ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 28 ■ 2018 ■ 1
original scientific article	DOI 10.19233/ASHS.2018.09
received: 2017-08-31
SUVREMENA OBRAZOVNA VRIJEDNOST IZUČAVANJA NARODNE BAJKE -LITERARNI, SOCIJALNI I PSIHOLOŠKI ELEMENTI BAJKE U MEDITERANSKOM KULTUROLOŠKOM METANARATIVU
Dijana VUČKOVIC
Univerzitet Crne Gore, Filozofski fakultet - Nikšic, Danila Bojovica bb, Nikšic, Crna Gora
e-mail: dijanav@ac.me
Jelena MAŠNIC
Univerzitet Crne Gore, Filozofski fakultet - Nikšic, Danila Bojovica bb, Nikšic, Crna Gora
e-mail: jelenam@ac.me
IZVLEČEK
V prispevku analiziramo dominantne literarne, socialne in psihološke probleme, ki so v središču dramskih zapletov v treh kolekcijah sredozemskih pravljic. Gre za zbirke Vuka Stefanovica Karadžica, Laure Gonzenbach in Thomasa Fredericha Cranea. V prvi najdemo pravljice južnoslovanskih narodov, medtem ko v drugi in tretji najdemo italijanske pravljice. Analiza in primerjava pravljic nakazujeta, da te odražajo bogastvo sredozemske (meta)pripovedi kot kulturni okvir v katerem je nastala ta književnost. Analitično branje teh pravljic pri pouku lahko primomore k razvoju kritičnih sposobnosti branja učencev in postane s tem koristno pri razumevanju obnašanja, ki je med drugim tudi nezavedni produkt socializacije preko književnosti in pripovedi.
Ključne besede: ljudska pravljica, izobraževalna vrednost pravljic, socialno-psihološki elementi besedila,
kritično branje
IL VALORE EDUCATIVO CONTEMPORANEO DELLO STUDIO DELLA FIABA POPOLARE: ELEMENTI LETTERARI, SOCIALI E PSICOLOGICI DELLA FIABA NELLA METANARRAZIONE CULTURALE MEDITERRANEA
SINTESI
L'articolo si propone di prendere in esame i dominanti problemi letterari, sociali e psicologici che sono il fulcro dell'intreccio drammatico in tre collezioni di fiabe mediterranee. Si tratta delle raccolte di Vuk Stefanovic Karadzic, Laura Gonzenbach e Thomas Frederick Crane. Nella prima si trovano fiabe di alcuni popoli jugoslavi, mentre la seconda e la terza contengono fiabe italiane. L'analisi e il confronto tra queste fiabe dimostrano che esse riflettono la ricchezza della (meta)narrazione mediterranea in quanto cornice culturale in cui è nata questa letteratura. La lettura analitica di queste fiabe nella didattica puô contribuire allo sviluppo delle abilità degli allunni nella lettura critica e puô essere utile a comprendere comportamenti che sono, tra le altre cose, ilprodotto della socializzazione mediante la letteratura e il racconto.
Parole chiave: fiaba popolare, valore educativo della fiaba, elementi socio-psicologici del testo, lettura critica
119
ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 28 ■ 2018 ■ 1
Dijana VUCKOVIC & Jelena MAŠNIC: SUVREMENA OBRAZOVNA VRIJEDNOST IZUCAVANJA NARODNE BAJKE - LITERARNI, SOCIJALNI ..., 119-138
UVOD
Bajka je književna vrsta čije su odgojne vrijednosti odavno uočene, te je vec dugo važno štivo za postiza-nje pedagoških ciljeva. No, uloga ove priče u odgoju promjenljivog je karaktera, što ovisi o njenim teorijsko--kritičkim čitanjima. Cudesni dogadaji ispripovijedani u bajkovitim narativima privlače pozornost slušatelja i čitatelja različite dobi (Nodelman, 2008), te svijet kritike i proučavanja (Zipes, 1979). Specijalan interes za ovu vrstu u Europi počinje tijekom XIX. stoljeca i vremena kad su nastale važne kolekcije narodnih bajki, ali i kad se oglašavaju najznačajniji medu prvim autorima, koji su više - Jakob i Wilhelm Grimm - ili manje - H. C. Andersen, Oscar Wilde i dr. - oslonjeni na folklorni predložak. Snaženju interesa za bajku prethodno je doprinio Charles Perrault, koji je koncem XVII. stoljeca popularizirao bajku u najvišim društvenim slojevima Francuske.
Bajke su često markirane kao „produkt ženske imaginacije" (Bottigheimer, 2004, 262), iako se nerijetko dogadalo da se ženske spisateljice u nekim europskim narodima kasnije pojavljuju kao autorice bajki (Blažič, 2016). Zapravo, val spisateljica, koji je zahvatio Francusku koncem XVII. i tijekom XVIII. stoljeca (Mme d'Aulnoy, Mme de Murat, Mme de Villeneuve, Mme de Beaumont i dr.), predstavlja iznimku u europskoj literaturi (Harries, 2001). Ipak, i Vuk Karadžic bajke naziva ženskim pričama ili gatkama,1 a u njima se pripovijeda ono „što ne može biti" (Karadžic Stefanovic, [1853], 1987, 48). U europskoj pisanoj tradiciji bajke, ako imamo na umu prve poznate autore (Straparola je publicirao Le piacevoli Notti 1550-1553, Basileove Lo cunto de li cunti izlaze skoro stoljece kasnije, 1634-1636, a znamenita Perraultova zbirka Histoires ou Contes du Temps passé ili Les Contes de ma Mère l'Oye tiskana je 1697), može se, zapravo, uočiti perspektiva velikog broja muških bajkopisaca, te kvalificiranje bajke kao isključivo muškog ili ženskog spisateljskog kôda nije dokazivo. Cesto povezivanje ove priče sa ženskim izmaštavanjem virtualnog svijeta vjerojatno je utjecalo na to da je bajka vremenom prepoznata kao priča za djecu (u patrijarhalnim društvima odgoj djece je „ženski posao"), mada to ona dugi niz stoljeca nije bila. Bogatstvo bajke dovodi je u vezu sa fantazmagoričnim imaginarijem i ženskom invokacijom čarovitosti u svakodnevni život i u njegove predvidive i počesto onespokojavajuce obrise. Fantastika je oduvijek bila važna čovjeku, a danas se zapaža kao sve potrebnija, te u svijetu visoke tehnologije u kome živimo „trebamo je za duhovno regeneriranje i za razmišljanje o alternativama našim grubim realnostima" (Zipes, 2008, 3).
Tijekom XIX. stoljeca nastale su važne kolekcije bajki, osobito zbirka brace Grimm iz 1812. i 1815. godine (Zipes, 2013). Romantičarski duh potaknuo je prikupljanje narodnih bajki u raznim krajevima, pa i diljem Mediterana. Mediteransko je tle naročito interesantno pošto se upravo tu nalaze u doticaju dva metanarativa (Stephens, McCallum, 1998) -istočnjački i zapadnjački, što u nekim bajkama ima vidljive manifestacije.2 Kulturološki pristup omogucuje proučavanje književnog teksta kao svojevrsne zrcalne slike stanovitog kulturnog koda u kome je nastao. Književni su tekstovi nastali u kulturi (Zipes, 2012), te je u njih upisan njen metanarativ. U tom smislu, izučavajuci književni tekst, saznajemo o kontekstu u kome je nastao, posebice o važecim vrijednostima. Tako se možemo fokusirati na odnose dominirajuce kulture prema nekim skupinama, izdvojenim po najupadljivijem kriteriju - rodnom, rasnom, nacionalnom, klasnom, dobnom itd. Realistički tekstovi upadljivo prikazuju te odnose, no u jednakom ih, ako ne i u jačem stupnju iskazuju i tekstovi fantastike (Opačic, 2015). Bajke zrcale mnoge od ovih relacija prezentirajuci socijalne odnose i reflektirajuci pojedinčevu poziciju u njima, često konstruiranu po osnovi psiholoških profila (klasa) likova. Likovi su najčešce depersonalizirani, dati kao tipski nositelji odlika stanovitih društvenih skupina ili klasa, tj. junaci nijesu individualizirani (Žižek, 2013).
Do dramskog zapleta bajki najčešce dolazi po-sredstvom specifičnih psihosocijalnih okolnosti. Tu-mačenjem konotacija bajke u psihosocijalnoj domeni posebno su se bavili psihoanalitičari. Recimo, Bruno Bettelheim (1991) konotaciju bajke dovodi u vezu s kompleksima ranog djetinjstva, tj. fokusira se na afektiv-ni i simbolički značaj bajke. Kroz naraciju se okolnosti mijenjaju, a likovi se kušaju, da bi se do kraja prikazali u crno-bijeloj koloristici. Takva struktura crno-bijelog svijeta, čija se naracija odvija kroz strogo ureden niz funkcija, tipična je za narodnu bajku (Prop, 1982) i ne odnosi se na autorsku priču ove vrste.
Pokazacemo da analizirane priče iz tri mediteranska zbornika bajki mogu biti izvorišta problemskih situacija u nastavnom procesu, te da njihovim kom-paracijskim i istraživačkim čitanjem mladi recipijenti razvijaju vještine kritičkog čitanja i usavršavaju soci-oemocionalne kompetencije. Ove priče, pored toga što ce potaci razvitak literarnih kompetencija učenika (Grosman, 2010; Rosandic, 2005), mogu poslužiti za bolje razumijevanje rodnih, klasnih, rasnih i dr. uloga, podjela i relacija u prošlim vremenima, ali i u sada-šnjem trenutku.
1	Medu Vukovim brojnim suradnicima na prikupljanju bajki bila je samo jedna ženska osoba, gospodica Milica Stojadinovic iz Vrdnika (Karadžic Stefanovic, 1987).
2	Zapadnjački i istočnjački odnos prema bajci različit je. Dok je bajka kod orijentalnih naroda uvijek bila važna i popularna, njeno je mjesto u zapadnjačkoj kulturi imalo promjenljiv karakter, te je zabilježila etape popularnosti, ali i faze neprihvacanja, pa i zabrane (Vukovic, 1996). Današnji zapadnjački kanon bajke dominantno je izgraden na tekstovima Perraulta, brace Grimm i Andersena.
120
ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 28 ■ 2018 ■ 1
Dijana VUCKOVIC & Jelena MAŠNIC: SUVREMENA OBRAZOVNA VRIJEDNOST IZUCAVANJA NARODNE BAJKE - LITERARNI, SOCIJALNI ..., 119-138
TEORIJSKO ODREDENJE NARODNE BAJKE I RAZNOVRSNOST NJENOG TUMAČENJA
Tri zbornika kojima se bavimo u ovom radu sadrže različite vrste narodnih priča. Naš je početni zadatak stoga bio da izdvojimo bajke od ostalih vrsta. Osim toga, nužno je utvrditi i način na koji je bajku moguce tumačiti u znanosti, što se reflektira i na njeno čitanje u nastavi.
Analizirajuci odredenja i definicije narodnih bajki (Bottigheimer, 2004, 261; Pešikan-Ljuštanovic, 2007, 36; Prop, 1982, 108; Todorov, 1987; Vukovic, 1996; Zipes, 2000; Zipes, 2006), opredijelili smo se da u ovom tekstu pod bajkama podrazumijevamo priče o čudesnim dogadajima, pri čemu su kompozicioni obrasci tih priča ustaljeni i podudarni sa etapama razvitka dramske radnje (ekspozicija, zaplet, kulminacija, peripetija i rasplet), a dogadaji su kronološki uredeni, te se fabula i siže poklapaju. Ovdje smo istakli i to da svaka bajka, iako je u osnovi pripovijedno djelo, pisano u stihu ili prozi, neizostavno ima snažne elemente dramskog. Ti elementi doprinose upečatljivosti i živosti naracije, te su značajni u nastavi, jer mladi čitatelji - baš kao i odrasli - imaju interes za dinamičnu radnju (Vukovic, 1996), lišenu retardacijskih elemenata. Što se tiče lirskog, ono u narodnoj bajci ne postoji, uz svu njenu burnu i bogatu motivaciju u kojoj svaki čas „padaju glave". Lirsko je u bajku uneseno autorskim intervencijama počevši s An-dersenom, te u suvremenoj umjetničkoj bajci ima važnu ulogu. Kategorijalna odrednica čudesno definira takvu prirodu fikcionalnih dogadaja da implicitni čitatelj ne traga za objašnjenjem načina njihovog funkcioniranja (Todorov, 1987), te ih recipira kao imanentne virtual-nom svijetu i neusporedive sa realnošcu. Bajku od mita (takode obilježenog čudesnim) razlikuje deritualizacija i desakralizacija motiva.
Danas se bajka uglavnom proučava kao književna vrsta namijenjena djeci, pa taj recepcijski tretman oblikuje istraživačku optiku. Važno je voditi računa o sljedecem: 1. bajka inicijalno nije bila namijenjena djeci (prva zbirka čiji su očekivani čitatelji/slušatelji djeca je Perraultova zbirka iz 1697. godine) i 2. vremenom su djeca pokazala interes za ovu priču (što je potaknuto učiteljima koji su u bajci vidjeli mocno odgojno sredstvo), pa su autori počeli da se prilagodavaju toj publici (Vukovic, 1996; Zipes, 2006). Bajka je, prema nekim istraživanjima, tretirana kao priča koja čuva „harmoničnu egzistenciju obitelji i društva" (Seifert, 1996, 109) i to u zamjetno tradicionalističkom ruhu, te su patrijarhalna društva snažila njen odgojni utjecaj. Prilagodavanje dječijoj čitateljskoj publici nije ukinulo mogucnosti dvostrukog
čitanja bajke - iz ugla djeteta, tzv. naivnom optikom, i iz pozicije odraslog, što vodi tumačenju konotacija (Nodelman, 2008). O bajci u obrazovanju promišljamo imajuci na umu te dvije osnovne pozicije čitanja. Tako, dijete predškolske dobi ili ono koje je u najmladim školskim razredima, sudeci po njegovim recepcijskim sposobnostima,3 nije u mogucnosti doprijeti do nekih značenjskih slojeva bajke buduci da ova priča ima dublja i složenija značenja (Blažič, 2014). Posebno se to odnosi na narodnu bajku, jer je ona nastajala mnogo prije nego što se počelo posebno voditi računa o dječijoj publici. U tom je smislu upitno to da se u obrazovnim programima bajke uglavnom povezuju sa ranim uzrastima (predškolskim i mladim osnovnoškolskim), a tek se poneka čita u starijim školskim razredima (Pešikan-Ljuštanovic, 2007). U starijim razredima osnovne i tijekom srednje škole čitaju se uglavnom autorske bajke (Oscara Wildea, Mme de Beaumont itd.). Različite vrste nasilja, agresije i mnoge opasnosti konotirane narodnom bajkom trebalo bi upoznavati na uzrastu na kome se do dubljih slojeva misaono može doprijeti. Narodna bajka, kao i autorska priča ove vrste koja je oslonjena na folklorni imaginarij, sadrži mitologijske (Anderson, 2000), kao i biblijske motive (Murphy, 2000). Nasilje je opisano jezikom simbola (Bettelheim, 1991), bez slikanja stvarnosnih korelativa. Recimo, „Crvenkapica je priča o silovanju i o preživljavanju ili nepreživljavanju silovane žrtve. To je priča o predatorima i kako se suočiti s njima [...] Porijeklo literarne bajke može se pronaci u muškim fantazijama o ženama i seksualnosti i suprotstavljene verzije [priče] upucuju na odgovornost za nasilje u bajci" (Zipes, 2006, 28). Crvenkapica ima mnogo verzija, ali je očuvana i kanonizirana ona varijanta u kojoj je pomenuta konotacija najjasnija (Zipes, 2006, 28-39). Ova se priča dominantno povezuje sa malom djecom (postoji mnogo slikovnica i crtica), te ona iz nje najviše uočavaju opasnost od šume i stvarnih zvijeri, eventualno od nepoznatih lica.
Odredena su istraživanja pokazala da djeca u dobi pretpuberteta, a osobito u pubertetu gube interes za bajku (Vukovic, 1996), no te podatke možemo i relativizirati. Naime, djeca tada izgledno gube interes za denotativno, tj. „površinsko" čitanje bajke i ne žele više vjerovati ni u vile ni u madije. To je povezano s usvajanjem znanstvenog pogleda na svijet, što se školovanjem potiče. Kad je, pak, riječ o dubljim slojevima bajke, izvjesno je da bi tinejdžerska populacija mogla biti zainteresirana za tumačenje konotacija. To je dodatno osnaženo dvjema činjenicama: 1. bajke se suočavaju i sa problemima odrastanja baš kao i djeca tijekom puberteta i 2. tinejdžeri i adolescenti diljem
3 Ako prihvatimo Piagetovu teoriju razvitka umnih struktura (Pijaže, Inhelder, 1978), tek nakon 12-e godine pojavljuju se mogucnosti formalno-logičkog mišljenja, koje je nužno za razumijevanje figurativnog jezika. No, uz tu se teoriju obrazovni kurikuli oslanjaju i na sociokulturnu teoriju Lava Vigotskog (1977), u kojoj se društvena praksa promatra kao potpora za pojedinčev alomorfni razvitak. Prema vigotskijanskom konceptu obuka treba ici nešto ispred aktualnih potencijala kako bi potakla budenje onih funkcija koje su u zoni proksi-malnog razvitka. U interferiranju ova dva ključna teorijska oslonca - Piagetovog i Vigotskijevog - narodne je bajke u nastavnom procesu moguce kvalitetno tumačiti i recipirati sa učenicima od desete godine njihove starosti.
121
ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 28 ■ 2018 ■ 1
Dijana VUCKOVIC & Jelena MAŠNIC: SUVREMENA OBRAZOVNA VRIJEDNOST IZUCAVANJA NARODNE BAJKE - LITERARNI, SOCIJALNI ..., 119-138
svijeta samoinicijativno čitaju i gledaju mnoge serijale u kojima je karakter dogadaja upravo čudesan i čiji su likovi vještice, čarobnjaci, vukodlaci, zmajevi i druga bica fantastičkog imaginarija (Vučkovic, 2013; Vučkovic i Pajovic-Dujovic, 2016).
Bajka je promatrana kroz teorijske okvire „jungovske, marksističke, sociopolitičke, dijalektičke, historijske, povijesno-tekstne, feminističke, gender, mitologijske i ekonomske, kako sa afirmativnim, tako i sa kritičkim pro-cjenama" (Murphy, 2000, vii). Činjenica je da je bajka otvorena za sve te pristupe, ali se pokazuje i to da su oni manje-više isključivi (Bosmajian, 2004; Zipes, 1979), te da zahvacaju samo neke elemente i slojeve bajke (Ca-vallaro, 2011). Razni pristupi u bajkama vide obrede ini-cijacije (sociološki i antropološki pristup), konzervativne vrijednosti i marginaliziranje ženskog roda (feministički i gender), mitopoetičke predstave iz domeni kolektivno nesvjesnog (jungovska orijentacija), unutarnje borbe i previranja u ljudskom bicu vezana s njegovim seksualnim sazrijevanjem (freudovski) itd. Margaret Hourihan (1997) npr. sa gender pozicija kritizira bajke kao zastar-jele obrasce kojima patrijarhalna društva prenose rodne stereotipe u kojima su djevojke inferiorne i često samo „darovi" za hrabre muške pobjednike. Unaprijed zadate uloge vode oba roda u pogrešnom odgojnom smjeru. Bajkoviti obredi inicijacije uvode dječake u svijet ado-lescencije putem avanturističkih pothvata, a djevojke su ponajbolje opisane situacijom Zlatokose - skrivene su od svijeta u visokim kulama bez vrata, iz straha i opreza brižljivo čuvane od strane odraslih žena, koje su im osporavale osamostaljivanje. Takvo je stanje sve do pojave herojskog princa, te se spajanjem čuvane djevojke i mladica koji luta i traži srecu dogada inicijacija u svijet odraslih. To danas jesu prevazideni koncepti odgojnog dejstva, te u obrazovanju najbolje služe kao predložak za razumijevanje nekih snažnih patrijarhalnih obrazaca, čija je sklonost podjelama - rodnim, uzrasnim, klasnim, rasnim i dr. uzročila mnoge nepravde.
U zbornicima koje smo analizirali brojne su i česte pomenute uloge. No, vidjecemo i na primjerima, posto-je i one priče u kojima su i djevojke i dječaci prikazani u drugačijem svijetlu. Kako gender, tako ni ostali pristupi ne zahvacaju svijet bajke cjelovito - što možda nije ni moguce. Bogatstvo bajke „otima se" pojedinačnim teorijskim pristupima, pa šire, kulturološko sagledavanje ove priče postaje praktična nužnost (Zipes, 2012).
BAJKE U ZBIRCI VUKA STEFANOVICA KARADŽICA
Zbirka Vuka Stefanovica Karadžica (1787-1864) iz 1853. god. sadrži 50 priča, od čega su 33 tipične bajke. Istraživači su pokazali da neke bajke iz ove zbirke nijesu morfološki odredive po Proppovoj (1982) metodologiji,
koja se učestalo primjenjuje za tumačenje narodne bajke, te da ih odlikuje novelistički karakter (Janicijevic, 1982, 330-334). Sam autor na sljedeči način izdvaja bajke od ostalih priča: „Ženske su pripovijetke one u kojima se pripovijedaju kojekakva čudesa što ne može biti [...]; a muške su one u kojima nema čudesa, nego ono što se pripovijeda rekao bi čovjek da je zaista moglo biti" (Karadžic Stefanovic, [1853], 1987, 48). Vuk uočava i medužanrovski prostor, pa ističe da je za neke priče teško točno utvrditi kojoj skupini pripadaju. U nekima se krščanski diskurs nalazi kao podtekst, dok se u drugima fantastička priča o životinjama dotiče sa ču-desnim svijetom bajke. Priče su uglavnom prikupljane tako što su ih suradnici Vuku slali iz: Hercegovine, Boke Kotorske, raznih krajeva današnje Srbije itd. Neke od njih Karadžic je zapisao prema osobnim sječanjima iz djetinjstva. Priče su, sudeci po jezičnim osobinama, posebice leksici, bile iz različitih krajeva koje nastanju-ju južnoslavenski narodi, što je saglasno poligenetskoj teoriji o nastanku i širenju bajke (Zipes, 2006). Vukov je ključni projekt bio reforma jezika i pravopisa, te su narodne pripovijetke bile samo dio projekta. Tako on ističe da „u pisanju pripovijedaka več treba misliti i riječi namještati (ali ne opet po svome vkusu nego po svojstvu Srpskoga jezika), da ne bi ni s jedne strane bilo pretjerano, nego da bi mogao i učen čitati i prost slušati" (Karadžic Stefanovic, 1987, 47-48). Nakon Vukove smrti, njegova je supruga Ana 1870. godine publicirala još jednu zbirku narodnih priča, medu kojima su bajke najbrojnije. Vecinu tih priča pronašla je u Vukovim za-bilješkama (Karadžic Stefanovic, [1870], 1987). U ovom tekstu proučavacemo bajke iz prve zbirke.
U folklornim narativima okupljenim u ovoj zbirci sugerira se opasnost koja dolazi od imaginarnih stvorenja (što su, jasno, metafore i/ili metonimije), ali često i od stvarnih bica, posebno onih u ljudskom obličju. Otac medvjed, u bajci Mededovič [ATU 5 0 74], upozorava sina da „u svijetu ima zlijeh zvjerova koji se zovu ljudi" (Karadžic Stefanovic, 1987, 51). U tom je upozorenju jezgra nebrojenih loših ljudskih karaktera koji u ovim bajkama mrze jedni druge, progone se, postaju zločinci itd. Sugovornici u ovom dijelu teksta su medvjed i Mededovic, pa ta okolnost snaži poruku. U razumijevanje ovog fikcionalnog svijeta valja poci od toga da je narodno stvaralaštvo bilo najprije vodeno time da pouči i da zaštiti. U tom smislu, ove priče o zlu govore hiperboličkim tonom, a svaki taj krešendo zla izazvan je kako bi „zli zvjerovi" bili utišani. Buduci da bajka suštinski ima binaran karakter (Prop, 1982), počevši od opozicije dobro-zlo, na drugoj su strani jed-nakobrojni nositelji pozitivnih odlika. Pozitivni likovi su često na kušnji, te se kroz naraciju testira njihova odanost dobru.
4 ATU je medunarodna oznaka za klase narodnih priča, nastala kao akronim od prezimena triju folklorista: Antti Aarne, Stith Thompson i Hans-Jörg Uther. Oni su utemeljili i razvili ovaj sistem klasificiranja (Uther, [2004], 2011).
122
ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 28 ■ 2018 ■ 1
Dijana VUCKOVIC & Jelena MAŠNIC: SUVREMENA OBRAZOVNA VRIJEDNOST IZUCAVANJA NARODNE BAJKE - LITERARNI, SOCIJALNI ..., 119-138
Izmedu ovih priča i onih iz zbirki italijanskih bajki ima važnih literarnih podudarnosti (v. Tabelu 1).5 U baj-ci Cardak ni na nebu ni na zemlji [ATU 506+300], zmaj dolijece iz oblaka (kod Cranea sam oblak ugrabi dje-vojke), pa odnese carevu kcer u čardak. Skoro direktna paralela ove bajke je Bunar6 [The Cistern, ATU 506+300] iz Craneova zbornika. Važna je razlika lokacija skrivanja djevojaka. Dok su u italijanskim varijantama one pod zemljom, u Vukovoj su verziji negdje u oblacima. Priča Usud [ATU 947] semantički je podudarna Priči o Katarini i njenoj sudbini [The Story of Catherine and Her Fate, ATU 938A] iz Craneova zbornika, tj. Katarinina sudbina [Katerina's Fate, ATU 938A] kod Gonzenbach. U tim se trima pričama iskazuje vjerovanje u više sile kao u upravitelje čovjekovog životnog puta. Podudarnosti se posebno uočavaju posredstvom priča koje je Vuku Karadžicu iz Boke Kotorske poslao Vuk Vrčevic (bajka
0	radanju djece nakon što žena pojede dio ribe, priče o zloj macehi itd.). Vrčevic je bajke zabilježio u Kotoru, a veze ovoga grada sa naspramnom obalom, kao i sa crno-gorskim i hrvatskim priobaljem, te sa njegovim dubokim kontinentalnim zaledem, stoljecima su bile snažne.
Bajke u ovoj zbirci govore o rdavim životnim prilikama, te o načinu na koji običan čovjek pokušava da ih prebrodi. Uostalom, to je preokupacija i bajki Gonzenbachove i Cranea. Socijalni je status na početku za mnoge junake odreden zanimanjima poput: čobana, govedara, pastira, kovača, pudara, ratara, težaka, lovaca itd., a nerijetke su junakinje pastirice, vezilje, prelje itd. Kao protivteža takvim zanimanjima, postoji veliki broj carskih uloga, no, zanimljivo je da ni te uloge nijesu uvijek lišene problema koji izjedaju sirotinju. Recimo, u bajci Pravda i krivda [ATU 613] privilegirani junak liječi carsku kci od gube. U motivski kompliciranoj priči Razbojnik sa vještičijom glavom [The Robber with a Witch's Head, ATU 302+311+621], u zbirci Gonzenbach, kralj ima vaši, tako da oba narodna koda prepoznaju tu vrstu pravednosti, tj. ako bogatstvo i položaji nijesu društveno pravedno razdijeljeni, tada bolesti i druge poteškoce jesu prirodno pripale svima.
U nekim pričama preplice se i krišcanski motiva-cioni spektar, pa se andeli javljaju u snu ili se čovjeku sugerira da se pomoli Bogu prije nego što počne nešto raditi itd. Sličnih elemenata ima i u italijanskim zbor-nicima. Ove su priče po elementima čudesnog bajke, a religiozni je duh prisutan, ali ne i sveprožimajuci. Postoji nekoliko priča u kojima davo ima ulogu, no, taj je lik dobio obrise zlog čarobnjaka, te oko njega nije biblijski pakleni ambijent. Recimo, u bajci Davo
1	njegov šegrt [ATU 325] ima podteksta kršcanske religije, ali je priča njome prožeta „na narodnu", pa dijete uči zanat od davola, tj. uči kako koga da prevari. Davo se u jednom trenutku preobražava u Turčina, što
Figure 1: Azi-Dahaka, illustrated byJelena Mašnic, 2017
je s kršcanskog aspekta narodne priče metamorfoza kojom se sugerira neprihvacanje pripadnika druge religiozne doktrine.
Lokalna koloristika zapaža se u krugu praslavenskih vjerovanja. U nekoliko bajki izražena je uloga zmije, koja je u slavenskoj mitologiji velika. Tako, vodena zmija, tzv. aždaja ili Azi-Dahaka (Kropej, 2012) čest je junak u Vukovim bajkama. U dvije italijanske zbirke nema priča u kojima žene radaju zmije ili gdje čovjek dolazi u posjed nemuštog jezika posredstvom zmije. Zmija je kod Slavena čuvar bogatstva, ali je povezana i s dušama predaka, pa je „zmija posjednik dobara i plodnosti" (Kropej, 2012, 102). U ovoj zbirci su dvije verzije priče Zmija mladoženja [ATU 441+425] u kojima žena nerotkinja rada zmiju. Jednu zmiju rada sirotica, a drugu carica, što je opet vid pravednog umovanja - što se može desiti jednoj, može i drugoj, jer su obje samo ljudska bica. Ove priče ne portretiraju duhovine (Kropej, 2012, 191), jer dijete rodeno kao zmija ne zbacuje košuljicu odmah po rodenju, nego mu je zmijska koža
5	Tabela 1 sadrži pregled bajki iz tri analizirana zbornika. Pored naziva bajke izdvojili smo i ATU klase, što može poslužiti kao osnovica istraživačkog čitanja, te kritičke analize i diskusije u nastavi. Više je bajki koje pripadaju srodnim ili jednakim ATU klasama, te bi ih trebalo komparirati.
6	Zbornici Cranea i Gonzenbach tiskani su na engleskom jeziku, te u Tabeli 1, uz prijevod naziva teksta, navodimo i engleski naziv.
123
ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 28 ■ 2018 ■ 1
Dijana VUCKOVIC & Jelena MAŠNIC: SUVREMENA OBRAZOVNA VRIJEDNOST IZUCAVANJA NARODNE BAJKE - LITERARNI, SOCIJALNI ..., 119-138
oteta tek nakon što stasa u momka i oženi se. U obje priče zmijski je junak močan i povezan sa blagostanjem. U prvoj verziji, nakon što mu majka i supruga sagore zmijsku košulju, on ostaje kao divan čovjek. U drugoj priči, nakon oduzimanja košulje, uslijedi pripovijedanje paralelno mitu Cupid i Psyche, tj. mladi čovjek nestane, a dragana ga traži dok ne podere gvozdenu obuču.
Sa rijetkim iznimkama,7 u ovim pričama dominiraju ženski likovi koji malo o čemu odlučuju. Dobre od loših djevojaka uglavnom razlikuje vrednoča, poslušnost i odsustvo radoznalosti. Što se tiče fizičkog portreta ženskih likova, u konkretnim crtama ih nema, ali se ponegdje zapaža struktura ideala ljepote. Najupadljivije je iskazana u bajci Mededovic [ATU 507], u kojoj se momak zagleda u djevojku, koja je „krupna i zdrava i lijepa". Polisindeton u opisu sugerira da su tri atributa neraskidivo vezana i da tvore narodnu ideju djevojačke ljepotonosnosti.
Upadljivu idejnu usmjerenost ka tradicionalističkoj vizuri žene čitamo u bajci Nemušti jezik [ATU 670]. Nakon što spase zmiju iz požara, glavni junak dobija na dar od njenog oca, zmijskog cara, nemušti jezik. Znanje predaka, otjelotvoreno kroz nemušti jezik, po-moglo je čovjeku da shvati kako medu živim stvorovima funkcioniraju odnosi na supružanskoj liniji. To mu je znanje sačuvalo glavu u ovoj priči, a žena je prikazana kao dosadni i radoznali stvor koji čovjeka bez potrebe vodi u ranu smrt. Naročito je žena u ulozi mačehe
portretirana stereotipski. Uvijek je u pitanju zla žena koja mrzi pastorčad, a posebno lijepe pastorke, jer se kao njihov kontrast često postavlja macehina ružna i lijena kci. U Vukovoj zbirci postoji čak pet bajki čija je dominanta „proganjana pastorka" [ATU 510A]. To su: Pepeljuga, Zla mačeha, Mačeha i pastorka (dvije su priče pod ovim nazivom), Kako su radile, onako su i dočekale. U samo jednoj od njih - Zla mačeha - otac priskače u pomoc kceri. U ostalima je potpuno neakti-van ili je čak na ženinoj strani u cjelosti. Interesantno je da stariji ženski likovi - „babe", nerijetko i „babetine" (u Zlatna jabuka i devet paunica, ATU 400+300+402, „prokleta babetina") - često suraduju sa zlim silama, nekad prisilno, ali nekad i svojevoljno. Osim toga, onu ulogu koja je u bajkama Cranea i Gonzenbachove dodi-jeljena pustinjacima (oni uglavnom sudjeluju u funkciji obavještavanja junaka), kod Vuka igraju upravo starice. Tako je žena uopce, a posebno žena u ulozi macehe i žena u poznijoj životnoj dobi obilježena negativnim narativnim kontekstom.
Mnoge su rodbinske relacije negativno atribuirane. Tako se u bajci Zlatoruni ovan [ATU 854+551] ocrtava lik strica koji „sinovcu nije bioprijatelj, večzlotvor" (Karadžic Stefanovic, 1987, 88). Stric nagovara cara da mladicu postavi nerješive zadatke, te stričeva zloba postaje faktor konačnog zadovoljenja socijalno-psihološke pravde i dobri momak na kraju postaje car. U bajci Cudnovata tica [ATU 567] na izuzetan je način ispripovijedano što od složne obitelji može da učini preveliki novac i moc kojoj se nije doraslo. Pretjerana i naglo stečena količina novca ukazala je kakvi su likovi brace zapravo, a oni jedan drugog zamrze, što ih dovodi do uništenja.
Uopče uzevši, zlo koje narodni pripovjedač kažnjava u ovim bajkama najčešce je ljudskog porijekla - zavist, radoznalost, izdajstvo, pohlepa i dr. svojstva likova vode ih u predjele zla. Narodni ih pripovjedač stavlja kao kušatelje onim junacima koji na početku nemaju takva svojstva. Kontrastno sagledavajuci odnose i svojstva junaka i junakinja, ove narodne bajke sugeriraju duboku uvjerenost da klica zla postoji u čovjeku, te da ona jednako uništava i neprijatelje i prijatelje, pa i samog njenog nositelja. Vrijednosni kut ovih bajki odan je patrijarhalnim odnosima u društvu i obitelji i upravo ti odnosi čuvaju odlike dobra i pravde. Ženski je rod uglavnom nositelj grijeha pramajke (kršcanski podtekst), te su junakinje različite dobi često suradnice zla. Ta im je uloga dodijeljena nekad zahvaljujuci položaju u obitelji (maceha), a često i posredstvom njihove životne dobi (starice su često negativne junakinje).
BAJKE LAURE GONZENBACH
Zbirka Laure Gonzenbach (1842-1878) prvi je put tiskana 1870. godine na njemačkom jeziku pod nazivom Sicilianische Märchen. Izdanje iz 2004. godine, nazvano
7 Najupadljivijia je iznimka naročito lijepa priča Djevojka cara nadmudrila [ATU 875], no ona nema odlike bajke.
124
ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 28 ■ 2018 ■ 1
Dijana VUCKOVIC & Jelena MAŠNIC: SUVREMENA OBRAZOVNA VRIJEDNOST IZUCAVANJA NARODNE BAJKE - LITERARNI, SOCIJALNI ..., 119-138
Figure 3: The Beautiful Maiden with the Seven Veils, Figure 4: The Robber with a Witch's Head [ATU illustrated by Joellyn Rock (Zipes, 2004, 55)	302+311+621], illustrated by Joellyn Rock (Zipes,
2004, 40)
Razbojnik sa vještičijom glavom [The Robber with a Witch's Head] i priredeno od strane Jacka Zipesa, sadrži 42 priče, od čega je 30 bajki. Zipes je priredio i publi-cirao 2005. godine još jednu zbirku bajki iz istih izvora. Naslov te druge zbirke je Prelijepa Angiola [Beautiful An-giola] i ona sadrži još 94 priče (Blažič, 2006). U ovom tekstu bavicemo se samo prvom zbirkom, jer je korpus priča bogat. Gonzenbach je bajke zapisala na Siciliji, koja je u doticaju istočnjačkog i zapadnjačkog metanar-ativa. Recimo, u priči Dvanaest razbojnika [The Twelve Robbers, ATU 676] pecina u kojoj razbojnici kriju blago obezbijedena je orijentalnim principom „Sezame, otvori se!", a u bajci Lijepa djevojka sa sedam velova [The Beautiful Maiden with the Seven Veils, ATU 408+884] očita je orijentalna mistifikacija ženske ljepote.
Dramatičnost ovih priča je velika. U mnogima od njih vec od samog početka javlja se zaplet, a potom se dogada više od jedne kulminacije i peripetije, te se
struktura pojedinih tekstova zapaža kao spiralni niz zapleta, kulminacija, peripetija, sve dok se narator ne odluči da okonča konstantno napetu dramsku atmos-feru, te tada čitatelja ubrzano izvodi iz prostora priče. Možemo pretpostaviti da su tako snažni dramaturški efekti bili značajni i uspjeli tokom usmenog života bajke. U nekima od ovih bajki ispripovijedana je dosjetljivost običnog čovjeka, pa izabrani pojedinac iz naroda može da nadmudri mnogo jače i sposobnije od njega samoga. Folklorna je naracija i ovdje, reklo bi se, bespoštedna, pa privilegirani junak svim sredstvima, a ponekad i čistom prevarom, uspijeva da izade kao pobjednik u sukobu koji je razvijen izmedu njega i antagoniste/-a.
Buduci da je Gonzenbach bila pravi kolekcionar, ne i netko tko je priče prilagodavao ili literarno dotjerivao, to je vidno da se paralelizam literarnih djelova zapaža više nego kod Cranea ili kod Vuka. Za ovu zbirku priredivač kaže da je „možda najvažnija kolekcija
125
ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 28 ■ 2018 ■ 1
Dijana VUCKOVIC & Jelena MAŠNIC: SUVREMENA OBRAZOVNA VRIJEDNOST IZUCAVANJA NARODNE BAJKE - LITERARNI, SOCIJALNI ..., 119-138
bajki, legendi i anegdota u XIX. stolječu, značajnija od zbirke brače Grimm" (Zipes, 2004, xii). Priče su autentične i skoro da nema intervencija (Zipes, 2004), osim prilagodavanja pisanoj jezičnoj formi. Skoro sve priče ispripovijedane su od strane „sicilijanskih seljanki i žena iz niže srednje klase" (Zipes, 2004, xii). Pošto bajke mnogi prepoznaju kao ženske priče, to je u ovom slučaju ženski princip u cjelosti ispoštivan. Ove priče „reprezentiraju iskreniju i nježniju, feminu, ako ne i feminističnu perspektivu života, te otkrivaju socijalne uvjete iz točke gledišta ugnjetavane niže klase, pa čine to sa gnjevom, ogorčenošcu, ali i nadom" (Zipes, 2004, xii). To je doista prihvatljivo, te iako tekstovi u zborniku nijesu očiščeni od nasilja, brutalnosti, aberantnih seksualnih notacija i dr. invazivnih ponašanja, oni prezentiraju i mnogo ravnopravniju ulogu ženskih liko-va u dogadajima. Upravo je to najuočljivija osobitost ove zbirke, pa čemo je detaljnije pojasniti. Osim toga, takvu perspektivu nemaju ostala dva zbornika koja analiziramo. Naprotiv, u njima su rijetke heroine koje odstupaju od portretiranja patrijarhalnog koda.
Važno je da uloga ženskih likova u ovim bajkama nije isključivo potekla iz fizičkog portreta ženske ljepote, nego je u pričama počesto pokazana i dosjetljivost, a u nekima i hrabrost heroina. Pojedine se junakinje ne pre-puštaju sudbini niti muškim vodičima, nego pokušavaju da iz teških situacija izdvoje najbolje i to upotrijebe u svoju ili u opcu korist. Prva priča iz zbornika, Pametna djevojka [The Clever Maiden, ATU 884+884B], počevši od naslova upucuje na takvu poziciju, a u tekstu se do-gadaji nižu u prilog dokazivanju opravdanosti naslovlja-vanja. U bajci se suprotstavljaju muški i ženski princip, pa dva rodena brata imaju po sedmoro djece - jedan je otac sedam sinova, a drugi sedam kceri. Otac sinova ne propušta prigodu da se bratu obrati sljedecim riječima: „O, brate, ti sa tvojih sedam saksija i ja sa mojih sedam mačeva! Kako je?" (Zipes, 2004, 1), što izaziva neraspo-loženje upitanog. Najmlada kcer uvida očevu patnju, pa mu sugerira da bratu dokaže tko je bolje prošao sa djecom. Njena je ideja da dvoje najmlade djece pokuša da od princa - doduše, na prevaru - uzme krunu. Onaj tko uspije, dokazat če preimucstvo muškog ili ženskog poroda. Djevojka če uspjeti, pa če se čak i prerušiti u muškarca i drugovati s princem sve do trenutka dok joj se ne ukaže prigoda da krunu ponese kao dokaz sopst-vene dosjetljivosti. Ova priča na uvjerljiv način iskazuje mišljenje tih sicilijanskih pripovjedačica o vrijednosti muške i ženske djece. Važno je pomenuti i to da se u priči nije pretjeralo, tako da nijesu svi muški likovi loši. Naprotiv, i brat sa kojim se djevojka takmičila, i princ, kao i djevojčin otac - pozitivni su likovi. Nitko od njih, čak ni princ kome je kruna privremeno oduzeta, nije prikazan nedovoljno pametnim kako bi djevojčina bistrina bila kontrastno pojačana. Naravno, buduči da u ovom tekstu govorimo i o edukacijskim vrijednostima, moramo po-menuti da uzimanje krune na prevaru mora biti posebno tumačeno. Ovdje je taj motiv u funkciji dokazivanja da
heroina može da je se domogne i iza toga nema nikakvog skrivenog plana - postiči nešto drugo pomoču te krune, oteti prijesto i slično. Uostalom, u narodnoj književnosti ova se vrsta dokazivanja naročito cijeni, ali je češče omo-gučena muškim nego ženskim likovima, te je ova priča u tom pogledu značajna iznimka.
Gonzenbach je u pismu Hartwigu, koji je i zamolio za prikupljanje priča, opisala i živopisnost pripovijedanja Sicilijanki (Zipes, 2004, xiii). Ta svjedodžba sugerira naratorsku vještinu, te iz opisa uočavamo sicilijanske Scheherazade, a dijelom prihvačamo i tezu o bajkama kao o produktu ženske imaginacije. Ove su bajke značajne iz mnogih razloga (riječ je o pričama bogate motivacije), a vjerojatno da im ženska perspektiva daje posebnu vrijednost. Takvu perspektivu muški kolekcionari, koji su u XIX. stolječu dominantni, nijesu imali. Osim toga, ove bajke saopštavaju „eksplicitne detalje žestokih obiteljskih sukoba, proizvoljnog nasilja, sadističkih kažnjavanja i nemoralne ljubavi - ukratko, one su priznanje onih aspekata života koji su cenzurirani u vecini zbornika iz XIX. stoljeca" (Zipes, 2004, xvi). Fenomeni o kojima je u njima riječ nijesu ostali u prošlosti, nego su, naprotiv, prisutni i u suvremenom društvu. Stoga su ove priče važne i današnjoj publici. U njima se opisuju nemilosrdni životni uvjeti iz perspektive koja nije nužno usmjerena ka srečnom završetku, barem ne za onoga tko bajku priča. Tako se, što je posebnost ovih bajki, na završetku dogada neka vrsta izlaska naratora iz zone priče. Skoro sve priče imaju takav narativni izlazak:
•	„I onda su svi živjeli srecno i zadovoljno, ali mi smo ostali bez centa";
•	„Ostala je srecna i zadovoljna, ali mi još uvijek ne možemo platiti rentu";
•	„Ostali su bogati i utješeni, a mi samo sjedimo ovdje i starimo" (Zipes, 2004, xix).
U nekoliko različitih varijanti („ne možemo platiti rentu", „ostali smo bez centa" ili „ostali smo praznih ruku"), završetkom se aludira na loše materijalno stanje pripovjedača u čak devetnaest bajki. Druga važna aluzija ovih narativnih izlazaka u realnost je starenje i ona finalizira šest bajki. Svega pet bajki, kao i dvanaest ostalih narodnih priča iz zbirke - koje nemaju tipične odlike bajke - nemaju takve završnice.
U bajkama iz ove kolekcije važnost riječi je iznimna. Obečanja nerotkinja uvijek se ispune, ali isto tako i kletve i druge date riječi. Riječima se postiže mnogo, ali se posredstvom riječi dosta može i izgubiti.
CRANEOVA ZBIRKA
Kolekcija Thomasa Fredericka Cranea (1844-1927), nazvana Italijanske popularne priče [Italian Popular Tales], prvi je put publicirana 1885. godine na en-gleskom jeziku. Autor je po zanimanju bio antropolog, te je njegov interes za italijansko narodno stvaralaštvo bio koncentriran na razumijevanje europske kulture.
126
ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 28 ■ 2018 ■ 1
Dijana VUCKOVIC & Jelena MAŠNIC: SUVREMENA OBRAZOVNA VRIJEDNOST IZUCAVANJA NARODNE BAJKE - LITERARNI, SOCIJALNI ..., 119-138
U ovom radu koristimo izdanje te kolekcije iz 2001. godine, koje je uredio Jack Zipes. Zbirka sadrži 36 bajki iz različitih krajeva italijanskog podneblja. Priredivač ističe u Predgovoru (Zipes, 2001, VII-XXIV) da su Cra-neove bajke bogatije od Grimmovih i Afanasyevljevih, te da se suočavaju sa stvarnosno korespondentnim zlom na autentičan način. O tome se čitatelj uvjerava pri prvom susretu sa ovim bajkama - one sadrže mnoge jezive prizore, te izvorno prenose priču nastalu i očuva-nu u narodu. Ta je priča počesto strahovita, te pokazuje rdave postupke junaka i njihove brojne slabosti. Od sva tri analizirana zbornika, kod Cranea je sukob dobra i zla najjačeg intenziteta i najraznovrsniji je. Pokušaji nanošenja štete drugom, naročito pravednom junaku, bivaju direktno osudeni i nemilice kažnjeni. Narodni duh nije, s obzirom na mukotrpne uvjete življenja, posebice vodio računa o efektima straha koji ovi prizori mogu producirati, tako da u mnogim bajkama pogubljenja (u loncu kipuceg ulja, rastrzanje konjskim repo-vima, vješanje...) i druge kazne pristižu jedno za drugim i bez samilosti. Na kraju, priča i jeste služila tome da izazove strah, te tako bez mnogo preispitivanja nauči slušatelje što je dobro činiti, a što ne (Vukovic, 1996, 48-50). Valja imati na umu i namjenu ove kolekcije. Ona nije bila namijenjena dječijoj čitateljskoj publici, nego se Crane, stilom komentara i načinom na koji daje bajke po klasama, očito obraca odraslom čitatelju. Tako se neke od ovih bajki „suočavaju otvoreno i iskreno sa takvim pojavama kao što su ubojstvo, preljubništvo, incest, zlostavljanje djece, brutalna osveta, pljačkanje, varanje i iskorišcavanje" (Zipes, 2001, VII).
Mnogi su etički elementi ovih priča diskutabilni (što je odlika i prethodnih zbornika), osobito iz suvremene pozicije tumačenja, no, nedvojbeno je da oblici zla pos-toje i u tim starim pričama, zabilježenim tijekom XIX. stoljeca, i u ovim novim vremenima. Recimo, u nekoliko početnih priča iz zbirke kažnjava se radoznalost i to tako nemilosrdnim sredstvima da se čitatelj danas mora zapitati je li ta osobina toliko iz domeni zla da su njeni nositelji zaradili surove kazne. Vrsta radoznalosti koja se u njima kažnjava najčešce se tiče saznavanja onoga što je eksplicitno zabranjeno (npr. žena ne zna lice mužu ili je muž ženi zabranio da ude u neku prostoriju i sl.), pa prepoznajemo biblijski ženski grijeh, tj. riječ je o grije-hu koji je pripisan ženi i koji ce čitatelji prepoznati kao grijeh pramajke. Ove priče konotiraju mnoge metafore i/ili metonimije stvarnosnih situacija i pružaju bogatu fikcionalnu sliku nemilosrdnog svijeta u kome se sva priroda zna okomiti na ljudsko bice. Stoga narodni pri-povjedač pokušava preduprijediti svaku klicu ponašanja koje bi moglo „probuditi" mračne sile. Tako, zavirivanje u zabranjeno (kako je radoznalost predstavljena, i to još od mitologijske Pandorine kutije) označava povredu postojeceg reda i potencijalnu klicu budenja zla. Time se, doduše, predupreduje i osuduje i saznavanje, koje je okosnica čovjekovog znanstvenog napretka. Mnogi su junaci mitologijskih priča i narodnih bajki uključeni
Figure 5: Cover for Italian Popular Tales, Illustration Eleanor Vere Boyle's, 1875
u naracije u kojima je radoznalost predstavljena negativno (Pandora, Prometej, Eva, Plavobradi...). Pouka ovih bajki, dakle, ponegdje je upitna iz suvremene pozicije tumačenja, no vrlo je plodonosna kao izvorište kontroverznih problemskih situacija, što u nastavi može biti dobro upotrijebljeno za razvitak čitateljske vještine i kritičkog mišljenja (Crawford et al., 2005).
Ove bajke imaju paralelne verzije u mnogim narodnim književnostima, a i medu njima je uočljiv princip prenosivosti (Prop, 1982). Crane na njega ukazuje time što neke bajke ne daje u dovršenoj formi, nego ističe da se dalje dogada isto kao u nekoj drugoj priči, datoj u cjelosti. Koliko god internacionalnog bilo u ovim pričama, ipak je očita i lokalna kolorističnost, tj. „izrazi, poslovice, motivi, karakteri i zapleti reflektiraju lokalne i regionalne razlike, a promjene (osobito u vremenu) otkrivaju mnogo o navikama, običajima, te posebno o razmišljanjima konkretnih društava" (Zipes, 2001, XV). Protagonisti su nerijetko skupljači bilja, ribari, prelje, švalje, pralje, uz skoro obavezujuce zanatlije, seljane, trgovce, gostioničare i, naravno, okrunjene glave, koje se počesto „spuste" medu narod. Isto tako, vrli narodni
127
ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 28 ■ 2018 ■ 1
Dijana VUCKOVIC & Jelena MAŠNIC: SUVREMENA OBRAZOVNA VRIJEDNOST IZUCAVANJA NARODNE BAJKE - LITERARNI, SOCIJALNI ..., 119-138
predstavnici nerijetko završavaju okrunjeni. U pričama je očita velika socijalna pokretljivost, napredovanje sa statusnog dna do vrha, ali ponekad i privremeno ili trajno gubljenje pozicije. U nekima od ovih priča dogada se socijalni uspon ni iz čega, tj. pojedinac se iz skoro bezizlazne početne situacije vodi ka socijalnom pre-imucstvu. Jednako je česta i situacija socijalne parabole, tj. junak iz početnog izvrsnog socijalnog položaja (obič-no u posjedu krune) gubi sve i stiže do dna, pa se u radnji bajke mora dokazati kako bi u finalu povratio ili unaprijedio socijalno-statusne atribute.
U stilu pripovijedanja, autor je „povremeno izmi-jenio sadašnje u prošlo vrijeme i blago sažeo tekst izos-tavljanjem zamornih ponavljanja" (Crane, 2001, XLVII). Takve prilagodbe daju se oprostiti antropologu, ali mu valja umjereno zamjeriti što je vršio takva podešavanja. Naime, naracijski prezent posebno je znakovit, naročito u usmenom pričanju, ali njegov značaj nije ukinut ni u čitanju. Slušatelj i čitatelj se oblicima pripovijednog prezenta povezuju s vremenom bajke, priča im postaje življa i bliža, sadrži snažniju dramsku napetost.
U dvije priče dogada se doticaj domicilne sa orijen-talnom kulturom. Riječ je o istarskoj bajci Poštenjačina [Fair Brow, ATU 505], u kojoj junak stupa u kontakt sa sultanovom kceri, koju i oženi. U tekstu se ističe da je mladenka prije braka promijenila vjeru i postala kršcanka. Druga je priča Oraggio i Bianchinetta [ATU 403] u kojoj lijepu mladu junakinju u jednoj etapi zamijeni ropkinja crne puti, kako bi zauzela njeno mjesto mladenke. Cio opis te druge djevojke iskazuje tipično rasno neprihvacanje. Ropkinja zauzme mjesto heroine, a u tekstu se kaže da „Oraggio nije mogao prepoznati sestru; ta se neugledna djevojka predstavila kao ona govoreči da ju je sunce tako potamnilo da više ne može biti prepoznata" (Crane, 2001, 48). Tako je odnos ljepote rasa prikazan kao podložan utjecaju sunca koje jednoj djevojci daje, a drugoj ne daje ljepotu. I u zbirci sicilijanskih bajki nalazi se slično rasno dife-renciranje, u tekstu Zli učitelj i princeza lutalica [The Wicked Schoolmaster and the Wandering Princess, ATU 533+403],
Crane (2001) klasificira bajke prema ključnim moti-vima koji ih objedinjuju u srodne skupine. Njegovo klasificiranje je unekoliko drugačije od ATU indeksa, ali je moguce pronaci i sličnosti. U zbirci se, izmedu ostalih, nalaze sljedece klase: žena ne poznaje lice muža, on nestaje i ona ga traži [ATU 425]; tri magična dara [ATU 563]; roditelji obecaju nerodeno dijete vještici [ATU 310]; blizanci se radaju uz neuobičajene okolnosti [ATU 303]; sirota i neugledna djevojka doživljava preobražaj [ATU 510A]; djevojka odlazi od kuce zbog moguceg incesta [ATU 510B]; pravu mladu netko zamijeni ili je tek vjenčani suprug zaboravi posredstvom poljupca svoje majke [ATU 403, ATU 884]; životinje ili zahvalni mrtvaci pomažu junaku [ATU 554, ATU 505]; tri limuna [ATU 408]; suprug ubija suprugu koja prekrši njegovu zabranu [ATU 312]; majke ili češce macehe zlostavljaju
djevojke [ATU 410], djevojka otjerana u šumu i dalje proganjana do smrti [ATU 709].
Iz perspektive suvremenog društva interesantna je bajka Kralj koji je želio lijepu ženu [The King Who Wanted a Beautiful Wife, ATU 877]. Kralj je ispoljio neizmjernu želju da mu žena bude ljepotica, pa se tragom te želje dvorjani krecu svud po svijetu. Stignu i do kolibe u kojoj žive dvije sestre, pri čemu je jednoj 80, a drugoj 90 godina. Ironija udesi da se posredstvom ruku prve starice (bila je prelja, pa su ruke bile bijele i nježne), kraljevom službeniku pričini ljepotica, te je isprosi i uda za kralja. Prve bračne noci kralj je opazio pogrešku, no, vec sjutradan je njegova ostarjela supruga zaista bila lijepa i mlada, u što su se upetljale vile. Videci preobražaj sestre, i starija prelja poželi isto, pa pode kod berbera da joj odstrani sloj stare kože ne bi li se ispod pokazala mlada. Pothvat ne uspijeva i starica umire. Ne podsjeca li ova priča na suvremeno alkemijsko traganje za eliksirom mladosti i na estetičke kirurške zahvate? Osim toga, i kraljeva potraga za mladom ljepoticom okončana je uz snažnu dozu vilinskog praha zavara-vanja, te su i muški i ženski junaci ove priče kažnjeni, što bi mogla biti poruka čitateljima.
DOMINANTNI SOCIJALNO-STATUSNI I PSIHOLOŠKI OBRASCI
Bajke iz sva tri zbornika imaju mnogo zajedničkih odlika. One su često bazirane na socijalnim pozicijama junaka i junakinja, njihovim razvojnim krizama, te snažnoj potrebi da se loše životne okolnosti likova izmijene. Likovi počesto, uz odredbe uzrasta i rodne pripadnosti, i jesu portretirani putem socijalnog položaja (Pešikan-Ljuštanovic, 2007, 36). Tako u ovim bajkama čitamo unapredenja junaka - mnoge se sirote djevojke udaju za kraljeve, a veliki broj njihovih muških vršnjaka iz statusa seljana, ribara, zanatlija, sitnih trgov-aca ili pastira, recimo, prelazi u najviši društveni sloj, te postaju okrunjeni i socijalno superiorni. Te su promjene položaja u bajci ispripovijedane ubrzano i dramatično, te se doimaju socijalni uspjesi stečeni „preko noci". No, u kronotopu bajke postoje znaci koji čitatelju kazuju da vrijeme ipak nije tako brzo proticalo. Tako se u nekim pričama pominju traganja koja traju dok se ne podere gvozdena obuca ili se preciznije i formulativno odreduje dugo vrijeme čekanja i borbe (sedam godina, sedam mjeseci, sedam dana). Junaci prevaljuju daleke razdaljine, krecu se po neprohodnim šumama, planinama, pustinjama, a u nekim pričama put ih vodi i u oblake ili pod zemlju, što su sve htonski prostori. Sve te temporalne i spacijalne odrednice upucuju na to da put do socijalnog uspjeha nije bio kratak niti jednostavan.
Socijalna se pokretljivost negativno ocjenjuje za ženske likove, pa gender kritika i/ili feministički pristup kritiziraju način na koji bajka dodjeljuje napredak u socijalno-statusnom pogledu djevojkama (Hourihan, 1997). Djevojke se, prema tim pristupima, uzdižu u
128
ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 28 ■ 2018 ■ 1
Dijana VUCKOVIC & Jelena MAŠNIC: SUVREMENA OBRAZOVNA VRIJEDNOST IZUCAVANJA NARODNE BAJKE - LITERARNI, SOCIJALNI ..., 119-138
bolju poziciju prvenstveno posredstvom udaje, a glavne odlike koje im omogucuju takvo novo pozicioniranje su fizički izgled i neka svojstva karaktera poput poslušnosti, odanosti, trpeljivosti itd. Takvih primjera ima i u bajkama iz tri analizirana zbornika, no, nove generacije samo kri-tičkim komparacijskim čitanjem mogu doci do shvacanja ustaljenih obrazaca u društvima snažnih patrijarhalnih vrijednosti, kakva jesu ona iz kojih potječu čitane bajke.
Psihološki portreti heroja i heroina poglavito su plošni, nemamo duboke zahvate u njihov unutarnji svijet. Emocije koje oni ispoljavaju su snažne, a često su unaprijed, tj. od samog početka bajke date: očajnički se želi dijete ili brak, besmisleno se mrzi obitelj, želi se uništiti pastorak/pastorka itd. Junaci su obezličeni, promatrani spolja i to često kao tipovi odredenih klasa i zanimanja - pastira, zanatlija, gostioničara, kraljeva itd. Unutarnji svijet likova ostavljen je od strane pripovjedača gotovo netaknut, tako da čak i u najdramatičnijim okolnostima čitatelj ne doznaje ništa eksplicitno o unutarnjim svjetovima privilegiranih heroja. Goropadno i naprasno se doimaju nebrojene brze presude, kao što se iz takvih okolnosti čita i nemilosrdnost sudionika, a rijetko se narator opredijeli da nekom liku dodijeli grižnju savjesti (kod Gonzenbach Dva brata, The Two Brothers, ATU 300+303). Dodatno je surovost odnosa ojačana time da se presude i njihova izvršenja ponekad zbivaju medu članovima obitelji. Tako, ne samo da macehe zamrze pastorke, nego je nerijetka situacija i da majke ne podnose kceri (Gostioničarkina lijepa kci, The Innkeeper's Beautiful Daughter, ATU 706), ili da ponekad pokušaju otrovati sinove (Bierde, ATU 851), ili da se izmedu sinova i majki razvije takva relacija da zli odnosi na kraju kulminiraju time što sin zapovijedi bacanje majke u lonac kipuceg ulja.
Neobuzdane emocije koje likovi ispoljavaju sugeri-raju da se u ljudskom bicu može naci klica zla, koje je ponekad usmjereno prema najbližima, osobito kad su oni u nečemu uspješni, što je suvremena interpretacija koja ukazuje na klasičnu vrijednost narodne bajke, tj. na činjenicu da se ova priča obraca svakom vremenu kao da je namijenjena upravo njemu. To je svojstvo zavisti entropijskog karaktera, pa razjeda i njegovog nositelja i ukupan sustav obiteljskih ili drugih odnosa u kojima se junak nalazi. Naravno, bajka je priča borbenog tona, te njena pravednost na kraju dovodi do pobjede elemenata dobra i u konačnici čitamo dijelove u kojima se nadu pozitivne emocije (tzv. srecan kraj). Zanimljivo je da narodni pripovjedač nije pretjerano zainteresiran za takve trenutke, te oni traju znatno krace u naraciji. Ta je perspektiva očekivana za narodnu priču pošto je njena ogoljena bit vidljiva kroz sustav „plivaj ili potoni", te se „nesreca" promatra kao poticaj za razvitak.
EDUKACIJSKE VRIJEDNOSTI ANALIZIRANIH BAJKI
Edukacijske su vrijednosti ovih priča velike, te se one mogu promatrati kao virtualni svjetovi čijim razumije-
vanjem mladi čitatelji mogu bolje upoznati predašnje i današnje društvo, njegove adaptacijske i dr. zahtjeve, ali i manje društvene skupine, poput obitelji. Narodna je bajka značajna za uspostavljanje kolektivnog identiteta i etosa konkretne zajednice, za upoznavanje njegovih vrijednosti, ali i kritičkog odnosa prema stereotipima i predrasudama. Analizirajuci i diskutirajuci motive i zaplete ovih priča, mladi se čitatelji izmješteno i bezbjedno mogu suočiti i sa sopstvenim nemirima i krizama. Čitanje ovih priča, naročito usporedno istra-živačko čitanje (Nikolic, 2006; Rosandic, 2005), poti-cajno je za razvitak interpersonalne i intrapersonalne inteligencije (Gardner, 1983), za usavršavanje socijalne i emocionalne vještine (Goleman, 1998). Ove nas priče podučavaju da je važno komunicirati sa svojim nagonskim (instinktivističkim) i u emocijama vidjeti bogatstvo i razumjeti afektivna stanja kako bi se na njih moglo (samo)djelovati. Afektivno je područje, stalnom potrebom racionalizacije, nepravedno zapostavljano u obrazovanju (Buljubašic-Kuzmanovic, Gazibara, 2015). Narodna bajka omogucuje pozitivan afektivni razvitak čitatelja, iako su neki njeni likovi negativno karakteri-zirani. Naime, kritičkim čitanjem i analizom, čitatelji razlikuju dobro i zlo, te internaliziraju pozitivne vrijednosti. Djelovanjem preko eksplicitnih poruka utječe se na razvitak unutarnjih resursa (optimizma, radoznalosti, samoprocjene, altruizma...), ali se nekim zatomljenim porukama mogu poticati i neželjeni efekti (prepuštenost sudbini, nezrelo bjekstvo od stvarnosti, hedonizam, rodni i dobni stereotipi, neracionalnost, atribuiranje neuspjeha spoljašnjim uvjetima...). Neželjene efekte u obrazovanju možemo najpotpunije preduprijediti kri-tičkom analizom izabranih narativa. Razvijeno je više modela kritičkog čitanja teksta (Rosandic, 2005), a me-todički koncept programa RWCT - Čitanje i pisanje za kritičko mišljenje (Crawford et al., 2005) najpotpunije bi odgovorio na složene zahtjeve kritičke recepcije ovih i ovakvih tekstova. Niz tehnika i strategija RWCT programa kreiran je prema troetapnom slijedu recepcijskih aktivnosti: evokacija, razumijevanje značenja i refleksija. Te etape podrazumijevaju da je čitatelj cjelovito i aktivno uključen u diskusiju o tekstu. Program je poni-kao na recepcionističkom tumačenju književnosti (Iser, 1974; Iser, 1978; Rosenblatt, 2013), pa se unutar okvira od tri bazične etape može uvrstiti pluralitet metodičkih interpretacija, tj. riječ je o imanentnom pristupu tekstu u nastavi (Vučkovic, 2006). Tijekom evokacije formira se obzor očekivanja, u etapi razumijevanja značenja bajka se čita i tumače se njena značenja, a etapa refleksije usmjerena je ka identificiranju estetskog odmaka (Jauss, 1982).
Elementi analiziranih bajki snažan su poticaj za razvitak afektivnih i konativnih svojstava ličnosti, a usavršavanje literarnih kompetencija povezuje ih s kognitivnim domenom. Neki autori smatraju da je „književnost vjerojatno prvi dom emocionalne inteligencije" (Salovey i Sluyter, 1999, 40), odnosno „Čitanje misli i empatija su
129
ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 28 ■ 2018 ■ 1
Dijana VUCKOVIC & Jelena MAŠNIC: SUVREMENA OBRAZOVNA VRIJEDNOST IZUCAVANJA NARODNE BAJKE - LITERARNI, SOCIJALNI ..., 119-138
esencijalne socijalne vještine i, ukoliko nijesu urodene, več, ih treba učiti, fikcija može biti najbolje područje za učenje emocionalne pismenosti" (Nikolajeva, 2014, 94), ali i za poticanje kognitivne fleksibilnosti. Bajka nije priča čije moralne vrijednosti treba uzeti „zdravo za gotovo" i kao takve i usvojiti, što se u obrazovanju počesto čini. Tek kritičko čitanje omogučit če razumije-vanje morala ovih priča. Istraživanja pokazuju da mlada publika ima potrebu za recepcijom fantastičkog teksta, a to je povezano sa realnošču u kojoj odrastaju. Ove bajke mogu biti „odličan trening za realno, životno socijalno učešce" (Nikolajeva, 2014, 140) i način da se potiču angažovanja viših kognitivnih funkcija (divergentnost u mišljenju, tolerancija neodredenosti). Kreiranje sukoba u bajkama stvara prostor za lakše identificiranje (zbliža-vanje sa likovima kroz empatiju) i izmještenu borbu sa osobnim (najčešče razvojnim) krizama. Recimo, životi-nje su pomočnici egu da svlada nemilosrdnost situacije, ostvaruju vezu čovjeka sa animalističkim i prirodnim tokovima. Posebno je ovo djelotvorno kod osoba koje imaju problema da iskažu emocije, a upravo su osje-čanja u bajkama neiskazana, ali prikazana, tj. više se ispoljavaju nego što se o njima govori. Narodne bajke problematiziraju pitanje sreče kroz dugotrajnu potragu za njom sugerirajuči motivacioni karakter te potrage, iako je odveč poznato da smo obično srečni u momentu dok o sreči ne razmišljamo.
Ovim se pričama ukazuje na nepravičnost različitog tretmana muške i ženske djece (ali i mladih u odnosu na starije), te na načine kako se razrješava Edipov i Elektra kompleks, pokazuje se odnos predatora i njegove žrtve (Stokholmski sindrom). Ljubav se boji „principom zaljubljenosti" (ljubavlju na prvi pogled) obično u ekonomski situiranije aktere, koji potražuju veliku žrtvu kako bi se svjetovi mladenaca mogli spojiti. U nekima od ovih priča aktualizirano je pitanje samoljublja, koje je iznimno značajno za mlade čitatelje koji odrastaju u ambijentu „selfi kulture". Globalizacijski obrasci uspostavljaju poželjne modele izgleda i ponašanja, stila i načina života, što uvjetuje čestu negativnu procjenu osobnih kapaciteta. Tako se ispoljava i zavist kao odraz nezrelosti i niskog samopouzdanja. Naročito je zanimljivo učestalo portretiranje likova koji preuzimaju tudi identitet (npr. bajke o potisnutoj nevjesti), a što je opet spojivo sa aktualnom i narastajučom potrebom „biti netko drugi". Potreba mladih (djece i tinejdžera) za metamorfozom u oblik koji bi umnogostručio sve potencijale ljudskog biča ospoljena je, recimo, kroz izvrsnu recepciju fantastike u kojoj vampiri i vukodlaci predstavljaju unaprijedene vrste (Vučkovič & Pajovič-Dujovič, 2016).
Semantički sloj ovih bajki postavlja se u nastavi kao kontroverzno jezgro koje treba diskutirati (Crawford et al., 2005) u najmanje dva konteksta: u krugu priče i u domeni realnih životnih okolnosti. Jasno, u nastavnom tumačenju uvijek imamo dozu opreza (počevši od
izbora priča) i vodimo računa o emocijama učenika. Uznemirujuci su podaci o suvremenim oblicima i učestalosti zlostavljanja djece, naročito u obitelji (Bilic, 2009, 336). Brojna osjecanja kojima bajka obiluje „os-obito dodiruju emocije i iskustva učenika" (Bilic, 2009, 337). Pošavši od toga da najnovija gledišta kognitivnog kriticizma tvrde da reagiramo na fikcionalne likove i do-gadaje kao da su stvarni, i to posredstvom zrcalnih neurona (Nikolajeva, 2014), očito je da ove priče prikazuju cijelu paletu stvarnosno važnih elemenata, a fikcija nudi put ka saznanju koji je veoma snažan (Bruner, 1990) i sa kojim se teško može usporediti bilo koja druga vrsta učenja (Bruner, 1986, 25).
Ove bajke nijesu priče za sasvim malu djecu. Na-protiv, ukupna njihova složena struktura, sa mnogim konotacijama, metaforama i metonimijama, izvjesno im je neshvatljiva. Osim toga, čak i da najmladi recipijenti mogu doprijeti do shvacanja značenja ovih bajki na simboličkoj ravni, ono što se nalazi kao njihov osnovni moralni i dr. pretekst, namijenjeno je ipak nešto starijem uzrastu. Tako se, počev od zrelih stadija konkretnih operacija i postupnog prelaska djece na formalno-logič-ko mišljenje8, u vezi sa ovim pričama u nastavi može organizirati, npr.:
•	problemsko učenje - svi analizirani motivacijski, socijalno-statusni i psihološki elementi potenci-jalni su izvori problemskih situacija u nastavi (v. Tabelu 1);
•	komparativno čitanje i utvrdivanje veza teksta sa sopstvenom i širom realnošcu, kao i sa drugim tekstovima;
•	istraživačko čitanje uz pomoc pitanja i zadataka (Nikolic, 2006);
•	diskusije u malim grupama tipa pro et contra ili uglovi (Crawford et al., 2005);
•	kritičko čitanje i pisanje po strategijama programa RWCT (Crawford et al., 2005), jer je najvažnije razvijati kritičke i refleksivne vještine učenika (Müller, 2017, 7) itd.
Mogucnosti kritičkog čitanja su izuzetne, a suvre-mena popularnost fantastike sugerira potrebu djece i mladih za njom.
ZAKLJUČAK
Bajke iz tri analizirana zbornika upečatljivo prikazuju mediteransku kulturu, njenu živost i bogatu imaginativ-nost. Fokusirane su na teške životne uvjete i potrebu da se oni izmijene. Ove bajke i zbornici uopce (pored bajki, tu su i druge vrste narodnih priča) pružaju važne uvide u stoljeca folklornog mediteranskog duha, te njihovo čitanje pomaže saznavanju socijalne i kulturološke povijesti, ali i razumijevanju sadašnjosti. Ove priče receptivno nijesu pogodne za rane uzraste, predškolski i najmladi osnov-
8 U primjeru bajki koje smo analizirali u ovom tekstu važna bi bila i korelacija sa nastavom stranog jezika.
130
ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 28 ■ 2018 ■ 1
Dijana VUCKOVIC & Jelena MAŠNIC: SUVREMENA OBRAZOVNA VRIJEDNOST IZUCAVANJA NARODNE BAJKE - LITERARNI, SOCIJALNI ..., 119-138
noškolski. Njihovo kritičko čitanje potrebno je i značajno nakon što mladi čitatelji dozriju u stupnju konkretnih operacija i otpočnu da razmišljaju formalno-logički. Po-čevši od te dobi, ove im priče pružaju literarnu potporu za razumijevanje osobnih razvojnih faza i poteškoca, te za shvacanje brojnih socijalno-psiholoških mehanizama koji odlikuju društvo i pojedinca. Kritičko čitanje analiziranih bajki važno je za kognitivne, afektivne i konativne edukacijske ishode. Naravno, za čitanje u nastavi nužno je dobro izabrati priče.
Socijalno kretanje za pozitivne junake čitanih bajki dominanto se može uočiti kao linija uspona, što je ujedno i putovanje ka odrastanju i sreči. Srecna final-izacija radnje vrijednosno je definirana patrijarhalnim
sustavima, što predstavlja plodnu kontroverznu jezgru za diskusiju u nastavi. Pravda u ovim pričama često pokazuje nemilosrdno lice - kazne su teške i nehumane, pokazuju animalističku ljudsku prirodu vodenu instinktima i nedovedenu do racionalnih spoznaja. Cinjenica da uistinu nemilosrdnost postoji negdje u ljudskom bicu, ali i u cijeloj prirodi, mogla bi uputiti ka zaključku da nerealni svijet bajke upravo realno prikazuje čovjeka i njegove odnose sa drugima, a i sa prirodom u cjelini. Kritičko čitanje ovih priča vodi mlade čitatelje ka mogucnosti razumijevanja i nužne promjene mnogih socijalnih i psiholoških barijera koje stoje na putu ospoljenja one druge, svijetle strane čovjeka, koja takode postoji kao protivteža tamnoj strani.
131
ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 28 ■ 2018 ■ 1
Dijana VUCKOVIC & Jelena MAŠNIC: SUVREMENA OBRAZOVNA VRIJEDNOST IZUCAVANJA NARODNE BAJKE - LITERARNI, SOCIJALNI ..., 119-138
Tabela 1: Spisak bajki iz tri analizirana zbornika. Ispred svakog naslova je i redni broj iz originalnog zbornika, a nakon naslova izdvojena je ATU klasifikacija na osnovu koje je moguce formulisati grupe motiva za kritičko istraživačko čitanje i diskusiju u grupama i/ili odjeljenju
Redni broj	Vuk Stefanovic Karadžic, Srpske narodne pripovijetke, [1853], 1987.	Laura Gonzenbach, Razbojnik s vještičijom glavom, The Robber with a Witch's Head, Jack Zipes (ed.), [1870], 2004.	Thomas Frederick Crane, Italijanske popularne priče, Italian Popular Tales, Jack Zipes (ed.), [1885], 2001.
1.	1. MEDEDOVIC - ATU 507, ljubavnica čudovišta.	1. Pametna djevojka (THE CLEVER MAIDEN) - ATU 884, zaboravljena vjerenica; ATU 884B, djevojka u muškom odijelu obmanjuje kralja.	I. Kralj ljubavi (THE KING OF LOVE) - ATU 425A, potraga za izgubljenim suprugom, ATU 432, ljubavnik ptica.
2.	2.ČARDAK NI NA NEBU NI NA ZEMLJI - ATU 506, spasena princeza; ATU 300, zmajeubica.	2. Razbojnik s vještičijom glavom (THE ROBBER WITH A WITCH'S HEAD) - ATU 621, vašljiva koža; ATU 311, jedna od sestara spasava sestre ili bracu; ATU 302, srce u jajetu.	II. Zelinda i monstrum (ZELINDA AND THE MONSTER) - ATU 425 A, potraga za izgubljenim suprugom, ATU 425C, Ljepotica i Zvijer.
3.	3. NEMUŠTI JEZIK - ATU 670, jezik životinja.	4. Grof i njegova sestra (THE COUNT AND HIS SISTER) - ATU 1419E, podzemni prolaz do ljubavnikove kuce; ATU 926, Solomonovo rasudivanje / solomonsko rješenje.	III. Kralj Pasulj (KING BEAN) - ATU 425A, potraga za izgubljenim suprugom, ATU 874, ponosni kralj je pobijeden.
4.	4. ZLATNA JABUKA I DEVET PAUNICA - ATU 400, potraga za nestalom mladenkom; ATU 300, zmajeubica, ATU 402, životinjska mladenka.	6. Marija, zla maceha, i sedam pljačkaša (MARIA, THE EVIL STEPMOTHER, AND THE SEVEN ROBBERS) - ATU 327, djeca i vještica, ATU 709, Snježana, pastorka prognana od kuce zbog ljepote.	IV. Voda koja pleše, jabuka koja pjeva i ptica koja govori (THE DANCING WATER, THE SINGING APPLE, AND THE SPEAKING BIRD) - ATU 707, ptica govori istinu.
5.	5. STOJŠA I MLADEN - ATU 552, životinje / zmajevi pašenozi, ATU 300, zmajeubica.	7. BENSURDATU - ATU 301, potraga za otetim princezama.	V. Lijepa Angiola (THE FAIR ANGIOLA) - ATU 310, nerodeno dijete obecano vještici (Rapunzel), ATU 313, djevojka pomaže mladicu u magičnom letu od vještičine kuce.
6.	6.DAVO I NJEGOV ŠEGRT - ATU 325, madioničar i njegov učenik.	9. Hrabri princ (THE BRAVE PRINCE) - ATU 930, predskazanje.	VI. Oblak (THE CLOUD) - ATU 303, blizanci rodeni od pojedene ribe, ATU 554, zahvalne životinje.
7.	8. AŽDAJA I CAREV SIN - ATU 302, srce u jajetu, ATU 300, zmajeubica.	10. Gostioničarkina lijepa kci (THE INNKEEPER'S BEAUTIFUL DAUGHTER) - ATU 706, djevojka bez ruku.	VII. Bunar (THE CISTERN) - ATU 506, spasena princeza, ATU 300, zmjeubica (ubica čarobnjaka).
8.	9. ZMIJA MLADOŽENJA - ATU 441, u začaranoj koži.	11. Lijepa djevojka sa sedam velova (THE BEAUTIFUL MAIDEN WITH THE SEVEN VEILS) - ATU 408, tri limuna, ATU 884, zaboravljena vjerenica.	VIII. Grifin (THE GRIFFIN) - ATU 780, pjevajuca kost.
9.	10. OPET ZMIJA MLADOŽENJA - ATU 441, u začaranoj koži, ATU 425, potraga za nestalim suprugom.	12. Trgovčeva pametna najmlada kci (THE MERCHANT'S CLEVER YOUNGEST DAUGHTER) - ATU 956B, pametna djevojka ubija pljačkaša / pljačkaša ubija neko iz kuce; ATU 311, spaseni uz pomoc sestre.	IX. Pepeljuga (CINDERELLA) - ATU 510A, Pepeljuga.
132
ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 28 ■ 2018 ■ 1
Dijana VUČKOVIC & Jelena MAŠNIC: SUVREMENA OBRAZOVNA VRIJEDNOST IZUČAVANJA NARODNE BAJKE - LITERARNI, SOCIJALNI ..., 119-138
10.	11. KOME BOG POMAŽE, NIKO MU NAUDITI NE MOŽE - ATU 401A, začarana princeza u dvorcu, ATU 402, životinjska mlada - najmladi brat najuspješnije odgovara na očeve zadatke.	13. MARUZZEDDA - ATU 709, Snježana; ATU 410, Usnula Ijepotica.	X. Lijepa drvena Marija (FAIR MARIA WOOD) - ATU 510B, otac namjerava da oženi kcer; ATU 510, Pepeljuga.
11.	12. ZLATORUNI OVAN - ATU 854, zlatni ovan, ATU 551, voda života.	14. ARMAIINU - ATU 301, potraga za otetim princezama.	XI. Prokletstvo sedmoro djece (THE CURSE OF THE SEVEN CHILDREN) - ATU 451, djevojka koja traži ukletu bracu.
12.	13. USUD - ATU 779, božanske nagrade i kazne.	15. Zlatni lav (THE GOLDEN LION) - ATU 854, zlatni ovan.	XII. Oraggio i Bianchinetta (ORAGGIO AND BIANCHINETTA) - ATU 403, crna i bijela mladenka.
13.	14. KO MANJE IŠTE, VIŠE MU SE DAJE - ATU 779, božanske nagrade i kazne.	16. Dvanaest pljačkaša (THE TWELVE ROBBERS) - ATU 676, Sezame, otvori se!	XIII. Lijepa Fiorita (THE FAIR FIORITA) - .ATU 408, tri limuna.
14.	15. MILOSTIVA SNAHA I NEMILOSTIVA SVEKRVA - ATU 779, božanske nagrade i kazne.	19. Pravedni Joseph (JOSEPH THE JUST) - ATU 613, dva putnika: istina i lažljivost (pravda i nepravda).	XIV. BIERDE - ATU 851, zagonetke prosilaca (iz mladicevog ličnog iskustva).
15.	16. PRAVDA I KRIVDA - ATU 613, dva putnika: istina i lažljivost (pravda i nepravda).	20. Dva brata (THE TWO BROTHERS) - ATU 303, blizanci ili prava braca (rodeni uz neuobičajene okolnosti); ATU 300, zmajeubica.	XV. Vatrena Snježana (SNOW-WHITE-FIRE-RED) - ATU 408, tri limuna, ATU 533, potisnuta mladenka, ATU 314, Zlatokosa.
16.	17. OČINA ZAKLETVA - ATU 681, godine iskustva.	21. Sedmorica brace s magičnim talentima (THE SEVEN BROTHERS WITH MAGIC TALENTS) - ATU 653, talentovana braca.	XVI. Kako je davo oženio tri sestre (HOW THE DEVIL MARRIED THREE SISTERS) - ATU 312, Modrobradi.
17.	19.DAVOLJA MAŠTANIJA I BOŽJA SILA - ATU 408, tri limuna, ATU 314, Zlatokosa i magični bijeg.	23. Sabedda i njen brat (SABEDDA AND HER BROTHER) - ATU 450, brat i sestra; ATU 327, djeca i ljudožderi (Ivica i Marica).	XVII. Zaljubljen u statuu (IN LOVE WITH A STATUE) - ATU 402, nevjesta-statua.
18.	22. KOPANJE BLAGA - ATU 779, božanske nagrade i kazne.	25. Blizanci (THE TWINS) - ATU 303, blizanci ili prava braca; ATU 508, mladenka dobijena na turniru.	XVIII. Trinaesti (THIRTEENTH) -ATU 1122, ubijena ljudožderova žena (čovjek ubija ljudoždera).
19.	23. LIJEPE HALJINE MNOGO KOJEŠTA UČINE - ATU 850, princezini biljezi.	26. Lijepa Innocenta (BEAUTIFUL INNOCENTA) - ATU 408, tri limuna, ATU 533, potisnuta mladenka.	XIX. Obucar (THE COBBLER) - ATU 1115, pokušaj ubojstva čovjeka u krevetu, ATU 1117, ljudožderova zamka.
20.	26.ČUDNOVATA TICA - ATU 567, magično ptičje srce.	27. Zli učitelj i princeza lutalica (THE WICKED SCHOOLMASTER AND THE WANDERING PRINCESS) - ATU 533, potisnuta mladenka; ATU 403, crna i bijela mladenka.	XX. Sir Fiorante, čarobnjak (SIR FIORANTE, MAGICIAN) - ATU 425A, potraga za nestalim suprugom, ATU 425C, Ljepotica i Zvijer.
21.	27. CRNO JAGNJE - ATU 551, voda života.	28. Četiri princeze (THE FOUR PRINCESSES) - ATU 301, potraga za otetim princezama.	XXI. Kristalni kovčeg (THE CRYSTAL CASKET) - ATU 709, Snježana.
22.	28. CAREVA KCI OVCA - ATU 510B, otac namjerava da oženi kcer.	29. ZAFARANA - ATU 425, potraga za nestalim suprugom; ATU 425C, Ljepotica i Zvijer; ATU 425K, potraga u muškoj odjeci.	XXII. Maceha (THE STEPMOTHER) - ATU 450, brat i sestra.
133
ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 28 ■ 2018 ■ 1
Dijana VUČKOVIC & Jelena MAŠNIC: SUVREMENA OBRAZOVNA VRIJEDNOST IZUČAVANJA NARODNE BAJKE - LITERARNI, SOCIJALNI ..., 119-138
23.	29. TRI JEGULJE - ATU 303, blizanci ili prava braca, ATU 516, okamenjeni prijatelj.	31. O Josephu, koji je tragao za svojom srečom (ABOUT JOSEPH, WHO SET OUT TO SEEK HIS FORTUNE) - ATU 400, potraga za nestalom mladenkom; ATU 302, srce je u jajetu.	XXIII. Voda i so (WATER AND SALT) - ATU 923, voljeti oca kao so.
24.	30. ČUDOTVORNI NOŽ - ATU 560, magični prsten/nož.	32. (Rasipni Giovanninu) THE WASTEFUL GIOVANNINU - ATU 401, princeza preobražena u jelena; ATU 400, potraga za nestalom mladenkom.	XXIV. Ljubav tri naranče (THE LOVE OF THE THREE ORANGES) - ATU 408, tri limuna.
25.	31. ČUDNOVATA DLAKA - ATU 779, božanske nagrade i kazne.	33. Protjerana kraljica i njeno dvoje napuštene djece (THE BANISHED QUEEN AND HER TWO ABANDONED CHILDREN) -ATU 707, ptica istine (ptica otkriva istinu).	XXV. Kralj koji je želio lijepu ženu (THE KING WHO WANTED A BEAUTIFUL WIFE) - ATU 877, starica kojoj vile podmlade kožu.
26.	32. PEPELJUGA - ATU 510A, Pepeljuga.	35. Katerinina sudbina (KATERINA'S FATE) - ATU 938A, nesrečna djevojka (loša sreča u mladosti).	XXVI. Vedro (THE BUCKET) - ATU 779, božanske nagrade i kazne.
27.	33 .ZLA MACEHA - ATU 510A, Pepeljuga, ATU 709, Snježana, protjerana kcerka, ATU 706, djevojka bez ruku.	37. Lijepa Anna (BEAUTIFUL ANNA) - ATU 709, Snježana; ATU 410, Usnula Ljepotica.	XXVII. Dva grbavca (THE TWO HUMPBACKS) - ATU 779, božanske nagrade i kazne.
28.	34. MACEHA I PASTORKA - ATU 709, Snježana, protjerana kcerka, ATU 361, medvjeda koža.	38. Zmajeubica (THE DRAGON SLAYER) - ATU 300, zmajeubica; ATU 302, srce je u jajetu.	XXVIII. Priča o Katarini i njenoj sudbini (THE STORY OF CATHERINE AND HER FATE) - ATU 938A, nesrečna djevojka (loša sreča u mladosti).
29.	35. OPET MACEHA I PASTORKA - ATU 510A, Pepeljuga, ATU 450, brat i sestra.	39. St. James od Galicije (SAINT JAMES OF GALICIA) - ATU 516C, St. Džejms od Galicije.	XXIX. Mrvica u bradi (THE CRUMB IN THE BEARD) - ATU 856, djevojka bježi sa pogrešnim čovjekom.
30.	36. KAKO SU RADILE ONAKO SU I PROŠLE, ATU 709, Snježana, protjerana kcerka.	41. Prinčevo dvoje djece iz Monteleonea (THE PRINCE'S TWO CHILDREN FROM MONTELEONE) - ATU 882, provjera ženine čednosti.	XXX. Lijepa Orlanda (THE FAIRY ORLANDA) - ATU 402, nevjesta-lutka.
31.	38.DIVLJAN - ATU 1135, lijek za oči.		XXXI. Pastir koji je nasmijao kraljevu kci (THE SHEPHERD WHO MADE THE KING'S DAUGHTER LAUGH) - ATU 559, princezin smijeh.
32.	39.U CARA TROJANA KOZJE UŠI - ATU 782, Mida, njegovu tajnu otkriva berberin.		XXXII. Magarac koji leže novac (THE ASS THAT LAYS MONEY) -ATU 563, tri magična dara.
33.	40.CAR DUKLJAN - ATU 441, u začaranoj koži.		XXXIII. Don Joseph Kruška (DON JOSEPH PEAR) - ATU 545B, lisica/ mačka kao pomočnik.
34.			XXXIV. Mačak u čizmama (PUSS IN BOOTS) - ATU 545B, mačka kao pomočnik.
134
ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 28 ■ 2018 ■ 1
Dijana VUČKOVIC & Jelena MAŠNIC: SUVREMENA OBRAZOVNA VRIJEDNOST IZUČAVANJA NARODNE BAJKE - LITERARNI, SOCIJALNI ..., 119-138
35.			XXXV. Poštenjačina (FAIR BROW) -ATU 505, zahvalni pokojnici.
36.			XXXVI. LIONBRUNO - ATU 310, nerodeno dijete obecano čudovištu, ATU 563, tri magična dara.
135
ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 28 ■ 2018 ■ 1
Dijana VUCKOVIC & Jelena MAŠNIC: SUVREMENA OBRAZOVNA VRIJEDNOST IZUCAVANJA NARODNE BAJKE - LITERARNI, SOCIJALNI ..., 119-138
CONTEMPORARY EDUCATIONAL VALUE OF STUDING FOLK FAIRYTALE—LITERARY, SOCIAL AND PSYCHOLOGICAL ELEMENTS OF A FAIRYTALE IN THE MEDITERRANEAN
CULTURAL METANARRATIVE
Dijana VUCKOVIC
University of Montenegro, Faculty of Philosophy - Niksic, Danila Bojovica bb, Niksic,
Montenegro e-mail: dijanav@ac.me
Jelena MA$NIC
University of Montenegro, Faculty of Philosophy - Niksic, Danila Bojovica bb, Niksic,
Montenegro e-mail: jelenam@ac.me
SUMMARY
The comparative analysis of three collections of folk fairy tales (from the collections written by Vuk Karadzic, Laura Gonzenbach, and Thomas Frederick Crane) was aimed at referring to their educational potential derived from the literary, social and psychological characteristics they abound with. After observing the stories theoretically and critically, we realized the importance of their observation in the context of the Mediterranean metanarrative. We identified similarities and differences and clarified the phenomena dominant in the analyzed texts: gender, class, age. Having problematized the messages (explicit and implicit) from the analyzed fairy tales, we recognized the potential of controversy during problem and research-based reading. The need for reception of such stories is continuous and therefore it is important to use their methodical possibilities. Numerous analyses imply that critical reading of such content helps preserve the values that are important for the development of individuals and society. Only some of the educational values are reflected in the understanding of generational (cultural) specificities, adaptive facing with crises/conflicts, creating a collective identity, encouraging interpersonal and intrapersonal intelligence development, awareness of stereotypes, etc.
Keywords: critical reading, educational value of a fairytale, folk fairytale, socio-psychological elements of text
136
ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 28 ■ 2018 ■ 1
Dijana VUCKOVIC & Jelena MAŠNIC: SUVREMENA OBRAZOVNA VRIJEDNOST IZUCAVANJA NARODNE BAJKE - LITERARNI, SOCIJALNI ..., 119-138
IZVORI I LITERATURA
Anderson, G. (2000): Fairy Tale in the Ancient World. London, Routledge.
Bettelheim, B. ([1976], 1991): The Uses of Enchantment: The Meaning and Importance of Fairy Tales. London, Penguin.
Bilič, V. (2009): Utjecaj tjelesnog i emocionalnog zlostavljanja u obitelji na uspjeh učenika iz hrvatskog jezika. Metodika, 10, 2, 335-346.
Blažič, M. (2006): Izjemno literarno odkritje: Prelepa Angiola. Izgubljene sicilijanske pravljice Laure Gonzen-bach. Otrok in knjiga: revija za vprašanja mladinske književnosti, književne vzgoje in s knjigo povezanih medijev, 33, (66), 82-85.
Blažič, M. (2014): Skriti pomeni pravljic: od svilne do jantarne poti. Ljubljana, Pedagoška fakulteta.
Blažič, M. (2016): Dva modela ženskega pravljičarstva na Slovenskem - pisateljice in pripovedo-valke. Studia mythologica Slavica, XIX, 237-250.
Bosmajian, H. (2004): Psychoanalytical criticism. In: Hunt, P. (ed.): International Companion Encyclopedia of Children's Literature. New York and London, Routledge, 129-139.
Bottigheimer, R. B. (2004): Fairy tales and folk tales. In: Hunt, P. (ed.): International Companion Encyclopedia of Children's Literature. New York and London, Routledge, 261-274.
Bruner, J. (1986): Actual Minds, Possible Worlds. Cambridge MA, Harvard University Press.
Bruner, J. (1990): Acts of Meaning. Cambridge MA, Harvard University Press.
Bujubašič-Kuzmanovič, V. & S. Gazibara (2015): Izazovi afektivnog obrazovanja. Nova prisutnost, 13, 2, 213-229.
Cavallaro, D. (2011): The Fairy Tale and Anime: Traditional Themes, Images and Symbols at Play on Screen. Jefferson & London, McFarland.
Crane, T. F. (2001): Italian popular tales, with an Introduction by Jack Zipes. Santa Barbara CA, ABC-CLIO.
Crawford, A., Saul, W., Mathews, S. R., & J. Mak-inster (2005): Teaching and Learning Strategies for the Thinking Classroom (A Publication of the Reading and Writing for Critical Thinking Project). New York, The International Debate Education Association.
Gardner, H. (1983): Frames of Mind: The Theory of Multiple Intelligences. New York, Basic Books.
Goleman, D. (1998): Working With Emotional Intelligence. Reading, MA, Addison & Wesley.
Grosman, M. (2010): U obranu čitanja - čitatelj i književnost u 21. stoljecu. Zagreb, Alogoritam.
Harries, E. W. (2001): Twice upon a Time: Women Writers and the History of the Fairy Tale. Woodstock, New York, Princeton University Press.
Hourihan, M. (1997): Deconstructing the Hero - Literary theory and children's literature. London and New York, Routledge.
Iser, W. (1974): The Implied Reader: Patterns of Communication in Prose Fiction from Bunyan to Beckett. Baltimore, Johns Hopkins University Press.
Iser, W. (1978): The Act of Reading: A Theory of Aesthetic Response. Baltimore, Johns Hopkins University Press.
Janicijevic, J. (1982): Prop, oko njega i posle njega. Dodatak u: Prop, V.; Morfologija bajke. Beograd, Prosveta.
Jauss, H. R. (1982): Aesthetic Experience and Literary Hermeneutics. Minneapolis, University of Minessota Press.
Karadžic Stefanovic, V. ([1853], [1870], 1987):
Srpske narodne pripovijetke. Sabrana dela, knjiga treca. Beograd, Prosveta.
Kropej, M. (2012): Supernatural Beings from Slovenian Myth and Folktales. Ljubljana, ZRC Publishing in association with the Institute of Slovenian Ethnology at ZRC SAZU.
Müller, M. (2017): Educational Standards in the School Curriculum and the Role of the Mass Media. The Case of Croatia. Annales, Series historia et sociologia, 27, 1, 159-174.
Murphy, R. G. (2000): The Owl, the Raven & the Dove. The Religious Meaning of the Grimms' Magic Fairy Tales. Oxford, Oxford University Press.
Nikolajeva, M. (2014): Reading for Learning - Cognitive approaches to children's literature. Amsterdam / Philadelphia, John Benjamins Publishing Company.
Nikolic, M. (2006): Metodika nastave srpskog jezika i književnosti. Beograd, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva.
Nodelman, P. (2008): The Hidden Adult - Defining Children's Literature. Baltimore, The Johns Hopkins University Press.
Opačic, Z. (2015): Pretpostavljeni čitalac (kulturni i ideološki kontekst književnosti za decu). Inovacije u nastavi, 28, 4, 18-28.
Pešikan-Ljuštanovic, L. (2007): Usmena i autorska bajka u nastavi. Unapredenje nastave srpskog jezika i književnosti. Zbornik radova. Novi Sad, Filozofski fakultet, 36-58.
Pijaže, Ž. & B. Inhelder (1978): Intelektualni razvoj deteta. Beograd, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva.
Prop, V. (1982): Morfologija bajke. Beograd, Prosve-
ta.
Rosandic, D. (2005): Metodika književnog odgoja. Zagreb, Školska knjiga.
Rosenblatt, L. M. (2013): The Transactional Theory of Reading and Writing. In: Alvermann, D. E., Unrau, N. J. & R. B. Ruddell (eds.): Theoretical Models and Processes of Reading (6th ed.). Newark, International Reading Association, 923-956.
Salovey, P. & D. J. Sluyter (1999): Emocionalni razvoj i emocionalna inteligencija - pedagoške implikacije. Zagreb, Educa.
137
ANNALES ■ Ser. hist. sociol. ■ 28 ■ 2018 ■ 1
Dijana VUČKOVIC & Jelena MAŠNIC: SUVREMENA OBRAZOVNA VRIJEDNOST IZUČAVANJA NARODNE BAJKE - LITERARNI, SOCIJALNI ..., 119-138
Seifert, L. C. (1996): Fairy Tales, Sexuality, and Gender in France 1690-1715. New York, Cambridge University Press.
Stephens, J. & R. McCallum (1998): Retelling Stories, Framing Culture: Traditional Story and Metanarratives in Children's Literature. New York and London, Garland Publishing.
Todorov, C. (1987): Uvod u fantastičnu književnost. Beograd, Rad.
Uther, H. J. (2011): The Types of International Folktales, a Classification and Bibliography, Based on the System of Antti Aarne and Stith Thompson. Helsinki Suomalainen, Tiedeakatemia /Academia Scientiarum Fennica.
Vigotski, L. S. (1977): Mišljenje i govor. Beograd, Nolit.
Vučkovic, D. & L. Pajovic-Dujovic (2016): Vampirski ples sa smrcu i njegove metamorfoze u literaturi. Književna smotra, XLVIII, 182, 4, 3-16.
Vučkovic, D. (2006): Teorija recepcije u nastavi književnosti u mladim razredima osnovne škole. Nikšic, Filozofski fakultet.
Vučkovic, D. (2013): Recepcija romana Džoan K. Rouling u starijim razredima osnovne škole. In: Mili-savljevic, V. (ed.): Nauka i tradicija. Pale, Filozofski fakultet, 1113-1126.
Vukovic, N. (1996): Uvod u književnost za djecu i omladinu. Podgorica, Unireks.
Zipes, J. (1979): Breaking the Magic Spell: Radical Theories of Folk and Fairy Tales. London, Heinemann.
Zipes, J. (ed.) (2000): The Oxford Companion of Fairy Tales. Oxford, Oxford University Press.
Zipes, J. (2001): Introduction. In: Crane, T. F.: Italian popular tales. Santa Barbara CA, ABC-Clio.
Zipes, J. (ed.) (2004): The Robber with a Witch's Head. More stories from the great treasury of Sicilian folk and fairy tales collected by Laura Gonzenbach. New York and London, Routledge.
Zipes, J. (ed.) (2005): Beautiful Angiola: The Lost Sicilian Folk and Fairy Tales of Laura Gonzenbach. New York and London, Routledge.
Zipes, J. (2006): Why Fairy Tales Stick—The Evolution and Relevance of a Genre. New York and London, Routledge.
Zipes, J. (2008): Why Fantasy Matters Too Much. CLCWeb, Comparative Literature and Culture 10, 4, http://dx.doi.org/10.7771/1481-4374.1392.
Zipes, J. (2012): The Irrestible Fairy Tales: the Cultural and Social History of a Genre. Princeton, Oxford, Princeton University Press.
Zipes, J. (2013): The Golden Age of Folk and Fairy Tales: from the Brothers Grimm to Andrew Lang. Indi-anopolis / Cambridge, Hackett Publishing Company.
Žižek, S. (2013): Veliki Drugi ali vzdrževanje videza v javnem prostoru. Filozofski vestnik, XXXIV, 3, 95-108.
138