ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2 Received: 2017-09-19 DOI 10.19233/AH.2018.19 Original scientific article DRUŠTVENI POLOŽAJ PRIPADNIKA MLETAČKIH TERITORIJALNIH SNAGA (ČERNIDA) SA ZADARSKOG PODRUČJA U 17. I 18. STOLJECU NA TEMELJU GLAGOLJSKIH MATIČNIH KNJIGA I OSTALIH DOKUMENATA Grozdana FRANOV-ŽIVKOVIC Zavod za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zadru, Obala kneza Trpimira 8, 23000 Zadar, Republika Hrvatska, e-mail: grozdanafranovzivkovic@gmail.com IZVLEČEK Članek obravnava socialni položaj pripadnikov teritorialnih milic (černide) v 17. in 18. stoletju. Analizirani so bili naslednji viri: anagrafski registri v glagolici, registri novincev bratovščine v glagolici in drugi dokumenti iz različnih fondov v Državnem arhivu v Zadru, Nadškofijskem arhivu v Zadru, Državnem arhivu v Splitu, Hrvaškem državnem arhivu in Arhivu Hrvaške akademije znanosti in umetnosti. Kapitani in drugi častniki ter podčastniki so imeli pomembno nalogo pri vzpostavljanju oblasti in pri sprejemanju pomembnih odločitev. Kot javni uslužbenci z dobrim ugledom in večjimi dohodki ter privilegiji, so poskušali svoj socialni položaj prenesti na potomce, da bi jim zagotovili enake naloge, ki so jih opravljali v okiru milic, ali pa so sklepali zakonske zveze z otroki pripadnikov drugih teritorialnih milic, ki so se nahajali v bližini ali oddaljenih krajih. Boljši gospodarski položaj je otrokom omogočil, da so izobraževanje nadaljevali, tako da je iz takih družin izhajalo veliko duhovnikov, trgovcev in obrtnikov. Ključne besede: sodniki (vodje vasi), kapitani, častniki in podčastniki, teritorialne sile, 17. in 18. stoletje POSIZIONE SOCIALE DEI MEMBRI DELLE MILIZIE TERRITORIALI DELLA REPUBBLICA DI VENEZIA (CERNIDA) NELLA REGIONE DI ZARA NEL SEICENTO E SETTENCENTO IN BASE AI REGISTRI ANAGRAFICI IN GLAGOLITICO E ALTRI DOCUMENTI SINTESI L'articolo tratta la situazione sociale dei membri delle milizie territoriali (cernida) nel Seicento e Settencento. Sono state analizzate le seguenti fonti: i registri anagrafici in glagolitico, i registri delle reclute della Fratellanza in glagolitico e altri documenti provenienti da diversi fondi presso l'Archvio di Stato di Zara, l'Arcidiocesi di Zara, l'Archivio di Stato di Spalato, l'Archivio di Stato croato e l'Archivio dell'Accademia 473 ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2 Grozdana FRANOV-ŽIVKOVIC: DRUŠTVENI POLOŽAJ PRIPADNIKA MLETAČKIH TERITORIJALNIH, 473-502 Croata delle Scienze e delle Arti. I capitani e altri ufficiali e sottoufficiali avevano svolto un ruolo importante nello stabilire ilpotere e prendere decisioni importanti. Come dipen-denti pubblici, con una buona reputazione e redditi alti e privilegi, avevano cercato di trasmettere la loro posizione sociale ai discendenti per assicurare loro le stesse funzioni all'interno delle milizie, oppure combinavano matrimoni con i figli dei membri delle altre milizie territoriali che si trovavano nelle vicinanze oppure lontano. Una migliore situazione economica aveva permesso ai figli di continuare la loro istruzione, cosí che da queste famiglie provenivano molti sacerdoti, commercianti e artigiani. Parole chiave: giudici (capi villaggio), capitani, ufficiali e sottoufficiali, forze territoriali, secoli XVII e XVIII UVOD Za potrebe istraživanja pregledano je oko 110 glagoljskih matičnih knjiga od ukupno 250 popisanih, glagoljske madrikule bratovština i knjiga računa od 97 popisanih (Kero, 2008; Kero, 2015), fondovi iz sljedecih arhiva: Državnog arhiva u Zadru, Arhiva Zadar-ske nadbiskupije, Državnog arhiva u Splitu, Hrvatskog državnog arhiva i Arhiva HAZU. Glagoljskim pismom su pisane matične knjige uglavnom seoskih područja, te Bio-grada na moru i dijelom Novigrada, dok su matične knjige Zadra, Nina i Paga pisane talijanskim i latinskim jezikom. S obzirom da su matične knjige uglavnom izvori koji obiluju suhoparnim podatcima (npr. upisi u maticama) u radu su upotrijebljene metode analogije (usporedbe s drugim vrstama izvora, matičnim knjigama drugih mjesta i drugih područja). Nužna je bila i izrada pojedinih rodoslovlja jer se u protivnom ne može dobiti cjelokupna slika života u jednom mjestu npr. slučaj više kapetana u nekom mjestu, kao i njihova medusobna rodbinska povezanost, odnosno mreža medusobnih brakova članova njihovih obitelji. SEOSKE VLASTI / ORGANIZACIJA SELA Nakon uspostave mletačke vlasti 1408. godine civilnu vlast u selima zadarskog područja je i dalje sačinjavao sudac sela (glavar sela, cappo villa - kojeg su birali sami mještani a koje je kasnije priznavala i državna vlast) te je po običajnom pravu sačuvana i institucija vijeca staraca koji su svjedočili o uskladenosti pravila i pojedinih slučajeva s običajnim pravom kojeg se držalo od davnina (Barada, 1957; Grgic, 1956; Smiljanic, 2010; Juran, 2007; Franov-Živkovic, 2013a). Policijsku vlast su obavljali pripadnici mletačkih teritorijalnih snaga (kapitan i ofi-cieli). Važnu ulogu su imali i aktulani sudci bratovština koje su u selu djelovali, kao i prokaraturi crkava te župnik i ostali svecenici u selu. 474 ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2 Grozdana FRANOV-ŽIVKOVIČ: DRUŠTVENI POLOŽAJ PRIPADNIKA MLETAČKIH TERITORIJALNIH, 473-502 Mletačka vlast je na ranijoj organizaciji sudaca i sučija organizirala sličnu strukturu vlasti temeljenu na ligama i posobama (katkad se nazivaju i sela lige). Tako je zadržana i ustanova seoskih sudaca, koji su bili predstavnici civilnih vlasti a njihova nadležnost je bila utvrdena po raznim običajnim zakonicima, a kasnije i u statutima gradova (Raukar, Petricioli, Švelec & Peričic, 1987, 35-36; Raukar, 2002, 22; Grgic, 1956; Ljubic, 1931; Karbic, 1998; Kolanovic, 1993; Margetic, 1983; Margetic, 1988). Pišuci o Statutu lige kotara ninskog Karlic navodi da je riječ o ponovnom početku formiranja lige te da su se na osnivanju sastali kapitan i sudci od svih selov vladanja nin-skoga. Statut ima 80 odredbi. Po Karlicu, Statut lige je nastao 1103. godine te je ponovno sastavljen 11. listopada 1305., pod nazivom Libar od kaštiga i pokajanja za pomanjkanja koji je od vlasti bio potvrden 1306. godine. Buro Ljubic smatra da Statut nije mogao nastati 1103. godine nego u vrijeme 15. stolječa kada su se formirale lige te kada su dobile svoje statute, a bio je potvrden 1. siječnja 1474. godine. Statut se nije sačuvao u originalu nego u prijepisu don Ivana Vlatkovica iz Novigrada iz 1744 (Ljubic, 1931; Strohal, 1911; Strohal, 1913a; Strohal, 1914; Strohal, 1913b; Brajkovic, 1969; Karlic, 1912; Karlic, 1913; Kos, 1952, 23-24; Grgic, 1954a; Grgic, 1954b; Čolak, 1962; Brkic, 2004; Kadlec, Karlic, 1913). Vranski zakonik je zabilježio 1. travnja 1454. godine zadarski notar i kancelar kneza, a potpisali su ga Lorenzo Loredan, zadarski knez te Benedetto de Mula, kapetan. U Vranskom zakoniku u čl. 7. se spominju posobe (da sve seoske posobe oko Vrane mogu prijestupnike koje zateknu na svojem području osuditi na 10 lira globe po prijestupniku). A u članku 31 se spominje kolektivna odgovornost svih mještana za kradu na njihovom području u kojem su dužni svi mještani pomoci u hvatanju kradljivaca (Grgic, 1960, 559, bilj 23; Freidenberg, 1971; Raukar, 1972-73). U istom zakoniku se u nekoliko članaka direktno spominje vranski sudac. U Novigradskom zakoniku se lige i posobe ne spominju, riječ je o ugovorima i obvezama izmedu kmetova i gospodara (Strohal, 1911; Barada, 1957; Grgic, 1954, 124-133; Kolanovic, 1993; Margetic, 1983, 8; Karbic, 1998, 73-117; Ančic, 2003). Institucija štimadura se spominje jednako u Vranskom, kao i Novigradskom zakoniku. U Zadarskom statutu nadležnost sudaca nalazimo na više mjesta. Tako u čl. 137 Reformacija piše da venecijanska vlast sudcima lige daje punomoc da po dužnosti saslušaju i presuduju gradanske parnice do vrijednosti od pet libara te je naredeno da su svi seoski sudci iz sela udaljenih najmanje deset milja od grada dužni u slučaju da je na njihovom teritoriju učinjen nekakav zločin prijaviti taj zločin zadarskom knezu u roku od dva dana, a oni udaljeni preko deset milja u roku od tri dana, posebno ako je riječ o umorstvu prije nego umrli bude pokopan (Zadarski statut, 1997, čl. 137., 627-633). Na samom terenu je ipak situacija bila drukčija. U pjesmi zapisanoj glagoljicom Historija od dvih žen koja je nastala po stvarnom dogadaju u mjestu Ugljan 1740. godine prilikom ubojstva (hotimič-nog ili ne) nahočeta iz svoje kuce i krade nahočeta koje je odgajala susjedna obitelj, na mjesto dogadaja izlazi sudac, koji osobu tuži i kapitan sela da donese presudu (da je sudi). U slučaju da se ne nade rješenje, spor se nastavlja pred zadarskim knezom, ali su kazne tada puno teže: oduzimanje imovine i služenje kazne na galiji, pa čak i smrtna kazna, zbog toga su sporovi često završavali nagodbom u samom selu (HR-HDA, glagolitica; Franov-Živkovic, 2013a). 475 ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2 Grozdana FRANOV-ŽIVKOVIC: DRUŠTVENI POLOŽAJ PRIPADNIKA MLETAČKIH TERITORIJALNIH, 473-502 U članku 153 utvrdeno da na zadarskom području postoji približno 130 seoskih suda-ca koji su oprošteni obveze od nošenja oružja i odlaska na galiju. Zaključeno je da je riječ 0 mladim ljudima koji su sposobni za radnu obvezu te je donesen propis da se za suce moraju birati osobe starije od 40 godina (Zadarski statut, 1997, 665-667). Osim pred sudcima i kapitanima odluke su se donosile i pred vijecem staraca, koji su imali ulogu seoskog pamcenja. Koje su bile funkcije tj. obveze seoskih sudaca i kapetana zapisano je u raznim zapov-jedima (mandatima) zadarskih providura, knezova i kapetana. Izmedu ostalog javljaju se 1 kao procjenjitelji (štimaduri) i kao "dobri ljudi" (HR-DAST, 156, 52). Svi predstavnici vlasti u oporukama imaju ulogu svjedoka prilikom sastavljanja oporuka, ali su katkad i izvršitelji (prokaraturi) tih oporuka. Runje u svojim knjigama i člancima na više mjesta navodi instituciju sudaca iz vremena do početka 16. stoljeca. Tako se npr. 30. 10. 1410. u jednom dokumentu spominje sudac od Lukorana, koji provodi kneževe zapovjedi. Zatim dalje navodi da se u sporu izmedu župnika sv. Eufemije i fratara na Školjicu 1507. godine, medu svjedocima dana 26. siječnja 1507. spominje i mjesni sudac Šimun Maričevic (Runje, 2008, 93-94; Runje, 2001a; Runje, 2015). Na početku popisa stanovništva 1608. godine je uz svako naseljeno mjesto uz svečenika navedeno ime sudca mjesta, vjerojatno je riječ o seoskom glavaru (Jelic, 1974). O tome da su seosku vlast činili sudac (glavar sela), kapetan i časnici (oficieli) teritorijalnih snaga te vijece staraca nalazimo dokaze u više različitih vrela. Mletačke vlasti su se direktno obracale seoskim sudcima, tj. civilnim vlastima po selima, a katkad i kapitanima, a katkad cijelom selu. Dat cu primjer nekoliko dokumenata pronadenih u Fondu Fanfogna-Garganin u Državnom arhivu u Splitu. U prvom dokumentu zadarski knez nareduje sudcu od Iža da zaštiti interese gospode Mandalene Fanfonja vlasnice zemljišta te da zabrani Ižaninu Jivanu Šarinicu da siječe drva na toj zemlji niti za svoje potrebe niti za prodaju bez dozvole vlasnice zemljišta ili njenog dvornika.1 U drugom dokumetu knez traži od seoskih sudaca otoka Ugljana i priobalnih mjesta da stave na raspolaganje ljudstvo i brodove Frani Fanfonji 1671. godine.2 U trecem dokumetu su se mještani Ista bunili protiv dozvole za sječu drva koju je knez izdao Solinjanima.3 A u 1 Knez zadarski / Sudče iz Iža na ime g(ospode) Mandalene Fafuniča hočeš zapovidati svim onim ki nisu kmeti jneie a navlastitu Jivanu Šariniča da nimaju nima siči derva po zemlah rečene g(ospode) Mandalene ni za prodaju ni za kuču nima jne orati zemle rečene bez licencae Antona Sušiniča dvornika rečene pod zarok li(bar) 50po svakoga i svaku voltu polovicu onom ki osvidi a drugi kako se bude vidit (...) /Iz Zadra na 8 febrara 1601 /Bi ta mandat przentan na Ižu na devet prvara. (HR-DAST-156-61). 2 Primjeri zapovjedi sucima od strane providura i kneza zadarskog: Knez zadarski / Šalemo radi velike gosposke potribe g(ospodina) Franu Fafuniča: i zapovidamo sudcem i sejlanom od Uglana: i od svih ostalih selov otoskih: i tolikojer odDikla: Peterčani: i Privlake: i svima ostali gdi pride rečeni G(ospodin) Fafunič: i gdi bude pridan ovi nas mandat da mu jimaju učiniti sve ča im urdina: i zapovi: i dat mu brode i jludi koliko on reče od sela do sela: i dokle on zapovi pod penu stanovitu od života. / Iz Zadra na 14 maja 1671 /Bi przentan ov mandat na Uglanu na 18 maja 1671. (HR-DAST-156-61). 3 Mi Mičel Minoto za previdro vladanje Bnetaško knez zadarske i gnegove daržave / Kopija / Buduči bilo zapovidano komunu od Išta i ludem od Punte Bianke z mandaton prošastnin od ove pravde da nimaju po niedan način činiti ni edne šulence ni novitadi u načinu od osuenja varhu pisma pod nami meju nima i 476 ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2 Grozdana FRANOV-ŽIVKOVIČ: DRUŠTVENI POLOŽAJ PRIPADNIKA MLETAČKIH TERITORIJALNIH, 473-502 četvrtom zadarski knez traži od sudaca Preka i Sutomiščice na otoku Ugljanu da svako selo pošalje po jedan brod pijeska za karneval u zadarsku Fošu.4 O tome da su vlast u selu obnašali sudac, kapetan i časnici teritorijalnih snaga nalazimo u primjeru davanja izjave o urodu i kupnji vina za mjesta Luku i Ravu.5 Uz sudca i kapetana su odluke donosili i starci od sela.6 U spisima samostana sv. Krševana koji se nalaze u Državnom arhivu u Zadru nalazimo dokument u kojem se generalni providur Nikola Erizzo (Erico) obrača bibinjskom sudcu i kapetanu vezano uz zemlju u Gaženicama (predio Zadra). Mještani Sutomiščice su dobili dozvole za obradivanje zemljišta samostana sv. Krševana, ali ih u tome ometaju mještani susjednih Bibinja. Sudci su dobili zapovjed da pronadu osobe koje otežavaju težacima iz Sutomiščice obradivanje zemljišta, a ujedno su bili dužni procijeniti posto-ječu te spriječiti daljnju štetu.7 U drugom pismu providur se obrača sudcu i kapetanu komunon od Solin u razdilenju zato od veče žestokosti zapovidamo na vienje od ovoga da nitkor ki mu se hoteči ne mozi smučevati ni sablaznivati dopuščenje komunu od Solin pravičnu afitancu koja u ovu našu kačilariju bi prikazana i prijata i potvarjena pod penu dukat sto svakomu koi bi ovu zapovidpristupio od više ako bi ko prestupio biti če procesan i upasti če u mnogo veče pedipse u našej vogli sahranene toliko ostae svakomu žestoko zapovidano po našoi viri. / U Zadru na 8 aprila 1772. / Mihovil Minoto knez / Kancilir knežev / Kopija od mane karte / Komun od Išta i ludi od Punte Bijanke / Za pečat / Komunu od Solin za parvo /1 raščinenju od dila padajučega / 28 marča naslidue za korist od čina u svemu bolega. (HR-DAST-156-62). 4 Mi providur jeneral / Zapovidamo šucem od Sutumiščice i Prika da udijle pošajlu po jedan brod na šelo šalbuna u fošu za karnevala i tako čete udijle obslužiti u penu u vojli našoj. / Iz Zadra na 20 febrara 1713. /Bi intiman ovi mandat u Sutumiščici i Preku 21 febrara 1713. / Sant Euffe(mia) / Oltra / Gl. / Šutomiščica /Preko. (HR-DAST-156-62). 5 Ja sudac kapetan oficiale i starci od Luke ispovidamo istinito u viri da na ovu stran godišč 10 u niedno godišče ne može biti za potribu od puka vino od litine do litine što se učini u ovomu selu u ovoi viri što ne ima pak kupimo u Zadru i po selih / don Ante Bačicca parok potvrjuje (HR-DAST-156-52). Mi sudac i kapitan oficiali i starci od Rave ispovidamo istinito u viri da nas ovu stran godišč 10 u niedno godišče ne može biti za potribu od puka vino od litine što se učini u ovomu selu što ne ima puk kupuie u Zadru u viri / don Luka Žuvič kapelan u Ravi. (HR-DAST-156-52). 6 Na 3 febrara 1760 / Ja don Mate Blasloviči parokijan od Kali čini viru Jivanun sinu pokojne Mande Šuliča od Kali buduči on napastovan od svoje setre Matije udane po zakonu selanskomu a ona sada pita dil od brata svoga a toga zakona ni bilo nikad u našemu selu po mojoj kušenciji. /Pišen ja parokijan od Kali /Na 4 febrara u Kuklici 1760 u Kuklici / Ja parokijan Jive Meštrič i starci mista Kuklice činimo viru Jivanu sinu pokojne Mande Šuliča da toga zakona nikad nije bilo da sestre mogu jimati dila o(d) dobar svojih starjih kada se udade nego samo robe što je običaj selanski. / Pop Šimun Butirič parokijan od Kuklice pišem po viri kapitanovoj i ostalih ludi. /Na 4 febrara u Preku i Sutomiščic 1760 / Ja kapitan Mikula Brižič i kapitan Jure Kačan od Preka i Sutomiščice i starci od iste parokije činimo viru Jivanu sinu pokojne Mande Šuliča da toga zakona nikad nij bilo da sestre mogu jimati dila od dobar svoji starjih kadase uda nego samo robe što je običaj selacki. / Ja don Šime Šimič vice parok od Sutumiščice Preka pišem po viri kapitanovoj i ostalih ludi. (HR-DAST-156-65). 7 Mi Nikola Erico drugi providur jeneral Dalmacie i Albanie / Tužu še m(nogo) p(oštovani) koludri s(vetoga) Karševana od šeljani odBibijn zabrajnuju Jeri Lovriču od s(vete) Fume kmetu istih kol(...) (,..)anije žemjle od pravi mostira u Ga(že)nice nišče ča(...) gnoj ki stavjlia svaki put ki stavi to nemicuč še podniti zapovidamo kapitanu i šudcen od Bibijn i svih inih selanon da niko ne cini skodu nikakovu u zemjlu u Gasenice od pravi s(vetoga) Karševana ku ie uzej na kmetiu Jere Lovrič bi nošeč gnoj ni ki drugi način u penu komunu tolori sve i skodniku ki bude našan pa(r)žu na galie i stran platit svu skodu procidit kriminal ki imaiuč koku pravicu neka do ide podila pravde i kvida bude napovidan u dan blagdana iz Zadra 20 otubra 1725 /Bi intiman ovi mandat pri crikvi s(vetoga) Roka u Bibinah na 15 otonbra. (HR-DAZD-336, 6, 2.2.7, spis je oštečen). 477 ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2 Grozdana FRANOV-ŽIVKOVIC: DRUŠTVENI POLOŽAJ PRIPADNIKA MLETAČKIH TERITORIJALNIH, 473-502 Dikla da zabrani mještanima da obraduju zemljište samostana sv. Krševana bez dozvole gvardijana samostana.8 U matičnim knjigama i ostalim pregledanim dokumentima su vidljive ovlasti sudaca i kapitana, a s tim jasno i vidljiva razlika izmedu ova dva predstavnika vlasti. Propašču venecijanske vladavine 1797. ova razlika se počinje gubiti tako da se glavari sela sve češče nazivaju i kapetani. U spisima s početka 19. stolječa nalazimo da izjave i druge dokumente potpisuju kapitani (HR-DAZD-220, 19, 1885 / 2).9 Ipak, po pojedinim mjestima se još uvijek za glavara sela zadržao naziv sudac.10 U 19. st. nakon uvodenja tabelarnih matičnih knjiga je vidljiva još jedna funkcija seoskih sudaca, koja se nije mogla primijetiti u narativno pisanim glagoljskim matičnim knjigama. U tabelarnim maticama postoji rubrika o službenoj osobi koja utvrduje smrt i koja daje dozvolu za pokop, u koju su kao službene osobe navedeni sudci sela. Mogli bismo zaključiti da su istu funkciju imali i prije 19. stoljeca, samo u glagoljskim matičnim knjigama nije postojala navedena rubrika niti je svečenik u narativno pisanim maticama upisivao taj podatak. TERITORIJALNE SNAGE Mletačka vlast je organizirala vojsku po načelu dobrovoljnog pristupa pri čemu su dobrovoljci potpisivali ugovore s odredenim uvjetima. Večina otočana se prijavljivala u mletačku mornaricu (HR-DAZD-359, 6, 5.3.3, 106; HR-DAZD-359, 10, 6.1.2; Franov--Živkovič, 2015a), manjina je ipak pristupala kopnenoj vojsci, dok su mladiči s kopnenog područja uglavnom pristupali kopnenoj vojsci, a manje mornarici. Mladiči su osim toga bili obvezni služiti u teritorijanim snagama koje su bile sastavljene od domačih sposobnih muškaraca u dobi od 18 do 50 godina, a u slučaju „opče mobilizacije" od 16 do 80 godina i to po ključu jedan na sto stanovnika (Peričič, 1989; vidi slično Mayhew, 2009, 243-262; Stanojevič, 1987; Stanojevič, 1962; Madunič, 2013; Peričič, 1984; Peričič, 1993; Franov--Živkovič, 2015a). Nakon 15. st. do kraja 18. st., na temeljima liga i posoba, venecijanska vlast je organizirala teritorijalne jedinice (černide) u sklopu kojih su funkcionirale seoske straže (ronde). Teritorijalne snage su imale su vojno-obrambenu i redarstvenu ulogu, koje su u 8 Providur šalje mještanima Dikla dopis da su dužni zemljišta koja su zakupili na vrijeme obradivati i davati dio vlasnicima samostanu sv. Krševana. Providur jeneral / umiglieno nam skazujuci poštovani fratri s(vetog) Krševana od svega Zadra mnoge skode koe po šili činu sekliani od Dikla zapovidamo sucu i kapitanu od istoga sela da u blagdan na razumno švakoga činu razumiti da švi oni koiu durzu tršia poviš tršja s(vetoga) Kerševana da ih imagiu governati kako šu obligani i kako zapovida statut zadarski /... / iz Zadra na 8 luja 1706. (HR-DAZD-336, 12, 33). 9 Izvješča otočkih župnika o potrebama za hranom svake pojedine obitelji. U ovim spisima se u nekim mjestima na izjave potpisuju glavari sela koji se nazivaju kapitani, a u nekima sudci sela. 10 ZMBM, Bilježnica don Kaže Perkoviča br. II (pravni riječnik). Digan. Znači: sudac ili gaštald posobe seoske ili bratovštine. Matica bratovštine sv. Kuzme i Damjana u Polači god. 1717 kaže: Odabrasmo za digana iz novu starijega Pilipa Žepinovica, mlad Petra Maslardica i Tomu Bobanovica. Na otoku Pagu posebice u Kolanima zovu i danas seoskog glavara pridjevkom: digan i sudac. Kazivao mi je ovo g. Lubomir Car župnik u Filipjakovu. 478 ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2 Grozdana FRANOV-ŽIVKOVIČ: DRUŠTVENI POLOŽAJ PRIPADNIKA MLETAČKIH TERITORIJALNIH, 473-502 slučaju ratne opasnosti bile mobilizirane i u tom slučaju su imale istu ulogu kao aktivna vojska. Tek se za vrijeme prve austrijske uprave (1797.-1805.) počinje provoditi prisilna mobilizacija (Oršolic, 2013, 20, 25-26). Stanovnici su bili dužni svojim barkama besplatno prevoziti kamenje, pržinu, klak i druge stvari za gradevine u Zadru, ici na stražu na državnu granicu, a u vrijeme rata su služili kao vojnici u boračkim četama (černidama) te radili sve drugo što im se zapovjedi.11 Uz civilne (sudce, gaštalde sela) i vjerske vlasti, postojala je vec spomenuta vojna (policijska) vlast u okviru teritorijalne obrane. Pripadnici teritorijalnih snaga su preko tjedna obavljali svakodnevne poslove, a nedjeljom i blagdanom su bili pozivani na oružane vježbe i obuku. Primjer obuke nalazi-mo u dokumentu pronadenom u fondu Lantana (HR-DAZD-359, 6, 5.3.3, 106; Franov--Živkovic, 2015a). Riječ je o glagoljskom mandatu od 4. svibnja 1750. kojim mletački sindici nareduju uspostavu reda prilikom postrojavanja četa teritorijalne obrane zadarskih otoka na način da svaki otok ili svako otočko selo ima svoje mjesto u tom postrojavanju. Zajednička smotra svih otoka se održavala u svibnju i listopadu. Šime Peričic u radu Vojna krajina u Dalmaciji (Peričic, 1989, 174, 182, 197, 202-203, 209; vidi i Oršolic, 2013, 27, 28) piše da su časnici i dočasnici bili birani iz obitelji čiji su članovi vec vršili dužnosti u teritorijalnim snagama. Viši časnici (pukovnici i serdari) su dobivali place, dok su niži časnici harambaše (kapetani (kapitani), vojvode), zastavnici (alfiri, alfiere), narednici (serzent, srzent, serdente, sergente), supratenante te kaplari (kapuri, kapurali, capo-rale) uživali odredene povlastice, npr. oslobadanje od nekih poreza. Na kraju ovog sastava su bili obični panduri ili serežani (oružnici). Pripadnici ove teritorijalne obrane su kod sebe u kucama imali oružje. Postojali su još i pobočnici ili ajutanti krajine te donarednik. DRUŠTVENI POLOŽAJ ČASNIKA I NJIHOVIH OBITELJI Zarada u državnim službama, kao i privatni i poslovni kontakti s civilnim, vojnim i vjerskim vlastima dovodila je do raslojavanja stanovništva u pojedinim mjestima. Osim toga ugled je omogucavao da se časnicima dodjeljuju druge ovlasti u selu poput sudjelo-vanja u odlukama važnim za život zajednice, presudama, kod procjena tude imovine kao štimadure ili dobre ljude, kao prokarature (izvršitelje) i svjedoke na oporukama, češce su se birali u upravna tijela bratovštine, a umirovljeni su sudjelovali u vijecu staraca. Vec je iz prijašnjih primjera vidljivo da su civilnu vlast obnašali sudci sela, koji nisu nosili oružje vec su ovlasti policije odradivali kapitani i oficiali (Peričic, 1989, 174, 182, 197, 202-203, 209). S obzirom da su se funkcije u teritorijalnim snagama nasljedivale, a bilo je nasljedi-vanja članstva u pojedinim bratovštinama,12 pa možda i nasljedivanje civilnih funkcija 11 Fond Grgic sadrži pismo mještana Sutomišcice i Preka iz 1736. godine o služenju u teritorijalnim snagama a vezano uz pobunu seljaka 1736. godine (Peričic, 1989, 174, 182, 197, 202-203, 209; Oršolic, 2013, 2728; HR-DAZD-368, 3 - prijevod dijela podneska mještana župe Sutomišcica 1736. godine - neobjavljeno). Jedan od spisa iz ovog spora je objavljen u HR-DAZD, 1949, 64, 65, br. 46., a nalazi se u spisima samostana sv. Dominika, br. 89, iz god. 1736. Ovaj spis objavljen u Franov-Živkovic, 2015a. 12 U bratovštine se primalo nasljedivanjem (na svicu) ili glasovanjem. 479 ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2 Grozdana FRANOV-ŽIVKOVIČ: DRUŠTVENI POLOŽAJ PRIPADNIKA MLETAČKIH TERITORIJALNIH, 473-502 (glavara sela), dolazilo je do raslojavanja obitelji. Stoga je jako važno bilo taj položaj zaštititi i predati ga u nasljedivanje svojim sinovima, a u slučaju da nema sinova zetovima ili nečacima. Takoder zbog boljeg imovnog stanja časnici i dočasnici teritorijalnih snaga su mogli svoje sinove školovati za svečenike (HR-AZDN-16 / 19; Modric & Kolanovič, 2013) ili trgovce i obrtnike te se i na takav način poboljšavalo imovno stanje obitelji. Kčerima su mogli priskrbiti dobar miraz. O nasljedivanju časničkih i dočasničkih funkcija vidi više u primjerima nekoliko mjesta zadarskog područja na kraju članka. Od zaradenog novca su se kupovale kuče, zemlja, brodovi te razne kučanske potrep-štine, kao i nakit i odječa.13 Ovo pokazuje da su ženski članovi obitelji časnika takoder imali veči ugled u selu. Položaj se učvrščivao i preko prijateljstva s nadredenima i medusobnim ženidbama (u selu ili u drugim selima, pri tome je često dolazilo i do ženidbe medu bližom i daljnjom rodbinom (Franov-Živkovič, 2015b). Zanimljivo je i prijateljsko povezivanje (npr. kroz kumstvo) istih ovih obitelji s ve-leposjedničkim obiteljima. S jedne strane se kumstvo sutomiških časnika s članovima obitelji Lantana može tumačiti kao prijateljsko-poslovni odnos kroz zajedničko služenje u černidama, s druge strane imamo činjenicu da su sudci i časnici teritorijalnih snaga često bili i dvornici pojedinih obitelji pa su odatle često nastajale i njihove prijateljske veze. Runje kao primjer daje Juricu Klimantoviča, oca poznatog glagoljaša Šimuna Klimantoviča, koji je bio dvornik veleposjedničkih obitelji u Lukoranu (Runje, 2001a; Runje, 2008; Runje, 2005; Runje, 1990; Runje, 2003a; Runje, 1998; Runje, 2001b, 57-67; Runje, 2003b, 21-38; Runje, 2015; vidi isto u Ivančič, 1911; Japundžič, 1995). Druženje s nadredenima je dovodilo do toga da se počinju ugledati na njihov način života te više počinju trošiti na razne kučne potrepštine ali i gradnju luksuznijih kuča na dva kata (na dva poda), kupnju više kuča te poboljšanje životnih uvjeta (Franov-Živkovič, 2013a; HR-DAST, Inventar obitelji Fanfoničevih, 156, 32). Kao članovi (i članovi upravnih tijela) seoskih bratovština časnici su sudjelovali u važnim odlukama za poboljšanje života sela i crkve. S druge strane, časnicima je bilo omo-gučeno učlanjivanje u elitnije bratovštine, kao što je npr. postojala svečenička bratovština u Biogradu, u kojoj su zabilježene poduže liste čekanja za ulazak u bratovštinu koja je imala ograničeni broj mjesta. Medu članstvom nalazimo časnike teritorijalnih snaga s područja Pakoštana, Sv. Filipa i Jakova, Biograda i okolice (Kero, Franov-Živkovič & Perovič, 2012). S druge strane život vojnika je bio jako neizvjestan i nosio je sa sobom nesreče, nestanke i bijedu, ali su i obični vojnici imali punu kuču oružja (HR-DAZD-20, 81, knj. VII, 16) te se često ozljedivali (AHAZU, IV a 80 / 39, f. 3r; Franov-Živkovič, 2015a, 202). O načinu kako su služili vojsku obični vojnici rijetko nalazimo podatke u matičnim knjigama i drugim glagoljskim dokumentima (podatci se mogu nači u drugim izvorima vidi kao npr. Čoralič & Katušič, 2014; Čoralič, 2015; Čoralič & Katušič, 2016; Čoralič 13 U fondu Oporuke iz kancelarije zadarskih knezova (HR-DAZD-20) postoji 320 glagoljskih oporuka koje pokazuju imovno stanje stanovnika zadarskog područja. Kao primjer vidi oporuku kapitana Jive Mičiča. Cijela oporuka je donesena u poglavlju o župi Sutomiščica u ovom članku (vidi Sl. 3 i 4). 480 ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2 Grozdana FRANOV-ŽIVKOVIČ: DRUŠTVENI POLOŽAJ PRIPADNIKA MLETAČKIH TERITORIJALNIH, 473-502 & Katušic, 2017, 163-178). U glagoljskoj oporuci pisanoj 31. ožujka 1727. Jure Kačan iz Sutomišcice (HR-DAZD-20, 81, knj. II, 210) ostavlja dio imovine svom sinu Šimi ako kada dojde 10 stupi maslin u studi Zabučolič. U Sutomiškom godaru vidimo da je Šime poginuo na Levantu 4. svibnja, nije poznata godina smrti (HR-AZDN, Glagoljska Knjiga godova, Sutomiščica, nema signaturu). Po glagoljskoj knjizi godova Kali vidimo da je još mladica poginulo na Levantu u raznim razdobljima. Zabilježeno je da je 10. rujna 1782. godine na Levantu umro Stipe Ricov (HR-AZDN, Glagoljska Knjiga godova, Kali, nema signaturu). U glagoljskoj matičnoj knjizi umrlih Bibinje nalazimo smrt Šime Tralica 24. listopada 1766. godine na galiji u Cafaloniji, te 9. prosinca iste godine smrt Ante Delina u vojsci u Italiji (HR-AZDN, Glagoljska matica umrlih Bibinje 1713.-1816.; Kero & Franov-Živkovic, 2010). PRIMJERI DRUŠTVENOG POLOŽAJA PRIPADNIKA TERITORIJALNIH SNAGA NA ZADARSKOM PODRUČJU S obzirom na ograničeni obim članka dat cu samo primjere za mjesta Novigrad i Pakoštane koji se nalaze na kopnenom dijelu zadarskog područja te otočku župu Sutomišcica, koja je do 1770. obuhvacala mjesta Preko, Poljanu i Sutomišcicu. Novigrad Za Novigrad su za 18. i 19. stoljece sačuvane 24 matične knjige (Franov-Živkovic, 2017a). Po maticama su zapisani predstavnici civilnih i vojnih vlasti u Novigradu, kao i predstavnici teritorijalnih snaga iz šireg područja koji su boravili u Novigradu, a u maticama se pojavljuju kao ženici, roditelji djece upisane u maticu krštenih, ali i kao kumovi na vjenčanjima i krštenjima. S obzirom da je Novigrad bio vece administrativno, gospodarsko, sudsko, vjersko, vojno, trgovačko i pomorsko središte na zadarskom području (Franov-Živkovic, 2017a, 418-419; Jelic, 1983), u mjestu je postojalo nekoliko kapetana u isto vrijeme (Peričic, 1989). I ovdje se može primjetiti da je položaj u nekim obiteljima bio nasljedan. Kapetansku čast, su u prvom redu nasljedivali članovi obitelji Oštric, koji su čak dobili nadimak Kapetanovi. R. Jelic (1940), piše o slavnom kapetanu Martinu Oštricu: Kapitan Martin Oštric dobio je naslov „Defensorpatriae" radi hrabrosti, braneči Novigradsku tvrdavu 1646. godine, protiv vojske Ibrahim paše, koji je Novigrad i uzeo, ali niti za punu godinu dana Luka Oštric bio je neko vrijeme i serdar, a ovi su opet bili zapovjednici nad domačom vojskom. Iz ove obitelji su potekli brojni svecenici, (Kero, Leksikon svečenika glagoljaša, u izradi), obrtnici i trgovci (ZMBM, Bilježnice don Kaže Perkovica br. II, IX, XIII, XV; Franov-Živkovic, 2017a, 418-419). Osim iz obitelji Oštric novigradske vojvode, haram-baše ili kapitani se spominju iz obitelji Vlatkovic, Halaburic, Sinovčic, Miletic, Baždaric, Paštrovic, Kasteli, Vardiol i Garguričic (Franov-Živkovic, 2017a). Najviše alfira i srzenta je bilo iz obitelji Radoševic, a spominju se još iz obitelji Baždaric, Banic, Bakic, Babičic, Segna, Iauranovic i Vlatkovic. 481 ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2 Grozdana FRANOV-ŽIVKOVIC: DRUŠTVENI POLOŽAJ PRIPADNIKA MLETAČKIH TERITORIJALNIH, 473-502 I u Novigradskim matičnim knjigama su vidljive rodbinske i prijateljske veze s ča-snicima teritorijalnih snaga iz cijelog ovog područja pa se tako kao kumovi u maticama spominju mnogi serdari, koloneli te brojni niži časnici teritorijalnih snaga. Župa Sutomišcica (Preko, Poljana, Sutomišcica) Najbolji primjer nasljedivanja funkcija teritorijalnih snaga nalazimo u Sutomišcici koja je bila središte teritorijalnih snaga zadarskih otoka, u kojoj su imali prebivalište i ko-luneli zadarskih otoka iz obitelji Lantana, kao i raniji iz obitelji Crnica (Franov-Živkovic, 2016b; HR-DAZD-20, I, 130; HR-DAZD, Miscellanea I, 1949, 53). Po glagoljskim matičnim knjigama župe Sutomišcica nalazimo da je sredinom i krajem 18. st. u isto vrijeme više kapetana, a sačuvan je i veci broj glagoljskih oporuka članova kapetanskih obitelji. Na žalost, za razdoblje prije sredine 18. stoljeca nisu saču-vane matične knjige pa se u ranijem razdoblju ne može odrediti veza medu članovima obitelji navedenih u primjerima. Na početku popisa stanovništva 1608. godine sudac sv. Eufemije je bio Jure Velesla-vic, a Preka (Villa di san Michiel Oltrabarcagno) Šime Nižic. (Jelic, 1974). U fondu Lantana sam pronašla imena mnogih sudaca. Godine 1554. se spominje Luka Špar kao sudac sv. Eufemije (HR-DAZD-359, 38, 708, 18), a 6. 04. 1571. Marco Crapinich se spominje kao gastald (HR-DAZD-359, 38, 708, 27). Dana 20. 08. 1602. Zorzi Fabulich je bio capo, a Antonio Gripinich nostro gastaldo (gastald = upravitelj dobara) (HR-DAZD-359, 38, 708, 29). Iste godine se spominje kao sudac Preka Zorzi Perich (zudici del comun di San Michiel) (HR-DAZD-359, 38, 708, 36). Kao prokaraturi sv. Eufemije za godinu 1717. se spominju Miho Brižic kapitan i Ive Čubanov iz Preka (HR-DAZD-359, 38, 708, 47). Nekoliko godina kasnije, tj. 1723. godine kapitan Miho (Miško) Brižic je još uvijek bio prokaratur mjesta, uz njega je bio prokaratur Mate Veleslavic (HR-DAZD-359, 38, 708, 56). Kapetan Miho Brižic je i godine 1726. bio prokaratur sv. Eufemije (HR-DAZD-359, 38, 708, 59). Godine 1733. sudci od Preka su bili Mate Kuštera i Miho Peric (HR-DAST, 156, 52). Grgic navodi da je za vrijeme težačkih pokreta 1736 / 40 godine bio izdan nalog za uhicenje seoskog kapitana Miška Brižica iz Preka zajedno sa Jurom Bacaljom iz Preka.14 U popisu iz fondu Fanfonja Garanjin kojega je svecenik nazvao KVEŠTO ŽE DONAR DE NOŠTRO NOVE ŽE PRETE (zapisano talijanskim jezikom i kurzivnom glagoljicom), a u kojem mještani župe Sv. Eufemije poklanjaju sveceniku mladomisniku neki manji ili veci poklon se može vidjeti i imovno stanje pojedinih obitelji, a na njemu se spominju telent Kačanov, alfir Grdovic i kapitan Vlahic.15 U fondu Lantana su pronadena svjedočenja mještana Sutomišcice da su u nedostatku 14 Brižic je u istrazi kazao, da je u selu obnarodovan providurov proglas, a kad je on seljanima rekao, da treba dati dohotke, zaprijetili su, da ¿e ga kamenovati. Na upit, tko je prijetio, odgovorio je: 'svi, cijelo selo'. Naposljetku se obvezao, da ¿e dati dohotke i druge nagovarati da ih dadu, a tako isto se obvezao i Bacalja, pa su pušteni kuCama. (Grgic, 1960, 582-583). 15 HR-DAST, 156, 52: nema datuma, ali se po popisu vidi da je riječ o sredini 18. st. alfir Šimica Grdovic je umro 18. 02. 1778. (HR-DAZD, Sutomišcica, Glagoljska Matica umrlih 1765.-1825.). 482 ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2 Grozdana FRANOV-ŽIVKOVIČ: DRUŠTVENI POLOŽAJ PRIPADNIKA MLETAČKIH TERITORIJALNIH, 473-502 vlastitog zemljišta uzimali u zakup zemlje na Puntamici gdje su često dolazili u sukob s sucem i mještanima susjednog Dikla koji su im krali i otimali oružje (noževe, puške) i orude za obradu zemlje. Sačuvana su svjedočenja kapitana Jure Šimiča, Ante Pavina, Šime Kucelina, Jivice Čubana i Šimice Vlahiča.16 Po tablici iz fonda Lantana iz 1759. godine je vidljivo da je prilikom popisa Sutomiščica brojila 705 stanovnika,17 od čega je sposobno za oružje bilo 78 ljudi, a časnika teritorijalnih snaga - 12. Ostali stanovnici, koji nisu bili sposobni za oružje, su bili: 10 svečenika, 8 klerika, 1 zidar, 18 starca, 84 dječaka, 94 žene, 100 djevojčica. U selu ove godine nije zabilježen niti jedan brodovlasnik, mornar ili klesar (HR-DAZD-359, 2, 48, 5.1.2; Franov-Živkovič, 2015a). Seljani su bili vlasnici 15 barka, a niti jedne tartanele ili trabakula. Nitko u selu nije imao konja. A od oružja je u selu zabilježeno 85 sačmarica, 40 pištolja i 64 mačeva (sablji). Podatci za Preko iz iste tablice su sljedeči: ukupan broj stanovnika je bio 608, sposobno za oružje je bilo 126, od čega je bilo 7 časnika teritorijalnih snaga. Ostali stanovnici, koji nisu bili sposobni za oružje, su bili: 8 svečenika, 6 klerika, 3 zidara, 25 starca, 138 dječaka, 125 žena, 179 djevojčica. U selu ove godine nije zabilježen niti jedan brodovlasnik, mornar ili klesar. Seljani su bili vlasnici 25 barki, niti jedne tartanele ili trabakula. Nitko u selu nije imao konja. A od oružja je u selu zabilježeno 118 sačmarica, 56 pištolja te 82 mačeva (sablji). U nedovršenoj tablici fonda Lantana u kojoj su ponovno popisani svi stanovnici s posebnim popisnom časnika teritorijalnih snaga bez naznake godine, za mjesta koja pripadaju otočkoj pukovniji. Po ovoj tablici Sutomiščica je imala čak devet časnika od čega tri kapitana, dva alfira, 2 serdenta te dva kaplara (kapura).18 U mjestu nije postojao niti jedan adjutant. (HR-DAZD-359, 2, 48, 5.1.2; Franov-Živkovič, 2015a). U istoj tablici Preko je imalo šest časnika od čega tri kapitana, dva alfira, dva serdenta te dva kaplara, a niti jednog ajutanta.19 U gore spomenutoj nedatiranoj tablici iz ovog fonda20 nalazimo da je kapitan Brižič (ne piše ime) pod sobom imao još jednog tenanta, jednog alfira, jednog serdenta, dva kapura, 42 momaka (fattionari), 2 tambura, ukupno, sa sobom 50 ljudi. O raslojavanju obitelji u župi Sutomiščica te o medusobnim ženidbama sam pisala u članku o bratovštinama župe Sutomiščica (Franov-Živkovič, 2009).21 16 Godine 1765. na 22. srpnja svjedoči kapitan Jure Šimič iz Sutomiščice (HR-DAZD-359, 2, 45, 5.1.2). 17 U tablici je napisan poseban broj stanovnika za Sutomiščicu, a poseban za Preko. Stanovnici Poljane su vjerojatno dijelom bili pribrojeni Sutomiščici, a dijelom Preku. 18 Iz matica i knjiga bratovština se mogu pronači imena sljedečih časnika iz Sutomiščice iz sredine 18. st. i to kapitani: Ante Čubanov rečeni Vlahič, Jure Kačan, Jure Šimič i Jive Mičič, alfiri: Grgo Grdovič, Šimica Grdovič, Jure Grdovič, Ante Grdovič i Miho Kačan, dva srzenta: Pave Gvardijan i Pave Baričev. U maticama i knjigama bratovština se ne spominje niti jedan kapuro (kaplar). 19 U maticama i knjigama bratovština (madrikulama) se spominju kapetani Miho, Mate i Mikula Brižič. 20 Tablicaje vjerojatno iz sredine 18. stolječa kao i sve druge tablice pod istom signaturom. Potpisuje je Tommaso Franceschi da Veneta, notar, a potvrdena je od kolonela Josipa Lantane (HR-DAZD-359, 2, 48, 5.1.2). 21 Podatci o medusobnim ženidbama nisu vidljivi u matičnim knjigama, zato je bilo potrebno izraditi rodoslovlje koje pokazuje medusobnu rodbinsku i tazbinsku (ženidbenu) povezanost ovih osoba. Podatci su izvadeni iz rodoslovlja obitelji Franov (od 13. do 21. stolječa) izrada Grozdana Franov-Živkovič, 483 ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2 Grozdana FRANOV-ZIVKOVIC: DRUŠTVENI POLOŽAJ PRIPADNIKA MLETACKIH TERITORIJALNIH, 473-502 Sl. 1: Fotografija prednjih korica glagoljske matične knjige umrlih Sutomišcica 1765.-1825. (HR-DAZD-378, Zbirka matičnih knjiga, inv. br. 1251). 484 ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2 Grozdana FRANOV-ŽIVKOVIC: DRUŠTVENI POLOŽAJ PRIPADNIKA MLETACKIH TERITORIJALNIH, 473-502 V V«'1 A Ciiti ''-y" 1 \ ri j» ■ " «tvi ■ i 1\ <■•' ■ -'/-/I - /7 , (¿¡¡^ 'Ji*-ix /J>: i /r fu( ,»(ic-ii;- ('poff^t '/, jt/tStx - ji.-v .'* rv H^^v.fv»r.-r ' ^/¿{'¿k Ai A .O'* .v^V m Pk/. .*>#* M [tv4* r^" ¡'F g Ti' V £ t -C/it A - t ,.' , . ... > r i- I A^.JI j J' ^ i i! $ i ti I' " /1 .i- V JI y i ¿^i /j» M. f^r H ' Po Sf i.efj-zss- ¿rf? "i» H j/f/ fip ; ■ _i_ _ ^_ Sl. 2: Fotografija unutarnje strane korica glagoljske matične knjige umrlih Sutomišcica 1765.-1825. (HR-DAZD-378, Zbirka matičnih knjiga, inv. br. 1251). Mrtvačka pjesma, pisar don Ive Čubanov rečeni Vlahic. 485 ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2 Grozdana FRANOV-ŽIVKOVIČ: DRUŠTVENI POLOŽAJ PRIPADNIKA MLETAČKIH TERITORIJALNIH, 473-502 U Arhivu HAZU u Zagrebu (sign. IVa 80 / 40) čuva se ostatak (dio) propovijedi pod nazivom Nacrt propovijedi o praštanju koju je napisao don Ive Čubanov rečeni Vlahic čiji su članovi obitelji otac i braca bili časnici teritorijalnih snaga, a sestra Jela je bila druga supruga kapitana Jive Mičica. Na zadnjoj stranici Propovjedi postoji privatno pismo kolunela Lantane don Ivi Vlahicu koji ga moli za uslugu da mu izabere 12 greda koje se nalaze ispod vrtlarove (ortulanove) kuce jer su mu potrebne za sagraditi mlin (malin) (Franov-Živkovic, 2012). U župi sv. Eufemije u Sutomišcici nalazimo cijeli niz obitelji koje su se u odredenom razdoblju medusobno ženile, a njihovi članovi su svi imali neke funkcije u seoskim civilnim vlastima, odnosno teritorijalnoj obrani (černidama). Časničke obitelji župe Sutomišcica (mjesta Poljana, Preko, Sutomišcica) koji se spominju u glagoljskim kodeksima i ostalim dokumentima Kapetan Ante Čubanov rečeni Vlahic je bio kapetan sela krajem 18. stoljeca. Bio je član više bratovština te je u sudjelovao u njihovim upravnim tijelima kao glavni ili pomocni sudac (HR-AZDN, Sutomišcica, Glagoljska Madrikula «Corpus Domini» (Tila Isusova)). Spominje se kao kapitan sve do smrti 1817. godine (HR-DAZD-378, Glagoljska matica mrtvih, Sutomišcica, 1765.-1825., 154). Njegov otac Mate je bio osnivač bratovštine Blažene Gospe i Duš od Purgatorija. Ante je bio oženjen dva puta. Prvi put s Jerkom Čubanovom koja je umrla od 30 godina 1781. godine, a nakon toga s Matijom kcerom pok. Mate Šimica s kojom je imao desetero djece (HR-DAZD-378, Glagoljska matica krštenih, Sutomišcica, 1739.-1825.). Bio je preko trideset puta kum na vjenčanji-ma i krštenjima Sutomišcana. Brat Šime je bio takoder bratim istih bratovština. Bio je oženjen Katom rečenom Mirkom Mičic kcerkom kapitana Jive Mičica (HR-DAZD-378, Sutomišcica, Glagoljska matica vjenčanih 1747.-1825.), a koja je umrla vjerojatno od kuge na Puntamici u karanteni 1784. godine. Njen sin Mate Čubanov je takoder umro u isto vrijeme na Puntamici od 24 godina. Njena sestra Jago joj je bila udana za sina alfira Šimice Grdovica (HR-DAZD-378, Sutomišcica, Glagoljska matica vjenčanih 1747.-1825.), Juru, koji u 19. stoljecu postaje glavar sela. Jedan od trojice brace Čubanov-Vlahic je bio i župnik (parokijan) sv. Eufemije don Ive Čubanov rečeni Vlahic (vidi Sl. 1 i 2) od koga je do danas sačuvan jedan glagoljski zbornik propovijedi (HR-AZDN, Glagoljska govorenja duhovna, XVIII st.) te nekoliko ostataka glagoljskih zbornika (AHAZU, Nacrt propovijedi o praštanju, nakon god. 1773, sign. IV a 80 / 40; Odlomak propovijedi, sign. IV a 80 / 27; Propovijed na Uznesenje, kraj XVIII. st., IV a 80 / 13; Propovijed na Uznesenje, XIX st., IV a 80 / 21; Propovijed o paklenim mukama, početak XIX st., sign. IV a 80 / 6; Franov-Živkovic, 2012). privatno vlasništvo, neobjavljeno. Riječ je samo o dijelu rodoslovlja, koji se odnosi na župu Sutomišcica. U kasnijem dijelu rodoslovlja u 19. i 20. stoljecu se žene medusobno i unuci, praunuci i šukununuci ovih časnika teritorijalnih snaga. 486 ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2 Grozdana FRANOV-ŽIVKOVIČ: DRUŠTVENI POLOŽAJ PRIPADNIKA MLETAČKIH TERITORIJALNIH, 473-502 U ninskim spisima je pronaden svečenik don Stipan Vlahič, vjerojatno stric ili brat don Ivina oca Mate (matične knjige su uništene pa se ne može točno vidjeti obiteljska veza medu njima). I ovdje je moguče da linija redenja vodi od strica do sinovca (Franov--Živkovič, 2012). Sestra Jela je bila druga žena kapitana Ive Mičiča (HR-DAZD-378, Sutomiščica, Glagoljska matica vjenčanih 1747.-1825.), što bi značilo da je pastorku (Ivinu kčer iz prvog braka Katu rečenu Mirku) udala za svog brata Šimu (Franov-Živkovič, 2009). Nije sačuvan niti jedan testament nekog od članova obitelji Čubanov-Vlahič zato ne se ne može ništa zaključiti o njihovom imovnom stanju. Druga kapetanska obitelj je obitelj Kačan. Kapitan Jure Kačan je bio član i sudac više bratovština. Umro je 11.05.1768. godine u dobi od 68. godina (Franov-Živkovič, 2009; HR-DAZD-378, Glagoljska matica mrtvih, Sutomiščica, 1765.-1825., 37). Na žalost, nije sačuvana njegova oporuka, ali zato postoji glagoljska oporuka pisana 9. prosinca 1771. nje-govog brata don Šime Kačana, po kojoj vidimo daje kapetan imao još jednog brata Mihu,22 a po maticama nalazimo da je kapetan imao šestero djece od toga u oporuci spomenute sinove Jivu (HR-DAZD-378, Sutomiščica, Glagoljska matica vjenčanih 1747.-1825. 15) i Jerka (HR-DAZD-378, Glagoljska matica krštenih, Sutomiščica, 1739.-1825). Nečaci (sinovci) Jive i Jerko su njegovali strica don Šimu do smrti pa im ostavlja veči dio imovine te su bili zaduženi za njegov sprovod. Od imovine don Šime nabraja dio kuče, zemlju Ogradicu s maslinama, dio vrta, ostale zemlje (intrade) Za vrhom, pokučstvo, kamenicu i dužnike, ali i neke svoje dugove. Napominje da je zemlju na Dolcu založio. Drugi brat kapitana Jure Kačana je bio alfir Miho Kačan koji se kao alfir spominje samo na jednom mjestu u matici krštenih 1749. godine (HR-DAZD-378, Glagoljska matica krštenih, Sutomiščica, 1739.1825.) te u madrikulama bratovština Tila Isusova 1769. (HR-AZDN, Glagoljska madrikula Corpis Domini (Tila Isusova), Sutomiščica, za razdoblje 1745.-1800.) i Gospe od Karmena (HR-AZDN, Glagoljska madrikula Gospe od Karmena i Duš od Purgatorija, Sutomiščica, 1745.-1821.). U maticama je zabilježeno rodenje osmero djece (HR-DAZD-378, Glagoljska matica krštenih, Sutomiščica, 1739.-1825.; Franov-Živkovič, 2009). Kapitan Jure Šimič je bio 5.01.1741. godine na popisu osnivača bratovštine Blažene Gospe i Duš od Purgatorija, u kojoj je bio i sudac nekoliko puta te je bio član i sudac još nekoliko sutomiških bratovština. Umro je dana 4.04.1773. godine u dobi od 90 godina (Franov-Živkovič, 2009; HR-DAZD-378, Glagoljska matica mrtvih, Sutomiščica, 1765.-1825). Dakle, roden je oko 1683. Sačuvana je oporuka pisana 29. ožujka 1773.23 22 Vjerojatno je riječ o alfiru Mihi Kačanu. Don Šime Kačan u oporuci navodi da mu je Miho polubrat tj. brat po ocu. S obzirom da su nestale matične knjige za Sutomiščicu s početka 18. stolječa, ne može se vidjeti da li je kapitan Jure Kačan brat ili polubrat don Šimi Kačanu. 23 HR-DAZD-20, IV, 223ab: Ujime s(vete) Troice amen /1. Ja kapitan Jure Šimič nahodeči se u nemoči a u dobroj pameti činim moju naredbu koju hoču da bude dobra po mojoj smarti: u koj najprvo priporučujem moju dušu g(ospodi)nu Bogu a tilo moje da bude pokopano u crikvi s(ve)te Fumije. / 2. Kada mi se nahodi smart da mi se učini sprovod kako se bude moči, mise kantane da mi se dadu reči na ovi dni kako je običaj od mista na moj god i na moje karsno jime da se bude učiniti reči po jedna misa, za vazda i ako što veče bude stiskati kušenciju moju da se spomenu od moje duše radi dobar kih san pritiva i uzdrža laši starjih da budu vazda ispunjeni a navlastito obid koga je ostavi po(kojni) did da se bude činiti u ono vrime kad se bude nim zariti / 3. Da don Šime moj sin da bude gospodar do njegove smarti i da ga jimaju držati i slišati 487 ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2 Grozdana FRANOV-ŽIVKOVIC: DRUŠTVENI POLOŽAJ PRIPADNIKA MLETAČKIH TERITORIJALNIH, 473-502 Bio je dva puta u braku. Prvi put s Jelom,24 drugi s Justinom kcerom Šime Sturnina (HR-DAZD-378, Sutomišcica, Glagoljska matica vjenčanih 1747.-1825.). Sin Miho je imao samo 4 godine kad mu je otac, koji je tada imao 90 godina umro. Jedan od sinova je bio don Šime Šimic, kojega otac u oporuci ostavlja gospodarom sve svoje imovine, dok ga ostala braca moraju slušati. Ostali sinovi kapetana Jure su Mate (HR-DAZD-378, Sutomišcica, Glagoljska matica vjenčanih 1747.-1825.), Pave i Miho (HR-DAZD-378, Glagoljska matica krštenih, Sutomišcica, 1739.-1825., 94). Imao je i sina Josipa kojeg ne spominje u oporuci pa je moguce da nije ostao na životu (HR-DAZD-378, Glagoljska matica krštenih, Sutomišcica, 1739.-1825.). Od don Šime traži da najmladeg brata Mihu, čija je majka kapetanova druga žena Justina, takoder da na nauk za svečenika. Moli svoje starije sinove da paze na mladeg sina i na njegovu majku, kao da je njihova rodena majka. Kcerima Luci (HR-DAZD-378, Glagoljska matica krštenih, Sutomišcica, 1739.-1825.) i Kati ostavlja barilo vina i bocu ulja svake godine dokle su žive. Miho nije postao svecenik vec se vjenčao dana 27. siječnja 1799. godine (HR-DAZD-378, Sutomišcica, Glagoljska matica vjenčanih 1747.-1825.). Kapetan imovinu ne nabraja pojedinačno osim što se u oporuci spominje kuca koju je kupio u pokojnog don Antona. A od pokretne imovine sinovima ostavlja šubu vinovu (boje vina) i veliki pojas (pas) od svile. U oporuci njegovog sina don Šime Šimica pisanoj 26. listopada 1799. godine (HR--DAZD-378, Glagoljska matica mrtvih, Sutomišcica, 1765.-1825., 288; HR-DAZD-20, VI, 401ab) nalazimo nabrojenu pokretnu i nepokretnu imovinu, koja je bila dodjeljena don Šimi, jer su se moguce braca vec podijelila (Franov-Živkovic, 2009). Kapetan Jive Mičic je bio osnivač bratovštine Gospe odKarmena i Duš odPurgatori-ja 15.01.1743 te je bio član i sudac u više sutomiških bratovština. Nema podatka o smrti jer matice umrlih prije 1765. nisu pronadene, ali se može pretpostaviti da je umro negdje svi a na njegovoj smarti da mu se jima učiniti sprovod kako se bude pristajati. Ostavljam mu šubu vinovu da moli Gos(podi)na Boga za moju dušu, i pas veliki od svi / vi / le, a patrimonij koji sam mu zapisa ja moga potvrdjujem, da mu bude onako kako kodi u njemu je zapisano / 4. Da ostala roba bude svim jednokupno toliko Mati, koliko Pavi, toliko Mihi, da bude nim i nihovoj dici da se služe š nom s onim rešpetom s kim sam se ja služi, i ostala sva moja dobra ostavlan svin trin, da budu uživati, i uzdržati u pravoj ljubavi kako zapovida Gos(podi)n Bog / 5. Da zaradi poslidnega mira zada se ne bi razdilili, želin, i priporučujen svin a navlastito don Šimi da Mihu dadu na nauk, i ako bude živ da ga učine redovnikom, ako pak ne bi htitili nego ga odagnali ali odilili, ali prognali brez njegova pravoga uzroka hitili njegovu mater a moju ženu ili njegovu sestru da posli smarti don Šimine bude rečenomu Mihi kuca ku san kupi po(kojnoga) don Antona. Akor pak budu se držati kako prava braca da jim bude svim nih i nihovoj dici / 6. Ostavlan da se ima davati svako godišce Luci i Kati moim kcerin po jedno barilo vina i po jedna boca ulja i to da im se ima davati s litinom dokle budu žive / 7. Ostavlan onomu redovniku ki me bude ašištati u mojoj bolesti i na mojoj smarti, moj šcap da moli go(spodi)na Boga za me drugo ne priporučujen (drugo — prekriženo) nego moju dušu i moih mrtvih. / U Sutumišcici na 29 marča 1773. / Bihu svidoci gos(podi)n don Jive Maričic odPreka /Drugi Šimica Čubanov od Sutumišcice / Činim moji prokaraturi gos(podi)na don Juru Milašinovica / Gos(podi)na Keka Dežiderata od Zadra /Pisah ja don Jive Vlahic vice parok/Po govorenju rečenoga kap(itana) Jure Šimica. (HR-AZDN, Knjiga godova, Sutomišcica, 1730.-1840., Priminu na 4 aprila kapitan Jure Šimic 1773.). 24 Na jednom mjestu u matici je bio kum zajedno s prvom suprugom Jelom. Nije poznato njeno djevojačko prezime. 488 ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2 Grozdana FRANOV-ŽIVKOVIC: DRUŠTVENI POLOŽAJ PRIPADNIKA MLETAČKIH TERITORIJALNIH, 473-502 izmedu 20.10.1763. (kad je krstio sina Josipa) i 8.12.1775. kad je bio vec pokojni (U knjizi godova je upisan datum smrti bez godine: HR-AZDN, Knjiga godova, Sutomišci-ca, 1730.-1840.:11. zuna God po(kojnomu) kapitanu Jivi Mičicu). Naime, 8.12.1775. se udala njegova kcer Jaga (u matici rodenih dana 2. 11. 1750. je bila upisana kao Andrijana i Jago: HR-DAZD-378, Glagoljska matica krštenih, Sutomišcica, 1739.-1825) za Juru sina alfira Šimice Grdovica, gdje je nevjesti upisano da joj je otac pokojni kapetan Jive Mičic (Franov-Živkovic, 2009; HR-DAZD-378, Sutomišcica, Glagoljska matica vjenča-nih 1747.-1825). Imao je dva braka. Ne zna se kako mu se zvala supruga iz prvog braka jer su matične knjige za to razdoblje nestale, a u drugom braku je bio vjenčan 1748. godine s Jelom se-strom kapitana Ante Čubanova rečenoga Vlahica i sutomiškog župnika don Ive Vlahica. Njegova kcer Kata rečena Mirka se kasnije udala za njihovog brata Šimu. Iz prvog braka je imao sina don Antu te kcere Katu rečenu Mirku i Justinu (Kcer Justina je bila udana u Kali: HR-DAZD-378, Sutomišcica, Glagoljska matica vjenčanih 1747.-1825.) dok je iz drugog braka imao Jivu (HR-DAZD-378, Sutomišcica, Glagoljska matica vjenčanih 1747.-1825., 52.) Josipa, Katu i Andrijanu Jago (HR-DAZD, 378, Glagoljska matica krštenih, Sutomišcica, 1739.-1825.). U svojoj oporuci kapetan Jive Mičic25 moli svoju bracu Barišu i Šimu da paze na njegovu ženu i djecu kao da su njihova vlastita te da im ne diraju imovinu koju je on zaradio u vojsci (služečiprincipa), a očinstvo da dijele na tri dijela (dio kojipristoji mene od dobar naših starjih). Preporučuje sinu Anti da završi za svečenika te ga moli da svoju macehu, njegovu drugu ženu Jelu pazi kao na pravu majku te da pazi na polubrata Jivu i polusestru Jagu. Sestri, ako ostane živa, da u slučaju udaje da miraz (kako je običaj od sela), a s obzirom da mu je supruga trudna da u slučaju da se rodi muško dijete da ono 25 Oporuka glasi ovako: 1763 na 8 marča / Ujime s(ve)te Trojice amen / Ja kapitan Jive Mičic nahodeči se u maloj moči a dobroj pameti činim pisati moj tastament koji hoču da bude dobar po mojoj smarti / najprvo priporučujen dušu Gos(podi)nu Bogu a tilo zemli koje hoču da bude pokopano u crkvi s(ve)te Fumije / Sada potvrdjivan laši moih mrtvih ako bi mi se prigodila smart da mi se učini sprovod kako se bude moči bolje da mi se dade misa mala na god i na karsno jime misa kantana na treti sedmi petnadesti tridesetni i četrdesetni / sada priporučujen mojoj brači koliko Bareši toliko i Šimi moji ženu i dicu da ih darže kako i svoih ako ih ne bi htili uzdaržati te ih budu progoniti ali zlo traditi da im imaju namiriti ono što san zadobi služeči principa a to što san strati i dobi u kuču i to prvo nego pristupe dilu a pak da mi dadu oni dij 1 koji pristoji mene od dobar naših starjih Anti priporučujen da se ima učiniti redovnikon priporučujuči mu jošče da Jelu darži kako svoju mater a Jivu kako brata a Jaga ako bi bila živa ter bi joj se sriča namirila da joj se dade kako je običaj od mista jošče buduči moja žena truhla da ono što se rodi ako bude muško dijo od svih mojih dobar ako bude žensko običaj selanski mojoj ženi Jeli treti dil od svih moih dobar a to ako bi ju moja brača zlo daržala ali ako bi ista brača odiliti moju dicu i ženu ter bi ju moja dica zlo tradili i tako neka joj bude treti dil neka se do smarti na tom rani a po ne smarti mojoj / oj / dici ne mozi ni moja brača ni moja dica nikad i ni jedan način iskati kontra od onih parstenov ni robe što san mojoj ženi darova buduči kupi isto s pinezi ko mi zadobi na službi principovoj a .što san komu dužan (...) i što je ko meni dužan od kih pinez kad budu skupili. / Ostavlam mojin neputon koliko Barešinin sinon koliko Šiminin svakomu po jedan dukat kurentu buduči ovi pinezi (...) zdužih dok s(a)n bi na vršiciju principovu drugo ne priporučuen da bude meju vami strah Boži i ljubezan bratinska (...) spomenite duši mojoj amen / Činim moji prokaraturi gos(podi)na Šimu Lantanu kolunela i niegovih nakon nega drugiparok nakonparokiana/Bihu svidoci ovoj mojoj naredbi gos(podi)n Šime Čubanov drugi Jivica Pavin od Sutomiščice /Pisah ja don Jive Vlahič po ričah istoga a z dopuščeniem gos(podi)na don Mihe Brižiča paroka. (HR-DAZD-20, III, 177ab). 489 ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2 Grozdana FRANOV-ŽIVKOVIČ: DRUŠTVENI POLOŽAJ PRIPADNIKA MLETAČKIH TERITORIJALNIH, 473-502 Sl. 3: Fotografija prve stranice glagoljske oporuke kapitana Jive Mičica iz Sutomišcice iz 1763. godine (HR-DAZD-20, Opcina/Komuna Zadar. Knez Zadra, Oporuke, Oporuka pod signaturom knjiga III, broj 177ab). 490 ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2 Grozdana FRANOV-ZIVKOVIC: DRUŠTVENI POLOŽAJ PRIPADNIKA MLETACKIH TERITORIJALNIH, 473-502 Sl. 4: Fotografija druge stranice glagoljske oporuke kapitana Jive Mičica iz Sutomišcice iz 1763. godine (HR-DAZD-20, Opcina/Komuna Zadar. Knez Zadra, Oporuke, Oporuka pod signaturom knjiga III, broj 177ab). 491 ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2 Grozdana FRANOV-ŽIVKOVIČ: DRUŠTVENI POLOŽAJ PRIPADNIKA MLETAČKIH TERITORIJALNIH, 473-502 dobije dio očinstva kako je uobičajeno, a ako bude žensko da i ta curica dobije miraz. Ako braca Bare i Šime ne bi ispunili molbu svog brata, tada se njegovoj ženi Jeli treba dati trecina svih dobara. Moli ga da pripazi da nitko ne uzme njegovoj ženi robu i nakit koji joj je kupovao. Kapetan Ive je ipak doživio rodenje sina Josipa, jer u matici nije zabilježeno da je otac pokojni kao što je bilo uobičajeno ako je dijete rodeno nakon smrti oca. (HR-DAZD-378, Glagoljska matica krštenih, Sutomišcica, 1739.-1825.). Sačuvana je oporuka njegovog najstarijeg sina don Ante Mičica pisana 2. prosinca 1787. (HR-DAZD-20, 81, VI, 68) u kojem vidimo da ga je do smrti njegovao polubrat Josip te njemu ostavlja sva svoja pokretna i nepokretna dobra. Vidi se da je obitelj posje-dovala zemljišta na otoku i na terafermi (vjerojatno na zadarskoj Puntamici). Iz oporuke vidimo da mu je brat Jive pošao u vlaštvo u Šimice pa mu ostavlja tri stupa maslina na zemlji zvanoj Kod Vrulji i njegov dio od očinstva (ki mene zapada), nešto robe, srebrne kopče i dugmeta od dolame. Oporuku je pisao don Ive Vlahic, a svjedoci su bili Jive Božic i Šime Kucelin. Od obitelji Grdovic u maticama nalazimo alfira Grgu Grdovica koji je umro 11. kolovoza 1782. od 104 godine (HR-DAZD-378, Glagoljska matica mrtvih, Sutomišcica, 1765.-1825.). Alfir Šimica Grdovic rečeni Ivanov je bio član i sudac više bratovština. Umro je 18.2.1778. u dobi od 65 godina (HR-DAZD-378, Glagoljska matica mrtvih, Sutomišcica, 1765.-1825.). Zbog nedostatka matičnih knjiga se ne može utvrditi rodbinska veza izmedu Grge i Šime Grdovica. Šime Grdovic se u maticama upisuje kao Grdovic i kao Ivanov. Na nekoliko mjesta u maticama je upisano da mu je supruga Mare (Maruša) Ivanova što može značiti da se Šime Grdovic oženio u obitelj Grdovic zvani Ivanovi. Ova obitelj je dala i nekoliko svecenika. Jedan od najvažnijih je bio don Ive Grdovic rečeni Ivanov, pisar velikog glagoljskog zbornika (AHAZU, sign. Id 40 (Kukulj. 748); Kero, 2015, 103; Štefanic, 1970, 69-77) te svecenik don Šime Grdovic rečeni Ivanov 1745-1769 (Kero, Leksikon, u pripremi). Jure Grdovic, sin alfira Šimice Grdovica, je bio više puta član i sudac više bratovština (Franov-Živkovic, 2009; HR-AZDN, Sutomišcica, Glagoljska madrikula sv. Fume (Eu-femije) 1748.-1804.). Bio je oženjen kceri kapetana don Jive Mičica Andrijanom Jago i s njom je imao osmero djece (HR-DAZD-378, Glagoljska matica krštenih, Sutomišcica, 1739.-1825.). Nakon prestanka venecijanske vladavine, Jure Grdovic je vjerojatno bio višegodišnji sudac (glavar sela), kojeg su često tada nazivali kapitan (HR-DAZD-378, Glagoljska matica krštenih, Sutomišcica, 1739.-1825., 22. rujna 1804.). Alfir Ante Grdovic je bio sin alfira Jure Grdovica. U knjizi godova Sutomišcica (HR-AZDN, Knjiga godova, Sutomišcica, 1730.-1840.) je 2. 9. 1834. upisan god Mišku Grdo-vicu pored kojeg piše ovakva zabilješka: koj bude ubijen od brata svoga Ante alfira. Ovo je jedini spomen na alfira Antu Grdovica u matičnim knjigama ili knjigama bratovština. U knjizi godova Sutomišcica (HR-AZDN, Knjiga godova, Sutomišcica, 1730.-1840.) je zapisano da je 21.9.1832. kapitan Mate Grdovic umro od kolere. Riječ je vjerojatno o glavaru sela Sutomišcice. Na početku ovog poglavlja je spomenut kapetan Miho Brižic. Na žalost, iz ovog razdoblja su nestale matične knjige pa se ne može u detalje vidjeti rodoslovlje kapetana 492 ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2 Grozdana FRANOV-ŽIVKOVIC: DRUŠTVENI POLOŽAJ PRIPADNIKA MLETAČKIH TERITORIJALNIH, 473-502 Mihe Brižica. Postoji mogucnost da je riječ o bratu dugogodišnjeg župnika Sutomišcice don Mate Brižica i izvanjskog vikara zadarskog kaptola (HR-AZDN, Knjiga godova, Sutomišcica, 1730.-1840., 17.5. god don Mati Brižicu parokijanu; HR-DAZD-378, Glagoljska matica mrtvih, Sutomišcica, 1765.-1825.). Radi nedostatka matica, ne može se vidjeti povezanost Miška Brižica i Mate Brižica koji se kao kapetan spominje samo na jednom mjestu prilikom vjenčanja kceri Kate 26. rujna 1757. u matici vjenčanih Sutomišcica (HR-DAZD-378, Sutomišcica, Glagoljska matica vjenčanih 1747.-1825.). Kapetan Mikula Brižic se spominje na više mjesta u maticama kao otac djece (HR--DAZD-378, Glagoljska matica krštenih, Sutomišcica, 1739.-1825.) ili više puta kao kum na krštenjima i vjenčanjima 1747, 1750, 1759 i 1760. godine. God mu je zabilježen 16. prosinca (HR-AZDN, Glagoljska knjiga godova Preko: 16. 12. god kapitanu Nikoli Brižicu). Spominje se kao član novoosnovane bratovštine Gospe od Karmena i duš od purgatorija u Preku dana 17. lipnja 1770. (HR-AZDN, Glagoljska madrikula Gospe od Karmena i Duš od Purgatorija, Preko, 1770.-1821.; Franov-Živkovic, 2010). U maticama se spominje i još nekoliko pripadnika teritorijalnih snaga iz ove župe: srzent Pave Vardijan, srzent Pave Baric te kapitan Ante Dunat. U zadnjem slučaju je riječ o sudcu sela, a ne pripadniku teritorijalnih snaga. U slijedecim generacijama su se medusobno ženili i unuci i praunuci ovih pripadnika teritorijalnih snaga neovisno o rodbinskoj vezi (Franov-Živkovic, 2015b; Rodoslovlje obitelji Franov). Pakoštane O Pakoštanima je napravljena analiza nastanka mnogih prezimena (Franov-Živkovic, 2013b). Neka od tih prezimena su nastala od pripadnika civilnih i vojnih vlasti u selu. Pakoštane je bilo na granici s teritorijem koje su pod okupacijom držale Turske vlasti tako da se u dokumentima javljaju često baš predstavnici vojnih vlasti, koji su očito imali veliku ulogu u donošenju seoskih odluka. 1608. godine se u popisu stanovništva kao sudac sela pojavljuje Ivan Pilicaric. O tome da su Pilicarici bili i u kasnijem razdoblju ugledni članovi obitelji, u dokumentima Drago-manskog arhiva nalazimo svjedočenja o vodenju sporova Pakoštanca Jurice Pilicarica s Turcima, a samim tim što je od njegovog imena nastalo novo prezime Juričin pokazuje da je bio ugledna osoba u selu26 (HR-DAZD-2, filza CIV, poz. br. 62 / 13; Franov-Živkovic, 2017b; Franov-Živkovic, 2016a). 26 Po Jurici Pilicariču je u Pakoštanima nastalo današnje prezime Juričin / Juričič: Prezime Juričin nastalo od prezimena Pilicarič, tj. radi se o patronimiku nastalom od Jurice Pilicariča. AHAZU, Fatevičev zbornik duhovnog štiva, god. 1617. Ubačeni tekst je pisan glagoljicom i hrvatskom čirilicom (bosanicom). 43v / Pisah ja don Mikula Juričič / kada rekoh svetu misu mladu / i bih zdrav hvala Bogu i Divi Marij(i) amen / lit g(ospodi)n(ovih) 1630 i 6 / kada to pisah ja do(n) Mikula / Pilicariča Jurice sin i ne drugo fala / Bogu i Divi Mariji / U ime Bože lit Gospodinovih tisuču / šest sto trideset šest kada to / pisah do(n) Mikula sin pokoenoga / Jure Pilicariča is Pak(o)štan buduči zdrav / fala Bogu i D(i)vi Mari(ji) ne drugo. (Franov-Živkovič, 2013b). 493 ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2 Grozdana FRANOV-ŽIVKOVIC: DRUŠTVENI POLOŽAJ PRIPADNIKA MLETAČKIH TERITORIJALNIH, 473-502 Jedan od pakoških harambaša koji se spominje po dokumentima bio iz obitelji Škilic / Stojanov. Škilici se spominju još u popisu stanovnika 1608. godine, a kroz stoljeca jedna grana dobija pridjevak Stojanov, što se kasnije i pretvara u prezime. Iz ove obitelji potječe više kapetana sela (harambaše) tako da se često u maticama članovi obitelji upisuju s nadimkom Harambašini. Mehmed beg Durakbegovic 21. kolovoza 1675. godine u pismu providuru spominje Milu Simičica kapitana od Biograda, harambašu Mihu Stojanovica (iz Pakoštana) i Grgu Ivalevica iz Filipjakova (Franov-Živkovic, 2017b; Franov-Živkovic, 2016a; Franov-Živkovic, 2013b). Godine 1675. se spominje pakoški harambaša Marketo (nije navedeno prezime - od njega potječe vjerojatno prezime Marketin) (Franov-Živkovic, 2013b). Dana 11. kolovoza 1675. Muhamed beg Durakbegovic piše mletačkom providuru da su ljudi iz priobalnih sela s dogovorom i dopuštenjem (vjerojatno vlasti) činili zlo i rat po krajini. Grupa ljudi na čelu s harambašom Marketom iz Pakoštana i Senjanima su uhvatili neke ljude i ubili agu iz Zemunika, ubili još dva čovjeka kod Zemunika te opljačkali tri trgovca iz Bosne. Navodi i još cijeli niz incidenata te traži od providura da uhiti odgovorne te da ih kazni, a posebno moli da u ruke pravde stavi harambašu Marketu iz Pakoštana koji zamece kavgu i rat (gvero) (Franov-Živkovic, 2017b; Franov-Živkovic, 2016a; HR-DAZD-2, filza CI, poz. br. 13 / 1 i 13 / 3). Nadimak (prezime) Kapov, nastao je od jednog od kapetana Pakoštana u 17. stoljecu (ne može se utvrditi uz koje je prezime vezano), a pripisuje se kasnijem prezimenu Mi-očev, koje je nastalo kao patronimik iz istog neutvrdenog prezimena (Franov-Živkovic, 2013b). Dana 4. travnja 1674. Muhamedbeg Durakbegovic je napravio ugovor s nekoliko Biogradaca, Filipjanaca, Turanjaca, Pakoštanaca i stanovnika Zlosela (Pirovca) po kojem je uzimao desetinu „od graha, žita i ostaloga, od trsja deseto i peto i kabanicu od finog perangona od šest lakata". Od Pakoštanaca se spominju Miho Bajčevic i njegov drug (Franov-Živkovic, 2016a; Franov-Živkovic, 2017b). Jedan od pakoških kapetana iz 18. stoljeca je bio kapetan (vojvoda) Bare Bačkovic.27 U Biogradu na moru je postojala elitna svecenička bratovština od Uznesenja Blažene Djevice, u kojoj se na preporuku za učlanjenje dugo čekalo. U nju su se od laika primali uglavnom glavari sela (seoski sudci) i vojne starješine (kapitani). Pa su tako u tu bratovštinu bili učlanjeni i ugledniji Pakoštanci, sudci, harambaše, svecenici i ostali. Jedan od važnijih članova ove bratovštine je bio i vojvoda Bare Baškovic, a još jedna osoba iz obitelji Bačkovic - Mate Baškovic - je čekala red za upis u istu bratovštinu (Franov-Živkovic, 2013b).28 27 Prezime nastalo od prezimena Bajčevic, kasnije Bačkov (Franov-Živkovic, 2013b). 28 Kero, Franov-Živkovic & Perovic, 2012; HR-DAZD-335, 1, Glagoljska madrikula od Uznesenja B. D. M. od Uznesenja u Biogradu, 1720.-1841.; Fol. 3r: Na 13 aprila 1739 u Pakoštanin buduči pokupleno 23 brata na tridesetu u pokoenoga voevode Bare Baškoviča isti voevoda Bare Baškovič ostavi u ovu skulu četrdeset groša da mu kantamo enu misu na godište oni dan kad bude braština a to svako godište dok bude ova skula / Na .10. junja 1743. u Pakoštani buduči se skupili na tridesetu pok(ojno)ga Mate Baškoviča brač(e) je dvadeset odlučismo na svakom pokopu aliti pogrebu našega brata imajuona brača koi se naidu na istom pogrebu balotati se za drugoga brata premda bi i manji broj bio brače na rečenom skupu a to za uzrok 494 ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2 Grozdana FRANOV-ŽIVKOVIC: DRUŠTVENI POLOŽAJ PRIPADNIKA MLETAČKIH TERITORIJALNIH, 473-502 Jedan od kapetana u Pakoštanima je bio iz obitelji Bakija. Fra Andrija Kačic Miošic u svojim "Razgovorima ugodnim naroda Slovinskoga" spominje pakoškog harambašu Bakiju (Franov-Živkovic, 2013b). Punoševici se u Pakoštanima spominju još u Ugovoru iz 1597. Spominje se Marko Punoševic sin Jure nastanjen u Biogradu. Punoševice nala-zimo i na popisu stanovništva 1608. godine (Jelic, 1985). Filipi takoder spominje da su Punoševici stanovnici Pakoštana 1614. godine. Bianchi spominje da je glavni oltar u sv. Juštinici na otočicu ispred Pakoštana bio pod patronatom obitelji Punoševic. Po Knjizi duša Pakoštane vidimo da se Punoševi razdvajaju u nekoliko loza, u same Punoševe, u Bakine (Bakiine, Bakije) i u Lokine (po Lovri Punoševu Loki) (Franov-Živkovic, 2013b). ZAKLJUČAK U članku je obraden društveni položaj pripadnika teritorijalnih snaga (černida) u 17. i 18. stoljecu. Iz primjera se može zaključiti da su časnici teritorijalnih snaga i njihove obitelji bile jedne od najuglednijih u selu, da su stekli odredenu imovinu u teritorijalnim snagama i tako poboljšali svoje imovno stanje. Isto dokazuju prijateljske veze i kumstva s veleposjedničkim obiteljima te zapovjednicima (kolonelima) I ostalim pripadnicima teritorijalnih snaga svog područja kao i članova njihovih obitelji. Ovo povecanje imov-nog stanja i stjecanje ugleda su očuvali medusobnim ženidbama bez obzira na krvno ili tazbinsko srodstvo. Osim što je položaj u teritorijalnim snagama bio nasljedan, omoguca-vao im je da članove svoje obitelji školuju za obrtnike, trgovce te za svecenike, što su takoder održavali nasljednim putem (sa strica ili ujaka na necaka). da ako bi uberzo koi drugi bratpriminuo da ne bi izgubio mise od jednoga brata /Na .21. agusta .1743. u Biogradu / Odredismo sva brača u našemu skupu da se ima kantati 1 misa za pokoinoga vojvodu Baru Bačkoviča utorak po našemu skupu od braštine a to kako u kapitulu koi učinismo na .13. aprila 1739 u Pakoštanim a to istu misu redovnici po redu svako godište kako e koi upisan u skulu i da se dade za dobitka istomu misniku — li(bar)3 - a ostali misnici isti dan utorak da reku mise za braču živu i mertvu i da im se daie zdobitka svakomu — so(ldini)30 — za ofertu; Fol. 87v / 1721 na 18 agusta u Biogradu pišemo braču šekulare koji se meču u prokuru da budu brača od ove skule kada koji živuči pomanka da ulize po balotan ovi / Vojvoda Bare Bačkovič is Pakoštan / Fol. 88r / Prokura Mate Baškovič iz Pakoštan 1739. 495 ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2 Grozdana FRANOV-ŽIVKOVIC: DRUŠTVENI POLOŽAJ PRIPADNIKA MLETAČKIH TERITORIJALNIH, 473-502 SOCIAL STATUS OF MEMBERS OF THE VENETIAN TERRITORIAL FORCES (ČERNIDA) FROM THE ZADAR AREA IN THE 17TH AND 18TH CENTURY ON THE BASIS OF GLAGOLITIC REGISTERS AND OTHER DOCUMENTS Grozdana FRANOV-ŽIVKOVIC Institute for Historical Sciences of Croatian Academy of Sciences and Arts in Zadar, Obala kneza Trpimira 8, 23000 Zadar, Croatia e-mail: grozdanafranovzivkovic@gmail.com SUMMARY The article deals with social status ofmembers of the territorial forces (černide) in the 17th and 18th centuries. Used sources were Glagolitic registers, Glagolitic books of confraternities and Glagolitic and other documents from various funds of the State Archives in Zadar, Zadar Archdiocese Archives, the National Archives in Split, the Croatian State Archives and the Archives of the Croatian Academy of Science and Arts. After 1408 the Venetian governmentretained the institution of Judges and Old men (Starci) as a civilian government in the villages of the Zadar area, according toformer old Croatian customs (common) law. Police authority was performed by members of the Venetian territorial forces (kapitani and oficieli). Captains and other officers and non-commissioned officers had played an important role in establishing a government in the village and in making important decisions. As government employees with reputation, better salary and privileges theytried to convey their position to descendants through inherited activity in the territorial forces (for sons or sons-in-law) as well as through marriage of their sons and daughters with the sons and daughters of another members of the territorial forces from the same village, neighboring villages or even distant places, regardless of relatives or relatives-in-law. A large number of priests, merchants and craftsmen derive from their familiesas better economic situation provided education and promotion to their descendants. Officers of territorial forces and their families were one of the most respected in the village. They acquired certain assets in the territorial forces and improved their financial situation. Moreover, friendship bonds and godfather hood with gentry families and officers (Colonel) of territorial forces of their area as well as their family members proved the same. The article contains few examplesabout members of the territorial forces from the register books and other documents of several islands and mainland villages in the Zadar area. I referred to parish Sutomišcica (Preko, Poljana, Sutomišcica), Novigrad and Pakoštane. Keywords: judges (the chief of the village), captains, officers and non-commissioned officers, territorial forces, 17th and 18th centuries 496 ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2 Grozdana FRANOV-ŽIVKOVIC: DRUŠTVENI POLOŽAJ PRIPADNIKA MLETAČKIH TERITORIJALNIH, 473-502 IZVORI I LITERATURA AHAZU - Arhiv Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (AHAZU), Bilježnice Mate Puhova iz Sali, IV a 80 / 39. AHAZU - AHAZU, Grdovicev zbornik, sign. Id 40 (Kukulj. 748). AHAZU - AHAZU, Zbornici propovijedi don Ive Vlahica - IV a 80 / 40; IV a 80 / 27; IV a 80 / 13; IV a 80 / 21; IV a 80 / 6. HR-AZDN - HR-AZDN, Nadbiskupski arhiv Zadar (HR-AZDN), bez signature: Gla-goljska madrikula sv. Fume (Eufemije), Sutomišcica, od god. 1748.-1804. HR-AZDN - HR-AZDN, bez signature: Glagoljska madrikula Bratovštine Blažene Gospe i duš od purgatorija 1743.-1821. HR-AZDN - HR-AZDN, bez signature: Glagoljska madrikula Corpis Domini (Tila Isusova), Sutomišcica, za razdoblje 1745.-1800. HR-AZDN - HR-AZDN, bez signature: Glagoljska madrikula Gospe od Karmena i Duš od Purgatorija, Sutomišcica, 1745.-1821. HR-AZDN - HR-AZDN, bez signature: Kopija (prijepis) iz libra koga učini pokojni don Tome Mičic parokijan godišca gospodinova 1675 miseca agusta na 2 a odnosi se na popis „Od lašev ki imaju davati staricu ulja crikvi sv. Fume - list papira ispisan kurzivnom glagoljicom pronaden u Glagoljskoj madrikuli sv. Fume (Eufemije) od god. 1748.-1804. HR-AZDN - HR-AZDN, bez signature: Glagoljska govorenja duhovna; zbirka propovijedi, Sutomišcica, pisar don Ive Vlahic iz Sutomišcice. HR-AZDN - HR-AZDN, bez signature: Glagoljska madrikula Gospe od Karmena i Duš od Purgatorija, Preko, 1770.-1821. HR-AZDN - HR-AZDN, bez signature: Glagoljski kvateran Gospe od Luzarija, Preko, 1778.-1845. HR-AZDN - HR-AZDN, bez signature: Glagoljska knjiga godova, Sutomišcica, 1730.-1840. HR-AZDN - HR-AZDN, bez signature: Glagoljski Godovi mrtvih, Kali, 1680.-1873. HR-AZDN - HR-AZDN, bez signature: Glagoljski Godovnik prepisan god. 1790., Preko. HR-AZDN - HR-AZDN, bez signature: Fond Cvitanovic. HR-AZDN-16 / 19 - HR-AZDN, Svecenička baština (Patrimonio volante). HR-DAST - Državni arhiv Split (HR-DAST), Fond Fanfonja Garanjin, glagolitika, spisi br. 32, 52, 61, 62, 65. HR-DAZD-2 - Državni arhiv u Zadru (HR-DAZD), Dragomanski fond, Filce LXXVIII, CI, CIV. HR-DAZD-20 - HR-DAZD, Oporuke iz kancelarije zadarskih knezova (OKZK), knjiga I-VII. HR-DAZD-220 - HR-DAZD, Spisi prvostupanjskog suda, Izvješca otočkih župnika o potrebama za hranom svake pojedine obitelji, kutija 19, br. 1885 / 2. HR-DAZD-335, 1 - HR-DAZD, Glagoljska madrikula od Uznesenja B. D. M. od uzne-senja u Biogradu, 1720.-1841. HR-DAZD-335, 11a - HR-DAZD, Glagoljska knjiga Bratovštine sv. Mihovila u Sv. Filipu u Jakovu, 1630.-1817. 497 ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2 Grozdana FRANOV-ŽIVKOVIC: DRUŠTVENI POLOŽAJ PRIPADNIKA MLETAČKIH TERITORIJALNIH, 473-502 HR-DAZD-336 - HR-DAZD, kutija 6, 12, Spisi samostana sv. Krševana. HR-DAZD-359 - HR-DAZD, Spisi obitelji Lantana, Kutije 2, 6, 10, 64. HR-DAZD-368 - HR-DAZD, Fond Ivana Grgica, kutija 3. HR-DAZD-378 - HR-DAZD, inv. br. 1245, Glagoljska matica krštenih, Sutomišcica, 1739.-1825. HR-DAZD-378 - HR-DAZD, inv. br. 1248/A, Glagoljska matica vjenčanih, Sutomišcica, 1747.-1825. HR-DAZD-378 - HR-DAZD, inv. br. 1251, Glagoljska matica mrtvih, Sutomišcica, 1765.-1825. HR-DAZD-378 - HR-DAZD, inv. br. 792 (ubačeno u matice mjesta Pašman), Sutomišcica, Glagoljska matica krizmanih, 1663. HR-DAZD-Miscellanea - HR-DAZD, Miscellanea I, 1949. HR-HAD, glagolitica - Hrvatski državni arhiv (HR-HAD), Ištoria od dvih žen; Kako Kate Černošina ukrede dite Eli Bacaline obnoc spavajuci buduci svoe parvu noc udavila i skrovito zakopala. Leta 1740 složeno u pesmi kako slidi; glagolitica I-13. Rodoslovlja obitelji Franov - Rodoslovlja obitelji Franov (od 13. do 21. stoljeca). Izradila: Franov-Živkovic, G., privatno vlasništvo, neobjavljeno. ZMBM - Zavičajni muzej Biograd na moru (ZMBM), Fond don Kažimira Perkovica, knjiga II, IX, XIII, XV. Ančic, M. (2003): Vrijeme i okolnosti postanka Novigradskog zbornika. Povijesni prilo-zi, Zagreb, 25, 133-160. Barada, M. (1957): Starohrvatska seoska zajednica. Zagreb, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Brajkovic, V. (1969): Odredbe prava mora i ribolova u Statutu Lige kotara ninskog. Radovi Instituta JAZU, Zadar, 16. i 17, 479-484. Brkic, B. (2004): Libar od kaštiga i pokaranja za pomanjkanja. Zadarska smotra, Zadar, 1-4, 11-33. Čolak, N. (1962): Naše ribarstvo od pada Mletačke Republike. Pomorski zbornik, Institut za historijske i ekonomske nauke, Zadar - Zagreb, II, 393-424. Čoralic, L. (2015): Zadarski otočani u mletačkim prekomorskim kopnenim postrojbama (18. stoljece). Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb, 33, 173-198. Čoralic, L. & M. Katušic (2014): Dalmatinci - najviši časnici mletačkih prekomorskih postrojbi u 18. stoljecu. U: Miroševic, L. & V Graovac Matassi (ur.): Dalmacija u prostoru i vremenu - što Dalmacija jest, a što nije? Zbornik radova sa Znanstvenog skupa Dalmacija u prostoru i vremenu - što Dalmacija jest, a što nije?, 14.-16. lipnja 2012. Zadar, Sveučilište u Zadru, 59-67. Čoralic, L. & M. Katušic (2016): Zemuničani u mletačkim prekomorskim kopnenim postrojbama (18. stoljece). U: Zemunik u prostoru i vremenu. Zadar, Sveučilište u Zadru, Zavod za povijesne znanosti HAZU u Zadru, Župa Marije kraljice mira - Kraljice Hrvata u Zemuniku, Opcina Zemunik Donji, 190-197. Čoralic, L. & M. Katušic (2017): Fanti oltramarini i Croati a cavallo - vojnici s otoka Ugljana u mletačkim prekojadranskim kopnenim postrojbama u 18. stoljecu, U: 498 ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2 Grozdana FRANOV-ŽIVKOVIC: DRUŠTVENI POLOŽAJ PRIPADNIKA MLETAČKIH TERITORIJALNIH, 473-502 Faričic, J. (ur.): Zbornik Kali, Zadar, Opcina Kali, Sveučilište u Zadru, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, 163-178. Franov -Živkovic, G. (2009): Bratovštine (skule) župe sv. Eufemije (Fume) u Sutomišcici na Otoku Ugljanu u 18. st. Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU u Zagrebu, 27, 165-227. Franov-Živkovic, G. (2010): Bratovštine (skule) župe Blažene Gospe od Luzarija u Preku na otoku Ugljanu u 18. st. i 19. st. Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 52, 231-259. Franov-Živkovic, G. (2012): Glagoljaš don Ive Vlahic (Sutomišcica, oko 1733.25.07.1803.). Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 54, 147-183. Franov-Živkovic, G. (2013a): Društvena slika ugljanskih sela od 15. do 18. stoljeca prema podacima iz glagoljskih vrela. Doktorska disertacija, Sveučilište u Zadru. Franov-Živkovic, G. (2013b): Prezimena mjesta Pakoštane u 17. i 18. stoljecu na temelju glagoljske knjige duša. Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 55, 59-92. Franov-Živkovic, G. (2015a): Glagoljski mandat iz 1750. o postrojavanju teritorijalnih snaga zadarskih otoka. Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU u Zagrebu, 33, 199-215. Franov-Živkovic, G. (2015b): Zapreke za sklapanje braka u glagoljskim matičnim knjigama zadarskog područja od 1565. do sred. 19. stoljeca. Povijesni prilozi, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 49, 275-313. Franov-Živkovic, G. (2016a): Svakodnevni život na tursko-mletačkoj granici na podru-čju Zemunika u 17. st. na temelju dokumenata pisanih hrvatskom cirilicom (bosani-com) i glagoljicom. U: Zemunik u prostoru i vremenu. Zadar, Sveučilište u Zadru, Zavod za povijesne znanosti HAZU u Zadru, Župa Marije kraljice mira u Zemuniku, Opcina Zemunik Donji, 170-190. Franov-Živkovic, G. (2016b): Stanovništvo Vira od 16. do 19. st. Zbornik Otok Vir. Zadar Sveučilište u Zadru, Opcina Vir, 321-354. Franov-Živkovic, G. (2017a): Matične knjige i evidencije Ninske biskupije i Zadarske nadbiskupije: izvor za proučavanje stanovništva župe Novigrad od 17. do sredine 19. stoljeca. Zbornik sa znanstvenog skupa Novigrad nekad i sad. Zadar, Zavod za povijesne znanosti HAZU u Zadru, Sveučilište u Zadru, Matica hrvatska, Opcine Novigrad, 418-446. Franov-Živkovic, G. (2017b): Stanje na mletačko turskoj granici na području Vrane u 17. st. na temelju dokumenata pisanih hrvatskom cirilicom (bosanicom) i glagoljicom. Zbornik sa znanstvenog skupa Braca Vranjani i vransko područje tijekom povijesti. Zadar, Ogranak Matice hrvatske Zadar, 411-438. Freidenberg, M. M. (1971): Vranski zakonik, Novi spomenik hrvatskog običajnog prava. Radovi Instituta JAZU u Zadru, 18, 323-340. Grgic, I. (1954a): O ligama i posobama, nekoliko priloga za njihovo proučavanje. Za-darska revija, 1, III, 1-15. Grgic, I. (1954b): Ivan Grgic, Pabirci po dalmatinskoj agrarnoj historiji. O jednoj staroj feudalnoj agrarnoj instituciji. Zadarska revija, III, 124-133. 499 ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2 Grozdana FRANOV-ŽIVKOVIČ: DRUŠTVENI POLOŽAJ PRIPADNIKA MLETAČKIH TERITORIJALNIH, 473-502 Grgic, I. (1956): Didiči na Ugljanu. Zadarska revija, V, 4, 284-286. Grgic, I. (1960): Buntovni pokret dalmatinskih težaka 1736 / 40. godine. Radovi Instituta JAZU u Zadru, VI-VII, 551-605. Ivančic, S. (1911): Nešto o hrvatsko-glagoljskim piscima samostanskih trečoredaca. Zadar, Katolička hrvatska tiskara. Japundžic, M. (1995): Tragom hrvatskoga glagoljizma, Provincijat franjevaca trecoredaca. Zagreb, Krščanska sadašnjost. Jelic, R. (1940): Novigrad nekad i sad. Hrvatski glasnik, 41, III, Split. Jelic, R. (1974): Stanovništvo zadarskih otoka 1608. godine. Zbornik radova Zadarsko otočje. Narodni muzej Zadar, 147-205. Jelic, R. (1983): Zdravstvo Novigrada. Zadarska revija, 2-3, 196-209. Jelic, R. (1985): Stanovništvo kopnenog dijela zadarskog područja 1608. i 1695. Zadarska revija, 6, XXXIV, 555-573. Juran, K. (2007): Zemljišni posjed zadarskih dominikanaca na otoku Ugljanu. U: Skračič, V. (ur.): Toponimija otoka Ugljana. Zadar, Sveučilište u Zadru, Centar za jadranska onomastička istraživanja, Zadar, 75-101. Kadlec, K. & P. Karlic (1913): Statut Lige kotara Ninskoga (otisak iz Vjesnika Hrvat-skog arheološkog društva, nova serija, sv. XII., Zagreb 1912.). Mjesečnik pravničkog društva, XXXIX, II, Zagreb, 221-225. Karbic, D. (1998): Hrvatski plemički rod i običajno pravo. Zbornik Odsjeka za povije-sne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU Zagreb, 16, 73-119. Karlic, P. (1912): Statut lige kotara Ninskog. Vjesnik Arheološkog društva u Zagrebu, XII, 287-298. Karlic, P. (1913): Otkriče Statuta lige kotara ninskoga. Mjesečnik Pravničkog društva, XXXIX, I, 394-402. Kero, P. (2008): Popis glagoljskih kodeksa zadarske nadbiskupije. Zadar, Stalna izložba crkvene umjetnosti (1. izdanje). Kero, P. (2015): Popis glagoljskih kodeksa zadarske nadbiskupije. Zadar, Stalna izložba crkvene umjetnosti i Sveučilište u Zadru (2. izdanje). Kero, P. & G. Franov-Živkovic (2010): Glagoljska Matica umrlih župe sv. Roka u Bibinjama 1713.-1825. Zadar, Stalna izložba crkvene umjetnosti. Kero, P., Franov-Živkovic, G. & M. Perovic (2012): Biogradska glagoljska madrikula Bratovštine Uznesenja Blažene Djevice Marije 1720.-1841. Zadar, Stalna izložba crkvene umjetnosti Zadar. Kolanovic, J. (1993): Hrvatsko običajno pravo prema ispravama XIV. i XV. stolječa. Arhivski vjesnik Zagreb, 36, 85-98. Kos, L. (1952): Naši prvi kazneno-pravni propisi o zaštiti plovidbe i ribolige kotara ninskog lova na Jadranu. Zadarska revija, 4, 23-27. Ljubic, D. (1931): Lige i posobe u starom hrvatskom pravu i njihov odnos prema Poljič-kom statutu. Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti razreda historičko--filologičkoga i filozofičko-juridičkoga, 240, 1-104. Madunic, D. (2013): The Adriatic Naval Squadron (1645-1669): Defense of the Adriatic during the War for Crete. Povijesni prilozi, 45, 199-235. 500 ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2 Grozdana FRANOV-ŽIVKOVIČ: DRUŠTVENI POLOŽAJ PRIPADNIKA MLETAČKIH TERITORIJALNIH, 473-502 Margetic, L. (1983): Srednjovjekovno hrvatsko pravo. Stvarna prava. Zagreb, Rijeka, Čakovec, Pravni fakultet u Zagrebu, Pravni fakultet u Rijeci. Margetic, L. (1988): O Krčkom (Vrbanskom) statutu. U: Krčki (Vrbanski) statut iz 1388. Krk, Povijesno društvo otoka Krka, 55-92. Mayhew, T. (2009): "Mletački vojnik na istočnoj obali Jadrana za kandijskog rata". Spomenica prof. dr. sc. Josipa Adamčeka. Zagreb, FF Press Zagreb, Roksandič, D., Agičič, D. Modric, O. & J. Kolanovic (ur.) (2013): Vodič Arhiva Zadarske nadbiskupije. Zadar, Državni Arhiv Zadar, Zadarska nadbiskupija. Oršolic, T. (2013): Vojna Dalmacija u 19. stolječu - vojska, teritorijalne snage, žandar-merija (1797.-1914.). Zadar, Sveučilište u Zadru. Peričic, Š. (1984): Vojna krajina u Dalmaciji. U: Pavličevič, D. (ur.): Vojna Krajina. Zagreb, Sveučilišna naklada Liber, Centar za povijesne studije Sveučilišta u Zagrebu, 199-204. Peričic, Š. (1989): Vojna krajina u Dalmaciji. U: Vojna krajina u jugoslovenskim zemljama u novom veku od Karlovačkog mira 1699. Naučni skupovi Srpske akademije nauka i umetnosti, XLVIII, Odeljenje istorijskih nauka, 12. Beograd, Srpska akademija nauka i umetnosti, 169-215. Peričic, Š. (1993): Glavari i časnici Vojne krajine u Dalmaciji. Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 35, 219-232. Raukar, T. (1972-73): Marginalia uz novootkriveni „Vranski zakonik" iz godine 1454. Historijski zbornik, XXV-XXVI, 369-375. Raukar, T. (2002): Seljak i plemič hrvatskog srednjovjekovlja. Zagreb, Filozofski fakultet. Raukar, T., Petricioli, I., Švelec, F. & Š. Peričic (1987): Zadar pod mletačkom upravom: 1409-1797. knj. III. Zadar, Prošlost Zadra. Runje, P. (1990): Prema izvorima. Zagreb, Provincijat franjevaca trečeredaca. Runje, P. (1998): O knjigama hrvatskih glagoljaša. Zagreb Provincijat franjevaca trečeredaca, Krščanska sadašnjost. Runje, P. (2001a): Fra Šimun Klimantovič i Konstitucije 1492. Iskoni be slovo. Zbornik radova o glagoljici i glagoljašima zadarskog kraja i crkvi svetoga Ivana Krstitelja, Zagreb, 183-193. Runje, P. (2001b): Pokornički pokret i franjevci trečeredci glagoljaši (XIII.-XVI.). Provincijat franjevaca trečeredaca. Zagreb, Krščanska sadašnjost. Runje, P. (2003a): Školovanje glagoljaša. Ogulin, Matica hrvatska. Runje, P. (2003b): Don Juraj Zubina, svečenik hrvatske knjige (o. 1400.-1480.). Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 21-38. Runje, P. (2005): Glagoljica u zadarskoj nadbiskupiji u srednjem vijeku. Zadar, Gradska knjižnica Zadar. Runje, P. (2008): Duhovni život na zadarskim otocima u kasnome srednjem vijeku. Zadar, Gradska knjižnica. Runje, P. (2015): Fra Šimun Klimantovič u svom vremenu. Ogulin, Matica hrvatska. 501 ACTA HISTRIAE • 26 • 201S • 2 Grozdana FRANOV-ŽIVKOVIČ: DRUŠTVENI POLOŽAJ PRIPADNIKA MLETAČKIH TERITORIJALNIH, 473-502 Smiljanič, F. (2010): Studije o srednjovjekovnim slavenskim / hrvatskim institucijama. Zadar, Sveučilište u Zadru. Stanojevič, G. (1962): Dalmacija u doba Morejskog rata 1684-1699. Beograd. Vojno delo Beograd. Stanojevič, G. (1987): Dalmatinske krajine u XVIII vijeku. Zagreb, Historijski institut Beograd, Prosvjeta. Strohal, I. (1911): Statuti primorskih gradova i opcina - bibliografički nacrt. Zagreb, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Strohal, I. (1913a): Opet jedan hrvatskim jezikom pisani statut. Mjesečnik pravničkog društva u Zagrebu, XXXIX, I, 347-352. Strohal, I. (1913b): Pravna povijest dalmatinskih gradova, I. dio. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti u Zagrebu, 221-225. Strohal, I. (1914): Još dvi tri o Statutu Lige kotara ninskog. Mjesečnik pravničkog društva u Zagrebu, XXXIX, II, 934-938. Štefanič, V. (1970): Glagoljski rukopisi Jugoslavenske akademije, II dio. Zagreb, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Zadarski statut (1997): Zadarski statut (Statuta Jadertina) sa svim reformacijama odno-sno novim uredbama donesenim do godine 1563. Zadar, Ogranak Matice hrvatske u Zadru i Hrvatski državni arhiv u Zagrebu. 502