original scientific article	UDC 78.071:929(497.571 Pula)"19"
received: 2013-04-13
TRAGOVIMA PULSKE GLAZBENE SAMOSVOJNOSTI - STVARATELJI GLAZBENOG IDENTITETA GRADA U PRVOJ POLOVINI 20. STOLJECA: ANTONIO ILLERSBERG I MARIO CARLIN
Lada DURAKOVIC
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, Odjel za glazbu, Rovinjska 14, 52100, Pula, Hrvatska e- mail: ldurakov@unipu.hr
IZVLEČEK
Razen nekaterih renomiranih oseb kot sta Franz Lehar in Antonio Smareglia, so v največjem mestu istrskega polotoka v prejšnjem stoletju delovali tudi številni drugi pomembni glasbeniki, katerih imena so danes že popolnoma neznana. Nekateri med njimi so bili rojeni v Pulju, nekateri pa so zaradi različnih razlogov tam bivali. Med njimi sta bila spoštovani tržaški skladatelj in glasbeni pedagog Antonio Illersberg ter tenor pevec Mario Carlin. Illersberg je v Puli bival v začetku 20. stoletja (med leti 1904 in 1917) in je delal pri Mornariškem orkestru Avstro-Ogrske vojske, v času 1. svetovne vojne pa je dirigiral ob izvedbah opernih predstav. Tenor Mario Carlin, ki je po rodu iz Fažane, je svojo pevsko kariero začel v času 2. svetovne vojne v Pulju, nastopal pa je na koncertih dopolavorističnih krožkov, v petdesetih in šestdesetih letih prejšnjega stoletja so ga gostili največji svetovno znani operni odri. S pomočjo člankov iz puljskih in tržaških časopisov ter drugih dostopnih virov to delo predstavlja rekonstrukcijo puljskih umetniških angažmajev dveh uglednih glasbenikov.
Ključne besede: glasba, opera, koncert, izvajalec, dirigent
sulle tracce dell' individualità musicale polese - i creatori dell'identità musicale della città nella prima metà del xx secolo
SINTESI
Nel principale centro urbano della penisola istriana, durante il secolo scorso, oltre ai personaggi illustri quali erano Franz Lehar e Antonio Smareglia, hanno operato anche numerosi musicisti di un certo rilievo i cui nomi sono oggi pressochè sconosciuti. Alcuni di loro sono nati a Pola, altri, per una serie di circostanze, vi hanno trascorso un periodo della loro vita. Fra tutti l'illustre compositore e pedagogo musicale triestino Antonio Illersberg, ed il tenore Mario Carlin. Illersberg è stato a Pola all'inizio del 20 secolo (tra il 1904 - 1917) ingaggiato nellOrchestra della Marina militare austro ungarica, e durante la prima guerra mondiale ha diretto varie rappresentazioni d' opera. Il tenore Mario Carlin, nativo di Fasana, ha iniziato la sua carriera canora durante la seconda guerra mondiale a Pola, esibendosi ai concerti dopolavoristici, e negli anni 50' e 60' del secolo scorso è stato ospite di tutti i palcoscenici principali d'Europa. Questo saggio basato sugli articoli giornalistici dei quotidiani di Pola e di Trieste e su altri fonti disponibili, presenta la ricostruzione degli ingaggi artistici polesi dei due sommi artisti.
Parole chiave: música, opera, concerto, esecutore, direttore
RUGGERO LEONCAVALLO	M/'K
PAGLIACCI -I
i en ni-'i.
FRANCO CORELLI
W
kf
MAFALDA MICHELUZZI TITO GOBBI LINO PUGLISI MARIO CARLfN
Orchestra e Coio tie«^ Bfl I (h Miteno Dt&tloreJCorKiuCtOr
ALFREDO SIMONETTO
IWLAhlQ ISttd
Mario Carlin kao protagonist u operama „I Pagliacci" (R. Leoncavallo) i „Aida" (G. Verdi), fotografija omota ploče iz 1954. god. Izvor: www.amazon.com Mario Carlin as protagonist in the operas „I Pagliacci" (R. Leoncavallo) and „Aida" (G. Verdi), photography of the album cover from 1954 Source: www.amazon.com
Do konačnog pripojenja Hrvatskoj, odnosno Jugoslaviji, u povijesni su hodogram Pule u prvoj polovini 20. stoljeca tragove ostavili brojni vladari i vlasti - Au-stro-Ugarska Monarhija, fašistička Italija, njemačka okupacija i anglo-američka vojna uprava. Mijene državnih sustava urodile su i izgradnjom pluralnog kulturnog prostora u kojem je glazba, kao jedan od temelja artikulaci-je urbanog identiteta grada, imala veliku ulogu.
No unatoč tomu, o osobnostima koje su svojim znanjem, poduzetnošcu i glazbenom nadarenošcu taj identitet gradili znamo jako malo. Sustavnijih i sveobuhvat-nijih muzikoloških studija novije i suvremene povijesti nema mnogo i uglavnom su usredotočene na razmatra-nja pojedinih segmenata glazbenog života, poput reprodukcije, školstva i publicistike. Nedostatak tekstova i publikacija koje bi sadržavale podatke iz životopisa pjevača, dirigenata, skladatelja i glazbenih pedagoga koji su u Puli rodeni ili u njoj neko vrijeme djelovali, rezultat je ne samo nedovoljnog interesa istraživača vec i nedostupnosti i disperziranosti mnogih izvora koji bi omogucili detaljnije upoznavanje njihova života i rada u našoj sredini. U najvecem su gradu istarskog poluoto-ka medu ostalima, tijekom prve polovine 20. stoljeca uz
neka renomirana imena poput Franza Lehara i Antonia Smareglije, osjetan trag ostavili i brojni drugi ugledni glazbenici čija su imena javnosti danas gotovo u potpu-nosti nepoznata.1 Uvid u njihov rad i angažman u mno-gočemu bi olakšao razumijevanje današnjeg glazbenog realiteta regije, omogucio nova čitanja tradicije i usu-stavljenje saznanja o glazbenom životu prošlosti. Prilog tomu jest ovaj pokušaj rekonstrukcije dijela životopisa dvojice istaknutih glazbenika s ovih prostora: tršcan-skog skladatelja Antonia Illersberga i pulskog, odnosno fažanskog tenora Maria Carlina.
PULSKA EPIZODA IZ ŽIVOTOPISA ANTONIA ILLERSBERGA
Skladatelj, dirigent, zborovoda i glazbeni pedagog Antonio Illersberg roden je u Trstu 1882. god. Ostav-ši siroče u ranoj mladosti, povjeren je na skrb ustanovi „Istituto per i Poveri", gdje je trebao izučiti postolarski zanat. Umjesto toga, mladic se posvetio učenju sviranja svih glazbala koje je ustanova posjedovala, skladao je koračnice i plesne skladbe i podučavao kolege zbor-skom pjevanju. Omoguceno mu je stoga pohadanje profesionalnih poduka kod voditelja Tršcanske gradske kapele Giuseppea Rote, a zatim je dobio stipendiju za studij na Glazbenom liceju u Bologni (Liceo Musicale di Bologna) (Radole, 1998). Diplomirao je najboljim ocjenama 1902. god. kada je izvedena njegova skladba Preludio e capriccio e la Ballata za orkestar. Djelo je dobio izvrsne kritike, u kojima se predvidala briljantna buducnost mladoga skladatelja, „...nove zvijezde na glazbenom horizontu Italije."2
Nakon diplome Illersberg se vratio u Trst, a 1904. god. regrutiran je u vojnu službu u Pulu gdje se priklju-čio radu Mornaričkog orkestra te svirao violu u gudač-kom kvartetu istog korpusa. Nakon završetka 1. svjet-skog rata, vratio se u rodni grad gdje je vodio katedru harmonije i kompozicije na Konzervatoriju „Giuseppe Verdi" (danas Conservatorio „Giuseppe Tartini"). Tijekom dugogodišnjeg pedagoškog rada bio je mentor mnogim iznimnim glazbenicima poput Luigia Dallapiccole, Giulia Viozzija, Eugenia Visnoviza, Maria Bugamellija, Giuseppea Radole itd.3 (Radole, 1998). Uz poučavanje i aktivan skladateljski rad, Illersberg je vodio brojne zbo-rove, medu kojima zbor „Dopolavora Acegat" (Scuola Corale del Dopolavoro Acegat), korpusa s kojim je u tridesetim godinama prošloga stoljeca višekratno gostovao na Venecijanskom biennaleu.
U talijansku su glazbenu povijest upisani njegovi pionirski izvedbeni zahvati, vezani uz pregnuca oko izvedbi djela talijanskih skladatelja Adriana Banchierija,
1,11 S.1 111 V! III»
Ail>A
r.oi t mi k
iiii/S i»™
W^.Wl ■■ i 'r.'l - tVMt
1	Ovaj rad svojevrsni je nastavak autoričinog istraživanja životopisa, skladateljskih opusa, izvodačkih i glazbeno-pedagoških angažmana manje poznatih osoba koje su obilježile glazbeni život Pule i Istre, poput Marie Polle Puecher, Rudolfa Župana, Romea Endriga, Giulia Smareglije, Antonia Martinza itd.
2	U izvorniku: "...un nuovo astro sull'orizzonte musicale d'Italia". Voce del Popolo, 29. 12. 2007: Vidali Fabio, E la musica rapi' Illersberg dal deschetto del ciabattino, 5.
3	Ibid; Dizionario enciclopedico universale della musica e dei musicisti, Unione Tipografico Editrice Torinese UTET, 1986, 3, 676.
Claudia Monteverdija, Giovannija Giacoma Gastoldija, Orazia Vecchija, Antonia Lottija te posebice suvremenih autora poput Luigija Dallapiccole i Gian Francesca Ma-lipiera, što je umnogome pridonijelo njihovoj afirmaciji i osuvremenjivanju talijanske izvedbene zborske prakse.
Illersberg medutim nije imao smisla za samopro-midžbu, pa su brojne njegove skladbe mahom ostale nepoznate širem auditoriju. Zahvaljujuci tršcanskom pjesniku Morellu Torrespiniju i intendantu tršcanskog Teatra „Giuseppe Verdi" Cesareu Barisonu, Illersbergov skladateljski vrhunac, opera u tri čina prema Torrespi-nijevom predlošku napisanom na tršcanskom dijalektu pod nazivom Triptih (Trittico) praizveden je 1949. god. u Teatru „Giuseppe Verdi" (Martinolli D'Arcy, 2007). Ne-dugo nakon sjajnog uspjeha te opere, kada su izvedbe njegovih djela počele bivati sve češce, 1953. god. skladatelj je preminuo (Radole, 1998; Levi, 1968).
Danas njegovo ime nosi jedna tršcanska ulica, a tr-šcanski zbor nazvan njegovim imenom, 2012. god. pro-slavio je 50-tu obljetnicu iznimno upješnog djelovanja, tijekom kojeg je održao više od 600 koncerata diljem svi-jeta4. Istraživanje Illersbegova opusa zasad je rezultiralo objavom dva sveska njegovih zborskih skladbi (2003. god.) te detaljnim popisom njegovih dosad pronadenih simfonijskih i zborskih djela (Martinolli D'Arcy, 2007).
Unatoč tomu što je bio umješan i kreativan autor, Illersberg je svoj skladateljski rad smatrao intimnim činom. Često je svoja djela potpisivao pseudonimima ili ih je pak ostavljao nepotpisanim. Brojne su stranice partitura nakon njegove smrti zagubljene i disperzirane što je dodatno otežalo njihovo detektiranje i katalogizaciju.
Illersbergova je samozatajnost, možemo pretpostavi-ti, jedan od razloga što se i o njegovom boravku u Puli zna vrlo malo. Objavljeno je nekoliko studija o njegovom životu i radu u rodnom Trstu. Brojni uspješni glaz-benički angažmani tijekom boravka u Puli medutim, u potpunosti su nepoznati javnosti.
Kulturni život u najvecem istarskom gradu u vrijeme Illersbergova boravka u njemu, bio je bogat i raznolik. Za Austro-Ugarske vladavine, posebice u posljednjim desetljecima 19. i početkom 20. stoljeca Pula je oživjela u ekonomskom, političkom i kulturnom smislu. Otkako je sredinom 19. st. postala glavna luka austrougarske ratne mornarice, broj stanovnika naglo je porastao.5 Kao urbana cjelina nalazila se pod utjecajem njemačke i talijanske kulture, te hrvatskih i slovenskih preporodnih težnji. Ta se trojakost ogledala i u glazbenom životu: u gradu je djelovalo nekoliko kulturnih središta u kojima su se priredivala glazbena dogadanja, medu kojima su
Antonio Illersberg s obitelji, fotografija Izvor: obiteljski arhiv Antonio Illersberg with family, photo Source: family archive
najvažnija bila Kazalište „Ciscutti"6 , „Marine Casino"7 i „Narodni dom" .
U „Marine Casinu", otvorenom 1872. god. djelovao je jedini stalni profesionalni orkestar kojeg je Pula u svo-joj povijesti imala, orkestar Kraljevske i Carske mornarice (dalje: Mornarički orkestar). Kazalište „Ciscutti" nije imalo stalnog ansambla no u njemu su se, medu ostalim, održavale brojne operne i operetne predstave koje su priredivale mahom i talijanske i njemačke skupine, a nastupali su i umjetnici iz hrvatskih gradova. Hrvati i Slovenci svoj su nacionalni identitet njegovali i čuvali medu ostalim i sustavnim radom na osnivanju kulturnih društava, medu kojima je bilo i Hrvatsko pjevačko i glazbeno društvo. Djelovalo je pod okriljem „Narodnog doma", žarišta narodnog preporoda istarskoga slaven-skog stanovništva (Durakovic, 2012a).
U takvo dinamično okruženje Illersbergu se nije bilo teško uklopiti. Giuseppe Radole spominje u svojoj knjizi „Ricerche sulla vita musicale a Trieste" da se Illersberg po dolasku u Pulu 1904. god. pridružio radu Gradske glaz-be („Banda musicale"). Taj je podatak teško provjeriti, s obzirom da se imena svirača u ansamblima takve vrste u dnevnom tisku nisu ponaosob navodila. U pulskim dnevnim listovima tog vremena, njemačkom „Polaer Ta-gblattu", talijanskom „Il Gazzettino di Pola" te „Hrvat-skom listu" nailazimo na njegovo ime u ulozi zborovode i dirigenta te glasovirskog pratitelja raznih glazbenih dogadanja tijekom 1905. te izmedu 1915. i 1917. god.
U tom je razdoblju Illersberg sasvim sigurno dije-lom boravio u Puli a dijelom u Trstu8. Datacije njegovih skladbi upucuju na to da je u Puli aktivno skladao, no
4	Više o zboru „Antonio Illersberg": http://www.coroillersberg.it/Cartella%20salvataggio/index.htm (2. 03. 2012.)
5	Najvecim su dijelom žitelji grada bili Talijani i Hrvati, no kao radnici i vojnici u Pulu su dolazili i Slovenci, Česi, Slovaci, Poljaci, Ukrajinci, Rumunji, Madari te austrijski Nijemci. Potonji su ipak pristizali uglavnom kao časnici, zbog vojne službe i rada u arsenalu.
6	Politeama „Ciscutti" danas je Istarsko narodno kazalište.
7	„Marine Casino" danas je Dom hrvatskih branitelja.
8	U svojoj knjizi Ricerche sulla vita musicale a Trieste: (1750 - 1950) Radole spominje kako je Illersberg vec 1907. god. počeo predavati na tršcanskom Konzervatoriju i kako se 1910. god. u Trstu oženio, te 1915. god. dobio sina Tristana, te kako je ovo njegovo životno razdoblje najmanje istraženo te prepuno nesigurnih datacija skladbi i drugih podataka.
V
Antonio Illersberg, fotografija Izvor: http://www.webalice.it/claudiomacchi/aamv/ aamusiche.html Antonio Illersberg, photography Source: http://www.webalice.it/claudiomacchi/aamv/ aamusiche.html
informacija o tome da su njegove skladbe u Puli i izvo-dene ne postoje (Radole, 1998).
U novinskim člancima iz predratnih godina gotovo da nema traga njegovim nastupima. Jedan od rijetkih tekstova u kojima se spominje njegovo ime objavljen je u studenom 1905. god. kada je nastupio kao glasovirski pratitelj u „Marine Casinu",9 na koncertu Mornaričkog orkestra, na kojem su izvodena djela Franza Schuberta, Maxa Brucha, Richarda Wagnera i Aleksandera Zarzyc-kog. Kao gošča koncerta, predstavila se mlada austrijska violinistica Stefi Fisher, izvedbom je ravnao Franz Jak-sch10. Glazbena kritika koncert je popratila hvalospjevi-ma, a posebno je istaknuta decentna, istančana glasovir-ska pratnja Antonia Illersberga.11
lako je teško dokumentirati njegovu aktivnost, neposredno po uvojačenju, s obzirom na angažman u je-dinom stalnom profesionalnom orkestru kojeg je Pula u svojoj prošlosti imala, Mornaričkom orkestru, nastupao je prilično često. Orkestar je bio nositelj koncertnih i glazbenih djelatnosti grada, s raznolikim obimom zada-ča, od održavanja koncerata zabavnog karaktera, kon-cerata ozbiljne glazbe, do protokolarnih nastupa poput porinuča ratnih brodova i sl (Durakovič, 2012b).
Illersbergova uloga u glazbenom životu Pule tijekom 1. svjetskog rata u potpunosti se mijenja. Od anonimnog glazbenika u mornaričkim korpusima, orkestru i komor-
nim sastavima, postaje jedan od glavnih protagonista glazbenih dogadanja. Unatoč ratnim okolnostima, kultur-no-umjetnički život Pule tijekom rata ne jenjava. Velika vojna operativna baza s mnogobrojnim ljudstvom, mora osigurati kontinuitet kulturnih zbivanja. Ona uglavnom bivaju organizirana u ratne, humanitarne svrhe, a kaza-lišne, dramske te posebice operetne i operne predstave izvode se gotovo isključivo u kazalištu „Ciscutti".12
Illersberg tada postaje dirigent zbora „Ciscutti"13. „Hrvatski list" u prosincu 1915. god. u toj ga ulozi spominje u osvrtu na simfonijski koncert organiziran u korist prognanika, na kojem uz navedeni zbor sudjeluje i 90 glazbenika Mornaričkog orkestra pod vodstvom Jo-sepha Voske te pjevač Willy Gerstorfer.14
Ubrzo zatim, preuzima i značajnu ulogu u najvažni-jim kulturnim dogadanjima organiziranim u ratno vrije-me, u opernim predstavama koje su Puljani uspijevali prirediti vlastitim izvedbenim snagama (Durakovič, 2012b).
Prvi ciklus opernih izvedbi koje je, uz pomoč ne-kolicine gostujučih solista iz Graza i Beča, realiziralo domicilno stanovništvo održan je 1916. god. a izvodena je Donizettijeva opera Don Pasquale. U solističkim su se ulogama, uz nekoliko gostujučih solista iz večih glazbenih centara okušali mahom amateri, ljubitelji glazbe koji su stjecajem okolnosti, dulje ili krače vrijeme, početkom 20. stolječa boravili u Puli. Prihod od prodanih ulaznica bio je namijenjen Crvenom križu, ratnoj siročadi, udo-vicama poginulih na bojišnici. U operi je sudjelovao Mornarički orkestar pod dirigentskim vodstvom svog ka-pelnika Josepha Voske. Soliste i zbor, kojeg su večinom činili radnici iz arsenala uvježbao je Antonio Illersberg, „...umjetnik visokog umjetničkog razumijevanja i rijet-ke glazbeno-pedagoške nadarenosti".15
U drugom ciklusu opernih predstava prva je na ras-poredu bila opera Faust Charlesa Gounoda. Izvodačku su postavu iznova u največoj mjeri činili domicilni solisti, zbor te Mornarički orkestar kojeg je ovom prigo-dom pripremio i uvježbao Antonio Illersberg. Njegovom je iskusnom i promišljenom vodstvu pripisana zasluga za uspjeh izvedbe: „Pula ima prvorazrednog dirigenta, profesora Illersberga koji je ne samo prirodnom izvan-rednom glazbenom nadarenošču več i opsežnim i temeljitim poznavanjem glazbene literature kao nitko drugi osposobljen za opernog dirigenta. Odatle se izmedu
9	Polaer Tagblatt, 24. 11. 1905: Symphoniekoncert in Marinecasino, 1.
10	Dirigent Franz Jaksch, rodom iz Nova Bistrice u Češkoj nalazio se na popisu kapelnika austrougarske monarhije kao violinist, kapelnik, zborovoda i orguljaš u Bregenzu, Pečuhu, Pragu i Beču, a u Pulu je na mjesto dirigenta mornaričkog orkestra došao nakon Leharovog odlaska, 1896. god. Usp: Damanski Joseph, Die Militar-Kapellmeister Osterreich - Ungarns Illustriertes biographiches Lexicon. http:// www.musicsack.com/PersonFMT_ItemPK.cfm?ItemPK=1129, (31. 01. 2011.);Bayerisches Musiker-Lexikon Online (BMLO).
11	Polaer Tagblatt, 25. 11. 1905: Das gestrige symphoniekoncert in Marinecasino, 1.
12	Ibid.
13	HR-DAPA- 55, XXI-2/1, kut. 53, 1 926, Podaci o zboru „Ciscutti"; Da je Illersberg i tijekom ratnih godina bio unovačen svjedoči i Vito Levi u svojoj knjizi „La vita musicale a Trieste, cronache di un cinquantennio". Levi piše kako je tijekom ratne 1917. god. u trščanskoj Politeami Rossetti nastupao Mornarički orkestar iz Pule te da su trščanske novine s ponosom isticale da je u izvedbi sudjelovao Antonio Illersberg koji je glazbenike pratio na glasoviru odjeven u mornaričku uniformu.
14	Hrvatski list, 19. 12. 1915: Veliki sinfonični koncert u prilog naših bjegunaca, 2.
15	U izvorniku: „...hohes künstlerisches Verständnis und seine seltene musikpädagogische Begabung."; Polaer Tagblatt, 16. 03. 1916: Vom Tage, Don Pasquale, 3.
dirigenta i orkestra razvio idealan uzajamno skladan i harmoničan odnos. Svaki sudionik našeg izvrsnog Mor-naričkog orkestra ima puno povjerenje u svog dirigenta te dragovoljno i s radošcu prihvaca njegove intencije. Stoga mirne savjesti možemo ustvrditi da smo vrlo ri-jetko kad doživjeli tako dobru zajedničku svirku našeg orkestra kao posljednje večeri koja je proizašla upravo iz ove neophodne djelotvorne suradnje dirigenta i Mor-naričkog orkestra."16 Nakon Fausta reprizirana je Doni-zettijeva opera Don Pasquale, takoder pod Illersbergo-vim vodstvom.17
Zborom sastavljenim od pulskih pjevača i Morna-ričkim orkestrom ravnao je Illersberg ponovno tijekom ratne 1917. god. tijekom sezone u kojoj su na rasporedu bile Verdijeve opere Rigoletto i Traviata te Puccinijeva Madame Butterfly.
Ulaznice za premijeru Verdijeva Rigoletta, ovjenča-nu hvalospjevima glazbenih kritičara, bile su rasproda-ne18, a jednako je velik interes vladao i za reprizne predstave. Najveca je zasluga za uspješnu izvedbu pripisana ponovno neumornom Illersbergu koji je „..s puta uklo-nio teškoce. Suprotstavio im je ljubav i znanje pravog glazbenika ,..."19. I izvedbe drugih dvaju opera Traviate i Madame Butterfly ocijenjene su besprijekornim, upravo zahvaljujuci dirigentu Illersbergu koji je snažnom i čvrstom rukom vodio oba korpusa, pokazavši da je pot-puno dorastao zahtjevnoj zadaci.20
Ustrajnost da se predstave koje su u velikoj mjeri realizirali glazbenici amateri, uprizore uz minimalna financijska sredstva te da se njima osigura prihod na-mijenjen humanitarnoj pomoci bila je sama po sebi hvalevrijedna. Tako su i onodobni kroničari glazbenog života (uglavnom nepotpisani, ili potpisani tek inicijali-ma) dobrohotno pristupali prosudbi kvalitete izvedbe pa njihove, gotovo u cijelosti pozitivne ocjene izvedbi valja uzimati sa zadrškom. No unatoč upitnoj razini interpretacije, njihova realizacija - koju u velikoj mjeri možemo pripisati Antoniu Illersbergu, ostala je jedinstvena epizoda u pulskoj glazbenoj povijesti. Nikada prije ni nakon ovih ratnih opernih sezona Pula nije uspjela re-
alizirati operne izvedbe vlastitim izvedbenim snagama (Durakovic, 2012b).
Illersberg je 1917. god. sudjelovao u još dvama iznimnim glazbenim dogadanjima. Te je godine u Puli dvaput, u lipnju i listopadu nastupio slavni zagrebač-ki violinist Zlatko Balokovic, a maestro ga je pratio za glasovirom. U lipnju su na programu bila djela Maxa Brucha, Giuseppea Tartinija, Nicoloa Paganinija, Pabla Sarasatea, Eduarda Elgara, Antonia Bazzinija i Camilla Saint-Saensa.21 Na koncertu u prosincu Balokovic je pak izvodio djela Camilla Saint-Saensa, Johanna Sebastiana Bacha, Henryka Wieniawskog, Antonina Dvoraka i Pabla Sarasatea. U osvrtima na te koncerte umjetnika koji je „začudio smjelim žarom vratolomne tehnike i ne-izrecivom dražesti zvukova, koje je proizvodila njegova umjetnička ruka i mlada, bujna jugoslovenska narav",22 tek se uzgred spominje diskretna i pouzdana Illersbergo-va glasovirska pratnja.23
Pula medutim vjerojatno nije predstavljala sredinu koja bi u vecoj mjeri poticala razvoj glazbene individualnosti marljivog i svestranog glazbenika. Nakon za-vršetka 1. svjetskog rata Illersberg se vratio u Trst, no najvecemu je istarskome gradu i dalje ostao privržen, o čemu svjedoče i njegovi nastupi u Puli tijekom talijan-ske vladavine.24
„Njegovo je znanje o glazbi bilo neizmjerno (...) njegova retorika oduševljavala je i ostavljala zaprepaštenim, zapanjenim i zadivljenim sve one koji su imali srecu slu-šati ga.", tim je riječima Illersberga opisivao njegov uče-nik, ugledni tršcanski violinist Cesare Barison (Martinolli D'Arcy, 2007). Nažalost zasad nema tragova koji govore o tome je li se za boravka u Puli Illersberg bavio davanjem poduka ili se na bilo koji drugi način posvecivao pedagoš-kom radu. Nepoznanice ostaju i izvedbe njegovih instrumentalnih skladbi koje je napisao u Puli, nedostaju detalji koji bi sliku o tom dijelu njegova stvaralaštva upotpunili. Ako je doista svirao violu u gudačkom kvartetu Mornarič-kog orkestra, te je koncerte teško datirati i komornu dje-latnost poduprijeti dokazima, s obzirom na praksu nena-vodenja članova komornih sastava poimenice.
16	U izvorniku: Wir besitzen in Pola an Prof. Illersberg einen erstklassigen Dirigenten, den nicht nur die Natur durch außerordentliche musikalische Begabung, sondern auch eine umfassende und gründliche Kenntnis der Musikliteratur wie keinen zweiten zum Operndirigenten befähigt hat. Daraus hat sich zwischen Dirigenten und Orchester ein ideales Verhältnis von Harmonie und wechselseitigem Verständnis entwickelt. Jedes Mitglied unseres so trefflichen Marineorchesters besitzt das volle Vertrauen in seinen Dirigenten und geht willig und mit Freude in seine Intentionen ein. Wir können deshalb mit ruhigem Gewissen feststellen, daß wir sehr selten ein so vollkommenes Zusammenspiel unseres Orchesters erlebt haben, wie in den letzten Opernabend, wie es sich eben mit Notwendigkeit aus diesem wirkungsfreudigen Zusammenarbeiten von Dirigenten und Marineorchester ergibt." Polaer Tagblatt, 9. 10. 1916: Vom Tage, 2.
17	Hrvatski list, 25. 10. 1916: Don Pasquale u gradskom kazalistu, 2.
18	Polaer Tagblatt, 13. 01. 1917: Vom Tage, Die Rigoletto Aufführung, 3.
19	Ibidem. U izvorniku: "...ist den Schwierigkeiten nicht aus dem Wege gegangen. Er hat ihnen die Liebe und die Gewissenhaftigkeit eines wahren Musikers entgegengesetzt." .
20	Polaer Tagblatt, 26. 05.1917: Oper, 3.
21	Polaer Tagblatt, 27. 06. 191 7: Zlatko Balokovic. Programm, 4.
22	Hrvatski list, 6. 12. 1917: Balokovicev koncert, 3.
23	Polaer Tagblatt, 6. 12. 1917: Vom Tage. Konzert Balokovic, 3.
24	Novine primjerice biljeze kako je god. 1934. Illersberg bio predsjednik prosudbenog povjerenstva na natjecanju zborova i orkestara „Dopolavora" na trgu Portarata, te da je 1 933. god. ravnao neimenovanim trscanskim orkestrom i zborom na pulskom Forumu. Corriere Istriano, 21. 08. 1934, 3; L'Azione, 1. 04. 1928: Musica e dopolavoro, 3.
Mario Carlin, fotografija
Izvor: http://homepage2.nifty.com/uym/opera/
artist2.html
Mario Carlin, photography Source: http://homepage2.nifty.com/uym/opera/ artist2.html
Oni podaci koje medutim posjedujemo, nedvojbe-no nas navode na zaključak da djelovanje poduzetnog, obrazovanog, darovitog Antonia Illersberga, tvori izni-mnu epizodu pulske glazbene prošlosti. U ratnim vre-menima uspio je u onome što nije nikome prije ni nakon njega - okupiti sve gradske glazbene snage i upriličiti izvedbe nekih od najpoznatijih djela opernoga reper-toara.
MARIO CARLIN - „EL NOSTRO GARDELIN"
O ranoj mladosti i odrastanju Fažanca Maria Carlina (Carlinija), tenora čije snimke čuvaju brojni svjetski fonotečni arhivi i čije je pjevačko umijece, zahvaljujuci internetskoj mreži dostupno svakom ljubitelju glazbe, ne zna se mnogo. Roden je 1915. god. u izbjeglištvu u madarskom gradu Bata. Nakon završetka 1. svjetskog rata njegova se brojna obitelj vraca u Fažanu kraj Pule. Carlinovi roditelji nisu dobrostojeci, pa mladic počinje zarana sam zaradivati za život, radeci danju kao ribar, nocu kao pekar, a njegovi mu sumještani zbog lijepog glasa daju nadimak „naš grdelin" („el nostro gardelin")25.
Carlinovu prisutnost u glazbenom životu Pule dnevni tisak bilježi 1940. god. kada dvadesetpetogodišnji mladic aktivno sudjeluje u radu brojnih dopolavoristič-kih gradskih organizacija.
U Puli, kao i u drugim talijanskom provincijama, u meduratnom su razdoblju iznimno aktivna fašistička
kulturna društva, klubovi i udruženja, koja sustavu omo-gucavaju svekoliku kontrolu slobodnog života gradana, odnosno njihovu fašizaciju. Jedna od najvažnijih organizacija putem kojih se osigurava prisutnost fašističkih kulturnih vrijednosti medu gradanstvom je „Dopolavoro", u kojem glazbene aktivnosti zauzimaju istaknuto mjesto. „Dopolavoro" prireduje glazbene manifestacije, regionalna natjecanja za gradske glazbe, gudačke orkestre i zborska društva, brine o selekcioniranju mladih koji se odlikuju glazbeničkim darom, o njihovu radu i napretku i organizira glazbeno - edukativne priredbe na kojima se izvodi, afirmira i slavi talijanska umjetnost26 (Bon Gherardi, 1985). U tridesetim godinama prošlog stoljeca u djelatnosti „Dopolavora" u Puli bilježi se porast podružnica, odnosno kružoka u različitim gradskim zonama, u sklopu kojih djeluju skromni ansambli i pje-vači koji izvode dijelove iz opernog i operetnog reper-toara te popularne, zabavne melodije. Nakon ulaska Italije u rat, glavni cilj dopolavorističkih udruženja postaje organiziranje koncerata i drugih aktivnosti namijenjenih zabavi oružanih snaga (Durakovic, 2003).
Na Carlinovo ime na programima dopolavorističkih kružoka nailazimo u srpnju 1940. god. kada nastupa u „Dopolavoro Interaziendale" uz orkestar i zbor kojim ravna maestro Giuseppe Zlobez27. Najave za taj koncert Carlina opisuju kao pjevača koji „...snažnom timbru glasa pridružuje izuzetnu profinjenost interpretacije".28 U osvrtu s koncerta, kojemu uz brojnu publiku prisu-stvuju Prefekt, predsjednik provincijskog „Dopolavora", predsjednik Fašističkog instituta za kulturu i drugi uglednici,29 Carlina novinari opisuju kao pravo otkrice, umjetnika koji pjeva s puno osjecaja, primjetljivim ras-ponom glasa, sigurnim i u visokim lagama.30 Iste godine u srpnju i kolovozu Carlin nastupa i na koncertima na-mijenjenim pripadnicima vojnih postrojbi, u organizaciji „Dopolavora Lazzari"31 te „Dopolavora Interaziendale".32 Uskoro nakon toga predstavlja se na simfonijskom koncertu posvecenom pripadnicima oružanih snaga u pulskoj Areni, uz tršcansku sopranisticu Rinu Pellegrini, tenora Rodolfa Morara te orkestar, sastavljen od 45 pulskih glazbenika kojim ravna Pietro De Castro.33 Na rasporedu su djela Domenica Cimarose, Giuseppea Verdija, Ariga Boita, Edvarda Griega, Pietra Mascagnija i Franza von Suppea.34 Velebnom koncertu prisustvu-je 5000 ljudi, medu kojima brojni politički uglednici,
25	Podaci dobiveni od sina pokojnog tenora, Maria Carlina ml.
26	HR-DAPA-55, 1923-1945, IX-X/2. kut. 67, Podaci o radu „Dopolavora" u Istri.
27	Corriere Istriano, 5. 07. 1940, OND Concerto vocale istrumentale, 2.
28	U izvorniku: „... ad un forte timbro di voce accoppia una squisita finezza d'interpretazione". Corriere Istriano, 6. 07. 1940: Il concerto del Dopolavoro dell'Industria, 2.
29	U tridesetim godinama prošloga stoljeca, u vrijeme tzv. „masovnog pristanka" uz fašizam („consenso di masse") trecinu tekstova koji govore o glazbenim dogadanjima čine protokolarna nabrajanja imena gradskih čelnika, ravnatelja raznih političkih institucija, škola te predstavnika vojske i policije i njihovih supruga na pojedinim koncertima.
30	Corriere Istriano, 9. 07. 1940: Ottimo esito del concerto organizzato dal Dopolavoro Interaziendale, 3.
31	Corriere Istriano, 23. 07. 1940: Il pomeriggio musicale al Dopolavoro „Lazzari", 3.
32	Corriere Istriano, 3. 08. 1940: Brillante successo della manifestazione artistica dell Dopolavoro Interaziendale, 3.
33	Corriere Istriano, 8. 08. 1940: Un concerto all' Arena di Pola, 2.
34	Corriere Istriano, 9. 08. 1940; Il grande concerto simfonico all'Arena romana, 3.
a mladi tenor, prema pisanju novinara, tom prigodom još jednom dokazuje svoj talent i perspektivnost.35 Na koncertu kojeg organizira „Dopolavoro Orchestrale Primavera" nastupa zatim uz nekolicinu kolega pjevača, pracen orkestrom pod vodstvom Giuseppea Zlobeza, te pokazuje zamjetljiv izvodački napredak: „Topli i stra-stveni ton njegova glasa u izvedbi različitih pjesama a posebice u Puccinijevoj romansi „Donna non vidi mai" iz opere Lamento di Federico, te u odlomcima iz Istarske svadbe oduševio je slušatelje koji nisu štedjeli pljesak, posvetivši mu tople izraze odobravanja!"36
U 1941. god. Carlin u Puli nastupa nekoliko puta, u organizaciji dopolavorističkih kružoka („Dopolavoro Interaziendale"37, „Dopolavoro Artigiano"38), a njegovi koncerti bivaju uvijek popraceni pozitivnim novinskim kritikama.
Sličnu aktivnost nastavlja i iduce, 1942. god. nastu-pima na simfonijskom koncertu u kazalištu „Ciscutti" uz zbor i orkestar pod Zlobezovim ravnanjem u organizaciji „Dopolavora Artigiano"39 te na koncertu kojeg organizira „Gruppo Rionale Fascista A. Sassek."40 Te se godi-ne upriličuje i jedno glazbeno dogadanje koje ce imati važno mjesto u razvoju karijere mladoga Maria Carlina - natjecanje umjetnika amatera u kazalištu „Monopoli", koje je ujedno i audicija za emisiju „Trideset minuta u svijetu" (Trenta minuta del mondo) Radio Trsta, odno-sno Radia Litorale Adriatico, (RLA) tršcanske radijske postaje koja ce odigrati veliku ulogu u Carlinovoj dalj-njoj afirmaciji.41 Naime, RLA, radijska postaja sljednica Radio Trsta za vrijeme njemačke okupacije Istre (1943. -1945.) veliku pažnju posvečuje glazbenom programu, a s ciljem obogacivanja produkcije u svom okrilju osniva i prilično reprezentativan simfonijski i operni ansambl te nekoliko manjih sastava (Candussi, 2003).
God. 1943. Carlin počinje nastupati u radijskim emisijama, pa tako njegovo ime primjerice nalazimo u programu radio koncerta održanog u povodu proslave
1. svibnja, uz brojne druge soliste pjevače te orkestar kojim ravna maestro Giacomo Cipci42 (Candussi, 2003). Te godine u siječnju mladi tenor debitira u Alessandriji, u Verdijevoj operi Rigoletto, pod ravnateljskom palicom maestra Alda Zeettija. Uoči premijere pulski dnevni list „Corriere Istriano" prenosi dijelove članka iz jednog alessandrijskog dnevnog lista u kojem se navodi da je posebno zanimanje publike usmjereno upravo na Puljanina Maria Carlina koji je nedavno pobijedio na natjecanju opernih pjevača.43 Prije debija, Carlin pola-zi desetodnevnu obuku na „Firentinskoj školi opernog pjevanja" („Scuola fiorentina di avviamento lirico") a nakon izvedbi pulskom novinaru Armandu Missadinu daje intervju u kojem izmedu ostalog kaže kako su mu u realizaciji izvedbe puno pomogle i probe uz dirigenta Zeettija te savjeti baritona Afra Polija koji je igrao rolu Rigoletta: „...prva teška prepreka bila je prevazidena nakon generalne probe. Razumjet ceš, prvi put sam bio prisiljen pjevati operu u cijelosti i to me zabrinjavalo. Hocu ih izdržati taj konstantan napor? Na kraju probe sam se uvjerio da sam uspješno prevazišao sve prepreke. Maestro Zeetti je bio jako zadovoljan mojim glasom i predvi-dio mi laskav uspjeh."44 Te 1943. god. Carlin nastupa i u vodnjanskom gradskom kazalištu na koncertu kojeg organizira potporno društvo „Gruppi universitari fascisti" (GUF) uz pijanista Dina Muggiu i violinista Maria Catto-nara45 te na koncertu pulskom u Domu oružanih snaga, pod pokroviteljstvom „Dopolavora" uz sopranisticu Zaire Ferro Milone i pijanista Ade Giusti i Dina Muggie te orkestar „Dopolavora" pod ravnanjem Giuseppea Zlobeza. U osvrtu na koncerte, medu ostalim ga se naziva miljenikom pulske publike, umjetnikom u punom smislu te riječi, kojeg publika prati i obožava.46 Koncem iste godine nastupa i na koncertu učenika profesorice pjevanja Anite Sisse u „Domu oružanih snaga". 47
U 1944. god. Carlin je i dalje aktivan u djelatno-sti „Dopolavora" koji te godine po drugi put organizira
35	Corriere Istriano, 13. 08. 1940: Iniziativa del Dopolavoro. Il caloroso successo del concerto per le Forze armate all Arena, 3.
36	U izvorniku: „Il tono caldo ed appassionato della sua voce nell'essecuzione dei vari brani, e specialmente nell'esecuzione della romaza pucciniana „Donna non vidi mai" del Lamento di Federico e dal brano delle Nozze Istriane ha entusiasmato gli spettatori che non hanno lesinato gli applausi, tributandogli una calorosa manifestazione di consensi!" Corriere Istriano, 29. 12. 1940: Il concerto del Dopolavoro Primavera pro befana del Soldato, 3.
37	Corriere Istriano, 8. 07. 1941: Il Prefetto e il Federale alla serata artistica del Gruppo Ferrara, 2; Corriere Istriano, 9. 07. 1941: Iniziative del Dopolavoro La serata d' arte dell Interaziendale, 3; Corriere Istriano, 25. 07. 1941: Concerto vocale istrumentale del Dopolavoro Artigiano, 3; Corriere Istriano, 13. 09. 1941: Il concerto dell' Dopolavoro Interaziendale, 3.
38	Corriere Istriano, 26. 07. 1941: Concerto vocale istrumentale del Dopolavoro Artigiano, 3; Corriere Istriano, 27. 07. 1941: Concerto vocale istrumentale del Dopolavoro Artigiano si ripetera stasera, 3.
39	Corriere Istriano, 28. 02. 1942: L' audizione dei concerti a „30 minuti del mondo", 2.
40	Corriere Istriano, 25. 08. 1942:L' ottimo esito dello spettacolo di arte varia alla sede del Gruppo „Sasek", 2.
41	Corriere Istriano, 28. 02 1942:L' audizione dei concerti a „30 minuti del mondo", 2.
42	Rijec je o slovenskom dirigentu Jakovu Cipciju.
43	Ne navodi se na kojem je natjecanju pobijedio.
44	U izvorniku: "Il primo duro ostacolo fu superato dalla prova generale. Capirai, per la prima volta ero costretto a cantare un'opera inter-rottamente, e ció mi dava un non lieve pensiero. Avrei resistito a quello sforzo continuo? A fine prova mi assicurai di aver codotto a buon punto ogni difficoltà. Il maestro Zeetti fu molto contento dalla mia voce e mi assicuró un lusinghiero sucesso." Corriere Istriano, 5. 01. 1943: Il debutto alessandrino di Mario Carlini, 3.
45	Corriere Istriano, 2. 02. 1943: Il concerto di GUF a Dignano, 3.
46	Corriere Istriano, 13. 04. 1943:Il grande sucesso del soprano Ferro Milone Cazzola e del tenor Carlin, 3.
47	Corriere Istriano, 9. 12. 1943: Il conccerto vocale di domenica prossima, 2.
natjecanje mladih umjetnika amatera u kazalištu „Ciscutti". Ustanova za radijske audicije (Ente Italiano per le Audizioni Radiofoniche, EIAR, preteča RAI-a) prenosi manifestaciju putem radijskog programa, a neke natje-catelje, medu kojima i Carlina, ponovno odabire za na-stupe u radijskim emisijama na postaji RLA.48 U svibnju 1944. god. Carlin tako nastupa, uz druge soliste u tr-šcanskom kazalištu „Giuseppe Verdi" na koncertu kojeg prenosi RLA, uz orkestrar kojim ravnaju Giacomo Cipci i Max Schonherr49 (Candussi 2003). Nakon toga, uz so-pranisticu Margheritu Voltoninu, Turiddua Bertottija, Silvia Maionicu, Vittoria Bevilaquu i Niviu Ukmar Predon-zani u više navrata od kolovoza do listopada nastupa u radio izvedbi Smareglijine opere Nozze Istriane te u Leharovoj Zemljismješka, a pulski list „Corriere Istriano" sa zanimanjem prati uspjehe svojega slavnoga sugra-dana: „Obdaren izvrsnim pjevačkim darom i dubokim umjetničkim osjecajem, toplim i osjecajnim glasom Mario Carlin utjelovio je svoj lik besprijekornom interpre-tacijom, što je rezultiralo živim i laskavim uspjehom."50
Iduce, 1945. god. tršcanski RLA ponovno ga angažira u siječnju u opereti Noe u Veneziji Johanna Strau-ssa pod ravnanjem Rudolfa Moralta, u ožujku i travnju u Smareglijinim Flamanskim slikarima pod ravnanjem Pina Trosta te u ožujku na koncertu pod nazivom „Due ore armoniose per tutti" koji se prenosi iz kazališta „Po-liteama Rosetti" pod ravnanjem Giacoma Cipcija (Candussi, 2003).
Nakon dvogodišnje okupacije Pule od strane naci-stičke Njemačke, u lipnju 1945. god. grad potpada pod anglo-američku vojnu upravu, tijekom koje se u gradu nastavlja koncertna aktivnost. Rasporedi glazbenih do-gadanja su uglavnom koncipirani prema izvedbenim mogucnostima glazbenika, u sam sadržaj glazbenih do-gadanja politika nema značajniji upliv. U tom se raz-doblju i u glazbenom životu jasno očituje podvojenost koja tada vladala u političkoj sferi izmedu dviju suko-bljenih idejno-nacionalnih opcija: komunističko-hrvat-sko-jugoslavenske i gradansko-talijanske (Dukovski, 2010). Natjecateljsko ponašanje može se pratiti iščita-
vanjem novinskih članaka iz toga doba. Kada protalijan-ska stranka organizira koncerte i zabave, protalijanske ih novine („L'Arena di Pola") promoviraju i o njima pišu vrlo afirmativno, dok im prohrvatske („Il Nostro Giorna-le") posvecuju minimalnu pažnju ili ih pak prešucuju i obrnuto (Durakovic, 2011).
Mario Carlin za vrijeme anglo-američke vojne uprave bio je čest i gost pulskih koncertnih pozornica. Nakon uspjeha postignutih u Trstu u prvoj polovini godine, u srpnju 1945. god. nastupio je u Areni uz svoje kolege, sopranisticu Silvu Paliaga i basa Silvu Maionicu uz gla-sovirsku pratnju maestra Mira Lozzija51 te uz soliste i zbor „Ciscutti" pod ravnanjem Giovannia Magnarina52. U osvrtu na koncert, objavljenom u listu „Il Nostro Gi-ornale"; hvalilo se umijece Maria Carlina koji je, prema riječima kritičara, puno napredovao od svog zadnjeg nastupa u Puli: „Jasna emisija glasa, ozbiljno i intonira-no držanje, impostacija sigurna u srednjem i višem registru dok medutim u visokom odaje manje napore: to je ukratko Mario Carlin, izvsni pjevač kontrolirane, možda u nekim točkama pretjerano dramatizirane interpretacije".53 Nakon turneje u Comu i nastupa u Bustu Arsiziu u blizini Milana gdje je nastupio u Vedijevom Rigolettu 54 priredio je dva velika koncerta u Puli, u kolovozu u Areni 55 te u kazalištu „Ciscutti", uz Tilly Gasperini i basa Maria Tomasinija i orkestar kojim je ravnao Giuseppe Zlobez.56 Kritičar lista „Il Nostro Giornale" nakon koncerta u kazalištu zapisao je kako je „... pjevač provje-renih (vokalnih) mogucnosti (povremeno ipak nizak u najvišem registru) i u solo točkama i u duetima s basom i sopranom, zadivio publiku prekrasnim glasom."57
God. 1946. pulske su novine rado i često pisale o „svom slavnom sinu" Mariju Carlinu koji je u to vrijeme s velikim uspjehom nastupao po Italiji. Prenijeli su tako u travnju i dio iz jedne kritike objavljene u rimskom dnevniku „Il Giornale del Mattino" nakon Carlinovog nastupa u Macerati: „... sinoc je Puccinijeva opera Tosca bila rasprodana...tenor Mario Carlin primio je prvi aplauz u prvom činu, u prekrasnoj Puccinijevoj stranici sazdanoj od strasti i pjeva, „Recondite armonie". Publi-
48	Corriere Istriano, 14. 03. 1944: Attivita del nostro Dopolavoro. L' Arte varia, 2.
49	Na tom koncertu nastupa i zbor Dopolavora ACEGAT kojim ravna Antonio Illersberg, sto svjedoci o tome da su se Illersberg i Carlin poznavali i suradivali.
50	U izvorniku: "Dotato di eccellenti doti canore e di profondo senso artistico, con voce calda e sensibile Mario Carlin ha dato vita al suo pessonaggio in un interpretazione impeccabile, ottenendo un vivo e lusinghiero sucesso." Corriere Istriano, 15. 10. 1944, 2; Corriere Istriano, 25. 10. 1944: Le Nozze col tenore Mario Carlin alla Radio Litoriale Adriatico, 2; Corriere Istriano, 4. 11. 1944: Nozze Istriane con Mario Carlin alla Radio Litoriale Adriatico, 2.
51	Il Nostro Giornale, 14. 07. 1945: Il ritorno a Pola di Mario Carlin, 2.
52	Il Nostro Giornale, 17. 07. 1945: Il grande concerto di questa sera con il tenore concittadino Mario Carlin, 2; Il Nostro Giornale, 18. 07. 1945: Lusinghiero sucesso del concerto di ierisera alla Arena, 2; Il Nostro Giornale, 20. 07. 1945: Il Concerto Carli organizzato dell Unione Operaia, 2.
53	U izvorniku: "Chiara emmisione di voce, portamenti sobri ed intonati, impostazione ferma nel registro centrale e subacuto che palesa pero nell'acuto un lieve sforzo: questo in sintesi Mario Carlin, cantate ottimo, dall'interpretazione dosata, forse in certi pezzi eccesiva-mente drammatizzante." Il Nostro Giornale 4. 08. 1945: Echi del concerto vocale all' Arena, 2.
54	L'Arena di Pola, 30. 11. 1945: Mario Carlin ritorna a Pola, 2.
55	Il Nostro Giornale, 18. 08. 1945; Il concerto vocale al Ferragosto al Arena, 2.
56	Il Nostro Giornale, 2. 12. 1945: Grande concerto al Ciscutti, 2.
57	U izvorniku: "... cantante di provati mezzi (qualche acuto calante pero si sente ancora) che sia nei soli che nei duetti con il basso e con il soprano si e fatto ammirare per la sua bella voce." Il Nostro Giornale", 4. 12. 1945: Il concerto vocale strumentale al Ciscutti, 4.
ka je gotovo sramežljivo tražila bis, uzgred rečeno neo-dobreni. Tenor ne posjeduje glas velike snage ali je vrlo prijatan. Carlin proizvodi i najdublje tonove bez veceg napora: on zna iz svojega grla proizvesti najnježnije sfu-mature".58
Te je godine tenor gostovao i u Puli, pjevajuci na mnogim koncertima koje je organizirala protalijanska stranka „Lega Nazionale". Stoga je list „Il Nostro Gi-ornale" gotovo u potpunosti ignorirao njegove pulske nastupe. Protalijanski dnevnik „L' Arena di Pola" pak, prigodom njegovog gostovanja u Puli u listopadu 1946. god. donosi podatke o njegovim uspjesima, pobjedi na pjevačkom natjecanju u kazalištu „La Scala" u Milanu medu više od 200 natjecatelja te nastupima u najpozna-tijim talijanskim kazalištima, u Comu, Vareseu, Berga-mu i Milanu uz bok mnogim renomiranim talijanskim pjevačima.59 U Puli nastupa u kazalištu „Ciscutti" uz baritona Rodolfa Zuppana, sopranisticu Carlu Seani, basa Maria Tommasinija i mezosopranisticu Daliu Coceani Stellari te uz pratnju violinista Alfonsa Musestija i pijani-sta Nina Verchija:60„Mario Carlin ponovno se predstavio svojim sugradanima s primjetnim kovčegom iskustva i kao izvrstan tenor, pjevao je odabrane komade svojstve-nom neusiljenošcu i bravuroznošcu, donoseci laskavi uspjeh u Rodolfovoj romansi."61
Na odlasku iz Pule, netom prije velikog egzodusa, prema pisanju lista „L Arena di Pola", Mario Carlin i njegovi kolege priredili su neočekivan i zanimljiv koncert na brodu koji je plovio od Pule prema Trstu, na kojem se skupljao i novac u prilog stranci „Lega Nazionale".62 Nakon tog dogadaja, na njegovo ime u pulskom dnev-nom tisku više nailazimo.
Godinu kasnije Carlin u radni životopis bilježi pri-jelomni angažman. Prijavljuje se na audiciju za oper-nu sezonu 1947/1948. u milansku „La Scalu" i biva angažiran u Verdijevom Otellu kojim ravna Victor De Sabata. Carlin interpretira lik Cassia uz renomirane operne zvijezde Renatu Tebaldi, Ramona Vinaya i Gina Bechija. Slijedi višegodišnji angažman u „La Scali" te brojne turneje i nastupi u Parizu, Beču, Berlinu, Amsterdamu, Londonu, New Yorku, Meksiku, San Paolu, Tokiju, Melbournu, Tel Avivu. U pedesetim i šezdesetim godinama prošloga stoljeca Carlin pjeva na najvecim
svjetskim opernim pozornicama, utjelovljujuci razne tenorske role, uz najvažnije interprete svog vremena poput Maria del Monaca, Giuseppea Di Stefana, Tita Gobbija, Nicolaia Geddu, Franca Corellija, Mariu Callas, Renatu Tebaldi, Annu Moffo, Leontyne Price, Beverly Sills i druge. Izvedbama u kojima sudjeluje ravna-ju dirigentske veličine poput Tullia Serafina, Carla Marie Giulinija, Herberta von Karajana, suraduje s redateljima i scenografima poput Luchina Viscontija, Franca Zeffire-llija itd.63 Jedan je od prvih pjevača kojhi su nastupali u televizijskim prijenosima opera koje je nakon 2. svjet-skog rata realizirala RAI (Radiotelevisione Italiana).64 Koncem sedamdesetih godina prošloga stoljeca, povlači se sa scene i do smrti, 1984. god. posvečuje se davanju poduka iz pjevanja.
O njegovoj sjajnoj karijeri medutim, u rodnom se gradu nakon dolaska Komunističke partije na vlast više nikada nije govorilo. Sve spone s umjetnicima koji su u gradu dotad djelovali u potpunosti su prekinute. Mediji nisu pratili rad istaknutih glazbenika koji su u Puli rode-ni ili su u njoj proveli dio života, a koji su uspješne ka-rijere zatim gradili u vecim glazbenim centrima. Na njih se više nije računalo, saznanja o njima nisu se prenosila
novim generacijama i s vremenom su zaboravljeni.
* * *
Pula je grad koji svoj urbani identitet duguje, medu ostalim i bogatoj glazbenoj tradiciji, u velikoj mjeri onome njezinome dijelu koji se strpljivo gradio u prvoj polovini prošloga stoljeca. Ta je činjenica medutim tek skromno dokumentirana, argumentirana i potkrijepljena rezultatima muzikoloških istraživanja. Ne postoje stu-dije koje bi sistematizirale postojece, relevantne izvore o različitim oblicima glazbovanja u to doba i omogu-cile razumijevanje mreže uzročno-posljedičnih veza medu njima. Unatoč tomu, nepobitna je činjenica da je ono što danas nazivamo glazbenim identitetom regije, umnogome rezultat preplitanja različitih utjecaja, trago-va i svjedočanstava prijašnjih kultura, naroda, osobnosti koje su obitavale na našem području.
Ratovi i osiromašenost provincije, društveno-poli-tička klima i zahtjevi koje je u prvoj polovini prošloga
58	U izvorniku: "... ieri sera l'opera pucciniana, la Tosca tocco l'esaurito. „.il tenore Mario Carlin raccolse un primo applauso al primo atto nella meravigliosa pagina pucciniana fatta di passione e di canto "Recondite armonie". Il pubblico ha quasi tímidamente chiesto il bis, del resto non concesso. Il tenore non possiede una voce di ampia potenza ma e assai aggraziata. Il Carlin emette note anche le piu acute senza eccesivo sforzo: egli sa ottenere dalla sua gola le piu leggere sfumature...", L'Arena di Pola, 14. 04. 1946: Sucessi del tenore Mario Carlin, 2.
59	L'Arena di Pola, 4. 10. 1946, 2; L'Arena di Pola, 14. 04. 1946: Sucessi del tenore Mario Carlin, 2.
60	L' Arena di Pola, 3. 10. 1946: Concerto vocale della Lega Nazionale colla partecipazione del tenore Carlin e del baritono Suppan, 2.
61	U izvorniku: "Mario Carlin si e ripresentato ai suoi concittadini con un notevole bagaglio di esperienze, e da ottimo tenore, ha cantato i brani prescielti con la solita disinvoltura e bravura, riportando un sucesso lusinghiero nella romanza di Rodolfo.", L' Arena di Pola, 13. 10. 1946: Bella manifestazione artistica vocale-istrumentale al Ciscutti, 2.
62	Ibid.
63	O bogatoj pjevackoj karijeri Maria Carlina svjedoce brojni Internet izvori a o suradnji s navedenim glazbenicima brojni albumi. Neke medu njima navode se i na Amazon bazi: http://www.amazon.com/s/ref=sr_pg_3/103-1802472-7424667?ie=UTF8&keywords=mario%20carli n&rh=n%3A301668%2Cn%3A85%2Ck%3Amario%20carlin&page=1.
64	Izvor: Internet Movie Database IMDb, Turandot, 1958: http://www.imdb.com/title/tt0462050/; Falstaff. 1956 :http://www.imdb.com/title/ tt0870993/; I Pagliacci, 1954: http://www.imdb.com/title/tt0816166/.
stoljeca pred umjetnike postavljalo zadovoljavanje ideoloških kriterija nametnutih od strane vlasti, zasigurno su utjecali na moduse angažmana pojedinaca i kulturnih institucija te u konačnici na cjelokupnu sliku glaz-bene scene Pule. Razvoj privatnog i institucionalnog glazbenog obrazovanja reflektirao se na kriterije pri izboru repertoara i razinu izvodačkog umijeca, napredak
izvoditeljske prakse nametnuo je poštivanje umjetničkih kriterija pri procjenjivanju izvedbi od strane glazbene kritike. Bogacenje i dinamiziranje glazbenog života umnogome su podupirale svojim angažmanom osob-nosti poput Illersberga i Carlina, pomažuci perifernoj sredini u oblikovanju glazbenih zbivanja, mjerljivih s dogadanjima u vecim glazbenim središtima.
Sl. 1: Pula, Zlatna vrata sa ostacima zidina (Lavalée, 1802)
Fig. 1: Pula, Golden Gate with the remains of the walls (Lavalée, 1802)
' " t,; f| ij f\< $ Pmmmm^M
trails of pula's musical individuality - creators of the city's musical identity in the first half of the 20th century
Lada DURAKOVIC
The Juraj Dobrila University of Pula, Department of Music, Rovinjska 14, 52100, Pula, Hrvatska
e- mail: ldurakov@unipu.hr
SUMMARY
Even though music life was very rich and dynamic during the Austro-Hungarian and Italian occupation, musical studies on this period are rather scarse. During the first half of the 20th century, many famous composers, including Lehar and Smareglia were active in the largest town of the Istrian peninsula, although they remain rather unknown to the public today. Some of them were born in Pula, others happened to spend some time in the town. Antonio Il-lersberg from Trieste was a renowned composer and a longtime professor on the „Giuseppe Tartini" Conservatory in Trieste, who was engaged in Naval orchestra in Pula, and a choir conductor of the „Ciscutti" choir, during the time frame between 1904 and 1917. His most memorable employment was during the war years 1916 and 1917, when he was a choir and orchestra conductor of the opera seasons, which were noted in history as the first and the last time someone has tried to perform an opera with domestic forces. Some of his compositions were created in that time period, but for whom they were intended and if they were performed in Pula, it remains unknown. Mario Carlin from Fazana near Pula started his singing career in Pula, singing in concerts prepared by fascist support systems i.e. various „Dopolavoro" organisations. After that, he performed on the biggest opera stages during the fifties and sixties of the last century, surrounded by most famous singers and choir conductors of that time. This paper brings the reconstruction of lifes of these two famous musicians while they lived and worked in Pula, with the help of newspaper articles from that time and other available sources.
key words: music, opera,concert, performer, conductor
IZVORI I LITERATURA:
ARHIVSKA GRADA
Državni arhiv u Pazinu, HR-DAPA-55 Prefektura Istre u Puli (Prefettura dell'Istria a Pola), 1923-1945, XXI-2/1, 1926., kut. 53., Podaci o zboru „Ciscutti".
Državni arhiv u Pazinu, HR-DAPA-55 Prefektura Istre u Puli (Prefettura dell'Istria a Pola), 1923-1945, IX-X/2. kut. 67, Podaci o radu „Dopolavora" .
Novine
Pula, Polaer Tagblatt 1905. - 1917. Pula, Corriere Istriano 1934. - 1944. Pula, Hrvatski list 1915. - 1917. Pula, Il Nostro Giornale 1945. - 1947. Pula, L' Arena di Pola 1945. - 1947.
Bon Gherardi, S. (1985): Politica, regime e ammini-strazione in Istria, L' Istria fra le due guerre, Trst, Istituto regionale per la storia del movimento di liberazione nel Friuli-Venezia Giulia.
Candussi, G. (2003): Storia della Radiodiffusione, volume II, Il suo sviluppo in Italia dal suo inizio alla fine della guerra con particolare riguardo alla Venezia Giulia ed alla Dalmazia, Trieste.
Dukovski, D. (2010): Atentat na britanskoga brigadi-ra Roberta de Wintona u Puli 10. veljače 1947. Časopis za suvremenu povijest, 42, 3, Zagreb, 671- 691.
Durakovic, L. (2003): Fašizam i glazba: fašistička potporna društva kao jedinstveni fenomen pulske glaz-bene prošlosti, Časopis za suvremenu povijest , 35, 1, Zagreb, 79-96.
Durakovic, L. (2012a): Glazba u razdoblju Austro-Ugarske monarhije: Multinacionalni glazbeni identitet Pule početkom 20. stoljeca, Zbornik 7. medunarodnog simpozija „Muzika u društvu" / 7th international sympo-
sium „Music in Society", Sarajevo, Muzikološko društvo BIH, 94-108.
Durakovic, L. (2011): Ideologija i glazbeni život: Pula od 1945. do 1966. God. Zagreb: Hrvatsko muzikološko društvo.
Durakovic, L. (2012b): Ratne operne izvedbe u Puli 1916. i 1917. godine, Arti Musices 43/1, Zagreb, Hrvatsko muzikološko društvo, 45-64.
Levi, V. (1968): La vita musicale a Trieste: cronache di un cinquantennio, 1918-1968, Milano, Comitato Trieste.
Martinolli, D'Arcy A. (2007): Antonio Illersberg e le partiture ritrovate. Lungo il Novecento La musica a Trieste e le interconnessioni tra le arti. Trst, Marsilio, 135140
Radole, G. (1988): Ricerche sulla vita musicale a Trieste : (1750-1950), Trieste, Edizioni Italo Svevo.
Dizionario enciclopedico universale della musica e dei musicisti (1986), Torino, Unione Tipografico-Editrice Torinese UTET.
Damanski, J: Die Militar-Kapellmeister Osterreich; Ungarns Illustriertes biographiches Lexicon. http://www. musicsack.com/PersonFMT_ItemPK.cfm?ItemPK=1129. (22.2.2013)
Bayerisches Musiker-Lexikon Online (BMLO), Franz Jaksch. http://www.bmlo.lmu.de/ (22.2.2013)
Mario	Carlin,	http://www.amazon.
com/s/ref = sr_pg_3/1 03-1 8 0 2 4 72 -7424667?ie=UTF8&keywords=mario%2 0carlin&rh = n%3A301 668%2Cn%3A85%2Ck%3Amario%20 carlin&page=1 (22.2.2013)
Internet Movie Database IMDb, Turandot, 1958: http://www.imdb.com/title/tt0462050/; (22.2.2013) Internet Movie Database IMDb, Falstaff. 1956: http:// www.imdb.com/title/tt0870993/(22.2.2013)
Internet Movie Database IMDb, I Pagliacci, 1954: http://www.imdb.com/title/tt0816166/(22.2.2013)