»
«o
Cö
eso
GO
QO
GO
0-0
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
OšO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
OtO
OšO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
0(0
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
OšO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
OiO
GO
GO
GO
GO
OiO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
HRVATSKO PJEVAČKO DRUŠTVO „KOLO"
IZ ZAGREBA
GOD. LX,
BRO] 329,
Poslije svijetlih ilirskih dana kruti austrijski apsolutizam pritisnuo je sav kulturni život Hrvata poput more; mjesto hrvatskoga uveden je u škole i urede njemački jezik. Nije^ čudo, da su tada i oni lijepi počeci muzičkog života izazvani Livadičem, Štrigom i Lisinskim ostali bez nastavka, i da su u Zagrebu postojala pjevačka društva, koja su gajiia njemačku pjesmu,
Padom apsolutizma započelo je po uzoru češkom u svrhu budenja narodne svijesti u prvome redu osnivanje pjevačkih društava. Za ustuk njemačkim kru-govima osnivaju Zagrebčani „Kolo" g, 1862.
Zadaču budenja narodne svijesti vršilo je „Kolo" pod vodstvom narodnih ljudi, koji se istakoše kao prvaci u borbi protiv Raucha, Khuena i ostalih ekspo-nenata tudinske misli, pa je posve razumljivo, da „Kolo" ima za pokrovitelja slavnog Strosmajera do njegove smrti, i da mu na čelu stoje ljudi imena Zlata-roviča, Krešiča, Mrazoviča, Pilepiča, Javanda i drugih, te da ga Rauch raspušta, a Khuen progoni.
O ime „Kolo" vezan je postanak malo ne svih pjevačkih društava medu Hrvatima; ono je stajalo kod koljevke „Saveza hrvatskih pjevačkih društava". Historija „Kola" historija je razvitka hrvatske zborne muzike. „Kolo" izvodi po prvi puta večinu zborova i izdaje ih u dvije sveske „Milovana" i dvije sveske pod svojim imenom.
U prvome razdoblju razvitka njegova dirigenti su mu najistaknutiji hrvatski kompozitori Eisenhuth, Zajc, Faller, Dugan i Novak. Osim djela jugoslavenskih autora izvelo je „Kolo" dosada iz Strane literature Haydnovo: „Stvaranje svijeta", Dvorakovu: „Svadbenu košulju", Kličkin: „Pohreb na Kanku", Verdijev: „Requiem", Wolf-Ferrariev: „Vita nouva", Hartmanov oratorij: „Sv. Frančiško" — uz mnoge druge manje kompozicije.
Poslije rata prionulo je „Kolo" pod zborovodstvom kapelnika narodnog kazališta Oskara Smodeka širenju muzičkog jugoslavenstva i slavenstva uopče, osnovanoga na principima čisto umjetničke ideologije. Osim historijskog prikaza razvitka hrvatske zborne literature izneslo je slavenske romantične autore držeči, da je slavenstvo i u muzičkom pogledu jedini pravi temelj i oslon razvitku naše narodne muzike.
Sada izradjuje program složen od harmonizacija i obradbi pučkih pjesama, u kojemu želi pokazati mogučnost muzičkog stvaranja u najrazličitijim formama glazbenim na osnovu naše pučke popijevke.
Program što ga ovdje iznosimo, složen je od najboljih i najkarakterističnijih točaka progama slavenske romantike i harmonizacija i obradbi pučke jugosla-venske popijevke.
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
OiO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
GO
Hrvatski Stamparski zavod d. d. Zagreb.
/
8
RASPORED
I,
1. SMETANA:
Veno.
Muški zbor.
2. a) GREČANINOV:	V zarevje agnistom.	
b) LISENKO:	Kozačenku kudi jdeš?	Mješoviti zborovi.
3. a) WALEWSKI:	Zawöd.	
b) MUSORGSKI]:	Narodnaja pjesnja.	Muški zborovi,
4. a) KJUI:	Neurožaj,	
b) MOKRANjAC:	Kozar.	Mješoviti zborovi.
	II.	
5. a) KIMOVEC:	Prelepo je ravno polje. (Novo).	
b] ŠTOLCER:	Voda zvira iz kamena. (Novo). Posvečeno „Hlaholu" u Pragu.	
		Mješoviti zborovi.
6. a) KuNjOViC:	Vragolan.	
b) jOZEFOVIČ:	U Ženskom kolu. (Novo). Posvečeno gospojin. zboru „Kola".	
	Ženski zborovi uz pratnju klavira,	
7. a) GRGOŠEVIČ:	U času, dok se akšam	čita.
b) ŠIROLA:	De ima voda? (Novo).	Muški zborovi.
e
8. DOBRONIC
Čobani i Sojčica. (Novo). Mješoviti zbor.
Dirigent: OSKAR SMODEK, kapelnik narodnog kazališta. Za klavirom: ELVIRA MARSIČ, profesor konzervatorija.
8 8
Pjesme stranih autora pjevaju se u originulu, Kao tumač služi tačan prevod u prozi
8
8
oaoöoooooaooioaocxjaoaoaoaoocsocsooaocioaoaociocxjoaöooioooaoaoo
e
e
• e
8
e
8
8
• 8
8
8
8
Posveta.
Debrnoo.
Pjeva dar svih srdaca vručih domovini budi posvečen; tko joj vrednije dragulje skuplja, tome vijenac budi dan.
Mi joj žrtvom polažemo paome, koje se u nutrinji rodiše, kad nas majke mlijekom ljubavi, kad nas govorom slatkim dojiše.
Iz domovine novo zvanje procvalo je u Pragu punom tornjeva, a ljubav u češkim krajevima narasla je kao lipa krošnjata.
Pjevom svojim hočemo da je gajimo po svim krajevima domovine, nek se novim cvijetom resi u palačama i pustinjama.
Pjeva dar svih srdaca vručih domovini budi posvečen, tko joj vrednije dragulje skuplja, tome vijenac budi dan.
Na zapadu žarkom.
Surikoo.
Na zapadu žarkom skup oblaka, na nebu čistom večernja zvijezda.
Sagiblju sc vrbe dremljuč ponad rijeke, a pjesme se gube pod modrijem svodom. Zvek skladnih frula dršče i razlijega se.
U duši mimo ko da srce spava.
Kozače kud ideš?
Ukrajinska.
Kozače kud ideš, zar ne žališ mene?
Bez tebe ču propasti, kad mi u stran podeš!
Oj ne plači, djevo, ne brzaj, več se srce mome prikloni.
Kozače kud ideš, zar ne žališ mene.
Ne zovi mi nevolje, jer bez tebe propadoh!
Oj ne plači, djevo, ne brzaj, več se srcu mome prikloni.
Čeka djeva dragana; prode jesen i proljet, nema, nema kozaka.
»I doč ne če,« zlobni ljudi i vrapčiči cvrku-ču.
A kad je žito procvalo, dode vijest u selo, da se kozak ne vrača, jer u širokoj stepi poginu.
Čežnja.
Tet maj er.
Odljuljao sam te medu talasima mojih snova kao jelu negdje iznad voda. Snivao sam te tihu i vedru, Ah, kako mi je žao!
Na zelenilu snenih dolina, gdje vjetar plave maglc razapinje, bila si mi, djevo, tako jedina.
Ah, kako mi je žao!
Naokolo su šumjele smreke u daljini molitvom nekom tihom, vječnom!
Bila si mi tamo nešto tako sunčano.
Ah, kako mi je žao!
Narodna pjesma.
Ruska.
Ah ti slobodo moja, slobodo predraga, djevojčice mlada.
Suša.
Nad poljanama hara zla Suša, pogledom zemlju pali, klasje ništi. Stribože, pomozi!
Ide divlja, ide zlobna liljeb gazi
uništuje,
svu je krajinu prošla!
I svud zemlju bijesnim pogledom
hara.
Stribože, pomozi!
Djecu nam ubija ledenim pogledom
zla suša,
gladom muči!
Molimo te obnemogla glasa:
Stribože, pomozi!
Popela se kozica na dva' na tri glogovca, pade koza te umre, stade momče da reve:
Le, le, kozice, moja vita rogušo!
Kad ja tebe nakormim čabar mleko nadojim. te svi momci naranim.
Le, le, le!
Prelepo je ravno polje.
Prekomurska.
Prelepo je ravno polje, po polju mi en fantič gre, pa on si poje tek lepo, kak da bi igrao na žvegljo.
Marija ga je srečala, prelepo ga je pitala:
»Oj fantič, kaj si tak veseo, kaj si tak lepo pesem peo.«
Voda z vir a.
Narodna iz okolice Čakouca-Mcdumurje.
Voda zvira iz kamena lepo plavena, raste ruža iz korena lepa rumena.
Drugi ljudi nam veliju da smo zaljubljeni.
Ja ti želim draga moja, kaj še zaljubimo.
Ja te ljubim čistog srca, dok bum na svetu.
Boli moje mlado srce, kaj je zaljubljeno.
Vragolan.
M. Petrooič.
Kozar.
Narodna.
Ajde de!
Otud ide ludo mlado neženjeno, kapata mu od jazovec, opinci mu od rešeto.
Pravo preči u selo.
Ajde de!
Cenile go seljani
bi li malo, bi 1’ mnogo.
Cenile go govedara, cemilo go kozara.
Ajde de!
Davaše mu goveda, ne če momče goveda.
Davaše mu kozice, hoče momče kozice.
Ajde de!
Bi rale go svi seljani, birale go za kozara, dadoše mu tri kozice.
Tri otera, dve dotera,
pa se čudi,
koja nema, koja de.
Ja posejah konopljice, Prikrade se mlado momče
jedan dan.
pa poseja po konoplji Iznikoše konopljice i med njima i po njima
vragolan. sit an lan. dan po dva, lan.
sitan
Tud se vrača mlado momče
vragolan.
Opazi ga moja majka
jedan dan,
pa počupa struk do struka
sitan lan.
Smesta presta da dolazi
vragolan.
Oj devojko,
Motio i riječi iz okolice Petrinje.
Oj devojko moja, draga dušo
moja oj! Oj Bojano moja, zelena livado, što si tako zelena polegla?
Kako ne bi zelena polegla, kad me sinoč tri jelena produ, a u jutro devet devojaka.
8
8
8
8
8
8
8
8
8
8
8
8
8
8
8
ocxjcwaocxaaocsooöoioaoaoojoaooaooiooaooioaooioaoaocsoaoaoaoaocÄO
e e
Svaka nosi po srp na ramenu,	U
a najstarja kosu o ramenu, kosu nosi. da livadu kosi, pa da nosi konjma Ivanovim oj!
Pa govori lijepa devojka: w Hran te mi se konji Ivanovi, dalek dete putak putovati, tri dni hoda preko polja ravna, a četiri preko gore crne.«
Lepa Mara.
Motio i riječi iz okolice Su. Juan Zcline.
Lepa j’ Mara plave rože brala.
Kaj buš Mara z rožami delala?
Š nima bum plela tri venke zelene Prvoga bum tebi majko dala, drugoga bum za sebe zdržala, trcčega bum vu Dunaj puščala. Plivaj, plavaj do Beloga grada, do Beloga grada do moga junaka, do junaka kraj Zemuna grada.
času, dok: se akšam čifa.
Motil) i riječi iz Bosne.
Proplakala Zumbul Ajša, dertlija sam nego paša.
Kako ne ču dertli biti, kad me silna tuga mori: kog ja hodu, nedaju mi, a kog neču, nameču mi.
Jest, tako. mi dina moga, ne imala sveča svoga.
Akšam uči, mrak se sprema, a u mene sanka nema.
Hodža viče: Sabah, zora, a ja dremam kraj prozora.
De ima voda.
Motio i riječi iz Macedonije.
De ima vode duboka, Radole, da idem da sc udavim?
De ima vino črveno, Radole, da idem da se napijem.
Čobani 1 Sojčica.
Motiv i riječi iz Žumberha.
Tjera ovce djevojka,
lagano, preko vode Korane.
Sve ovčice prodoše, al’ ne more Sojčica i Sojino janešce.
»Daj mi brate sikiru, da usječem brestičak, da napravim mostičak, da prevedem Sojčicu i Sojino janješce.
Daj mi brate sikiru, da ja delam sviralu, da ja sviram čobanski, njom dozovem čobane.«
On dozivlje čobane, čobani se ozvaše, odvedošc Sojčicu.
»Vrat se natrag Sojčice, tjeraj ovce v livadu, mi čemo se ženiti, tvoje lice ljubiti«.
8
8
8
8
8
8
8
8
8
8
8
8
8
8
8
8
8
8
8
8
8
8
8
8
8
8
8
8
otxiCÄöocÄöDfXjaoGotÄOöcoöoociocxjoaoöocjioaooiooiooioaooiocxjaoaoo