ANNALES • Ser. hist, sociol. • 9 • 1999 • 1 (16) izvirno znanstveno delo UDK 377.8-055.2(497.5 Pazin)"1912/1918" prejeto: 1997-10-12 ŽENSKE UČITELJSKE ŠKOLE ZA ISTARSKE DJEVOJKE Božo JAKOVLJEVIČ HR-52240 Buzet, A. Cerovca 1 [ I Z V L E Č E K ’ V/ prejšnjem in na začetku tega stoletja Istra ni imela ženske učiteljske šole. Dekleta, ki so se hotela šolati za učiteljice, so se lahko vpisala na najbližjo žensko učiteljsko šolo v Gorico, kjer je pouk potekal tudi v slovenščini. V Trstu je bil ženski licej z italijanskim učnim jezikom in učenke, ki so ga uspešno končale, so lahko opravljale izpit za učiteljice. Italijanski ženski licej je bil tudi v Puli in c. kr. Pokrajinski svet je puljskim licejkam, ki so imele | opravljen licejski izpit zrelosti, dovolil pri c. kr. učiteljskih moških in ženskih šolah opravljati zrelostni izpit za učiteljice. Deželni odbor je leta 1918 na puljskem liceju dovolil odprtje tečaja za učiteljice. Če so se hotela dekleta šolati za učiteljice v maternem, hrvatskem jeziku, so se morala vpisati na Žensko učiteljsko Šolo v Dubrovniku, ki pa je bil oddaljen in je največjo težavo za šolanje v njem predstavljala dolga in draga pot. Pri gimnaziji v Pazinu je bila 18. novembra 1912 odprta ženska učiteljska šola, ki je delovala do konca prve svetovne vojne, ko so jo zaprli. Ključne besede: žensko učiteljišče, hrvaško učiteljišče, Pazin SCU O LE MAGISTRALI FEMMINILI PER LE RAGAZZE ISTRIANE SINTESI Nell'Ottocento e agli inizi deI Novecento l'lstria era priva di scuole magistrali femminili. Le ragazze che volevano diventare maestre potevano iscriversi alia piú vicina scuola magistrale femminile di Gorizia, dove le lezioni si svolgevano anche in sloveno. A Trieste c'era il Liceo femminile in lingua italiana e le studentesse, a compimento degli studi, potevano effettuare l'esame di maestra. Un Liceo femminile italiano c'era anche a Pola. A l termine degli studi, su decisione dell'imperial-regio Consiglio provinciale, le ragazze in possesso dell'esame di maturitä potevano affrontare l'esame di idoneitä per maestre presso le scuole magistrali maschili e femminili. Nel 1918, il comitato provinciale concesse al Liceo di Pola 1'apertura di un corso per maestre. Se le ragazze volevano studiare nella lingua materna, in croato, dovevano iscriversi alia Scuola magistrale femminile di Dubrovnik, molto lontano e oneroso, dunque. II 18 novembre del 1912, presso il Ginnasio di Pisino venne aperta una Scuola magistrale femminile, che operó sino alia fine della prima guerra mondiale, quando fu soppressa. Parole chiave: scuola magistrale femminile, scuola magistrale croata, Pisino ŠKOLOVANJE ZA UČITELJE U AUSTRIJI Počeci izobrazbe za učitelje osnovne škole u Austriji sežu u vrijeme carice Marije Terezije donošenjem opče školske uredbe 1774. g. (Allgemeine Schulordung). Jed- na od najvažnijih odredbi toga školskoga propisa bila je da u svakoj provinciji, u onim gradovima u kojima je bilo središte školskog povjereništva treba osnovati i jed- nu normalnu školu u kojoj če se kao uzornoj školi u zemlji školovati učitelji, ili u kojoj če, negdje drugdje več obrazovani učitelji polagati strogi (državni) ispit da bi mogli u provinciji dobiti namještenje. 193 ANNALES • Ser. hist, sociol. - 9 - 1999 - 1 (16) Božo JAKOVLJEVIČ: ŽENSKE UČITELJSKE ŠKOLE ZA ISTARSKE DJEVOJKE, 193-204 Učiteljska škola u Gorici. Pedagogical School at Gorica. Normalki su bili dodani neki predmeti koji su bili potrebni za pripreme za državni učiteljski ispit. U svakom kotaru ili distrinktu trebala je biti najmanje jedna glavna škola, a u malim gradovima, trgovištima i mjestima u kojima se nalaze crkvene župe ili filijale crkve, trebala je biti jedna opča ili trivijalna škola. Izobrazba učitelja za osnovne škole (pučke škole) bila je prema torne na neki način ograničena. Zado- voljavalo bi se time da je kandidat (buduči učitelj) usvojio one opče nastavne i odgojne metode za koje se držalo da su neophodne kod izvodenja nastave. O torne su objavljene glavne odredbe u Beču 1775. tzv. Fel- bigerova metodika ("Methodenbuche"), koja je uskoro bila prevedena na gotovo sve jezike carevine (aus- trijske). Felbigerova "Metodika" sadržavala je tri dijela. Prvi dio obuhvačao je opču nauku o nastavi i specijalnu metodiku pojedinih školskih predmeta; drugi dio odno- sio se je na učitelje, direktore (škola) i podvornike, koji su se trebali upoznati s novom metodom; treči dio sa- državao je zakone i pravila. Po zamišljenim odredbama, svi koji su se htjeli posvetiti učiteljskom pozivu, trebali su početi na jednoj manjoj školi praktikum (hospitacija), a potom bi došli na jednu normalnu ili glavnu školu da što bolje upoznaju - praktično usvoje sadržaj metodike. Takvo stanje trajalo je do 1805. godine. Te godine spomenute odredbe bile su zamijenjene "Političkim školskim zakonom" (Politische Schulver- fassung). Prema tom zakonu na normalnim školama bili su uvedeni tzv. preparandski tečajevi, koji su trajali, za izobrazbu učitelja za trivijalne škole, tri, a kasnije za učitelje u glavnim školama šest mjeseci. Nakon zavr- šenog tečaja i dobro položenog teoretskog i praktičnog ¡spita, kandidat je od direktora i jednog učitelja dobio svjedodžbu na temelju koje je mogao poučavati na trivijalnoj školi. Takav tromjesečni tečaj održavao se u Ijetnim mjesecima: lipnju, srpnju i kolovozu u Gorici, glavnoj školi od školske godine 1815. pa do 1822., da bi taj tečaj 1823. (preparandski) bio produžen na 6 mjeseci. Jednu zanačajniju promjenu donijela je godina 1848., kad je taj tečaj produžen najprije na godinu dana, a potom na dvije godine. Dvogodišnji tečaj je u Gorici organiziran od 1850. do 1870. Zakonom od 14. svibnja 1869. g. ukinut je "politički školski zakon" od 1805. g. Novim zakonom izobrazba učitelja bila je produžena na četiri godine. Odreduju se i nastavni predmeti za izobrazbu učitelja: vjeronauk, pedagogija s praktičnim vježbama, nastavni jezik, zem- Ijopis, povijest i domovinski ustav, matematika i geo­ metrijsko črtanje, povijest prirode, prirodopis, poljodjel- stvo s posebnim obzirom na vrste tla zemlje, krasopis, črtanje, glazba i tjelovježba. Zatim je zakon odredivao da se učiteljski kandidati, tamo gdje je za to bilo prilike, upoznaju s metodom nastave kod gluhonijemih i slije- pih kao i s organizacijom vrtiča (predškolskog odgoja) te u odgojnim ustanovama za napuštenu djecu. U ženskim učiteljskim školama bili su isti nastavni predmeti, s razlikom, što je predmet poljodjelstvo bio zamjenjen s predmetom svojstvenim ženskom ručnom radu. Što se tiče navedenog školskog sustava na području Gorice, razvidno je iz dokumenata da je u prijelaznom razdoblju od 1871. do 1875. školovanje bilo sa 2 pro- duženo na 3 godine, a prema potrebama te provincije dozvolom Ministarstva 1780. g. polaznici su podijeljeni na dva odjeljenja, i to na talijansko-njemačko i sloven- sko-njemačko. ŠKOLOVANJE MLADIH ISTRANKI U prošlom i početkom ovoga stolječa u Istri nije bilo hrvatske ženske učiteljske škole. Djevojke koje su se htjele školovati za učiteljice, od najbližih škola mogle su se upisati u žensku učiteljsku školu u Gorici gdje bi nastavu pratile na slovenskom jeziku. U Trstu je postojao ženski licej na talijanskom je­ ziku, a polaznice koje su uspješno završile licej mogle su polagati ispite za učiteljice. Talijanski ženski licej postojao je i u Puli, a c. kr. Pokrajinsko viječe dozvolilo je pulskim licejkama koje su ¡male licejski ispit zrelosti 194 ANNALES • Ser. hist, sociol. - 9 - 1999 -1 (16) Božo JAKOVLJEVIČ: ŽENSKE UČITELJSKE ŠKOLE ZA ISTARSKE DJEVOJKE, 193-204 da mogli kod c. kr. učiteljskih muških ili ženskih škola polagati ispit zrelosti za učiteljice (Hafner, 1900). Ze- maljski odbor dozvolio je 1908. da se na pulskom liceju otvori tečaj za učiteljice (VVrišer, 1906). Ako su se djevojke htjele školovati za učiteljice na materinskom hrvatskom jeziku, morale su se upisati i školovati na Ženskoj učiteljskoj školi u Dubrovniku koji je bio udaljen pa je največa poteškoča za školovanje u Dubrovniku bio dug i skup put (VVrišer, 1906). ŽENSKA UČITELJSKA ŠKOLA U GORICI Godine 1874./75. muška učiteljska je škola u Gorici bila ukinuta pa su polaznici I., II. i lil. godine bili upučeni u koparsku novoorganiziranu primorsku mušku učiteljsku školu. Namjesto raspuštene učiteljske škole u Gorici, bila je otvorena ženska učiteljska škola na temelju dopuštenja carskog i dvorskog Ministarstva za kulturu i prosvjetu od 10. 7. 1875. U toj su školi bili namješteni oni nastavnici koji su bili u prijašnjoj školi. Na temelju spomenutoga dopuštenja Ministarstva, i u novoj su školi (za učiteljice) takoder postajala dva pa­ ralelna odjeljenja: talijansko-njemačko, jedno za djevoj­ ke a jedno za dječake, s time da su jedni i drugi neke predmete slušali zajedno (Hafner, 1900). Organizaciju ove škole (ustanove), prema spomenu- tom dopuštenju (odredbe) za školsku godinu 1875./76. pokazuje slijedeča tablica. Satnica organizirane izobrazbe učiteljica 1875-1876. Timetable o f the 1875-1876 teachers' organized education. Tafel I. zur Seite 6. Stundenplan zur Organisation der Lehrerinnenbildungsaustalt vom Jahre 1875-76. Jezik nastave Jahrgang Godina Predmet Gegenstand Abtheilung U nterrichts-sprache I. II. III. IV. Gemeinsam Besonders Summe 1. Religion Vjeronauk 1 slovenisch 2*) — — — — 2 7 2 italienisch 2 2 1 — — 5 2. Pädagogik Pedagogija 1 deutsch 3 3 6 62 3. Deutsch Njemački 1 deutsch 4*) 4 3 4 7 112 4. Slovenisch - Slovenski 5. Italienisch - Taljanski 1 slovenisch 4 — — — — 4 4 2 italienisch 4 4 3 — — 11 11 6. Geographie Zemljopis 1 slovenisch 2 — — — — 2 — 2 italienisch 2 2 2 — — 6 8 7. Geschichte Povijest 1 slovenisch 2 — — — — 2 2 italienisch 2 2 2 — — 6 8 8. Arithmetik u. geom. Formenlehre Aritmetika i geometrijsko oblikoslovje 1 slovenisch 4 — — — — 4 2 italienisch 4 3 2 — — 9 13 9. Naturgeschichte Prirodopis 1 slovenisch 2 — — — — 2 2 italienisch 2 2 2 — — 6 8 10. Naturlehre Prirodoslovlje 1 slovenisch 2 — — — — 2 2 italienisch 2 2 3 — — 7 9 11. Schreiben Pisanje 1 deutsch 1 1 12 12. Freihandzeichen Črtanje rukom 1 deutsch 2*) 2 2 2*) 4 62 13. Gesang Pjevanje 1 deutsch 2 *) 2 2 2*) 4 62 14. W eib liche Handarbeiten Ženski ručni rad 1 deutsch 2*) 2 2 2*) 4 62 15. Turnen Tjelovježba 1 deutsch 2*) 2 1 — 2*) 3 52 *) Im angegeben Schuljahre wunde nur der slovenische Jahrgang eröffnet. (U navedenim godinama bilo je samo prvo slovensko godište.) Kao što je iz tablice razvidno u školskoj godini 1875/ djevojačke državne škole u Gorici, a dijelom i iz pri- 76. slovensko je odjeljenje bilo otvoreno za I. godište iz- premnog razreda za učitelje osnovanog 1874. u Karfreitu. obrazbe učitelja. Polaznici tog godišta bili su dijelom iz 195 ANNALES • Ser. hist, sociol. • 9 • 1999 • 1 (16) Božo JAKOVLJEVIČ: ŽENSKE UČITELJSKE ŠKOLE ZA ISTARSKE DJEVOJKE, 193-204 Ženska učiteljska škola u Dubrovniku. Women Pedagogical School at Dubrovnik. U talijanskom odjeljenju učiteljskoga zavoda u spo- menutim godinama (školskim) bilo je otvoreno I., II. i II. godište, jer su polaznici bili iz ukinute privatne uči­ teljske (ženske) škole sestara uršulinki. U šk. g. 1876./ 77. u slovenskom odjeljenju otvoreno je III., a 1878./79. i IV. godište, tako da je konačno uspostava učiteljske škole bila završena što je i bilo potvrdeno odredbom Ministarstva još od 10. srpnja 1875 (Hafner, 1900). UČITELJSKA ŠKOLA U DUBROVNIKU O organiziranom školovanju za učiteljski poziv u Dalamciji možemo govoriti kao o školovanju za takav poziv i u drugim austrijskim pokrajinama pa tako i o školovanju u Gorici. Godine 1860. započeo je u Dubrovniku tečaj za uči­ teljice i to u sastavu privatne osnovne škole u samostanu časnih sestara, dumana, službenica milosrda (Perič, 1978). Od 1867. g. ovaj je tečaj prešao na trogodišnje tra­ janje da bi se pretvorio u žensku učiteljsku školu. Na­ stavni jezik u toj školi bio je talijanski. Njene vodi­ teljice, dumne, pristale su da od 1870. rade po novom nastavnom planu i programu koji im je odredilo Mini- starstvo za bogoštovanje i nastavu, a isto tako i da primaju učenice drugih konfesija - kao eksternistkinje. Kad su se dumne početkom šk. 1873./74. g. usprotivile primanju ekstrenistkinja, bilo je očito da se na tu uči­ teljsku školu pod njihovim rukovodstvom ne može dalje ozbiljno računati. A bilo je neophodno da u Dalmaciji, pored muške preparandije u Arbanasima, otvorene 1866., djeluje i dobro uredena državna ženska učitelj­ ska škola. Odlukom Ministarstva za bogoštovlje i nastavu. 1875/76. g. organizirana je, a 3. siječnja 1876. g. otvo- rena je u Pobijanoj ulici Ženska učiteljska škola u Dubrovniku. Nastava se je održavala dvojezično na hrvatskom i talijanskom jeziku. Na talijanskom jeziku predavali su se: talijanski jezik, geografija i prirodopis, a na hrvat­ skom jeziku predavali su se svi ostali predmeti. Dvojezičnost je ukinuta 1880. g. pa se nastava dalje održavala samo na hrvatskom jeziku. Uz školu nije, bilo internata, pa su polaznice najčešče stanovale kod rod­ bine ili u samostanu časnih sestara na Pilama. Za prvih deset godina školu je završilo 101 kandi- datkinja, od kojih je 77 primalo stipendiju. U to vrijeme izvan Dalmacije i s otoka Krka i Cresa bilo je 6 dje- vojaka. Največi problem učiteljske škole bio je školski prostor jer se je u školu upisivalo sve više učenica. Da bi se ovaj problem riješio izgradila se je nova učiteljska škola na Pilama. U jesen 1901. g. Ženska učiteljska škola preselila se je u novu zgradu na Pilama, koja je iz- gradena baš za potrebe te škole. Poslije 87 godina austrijske uprave bila je to prva državna zgrada, koja je u Dalmaciji bila naročito po- dignuta u nastavne svrhe (Perič, 1978). Pri kraju prvog svjetskog rata zgradu preparandije zauzela je austrougarska vojska i pretvorila je u vojnu bolnicu. Istarske djevojke polazile su učiteljsku školu u Dub­ rovniku kao polaznice iz drugih pokrajina Austro-Ugar- ske. U izvještaju o stanju opčih pučkih i gradanskih škola i preparandija u Dalmaciji za šk. godinu 1901 ./92. kao polaznice iz ostalih pokrajina prikazano je 18, a dvije godine kasnije školu polazi 16 polaznica iz drugih pokrajina. Preparandij u Dubrovniku. Praeparandium at Dubrovnik. ZAVIČAJ Iz Dubrovnika i Gruža Iz ostalih mjesta pokrajine Iz ostalih pokrajina Austro- Ugarske Iz drugih država Skupa Prepravni razred 11 8 4 - 23 Prvi razred 9 10 6 - 25 Drugi razred 10 15 4 - 29 Tredi razred 15 22 4 3 44 Svega 45 55 18 3 121 (Iz izvještaja 1901 ./92. šk. godine) ZAVIČAJ Iz Dubrovnika i Gruža Iz ostalih mjesta pokrajine Iz ostalih pokrajina Austro- Ugarske Iz drugih država Skupa Prepravni razred 9 20 2 _ 31 Prvi razred 7 18 5 1 31 Drugi razred 15 10 3 1 29 Treči razred 11 17 6 - 34 Svega 42 65 16 2 125 (Iz izvještaja 1903./94. šk. godine) 196 ANNALES • Ser. hist, sociol. • 9 • 1999 • 1 (16) Božo JAKOVLJEVIČ: ŽENSKE UČITELJSKE ŠKOLE ZA ISTARSKE DJEVOJKE, 193-204 ZAHTJEVI ZA ŠKOLOM U ISTRI Učiteljstvo Istre dugo je vremena tražilo otvaranje ženske učiteljske škole u Istri. Tako su se članovi "Narodne prosvjete" na glavnoj skupštini u Puli 4. i 5. lipnja 1906. g. obratili nadležnim školskim vlastima da se uz muško hrvatsko učiteljište za Istru ustroji i žensko u koje bi se upisivalo ako ne svake, a ono bar svake druge godine. Zahtjevi za otvaranjem škole razaslani su na mnoge Strane, medutim nije bilo razumijevanja. Tri godine kasnije o otvaranju ženske učiteljske škole čita- mo da je Vladi obrazloženo da novi zavod, nova škola, ne bi ništa koštala ako bi se ta nova ženska škola udružila s hrvatskom muškom učiteljskom školom u Istri, a takvih je slučajeva u Austriji bilo. U "NP" br. 2. 1909. g. čitamo: "Ne mislimo, da bi kandidati i kandidatkinje u istoj školi sjedili, nego da bi se i jedno i drugo učiteljište namjestilo u jednu zgradu sa dva glavna ulaza: na jedan bi ulazile i izlazile kandidatkinje, a na drugi kandidati; jednom i drugom zavodu bio bi ravnatelj jedan i zajednički profesorki zbor, zajednički kabineti, zajednička knjižnica, zajedničko gombalište, zajednički vrt za gospodarstvo. Vlada bi trošila više samo za jednu c. kr. vježb. učiteljicu. Vlada nam nije službeno ništa odgovorila na taj naš pravedni zahtjev, ali jedan njezin član rekao nam, da če vlada gotovo tu stvar uzeti kao svoju, kad bude muška učit. škola za Istru potpuna (bio onda samo I. razred). Mi nismo ljudi nagli, pa se zadovoljismo i s time i čekasmo. Istodobno obratili smo se i na naše političko društvo, da se kao izvršujuče tijelo narodnoga mišljenja zauzme za reali- zaciju te naše narodne želje. A što je učinilo političko društvo, nije nam poznato. Strah nas je, da se nije iauzelo za to, da se žensko učiteljište smjesti uz muško, jer bi se time prejudiciralo sjedište muškoga učiteljišta u Kastvu, nego če valjda nastupiti za posebno žensko učiteljište za Istru. A znate li, što če reči zauzeti se za posebno žensko učiteljište u Istri? To če reči biti proti njegovu ustanovljenju, jer nam vlada nikad ne če dati posebno žensko učiteljište za Istru. (Češka, 6 milijuna ljudi, ima samo dva ženska uči­ teljišta.)" Prijedlog učitelja nije bio prihvačen jer je 1906. g., kada je na skupštini "NP" prihvačen, muška učiteljska škola u Kastvu tek počela raditi i imala je samo jedno odjeljenje. Prema torne još nije postajalo niti muško uči­ teljište koje se treba kroz nekoliko godina popuniti pa se tražio izgovor za odgodu otvaranja posebne ženske učiteljske škole. Učitelji su se obratili i političkom dru­ štvu koje se takoder nije založilo, a pravi če razlog biti što je Kastav malen grad u kojem bi se teško mogli nači stanovi, smještaj za stanovanje velikog broja polaznika za dvije učiteljske škole. Iste, 1908. g. u "NP" br. 3. tiskan je članak koji se nadovezuje na članak u prethodnom broju. Ponavlja se činjenica da postaje tri zavoda za obrazovanje učiteljica Ženska učiteljska škola u Pazinu (1912-1918). Women Pedagogical School at Pazin (1912-1918). na talijanskom jeziku, a da Hrvati nemaju niti jedne škole. Istranke koje su htjele postati učiteljice bile su pri­ siljene polaziti slovensko odjeljenje ženske učiteljske škole u Gorici ili hrvatsku učiteljsku školu u Dubrovniku (VVrišer, 1906). Pisac članka "Drugi rodoljub" navodi da je prošle šk. godine učiteljsku školu u Dubrovniku polazilo pet ili šest djevojčica iz Istre, a da se 1908. g. prijavilo novih 12, da je na ispit za pripravni tečaj izašlo sedam, za prvi razred 4, a za drugi jedna učenica. Za pripravni tečaj položile su ispit 4 djevojčice, a za 1. i 2. razred niti jedna. Djevojčice koje nisu položile ispit za 1. razred htjele su poči u pripravni tečaj, ali nisu primljene jer da je škola pretrpana. Naknadno su one četiri djevojčice primljene u pripravni tečaj, a ona djevojčica koja nije položila ispit za drugi razred vratila se je kuči. To su bili razlozi da su se roditelji iz (stre teško odlučivali da pošalju svoje kčeri u Dubrovnik. Za odlazak u Žensku učiteljsku školu u Goricu bilo se je takoder teško odlučiti. 1. Tamo ima toliko kandidatkinja, da ni odlikašice iz gradanskih škola ne primaju radi pomanjkanja prostora. 2. Ako i naše prime, obzirom na okolnost, što u Pri­ morju nemarno ženskog učiteljišta, to je našim djevoj- kama u Gorici vrlo mučno: a) što nijesu imale niti imaju nijedna pripravnice, b) što ne znaju slovenski i jer ih gnjave njemačkim jezikom da je "Bogu plakati" (NP, 1909b, 66). UČITELJSKA PRIPRAVNICA U PAZINU U Pazinu je postajala učiteljska "pripravnica", na­ stavno odjeljenje u kojem su se pripremali buduči polaznici učiteljskih škola. Na sjednici Zastustva opčine Pazin, održanoj 6. studenog 1905. g. (PAP, 1905) ras- pravljalo se je o prostoriji u koju bi se mogla preseliti 197 ANNALES • Ser. hist, sociol. - 9 - 1999 - 1 (16) Božo JAKOVLJEVIČ: ŽENSKE UČITELJSKE ŠKOLE ZA ISTARSKE DJEVOJKE, 193-204 pripravnica. Do 1904./05. šk. god. ona se je nalazila u jednoj sobi gimnazije. Od slijedeče godine (1905/06) trebalo je osigurati novi prostor za učionicu pa je iznajmljena prikladna prostorija u kuči Antuna Bertoše, a ova se nalazi na lijepom položaju. Opčina če plačati 20 Kr. najamnine mjesečno i osigurat če drva za ogrijev i plaču za poslužbu. Opčini se je isplatilo imati pri­ pravo icu jer se je u njoj radilo po skračenom programu, pa je to i za roditelje bilo jeftinije. Pripravnica je s vremenom postala kombinirana, polazili su je učenici i učenice. Upravitelj pripravnice bio je Josip Bačič. ŽENSKA UČITELJSKA ŠKOLA Ljeti 1912. g. u Pazinu se je pristupilo pripremama da več nove školske godine otvore u svom mjestu Žensku učiteljsku školu. Izabran je Kuratorij, odbor koji če se brinuti za otvaranje škole. Predsjednik Kuratorija bio je Privatna Ženska učiteljska Škofa u Pazinu. iftna javnosti podijsljeno odlokom c. k. ninlstarifta a bogoltorljo i nastaw od 25. lipnja 1916. br. 13742.) Broj S.. Svjedodžba zrelosti z a pučke škole. Gospoflica ___ rodena dne >2A n rimo-kafcolidke vjere, položila je • .. rrrrr n rajeseca 1S)..̂ K. podvrgla se jo ispitn zrelosti na privatnoj ženskoj učiteljskoj školi n Pazina s ov?m uspjehom: Nauk ■vjere Posebna metodika i praktiSno vježbe............ Hrvataki jezik (nastavni).. ....................... Njemački jezik...................................................... Talijanski j e d k .................................*................ Zem ljopb............................................. ................ Povijest .-v’ .. Aritmetika i geomotricko oblikoslovljc.......... Prirodopis (somatolog^a i Sovjeta higijenn). F iz ika ................................... "f Črtanje proštom ruk Pjevanje................... Ženske ruSne radnje Gimnastika ........... v&- Svjedodžba zrelosti za pučke škole Jellsave Vivoda. Ceriticate o f maturity for "Jelisava Vivoda" Primary School. dr. Šime Kurelič, opčinski načelnik, a članovi: župnik Ante Kalac, školski savjetnik Ivan Kos i dr. Dinko Tri­ najstič. Razaslane su molbe profesorima hrvatske gimna­ zije, upravitelju pripravnice i učiteljima pučke škole s prijedlozima da oni badava poučavaju na Ženskoj učiteljskoj školi koja bi se otvorila. Poslije pozitivnog od­ govora predavača, napisan je Statut škole, a za potvrdu Statuta brinuo se je gradonačelnik (Bačič, 1916). Nastava bi se održavala u prostorijama zgrade dječjeg zabavišta, danas (1998), u zgradi Hrvatskog autokluba u Pazinu. Učiteljska je škola trebala imati i vježbaonicu, školska odjeljenja svih razreda osnovne škole u kojoj bi polaz- nice prisustvovale radu učiteljica mentora i u kojoj bi same, kandidatkinje, tako su se nazivale, održavale ogledna predavanja. Kako se je preko puta dječjeg zabavišta nalazila pučka škola koja je bila u današnjoj zgradi uprave Grada Pazina, tako je osigurana i vjež- baonica. U to vrijeme u današnjoj zgradi uprave Grada Pazina, gledajuči od ulaza u zgradu lijevo, nalazila su se odjeljenja na hrvatskom nastavnom jeziku, a desno od­ jeljenja na talijanskom jeziku. Opčinsko poglavarstvo i uprava imale su sjedište na višem dijelu zgrade. Od polaznica mjesečno bi se ubiralo 2 Kr da bi se tim novcem platila poslužiteljica, školski pribor i ostale potrepštine za nastavu. Kabineti,- učila, dvorana za risanje i glasovir koristit če se u zgradi gimnazije. Direktor škole bit če Ivan Kos. Poslije obavljenih priprema, 18. studenoga 1912. g. u Pazinu je otvorena Ženska učiteljska škola, ali kako od nadležnih nije dobiveno odobrenje da bude javna nazivana je pri- vatnom. Uz mnoge intervencije Vlada u Beču dala je školi pravo javnosti 25. lipnja 1916. g. pa je u posljednji čas dozvoljena matura prve generacije. Iste godine, 13. srpnja ispit učiteljica zabavišta polagalo je jedanaest kandidatkinja (Ujčič, 1969). Prvi tečaj (razred) otvarao se je svake druge godine, tako da su godišnje bila samo dva odjeljenja, 1918. g. nije bilo upisa u I. razred, a učenice koje su završile II. razred nisu mogle nastaviti školovanje u svojoj školi. Do 1918. g. održana su dva ispita zrelosti za prvu generaciju 1916., a za drugu 1918. godine. Prva gene­ racija imala je 16, a druga 20 polaznica. U školskoj godini 1915./16. 1. Albaneže Anka iz Omišlja 2. Braidotti Marija iz Pirana 3. Draščič Jelisava iz Buzeta 4. Eleršič Marija iz Pazina 5. Finderle Volfganga iz Buzeta 6. Gasparini Antiča iz Višnjana 7. Iskra Marija iz Rukavca 8. Kinkela Emira iz Velog Lošinja 9. Kocijan Margareta iz Omišlja 10. Kraljič Jelka iz Omišlja 11. Ladavac Marija iz Pazina 12. Matanič Katica iz Vrbnika 198 ANNALES • Ser. hist, sociol. • 9 • 1999 • 1 (16) Božo JAKOVLJEVIČ: ŽENSKE UČITELJSKE ŠKOLE ZA ISTARSKE DJEVOJKE, 193-204 13. Mogorovič Klementina iz Gračišča 14. Stanič Marija iz Kastva 15. Trampuž Ida iz Krka 16. Zidarič Marija iz Sv. Petra u Šumi U školskoj godini 1917./18. 1. Defar Vjetra iz Tinjana 2. Čop Josipa iz Pazina 3. Flego Marija iz Malog Lošinja 4. Iskra Ana iz Klane 5. Komar Josipa iz Hosti (Kastav) 6. Kurelič Marija iz Pazina 7. Marion Otilija iz Vodnjana 8. Matanič Nikica iz Dubašnice 9. Prašel Andelija iz Buzeta 10. Radoš Josipa iz Višnjana 11. Rudella Štefanija iz Pazina 12. Rodič Danica iz Lovrana 13. Ryšlavy Darinka iz Kastva 14. Stranič Ruža iz Pazina 15. Škrapa Katica iz Malinske 16. Trampuž Marija iz Krka 17. Velnič Marija iz Baščanske Drage 18. Vranjac Marija iz Pazina 19. VVrischer Jelka iz Pazina 20. Žic Marija iz Buzeta U dva tečaja u drugoj i Četvrtoj godini 1916, pre­ davali su ovi nastavnici: R. Pregelj, I. Kos, J. Bačič, Z. Doroghi, F. Frankola, dr. Hubert Maver, S. Šantel, M. Zgrablič, A. Gržinič, M. Jericija, M. Opašič VVrischer, M. Jurdana. Učiteljice u vježbaonici bile su: Anzelma Seršič, Olga Zorzut, Marija Jurdana, Mara Opašič VVrischer i Marija Jericija. Godinu dana prije maturiranja druge generacije u I. razred upisalo se je 12 djevojaka kao III. generacija (Uj­ čič - Maksimovič, 1973). Najesen 1918. g. Učiteljska škola više nije radila, pa su Bačič i Pregelj okupili uče- nice III. razreda u jednoj učionici osnovne škole da bi im predavali kako im ne bi propala godina školovanja, me- dutim za desetak dana zabranjeno je svako okupljanje pa su djevojke upučene da se pripremaju pojedinačno. Slijedeče školske godine 1919./20. nekoliko učenica koje su u Pazinu završile dva razreda nastavljaju uči- teljsku školu u Karlovcu i završavaju lil. i IV. razred i maturiraju (PAKa). 1. Sidonija Brešan, r. 9. svibnja 1901. g. u Pazinu, kči Ivana, postolara u Pazinu 2. Anka Ferenčič, r. 26. srpnja 1900. g. u Arbanasima, Dalmacija, kči Franje, kotarskog tajnika u Pazinu 3. Anka Flego, r. 28. rujna 1899. g. u Malom Lošinju, kči Antuna, poreznika u Pazinu 4. Zora Flego, r. 15. studenog 1900. g. u Pazinu, kči Antuna, opčinskog nadstražara u Pazinu 5. Marica Poropat, r. 19. veljače 1900. g. u Puli, kči Ivana, stražara kolodvora u Novom Mestu 6. Marija Primuž, r. 23. veljače 1901. g. u Pazinu, kči Antuna, opčinskog redara u Pazinu 7. Genovefa Ujčič, r. 14. studenog 1901. g. u Pazinu, kči Ivana, krojača H JLiziim, (luč* 'ZfJ- „ /KO.Z -e*5=r- . k. jn»kr »tjc I ‘J /<£. -.sko učiteljske škole.4.'. oMiŜ taMtA iu w rfiJb 'yyJi c:/. ČZUtJŽS r/-* -s-/- Druga stranica svjedodžbe Jelisave Vivoda s popisom predavača. Certificate's second page with list o f teaching per­ sonnel. I - Q ' f " t : ___ Maturantke i profesori Ženske učiteljske škole u Pazinu 1916. g. U prvom redu stoje Josip Bačič i direktor Ivan Kos. U zadnjem redu sjede Jelisava Vivoda (1.) i Vol- fanga Finderle (3.) Graduated girls and professors o f the Women Peda­ gogical School in Pazin in 1916. Standing in front row are Josip Bačič and Ivan Kos, the School's headmaster. Sitting in back row are Jelisava Vivoda (1.) and Volf- ganga Finderle (3.). 199 ANNALES • Ser. hist, socio!. • 9•1999 • 1 (16) Božo JAKOVLJEVIČ: ŽENSKE UČITELJSKE ŠKOLE ZA ISTARSKE DJEVOJKE, 193-204 Današnja zgrada Gradske uprave u Pazinu u kojoj su se prizemno nalazile udonice hrvatske pučke škole (lijevo) i talijanske pučke škole (desno). Today's premises o f the Town Administration at Pazin, where dassrooms o f the Croatian primary school (left) and Italian primary school (right) were situated on the ground floor. NEKOLIKO BIOGRAFIJA 1. VUKOSAVA (WOLFGANGA) FINDERLE Vukosava W olf ganga Finderle (Bačič, 1916). Rodena je u Sv. Martinu 30. listopada 1897. g. Od 1904. do 1910. g. polazila je šestogodišnju os- novnu školu u Buzetu. Položila je prijemni ispit za upis i upisala se je 1912. g. u žensku učiteljsku školu u Pazinu, a 1916. g diplomirala je i postala učiteljicom. Od rujna 1916. g. do 15. rujna 1918. g. radila je u Račicama otkud je premještena u Dane gdje radi do 1921. g., a otud odlazi na rad u Vrh. U ovoj školi radi samo godinu dana, a zatim dvije godine radi u Brestu. Od 1922. do 1924. g. učiteljica je u osnovnoj školi u Buzetu, gdje dobiva otkaz. Ministarstvo javne obuke u otkazu 11. rujna 1926. g. Vukosavi Finderle daje otkaz jer se je ona "postavila u inkopatibilni položaj prema Vladinim smijernicama, te ne daje garanciju za vjerno vršenje dužnosti radi svojih nedvojbenih izražaja čuv- stava, vrlo protivnih Italiji i Vladavini, očitovanih u ure- du i izvan njega od kojih se navode samo neke; oči- tovala je svoje protivljenje talijanskom jeziku u školi, usprotivila se je uvodenju fašističkog rimskog pozdrava i da je u tijesnim političkim odnosima s poznatim ne- prijateljima Italije i Vladavine te da s njima vrši aktivnu propagandu na štetu nacije. Otkaz je dobila vjerojatno zbog toga što su fašisti prisluškivali njezin rad, a veči je razlog bio što joj je otac Antun bio poznati hrvatski narodnjak. Finderle Vukosava odlazi u KraJjevinu SHS. Od 1927. g. radi u Supetarskoj Dragi na otoku Rabu. Od 1929. do 1935. g. bila je u braku s Ivanom Ribaričem. Od 1936. do umirovljenja 1951. g. radila je u Dvoru na Uni. Umrla je u staračkom domu u Izoli 4. travnja 1983. g., a sahranjena na buzetskom groblju. Napisao Vladimir Finderle, Buzetski zbornik, 19, 173. 2. ZORKA FLEGO DEMARIN (Počekaji, Buzet, 21 .1 .1987 - Zagreb, 20. 3. 1987) Zorka Flego Demarin (Bačič, 1916). Kči Frana Flega, prvog načelnika Hrvata opčine Buzet. Učiteljsku školu završila je u Dubrovniku gdje joj 200 ANNALES • Ser. hist. sociol. • 9 • 1999 • 1 (16) Božo JAKOVLJEVIČ: ŽENSKE UČITELJSKE ŠKOLE ZA ISTARSKE DJEVOJKE, 193-204 je pomogla sestra Olga, učiteljica, kasnije časna sestra Dionezija. Zorka se udala za Josipa Demarina, učitelja. Radila je u Sovinjaku, Lanišču, Lupoglavu i Humu u Istri, a zatim u Jastrebarskom. Zadnje radno mjesto bilo joj je Sv. Klara kraj Zagreba. 3. TEREZA GOLMAJER (Opčine, Trst, 1863 - Kostrena, 1950) Obitelj Sošič u kojoj je rodena Tereza do danas živi u Opčinama kod Trsta, a sačuvana je i njihova stara kuča. U Trstu je završila žensku učiteljsku školu. Tu je upoznala Josipa Golmajera, časnika austrijske ratne mornarice koju je 31. XII. 1882. napustio i zaposlio se u trgovačkoj mornarici duge plovidbe; roden je 13. II. 1851. u Žirovnici kotar Radgona u Gorenjskoj, gdje mu je obitelj imala posjed. Vjenčali su se 16. VII. 1889. Ne zna se prvo mjesto njena službovanja, ali prva kči Zmagica rodena je 1891. u Štanjelu kod Komena. Kao učiteljica hrvatske škole u Buzet je došla iz Kastva. Ovdje je roden 1892. god. sin Leo. U Buzet je zacijelo stigla posredovanjem kanonika Urbana Golmajera koji je bio župnik u Roču. Izuzev najstarije kčeri Zmagice, sva su djeca rodena u Buzetu. To su: Mimica, Marcela i Ljubica te Vjekoslav, Bogdan i Alfonz. Školovali su se u Buzetu i Pazinu. Tereza Golmajer (Bačič, 1916). Nakon što je otišao u mirovinu, njezin suprug Josip navodno je prodao svoj dio posjeda u Žirovnici i otvorio trgovinu u buzetskom Starom Gradu. Tereza sa djecom i nečakinjom Ivanom Malan, udovicom učitelja, stano­ vala je u Starom Gradu u kuči u bližini trga, u kojoj se danas nalazi ugostiteljski lokal s velikom terasom. Kas­ nije se preselila u kuče, gradene za učitelje na Fontani. S direktorom, nadučiteljem Vinkom Šepičem, sudje- lovala je u hrvatskom pokretu Istre, naročito za I. svjetskog rata. Prema obiteljskoj predaji, prijateljevala je s mnogim narodnjacima pa su se u njezinu domu sa- stajali učitelji iz Istre i intelektualci Buzeštine. I hrvatske su žene, majke učenica, često posječivale učiteljicu jer ih je učila gospodarstvu i vezu. Za rata njezin je sin Vjekoslav teško povrijeden. Tereza Golmajer morala je napustiti Buzet zbog tali- janskih progona hrvatskih učitelja. Njena starija djeca več su izbjegla te študirala u Zagrebu i Ljubljani. Nakon suprugove smrti 21. IX. 1922. (pokopan je na mjesnom groblju) stanje je postalo neizdrživo, te je s mladom djecom izbjegla u Kostrenu, Sv. Barbaru pokraj Sušaka. Kči Zmagica bila je udana za dr. Josipa Peteha iz Žminja, liječnika u Sušaku, gdje je več ranije kupljena kuča (Cvitanovič, Jakovljevič, 1996, 46). 4. MARIJA KOPITAR Marija Kopitar, rodena Kurelič, rodila se u Pazinu 6. svibnja 1899. g. Majka joj je bila iz Gračišča, a otac iz Pična. Kada je Mariji bilo sedam godina, mlademu bratu četiri, a starijem devet godina, umrla im je majka. Skrbnik djeci postao je stric Šime Kurelič, odvjetnik i gradonačelnik Pazina. Poslije majčine smrti Marija odlazi drugom stricu Matiji, župniku u Buzetu. Nekoliko razreda osnovne škole polazi u Buzetu. Tada Buzet, 1910. g. dobiva novu školsku zgradu na Fontani, a Marija je učenica u toj školi. Iz Buzeta stric je premješten u Hum pa i Marija odlazi s njim i tamo završava osnovnu školu. Radi ško- lovanja vrača se u Pazin gdje pohada i 1918. godine završava žensku učiteljsku školu. Stric Šime, gradonačelnik Pazina, ubrzo poslije oku­ pacije Istre interniran je i odveden na Sardiniju gdje je obolio od malarije pa se bolestan vratio kuči. Umro je u I Trstu 1921. g. Prvo Marijino mjesto bilo je u Humu. Poslije oboljenja strica vrača se u Pazin, a 31. siječnja 1919. g. dobila je namještenje u Svetom Petru u Šumi. Da bi mogla raditi kao učiteljica, morala je položiti ispit iz talijanskog jezika na kojem se održavala nastava. Direktor škole često je Mariji prenosio želje vlasti da se odseli u Jugoslaviju, a ona je odgovarala da ne želi nikamo poči iz Istre. Udala se je 1921. g. za Valentina Kopitara. Obitelj Kopitar bila je poznata kao obitelj ro­ doljuba. Valentin je obolio i umro 1929. g., a Marija je ostala sama sa kčerkama Marijom i Šteficom. Marija je učiteljsku školu završila u Zadru, a Štefica u Puli. 201 ANNALES • Ser. hist, sociol. • 9 • 1999 -1 (16) Božo JAKOVLJEVIČ: ŽENSKE UČITELJSKE ŠKOLE ZA ISTARSKE DJEVOJKE, 193-204 Kada majka s kčerkama više nije mogla ostati u Sv. Petru u Šumi jer joj je prijetila opasnost da je karabinjeri ne uhite, početkom kolovoza 1943. g. Marija s kčerima napušta kuču i odlazi u partizane. U partizanima je Ma­ riji Kopitar povjeren zadatak da u Otočcu, pjesniku i predsjedniku ZAVNOH-a Vladimiru Nazoru osobno uruči poruku Istrana. Iz Otočca Marija se je vratila u Pazin i tu 25. rujna 1943. g. prisustvuje zasjedanju pokrajinskog odbora za Istru. Izabrana je za viječnika ZAVNOH-a. Petnaestog listopada nalazila se nedaleko od Pazina u selu Foškiči. Tamo su je uhapsili Nijemci i odveli u pazinski zatvor. Mjesec dana kasnije odvedena je u koncentracioni logor Auschwitz. Tamo su ženama od- uzeli sve i utetovirali broj. Marija je dobila broj 69595 i crveni trokut, znak političkog zatvorenika. Zima je bila oštrija nego istarska. Snijeg, led i slaba odjevenost još su više otežavali život u logoru. U barakama se osječao smrad leševa koje su kamionima otpremali u krematorij i smrad dima iz krematorija. Umiralo se od gladi, tifusa, tuberkuloze i drugih bolesti. I bolnica je bila mučilište. Otud bi ljude otpremali u krematorij. Svoju 42. i 43. godinu života Marija Kopitar je mučenički preživjela u logoru Njemačke. Zbog sve veče bližine ruske vojske, Nijemci su odlučili da zatvorenike iz Aschwitza presele na drugo mjesto. Marija Kopitar (Bačič, 1916). Pračene vojnicima i psima žene su putovale na zapad. Uz cestu je bilo mnogo leševa. Tko se umoran ili iznemogao zaustavio, bio je ubijen. U novom logoru, Bergen - Belsenu, Marija je dočekala kraj logorskog ži­ vota. Kolovoza 1945. g. Marija Kopitar se vratila u Istru. Htjela je raditi, pa je rasporedena u Školu "Podmurvice" u Rijeci, te u Veli Vrh u Puli, zatim u osnovnu školu na Brione. Nakon umirovljenja živjela je kod svojih kčeri, pretežno kod kčeri u Rijeci. Umrla je 1. siječnja 1978. godine. 5. JOSIPA TOMAC (Cukanja, Hum, 16. 3. 1895 - Roč, 1978) Najstarije, 10. dijete Ivana Tomca kojeg je otac bio poznat i kao zadnji lončar na Humštini. Učiteljsku školu Josipa je završila 1914. g. u Gorici. Kratko vrijeme radila je u Roču, a zatim četiri godine radi u školi Draguč i 8 godina u Brgudcu. Kao Hrvatica premještena je 1927. g. u BARGE, prov. Cureo, Italija, gdje je radila do 1943. g. kada se vrača u Roč. Josipa Tomac (Bačič, 1916). O prvom danu rada u Roču učiteljica je zapisala 1. listopada 1945. g. "Upisat čemo svi u srca, dan kada se po cijeloj našoj napačenoj Istri otvaraju narodne os­ novne škole sa svojim narodnim učiteljima." Govorila je i učenicima talijanke škole i kazala da če bratstvo Ta- lijana i Hrvata Istre zajednički učiniti bolju budučnost. U školi Roč Josipa Tomac radila je do odlaska u mirovinu. (Prema pismu nečakinje Ade Nežič autoru i za- bilježaka u dnevniku rada pisanom kao priprema za rad u razredu.) 202 ANNALES • Ser. hist, sociol. - 9 - 1999 - 1 (16) Božo JAKOVLJEVIČ: ŽENSKE UČITELJSKE ŠKOLE ZA ISTARSKE DJEVOJKE, 193-204 6. JELISAVA VIVODA, rodena Draščič (Sv. Martin, 1897 - Zagreb, 1957) Pučku školu pohada u Buzetu. Žensku učiteljsku školu, na nagovor Josipa Bačiča, jednog od pokretača i osnivača iste škole i dugogodišnjeg prijatelja njezina oca - Jakova Draščiča, pohada od 1912. do 1916. g. u Pazinu, kada i polaže ispit zrelosti kao prva generacija te škole. Od 1916. do 1920. god. službuje na Osnovnoj školi u Sv. Donatu, a od 1920. do 1921. god. u Lanišču. a- i*7 ’ '-‘-V,. -V' Jelislava Vivoda (Bačič, 1916). Godine 1920. udaje se za Ivana Vivoda iz So- vinjskog Polja, učitelja u Vrhu, a 1921. zbog zatiranja hrvatskog jezika u školama i izvrgavanja progonima hrvatskih učitelja sa Strane talijanskih okupatorskih vla- sti, posebno zbog višekratnog zatvaranja supruga Ivana, zajedno sa suprugom emigrira u Hrvatsku odn. Kralje- vinu SHS. Službuje zajedno sa suprugom u Sisačkoj Posavini na školama u Puški, Krapju i Uštici. Suprug joj Ivan umire 1926. g., ostaje udovica s dvoje djece, kčerkom Jelkom i sinom Ivanom. Djecu odgajaju u duhu pripadnosti svojim korjenima - Buzeštini i Istri. Svake godine za vrijeme školskih praznika šalje ih djedu i baki u Sv. Martin, a gimnaziju pohadaju u Krku gdje boraveči u istarskom internatu upoznavaju djecu - dake drugih istarskih emigranata kao i one koji tu dolaze na školovanje iz okupirane Istre. Redovito prima glasila o Istri, posebno "Mali Istranin" i na taj način prati dogadaje u Istri. Kčerka Jelka nesretno joj stradava 1942. godine. Po oslobodenju Istre 1945. g. vrača se u Istru i služ­ buje na osnovnoj školi u Buzetu do umirovljenja 1953. g. Do kraja života 1957. g. živi u rodnom Sv. Martinu. (Biografiju napisao sin Ivan Vivoda, Rabac.) 7. MARIJA ANTONIJA PETRA CYRILA ZIDARIČ (Sv. Petar u Šumi, 1897 - Pazin, 1977) Kči Vinka Zidariča, učitelja, i Jakomine r. Kurelič, sestre gradonačelnika Pazina. Od sedmero djece Marija je bila najstarije dijete. Otac Vinko bio je učitelj i zadnji župan u gradu Pičnu. U Sv. Petru u Šumi polazila je mješovitu pučku školu za dječake i djevojčice, a posli je osnovne škole otac ju je upisao u "Višu opču djevojačku školu" u Zagrebu, a poslije dvije godine ove škole prelazi u Sušak gdje je 1910. i 1911. g. završila još dvije godine školovanja. Godine 1912. upisala se je u Pri- vatnu žensku učiteljsku školu koja je te godine u Pazinu otvorena. Škola je radila uz "Hrvatsku realnu gimnaziju" (otvorena 1899.) jer su se neki predmeti slušali u gimnaziji. Bilo je polaznica gimnazije koje su prelazile u učiteljsku školu i u školi maturirale da bi stekle uči­ teljsko zvanje. Marija Zidarič je od 15. listopada 1918. do 18. svibnja 1922. g. radila u Pičnu, a zatim nekoliko mje- seci radi u Lupoglavu. m m■M 8B « B il l Marija Zidarič (Bačič, 1916). Mora otiči iz Istre i dobiva mjesto u Bačincima, ali poslije nekoliko mjeseci odlazi u Brod n/S gdje je go- dinu dana. Kao stalna učiteljica na Ženskoj gradanskoj 203 ANNALES • Ser. hist, sociol. • 9 • 1999 • 1 (16) Božo JAKOVLJEVIČ: ŽENSKE UČITELJSKE ŠKOLE ZA ISTARSKE DJEVOJKE, 193-204 osnovnoj školi radi u Ptuju od 31. siječnja 1926. do 31. listopada 1928. U Ptuju i Ptuj okolica radi kao stalna učiteljica na Ženskoj i muškoj osnovnoj školi do pro­ sinca 1935. g. Od 5. prosinca 1935. do 10. listopada 1945. g. radi u Ključu, kraj Novog Marofa. Vrača se u Istru, zapošljava se u Novoj Vasi, a otud 6. rujna 1946. g. odlazi u rodno mjesto Sv. Petar u Šumi do 8. ožujka 1949. g. gdje je umirovljena. Radila je 32 godine. Odlaskom u mirovinu doselila se je u Pazin i živi u stanu očeve sestre Jelice, a tu i umire 2. ožujka 1977. g. (Biografija napisana prema pismu nečaka Marije Zidarič, Vjenceslava Zidariča.) ZAHVALA Ugodno mi je zahvaliti svima koji su mi pomogli u obradi ove teme. Dr. Alojzu Jembrihu koji je s njemačkog na hrvatski jezik preveo tekst o učiteljskoj školi u Gorici. Zbog uvida u dokumentaciju zahvaljujem Državnom arhivu u Dubrovniku, Ivici Stankoviču, dje- latniku te ustanove, Povjesnom arhivu u Pazinu i Povjesnom arhivu u Karlovcu. Zahvaljujem se na ustupljenim fotografijama učite­ ljica iz obiteljskih albuma; Anti Finderle, Buzet, Marku Zlatiču, Pula, Mariji Cetina, Pula, Ivanu Vivoda, Rabac i Adi Klarič iz Opatije. Posebno se zahvaljujem gospodi Marici Kolakovič na računalnoj obradi teksta. W OM EN PEDAG OGICAL SCH O O LS FOR THE ISTRAN GIRLS Božo JAKOVLJEVIČ HR-52240 Buzet, A . Cerovca 1 SUMMARY There was not a single women pedagogical school in Istra in the previous century and at the beginning o f the present one. The nearest such college in which the girls who wanted to become teachers could enrol, was the women pedagogical school in Gorilla, where girls were educated in Slovene language. There was, however, a women's grammar school in Trieste in Italian language, but the participants who passed it with success, could sit for the exams for teachers. Anyway, there was a women's grammar school in Pula, but the imperial royal regional council allowed the girls participants from Pula, who had passed the general examination, to sit for it for future teachers at the /'. r. men or women pedagogical schools. However, the provincial committee gave, in 1918, an official permission to start a training course for women teachers at the college o f Pula. If the girls wanted to be educated for teachers in their mother tongue, i.e. Croatian language, they had to enrol and attend the women pedagogical school in Dubrovnik, which was very far, so that the expensive and long trip was the greatest difficulty for schooling there. On Nov. 18th 1912 a women pedagogical school was opened at the Pazin grammar school. It continued to work till the end o f the first World War, when it was closed. Key words: women pedagogical school, Croatian pedagogical school, Pazin IZVORI 1 LITERATURA Bačič, J. (1916): Ženska učiteljska škola u Pazinu. Hrvatska škola, Ljubljana. Cvitanovič, D., Jakovljevič, B. (1996): Biografski lek­ sikon Buzeštine i opčine Lanišče. Pzin, Čakavski sabor - Pula, "Josip Turčinovič" d.o.o. Pazin. Hafner, F. (1900): Geschichte des Lehrerbildungs­ wesens in Görz. Povijest izobrazbe učitelja u Gorici. Narodna tiskarna u Gorici. NP - Narodna prosvjeta (1909a): Talijanski liceji u Pri­ morju i pitanje hrvatske ženske učiteljske škole, 38. NP (1909b), Potreba ženske učiteljske škole za Hrvate u Istri, 66. PAKa - Povjesni arhiv Karlovac, Preslike iz glavnog ime­ nika Učiteljske škole u Karlovcu. PAP - Povjesni arhiv Pazin, Zapisnici zastupstva opčine Pazin 6. studenoga 1905. g. Perič, I. (1978): Dubrovačko školstvo od pada Re­ publike do 1918. god. Anali Historijskog odjela Centra za znanstveni rad JAZU u Dubrovniku. Svezak XV-XVI. Ujčič, T. (1969): Hod pokoljenja nad ponorom Pazin- čice. Pazin. Ujčič - Maksimovič, G. (1973): Uspomena na žensku učiteljsku školu u Pazinu za vrijeme 1. svjetskog rata i na Keršovanija. Spomen - knjiga gimnazije u Pazinu. Pazin. VVrišer, M. (1906): Ustanovljenje ženskog učiteljstva u Istri. Narodna prosvjeta. 204