TISAKINAKLAOAIVO KOLAČEVIĆ GOSPld
*A POVIJEST LIKE I KRBAVE
NAPIIAO
PROF.MILAN JAPUNĆIĆ
KRATKA
P0VIJE5T
LIKE I KRBAVE
OD NflJSTflRIJIh URf/nENfl DO UKINUCfl UOJNE" KRflJINf 1881 QODINf
t
•• ••
N A P I 5 A 0
MILflN JflrUNClC,
PROPESOR U PENZIJI.
Q 0 5 P I C
TlSflK I NAKLflDA TI5KARE IUO KOLflCtUlC
64166
Naslovni list crtao — prof. Ivan Magdić
Prof. Milan Japunčić
Prof. Milan Japunčić
Rodio se 11 studenoga 1880 g. u Sv. Roku, općfne lovinačke. Pučku školu pohađao je u rodnom mjestu, a gimnaziju u Gospiću, gđe je maturirao 1900 godine.— Filozofski fakuliet apsolvirao je 1905 god. u Zagrebu. Kao profesor služio je u Zemunu, Gospiću i kratko vri-jeme u Kragujevcu. Upraviteljje gimnazije bio u Gos-piću 1929 do 1932. Za svoj odlični rad u školi odli-kovan je 1927 ordenom sv. Save IV stepena. Za vrije-me Svjetskoga rata sudjelovao je kao časnik u više bo-jeva u Srbiji; gdje je bio na Gučevu (Crni vrh) i ra-njen 30 IX 1914. Poslije bijaše na fronti 1915 i 1916 u Bukovini i Galiciji. Tu ga je 1916 zatekla Brusilov-Ijeva ofenziva 4 lipnja 1916, kojoj je odolijevao sve do 28 VI, kada je bio s mnogim drugima zarobljen. U zarobljeništvo je odveden preko Kijeva, Pense, Urala i Čeljabinska najprije u Novonikolajevsk, a onda na jug u Semipalatinsk na Irtišu, gđe je nekada robovao ve-liki Dostojevski. Tu je ostao sve do 21 maja 1918, kada je pribavio krive putnice i pod imenom Vladimir Vasiljević Proskurjakov pobjegao kući; kamo je stigao 27 VI1918. Penzionisan je koncem decembra 1932. Sada živi u Gospiću.
Literarnim radom počeo se baviti još u školi. — Pisao je crtice, kraće pripovijetke i pjesmice u nHrvatu* u Gospiću. Sarađivao je u ,Nast. Vjesniku' gdje je obradio ,GOVOR BUNJEVACA U LICI" i još neke stvori. Napisao je prikaz rada Frana Kurelca u Jzvješ-taju gospičke gimnazije 1910 g." — U dnevniku mHr-vatska" opisao je neke svoje ratne doživljaje u Srbiji.
Sarađivao je u „Omladini", „Dom i Svijetu" iu „Nar:. NovinamaVrativši se iz Sibirije driao je dva preda-vanjalu ekstenziji o toj zemlji. — God. 1922 izdao je knjižicu ,0D GOSPICA DO DEBRA\ u kojoj opi-suje svoj put. Saradnik je , Liike Sloge' i .Ličkog Ka-lendara'. —
PREDGOVOR
Bio sam još đak gospićke gimnazije, kada se je go-vorilo, da sada blagopokojni prof. R. Pinter sprema povijest Like i Krbave. Međutim je on otišao iz Gospića, a obe-ćana knjiga ne ugleda svjetla. Poslije su nekoji drugi ra-dili na tome, ali i to ostade kod dobre volje i namjere.—
O različnim momentima i događajima iz ličke proš-losti pisalo se i posebno i u vezi s povijesti cijeloga hrvatskoga naroda. Pojedine su se zgode obradile i u formi pripovi-jesti, kao što su na pr. Bunjevačka buna, Brinjsko - lički ustanak, Skuta harambaša, U krvi i plamenu, Ivan Hrva-ćanin, Pad bana Mladina itd., i u formi pjesme na pr. Hrvatski guslar, Kod Solferina itd. U najnovije doba piše se dosta o ovim krajevima u „Ličkoj Slozi" i u „Ličkom Kalendaru", ali sve su to samo pojedini izvaci iz naše historije.
Prema ovome mi nemamo ni jedne knjige ni knjižice, gdje bi povijest ovih krajeva bila u cijelosti prikazana, ma-kar to bilo samo u pregledu ili u kratkim crtama. To me je eto ponukalo, da sam se dao na posao, da napišem i sastavim „Kratku povijest Like i Krbave". To sam mogao tim prije učiniti, jer je obećao bio g. Ivo Kolačević, knjižar u Gospiću, da će djelce štampati u svojoj nakladi.
Ova moja radnja, dobro znam, nije potpuna, jer će mnogi reći, da ne nalazi u njoj sve ono, što bi on htio znati. Svaki taj neka uzme na um, da bi takva radnja bila golema, kada bi se iznijelo o svakom selu, o svakoj gradini,
o svakom našem čovjeku sve, što je bilo gdje zapisano i štampano, ili što se nalazi još negdje u rukopisu ili što se o čemu pripovijeda. To bi, istina, bilo potrebno pa će se to jednom i dogoditi, a zasad neka svatko bude zadovo-ljan s ovakvom knjigom, kakva je. Makar ona bila i manj-kava, ipak je kakva takva cjelina, pa neka bude preteča onoj budućoj velikoj i opširnoj povijesti Like i Krbave, neka bude pa i slabo poticalo za pisce, specijalne historike, da se već jednom prenu i doista napišu i izdadu tu toli-ko naviještanu i obećanu historiju. Zbude li se to, bit ćemo i ja i nakladnik potpuno zadovoljni.
S tih razloga molim braću Ličane i druge čitaoce, da prime ovo djelce s ljubavi, jer je napisano, da dođe dobro svakome onome, koji žeii u pregledu da ima razli-čite događaje iz prošlosti Like i Krbave, iz prošlosti kraja, gdje se bijeda sije, a junaci niču. —
Pišući i sastavljajući ovo djelce služio sam se ovim većim i manjim djelima:
Vj. Klaić: Povijest Hrvata,
T. Smičiklas: Hrvatska povijest II,
Dr. Hirc: Lika i Plitvička jezera,
R. Lopašić: Dva hrvatska junaka,
Dr. Franić: Plitvička jezera,
Dr. R. Horvat: Najnovije doba hrvatske povijesti,
R. Grujić: Plemenski rječnik ličko-krbavske županije,
I. Devčić: Bunjevačka buna,
I. Devčić: Hrvati i Hrvatska pod Napoleonom Velikim,
Dr. S. Srkulj: Kratka povijest Hrvata.
U G O S P I Ć U 31. siječnja 1936.
Milan Japunčić.
1. LIKA I KRBAVA u najstarije doba.
Prvi povijesni narod, u ovitn krajevima, koji spominje grčki geograf za Tiberija Strabon, bili su Japudi ili Japidi. Oni su pripadali valikom Uirskom narodu, koji je držao zapadnu stranu Balkanskoga poluotoka. Prvi sukob između Rimljana i Japuda dogodio se oko 129 g. prije Krista. Glavni rat protiv Japuda do-vrSio je Oktavijan August g. 35 prije Krista. Uz Japude pokorio je on i brojna druga plemena (Panone, Liburne, Dalmate i dr.), pa je sve te ilirske zemlje, od Raše i Save do Drima, strpao sku-pa i dao im ime Dalmacija.
U prvoj polovini 4 stoljeća provale u tu državu Kelti, ali se sami ne održaše, nego primiSe ime podjarmljenih. Najbogatije i najbojovnije pieme i mjesto Japuda bijaSe Arupium, kome se ostaci nalaze u Prozoru kod Otočca. Međutim su se Japudi po-lagano priučavali na rimsku prosvjetu i na udoban kućni život.
Velikih gradova za rimsko doba, čini se, nije ovuda bilo, ali je bilo manjih naseobina, a to se zaključuje iz pisanih spo-menika i proizvoda različnoga obrta.
Za velike seobe narođa prolazili su ovim krajevima harajući 1 plijeneći najprije Zapadni Goti pa za njima Istočni Goti, koji su svojoj državi u Itaiiji pripojili Dalmaciju i Panoniju (493 g.), dok ih nije car Justinijan(g.555) svladao. U tomeratu pojavljuju se prvt put slavenska plemena kao narod, ali su oni u grupama, vjerojatno, već prije tu Živjeli.
Kasnije su kroz ove krajeve navaljivali sa sjevera na Bizan-tsko carstvo Avari ill Obri, pa su tom zgodom opustošili i uni-štili do 40 tvrđava.
Konačno su se slavenska hrvatska plemena otresla avarske vlasti i počela živjeti svojim životom.
- 9 -
Tako nam je eto ovo nešto mršavih vijesti zabilježila histo-rija, a o onome, Sto je prije bilo, možemo samo nagađati po brojnim iskopinama, koje su nađene na čitavom području ne samo Like i Krbave nego i susjednih zemalja. To su mnogo-brojni veoma ukusno rađeni nakiti, koji su nađeni u različnim mjestime, a osobito su na glasu nakiti iz japudske nekropole kraj Prozora. Sve je to danas u arheološkom narodnom muzeju u Zagrebu.
2. Seoba Hrvata i Srba.
Hrvatska i srpska seoba iz zakarpntskih ravnica dogodila se u više puta. Neki pisci misle, da je ta seoba počela već po svršetku 3 vijeka, a zadnje je selenje bilo za vrijeme bizantsko-ga cara Heraklija nešto prije 640 godine.
Hrvati su tada naselili prilično prostranu zemlju, kojoj su bile ove međe: na jugu rijeka Bojana, na istoku rijeka Bosna ili Vrbas, na sjeveru Dunav i Drava, na zapadu rijeka Sana, Istarske gore, Raša u Istri i Jadransko more do Bojane.
Srbi naseliše jugoistočne zemlje od Hrvata. Srpske župe prekriliše, čini se, prostor od Dunava dolje do preko Šar - planine i Podrimlja.
U tim krajevima bilo je i otprije stanovništva, koje je pri-padalo ranijem naselju Ilira, Arbanasa, Romana, Avara a i Sla-vena. Sada se oni smiješaše i pretopiše u Hrvate i Srbe; jedino se jedan dio Romana povuče u uski prostor uz more i na ostrva.
Međutim poslije turska pustošenja i onda novo naseljavanje 1 raseljavanje izmiješaše mnogo koješta, tako da se danas granice izmedu njih teško mogu staviti.
U 14 vijeku, a i prije, po Srbiji i Hrvatskoj izilaze nam čisto pred oči Vlasi i Arbanasi, koji se pretapljaju u Srbe i Hr-vate. U Hrvatskoj se Vlasi javljaju prvi put oko g. 1320, kako piše Vj Klaić. Oni se bave stočarstvom i prenašanjem robe na konjima i mazgama. Njihove se karavanske družine zovu turme, a oni t u r m a r i. U vojsci su većinom, u to doba, bili prtlja-žarl. —
U izvornim spomenicima spominju se Vlasi uz Hrvate pod Zvonigradom u župi Odorji. Tako je u listini kralja Sigismunda Ivanu Nelepiću od Cetine iz g. 1412, a tako i u mnogim drugim listinama. Tek u kasnije doba, kada naši ljudi bježe od Turaka,
- 10 -
ime Vlasi, u mnogim bilješkama. pokriva pravoslavne doselice bilo srpskoga bilo hrvatskog plemena. Tako na pr. u žiteljima cijele dalmatinske Zagore, u kraju čiste hrvaštine, teSe dosta ro-manske krvi, pa i tip i druga obilježja sjećaju na Romane. A to potvrđuje i ime Vlasi, koje je inače Slavenima u vrijeme seobe k jugu značilo Latine.
3. Hrvati i rimska kultura.
Zemlja, koju su naselili Hrvati, bila je nekad rimska po-krajina. U njoj se bijaše uvriježiia romanska kultura s latinskim jezikom. Ta kultura, koju zatekoše doseljeni Hrvati, ipak nije mogla odnaroditi Hrvata, kako je učinila s nekim prijašnjim do-seljenicima, pače se u govoru hrvatskoga naroda ne opažaju ni znatniji tragovi latinskoga jezika. Latinsko se stanovništvo sklo-nilo u tvrde gradove primorske, ali mu ni to nije pomoglo, jer su Hrvati prodirali i u ta zakloništa i pohrvaćivali ga.
Kako Hrvata nije zatrla rimska kultura, tako mu nije ni kršćanska vjera otela narodnoga biljega. Rimska je crkva morala ustrajnosti hrvatskoj popustiti te narodu dopustiti, što nije goto-vo nikomu prije ni poslije učinila, da se u crkvi služi svojim na-rodnim jezikom. Godine 1248. dopustio je papa Inocent IV Hrva-tima, nakon duge borbe, da slave Boga u crkvi slavenskim je-zikom. Među ove odabranike spađa i Lika, jer se u njoj uvijek govorila sv. Misa narodnim jezikom, onda t. zv. šćavetom, a od ' 1894 - 5 glagoljicom na narodnom hrvatskom jeziku 14 vijeka.
4. Borba za samostalnost,
Koliko je hrvatske krvi proteklo za slobodu i samosvojnost, za pravo i cjelokupnostl Otkada se Hrvatska proglasila kraljevi-nom za Tomislava 925 g., nije ona kroz 1000 godina ni za jedan čas izgubila svoga kontinuiteta. Propale su u to doba gotovo sve države slavenske propalo je i Bizantsko carstvo i ponosita Mle-tačka republika, ali Hrvatska kraljevina nije ni jedan trenutak prestala živjeti. Otkidali su joj ud za udom, gazili i krnjili mno-ga prava prisegama zajamčena, ali jezgra ostala je vazda nepo-gažena, pa su se oko nje opet okupljali razasuti ili ugrabljeni
- 11 -
dijelovi. Pače se ni Osmaniija ne može pohvaliti, da mu se je poklonio bijeli Zagreb, koji je od 16 vijeva ponosita stolica Hr-vata. —
Dalmacija bijaše u vlasti Mletačke republike, a iza boja na Krbavskom polju g. 1493 otkidao je Turčin komad po komad hrvatske zemlje, tako da je u prvoj polovini 16 vijeka vladao istočnom Slavonijom, Likom i Krbavom i onim krajevima na jugu Velebita, koji nisu pripadali mletačkoj Dalmaciji. Hrvatska se sa-stojala tada zapravo od ne pune tri županije (zagrebačke, križe-vačke i varaždinske) i od primorja od Rijeke do Baga.
Kada su poslije oslobođeni hrvatski krajevi, eno vlast ne dopušta sjedinjenja Slavonije s Hrvatskom, a usto se urodi t. zv. Krajina. Nastala je žestoka i uporna borba s Bečom i Peštom, koja je trajala sve do g. 1918, kada su se Hrvati s ostalim juž-nim Slavenima ujedinili u močnu Kraljevinu Srba, Hrvata i Slo-venaca, koja se danas zove Kraljevina Jugoslavija.
5. Lika i Krbava.
Liburnija se zvala rimska pokrajina, u koju se je jedan dio Hrvata uselio. Kada je Bijela Hrvatska tj. kraj između Zrmanje i Cetine pokorila Liburniju tj. zemlju između Zrmanje i Raše, osnovana jetuprva hrvatska banovina. Veći dio te pokrajine obuhvata Lika i Krbava. To ie visočina, koja s morske strane gotovo nedohodna, jer je tamo opasuje kršni Velebit. Ona znamenita za defenzivu, ali je za kulturni razvitak bila dosta ne-zgodna. Bit će, da se tu naselilo bilo ono hrvatsko pleme, kcje je po tradiciji vodila sestra Buga i koje se nedvojbeno zvalo Bu-žani. Još u kasnija vremena spominje se u toj oblasti župa Bu-žani ili Buška župa, jasan znak, da su tamo žitelji toga imena tamo stanovali. No oblast sama nije odmah dobila toga imena, već su je i poslije zvali Liburnija, a puk u njoj imenom Gudus-cani (Gadčani od župe Gatačke na Gatačkom ili Gackom polju). Osim uvih župa bile su tu još župe Krbavska i Lička. Zanimljivo je, da ss poglavica te oblasti nije zvao knez nego ban, valjda od slaveuške riječi bojan ( = bojarin).
A kakav je to bio kraj? Evo, što je o tome napisao R. Lo-pašić: Nema ni u geografskom, a kamoli u etnografskom 1 po-vjesr.ičkom obziru zanimljivijega kraja u našoj domovini, negoli je danas zbog slabe komunikacije dosta osamljena i zaboravljena
- 12 -
junačka Lika, to čudovište prirodnih ljepota, ta kolijevka starih slavnih hrvatskih vitezova. Dok je Veleblt pokrivala gusta iuma, a i ostalo gorje prema Kapeli obraslo bilo Sumom, a po doli-nama se i humcima sterali bujni gajevi i zelene dubrave, pa I vjet-rovi nisu imali maha kao sada, biio je po visokim ravnicama Like i Krbave, u Podgorju, a i po obliZnjim dolinama i kotlinama dosta crnice zemlje, koja je svakim plodom rodila, te je bilo dosta pri-like za Iagodan i udoban život naroda. Ali otkako su se od ele-mentarnih nezgoda klimatički odnošaji pogoriali, te mjesto Sume krS i litica svuda proviriia, ima narod dosta muke, da živi na malo plodnim zemljama, osobito pe Lici, gđe sada rado vriStina raste. Mnogo je toga u tim krajevima tečajem vremena na gore okrenulo, samo je ostao svjež i zdrav gorski zrak, u kojem čil i jedar Ličanin uspijeva. Ima priča u narodu, da je Spasitelj, do-Savši do Bosne blizu Like, upitao sv. Petra: „Hoćemo li u Liku"? — a sv. je Petar odgovorio: „Neka Lika bude zdrava, nećemo tamol" — Od toga doba nema u Lici osim zdravlja ništa drugo.—
Pa ipak je u stara vremena bilo u Lici svega dosta. Stokt je bilo puno i svake vrsti, a vina je rodilo toliko, da je rod njegov davao svima znatan dohodak. Osobito je dobro vino rodilo po glavicama oko Pazarišta i Kosinja.
Vrtlarstvo i cvjetarstvo bijaše osobito gajeno, što se vidi po nekim spomenicima na Udbini, u Komiću i Kurjaku.
U Počitelju je bio glasoviti zemaljski arhiv, a na velikom je glasu bila Karlovićeva ergela plemenitih konja.
Pismencst je biia dobro raširena, jer se spominju neki gla-goljski rukopisi s krasnim inicijalima Takav je bio misal popa Blaža Bobinca iz g. 1435 i joS stariji tz. Kiotzov misal iz g. 1368, koji je blo svojina kneza Novaka u Lici.
U starom Kosinju, gđe se slavio Bog u sedam crkava, Stam-pali su se nekoć glagoljske knjige, i to je prvi put na hrvatskoj zemlji. —
Udbina je od davnine bila ne glasu, pa je u njoj biio i si-jelo krbavske biskupije.
Ime Lika pripada zapravo samo onom kraju, koji je obu-hvatala Lička Zupa, ali su se malo pomalo počeli u Liku bro-jiti i oni krajevi, koji su pripadali župama: Buškoj, Bočackoj, Ho-tučkoj i Odorjanskoj sve do današnje dalmatinske međe.
Isto je tako ime Krbava pripadalo samo župi Krbavskoj, a poslije se tim imenom nazivahu i krajevi susjednih župa, spe-cijalno župe Lapačkr.
- 13 -
Mi bismo danas rekli: piavu Liku sačinjavaju danaSnji sre-zovi Perušić, Gospić i Gračac, a Krbavu srezovi Udbina, Donji Lapac i Korenica
Za vrijeme Turaka počeo se geografski pojam Like i Krbave širiti, pa je najprije obuhvatao i župu Gacku, a onda se je Sirio i dalje, tako da je bio proširen na sav prostor među Kapelom i Velebitom
U najnovlje vrijeme tj. od razvojačf-nja Krajine poklapab se ime Lika i Krbava sa čitavim teritorijem bivše Ličkokrbavske županije.
U ovom se prikazu uglavnom obaziremo samo na pravu staru Liku i Krbavu, a donekle i na prošireno područje za vri-jeme Turaka. 0 Hrvatskom Primorju ne govorimo, nego toliko, koliko dolazi u vezu s događajima, koji se spominju.
6. Kako narod tumači postanje imena Lika i Gospić.
U „Zborniku za narodni život i ob'čaje iužnih Slavera", knjiga XI priča Mijo Biljan, a njemu je to kazivala majka i tast Petar Vrkljan, ovo:
„Bile dvije sestre, dvije kneginje. Obadvjema je pripadala zemlja, koja se zove Lika I Krbava. Tu su one zemlju dobile po očevoj smrti. Jedna je sestra Karolina, dobiia Krbavu, i po njoj se prozvao taj krai. Druga je sestra dobila današnju Liku. Ta je kneginja bila boležljiva pa je putovala okolo tražeći lijeka. Ožednl i napije se vode kod Ribnika. Bol okrene na bolje. Ona je vi-djela, da joj ta voda dobro čini, ria je upravo liči ( = Iiječi.) Ta je voda postala za nju „lik" ( = lijek), pa je zato prozva „Lika", a od vode dobi cijeli kraj ime Lika.
Toj se kneginji svikao cijeli kraj te se naseli za posve u njemu. Sazida okruglu kulu, pa je to bio njezir grad. Po toj gospi dobi ta kula (grad) ime „Gospić". Oko te kule naseli se više porodica, pa cijelo mjesto dobi po toj gospi, koja je stanovala u kuli, ime G o s p i ć.
Ta je kula navodno, današnja kuća g. Stipe Pavelića na lijevoj obali Novčice kod mosta.
— u —
God. 1781 1 1783 proputovao je Liku i Krbavu geograf Bal-tazar Hacquet, koji za Gospić kaže ovo: „Oospić je postao prije 40 godina, dočim je prije bio kukavni turski grad, koji i sada opstoji". Nedaleko grada imadu Grci maiu crkvu sa ženskim ki-pom, koji .Gospa" zovu, i od ovoga je kipa Gospiću i ime\ — Koji je to .kukavni turski grad", Sto ga Hacquet spominje, ne znamo. Isto tako nije poznato, koji je to i gđe je bio ženski kip, koga „Gospom" zovu. Spomenuti Grci ne mogu biti niko drugi nego Srbi.
Kao sigurno se međutim drži, da je ime Gospić nastalo od latinske riječi hospitium, koja znači „gostinstvo, gostoljuban do-ček, a onda stan, prebivalište, konak". Taj bi hospicij imao po jednima biti samostan na Iedini u Kaniži s onu stranu Bogda-nice, a po drugima kula u Gospiću kod mosta preko Novčice, sada poijed g. Stj. Pavelić.
7. Kako je bilo za narodne hrvatske dinastije
Osnova svemu javnom životu u Hrvatskoj, dakle i u Lici i Krbavi, bila je z a d r u g a. Zajednički se imetak zadruge zvao baština ili djedina, a glavar se zadruge zvao s t a r e š i n a. Više je zadruga sačinjavalo p 1 e m e, a zemlja se, na kojoj pleme prebivaše, zvaia ž u p a, te je ona dobila ime po plemenu, koje je u njoj stanovalo. Žitelji su župe stanovali u gradu i selima. Grad je bio utvrđen nasipom ili zidinama te nije zauzimao ve-likoga prostora; on je bio sijelo župana i branik čitave župe. Pred njim je ili ispod njega bilo podgrađe, gdjesu bili nasta-njeni drugi žitelji. Na prostoru između grada i podgrađa skupljao se narcd na trg te su se tu obdržavali zborovi, sudovi i različne svetkovine. Okolo naokolo bila su razasuta sela, u kojima su stanovale pojedine zadruge.
Glavar župe bio je ž u p a n, koji je bio vrhovni vojvoda . župske i pletnenske vojske; on je bio i vrhovni sudac, ako nije bio prisutan kralj ili njegov zamjenik. IJz župane spominju se.i podžupani, koji su upravljali manjim kotarima u župi, zatim s a t n i c i, vođe pojedinih odjela župske vojske, i p r i s t a v i, koji su izvršivali odluke župskoga suda.
Više župa sačinjavalo je jednu o b 1 a s t, kojoj je bio na
4 S
čelu veliki županiiiknez. Najznamenitija je oblast bila Bijela Hrvatska, od koje se zaprr-vo i razvila hrvatska država. Giavar je te cblasti već u 9 vijeku imao naslov d u x Chroatorum, a zemlja se njegova zvaia r e g n u m Chro-atorum. U oblastima, koje su sebi pridružili, namjestili su gla-vare, koji su se zvali b a n i; tako je bilo i s prvom hrvatskom banovinom, koju smo prije spomenuli.
Kada se je 925 okrunio T o m i s I a v za kralja, dobio je on, a i njegovi nasljednici, titulu rexChroatiae etDal-m a t i a e.
Knezovi a pogotovo kraljcvi biiahu okružoni sjajnim dvo-rom s mnogim dvorskim časnicima. Kraljevi su vršili svoju vlast uz sudjelovanje naroda tj. uz pripomoć kraljevskoga vi-jećai narodne skupštine (sabora).
Dohoci kraljevske blagajne bili su redovni i izvanredni: to su p r i h o d i od kraljevskih imanja, p o re z od z e m a 1 j a, koji je kralj mogao oprostiti pojedincima pače i Čitavim zadrugama i plemenima, zatim darovi i globe. Dužnost je još podanika bila da prime i pogoste kralja s dvo-rom, kada se je na putovanju k njima svratio.
Splitska je nadbiskupija bila metropola čitave krišćanske crkve u hrvatskoj drzavi od onoga vremena, kada je rimski papa ukinuo biskupiju u Ninu g. 928. Od biskupija je bila najznatnija kninska ili hrvatska, kojoj je vlast dopirala u 11. vijeku sve do Drave.
8. Uređenje za Arpadovića.
Koloman se je 1102 okrunio za hrvatskoga kralja u Belgradu na rroru i zvao se wDeij:ratiarex Hungariae, Chro-atiae atque Dalmatiae, aza Bele II dodano je još R a m a e. Kasniji su vladari taj nasiov još raširivali.
U ovo doba pojavljuju se i b a n o v c i ili p o d b a n i, koji su bili redovno župani kcje županije. Sada se je više staro-hrvatskih župa sjedinilo u županije. Ipak su u Hivatskoj između Gvozda (Velike i Male Kapele) i Zrmanje joJ uvijek opstojale starohrvatske župe.	♦
Arpadovići su uveli i feudalizamtesu bojedine sta-rohrvatske župe davali svjetovrim i duhovnim velikašima u nas-ljedno leno. Tako je i župu Krbavu dobio neki krbavski župan
- 16 -
od plemena Gusić, a Modrušku 2upu i poslije Cacku dobio je krčki knez Bartol.
Na početku 12 vijeka biio je između jvozda i Noretve 12 ili 13 plemena, kojima su pripadali svi slobodni Hrvati.
Uz stato h r v a t s k o pismstvo (12 ili 13 plemena) razvilo se i novo plemstvo tzv. d o n a t a r n o ili p o v e I j e n o, kao što je ono u Klokoču i Turovu polju. Takvo su plemstvo podjeljivali Arpadovići pojedinim zasluSnim ljudima, porodicsma pače i općinama.
Ositn plcmića, koji su živjeli na svojoj plemenšćini, biiaše u Hrvatskoj i p o d a n i k a, koji su Zivjeli na tuđoj zemlji. Oni su se zvali u d v o r n i c i, ako su živjell na kraljevskim ili her-cećikim imanjima; p r e d i j a 1 i s t e, ako su živjeli na imanjima duhovnib velikaša ili družina; k m e t o v i, ako su živjeli na imanjima svjetovnih veiikaša. Svaki ovaj podanik, a pogotovo kmet, ako je stekao osobitih zasluga, mogao je postati s 1 o b o d-njak. —
Najniži r zred pučanstva u Hrvatskoj bili su r o b o v i ili s e b r i. Oni nisu imaii svoga posjeda, nego su bili ponajviše zarrtlije, radnici ili sluge svojih gospodara.
Nadbiskupija splitska za Arpadovića bijaše ograničena uglav-nom ua Hrvatsku od Gvozda do Neretve. Od naših biskupija bila joi je podređena Senjska (tj. Senj, Vinodol, Gacka i Bužani) i Krbavska (tj. Krbava, polovica Like, Novigrad, Drežnik, Plasi ' Modruše). Druga polo ica Like spadcla je pod Ninsku biskupiju.
I patarenstvo (tj. bogomili) se bilo počelo širiti po Lici i Krbavi, pa da to sprij»»či, dopustio je papa Inocent IV. g. 1248. senjskom biskupu Filipu (po nekima Mireju) upotrebu slavcnske liturgije i glagO'jice u crkvi. Zanimliivo je, da u Lešću kod Oiočca ima i dsnas prezime Pa'a an, koje nas potsjeća na tu kršćansku sektu.
9. Starohrvatske ž ipe u Lici i Krbavi
U i .vorima za hrv;,tsku povijsst do god. 1102, a i poslije, spominju se u ovim krajevima ove župe:
L i č k a, duž rijeke Like i manjih rječica: Jadove, Novčice, Hotešice, Bogdanice i Glamcčnice.
K r b a v s k a, susjeda župi Ličkoj s istoka; središte joj je Krbavska dolina lzmcđu Bunića i Udbice.
- 17 -
Buška ili Bužanska, župi Ličkoj na sjever i na za-pad, ide od Perušića prema Pazarištu pod Velebit do Bužima; zalazi u Otočku pukovniju i malo u Ogulinsku pa seže preko Velebita do Sv. Jurja.
G a d s k a ili kako se još piše Gatska ili Gatanska. Središte joj bijaše dolina rijeke Gacke, odnosno dolina Otočka od izvora njezina do Brloga i Švice.
Sjeverno su od ovih župa isprva Župe, a poslije knežije, Modruše i Vinodol.
Csim ovih većih Župa spominju se još i ove manje:
Bočacka, kod Kosinja na ponoru rijeke Like;
Podgorska, uz more na zapadnoj strani Velebita;
H o t u č k a, uz vodu Otuču kod Gračaca;
L a p a č k a, od Lapca na Unu kod Rmnja i
Odorjanska, uz Zrmanju kod Zvonigrada.
10. Koja se plemena spominju u Lici i Krbavi prije Turaka
U starim spomenicima spominje se više plemena u Lici i Krbavi, koja su kasnije većinom uzumrla ili se raselila, tako da je danas stanovništvo posve izmijenjeno.
Jedno je od najstarijih plemena pleme G u s i ć, koje se doselilo u davnini iz Dalmacije. Od toga su plemena potekli kne-zovi Kurjaković, koji su gospodari župe Krbavske i okolišnih župa sve od g. 1298 do pada Krbave pod Turke 1526 g. Krbava je djedovina krbavskih knezova, pa je njom kao i Ličkom i Ga-dskom već upolovici 10 vijeka upravljao hrvatski ban, a u 11 vijeku spominju se i krbavski župani. Na koncu 14 vijeka drže Kurjakovići: Krbavu, Liku, Bužane i grad Bag s većim dijelom Podgorja i Obrovcem, a kasnije ženidbom dobiše i grad Zvoni-grad sa župom Odorjanskom. Kao banovi spominju se: knez Butko Kurjaković, g. 1393 i Karlo Kurjaković g. 1409.
Posljednji član knezova Kurjaković bio je slavri knez i hr-vatski ban Ivan Karlović. On nabraja g. 15C9 u jednoj listini gradove, koje drži a kojih ima 22. Tu se spominju: Komić, Ud-bina, Podlapac, Počitelj, Belaj, Lovinac, Barlete, Novigrad, Gra-dec, Lokavec, Zvonigrad, Obrovac itd.
Pavao Vitezović tvrdi, da su krbavski knezovi rimskoga po-
- 18 -
drijetla i da potječu Ba Manlio, Romano consule", koji je spasio Ritn za galske opsade. U tome ga pomaže to, što su krbavski knezovi imali gusku 11 grbu. Time tumači i plemensko ime Gusić.
Prezimena Kurjaković danas ovđe nema, ali postoji i danas u Krbavi stari grad Kurjak i pravoslavno selo istoga imena. Ime Kurjak i potječe vjerojatno od latinskog imena Cyriacus.
Isto je tako staro i znamenito pleme Mogorović, koje se doselilo u Liku, ako ne prije, a to svakako odmah poslije pro-vale Tatara u Hrvatsku (g. 1242). Ovđe je to pleme ostalo na okupu sve do provale Turaka i do osvojenja Like po Turcima (g. 1526). Od toga se plemena ističu u Lici u 14 i 15 vijeku dvije porodice, naime Berislavići i Disislavići. G. 1372 spominje se tnagistar Novak Disislavić, sin kneza Petra, kao gospodar Os-trovice u Lici.
I toga prezimena nestade, ali ostatke stari grad Mogorić i istoimeno pravoslavno selo u općini medačkoj.
Kao clasoviti juraci spominju se knezovi Šubići u Lici i Krčki Frankopani u Gackoj. Ovi su bili gospodari mnogih gra-dova kao Novoga, Oteša, Ostrvice i dr. Grad Ostrovicu zamije-nio je knez Nikola Frankopan g. 1403 za grad Ozalj. Kao gos-podar Ostrovice spominje se i plemeniti vitez Petar Novaković. Na jugu Gvozda nalazi se u prvoj polovici 15 stoljeća županija Lička. U njoj zadobiše mnoge gradove krbavski knezovi i Franko-pani, tako da je „knez ili špan stola kraljeva među pletnenitimi Ijudi Mogorovići v Lici" imao razmjerno malenu oblast, jer su gradovi Počitelj, Belaj ili Bilaj, Lovinac, Barlete i Novi, bili u vlasti nasljednih knezova.
God. 1469 oteo je kralj Matijaš Korvin knezovima Franko-panima znameniti primorski grad Senj s kotarom i s još nekim gradovima u onoj okolic', a poslije još i knežiju Gatansku ili Gacku s gradom Otočcem. Od svega ovoga područja pnstala je kasnije vojnička upravna oblast t. zv. Senjska kapitanija.
Pleme Lapčani naseljenc je između gornje Une i gornje Plješivice. Tu su bili gradovi Lapac gornji i donji. Tu je „La-pački stol" (sud) i grad, po svoj prilici, Rmanj, koji se po neki-ma zvao Konoba, Takav „stol" (tj. sud) bio je i u Srbu za neko nama nepoznato pleme (Srbski stol).
Ne čelu plemenskoga stola stajao je ili kastelan kojega kraljevskoga grada, tako na pr. Pragovola Graščak rmanj-ski, ili se zvao knez na. pr. knez sfola lapačkoga.
Frankopani su imali „Modruški stoi", a Kurjakovići, „Kr-bavski stol".
- 19 -
Knezovi su imaii svoje tzv. banderije, kojima su se, na pr. Kurjakovićevu, pridruživale čete plemenit<h Hrvata Županije Ličke.
D će i porezi ostali su u 14 vijeku kao i prije, tj. pleme-niti Hrvati na jugu Gvozda ne piaćaju nik kovih da.'a ni poreza.
Zabiliež. no je, da je uz bana Petra Talovca upravtjao zem-Ij m banovac Tomaš Tvrtković iz Bilaja u Lici g. 1446, koji se tu spominje sve d:> g. 1451.
Osim ovih pkmića velmoža sponiiuju se još i m:iogi drugi. Tu su Kačići, Tugomirovići ili Tugomirići, Lagodušići, Slavković:, Kolakovići, Selišćevići, Novakovići, Vladišići, Orcškovići, Dujmo-vići, Markovići, Pesarići, Utišenići, Draškovići, Perušići i dr.
Od ovih prezimena fcostoje i danas neka u ovim krajevima, ali da ii su to potomci starih onih porodica, za većinu je teško utvrditi. Tako Slavkovića ima u Dubravi kod Brlogai u Senju; Kolakovića u Otočcu, Ličkom Petrovu seiu, Prijeboju, Prozoru, Sincu, Gospiću i u Željavi; Novaković u u Gospiču, Kupirovu, Osrecima, Veiikoj Popini, Pribudiću, Prljevu i Zalužnici; Oreš-kovića ima najviše u Lešću, Širokoj Kuli i u Čovićima,aliple-imnitaša bilo je do pred kratko vrijeme samo u Perušiću; Duj-movića ima najviše u Čov ćima i Zavalju; to je u ost iom staro uskočko pleme kao i Tomlje .ovići, Radakovići, Tintori i dr; Markovića ima najviše u Dubravi, Čovićima, Lešću i Gor-njem Pazaiištu; DrašUovića ima u Donjem Knsinju i nešto u Raduću, a Perušića ima samo je<Jna kuća u Hrijeboju
11. Krbavska i Otočka biskupija.
Kfbavska je b skupija s kapiolom postojala od g. 1185, a stclica joj ja bila Udvina (rIdbina, civitas Corbavia?) Biskupa, koji su prebivali na Udbini nalazimo u šematizmu petnaest Za-dnji od tih biskupa bio po jednitna Franciško Modrušanin, a po drugima Mate MaruIIa Kako su Turci bili počeli provaljivati u Krbavu, zamoli St>pan I! Frankopan papu Pija II, da se smije etolica krbavskih biskupa preseliti u Modruš. I za sta Pijo II iz-dado 4 lipnja 1460 g. buiu, kojom je dozvolio i potvrdio prijenos sijela krbavskih biskupa sa Udbine u Modruš, a biskup se je sa-pravo već bio prestlio g. 1457.
Krbavska je biskupija obuhvatala tada Krbavu, Drežnik, Mo-druš, PlaSki i Novigrad, pa i nešto Like.
U Modrušu pretvori biskup dotadanju župnu crkvu sv Mar-ka u stolnu crkvu sv. Marije. Medutim biskupi ne ostadoše ovdje
- 20 -
dugo. Kada je naime stradao Modruš od Turaka, prenese tada-šnji biskup Kristofor Dubrovčanin svoju stolicu u Novi (Novigrad u Vinodolu), gdje su ostali njegovi nasljednici, koji su bili ime-novani biskupima modruškim, sve do pod kraj 17 vijeka. Kada je biskup Stjepan Đuičić g. 1694 umro, nije bio više postavljan posebni biskup za Modruš, nego je ta biskupija bila spojena sa senjskom biskupijon: g. 1698.
Brat spomenutoga Stjepana Frankopana knez Sigismund ni-je htio zaosiati za bratom, pa je zamolio papu Pija II, da mu do-pusti osnovati posebnu biskupiju u Otočcu. — U Otočcu bijaše naime u stara vremena sijelo opata, ali je bilo napušteno još g. 1241. Evo na ovom temelju dozvoli papa Sigismundu, da se cr-kva sv. Nikole pretvori u stolnu tj. biskupsku. Prvi je otočki bis-kup bio dominikanac Blaž iz Dubrovnika, a poslije se spominje i biskup Brajković. Svih biskupa te biskupije u šematizmu na-braja se četiri, jer je biskupija zbog Turaka brzo prestala.
Ova je biskupija obuhvatala župu Gatansku (Gacku) i župu Bušku (ili Bužane) te injesta: Krasno, Perušić, Štitar i Kosinj.
Iza toga, kako su Turci istj -rani iz Like i Krbave, preuzeo je biskupsku vlast u tim krajevima biskup senjski, pa mu tcga nije nitko pobijao.
12. Koji sesamostanispominju uLicii Krbavi
U starim listinama spominju se u ovim krajevima ovi sa-
mostani:
Pavlinski samostan sv. Marije u Zažićnu kod današnjega Do-njeg Pazarišta, koji je utemeljio rod Draškovića, zabilježen je god. 1489., ali je zasigurno mnogo stariji
Paviioski samostan u Brinjama prije g. 1476.
isto takav je zabilježen u Galovcu kraj Plitvičkih jezera, medutim to će biti onaj, koji sc drugdje spominje na br3u Gra-dištu više Gradinskog jezera.
Više današnjpga Medka u Velebitu spominje se crkva i sa-mostan franjevački, po nekima paviinski, kojemu je dopitao na molbu gvardijana Ivana Vranića „Ivan Hrvatinić, špan meju ple-menitimi Ijudi kraljevima u Liki" dio desetine Ličke župe. Tome istom samostanu izdadoše pravoslsvni stanovnici na sjevernom podanku Velebita 16 VII1433 g. slobodni list, jer su imali svoj „stol" (sud) kome su na čelu knez, vladika i vojvoda, a uz njih
- 21 -
su joS i suci i pristavi. Sijelo je bilo u Medku, gdje je neko vri-jeme stolovao i vladika.
Medak je uopće neki starinski grad, jer se n njemu naSlo grobova iz predrimskog vremena i jedan skup rimskih bakrenih novaca iz 3 vijeka. Tu se čuvaju i dva mala sarkofaga, koje su naSIi u selu Počitelju, a danas su uzidani u pročelju općinske kuće. U njima se čuva i rimski miljokaz, kojega natpis svjedoči, da se je ,rimska cesta" popravljala ili možda tek gradila u dobacara Maksimina Tračanina (235 - 238) i njegova sina Maksima.
Još se spominje franjevački samostan u Grebenaru kod Širo-ke Kule.
Manastir pravoslavni postojao je u Rmnju, gradu na utoku Unca u Unu. U tom je gradu bio „purgarski lli varoSki stol". Osnovali su manastir kaluđeri, koji su se tamo doselili. JoS i danas je ta-mo selo i crkva Rmanj.
U starini je bio hospicij kapucina u Ribniku, koji se s vre-menom porušio.
Godine 1720. darovao je Ivan Čanić iz Kaniže svoj posjed preko mosta na vodi Bogdanici za gradnju samostana. Na tom je mjestu doista i podignut samostan i predan kapucinima g. 1721, koji je g. 1789 zatvoren, jer nije bilo fratara. Kasnije bijaše zgrada raširena, ali kapucini ne dođoše više u nj. Po tome eto hospiciju, vele mnogi, dobio je Gospić svoje ime.
13. Provala Turaka
U doba najljepšeg razvitka i kulturnoga i materijalnog poja-više se Turci, koji su odmah po osvojenju Bosne (g. 1463) po-čeli provaljivali u ove krajeve. Tako su već 1464 g. opustošili. oblast Stjepana Frankopana, a g. 1467. provalile su njihove horde sve do Otočca, poharale pa i stanovništvo rastjerale.
Prva veća provala dogodila se u veljači i na početku ožujka 1468. Turci su tom prilikom udarili na Krbavu i Liku te prodrli do Iuke grada Senja. Tom prilikom opustošili su župu Modruš i zarobili mnogo ljudi.
Turci su u ožujku 1468. obnovili svoje navale, a prvih dana svi-bnja provali turski paša Gzebeg s vojskom od 20000 iz Bosne. Prošavši Liku i Krbavu dopro je do Senja, a onda opet udario na Modruš i opustošio ga, koliko nije dospio prošle godine.
1 slijedećih su godina provljvali Turci u hrvatske krajeve
— 22 —
pače sa g. 1472 doprli čak do Furlanske, a isto se dogodilo i g. 1473 kada je vojsku vodio bosanski namjesnik isabeg,
Tako Turci ne prestaju prodirati i navaljivati, a hrvatski sp, međutim, velmože međ'i s bon glođu i kolju.
Napokon je bilo uianačeno pr'mirje, koje je potrajalo od 14S3- 1490. Čim je to primirje miuulo, evo Turaka već 1491 opet u Hrvatsku, ali u ai čr s po se. Hrvatska vojska dočf ka tursku kod Vrpila blizu Udbine (danas Vrpile u rpćini Koreničkoj) te je u sukobu ubijala Turke, tako te se je čin<lo, da to ne čine Ijudi nego bijesni lavovi. Na bojištu ostid° 90J0 mrtvih Turaka, a 18000 roblja bijaše oslobođeno Vođe s i kršćanske vcjske bili ban hr-vatski Lavislav od Eg;rvara, Ivan Cetinjski i Mihajlo Slunjski.
14. Bitka na Krbavskom polju 9 rujna 1493
Godine 1492 vladao je mir, ali su se Turci spremali na os-vetu. U Ijetu najme g 1493 provali bosanki paša Hadum s voj-skom preko Jajca, Une, Kupa i Kranjske sve do Celja i Optuja. Iz Štajerske se, jer je naišao na veći otpor, povrati natrag, spali pred-građa Modruša, gdje je bila stolica krbavsko - modruškog biskupa, i zaputi se Krbavskom polju Tu je oio ban Emerik Derenčin skupio hrvatsku i slavonsku sjospodu s vojskom i čekaše tursku vojsku, da joj zakrči povratak u Bosnu i otme krščanske sužnje i bogati plijen. Ali je bio loše sreće. Turci u krvavom boiu ras-pršiše i razbiše hrvatsku vojsku, bana Derenčina zarobiše sa mno-go drugih vitezova i odvedoše sa sobom u sužanjstvo.
Ban je Derenćin imao uza se oko 15.000 vojske i biojesi-guran, da će pabijedit. Drugi su vojvode htjeii, da se ne zametne boj, aii on nije na to pristao. Boj je počeo oko 6 sati u jutro i svršio sa potpunim porazoin Hrvata; 13.000 Ijudi ostalo je ili mrtvih na boj-nom poljuili zarobljenih. Sam je bau dopao.ropstva, a sina su mu Turci ubili i kod svakog obroka poslije stavljali clavu pred oca. To jepr i rasap kraljevstva hrv-tskoga i tu je gotovo čitavo hrvatsko plemstvo izdnulo. Jedan je očevidac pričao, da ie bio iza bitke sam na bojištu i da j- vidio mrtva tjelesi, koja su gotovo milju u du'ji iu Icžala kso gusti snopovi, tako da bi s jednoga tijela na drugo mogao stupati. Turci su, veli, tada mato kome gžavu od;u-bili, nego su svima nosove odrezali, pa ih sa sobom odnijeli radi lakoće, jer im sultan od svake glave daje po dukat, a to vrijedi i za nos. Među ostalima poginuo je i Ivan Frankopan Ce-tinski te oko sedamdeset svećenika i redovnika.
- 23 -
15. Daljne provale Turaka
Turci su se istina poslije Krbavske bitke povukli natrag u Besnu, ali su odatle često provaljivali i uznemirivali uplašen® stanovnistvo. Oni su držali grad Unac na Uncu a jamačno i R-manj na sastavu Une i Unca, odakle su se zalijetali u Krbavu, Liku i Gacku.
Zbog svega toga iseliše se mnoge plemičke porodice: Hlap-čići (Alapići), Kolunići, Lenkovići i dr., a i narod se je ia ovib krajeva, koliko nije bio zarobljea, stao seliti na sjeveru sigurnije krajeve, plemića je pače bilo, koji su otišli u tuđinu tj. u Ugar-sku i Austriju.
Ipak su nekoji plemići ustrajali i ostali u domaji, a u vri-jeme najžešćih navala zatvorili su se u tvrde gradove Ili su se krili po Velebitu. Takovi se spominju: Turići, Dujmovići, Mudrov-čići, Oreškovići, Bogdantći, Juričići, Kolakovići i još nekoji.
Uz Turke navaljivahu na Krbavu i Liku i Martolozi, a to su bili turski četnici, većinom kršćani. Oni su ove krajeve oso-bito poharali g. 1514 Jednima i drugima opirao se svom snagom giasoviti ban Ivan Karlović, posljednji od roda Kurjakovića, dok se nije i on g. 1527 otselio ostavivši sva svoja imanja. Njegova imena sjećaju nas ruševine dvorova u Mutiliću i u Visuću. Spo-minju se i danas Karlovićeva korita, a i Karlovićev brod, prijelaz. preko Like ispod grada Oteša među Peruiićem 1 Pazarištem.
Veći dio Like i Krbave bio je mnogo godina pust. Turci su u početku učvrstili samo neke gradove kao Udbinu, Bunić, Mr-sinj i dr., a g. 1553 posjede Malkoč beg Perušić, koji popravi i utvrdi kao i Bunić. Uz Udbinu, Bilaj i Ribnik bijaše Perušić je-dna od glavnih utvrda u Lici, tu je biio sijelo turskih dizdara, i glavnog kapetana. Tu je biia g. 1569 bitka, u kojoj su Turci bi-li pobijedeni,
Pustoš koja je vladala u Lici i Krbavi, napokon je dodijala Turcima, pa su počeli od g. 1576 ovuda naseljavati pravoslavne kršćane iz Bosne i srpskih zemalja. Njima su, da budu pouzda-niji dopuštali priličnu vjersku slobodu podvrgavajući ih patrijar-šiji Pećkoj. U kulama i gradovima hrvatskih velikaša i plemića stanovali su age i spahije, a po okolicl bijaše raja kao kmetovl.
I tako je sada nastala borba između krićana I Turaka, bor-ba, koja je dugo trajala, sve tamo do pod konac 17 vijeka, a nas-tavljala se i poslije, ako 1 ne u onim dimenzijama, a ono u manjlna.
Vojska iz Karlovca I Senja kušala je Turke istjerati, ali joj
- 24 -
je to slabo polazilo za rukom. Osobito je važan napadaj g. 1584, kada je kršćanska vojska osvojila Ribnik, sijelo Ličkog bega. Tom je prilikom osvojen i razoren taj grad, a isto tako i grado-vi Bilaj, Široka Kula, Vrebac i Štitar. Grozni su to dani bili, da-ni borbe, pljačke i ubijanja, pa ipak Lika i Krbava cstadoSe kroz 160 godina turska pokrajina Sandžak Lički obuhvatao je sjever-ni dio Dalmacije do Krke prama Skradinu i Obrovcu tzv. Kotare i Bukovicu, a zatim čitavu Liku i Krbavu. Glavni je beg stolovao u Kninu, a s ove strane Velebita bile su glavne utvrde i sijela kapetana i dizdara na Udbini, u Ribniku i PeruSiću.
Narodna je pjesma bogato opjevala život naroda u Lici i Krbavi. Uvijek se tuklo i četovaio, iz nužde ili iz obijesti. Gla-sovitjeMustajbegodUdbine,kojije uzeo zaženu Marulu, kćer Lič-koga Alaj-bega Pjesma govori o 64 grada u ovim krajevima, ali se poimence uz Udbinu i Ribnik spominju samo još nekoji: G o s-p i ć, o kome se ništa ne zna za prijašnjeg kršćanskoga vremena a sada se s; ominje kula age Senkovića kod mosta, P e r u š i ć, okružen plodnim poljlma; M u š a 1 u k, gotovo uz rijeku Liku pod MarkuSevačkom kosom; B u d a k, zavičaj nekadašnjih plemića Budačkih; Vrebac, koji je sagradio po predaji beg Vrebo; P a-v 1 o v a c koji je blizu Vrebca, a u njegovoj su blizini nekad bila još dva grada: kod Mogorića stari grad M o g o r i ć, koji je sa-gradio Niko pl. Mogorović, i S p a i ć a grad, koji je prozvan K u-1 i n a To je glasoviti P o č i t e 1 j, nekadadašnje sijelo Ličke županije, koja se u starini sastojala od župa: Ličke, Podgorske, Ilotučke i Odorjanske, u tom gradu, neki misle, bile su zatočane iza bitke kod Gorjana neko vrijeme kraljice Jelisava i Marija, prije nego su odvedene u tvrdi Novigrad na moru, gdje je Jeli-sava g. 1387 umorena. Tu je Vuksanova gradina, gdje je nekada cvala ergela Karlovićeva. Tu je i N o v i, knji vladaše sa 12 drugih gradova i u staro doba sačinjavaše župu Bužansku.
Dalje na jug je M e d a k, u blizini rijeke Glamočnice, ko-ja izvire kod Zira i salijeva se podalje od Medka u Liku. U oko-Ilci R a d u č a ima gradina Medjedgrad, u kom je stolovao turski beg Mejo i žena mu, koju je narod prozvao „Crna kraljica". Daije je Lovinac, koji se naslonio na Velebit i koji je osnovao prema traciciji neki beg Lovo, pa onda Gračac, baš na pod-nožju Vclcfcita. JoS se u Lici spominju : Široka Kula, Gre-ben, Rebren Krčmar, Ostrovicakod Pazarišta, 0-t e š, B u ž i m, kojemu su u sredini ostaci Herendića kule, Rakovnik u Zrmanjskoj dclini kod Vrela. Zvonigrad, kod Palanke itd. Ta tko bi ih i mogao sve nabrojitil
- 25 -
U Krbavi se uz Udbinu spominju: Komić, Pilać, Bunić, Mrsinj, Delalin - kula, Pusti PeruSić i viie drugih kula i gradova. A tamo dalje eno ti Prozora, Otočca, Kosinja, Dabra na Brdu Pogledalu, Brloga, Gušić - grada u Gušić polju, pa Drežnika, koji se spominje još 1185 g. kao Franko-panski grad; itd.
Ako je trebalo odbiti navalu ili kuda p.ovaliti, skupljala se vojska na Udbini. To je sakupljanje oglasio top na Udbini, iza njega se pucalo sa svih drugih gradova, a Turci i raja pohrlili svi na zborište.
Život je obiteljski kod Turaka bio dobar, pa je malo koji Turčin imao više žena.
S rajom je postupak bio blag, dok im je ona bila potrebna za obranu, ali kad se njihovo gospodstvo utvrdilo raja je mnogo patila, pa se više puta bunila i iseljavala.
16. Boj kod Jurjevih Stijena
blizu Otočca g. 1663.
Godina 1640 i 1642 provalili su Turci bili iz okolice Pe-rušića na sjever, ali ih je prve godine suzbio, a druge sasvim potukao Gašpar Tržački Frankopan. Tom je zgodom Perušić do temelja razorio i Turke bio protjerao. Zbog toga su oni ponovno navaljivali, ali ih je 1655 opet odbio Petar Zrinjski.
God. 1663 provalio je bosanski paša Ali - paša Čengić sa 10.000 Turaka u Hrvatsku. Kod Jurjević Stijena dočeka tursku vojsku grof Petar Zrinjski. On navali najprije na prednju vojsku od 1000 janjičara i spahija, razbije ju, veći dio posiječe, a ostale zarobi, medu njima je bio i vojvoda njihov, brat bosanskoga pa-še. Sada se spusti i sam paša, da osveti brata. Zrinjski u koga nije bilo ni pune 4000 vojnika, navali na nj tako brzo i žestoko da su svi pomislili, da je u njega mnogo više vojske, pa stoga udariše u bijeg ostavivši na bojnom polju svu svoju municiju i mnogo zarobljenika. Mrtvih ostade preko 1000 Turaka, a 8 je zastava zarobljeno. Tu je zarobljen i sam paša Čengiz, koga je Petar odveo u svoj grad Bakar.
Tom se je pobjedcm pioslavio Petar Zrinjski po cijelom svi-jetu i postao štit kršćanstva, a strah i trepet Bosne i Hercego-vine. —
- 26 -
Jurjeve Stijene su izlazni klanac južno od Golcga brda, što se diglo k sjeveru od Vrhovina. Turci su i posiije vele, pitaii za te stijene, kada su tuda prolazili i sa zebnjom se sjećali, kako je tamo prije toga boja namamljeno 500 turskih konjanika, koji su u trku poiomili vratove sa 80 metara visoke Jurjeve Stijene, na koju se sa sjevera lako moglo doći.
Iza pogibije ove nisu više Turcima u Lici ruže cvale, ako i jest bilo više provala, osvajanja i okršaja. Tako su uhvatili g. 1676 i pogubili u Stitar - kuli u Kvartama kapetana Mikulu O-rešković, jer je bio prije ubio u boju bihaćkoga Mustaj - bega.
17. Iza pobjede kod Beća g. 1683
Turci su zadnjih godina bili uvijek u nekom strahu, kao da su oček'vali katastrofu, koja se uistinu i dogodila kratko po-alije kršćanske pobjede pod Bečom 1683 godine.
Na glas o porazu Turaka kod Beča prvi se digoše kotara-ni i Podgorci. Njima pritekoše u pomoć Brinjani i Senjani te o-svojiše dotadašnje turske gradove: Benkovac, Perušić kod Ben-kovca, Ostrovicu, Polešnik, Nadin i Obrovac. Tu je sudjelovao i pop Marko Mesić. Ovim pobunjenicima pridružiše se i Mlečani, jer su se nadali, da će sve ovo osvojeno zemljište pripasti tada-šnjoj mletačkoj Daimaciji.
Na čelu su ove vojske bili Stojan Janković i Ilija Smiljanić uz druge. Među ustašama bilo je i katolika i pravoslavnih, ali mletački izvještaji vele, da je pravoslavnih bilo više.
Najprije se pobuniše: Lovinac, Pazarište i Srb. U tim su mjestima kršćani turske age ili poubijali ili protjerali. Naroda je u Lici, koji se odmetao od Turaka, bilo oko 9000 duša, a obo-ružanih oko 3000. Kao glavari ličkih ustaša spominju se: Vid Kušat, Sava Labusojević, Radoje Ivanišić, Radovan Vurušinić, Cvijo Knežević, Vid Đurđević, Dragoslav Tepsić i mnogi drugi, za koje iz spomenika znamo samo imena.
Spomenuto je, da su uz ustaše pristali i Mlečani u nadi, da će sve zemlje, koje dobiju od Turaka, pripasti njima i njihovoj republici, a i bečki dvor nije s početka mislio, da sebi prisvoji Liku i Krbavu. To se može i po tome zaključiti, što je vojska generaia Herbersteina g. 1685, kada je u tim krajevima udarala na Turske gradove, strašno opustošila i uništila veći dio tih kra-l'eva. —
— 27 —
Prvi put je ta vojska navalila harajući na krbavske Turke, koji su se blli zaklonili u Bunić, Turci se preplašiSe i predadoše grad, a sami odoše prema Udbini. Vojska na brzu ruku grad ra-zori, sela i okolicu opustoši i popali, pa se natrsg povuče.
Drugi put dođe vojska najprije pod tvrdi Grebenar. Turci su se očajno brauili, stoga krajišnici nanesoše oko zidina svu silu granja i drvlja te grad zapališe. Turci spuste nešto žena i djece na konopima niz zidine, a sami se dalje opirahu sve ona-ko u zapaljenom gradu. Vojska onda ode dalje prema Budaku i Širokoj Kuli, a Turci ostadoše mučeći se da ugase grad i utvr-đujući se dalje. Tako učiniše i protjerani Bunićani.
Kada su krajišnici došli pred Budak, naiđoše na žestoki otpor. Grai je bio po položaju oscbito znamenit i prikladan za obećanu, pa se je zato i srčano branio i prkosio krićanskoj vojsci, koga je prozvala malim Budimom, jer je i on kao i veli-ki Budim prkosio i otimao se, stoga i odoše odatle neobavljena posla prema Širokoj Kuli.
I oko Široke Kule osvojeno je ovom zgodom tek nekoliko manjih gradića i dvorova turskih aga. Naravno, da je i ovuda bilo sve opustošeno, a djelomice spaljeno i uništeno.
Tako su i oko Novoga popaiili oko 400 kuća, a onda se zaputili pred najugledniju tvrđu ličku, pred tvrdi Ribnik. Ribnik se je Žestoko branio puškama i topovima, pa ga samo djelomice zauzeše i oko 9 manjih kula razoriše. Odatle odoše pokraj grada Vrebca, koji je već bio porušio Stojan Jankovič, na čvrsti Bilaj.
I Bilaj ne htjedoše potsjedati, jer ga bez opsade i ljute borbe ne bi mogli osvojiti, nego se vratiše opet pod Novi, a odatle natrag u Karlovac Lika ostade strašno poharana, ali I opet turska.
Zaista je Lika ove godine silno stradala, jer je spaljeno oko 1000 kuća, ne računajući ovamo uništene dvorcve aga i spahija, a oko 4000 komada je različna blaga kao plijen odagnato. Mi-slilo se doista, da se više nikada neće oporaviti, ali se ona, ma-kar još uvijek pod turskim gospodstvom, malo pomalo oporav-Ijala I pridizala čekajući Herbersteina, koji je nakanio bio god. 1686 opet doći.
Još prije ovoga ustanka u Lici i Kot&rima stadoše se seliti Hrvati iz starih hrvatskih županija oko Krke i Cetine te s nekih otoka u Podgorje. Tu naseliše neka mjesta kao Jablanac, Stari-grad, Vinjerac, Karlobag, Konjsko, Ledenik, Kučište i Stanište. Ovi isti upotrijebiše tursku nevolju i stadoši razmicati svoje po-
- 28 -
sjede na račun Iičkih Turaka. Najprije si prisvojiše zemlje na Oštarijama, u Brušanima i Rizvanuši, a g. 1686 eno ih već u Trnovcu, BuZimu i Smiljanu, gđe oru zemlje s oružjem u ruci.
Iste godine pojavio se u Senju i u Podgorju nekakov ču-dan vitez iz Napulja, po imenu Parella. On se ponudi kralju Leopoldu, te će Turke tjerati iz Hrvatske, a kralj neka mu zato daruje kariobaški kotar, u koji će on narod naseliti. Kralj pris-tane nato i imenuje ga svojim generalom, a usto mu dade nešto pomoći u novcu i u vojsci. On skupi vojsku i udari na Novi u Lici, ali bude grdno razbit. Iza toga mu nestade uopće svakoga traga.
18. KonaČni izgon Turaka iz Like.
God. 1688 oplijeniše Brinjani i Otočani Liku oko Budaka, a serdar Stojan Jankovlć očisti konačno Kotare od Turaka te prodre u Liku do Ribnika.
Istodobno i Mlečani udaraju na Knin i osvajaju komad po komad svojetajući sve za Mletačku republiku. Sada se prene i karlovački general te zatraži od Mlečana, da se stare međe u Podgorju obnove i da se republika okani Like. I baš zbog toga, da se Mlečani ne utvrde u jednom dijelu Like i da se zauvijek obračuna s Turcima, započeta je g. 1689 vojna za osvojenje Li-ke. U toj je vojni igrao glavnu ulogu pop Marko Mesić. On je bio narodni pouzdanik i glasnik generala Herbersteina.
Na Mesićev poziv radosno se odazovu Hrvati krajišnici te se skupe sa svojim vođama 15 lipnja 1689 pod gradom Novim u Lici. S njime su bili u sporazumu i kot&rani sa Stojanom Jan-kovićem, jer i oni upadoše u isto vrijeme u Liku.
Kada su Turci vidjeli pod svojim gradom krščansku vojsku, prestrašiše se i predadoše Novi bez borbe, prem da je grad bio na ovisoku brežuljku i opasan tvrdim zidinama.
Isto se tako sutradan odlučiše predati Bilaj i Ribnik. Ribnik je bio dobro utvrđen grad s visokom oblom kulom na prilazu poluotočića, što ga čini na tom mjestu dosta duboka rijeka Lika. Tu je bila i džamija od kamena. Grad je sam silno stradao od vojne g. 1685 pa je uvidio, da neće moći odoljeti jakoj krajiškoj vojsci, koja je operirala i s topovima, i zato se predao.
Makar da su se bilajski izaslanici poput ribničkih izjavili za predaju, ipak se Bilaj ne htjede predati, kada je vojska 23 li-pnja došla pod njegove zidine. Bilajski su se Turci pouzdavali u
- 29 -
svoga grada, koji je bio na sfrmim liticema, a opasan visokim r čvrstim zidinama, pa zametnuše boj. Turci su junački ndbijali, ali kada se kršćani na juriš dokopaju džamije na obronku brda uvidješe, da se neće inoći odrvati ni održaa, pa se napokoa pre-dadoše.
Turci su se u Novom, Ribniku i Bilaju predal pod p'jgod-bom, da bJde siobodno otići na Ulibinu o ima, koji ne bi htjeli dragovol no ostati.
Pod istom su se pogodbom predali i Vrebac, Grebenar i šircka Kula, međutim su na njih n< putu do Udb n' na/alili Ko-tarani i sve ih porohili, a dosta i p ubijaii
Glas o predaji turskih gradova širio se brzo, pa kada je vojska stigia pred utvrđeni Budak, ne htjede se ni on opirati, nego se predade p d istim uvjetima
Od jačih gradova bio je ostao samo još Perušić, koji je bio odijeljen od s moga mjesia čvrstim zidom, a unutar gradsk°ga zida bila je jaka kula na najvišem mjestu. Po zidu i na kuli ko-čili su se tvrdi čardaci. Pcru'ićani se ne htjedo 1 predati, nego se svom silom opr ješe. Kršćani vidješe, da borbom i jurišanjem neće polučiti brzo uspjeha, pa odlučiše grad opsjesti. Opsada po-če s najvećim oprčzom 1 sa svi n t.'hničkim mjerama Kada sve to opaziše Turci, iza dva dana opsade predomisliše se i preda-doše pod istim uvjetima ka i dmgi.
Iz drugih manjih grdova bili su Turci, već odmaglili prema vjetrovitoj Udbini, na e ns .okon s Perušsćem biio završeno čiš-ćmje Like od turske vlasti.
Tako je eto Lika za kratko vrijeme pokorena, pa je pop Marko Mesić otsluž o u Perušiću misu zahval icu
19. Izgon Turaka iz Krbave.
Svi su Turci iz Like otišli na Udbinu, koju su odlučili bra-niti d) zadnje kapi krvi. Tu su se nadali dobiti pomoć iz Bosne, poglavito iz B'šća.
Kršćanska vojska nije htjela otezati i dopustiti, da se Udbi-na dobro oboruža i još k tomu dobije pojačanje iz susjedne Bosne. Nakon kratkoga odmora zaputi se ona natrag pa već 2 srpnja 1689 prijeđe Pločanski klanac i stigne sutradan u blizinu grada Udbine.
Pod Udbinom dočeka kščansku vojsku četa Turaka od pre-
— 30 —
ko 300 dobro oboružanih momaka. ZametnuSe se žestoko kreSe-vo, ali se Turci videći protivniSku premoć brzo povukoSe na-trag u grad.
Grad je Udbina bio osobito utvrđen i pa prirodnom polo-laju i po ratnim sprcmama Stoga da se ne prolijeva uzalud krv i da ne ginu bez potrebe ljudi, odiuči vojska opkoiiti grad i oduzeti mu vodu i dovoz hrane. Tako se i dogodi. Stoga su sva vreia začepljena i onečišćena, koliko se je samo mogio. Turci su kušali to prepriječiti i do vode dcći, pa je zbog toga bilo Ijutih kreševa i okršaja, gdje je mnogi junak ostavio svoju rusu glavu. Opsada se duljila i neprestano trajala, a u gradu svakoga dana sve manje i manje. Napokon je gotovo sasvim nestane, jer je eno već 17 srpnja oskudica bila tolika, da su opkoljenici mogli kruh mijesiti samo uz pomoć krvi zaklanih životinja. Zbog toga se napokon moradoše predati. Prema dogovoru morali su Turci o-staviti topove, zastave. velike puške i ostalu ratnu spremu, a sa-mo su sa sobom mogli ponijeti nešto prtljage i malo oruZje. Tur-ci su htjeli otići ravno u BiSće, ali im general zapovjedi, da idu preko Kuka i Plješivice. Po ugovoru ostaviše Turci Udbinu 21 sr-pnja. Bilo ih je na broj oko 1000 duia. Kada su bili tri sata hoda od Udbine, posvade se i pratnjom, i jedan Turčin ubije nekog Plai-čanina. To jt bio povod krvavom boju, iz kojega jedva trideset Turaka pobježe na dobrim konjima. To se je moglo samo tako dogoditi, da su pratnji pritekli u pomoć Kotarani, koji su onda ugrabili obilat piijen i zarobili mnogo turskih žena i djece.
Kako su Bunić odmah iza pada Perušića sami Turci zapa-lili i pobjegli, a isto Je bllo i i drugim manjim krbavskim gra-dovima, moglo ic reći da je i Krbava bila čista od Turaka.
Cin le j* Udbina predala, poitavi u nju general 100 voj-nika, da je čuvaju. Posadu dobro snabdije raziičitim ratnim ma-terijalom Pop Marko Meiić otpjeva i ovdje miiu zahvalnicu i to u ruševinama itare prvoitolne crkve krbavikih biikupa.
Iza toga ic vojika dile i ode na noćiite u Krbavicu. Dru-goga dana odoie u Plaiki, a odatle ae 23 irpnja general Herber-
■tein povrati u Karlovac.
Pop Marko Mesić i primonkim krajiinicima, koje iu vodi-li Zdunić, Holjevac, Orciković i Novačić, vrati le natrag i stigne u Zrmanju, gdje le združi m četama Stojana Jankovića i Iiije Smi-Ijanića, koji iu u to doba osvojili bili kulu Ibrahim paSe u Lap-cu i kulu Nuzup - age Grizića u Viiuću. Sada sjedinjene čete ot-mu joi Zvonigrad i Rakovnik begovima Jaiću i Atlagiću.
- 31 -
Tako je za kratko vrijeme pokorena i očišćena cd turske vlasti sva Lika i Krbava.
Iza osvojenja stadoie Mlečani osvajati Gračac s okolicom i Podgorje. Za Gračac je tvrdio mletački poslanik, da su ga Mie-čani prvi osvojili (16S7), a isto i Podgorje, stoga su i bili zapo-sjeli Lukovo. Međutim mirom karlovačkim ostavljena je Lika i Krbava hrvatskom kralju s tim dodatkom, da se odredi, i uredi međa niz Zrmanju do mora, ali to nije izvedeno. Ipak je 12 ko-lovoza 1699 utvrđena državna tromeđa između Porte, Mlečana i Hrvatske, koja se nalaziia na Medveđoj glavici u Debelom brdu.
Prije nego zavrSimo ovaj dio, vrijedno je spomenuti, da Turci ne mogahu prežaliti Like i Krbave, pa su često u nju pro-valjivali Tako prodriješe g. 1692 sve do Divosela i Novoga, ali ih Mesić na povratku stiže u Pločanskom klancu i potuče, a pli-jen im otme. Tu pogiboše od njegovih glavari Ivan i Mihat Br-kljača iz Trnovca, Stipan Tomljenović i Jure Milković iz Smi-Ijana te Sedmak Vrkljan iz Pazarišta. — Turci navale istoga Ije-ta i po drugi put u Liku s vojskom od 3200 momaka, ali i njih potuče Mesić u dolini Tušici kod Kurjaka blizu razvalind neka-dašnje crkve, koja je bila sva sagrađena od četvrtasta kamena. Tom im zgodom uzme sav plijen, ubije ih preko 85 i zapljeni mnogo konja.
Zbog ovih i prijašnjih junačkih djela dobio je Mesić g. 1693 posebnom poveljom priznanje i na dar Mušaluk, koji je odabrao za svoje prebivalište.
Zašto je Mesić uzeo baš Mušaluk za sebe i za svoju rod-binu sa zemljom nekdašnje turske kule, nije nam poznato, ali se u narodu priča ovako:
Kada se on htio nastaniti u Lici, kažu, da je pregledavao pojedine krajeve, od svi'u mu se najbolje svidio kraj cko Široke Kule i Mušaluka, prije nego će se konačno odlučiti, da gradi dvorove, kaže se, da se je obratio za savjet starom Turčinu Be-ši. Taj Bešo nije htio bježati iz Like, nego se je prekrstio i os-tao u Starom Budak'i više Mušaluka. Stanovao je u kuli, koja se isada zove „Bešina kula". Taj Bsšo, dakle, reče Mesiću, neka se nastani u Mušaluku, a ne u Širokoj Kuli. Ako bi s?, naime, nas-tanio u Š. Kuli, gdje raste „pšenica banica", neka pomisli, da će mu vrapci pšenicu pojesti, dok se on vrati s Like (tj. rijeke). Be-šo je to i pametno r>?kao, jer Kula nema ni danas dosta vode, a u Mušaluku je naprotiv dobro vrelo, današnji Mesićev bunar, I
- 32 -
blizu je dosta Lika Mesić posluša te poče zidati kuću, koja i sa-da stoji pod gorskom kosom koja se po Mesiću orozva'a Mar-kuševac.
Besića, potomaka stanga Beše, ima i danas samo u Muša-luku, dok Mesića ima po svoj Lici i Krbavi počevši od Brinja do Udbine
20. Ltka i Krbava poslijt izgona Turaka
Čim su Lika i Krbava osvojeue, stsli su se odmah za njih oti-mati i nutamjo - austrijski staleži i gradačka i bečka komora ali i rodoljubi Hrvati potaknuše sp?janje starodavnih županija i s majkom zemljom.
Prvim velikim županom ličkim imenovan je grof Petar Ri-kardi, rodom Dubrovčanin, ali starinom Ličanin Njemu je hrvat-ski sabor još g. 1683 predikai „de L'ka" To je međutm njegovo imenovanje ostalo na papiru, jer je bečka komora, koja se je geriraia kao viasnica, prodala Liku i Krbavu grofu Adolfu Zin-zendorfu g. 1692. On je g. 1693 položio zakletvu u saboru kao Lički župan i pripadnik kraljevine, ali je maio iza toga odustao od kupa. Sada opet hrvatski staieži traže svoje pravo, koje im je i priznato, ali ipak nije Lika nikada poslije sve do g. 1848 do-šla pod banovu upravu i viast.
U isto vrijeme kada je Rikardi imenovan za ličkog velikog župana, bio je imenovan za ličkog podžupana Pavao riter Vite-zović, ali ni on nije nikad vršio svo«a zvanja —
Vojnička i komorska uprava u onim krajevima, gdje je bi-la prije uv^dena, bijaše tako strašna i tužna za narod, da se je on često dizao i bunio. Tako su Otočani još g. 1661 posjekli svog okrutnog kapetana Jobsta Josipa Portnera, a isto su tako učinili i Brinjani sa svojim zapovjednikom Semenićem, na narod su tada poslani kirasiri i draguni, ali i oni većinom postradaše. Napokon su uvidjeli u Beču, da je narodu teško i da mu se krivo čini, pa zato nisu traženi krivci, niti je tko kažnjen, samo da se još veća ogorčenost ne probudi i ne namame Turci, koji su u neposr?d-noj blizini bili i neprestano se u one krajeve zalijetali.
- 33 -
Takva eto kotnorska uprava bijaše protegnuta i na Liku i Krbavu. Zbog zuluma komorskih časnika pojavilo se g. 1693 ve-liko nezadovoljstvo među Ličanima, zato Beč imenuje g. 1694. upraviteljem Like grofa Koroninija, koji je bio tu u ime komore, a stanovao je obično u Gospiću. S njime je upravljao i pop Marko Mesić, ali samo onda, kada je naročito bio pozvan, jer posebnoga dekreta nije imao. To je bilo redovito onda, kada su dolazile u Liku carske komisije, da urede kakve razmirice. Tak-va se komisija spominje g. 1697, pa još poslije neke druge, ali sve one nisu gotovo ništa učinile.
Grof je Koronini, „cesarske svitlosti komandanf i veliki ka-petan Like, Krbave i Karlobaga"; haračio nemilice i dalje. Zbog toga tuže Ličani komori Koroninija. On bude pozvan u Graz, a upravu Like dobi privremeno barun Jakov Ramšisel. Makar da je komisija našla, da je Korenini kriv, ipak mu se ništa ne do-godi, nego je samo premješten za kapetana u Križanić—Turanj na mjesto Ramšisela, koji je ostao u Lici.
21. Ubijstvo kapetana u Ribniku
1702 g.
Ramšisel se pokazao još gori, pa su i njega Ličani tužili, ali bez uspjeha, pače je Koronini poslan da provede istragu Du-hovi su zbog toga bili silno uzrujani, jer je narodu dogorjelo do nokata. Narod se razbjesni i ubije i Koreninija i Ramšisela.
Neposredni je povod tome bila osuda, kojom je osuđen Vojvoda Buturac robijom na galije. Njega je tužio porkulab u Pazarištu MiloŠ Starčević, jer mu je, tobože, o glavi radio. Sudu je pretsjedao Karonini. Buturac je odveden u Pag, kcji je tada pripadao Mletačkoj republici.
Rodbina je zatražila za Buturca pomilovanje, i ono joj je obećano, ako se položi oveća svota novaca za otkup.
Međutim prije nego je novac skupljen, urotiSe se Bunjevci s odlukom, da suce poubijaju. To je sucima tj. kapetanima po-tajno dojavio Đuro Pavičić, oni se ipak i ne makoše govoreći, dase Ličani odavno groze, a!i se neusuđuju niSta poduzeti.
U nedjelu 6 kolovova 1702 opaze kapetani u zoru, da se k Ribniku, gdje su bili kapetani, primiče rulja od kojih 300 Ijudi,
- 34 -
stoga brzo pobjegoše u crkvu, gdje se zatvoriše. Razjareni IjucH tražeći ih svuda dođoše na koncu do crkve, razbiju vrata i po-sijeku Ramšisela, makar da ih je on za milost molio i obećavao svaku zadovoljštinu. Poslije togauhvatiše Koroninija na samom ol-taru i sasjekoše ga na komade ispalivši prije u njega dvije puške.
Oba mrtvaca svukoše do gola i izvukoše pred crkvu, da bu-du na ruglo svjetini.
Stvari, koje je Ramšisel kod sebe imao, razgrabe i odnesu, a onda isprfbijaju Pavla Mudrovčića i pisara, koji su Buturcu s kapetanima sudili
Pobunjenici krenu poslije odmah na Bilaj s nakanom, da tu ubiju kapetana Franju Portnera, ali se on sa ženom, djecom i s nekoliko prijatelja zatvori u zidine staroga grada, odakle se je Ijudski branio.
Kada su vidjeli buntovnici, da ne mogu ništa učiniti hez ve-likog krvoprolića, ostaviše Bilaj i Portnera, ali se zato osvetiše članu suda Vidu Bogdaniću, koga porobiše i kuću mu upališe. Bogdanića i Miloša Starčevića protjeraše iza toga iz Like.
Odmah poslije ovog krvoprolića nastade mir, a buntovnici poslaše po popa Mesića. On dođe, ukori ih i ujedno pozove, da budu vjerni i pokorni kralju, na što oni prisegoše.
Mesić onda ode u Senj zapovjedniku primorske Krajine, da mu sve razloži i protumači, kako ne mogu oni više živjeti pod upravom komore, neka ih stoga kralj podvrgne generalima i ne-ka im se oprosti kazna za počinjeno umorstvo.
I sam biskup Martin Brajković dođe u Liku te narodu pro-govori pred crkvama u Pazarištu i Perušiću. To je primirilo nji-hov bijes toliko, da su povratili i stvari, koje su odnesli ubijenim časnicinia. Te je sve stvari g. 1704. predao Mesić novom ličkom kapetanu barunu Oberburgu.
Kralj je iza toga odlučio, da se krivci nemaju odmah kaz-niti, nego neka se samo buntovni Bunjevci smjeste u druge kra-jeve, na pr. u Gračac. Uprava je povjerena 22. IX. 1702. popu Marku Mesiću, dok ne bude imenovan novi kapetan. Na to se nije uostalom dugo čekalo, jer je već g, 1703 imenovan ličkim kap-tanom spomenuti barun Oberburg.
Sada su krivci za ubistvo u Ribniku predani 29. XI. 1704 riječkom kapetanu s nalogom, da ih izvede pred komisiju u Bakar.
Radi toga se porodila nova buna u Budaku i Perušiću, a kada su i ovi pobunjenici svladani i uapšeni, budu zatvoreni u nekadanji stari Zrinjski grad, u Kraljevicu.
- 35 -
Svojta uapšenika navali g. 1705. iznenada na kraljevički grad, ali je Ijuto postradala.
22. Daljni život pod komorom
Rdava uprava kapetana Oberburga uznemirivala je sve viSe narod u Lici i Krbavi, koji je živo želio, da se riješi komore i da dode pod vojnu vlast generala karlovačkoga.
Godine 1704. sastade se narod na dogovor u Korenici, gdje bude zaključeno u prisutnosti Oberburga, da se neće više poko-ravati komorskoj upravi. Komorska uprava, rekoše, neka zadrži Senj, Gack'i, okolicu brinjsku i krajeve preko Kapeie, a karlova-čkom generalu neka se ustupi Lika i Krbava i sav prostor prema turskom kcrdunu.
Izvršenje ovoga zaključka nailazilo je na mnoge zapreke, stoga se je otezalo. Ipak je general grof Josip Rabata na prola-zu u Senj g. 1709 primio ollično izaslanstvo Ličana i Krbavaca u Otočcu, koje ga je pozdravilo kao svoga budućega generaia. Među odličnicima bio je i arhiđakon pop Marko Mesić.
Iste su godine 1709. odnijeli komisiji u Ljubljanu molbu s istim zahtjevima. Molbu su predali na hrvatskom jeziku, a vođe su deputacije bili: bunićki kapetan Dobrovoj Knežević, medački kapetan Luka Bogdanić i protopop Like i krbave Jovan.
Napokon stiZe g. 1712. kraljevsko rješenje, kojim su konačno Lika i Krbava oduzete komorskoj upravi i podvrgnute karlova-čkom generalu.
Mjesto komorskoga upraviteija postavljen je na čelo pokrajini posebni veliki kapetan, grof Karlo Attems. Iza toga je malo po-malo uređena vojska, mjesna uprava i sudstvo. Sve javne isprave pisane su hrvatskim jezikom latinicom, a gdjekad i ćirilicom.
Grof Attems stanovao je u Bagu i imao sa sobom njema-čku stražu od 24 vojnika. U Lici i Krbavi bilo je 26 vojničkih pošta sa 1800 konjanika i 4675 pješaka. U Smiljanu je bio t. zv. „burggraf", kncz i zastavnik, a u Novom uz to i vojvoda na Ka-lauri. Tako je bilo i u nekim drugim mjestima po svoj Lici i Krbavi.
Medutim je to uređenje bilo vrlo slabo krivnjom različitih komisija, koje su s narodom zlo pjstupale. Zbog svega toga ni-je narod osjetio olakšice, pa mu se činilo, da mu je komora još uvijek za vratom.
- 36 -
A dotsta je i bilo tako, jer su Liku i Krbavu bacali za nov-ce iz ruke u ruku. Tako ju je bila kupila, barem na papiru, gra-dačka komora za 65.000 forinti, a neki rimski patricij Gračić nu-dio za nju 100.000 forinti.
Evo što je o tom Gračiću zabilježeno u zapisnicima hrvat-skoga sabora: U ugarsko - hrvatskom saboru g. 1715. radilo se o tome, da se Lika i Krba/a predadu Hrvatima. Tada se javi Jakov Sempronij Gračić, patricij rimski, koji rečf, da je već caru Leopoldu dokazao, da je njegov rod potekao od staroga roda ri-mskoga svima poznatoga Sempronija Graha, da su mu to priz-nali Leopold i njegova kancelarija, kada se je njegov rod povra-tio iz Turske pod carsku vlast. Njegovi su stari u rimsko doba izgradili mnoge gradove u Lici, od kojih se Gračac zove po nje-govu imenu. On kani, tako je govorio, otkupiti svoju staru dje-dovinu za veću svotu (100 hiljada forinti), ttego što je komora dala. Neka ga stoga njegovi zemljaci podupru u tome, da ovaj narod dođe p-jd svoje stare zakone, a ne da dođ-j pod tu-đe zakone i običaje. — Lika ipak ostade pod komorom, a Gra-čić je nije dobio.
Nisu li to Čudne i zanimljive stvaril Je li mogao narod osje-titi onda poboljšicu i misliti, da nije više pod komoroml Nije čudo stoga, da se je taj narod uvijek bunio, pa na svaki znak i vijest o ulasku carske vojske morao slutiti, da se opet radi nje-mu o glavi, da se opet radi o trgovanju s njim.
23. Koliko je Turaka pokršteno.
Po službenoj svjedodžbi senjskoga kaptola krštena su u Li-ci i Krbavi nastojanjem Mesićevim 882 odrasla Turčina osiin dje-ce, koja nisu brojena, a pretvorene su četiri džamije: u Perušiću, Budaku, Bilaju i u Ribniku u kršćanske crkve. Neke starije žene nisu se htjele krstiti. Pokršteno ih je najviše u Perušiću: 55 tur-skih kuća sa 252 muške glave. Znamenitije su porodice u Peru-šiću bile ove: Jurišići, koji su obnašali čast dizdara ili porkulaba, Krekovići, Murgići, Hećimovići, Domazetovići, Karići, Turići, Mil-kovići i Kasumovići. Po nekoliko ih je pokršteno u Budaku, No-vom, Kaniži i na Udbini i još po nekim mjestima, tako da je g. 1696. bilo^popisano pokrštenih Muhamedanaca 1700 odraslih du-ša. R. Lopašić spominje osim ovih u Perušiću po imenu još ove: U Kaniži Ahmeta poslije Ivana Čanića, carskoga poručnika, zatim
- 37 -
%
Turića, Engića i Šabića; u Novom Šabanovića, Miašića, Asića i PiiSića; u Gospiću Aiića; u Buniću Mustadina i Rastića; a na Udbini Buiića.
Za ovih vojna bile su Lika i Krbava siino opustoSene, a r.aroda je bilo tako malo, da nije u nekirn krajevima bilo vidjeti na čitave milje ni Žive duše, ta samih pustih gradova bijaSe oko 50. Zato je po naredbi generala Herbersteina počelo ubrzo r.a-seljavanje Like i Krbave. I zbilja su se doseijavala čitava pleme-na i pojedine porodice, kojima je dodijeljivana zemija po naputku Mesićevu. Svi su ipak bili primljeni pod uvjetom, da u Krajini služe prt ma potrebi kao vojnici.
24. Stanovništvo Like i Krbave.
Biskuo Brajković izvjeSćuje iz MuSaluka hrvatskog bana Ba-ćana 12. VIII. 1702. i dijeli sav narod ovako: 1) pokrSteni Turci, 2) plemići Hrvati, 3) Bunjevci, 4) Kranjci i 5) Vlasi Szmatici.
O pokrStenim Turcitna govorili smo, a sada treba da se neS-to kaže i o drugima.
Najodličniji doseljenici bijahu plemići Hrvati, koji su se doselili od Otočca, Brinja, Senja, ModruSa i iz drugih susje-dnih mjesta. Po govoru su bili čakavci. Među njima je bilo dos-ta porodica, koje su bile pobjegle iz ovih krajeva pred silorn turskom.
Drugo su pleme Bunjevci, koje kadšto spoinenici zovu i katoličkim Vlasima. Oni su po govoru štokavci ikavci, a došli su iz Hercegovine i sjeverne Dalmacije, gdje su ih Talijani zvali Morlacima.
Kranjci su tako prozvani po pograničnom kraju, naime Kranjskoj otkuda su d .šli, a i po kajkavskom narječju, kojemu su naginjali. To su žitelji od Delnica, Broda na Kupi, Moravica i drugih mjesta, a naseljeni su u Kaluđerorcu, Gornjem Kosinju, Mušaluku, Brušanima, Ribniku i još po nekim mjestima.
Najbrojnije bijaSe pleme Vlasi šizmatici, kako ih zo-vu službeni spisi. Njih je već u tursko doba bilo dosta, ali ih je mnogo izginulo u različnim bojevima. Sada su novi došli iz Dalmacije i Bosne, pa od Otsčca i Brinja, gdje ih je bio naselio u 17. stoljeću Vuk Frankopan. Po govoru su oni štokavci ijekavci. Oni se danas s pravom nazivlju Srbi, isto tako kako se Bunjevci ili katolički Vlasi zovu s pravom Hrvati.
Pravoslavni Srbi, kada su se posiije izgona Turaka doselili
- 38 -
u ove krajeve, počeli su poprijeko gledati pokrštene Turke, jer su, po njihovom mišljenju, uživali prostranije i plodnije zemlje. I doista se događalo, da su udarali na njih, ali su ovi uz pomoć Hrvata ostajali ipak na svom zemljištu. Pa opct se je našlo neš-to ovakvih poturčenih porodica, koje su zemlju ostavile i iselile se. To ss je zbilo među ostalim i u Perušiću.
25. Konac rada popa Marka Mesića.
Godine 1702. buknula je bila u Ugarskoj Rakocijeva buna, pa su i tu morali sudjelovati Ličani. Tako je pop Mesić priskočio u pomoć Međumurju sa 450 ličkih konjanika, a onda i dalje s njima ratovao u Ugarskoj, dok se nije morao vratiti kući, da bra-ni Zvonigrad od Mlečana. Tako je on i tu s Ličanima mnogo do-prinio, da nije buna Rakocijeva u Hrvatskoj uspjela.
Uok se je on tukao na bojištima, dotle je Oberburg uprav-Ijao Likom. Taj se Oberburg nije puno razlikovao od pređašnjih kapetana. I pod njim je narod patio i mnogo mu nepravde na-nio. On je kriv, da su se mnogi pokršteni Perušićani otselili iz Like. U tom su mu bili desna ruka pravoslavni i bunjevački ži-telji, koji su krivo gledali pokrštenike, jer su ovi uživali prilično dobre i plodne zemlje.
Mesić se je inače brinuo za vjerske i crkvene stvari. Tako su njegovom brigom osnovane g. 1690 katoličke župe: u Budaku Perušiću, Pazarištu, Ribniku i u Novom; god. 1691. u Karlobagu, g. 1692. u Gornjem Kosinju: g. 1702. u Podlapači; g. 1704. u Lovincu; g. 1706 na Udbini; g. 1708. u Smiljanu i napokon g. 1709. u Rudopolju, dok je to još prije učinio kod svoga dvora u Mušaluku.
IJ javnu se je upravu pačao, kada je bio pozvan. Tako je g. 1704. izravnao razmirice između Udbinjana i Pišaćana radi ze-malja; a g. 1707. uredio je međe Udbinjanima, Mekinjarcima i Jošancima. Isto je tako uredio međe Brinjanima, Stajničanima i Dabranima. Zadnje mu je takvo djelo bilo, da je g. 1712. dosudio Hrvatima Udbinjanima zemlju t. zv. Slatina, koju su bili pris-vojili Jošanci.
Pusljednje vrijeme svoga života proboravio je Mesić ponaj-više u Karlobagu, gdje si je bio sagradio i kuću. Tu je za uvi-jek zaklopio svoje umorne oči 2. veljače 1713. godine.
Pop Marko Mesić bio je jedan od najkarakterističnijih i
- 39 -
najzaslužijih Hrvata svoga vremena On je osobito utjecao na ra-zvitak vojne Krajine, kojom su upravljala po svojoj dragoj volji njemačka grspoda gradačkoga i bečkoga ratnoga vijeća. On je svojim radom u Lici i Krbavi bio od pomoći tisućama naroda, koji živi na prostoru medu Kapelnm, Velebitom i Ja lranskim mo-rem. On je, tako eći. narodni dobrotvor, o kojemu zahvalni potomci još i danas pjevaju:
„Zlatnu mašu maši, britku ćordu paši!"
26. Lička ili t. zv. Bunjevačka buna
Vrhovni lički kapetan grcf Attems bijaše čovjek >ristran i radio je sve na svoju ruku. Ličani su se često tužili i na njega i na druge časnike. Kako tim tužbama nije udovoljavano, dola-zilo je do nemira i pobuua, iz ko ih su uvijek Ličani izlazili kra-ćih rukava.
Manje su ?e bune dogodile god. 1727. i 1728, zbog kojih su bili dugo u zatvoru knez u Podlapcu, knez u Vrebcu, zastav-nik u Mekinjaru i još nekoliko seljaka.
Samovolja carskih časnika i neprestane pobune u Lici i Krbavi zadavale su Beču dosts brige i posla, pa je napokon od-lučeno, da se u Liku stnjesti posebna četa od 200 vojnika, koji će držati red i svaki otpor ugušiti.
Godine 1732. imala se ta odluka izvršiti, a zapovjednikotn te nove posade imenovan je kapetan Pretzern, koji je poznavao otprije ličke cdnošaje. Kako v.arodu nije bilo posve jasno, pod čijom je zapravo upravom, pobojao se, da ga opet stavljaju pod komoru. istina, reklo mu se, da do toga neće doći, nego baš na-protiv, da će ga ta posada štititi od svakovrsne samovolje, ipak je on bio nezadovoljan. Našlo se k tomu i huškača, koji su ga u njegovoj sumnji potkrepljivali, i ::arod se zbilja pobunio
Smiljan je, čini se, bio središte ustanka, jer je odatle bio i voda Jure Tomljenović. U prvi čas pristadoše uza nj Novi, Di-voselo, Bilaj i Ribnik, a poslije im se pridružiše i sva ostala sela lička i krbavska: Trnovac, Počitelj, Vrebac, Mogorić, Medak, Ra-duč, Lovinac, Gračac, Komić, Udbina, Bunić, Perušić itd.
Sastanci su se držali pod Miljačom u Smiljanu, a kasn ja na Cerovcima više Gračaca. Jure, koga su jednom pobunjenici oslo-bodiii iz vojničkih ruku, izdade proglas, u kome pozivlje narod, da se digne na obranu svojih prava.
Proglas je rasturen u narod pa je pcslan i starom kapetanu
- 40 -
Dobrovoju Kneževiću u Bunić, koji ga je prepisao i pos!ao sa svojim dodatkom u Korenicti.
Kada se bila skupila pril'čna grupa pod Krčmarom, odoše u Mušaluk, gđe zapsliže Mesićevu kulu i neka kuće, a r nda od-juriše u Perušić, gđe učiniše isto s Oreškovića kulom. Perušića-ni ne htjedoše ići od svojjh kuća, nego obeć.iše dočekati carsku vojsku i potući je.
Odatle se pobunjenici zaputiše u Podlapaču, a međutim je vojska doši.-; n Liku i utahorila se kod Kaniže, gđe su bile voj-nlčke zgrade i samostan kapucina Perušićani su im, istina, kod Kvarata htjeli zapriječiti proiaz, ali ih vcjvoda Tadija Kolakovlć umiri razloživši im, da o komori nema ni govora.
Vrativši se iz Podlapače saznadoše pobunjenici, na svoju žalost, da je vojska došla, a oni se bili vcćinom razičli putem. Ipak se na brzu ruku skupi?e i htjedoše udariti na vojsku, aii Pratzern i Kolaković namame vode k sebi i pozitvaraju ih, a ostala se aružba razbježa, kada nn nju udariše iz topova. Sada Mečani, Radučani, Lovinčani i drugi iz onih krajeva odu svojim kućama, a na okupu ostadoše većinom Ijudi iz sela pod Velebi-tom t. zv. Bunjevci. Oni nastaviše započetu bunu, koja se po njima i zove Bunjevačka.
Vojska udari na njih kod Oštarija 18. kolovoza i nakon kr-vava boja rastjera ih. Još su se neko vrijeme po Velebitu skup-Ijali, ali kada nastadoše jesenske kiše, vratiše se kući.
Malo poslije sazove Petzeru seljake u Kanižu, gdje su se zekleli, da se više neće buniti i da će biti pokorni i vjerni.
Istraga o počinjenim nedjelima i o pobuni uopće vodila se u Otoćcu, Kakova istraga! I osuda je tu izrečena, a potvrđena od višega suda. Strašna osuda! Svi su glavni krivci kažnjeni o-vako:
Jure Tomljenović kao glavni začetnik bune ima se na konj-skim repovima na četvero raskidati.
Vuku Gajiću kao pismenom čovjeku ima se najprije otsjeći desna ruka, a onda giava.
Mili Maras, Uiji Šikiću, Francetiću, Dmitru Krajnoviću i To-mi Obradoviću ima se otsjeći glava.
Osim toga imadu se kuće svih buntovnika porušiti.
Eksemlarna kaznal Osuda je izvršena u Otočcu.
Malo poslije izgubiše glave i knezovi podlapački i vrebački te zastavnik mekinjarski. Njihove glave nabiše na kolce i izloži-še na Bilajskom mostu preko Like, a tu su im i trupla zakopa-na. I njihove porodice izgubiše kuću i zemlju.
- 41 -
Desetorica drugih iz bune 1728. g. kažujeni su svaki sa tri godine robije.
Perušićani, koji su se bili suprotstavili ulazu Koiakovićevu u Liku, kažnjeni su tako, da su morali platiti 400 mletačkih du-kata. —
Starca Dobrovoja Kneževića iz Bunića objesiše, a njegovu sinovcu Milinu bi otsječena glava.
Marku Krpanu iz Lovinca sudio je sud u Senju g. 1733. I on je izgubio glavu i imanje kao i Knežević.
27. Poslije Bunjevačke bune.
Da se takvim nemirima učini kraj, započne dvorsko ratno vijeće g. 1734. s uređenjem krajine, koja se smatrala kao car-ska zemlja, a svi su Ijudi, koji primaju bilo kakvu plaću, car-ski Ijudi. Mjesto narodnoga imena hrvatskoga počeše ih zvati naprosto krajišnicima.
Tome je uređenju bila glavna svrha, da ovaj snažni narod dobiju u redovitu i stalnu vojsku, koji će se boriti sa svojom po-znatom hrabrošću za svoje gospodare.
I zaista su oni već slijedećih godina ratovali protiv Turaka pod zapovjedništvom princa Hildburghausena, koji je bio preuzeo uređenje Krajine. Ti su se ratovi vodili do g. 1739., kada je u-tanačen mir.
Hrvatski staleži onda zatnoliše (1740.) i novu kraljicu Mari-ju Tereziju, da se Krajina pripoji Hrvatskoj, ali i ovoga puta bez uspjeha.
U austrijsKom nasljednotn ratu borili su se krajišnici na svim bojištima (1740 - 1748) i svagdje se znatno istakli.
Dok su se još ovi bojevi vodili poče Hildburghausen 1745. uredivati Krajinu od Kupe na zapad i jug
God. 1746, bi razdijeljena ta zemlja na četiri pukovnije, koje su se zvale u početku po svojim zapovjednicima, a kasnije dobiše imena po krajevima, u kojima su bile postrojene. To su slunjska, ogulinska, otočka i lička pukovnija.
Pukovnije su bile razdijelljene na batuljune; svaka je od njih imala po 4 bataljuna, a lička 6. Mjesto starih kotara, kne-žija i općina postavljene su satnije ili kumpanije. Starodavne vojvode i knezove zamijeniše sada časnici i zapovjednici kum-panija, koji obično nisu bili Hrvati. Mjesto hrvatskoga uredov-noga jezika uveden je njemački.
- 42 -
Otkupa od vojne službe uopće nije bilo. Plaća je časnicima bi-la za vrijeme rata kao i svima drugima u državi, ali su zato 'u u vrijeme mira imali samo polovicu. U mirno se je doba morao vojnik sam hraniti i odijevati. Svoje staro narodno odijelo mora-doše zamijeniti carskom monturoni, koja je bila skrojena po ka-Iupu ugaiskih regularnih vojnika.
Ove radikalne mjere i reforme izazvaše nezadovoljstvo po-svuda, jer su dokidale vlast knezova i vojvoda, all im je najteže bilo odbaciti odijelo otaca svojih, svoju čast i uspomenu Zbog svega toga diže se očita burn u ogulinskoj pukovniji, u Senju, oko Bri-nja i u jednom dijelu Like.
28. Brinjsko - lički ustanak.
Veliki narodni zbor sastade se 5. kolovoza 1746 u Jezera-nima, gdje se sastadoše zastupnici Brinja, Senja i Like. Progla-som pozovu svu Krajinu, da svaka kuća dade po jednoga oruža-noga momka u vojsku. Koji se tomu usprotivi, bit će mu kuća zapaljena. Časnike odlučiše silom natjerati u svoju vojsku pod prijetnjom gubitka glave.
Prvi se digoše Brinjani s okolicom Svoje časnike protjeraše, a potčasnicima polomiše njihove batine, koje su po novom pro-pisu nosiii za znak, da oni imadu pravo batinati onoga, koga gospoda osude na to. Konie odagnaše, a kola razbiše, na koji-ma se je imala dovesti nova montura. Napokon otjeraše regular-nu vojsku, koja je čuvala brinjski grad.
Sabrani Brinjani krenuše prema Stubici, gdje se je skupilo do 2000oboružanjh ljudi, koji se proglasiše „Božjom vojskom". U tom se imenu krije povod i pobuda ustanka, ali nam ono ni-je jasno, i mi neznamo, što je značilo. Možda je to ime poteklo otuda, što je svećenstvo bilo naklono ustanku, pa su, po njihovu tumačenju, nebesa imala zaštititi „stare pravice" naroda.
Karlovački general Šercer zapovjedi potpukovniku ličkomu Depociju, neka ustanak uguši sa 2 bataljuna otočka i 2 kumpanije ličke. Sam Šercer dođe u Otočac i pozove odatle ustaše, da se raziđu, ali videći, da ga nitko ne sluša, vrati se u Karlovac.
Međutim je ustašama ponestalo hrane, pa se većina vrati svojim kućama. Koncem augusta izabraše ustaše deputaciju od 7 Ijudi, kojoj je na čelu bio major auditor Mateša Kuhačević iz Senja, narodni prijatelj i hrvatski pjesnik, Ta je deputacija ima-la otići u Beč, da preda tužbu i moli milost.
- 43 -
Č m je Kuhačević stigao s deputacijom u Beč, dade ih rat-no vijeće odmah zatvcriti. Odatle ih poslije pošaiju u Karlovac na sud, sjdje je princ Hildburghausen sastavio sudski senat od samih nesmiljenih stranaca.
Narod se već u to doba umirio, ali glave ustanka budu i-pak najoštrije kažnjene. Desetoricu ih pogubiše mačem; trojicu smrviše na kolo, a glave im otsjekoše i nabite na kolac istaknu-Še; 7 čas iika i potčasnika osudiše na vječni zatvor, a petoricu posiase na šanceve. Matešu Kuhačevića zatvoriše u f pilberg, o-dakle je tug <vao u svojim hrvatskim pjesmama zbog zle sudbi-ne svoje i svoga rodnoga grada Senja. God. 1756 preveden je u Beč, a odatle u Šlosberg kod Graza Na slobodu je pušten u lipnju i772., ali j<i već u rujnu iste godine u Grazu umro.
Hildburghausen je polučio svoju svrhu u vojničkom pogle-du, aii je zatr<* sve, Što je bilo sveto ovorn narodu. Narcdnom jeziicu rije bilo mjesta ni u školi ni u uredu. Obrt i trgovina ne mogahu se razvijati. Stare narodne nošnje nestade uvedenjem u-niforme. Romantični krajevi gornje i donje Kraiine preobrazi-e se. Starodrevnih gtadova, samostana i crkava biv?še svakoga da-na manje. Neke starije zub vremena, a neke došljaci razoriše, da iz njih uzmu materijal za svoje oficirske staaove, magazine i za tamnice. Mncgi monumentalni spomenici bjehu upotrijebljeni za taracanje cesta i za carske zgrade. Š'o je ostalo pismenih spo-menika od Turaka, odneseno je u Graz i B-č. gdje se nije na njih pazilo, jer je tudincu sve ono bilo nagrdno i nakazno, što je Hrvatima bilo staro i sveto 0 tome, da se banska vlast ob-novi od Drave do Jadranskoga mora, nije biio više ni govora.
29. Buna u Lovincu.
U mjesecu lipnju 1751 g bukne iznenada buna u Lovincu u Ličkoj regimenti. Generaj Petazi odrcdi, da imade bunu ugu-šiti 500 Otočana. Oni doista odoše u Lovinac i brzo bunu ugu-šiše, za što zaslužiše osobitu pohvalu.
Lovinčani su bili vrlo oštro kažnjeni: osam bundžija plati glavom, devet je kuća spaijeno, a njihovi stanovnici protjerani, mnogo je pojedinaca osuđeno na prisilnu rabotu u opkopima, a trojica su morali trčati kroz šibe. Ova je kazna, kako izvještaji svjedoče, prošla mirna, a prisutni glavari i najstariji ijudi mora-doše priseći vjernost klečeći s uzdignutim rukama. Zvona su na-pokon, kojima se zvonilo na uzbunu, bila posve razbita.
- 44 -
Pričaju mi, da j i mj jstu tom piilikom za kaznn ni IOO go-dina oduzeto i ime „Lcvinac" i dato mu ime „St. Miha-1" kan «o je i Bruvnu bilo oduzeto ime „Bruvno'.a dato n.u ime „St. Peter , jer je i Bruvno tom zgodom sudjelovalo u buni i ubilo svoje oficire, kao Sto s:i učinili i Lovinčani.
I zaista na starim zemljopisnim kartama kroz 100 godina nećeS nigdle naći Lovinac i Bruvno, nego samo St. Miha°I i St. Peter.
30. Služba u regimenti.
Na čelu je redmente ili pukovnije bio pukovnik, kojetia su obično zvali obrstsr. Svaka se pukovnija dijelila na četiri bata-Ijuna: prvi je generalov, dmgi obrstarov, treći obrstlajtnantov (potpnkovnikov), četvrti majorov. U vrijeme rata odiaze tri ba-taljum u boj. Svak! baialjun ima u mirno ioba po četiri, a u ratno po Sest kumpanija (satnija, četa). Svaka kumpanija ima obično preko 200 mcmaka.
Straženje na Krajini sačinjava u doba mira glavni dio voj-ničkoga života. Čardaci uz tursku granicu raspoređeni su bili u 18 stoljeću tako, da se od jednoga do drugoga moglo lako sve imati pcd okom. Svaka je pukovnija imala do 80 čardaka, a u svakom po deset Ijudi.
Čardak je postojao i pri e, ali je sada bio ljepSe i udobnije sagrađen: imao je peć, kuhinju i jednu sobu s klupama, na ko-jima su počivali oni vojnici, koji nisu b li na straži Prema tur-skoj granici ima trijem, na kojemu b ravi vojnik motreći uvijek na gr. nicu i svoju okolicu. Ti su čardaci služiii zato, da spriječc eventualnu provalu Turaka, a i zato da zapriječe Turcima svaki prijelaz i pojedince, jer su Turci znali k nama donositi kugu i bolesti, Sto se je ipak uza sav oprez viSe puta dogodilo.
Kada je g. 1788. počeo rat s Turskom, moralo je 16 gra-ničarskih bataljuna na rranicu, da zaustave eventualnu provalu Turaka Tada su bili uređeni i pričuvni bata!juni po 1200 mo-maka. U isto je nekako doba određeno, da udovice oficira, koji su poginuli na bojnom polju ili umrli od dobitih rana, imadu dobivati penzije bez obzira, jesu li položili kauciju ili nisu.
Kada je Leopold II. sklopio mir u Svištovu 1791. g. 4. VIII s Turcima pripali su hrvatskoj krajini Cetin, Drež lik, Lapac, Srb, Vagan i neka druga sela uz bosansku među. Na ovo su zemlji-
- 45 -
Šte navalili Turci iz Bosne g. 1803. i popalili sva sela na otoč-kom, ličkom i ogulinskom Kordunu osim Tiškovca i Kupirova. Narod se razbježa po Plješivici, ali k»da se razglasi, da će Tur-ci udariti na Liku i Krbavu s namjerom, da ih opet vrgnu pod svoju vlast, skupiše se Ličani, da to zapriječe. Čete se skupiše na Kuku i Lumbardeniku pod vcdstvom zrmanjskoga kaludera Neofila Ajdukovića i braće Babića iz Tlškovca. Turci doista na-sknro na^ališe, ali ih Ličani junački dcčekaše i potukoše, te se mur<-d:*še vratiti natrag u Bosnu neobavljena posla.
31. Lika i Krbava pod Napoleonom Velikim
Jrš g. 1805 dobio je Napoleon Dalmaciju s Istrom, a g. 1809. morade mu otstupiti car Franjo Liku i Krbavu s onim di-jelom Hrvatske, koji je bio na desnoj obali Save od kranjske međe do ušća Une u Savu. Napcleon je onda od toga dijela Hrvatske te od Dalmacije, Kranjske, Istre, Gorice i Koruške stvo-rio pokrajinu (kraijevinu) lliriju, koja je bila razdijeljena u dvije divizije sa sjedištem u Zadru i u Ljubljani. Divizije su se dije-lile na okružja, kojima su bili na čelu intendanti. Sijelo jednoga okružja bilo ie u Gospiću, a prvim pukovnikom u ličkoj regi-menti bio je imenovan Marko Slivarić.
U maju 1809. g navališe francuske čete iz Dalmacije na Liku. Na 17. maja bila je bit:<a kod Graba blizu Gračaca, a 21. kod Bilaja, gdje su se Ličani i Otočani odlučno borili, ali su ip-'k bili poraženi i prerrpjeli su znatne gubitke, jer ju na njih udarao sam maršal Marmont sa 7000 francuskih vojnika. Poslije toga prode Marmont sretno kroz Liku pa ode preko Vratnika u Senj i dalje u pomoć caru Napoleonu, kcji je skupljao vojsku kod Beča.
Lička i Ot. čka pukovnija pripadale su zadarskoj divizijl. Početkom g. 1810. bijaše uvedena francuska vojnićka vježba, pa je stoga došlo više francuskih oficira i podoficira za obuča-vatelje. Francuski je vojni reglement preveo kadet Dane Rastić, rodom iz Bunića. Ovaj je Rastić bio poslije general, a umro je kao podmaršal g. 1853 u Gospiću.
Nakon mira u Znajmu zaposjele su francuske čete spome-nuto područje i osnovale kraljcvinu (pokrajinu) Hiriju. Graničar-ske su čete morale predati oružje generalu Franji barunu Jelačiću, što su one i učinile, ali kome drugome jedva bi to mirno učinile. Iste godine u studenom položiše prisegu Francuzima, i otada je
- 46 -
uvedena francuska vladaviaa, koja je potrajala sve do pada Na-poleonova g. 1814.
Svakome je službeniku (plaćniku) bilo ostavljeno na volju, da ide preko Save ili da ostane kod kuće. Samo seu početku ne-koji otseliše, a većina ostade. Pa ipak se 4. listopada 1810. iseli oko 4000 žitelja iz udbinske i bruvljanske satnije, koji se nasta-niše u Srjemu i Banatu. Te je iseljenike vod<o pop Ciuk 1 sat-nijski pisar Stošić, koji je kasnije u Krajini bio major.
Jezik državne uprave i zakonodavstva bio je francuski, ali su Francuzi dopuštali, da se ureduje i hrvatskim jezikom.
Svakom oficiru i uopće službeniku ostavi francuska vlada njegov ćin, paće je mnoge i promaknula na više položaje. U-glavnom je ona pridržala sav austrijski sistem.
U pogledu crkvenom spadala je sva Hrvatska preko Save pod senjskoga biskupa Ježića, prijatelja Francuza i počasnog le-gionara. Crkvi je bio oduzet nadzor nad pučkom školom, a uve-den je katolički i državni katekizam francuskoga carstva.
Francuska je vlada za ono kratko vrijeme, što je Ilirijom vladala, vrio mnogo učinila. Gradila je ceste, podizala škole, bri-nula se za sigurnost zemlje. Državno su redarstvo uredili Fran-cuzl upravo uzorno, jer je javna sigurnost bila vrlo slaba, oso-bito u krajiškom dijelu Hrvatske. Na dnevnom su redu bilaraz-bojstva i različite otimačine. Francuske su vlasti nastojale na svaki način, da to zlo prestane. Svaka je općina, tako je zapo-vjeđeno, imala odgovarati za svaki nevaljani čin u njezinu pod-ručju. Za razbojstva, krađu i bijeg iz vojske bio je proglašen pri-jeki sud.
Krivci su vješani pred njihovim kućama. Ako je koja stvar bila izgubljena, pa se našla, nije je smio nitko dignuti, a ako je to učinio, morao ju je odnijeti u crkvu, da je vlasnik može naći i uzeti. Krajišnici su pripovijedali, da je bilo zabranjeno imati bravu na staji, a gospodarsko je oruđe moralo ostajati u polju ili na dvorištu. Oružje se moglo nositi samo dopuštenjem redar-stva i vojnog zapovjedništva. To je sve tako djelovalo, da je na-skoro nestalo hajdučkih četa, krađe i otimačine.
Koliko su Francuzi načinili dobra u lliriji, vidi se najbolje iz riječi kralja Franje. Kada je naime kralj Franjo poslije pada Napoleonova putovao je po Iliriji, običavao je svakoga puta, ka-da bi nešto novo vidio, pitati:
—	Tko je to načinio? —
—	Francuzi, — glasio je odgovor.
- 47 -
—	A tko je ono naćinio? —
—	Francuzi, — bijaše isti odgovor.
Tako mu se dogodilo isto na mnogo mjesta, stoga je na-pokon izrekao ove riječi:
—	Šteta, što ti Francuzi nisu dulje ovdje ostali, oni bi još mnogo toga bili načinili. —
32. LIČANI I OTOČANI u Rusiji godine 1812.
U velikoj vojni na Rusiju, koju je vodio Napoleon g. 1812, sudjeluje jedan bata'jun Ličana i jedan Otočana. Oni sačinjavaju prvu hrvatsku pukovniju pod zapovjedništvom pukovnika Marka Slivarića. Bilo ih 1658 vojnika i oficira. Ova je pukovnija bila došla u Veronu 15 veljače 1812, odakle je 4 ožujka krenula u Rusiju. U sastavu je bila 13 divizije, koja je bila dio 4 zbora principa Eugena Napoleona, potkralja Italije. Na 30 lipnja prešla je ova divizija rijeku Njemen i utaborila se kod Starebrskija.
Čim je francuska vojska došla na rusko zemijište, morala se je svaka pukovnija sama skrbiti za hranu, koju su stanovni-cima gotovim novcem plaćali.
Naša pukovnija ode poslije prema mjestu Ostrovno, koje le-2i na lijevoj strani Dvine nedaleko Vitebska. Dne 26 srpnja su-kobi se kod Vitebska s Rusima. U tom su se boju osobito odli-kovali, ali i Ijuto stradali, jer im pogibe kapetan Stratiko sa više vojnika, a ranjeni su bili: pukovnik Slivarić, major Coste, kape-tan Maragon, Ivanković i Pfeifersberg, natporučnik Orešković i poručnik Grubišić sa više vojnika. — Vojnici Marko Kokotović i Milan Grubić, obojica rodom iz Kosinja, bijahu teško ranjeni u noge. Kada su vidjeli, da neće moći rana preboljeti, drgovoriše se, kako će učiniti kraj svojim mukama. Oni potprašiše puške pa na zapovijed jedan u drugoga ispaiiše i ostadoše na mjestu mrtvi. Ta je hladnokrvnost zadivila Francuze, pa i samoga cara Na-poleona. Poslije naša pukovnijataboruje 15 i 16 kolovoza kod mjesta Krasnoje, koje leži na desnoj obali Dnjepra, a nedaleko Smolenska. Dne !6 u noći primakoše se Smolensku, gdje dode do krvave bitke 17 i 18 kolovoza. — Grad Smolensk leži na obje strane Dnjepra, a zovu ga „Ključ i vrata Rusije". Kuće su onda bile
- 48 -
većinom drvene. Oko grada bio je jak zid sa Svrstim kulama. Kada je izdana zapovijed, da se udari na grad, stadoSe pucati francuski topovi. koji razarahu kuće, a mnoge i zapališe. Rusi u noći ostaviše grad, a Francuzi sutradan uđoie u razrušeni grad. Gubici su s obje strane bili znatni: Rusa pade oko 10.000, a is-to toliko i Francuza. Napoleon je tom prilikom pohvalio prvu hrvatsku pukovniju i podijelio šest redova počasne legije. Odliko-vani su bili kapetani Pfeiffersberg i Franjo Ivanković, natporučnici Slivarić i Mile Orešković te potčasnici Milošević i Karakaš.
Poslije bitke kod Smolenska krenu 4. vojni zbor, u kome je bila 1 hrvatska pukovnija, prema Borodinu, Dne 6 i 7 rujna ra-zvi se jedna od najkrvavijih bitaka, otkako je barut u upotrebi vojske. Tu se borilo 120000 Rusa protiv 100.000 Francuza. Ru-si su se borili upravo očajno, pa da ne bude vojne vještine Na-poleonove i Neyove, bili bi Rusi pobijedili, ovako ostadoše po-bjednici Francuzi. U toj bitki izgubiše Rusi što mrtvih što ranje-nih 45.000, a Francuzi 30.000. Samih generala ostade na bojnom polju 40, i to 22 ruska i 18 francuskih, stoga je i prozvana ta bitka „Bitkom generala" (La bataille de genćraux). U Borodino uđoše prvi Hrvati.
Dne 15 rujna uđe Napoleon u Moskvu, koja je — tako reći bila pusta, te se nastani u Kremlju, toj ruskoj Akropoli. Ličani i jepan dio Fraucuza bjehu doprli do mjesta Dmitrova, ali se nas-koro povratiše natrag. Tu je 18 listopada odlikovano šest hrvat-skih junake križem počasne legije: kapetani Župan i Petar Mata-sić, natporučnici Petar Došen i Mile Franić, nadstražmeStar Timo-tija Zaklan i stražmeštar Ivandoski Dne 19 započe povratak.
Kada je 4. zbor u noći od 20 na 21 listopada počeo uzmi-cati preko Dvine, morala je 2 satnija prvoga ba'aljuna porušiti most. To su Hrvati i izveli, ali su bili od Rusa zarobljeni.
U bojukod mjesta Malo — Jaroslavec pade zapovjednik zbo-ra general Delzons, a od Hrvata major Marko Kliska, poručnik Marko Rukavina i straZmeštar Ilić sa više vojnika. U boju kod Vjazme 3 studenog ranjeno je više častnika i momaka, među njima kapetani Maragon, Tomljenović i Hreljanović te r.atporu-čnici Župan i Slivarić.
Počevši od 6 studenoga nastupiše sve strahote ruske zime. Petar Došen, koji je kasnije živio u Gospiću kao umirovljeni pu-kovnik, gdje je i umro 6- XII- 1874, sjećao se je s užasom to-ga povratka.
- 49 -
Dne 17 XI bio je okršaj kod mjesta Krasnij, gdje su pogi-nuli kapetan Raslić i natporučnik Baes, a ranjen je kapetan Ku~ relac.
I kod prijelaza preko Berezine nastradaše Ijuto Hrvati. Po-ginuše tu kapetani Hreljanović Ivan i Orešković Toma iz Brloga, pa oficiri Drakulić Mile iz Korenice i Herkalović Petar iz Doljana sa preko 300 momaka.
Bježanje se nastavi preko Vilne do Kovna, a Kozaci su ma-rljivo napadali čete na uzmaku. Napololeon je ostavio vojsku još pred Vilnom, pa na saonicama idući preko Dresdena i Mainza stiže u Pariz 19. prosinca 1812. godine. U Rusiji je, računa se, ostalo oko 200.000 vojnika za hranu vukovima.
Od prve hrvatske pukovnije izmaklo je iz Rusije samo 250 osoba. Ovaj ostatak odvedoše Petar Došen i Stanisavljević u tvr-đavu Giogau na Odri.
Za ovu pukovniju napisao je u izvještaju general Delzons: »Le regiment croate a fait des merveilles" (Hrvatska pukovnija je stvarala čudesa). Osobito je bio pohvaljen pukovnik Marko Slivarić, koji je zato bio 5. II. 1813. g. imenovan generalom.
Kada je Napoleon ostavio vojsku kod Vilne, bješe svoju prtljagu povjerio kapetanu Dragiću i njegovu odjelu. Došavši o-vaj s prtljagom u Pariz, izrekao je Napoleon ove značajne riječi: „Les Croates sont les premiers soldats du monde!" (Hrvati su prvi vojnici na svijetu!).
U kratkom vremenu, dakle, od nekoliko godina vidimo hr-vatske Krajišnike, kako se bore pod francuskim orlom u razli-čitim krajevima Evrope: eno ih u Njemačkoj, u Francuskoj, u I-taliji, a eno ih na prostranim poljima velike Rusije sve tamo do Moskve. Napoleon je doviknuo tim našim junaclma: „Vi ste sebi ubrali neumrle lovorike i usto zaslužili najveću počast, da vas mogu ubro-jiti među svoje najbolje čete. Hvala vam zato, hrvatski junaci!"
Osim već spomenutih oficira i podoficira, koji su odliko-vani redom počasne legije, nalaze se u u knjizi „La Croatie Mi-litataire" od I. Boppea, konjanićkoga majora u Nancyu, još ovi junaci od prve hrvatske pukovnije: pukovnik Slivarić Marko, majori Coste, Murgić Cvjetko, Sirković, natporučnik Rukavina Petar, potčasnici Žakula Božo i Butorac Ilija.
33. Lika i Krbava poslije pada Napoleonova.
Poslije pada Napoleonova na kongresu u Beču (1814 - 1815) dobi Austrija natrag Iliriju, Milan, Mletke, Salzburg i Tirol. Već
- 50 -
14. X: 1814 proglasi general barun Krsto Lattermann, da u ime carevo preuzimlje upravu ilirskih provincija. Krajiške čete zba-ciSe francusku nošnju i dobiše austrjsku. Lika i Krbava ostadoše i dalje Krajina, pa su bile uzaludne sve pretetavke, koje su tra-žile, da se Krajina podvrgne banu. U svoj borbi, koju vodi hr-vatski narod s Madžarima za slobodu, o Krajini nema ni spomena.
Interesantno je zabilježiti, da je izdana bila zapovijed u ju-lu 1805, da se perčini, koji su dotada bili u običaju, imadu o-drezatl, a u maju 1848. bilo je naređeno, da oficiri moraju no-siti brkove.
Istom ban jelačić, koji jo uzeo vladati 6. tr-'.vnja 1848., u saborskoj sjednici od 3. srpnja izradi hrvatskoj Krajini upravu i druge poiakšice u različnim potrebama, koje je on dobro poz-navao.
Jelačič nastupivši kao ban obiđe najprije Slavoniju, onda se vrati u Zagreb, a odatle krene na jug 3. kolovoza Preko Pe-trinje, Gline, Slunja i Rakovice stiža 17. VIII. u Gospić. Ličani se osobito radovahu gledajući .krunu svoju". Glas o njegovu dolasku raširi se na sve strane, pa evo već 18. VIII. u Oospić deputacije iz Obrovca, ali je Jelačić već bio otišao u Otočac.
U Zagrebu se kupila vojska protiv Madžara, pa tamo stigoše i Ličani i Otočani 6. rujna, premda su 1.12. bataljuni u ratu bili u Italiji.
U godinama 1848. i 1849. ratuju naše pukovnije po Ugar-skoj i po Austriji boreći se posvuda junački. U tim bojevima po-ginula su po službenom popisu 8552 graničara. Koliko od ovoga broja otpada na Liku i Krbavu, nije poznato.
Uopće su svima Hrvatima, a i čitavom svijetu poznata ju-načka djela starih graničara Ta su djela povećala našu slavu, ali su sebi stekla priznanie i kod samih neprijatelja. Još je dugo postojalo u vojsci, a donekle postoji i danas, neko tradicionalno poštovanje graničara kao vrsnih i srčanih vojnika, iz čijih su redova izišli toliki oficiri i niži i viši sve tamo do maršala. Na svima bojnim poljanama Evrope kroz stoljeća borili su se naši graničari i svagdje ubirali lovor - vijence. Mi moramo zbog njih biti ponosni, pa spomen na njih sačuvati potomcima, što će u malom učiniti i ova knjižica.
34. Lika i Krbava do razvojačenja Krajine.
Hrvatski je sabor uvjek tražio, da sc dokine Krajina i pri-poji banu. Tako je i g. 1861. molio kralja, da na saboru bude
- 51 -
zastupana i vojna krajina, aii sve je bilo uzalud, jer po kraljevoj odiuci od 21. II. 1861. nije bio u Krajini obavljen izbor nirod-nih zastupnika.
IJ jesen je (8 Xi. 1861) bio raspušten sabor u Zagrebu, a kralj je u svom otpisu, među Gstaiim priznao, da je .hrvatski i slavonska Krajina sastavni dio trojedne kraljevine", a!i je ip-k još ne može administ.ativno pripojiti .materi kraljevini", jer je vojnički sjstav u Krajini nužlan .u pogledu jakosti ukupne dr žave".
Na banskoj konferenciji u Zagrebu (od 4. do 11. II 2865.) odlučeno je, da *."raiin i bira 55 zastup<iika. Mjeseca Mpnja bira-la j > Krajine narodne zastupnike, pa su među ostalima izabrani kod nas pukovnici Gedeon Zastavniković i Došen.
Na ponovno traženje o spojenju vojne Krajine s Hrvatskom od 27. II. 1866, odgovorio je kralj isto ono, Što je rekao i g. 1861.
Iste godine (1866) vodio se rat u Italiji i u Pruskoj. U voj-sci nadvojvode Albrechta bilo je vrlo mnogo hrabrih raših gra-ničara. Uz njihovu pomoć izvojevana je pobjeda kod Kustoce
Poslije svšenih ratova traži opet hrvatski sabor u adresi od 9. svibnja 1867 kao i prije pripojenje Krajine Hrvatskoj, aii opet bambaiava.
Pa ipak nije moglo tako ostati! Napokon je počelo razvoja-čenje Krajine, ali samo u gornjoj Hrvatskoj. Od južuih gradova jedini je Senj bio pridružen banskoj Hrvatskoj. To je bilo 7. ii-pnja 1871. godine
Kralj je naime u lipnju 1871. dao Krajini upravu sličnu hr-vatsko; zemaljskoj vi?di u Zagrebu, a napokon 8. rujna 1873. bi konačno Krajina razvojače.,a te je sada mogla biti sjedinjena sa Hrvatsko n i Slavonijom. Ipak naša Krajiua ne uđe još u sastav kraljevine.
Vojska se iprk preuređivala i u ovakvoj Krajini. Tako su od četiri krajiške pukovnije (ogulinske, slunjske, otočke i ličke) postrojeni u početku samostalni bataijuni, a oni onda spojeni u tri pukovnije: 26. domobransku sa sjedištem u Karlovcu, 79. pje-šaČKU sa sjedištem u Otočcu i 96. pješačku sa sjedištem u Kar-lovcu. Domobranska je pukovnija postrojena od 87. gospićkog, 88. ogulinskog i 89. slunjskog samostalnog bataijuna.
Pojedini bataljuni ovih pukovnija sudjelovali su u okupaciji Bosne i Hercegovine 1878 Zapovjednik gospićkog bataljuna bio je satnik Dragutin Šarić, koji je bio 1. X. imenovan majorom, ali je na povratku obolio u Donjem Lapcu, gdje je i umro. Bata-ljun ga ne htjede ostaviti i tamo pokopati, nego njegovo mrtvo
- 52 -
tijelo ponese sa sobom i sahrani ga na svečan način u Gospiću.
Na koncu konaca izađe kraljev manifest 15. srpnja 1881., kojim je i naša Krajina sjedinjena s Hrvatskom. Vlast generalko-mande zagrebačke, kao vrhovne upravne oblasti krajiške, pre-stade 1. kolovoza 1881. g., a uprava je Krajinc bila predata banu. Tom je prigodom obišao ban Pej-čević Krajinu i bio posvuda radosno dočekan i pozdravljen.
Sada je bila uredena bivša ličko-krbavska županija s velikim županom na čelu. Prvi je veliki župan bio Marko Kasunović, a g. 1889. došao je ovamo za velikog župana Bude pl. Budisav-Ijević Prijedorski.
Teritorij je njezin bio od vrha Velike Kapele sa Senjom i Karlobagom pa tamo do Maloga Halana, do Zrmanje i rijeke Une.
T u m a č :
Dux Chroatorum = vojvoda Hrvata Regnum Chroatorum == kraljevina Hrvata Rex Chroatiae et Daimatiae = kraij Hrvatske i Dalmacije Dei gratia rex Hungariae, Chroatiae atque Dalmatiae = Po milosti Božjoj kralj Ugarske, Hrvatske i Dalmacije
A Manlio Romano consule — od rimskoga konzula Manlija
Civitas Corbaviae = grad krbavski
tj. = to jest
t. zv. = tako zvani
itd. = i tako dalje
i dr. = i drugi
na pr. = na primjer
S a d r ž a j
Stra n a
1.	Lika i Krbava u najatarije doba.....g
2.	Seoba Hrvata i Srba......10
3.	Hrvati i rimska kultura......U
4.	Borba za samostainost......11
5.	Lika i Krbava.......12
6.	Kako narod tumači postanje imena Lika i Gospić . 14
7.	Kako je bilo za narodne hrvatske dinastije . . .15
8.	Uređenje za Arpadovića......16
9.	Starohrvatske župe u Lici i Krbavi . . . .17
10.	Koja se plemena spominju u Lici i Krbavi prije Turaka. 18
11.	Krbavska i Otočka biskupija.....20
12.	Koji se samostani spominju u Lici i Krbavi . . 21
13.	Provala Turaka.......22
14.	Bitka na Krbavskom polju 9. rujna 1493 . . .23
15.	Daljne provale Turaka......24
16.	Boj kod Jurjevih Stijena blizu Otočca g. 1663 . . 26
17.	Iza pobjede kod Beča g. 1683 ..... 27
18.	Konačni izgon Turaka iz Like .... 29
19.	Izgon Turaka iz Krbave	.....30
20.	Lika i Krbava poslije izgona Turaka . . .33
21.	Ubistvo kapetand u Ribniku g. 1702 . . . 34
22.	Daljni život pod komorom.....36
23.	Koliko je Turaka pokršteno.....37
24.	Stanovništvo Like i Krbave.....38
25.	Konac rada popa Marka Mesića . .	.39
26.	Lička ili t. zv. Bunj. vačka buna . . . .40
	S t r a n a
27. Poslije Bunjevačke bune	. 42
28. Brinjsko - lički ustanak	. 43
29. Buna u Lovincu.....	. 44
30. Služba u regimenti ....	. 45
31. Lika i Krbava pod Napoleonom Velikim	. 46
32. Ličani i Otočani u Rusiji g. 1812. .	. 48
33. Lika i Krbava poslije pada Napoleonova. .	. 50
34. Lika i Krbava do razvojačenja Krajine.	. 51

kgpuflmpiijje
i zoumc
U SVIM VELIČINAMA
IZRADUJEM
PREMA ZAHTJEVU
SA 1 BEZ KLIŠEJA
IUO KOLAtEUlC Q05PIC.
Sfvo ŽKolačević, <@ospić
KHJltARA, KNJIOOTISKARA, PAP/RN/CA 1 KNJ/OO VEŽN/CA
UVIJEI
SKLADISTU
V
Sve novopropisane školske tiskanice Državne štamparije. Novopropisani i preispitani školski obrasci za Državne narodne osnovne škole, za građanske škole, gimnazije, učiteljske škole i sve srednje zavode.
ŠKOLSKE knjige, kao i trgova-čke knjige, te papiri, blokovi, tinta, pera, olovke i t d. — i t d. IMADEM N A SKLADIŠTU i izrađujem sve vrsti tiskanica za urede i privatna preduzeća.