ANNALES 8/'96 strokovno cielo UDK 262.12(497.5)929 Averoldi A. 929 Averoldi A.:091 PRILOG ŽIVOTOPiSU PULSKOG BiSKUPA ALTOBELLA AVEROLDIJA {OKO 1468.-1531.) Lovorka ČORAUČ asistent, Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, HR-10000 Zagreb, Krika 1 assisteras, Istituto per la storia croata, Facoltà di Filosofía di Zagabria, HR-10000 Zagreh, Krčka 1 IZVLEČEK V uvodu sta predstavljeni življenjska pot in dejavnost Allobella Averoldlja, puljskega škofa in apostolskega legata za območje Beneške republike. Posebna pozornost velja njegovemu kratkotrajnemu bivanju v Splitu (okoli leta 1495) v obdobju takratnega nadškofa Bartolomés Averoldlja, njegovemu imenovanju za puljskega škofa z bulo papeža Aleksandra VI. leta 1497, njegovi dejavnosti v vlogi namestnika papeškega delegata v Bologni, odposlanca v Beneški republiki in vsem drugim oblikam njegove diplomatske dejavnosti v službi Svetega Sedeža. Na kratko je predstavljena vsebina Averoldijeve oporoke iz leta 1531, priložen pa je tudi njen celovit prepis. Ključne besede: Aliobello Averoldi, Pulj, Beneška republika Parole chiave: Altobello Averoldi, Pola, Repubblica di Venezia Povijest krščanstva i djelovanja visoke crkvene hije-rarhije na pulskom području može se pratiti od naj-ranijib stolječa. Prema predaji (spis Passio), u doba cara Numerija (283-284) pulskim područjem propovijedao je krščanski nauk pulski gradanin German (mučenik t svetac) koji je oko 294. godine osuden na smrt i smak-nut na cesti koja je vodila prema Nesakciju (blizu današnje Valture). Prema istraživanjima nekih povjesni-čara, Pula je vet! tada bila hijerarhijski uiedena i ¡mala je biskupa koji je vjerojatno obitavao u Nesakciju. Arheološka istraživanja pokazuju da je Pula imala kr-Sčansku baziliko več u vrijeme cara Konstantina, pro-širenu oko 350. godine i tijekom V. stol ječa, Granice drevne pulske biskupije poklapale su se s pulskim agerorn koji se prosfirao do rtjeke Rase. Prema po-vijesnim izvorima, pulska je biskupija 1028. godine pre-uzela pičanskoj biskupiji labinski i riječki arhidakonat. Više od ostalih istarskib biskupija, pulska je biskupija osjetila posljedice državne granice koja ju je dijelila na austrijski i mletački dio. Godine 1784. Habsburzi i Mle-čani uskladili su granice biskupija državnom granteom dok je crkvena provedba izvršena bulom pape Pia VI. (1775-1799) 1788. godine.1 Tijekom proteklih siolječa dužnost pulskog nadbis-kupa obnašale su najčešče duhovne osobe i crkveni dostojanstvenici podrijetlom s mletačkog područja, u sa-stavu koje se je grad nalazio tijekom proteklih stolječa. Največi dio biskupa potjec.ao je iz gradova sa zapadne jadranske obale (Mleci, Padova, Vicenza), dio njih s istarskog i kvarnerskog područja (otok Krk), a tek izntrn-no (primjerice Claudio Sozomeno, 1583.-1605. god., Cornelio Sozomeno, 1605.-18. god. iz ciparskog grada Nikozijei iz ostalih dijelova unutar i izvan europskib prostora. U ovom radu osvrnut čem o se na život i djelovanje pulskog biskupa Altobella Averoldija, apostolskog legata za područje Veneta i istaknutog diplomata u papinskoj službi krajem XV. i tijekom prvih trideset godina XVI. sto I ječa. U prilogu rada objavit čenio prijepis Averol-dijeve oporuke, nastale 20X1531. godine u Mlecima, iz koje saznajemo niz vrijednih podataka o njegovu životnom putu i djelovanju, o odnosu prema crkvenim 1 Opširnije o po vi jesti pulske biskupije usp.: Babudri; Larizorii; Pavat; Maruík!; Grah. ANNALES 8/'% Lovorka ČORALIČ: PKK.OC ŽlVOfOPtSU PULSKOG BISKUPA ALTOBEU.AAVEROt.DHA (OKO 1468.053t ». 349-ÎS< ustanovama za koje je tijekom života bio usko vezan, te pojedinim duhovnim osobama, predstavnicima visoke katoličke hijerarhije, u čijem se krugu kretao i održavao intenzivne veze crkvene i diplomatske naravi. Altobelio Averoldi roden je u Bresti oko 1468. god i ne. Odvjetak je jedne od tamošnjih najugJednijih obitelji iz redova koje je potekao niz visokih crkvenih dostojanstvenika, medu kojima se tijekom XV. stol ječa ističu dva Bartoiomeja - biskupa u gradu Retino na Kreti (1517.-1537.) i Splitu (1479.-1503.). Študij obaju prava pohadao je u Paviji i Padovi da bi, po stjecanju naslova "decretorum doctor", na poziv pape Aleksandra Vi. (1492.-1503.), otišao u Rim. Krače je vrijeme proveo u Splitu, gdje ga 1495. godine spominju kao kanonika stolne crkve sv. Dujma. Njegov boravak u Splitu možmo povezati s istodobnim delovanjem tadašnjeg spiitskog nadbiskupa Bartoiomeja Averoldija, koji je vrb malo vremena provodio u svojoj matičnoj biskupiji i često dolazio u sukob s tamošrtjim kanonicima. Upravo u vrijeme Altobellova boravka u Splitu, kanonici su protiv njegova rodaka Bartoiomeja pokrenuli parnicu kod Svete stolice (1495.) i mletačkog Senata (1496.) te je BartoJomej vjerojatno, dovodenjem osobe na koju se može u potpunosti osloniti, nastojao ojačati svoj položaj uoči parnice i istrage.2 Za vrijeme Averoldijeva boravka u Rimu, papa Aleksandar VI. imenovao ga je bulom od 13.XI. 1497. godine, pulskim biskupom. Več godinu dana po nastopu na pulsku biskupsku stolicu, biiježimo Averoldijevu presudu u korist augustinskog samostana u sveži s njihovim sporom s kanonikom Zigričičem oko posjedovanja prava patronata nad kapelom sv. Martina na zapadnom dijelu granite biskupije.3 Tijekom svog gotovo 35-godišnjeg obnašanja naslova pulskog biskupa, Averoldi če relativno malo boraviti u svojoj matičnoj biskupiji, obnašajuči uporedo važna diplomatska poslanstva za potrebe rimske kurije. Papa julije 11. (1503.1513.) imenuje ga 1505. godine vicedelagatom u Bo-logni; godine 1512. nazočan je na zasjedanju Lateran-skog koncila, da bi se, godinu dana kasnije, po drugi puta vratio u Bolognu i onclje ostao sve do 1516. godine. Nakon šlo je odbio ponudenu mu čast guvernera (upravitelja) Rima, vjerojatno iz obzira i poštovanja prema kardinalu Raffaelu Riariju, papa Lav X. {1513.1517.) u rujnu 1517. godine, imenovao ga je apostolskim legatom za područje Mletačke Republike. Osnovna Averoldija zadača bila je promicanje križarskog rata te pridobivanje i post i zanje pune suglasnosti i suradnje Mletaka. Tijekom boravka u gradu na lagunama, Averoldi je stekao širok krug utjecajnih poznanika iz naj- viših poiitičkih i crkvenih krugova grada, te je, zahva-Ijujuči njihovoj nakionosti, sudjelovao u postupku kano-nizacije Lorenza Giustinianija (1381.-1456.). Od 1523.24. godine Averoldi je po treči puta vicedelegat u Bo-lognt gdje je zapažena njegova djelatnost i nastajanje oko preuredenja i proširenja cikava s. Michaele in Bosco i Madonna del Barcano. U vrijeme stvaranja Lige od Cognaca (savez sklopljen 1526. godine izmedu Fran-cuske, Milana, Firenze, Mletaka i pape Klementa VII. protiv Španjoiske), ponovo je u svibnju 1526. godine pozvan u Mfetke gdje je nastojao postiči što tješnji savez izmedu pape i Republike. Svjedočanstvo o toj diplomatski iznimno važnoj i osjetljivoj policičkoj misiji sačuvano je u opsežnim dnevničkim zapisima mletačkog krontčara Marina Sanuta te u osobnoj Averoldijevoj prijepisci s istaknutim firentinskim političarom i diplomatom Francescom Guiccardinijem (1483.-1540.). Posebno je važno bilo postiči sugiasnost i suradnju Republike za sve izrazitiju profrancusku politiku Svete stolice te je Averoldi stupio u žive diplomatske pregovore s Ludovikoni od C a no s.se, biskupom Bayeuxa, koji je u Miecima boravio kao izaslanik francuskoga kralja. Osim navedenim dužnosLima, Averoldi se tijekom tog boravka u Miecima bavio pitanjima crkvene politike, posebice dodjeljivanjem biskupija i opatija, zbog čega je došao u sukob s tadašnjim akvilejskim patrijarhom. iz tog vremena datira Averofdijev privilegij creskom kap-tolu (1529.) u sveži s ovlastima i jurisdikcijom njihove stolne crkve.4 U vrijeme kada su mletačko-papinske veze počele slabiti (1526.-31.), Averoldi je imao tešku zadaču pomirenja sve zaoštrenijih odnosa tih dvlju strana. iscrpljen dugogodišnjim diplomatsko-političkim djelovanjem na stvaranju krhkih europskih vojno-poli-tičkih saveza, Averoldi se tek periferno uspijevao brinuti za svoju biskupiju u Puli, najčešče prepuštajuči pitanja upravljanja tamošnjim vikarima. Teško obolivši u listopadu 1531. godine, umro je 1. studenog iste godine u Miecima. Smatra se da je na njegovom posljednjem ispracaju posmrtni govor održao pjesnik i vjerski reformator Petar Pavao Vergerije. Averoldiju se pripisuje iz-radba teoloških djefa "Commentari vitae christianae" i deset svezaka "De bono episcoporum regirnine", danas izgubljenih. Averoldijeva crkveno-diplomatska prijepis-ka danas se največirn dijelom čuva u Državnom arhivu u Firenzi.5 Oporuka pulskog biskupa AltobelJa Averoldija čuva se u Državnom arhivu u Miecima, u fondu Notarile testamenti, biiježrtik Alvise Bonsaver (1511.1531.), b. 63., protokol br. 10, i datirana je s 20. listo-pada 1531. godine u Miecima. 2 Konačni rezultat istrage bio je nepovoijar» po Bartoiomeja koji se, nakon toga, viSe nikada nija vratio u Split i Kobter, str. 63, 101. 4 Tarlsti 1775 , str. 212. 5 O životnom putu i djelovanju Aitobella Aveioldija usp.: Ughelli, str. 482.; tube!, str. 240.; Farlati 1765., str. 411.; Gaeta, str, 667,668.; Kobler, str. 63.-64.; Kandier, str. 21.; Kovačič, str. 279.; Osiojic!, str. 239., 311. 350 ANNALES 8/'96 l.ovorka ČORAUČ. PRILOG ŽiVOTOPl SU PU15KOG BIS KUPA ALTO 6 ELLA AVER OLftljA (OKO 1465.-1'5¿1.), Í4ÍKIS4 \f%t triptm'-Ar tf^tvtfm*-** nfí j ¿t f*t W-w etW r>»'j)/t*1 œfitto ffee*****jblv* cnnfiíb* (■ ¡t 1 f fV. pf* k fot fon*, nt+í- irfír&ftfJiMnt*. **frrfmsj, ' ^/Jfjfru t i*. - /ij- (tffv ¡Ofpltij. Ufl-M 4Stf^ppUlt&ipM&ijj)*^ \T*L> tft (fiycU h> ^«/friftt .«vr^iM1' »t^lV' HJfm '!>£,. 'V. JijimUtr i t#rurfCr<*f^ nC^fpfj mfr' >nffXjWyrPt' ¿flettšthimi ^flif ■b^Uf^T m- ftfh-t+tf*' («mTi-fit^nfi v* crnfl** jpjfi wtt™t- jS<**ttnrjf 'Atftirf b mlK ftrfrrrrnf* -C jUtn^J** favitn *e f "' '"v ' ttjyr-.> .''-trj ^ - it-j^jl,*,*, ti-hte «iu cm 'rr^frl*^! nuntk Mt^ilt*, ¿¿{»Ltn^r ptfin*" miti/fom' ¿M» h" ¿tiento- "Vta*/*! ^.'f-n m t^tu. *tf' ¿efrv' (¡rltivbntmr/ eff4, 345-354 situm, prlmicerium, canónicas et capellanes dicte eccle-sie cum omnibus suprascriptis. Et casu quo ullo unquam tempore per annum unum cessaverint a celebrations buiusmodi anniversarii modo et forma predictis quod tune intellíganíur ipso iure et de facto ab ipso legato et bonis cecidisse ut prefertur eí statim devenísse intelligatur in hospitale magnum sancti Spiritis de domo Brixie, quod hospitale dicto casu substituo prefatís cum omnibus suprascriptis excepto convivio antedicto. Item relinquo iure legati eccíesie mee polensi ducatos tres-centos, quos expendí volo in tot paramentís et aliis necessariis. Item salvis premissis lego et dimitió ducatos mille investiendos in tot bonis et possessíonibus stabi-libus, cum expressis tamen conditioníbus pactis et onerí-bus infrascríptis videlicet quod erogantur auctorítate apostólica veí ordinaria et prout melius fieri potent duo novi canonicatus cum duabus novís prebendís de dictis bonis acquirendis in predicts ecclesia sanctorum Na-zarii et Celsi de Brixia cum eisdem missarum et inte-ressendi divinis offitiis oneribus, et cum eisdem privilegié quibus potiunturet gaudent ac in futururn gaude-bunt alii canonici antiqui dicte ecclesie cum servatione tamen iurts patronatus magnifico domino loanni Francisco Averoldo eius nepoti et eius filits et descen-dentibus masculis tamen in perpetuum ita et tal iter quod quotienscumque dicti canonicatus et prebende seu alter tpsorum post erect ion em vacare contigerit prefatus dominus l03nnes Franciscus eiusque filii patroni, eorumque fiüi naturales et legitimi masculi tantum, qui pro tempore erunt presentare habeant duos idoneos sacerdotes dominís proposito, primicerio, canonicis et capitulo dicte ecclesie qui pro tempore erunt per eos investiendos et confirmandos et quia alias dimisi que-dam auita et tapetia dicte ecclesie pro decoro et ornamento illius ea omnia lego et iure legati relinquo sacre-stie eiusdem ecclesie, Cum hoc tamen quod eorum regimen et gubernatio ac conservatio et custodia illorum sit et esse debeat dictoruni duorum canonicorum pro tempore existentium qui duo canonici teneantur celebrare quotidie missas et alia divina ofl'itia in ecclesia predicta sanctorum Nazarii et Celsii pro anima mea. Item salviis premissis in aliis meis omnibus bonis mobi-libus et immobilibus, iuribus et rationibus et actionibus ac debitorum nominibus rnihi heredem universalem instituo et esse volo magnificum dominum loannem Franciscum Averoldum nepotem meum suprascriptum cui comendo animam meam. Comissarios autern meos et huius mee ultime voluntatis executores instituo et esse volo magnificum et clarissimum oratorem cesaree maiestatis in hac civitate Venetiarum comoranlem, clarissimum dominum Laurentium Lauredani quondam 5erenissimi principis domini Leonardi procuratorem sancti Marci, reverendum dominum Alexandrum Averoldum suprascriptum, ac reverendum dominum Rober-tum Magnum secretarum meum quibus omnibus comendo animam meam. Interrogans a notario infra- scripto de locis iníerrogandis respondí quod dimitto hospitali puerorum pietatís huius civitatis ducatos sex-centos. Item hospitali incurabilium alios ducatos sex-centos. Item hospitali pauperum sanctorum loannis et Pauli huius civitati alios ducatos sexcentos vaíoris libra-rum sex et solidos quattuor pro ducato. De aliis locis respondí me nole aliter ordinäre nisi ut supra ordinavi. item quia habere debeo a domino Gervasio de sancto Gervasio ducatos centum vel circa ut constat instrumento publico rogato per ser Bartolomeum Sanuto nota-rium venetiarum; declaro et dimitto ipsos ducatos centum pro maritandis donicellis in civitate Brixia. Item declaro et ordino dari infrascríptis meis servitoribus et farnilíaríbus summam pecuniarum infrascriptam videlicet: domino Roberto secretario meo ducatos ducentos ad rationem librarum 6 solidorum 4 pro ducato; domino Bartholomeo Alexandrino ducatos centum; presbitero Francisco capellano meo ducatos centum et quin-quaginta, presbitero Dominico capellano ducatos centum et decern, domino Hieronymo Ferrariensi ducatos centum et quinquaginta; Bartholomeo Veronensi ducatos centum; Dominico credenzario ducatos quinquaginta; Christoforo de Pentoleo ducatos quinquaginta; Marcheto lustiniano ducatos quinquaginta; presbitero Jacobo Brixiensi ducatos quindecim; presbitero Thome Cremonensi ducatos decern; Mantuano Staferio ducatos quindecim; Alexandra canipario ducatos decern; Petro presbyteri Dominici ducatos viginti quinqué, Ferraresie ancille domus ducatos vigintiquinque; Pasche anciile ducatos decern; Melchiori sguataro ducatos quindecim; Michaeli scriptori ducatos quindecim et presbítero Sebastiano nuntio ducatos sex ac filio magistri Francisct biretarii Brixiensis de confinio Sancti Leonis ducatos decern. Item dimitto Furlano et Luce, barcharolis meis barchas fulcitas cum suis filciís nigris. Item confirmo et approbo instrumentum donationis causa mortis factum monasterio sánete Marie de Monte Ortono de loco et possessíonibus Mirabelli modis pactis et condíttonibus prout in infrascripto ipso contínetur rogato per notarium intrascriptum sub anno et die prout in eo; quod suum volo sortiri debere effectum. Item dimitto notario infrascripto pro suo labore presentís testamenti ducatos decern et ut oret Deum pro anima mea. Item dimitto suprascripto presbitero Francisco capellano meo omnia drapamenla de lino cuiuscumque sortis et condíctionis existant etiarn rochela, iinteamina et paramenta linea a lecto et hoc ultra illud quod supra sibi legavi. Item volo et ordino quod predict) niei comissarii exequi debeani presens meum testamentum post mei obitum omnes ipsi sive eorum maior pars scilicet tamen volo ut magnificus dominus orator cesaree maiestatis omnino interveniat in ipsa maiore parte et ita rogo suam magnificienciam ut onus istud intuitu charitatis subiré dignetur et velit. Preterea. Plenissimam auctoritatem, virtutem et pote-statem do, tribuo atque confero suprascriptis comissarits meis modo et forma premissis hanc meam comissariam 353 ANNALES 8/'96 Lovolia CORALiČ: PRILOG ŽIVOIOPISU PULSKOG BÍSKUPA ALTOBELLA AVEROLDIIA {OKO 1463.-1 531.1, 349-354 post obítum meum intrornittendi, furniendí, regendi, gubernandi et administrandi ac huiusmodi meam ultimam voluntatem exequendi et exequi fatiendi, nec-non petendi, exigendi, recuperandi et recípiendi omnia bona mea et havere etiam a debitoribus meis ac ubicumque et a quibuscumque ea vel ex eis poterunt quomodolibe! reperiri cum chartis et sine chartis per curiam et extra curiam ac totum id quod huic mee comissarie spectat et pertinet aut spectare veí quomo-dolibet pertinere possit, charlas securitatis et omnes alias charlas pro hac mea comissaria neccessarias et opportunas rogandi et fieri fatiendi et pro premissis ac quibuscumque litibus et causis adversus quascumque personas comparendi in omni offitio, curia et iuditio stve foro agendi, causandi et defendendi, petendi, respon-dendi, placitandi et excutiendi legem petendi precepta et interdicta recípiendi, probandi et reprobandi, sen-tentia.s audíendí el exequi fatiendi, provocandt, appel-landi et prosequendi ac si opus fuerit in animam meam iurandi ac omnia alia fatiendi in iuditio et extra sicut egomet facere possem, si vitam duceiem in human is. Et quicquid per dictos comissarios rneos modo quo supra factum fuerit in premissis, firmum stabilem et ratum dico atque decerno in perpetuum quia volo hoc esse meum testamentum perpetuum atque ultimam voluntatem in-violabiliter observandam. Si quis igitur contrafacere pre-sumpserit componat huic mee comissarie auri libras quinque et nihilominus hec mei testamenti Charta in sua permaneat firmitate signum autem suprascripti reveren-dissimi domini Altobell i episcopi polensi legati apo-stolici, qui hec fieri rogavit sacristie dicte mee ecciesie. Ego Johannes Baptista Bindus doctor testis iuratus et rogatus subscripsi. Ego Balthasar Severinus clericus ... testis iuratus et rogatus supscripsi. Ego presbiter Aloysius Bonsaver plebanus ecciesie Sancti Symeiionis prophete et vicarius sancti Marci notarius Venetiarum complevi et roboravi. RIASSUNTO La parte introduttiva è dedícala alla vita e aile opere del vescovo di Pola e legato apostolico per il territorio delta Repubblica di Venezia, Altobello Averoldi (Brescia, intomo a! 1458. - Venezia, 1531). Viene presso in consi-derazione il suo breve soggiomo a Spalato (intomo al 1495), ai tempi dell'arcivescovo Bartolomeo Averoldi; la nomina a vescovo di Pola con la bolla papale rilasciata da Alessandro VI nel 1497; l'attività di vicedelagato papale a Bologna, le missiorie a Venezia per i preparativi per la crociata e per l'ístaurazione della Lega antispagnola di Cognaco; ed altre sue atlività diplornatiche a! servizío dello Stato Pontifico. In base ai documenti contenuti nel testamento di Averoldi (1531), conservato nell'Archivio di Stato di Venezia, vengono presenta ti i suoi rapport! con diverse istkuzioni ecclesiasliche nelle città italiane (Brescia, Bologna, Venezia) e a Pola (chiesa coHegiata), come pure con personaggi emirienti a Venezia, col i quallí ha intratenuto intensi rapporti diplomafici. Nell'alíegato viene pubblicata la trascrizione del testamento di Averoldi. IITE RATURA Babudri, F.: Elenchus Episcoporum Polensium, criticae emendatus. Folium Dioecesis Parentino-Polensis, XV-XVI, Parentii 1903-1909. Eubel, C: Hierarchia catholica medii aevi, sv. Il, Monasterii 1914. Farlati, D.: lilyricum sacrum, sv. Ill, Venetiis 1765 Farlati, D,; lilyricum sacrum, sv. V, Venetiis 1775. Gaeta, F.: Averoldi Altobello, u; Dizionario biografico degîi Italian), sv. IV. Roma 1962, str. 667-668. Grah, I.: IzvjeJtaji pulskih biskupa Svetoj Stolid (15921802}, Croatica Christiana periodica, god. XI, br. 20, Zagreb 1987, str. 26-68; god. XII, br. 21, Zagreb 1988, str. 63-106. Kandler, P.: Fasti sacri e profani delle chiese episcopali di Parenzo e Pola, Parenzo 1883. Kobler, G.: Memorie per la storia della iiburnica cittá di Fiume, sv. I, Fiume 1896. Kovačič, S,: Averoldi Altobello, u: Hrvatski biografski leksikon, sv. i, Zagreb 1983, str. 279. Lanzoni, F,; Le diócesi d'Italia dalle origini al principio del seco!o Vil (an. 604), sv. II, Faenza 1927, str. 846849. Marulk, B.: Kasnoantička i bizantska Pula, Pula 1967. Ostojití, I.: Metropolitanski kaptol u Splitu, Zagreb 1975. Pavat, M.: La riforma tridentina del ciero a Parenzo e Pola, Roma 1960. Sanuto, M.: I Diarii, sv. 24, Venezia 1889 - sv. 33 {1 892); sv. 41 {1894) - sv. 55 (1900). Ughelli, F.: Italia sacra sive de episcopis Italiae et insularum adjacentium, t. V, Venetiis 1720. 354