstva, te deca dvorazredne osnovne škole. Sednicu je otvorio brat starešina čete, te je u prigodnom predavanju istakao značaj ove proslave, a školska su deca uz burno klicanje Domu Kara-đorđevića otpevala državnu himnu. Sa Slovenskom himnom i uz vrlo svečano raspoloženje prisutnih, završena je ova sokolska proslava. tupa Novi Sađ SUBOTICA. — Društveni rad. Rad našeg društva u drugom tromesečju bio je unutrašnjeg i vanjskog karaktera; onaj vanjski je prevladavao. Zbog od-laska neke brače i sestara Prednjački zbor se smanjio za 4 člana, ali novim društvenim i župskim prednjačkim ispi-tima ponovo smo dobili osam prednja-ka i prednjačica. Načelništvo i Prednjački zbor održali su sedam sednica. Celo tromesečje vežbalo se na letnjem vežbalištu. Dne 10 juna bila je održana javna vežba u kojoj je sudelovalo 3710 učesnika i preko 6000 gledalaca, a o čemu je Sokolski glasnik opširno pisao. Ovo je bila do sada najuspelija javna vežba. Društvo je sudelovalo s vežba-čima i muzikom na ovim javnim vežbama i sletovima: u Pačiru, St. Kanjiži, Tavankutu. Senti, Bajmoku, i dva puta u Sarajevu. Bile su priredene dve akademije. Imali smo tri izleta peške, i nekoliko izleta po domovini posle sleta u Sarajevu. Održali smo četiri utakmice, i to kroskauntri (cross country) našega okružja, zatim muške dece od 6 do 10 i od 10 do 14 god., naraštajske i sokol skih četa u Tavankutu. Društveno let-nje vežbalište i kupatilo »Sokolovac« na Paliču posetilo je oko 2500 So- • kola-ca. Prosvetni odbor održao je 4 sed-nicc. Održano je 15 predavanja i više prigodnih govora u društvu i četama, a veči broj kratkih govora pred vrstom. U raznim mesnim, beogradskim, sarajevskim, ljubl janskim i zagrebačkim no-vinama bilo je štampano 63 vesti, notica i članaka o našem društvu. Krajem juna biblioteka je imala 943 knjige. 108 čitalaca pročitalo je 135 knjiga. Na sokolske listove bilo je 288 pretplatnika. Čitaonica jc dnevno vrlo dobro pose-čivana. Sokolska muzika i tamburaški zbor uz imali su učešča na svima priredbama. LJ Sarajevu su naši tamburaši odneli prvu nag radu sa 342 boda. Upravni odbor održao je 13 scdnica i izdao je pet okružnica. Učestvo-vali smo na dočeku Nj. Vel. Kralja Aleksandra u Novom Sadu. Župa No- vi Sad dala nam je 5000 Din pripomoči za gradu spavaonice na »Sokolovcu« u svrhu letovanja. U tu svrhu šubotička opština pomogla nas je sa 3468 Din u materijalu, a društvo je potrošilo 897 Din. Radilo se na konsoHdovanju rada u seoskim četama, koji se ispoljio najviše u javnoj vežbi i utaTcmicama u God. IV — broj 3» Tavankutu, gde je bilo prisutnih preko 2000 seljaka gledalaca, i u Malom Baj-rnoku, gde je bilo oko 1000 osoba. U junu nas je posetio gosp. Nažar, poslanik Francuske Republike, i 70 uči-telja-ica kulskog sreza. U drugom tromesečju broj članstva povisio se za jednu stotinu, i sada čini 2820 svih kategorija. _ Blagajna je primila 19.360, a izdala -1.703 Din. Saldo iz prvog tromesečja bilo je 8302 Din. A. T. Ž.upa Osijek SOPJE. — Javna vežba. Dne 19 avgusta o. g. održalo je ovo društvo svoju godišnju javnu vežbu s lakoatletskim takmičcnjem. Takmičilo se u ovim gra-nama: trčanje na 100 met., bacanjc ku-gle, skok u dal j i skok u vis. Takmičenje je počelo u jutro u 7 sati. Takmičilo se je 7 članova ovoga društva. Posle podne u 3 sata započela je javna vežba s kratkim pozdravnim govorom brata Kataliniča dr. Stjepana, starešine društva, a iza toga izveden je sledeči program. Proste vežbe starije brade. Nastu-pilo je 9 članova ovoga društva. Druga nastupa vrsta članica bratskog društva Podravska Slatina sa sletskim vežbama, koje su odlično odvežbale. Treči nastupaju 12 naraštajaca bratske čete Gornji Miholjac s prostim vežbama. Cetvrta nastupaju muška deca društva Sopje i bratske čete Noskovci, njih 16 na brojij, sa sletskim vežbama. Peta nastupaju muška i ženska deca bratske čete Gornji Miholjac s Bogunovičevom vežbom »Sa sela«. Po razdraganosti prisutne publike videlo sc, da se ie ta vežba najbolje svima svidela. Šesti nastupaju članovi društva Sopje i Slatina, njih 21 na broju. koji su odlično i vrlo skladno od.vežbali sletske vežbe. Sedmi nastu-piše članovi Seoskih četa Noskovci, \ raneševci i Gornji Miholjac, 18 na broju, sa sletskim vežbama. Osma nastupa vrsta od 10 članova na vratilu. Javnu je vežbu vodio načelnik brat Fran Sekalec. Ovc godine je osim moralnog i ma-terijalni uspeh javne vežbe bio povo-ljan. tupa Varaždin DONJA DUBRAVA. — Okružni slet Dravskog sokolskog okružja i razvide barjaka Sokolskog društva Donja Dubrava. U nedelj u 9 septembra o. g. doživelo je mesto Donja Dubrava u Medimurju, neobično slavlje. Stotine i stotine Sokolova i tisude naroda sleglo se tog dana u Donju Dubravu da na ovoj izloženoj tačei naše severne gra-nice manifestuje veliku ideju Sokolstva. Toj proslavi sudelovala je 21 je-dinica Dravskog sokolskog okružja, bratska društva Varaždin, Čakovec, i delegati sviju ostalih jedinica župe Varaždin. Veliko učešde uzelo je i vatro-gastvo koje lepo saraduje sa Sokolstvom ovoga kraja. Računa se, da je u povorci bilo oko 2000 Sokola i 500 va-trogasaca, a naroda je bilo i preko 5000. Sokolsku župu Varaždin zastupali su brada zamenik starešine župe dr. Milenko Svoboda, Matko Rubinid i Mida Kovačevič. Kako je zamoljen od doma-deg društva mesni župnik da obavi blagoslov zastave, pa je važno istaknuti, da je na poziv Sokola došao na ovu slavu i župnik iz Podravskih Podgajaca u sokolskoj odori, koji je sa svojom pojavom u sokolskoj odori učinio takav utisak da oduševljenju nije bilo kraja, jer se smatralo u ovome kraju, da je svečenstvo protiv Sokolstva i da jedan dobar katolik nc sme da bude Soko. Naš ban Savske banovine brat dr. Ivo Perovič kumovao je barjaku Sokolskog društva Donja Dubrava, a njega je za-stupao njegov tajnik brat Vojnovič u sokolskoj odori. Ved u predveče slave priredilo je domače društvo mestom bakljadu u kojoj je sudelovalo celo mesto. U jutro rano stizavali su vozom preko Kotoribe autom i kolima brojni Sokoli. Oko 9.30 sati počele su stizavati pozdravne štafete iz svih jedinica Dravskog okružja, pa su postignuti veoma dobri rezultati. Iz Male Subotice, koja je udaljena 28 km, a ovu štafetu sačinjavale su jedinice Mala Subotica, Orehovica, Prelog, Draškovec, Donji Mi-haljevac i Dol. Vidovec. Provaljeno je za vreme od 89 minuta t. j. svaki trkač vom zameniku starešine Sokola Kraljevine Jugoslavije bratu Engelbertu Gan-glu i ministru za fizičko vaspitanje br. Grgi Andelinovidu. Zatim su predane i pročitane pozdravne plakete, koje su stigle iz svih jedinica štafetom izaslaniku kuma i društvu Donja Dubrava. Posle odu-ševljenih manifestacija Nj. Vel. Kralju, Nj. Vis. Prestolonasledniku Petru i kumu barjaku bratu dr. Ivi Peroviču, svrstala se ogromna povorka Sokola predvođena barjacima i sokolskom ko-njicom u narodnoj nošnji, koja je osta-vila naj lepši utisak u gostiju i uz svir-ku nekoliko glazbi prošla klicanjem kroz okidenu Donju Dubravu i izvršila pozdrav barjaku i pretstavnicima. Razvide i posvečenje barjaka Sok. društva Donja Dubrava je prošao poprečno 500 m za 1 min. 34 sekunde. Iz Tučišda (štafetu su sačinjavale jedinice Turčišde, Hodošan, Goričan i Donji Kraljevac (provaljeno je 11 km 100 m za 40 min.); Martinjanec Donja Dubrava (štafetu su sačinjavale jedinice Martinjanec, Ludbreg, Veliki Bukovec i Mali Bukovec (prevaljeno je 26 km za 75 minuta); Rasinja-D. Dubrava (ovu štafetu sačinjavale su jedinice: Rasinja, Kuzminec, Kutnjak i Selnica) 18 km provaljeno je za 70 min,; Legrad prevalio je 5 km za 14 min.; najbolje vreme postiglo je društvo Ko-toriba i to 5 km 11 trkača prošlo je za 12 minuta. Štafete su primljene s velikim interesom i pljeskanjem od strane sa-"kupljenog naroda i Sokola. U 10'A sati pošla je počasna sokolska konjiča od 100 konjanika pred kuma izvan sela, dok su ostali učinili špalir kuda dc pro-laziti kum barjaka i ostali pretstavnici. U U sati navešten je pucanjem mužara i sviranjem muzika dolazak izaslanika kuma bana dr. Ive Peroviča. Nakon pozdrava kod slavoluka i lepog govora izaslanika kuma krenuo je zastupnik kuma s ostalim pretstavnicima do počasne tribine gde je obavljena posveta po župniku iz Podrav. Podgajaca br. Adžidu i uz asistenciju mesnog župnika g. Lichtinberga. Nakon posvete barjaka predan je barjak zastupniku kuma, koji je razvio i ukucao eavlid kuma, a zatim ga predao starešini i ovaj barjaktaru koji je položio zakletvu vernosti. Izredano je više govora, a naročite treba istaknuti lep nacionalan govor svečenika br. Adžida, koji je svojim govorom toliko oduševio prisutne Sokole i seljaštvo, da odobravanju i klicanju dugo nije bilo kraja. Lep govor održao ie i izaslanik bratske župe brat Matko Rubinid. Zatim su pročitani pozdravni brzojavi koji su upudeni Njegovom Vel. Kralju, starešini Sokola Kraljevine Jugoslavije Prestolonasledniku Petru, pr- Na svečanom ručku Nj. V. Kralju nazdravio je zamenik starešine župe br. dr. Milenko Svoboda, starešinu Save-za pozdravio je Čižmešija Duro, -a kuma domači starešina Lisjak Mijo. Zatim je održao govor svedenstvu okružni načelnik brat Barulek, oslobodenom Medimurju brat Jovan, narodni poslanik za srez Novi Marof, jugosloven-skoj vojsci brat Bek Pavao i vatroga-stvu i Sokolstvu brat Milakovič. Za vreme obeda davan je konce-rat na kojemu je sudelovala sokolska glazba iz Donje Dubrave i pevačko društvo Sv. -Marija. Posle podne održana je na lepo uredenom letnjem vežbalištu uz podig-nutc tribine javna vežba, koja je u svakom pogledu uspela. Ukupno nastupi-lo je 140 dcce, 24 dcce Sokolskog društva Donja Dubrava sa zagrebačkim vežbama, 35 ženskog naraštaja, 186 članova sa sarajevskim vežbama za društva, 21 elan u četnim vežbama, 21 član starija brada sa štapovima, 36 članica i na spravama i natecanju štafete 4 X 100 m 7 vrsta. Najbrže vre,me postiglo je društvo Prelog i Kotoriba za 1 min. 11 sek. Izmedu točaka otpevala je četa Kuzminec s muškim zborom više dobro uvežbanih pesama. Vežbama je ravnao okružni načelnik brat Barulek Tomo i sestra Madarid Štefica, za-menica župske načelnice. Vežba je za-vršena Kraljevim kolom. Nakon vežbe razvila sc narodna zabava uz vatromet. Tako je opet na kranjoj granici naše države razvijen novi sokolski barjak, koji de uz svog brata u Koto-ribi biti budni čuvar našeg lepog i plodnog Medimurja. DEKANOVEC — Proslava Prestolonaslednikova rodenja. Sokolsko društvo Dekanovec proslavilo je jedana-estgodišnjicu rođenja Nj. Vis. Prestolonaslednika Petra na vrlo svečan način 6 septembra o. god. 256-37 KUiAMlAiTDIU цшцдјавммдтшоУА!! | 2E8-38 Oglašuj u glasniku! Širite So kolski glasnik" „S o k o" „Sokolič" i radost" JADRANSKA PLOVIDBA D. P. suSak rRedovita parobrodeka služba u svim pravcima jugoslavenskog primorja i Jadranskog Mora, za Dalmaciju, Albaniju i Grčku JEVTINA TURISTIČKA PUTOVANJA 10-11 dana za Dalmaciju i Grčku 6 dana za Dalmaciju Uključiv hranu i krevet na brodu udobni putnički parobrodi — dobra kuhinja — prvoklasna podvorba Tražite prospekte! 5И upuio udje Jadranska plovidba u Sušaku, sve njezine • f agencija i svi veči putnički uredi u tu- i inozemstvu Vse tiskovine za sokolska društva, potrebne knjige za sokolske knjižnice, vabila, letake, lepake za sokolske prireditve Vam izdela Učiteljska tiskarna. Tiska šolske, mladinske, leposlovne in znanstvene knjige, časopise, revije, vizitke, bloke, račune, jedilne liste, posmrtnice in mladinske liste. Ilustrira knjige v eno- in večbarvnem tisku. / Lastna tvor-nica šolskih zvezkov. Knjigoveznica. Oddelek za učila z veliko zalogo slik naših velmož KNJIGARNA V LJUBLJANI PODRUŽNICA V MARIBORU Tyrševa ulica štev. 44 UČITELJSKA TISKARNA V LJUBLJANI, FRANČIŠKANSKA 6 i У proslavi su očestvovali članovi Sokolskog društva Dekanovec, čete Turčišde, opčinska uprava, te mesni vatrogasci. Povorka se formirala pred školskom zgradom, te prošla selom do crkve, gde je otslužena misa zahvalni-ca. — Nakon mise krenula je povorka do škole, gde je prosvetar brat Matija Bo-sanac lepim rečima ocrtao značenje še-stog septembra, te je u svom govoru istakao pored rodendana Nj. Vis. Prestolonaslednika Petra i dva važna do-gadaja: žrtve pale za slobodu u Bazovici i podela novih pukovskih zastava r.ašoj junačkoj vojsci od strane Nj. Veličanstva Kralja Aleksandra I. Po svr-šenom govoru deklamovao je Sokolid Vlado Velčid »Čestitku bratu Prestolonasledniku« nakon čega su sokolska tle-Ca otpevala državnu himnu i sokolski pozdrav. Proslava se završila spontanom aklamacijom Nj. Veličanstvu Kralju i Kraljevskem domu. IVANEC. — Proslava Prestolonaslednikova rodendana. — 8 septembra održalo je naše društvo vrlo uspelu priredbu u znak proslave rodendana starešine jugoslovenskog Sokolstva. U programu, koji je započeo prigodnom deklamacijom, došao je do izražaja rad kako tehnički tako i pozorišni kao deo prosvetnog. Prikazana je dramatska slika brata Stjepana Rocc »Istina pobc-duje«. Tehnički deo programa obuhvatio je sve kategorije. Deca su vrlo lepo izvela vežbu s pevanjem, koja simboli-čki prikazuje zarobljenu Istru i Sokole nosioce slobode toj okovanoi sestrici. Naraštajci su izveli skupne vežbe na konju vrlo pricizno, što je publika dokazala iskrenim odobravanjem. Jedno odeljenje izvelo je skladno vežbe sa štapovima, a više odeljenje naraštajaca izvodilo je uspešno skupine bez sprava. Završetak v programa, simbolička vežba na reči Santičeve pesme »Veče na školju«, koja je zbog vrlo uspele izvedbe morala biti ponovljena, vrlo je delovala na sve prisutne. Posle programa razvila se zabava. Materijalni uspeh potpuno zadovolja-va. — Iza ove priredbe spremaju se diletanti za jednu samostalnu priredbu, a tehničari nastavljaju redovitim sistematskim radom. E. J. IVANOVEC. — Javna vežba. Uz sudelovanje članstva matičnog Sokolskog društva Čakovec te brojnih sused-nih sokolskih četa priredila je ova mlada — pred četiri i pol meseca osnovana četa dne 8 sept. svoj prvi javni na-stup. Od 11 točaka, koje su bile na programu, izvela je sama četa sedam. Nastupiše članovi i starija brada, članice, muški naraštaj, te muška i ženska deca; u svemu 105 vežbača. što je sva-kako lep dokaz intenzivnog sokolskog rada, koji je razvila mlada četa. Nastu-pio je i muški pevački zbor otpevavši skladno više sokolskih pesama, medi-murskih i Zajčevu: »Na vojsku!« — Ogromno je mnoštvo seljaka i selja-kinja s največim interesom pratilo ceo nastup. Pre nastupa oslovio je sabrane Sokole i ostalo opčinstvo prosvetar če- te brat Hitrec, a zatim je pozdravio Sokole i u kratko im prikazao svrhu Sokolstva pretsednik ŽPO brat V. De-duš. Taj u svakom pogledu veoma uspeli nastup ponovni je dokaz, da Je Sokolstvo u Medimurju uhvatilo čvrst i dubok koren. PEKLE NICA. — Proslava Prestolonaslednikova rođenja. Proslava rodenja Njeg. Visočanstva Prestolonaslednika održana je u nedelju 10 !*• 1934 u školskom dvorištu u 4 sata P° podne pred mnogobrojnom publikom-Proslava je otvorena Paščanovim: »Sokolskim pozdravom« koji je otpevao mešoviti zbor. Iza pozdrava održao je brat prosvetar predavanje, nakon ko-jeg je otpevana državna himna, ha himne sledile su vežbe dece i članova, a mešoviti zbor otpevao je 3 Žgančevc pesme: »Raca plava«, »Prvo leto« 1 »Doricu«. Publika je s velikim intere; som slušala pevanje novog zbora, koji je bio pojačan s meš. pcv. zboroin 'z Vratišinca. Zborom je ravnao br. Žganec, koji vodi oba zbora. Proslava j® završena pesmom »Oj Slaveni«. Publike oko 200. Uspeh moralan odličan. ž. M. Župa Zagreb DAPCI. 1— Javna vežba. Sokolska četa Dapci priredila je 9 septembra svoju II javnu vežbu. Oko 14 sati sakupilo se na vežbalištu čete oko 200 Sokola-vežbača iuu štava Čazme, Ivanič Grada, Kloštar Ivaniča te četa Cazinci, Krišci, Lipov' čani, Pobjenik, Rečica i Sisčani. Posle pokuša pojedinih kategorija bio je svečan ophod selom u kojem Jj-učestvovalo članstvo gore navedeni” četa i društava te velik broj meštana 1 gostiju, sa sokolskom glazbom iz Ludi' ne. U 15 sati prireden je doček pokrovitelju br. Abramu kojeg je pozdravio brat četni starešina. Brat Abram svom govoru naglasio je važnost son-četa i Sokolstva uopče. Javna vežba započela je govorom br. starešine naše čete, koji najprc pO' zdravlja Nj. V. Kralja Aleksandra i bo-V. Prestolonaslednika Petra, a zatim ostalu braču; ističe važnost i značenj Sokolstva za narod i Otadžbinu. y°' vor brata starešine popračen je oduše^-ljenim klicanjem Kralju i našem prvom starešini Prestolonasledniku Petru. Nakon toga otpevao je pevački zbo društva KI. Ivanič drž. himnu. Tada s započele vežbe, koje su se sastojale i 10 točaka. Sve izvedene točke bile s pračene največim zanimanjem nmP seljana i nagradenc iskrenim i srdac-nim odobravanjem. Najviše oduševljenja i klicam* Kralju i Jugoslaviji nastalo je Pri^. dom izmene pozdravnih govora bra» Tesliča, vežbača matičnog društva L zma i brata P. Horvata, vežbača cet Dapci. koji se u svom govoru setm poginulih Jugoslovena kod Bazovice- Na svršetku govorio je starešin* mat. društva Čazma brat J. Matulov*. posle čega je otsvirana himna te m mohodom svih kategorija završen n stup. ,.e Moralni uspeh naše javne vezu bio je odličan. JUGOSLOVENSKA SOKOLSKA MATICAi u Ljubljani registrovana zadruga s ograničenim Jamstvom 257-38 opskrbljuje u smislu čl. 2 svojih pravila sve sokolske organizacije u zemlji sa svim potrepštinama, koje su potrebne za izvadjanje programa i za postignuče ciljeva našega Sokolstva. Izdaje i raspa-čava tiskanice, knjige i brošure sokolsko-programatskog, uzgojnog i propagandističkog sadržaja, plakate, diplome, značke, legitimaci-cije i muzikalije Prodaja odora sviju kategorija Naslov: Jugoslovenska sokolska matica, Ljubljana, Narodni dom Pošfansko čekovni račun Ljubljana: 13.831 Telefon broj 25-43 Zahtevajte cenik! tata!e Savez Sokola Kraljevine JugosUvll« (E. Gangl) • Glavni 1 odgovorni urednik Stjepan Čelar • Ureduje Redakcijski ofsek • Tiska (IČUeUska liskama (pretslavnlk Francč Štrukelj); svi n Ljub*!*®1