258 Mala fides ste5nika, napose dostalca.
Mala fides stečnika, napose dostalca.
Napisao dr. Dane Marinic.
Mnoge institucije našega gradj. zakona prepletene su ustanovami o bona i mala fides, očito da nebi ušlo šta u zakon, šta bi bilo contra bonos moreš. I nije lasno snači se u tom pitanju elastične malae fidei.
Naša judikatura — i u Beču i u Zagrebu — u tom pitanju nezadovoljuje nikoga; zadaje mnogo neprilike i nižim sudovom i strankam i zastupnikom; potice na objestne par-nice; prouzrokuje mnogo suvišna troška.
To se vidi svaki dan kod kupa nekretnina; a osobito kod dostalca prigodom sudbene ovršne dražbe. Zagonetan i neugodan je to škripac, kada se kupac — a osobito dostalac
— mora da brani proti prigovoru malae fidei, šta mu ga u vlastničkoj parnici stavi faktični posjednik, koji je več per-fektnim i u gruntovnici provedenim kupom ili pravomočnom dražbom izgubio pravo na posjedovanu nekretninu.
Naša praksa — osobito viših sadova — ovaj prigovor malae fidei dopusta i uvažava u najširših dimensijah.
Običan je slučaj, da kupac -- ili dostalac — znade, da prodavaoc — ili ovršenik — nije u posjedu sada prodavane
— ili dražbovane — nekretnine, a posjednik je nije na sebe u gruntovnici prepisao.
U ovakovu slučaja naša praksa — osobito viših sadova
— dopusta i uvažuje posjednikov prigovor malae fidei kupca i dostalca, te odbija njihove vlastničke tužbe. Ova se praksa nemože nikako odobriti. Neodgovara niti zakonu, niti logiki života, niti je jednodušna kod sudaca.
A. Zakonu neodgovara.
Sam pojam malae fidei jeste elastičan. Mala fides, to je svakako znanje o nečem. Nu sada nastaje odlučno i konkretno pitanje, šta je to: to »nešta«, o čem treba imati znanja, da nastupi po zakonu relevantna mala fides? Definicije ili obče-nite uvodne regule, potekavše ex cathedra, neima o tom u zakonu. Valja dakle potražiti one zakonske ustanove, koje o toj mala fides naročit o govore baš u onih institutih, gdje
Mala fides stečnika, napose dostalca. 2B9
se o toj mala fides ex professo govori. Ako se to nadje, onda je nadjena naročita, izrazita volja zakona i toj se valja pokoriti.
1. Imademo najprije § 824. o. g. z. Nakon smrti ostavnika ostaje njegova cielokupna prenosiva imovina kano nekakov poseban pravni pojam, zvan »ostavina« (haereditas jacens). Taj pojam živi pravno do izdanja uručbenice. Izdanjem uručbenice prestaje poseban pravni život ovog pojma: na mjesto imena ostavnika stupa ime nasljednika. Ostavljena imovina označuje se do izdanja uručbenice ostavinom pod imenom ostavnika, jerbo se do okončanja razprave i izdanja uručbenice jošte neznade za pravog nasljednika, koji stupa na mjesto ostavnika. Nu uručbenica sama po sebi nepodjeljuje nasljednog prava, ona sama po sebi niti stvara niti prenaša pravo vlast-ničtva na nasljednika, ona nije naravi konstitutivne. Ona sama oglašuje nasljednika, njegovo nasljedno pravo, njegovo pravo vlastnosti na pojedine stvari; a to je sve moralo po-stojativeč prije, redovito smrču ostavnika. Uručbenica je naravi deklaratorne poput sudačke osude. Osuda dosu-djuje — redovito — ono, šta je več prije nekomu pristojalo; tako i uručbenica uručuje nasljedniku ono, šta mu je več prije redovito smrču ostavnika — pripadalo. Uručbenica je po sudu izdana legitimacija nasljednikova za njegovo nasljedno pravo na ostavštinu, koja je več časom smrti ostavnika — barem redovito — postala imovinom nasljednika, te i pojedine ostavnikove stvari istim časom smrti postale vlastništvom nasljednika.
Pošto uručbenica nepodjeljuje nasljednog prava, niti ne-stvara nasljednikovog prava vlastnosti na pojedine ostavnikove stvari, to ovaj, koji je ovaku legitimaciju — uručbenicu — i dobio, ali je po zakonu nije mogao niti smio dobiti, — to ovaj tirne jošte nije mogao steči, niti je po zakonu stekao vlastnost na ostavnikove stvari. Pošto ih nije stekao, nesmije niti pravno može njimi disponirati. Treči stečnik, koj od pogrošno legitimiranog nasljednika kupi ostavnikovu stvar, a znao je za tu pogrešku, taj stečnik nestiče vlastnosti na tu kupljenu stvar, a to stoga, pošto je njegovomu predniku ta vlastnost posvema manjkala, a taj manjak njemu poznat bio.
17*
260 Mala fides ste5nika, napose dostalaca.
Prema tomu po §-u 824. o. g. z. substrat malae fidei stečnika jeste: posvemašnje materij a Ino-pravno pomanjkanje vlastnosti kod prednika.
2. Imademo još § 1500. o. g. z. Dosjelošču stečena vlastnost izvangruntovnog posjednika prieci sticanje vlastnosti za novog u gruntovnici provedenog kupca samo onda, ako ovaj kupac znade za onu iztečenu dosjelost izvangruntovnog posjednika i za njegovu tim stečenu vlastnost. Dosjelošču stiče se cielo, posvemašnje stvarno pravo vlastnosti. Prijašnji — makar jošte u gruntovnici upisani — vlastnik posvema gubi cielo svoje pravo vlastnosti sa svimi njezinimi privilegiji i atributi. Apariranje prijašnjeg vlastnika u gruntovnici neodgovara materijalnomu pravu — kano niti ime pogrešnog nasljednika u uručbenici —* to je samo figuriranje. Tko za to znade, pa ipak od tog gruntovnog figuranta tu nekretninu kupi, taj nestiče vlastnosti na tu kupljenu nekretninu, a to stoga, pošto je njegovom predniku ta vlastnost posvema manjkala, a taj manjak njemu poznat bio. — Baš kano gore po §-u 824. o. g. z.
Prema tomu po §-u 1500. o. g. z. substrat malae fidei stečnika jeste: posvemašnje m at e r ij a 1 n o-prav n o pomanjkanje vlastnosti kod prednika.
Pomenute dvie zakonske odredbe glavni su izvor za ovo pitanje. Jasne su u ovom, šta hoče da reknu. Suglasne su posvema u jednom te istom pitanju, premda jedna od druge odalečena, a nemože se reči, da im je sadržina samo slučajno takova. Gitaocu namiču uvjerenje, da je zakonodavac hotio odrediti baš onako, kako je gore rečeno.
3. Sa gornjim mnienjem suglasne su i druge zakonske ustanove, koje uredjuju druga stvarna prava, pa tom sgodom kod stvaranja i prestanka drugih stvarnih prava opet malam fidem stečnika naročito spominju, te joj daju važnost.
Kod prava zaloga §a 468. o. g. z. veli, da pravo zaloga prestaje »prestankom založiteljevog prava vremenita na stvar založenu, samo ako je vjerovnik znao za ovu okolnost«. Medju ostalim mogu prava u svojem obstanku biti ograničena i na stanovito vrieme, trajanje.   Izmakom tog vremena pravo po-
Mala fides stečnika, napose dostalca. 261
svema prestoje. TliO za to znade, pa ipak od ugraničenog za-ložitelja primi što pod zalog, taj nestiče prava zaloga na tu stvar preko onog ograničujučeg vremena, a to stoga, pošto je njegovom predniku preko onog ograničujučeg vremena dotično pravo posvema manjkalo, a taj manjak njemu poznat bio.
Prema tomu po §-u 468. o. g. z. substrat malae fidei stečnika jeste: posvemašnje m a t e r ij a 1 n o - p r a v n o pomanjkanje prava kod prednika.
4. Isto tako kod služnosti veli § 527. o. gr. z.: »ako je posjednik služnosti mogao poznati ... da je pravo onoga, koji mu je dozvolio služnost, bilo samo vremenito . . . čim to vrieme prodje, i služnost prestaje sama od sebe«. Dakle isto, kano gore kod zaloga: izmakom vremena pravo posvema prestoje. Tko za to znade, pak si ipak pribori služnost, tomu se dogodi isto, šta i onom gornjem založnom vjerovniku.
Prema tomu i po §-u 527. o. g. z. substrat malae fidei stečnika jeste: posvemašnje materij alno-pravno pomanjkanje prava kod prednika.
Sve zakonske ustanove, koje uredjuju stvaranje i prenos stvarnih prava i koje tom sgodom kod ovih trih stvarnih prava naročito uredjuju ulogu malae fidei stečnika, sve su suglasne u tom, česa da se znanje stečnika imade ticati.
5. Gornja načela dadu se uporabiti i na druge slučajeve, kojim je prometni princip jednak sa gornjimi u zakonu specialiter uredjenimi. Ako tko na temelju krivotvorene zaduž-nice stekne uknjižbu prava zaloga, taj po materijalnom pravu ipak nepostaje vjerovnikom u obče, te niti hipotekarnim. Novi stečnik (cessionar), koji za to znade, pa si ipak nakon prote-kavših triuh godina od uknjižbe dade cedirati ovu tražbinu i njezino založno pravo, nepostaje vjerovnikom, nestiče nista, a to stoga, pošto je njegovom predniku (cedentu) dotično pravo posvema manjkalo, a taj manjak njemu poznat bio.
I ovdje substrat malae fidei stečnika jeste: posvemašnje materijalno-pravno pomanjkanje prava kod prednika.
U svih pomenutih slučajevih prednik si prisvaja neko pravo, koje mu u istinu po materijalnom pravu posvema manjka.   U svih pomenutih slučajevih prednik hoče, da ovo
262 Mala fides steCnika, napose dostalca.
svoje samo umišljeno pravo realisira, a stečnik opet hoče, da iz tog realisira nj a za sebe stekne svoje novo pravo. Realisiranje u rukuh prednika i sticanje u rukuh stečnika stoje si medjusobno u uzročnom savezu kano pater et filius. Iz ovog uzročnog saveza dobivamo za bitni sadržaj svih gornjih pravila viši, svim zajednički, generalni pojam; pa ako se sva gornja pravila ujedine i sliju pod taj zajednički im pojam, tada dobijemo za sve slučajeve jedno generalno pravilo: substrat malae fidei stečnika jeste posvemašnje materijalno-pravno pomanjkanje onog prava kod prednika, r ea 1 i s i r a n j e m kojega hoče stečnik svoje pr^avo da stekne.
6. I druge ustanove, sloveče o prometu vlastničtva, suglasne su sa gornjimi ustanovami i gornjim pravilom; dapače ga naročito potvrdjuju.
Po §-u 425. o. g. z. za stečenje vlastnosti treba uz naslov obaviti jošte i predaju stvari u posjed novog stečnika kano vlastnika. Iz marginalnih rubrika kod §-ov 426. i 431. o. g. z. jasno je, da se ova predaja kod sticanja nekretnina obavlja »upisom u javne knjige«. Šta je predaja kod pokretnine, to je gruntovni upis kod nekretnine. Vlastnost pokretnine prelazi na onoga, komu je pod naslovom predana, makar da je prije toga komu drugomu prodana, ali nepredana (§ 430. o. g. z.). Isto tako vlastnost nekretnine prelazi na onoga, na koga je u gruntovnici prepisana, makar da je prije toga komu drugomu prodana ali u gruntovnici neprepisana (§ 440. o. g. z.).
Ovo tumačenje §-ov 430. i 440. o. g. z. sasma je u skladu sa temeljnimi ustanovami §-ov 824., 1500., 468., 527. o. g. z. Po ovih temeljnih ustanovah nastopa mala fides stečnika svoju ulogu tek ondje, gdje predniku po materijalnom pravu manjka posvema ono pravo, iz kojega želi stečnik, da se njegovo pravo rodi.
Makar i postojao odsvojni ugovor, on sam po sebi bez predaje — dok postoji institut predaje sa svojom današnjem ulogom—jošte neprenaša prava vlastnosti na stečnika; vlastnost do predaje ili do gruntovnog upisa stečnika ostaje jošte kod prednika po materijalnom pravu. Do predaje ili do gruntovnog upisa stečnika po materijalnom pravu jošte
Mala fides stečnika, napose dostalca. 263
nenastupa ono posvemašnje pomanjkanje prava kod prednika; a dok to nenastupi, dotle neima za malam fidem stečnika onog substrata, šta ga materijalno pravo traži. S toga §-a 430., 440. o. g. z. malam fidem niti spominju, niti mogu spominjati. Dasu§430, 440. o. g. z. malam fidem stečnika po-vukli u svoj sadržaj, oni bi došli u protuslovje sa temeljnimi ustanovami §-ov 824. i 1500. o. g. z.; onda bi jedan te isti zakon za jedan te isti pravni institut postavio razne oprečne rekvisite, a to nesmije da bude.
Da je zakonodavac i u §-ih 430. i 440. o. g. z. hotio imati ulogu malae fidei, on bi ju bio u te ustanove i uvrstio, i to tim više, pošto ta mala fides iz drugih ustanova, koje iste odnošaje uredjuju, kano naročita markantna sastojina tih ustanova u oči bode.
I premda §-a 430., 440. o. g. z. šute o mala fides stečnika, se ona u ove ustanove — bez silovanja drugih principijelnih ustanova — nedade uvuči, ipak naša praksa — kako gore spomenuto — uvlači i u ove ustanove malam fidem stečnika. Iz gornjega se vidi, da ta naša praksa — osobito kod viših sudova — nije u skladu sa positivnim zakonom, kojeg sve ustanove zajedno imadu da budu harmoničan, dosljedan, ne-protustavan organisam.
Nu ovaj nazor prakse ob ustanovah §-a 430., 440. o. g. z. protuslovan je samim ovim ustanovam. Na koncu §-a 430. o. g. z. stoji: »ali vlastnik treba da odgovara strani oštečenoj«, naime prodavaoc onomu, koji je ostao bez predaje ili gruntovnog upisa, te po tom bez pogodjene stvari. Tko raniji kupac ali bez predaje, bez gruntovnog upisa, te bez vlastnosti — od prodavaoca radi neoživotvorene vlastnosti dobije odštetu, tada nemože, da radi iste nu več izgladjene štete traži opet od gruntovno upisanog kupca drugu odštetu. Šteta ranijeg kupca je več izgladjena po prodavaocu; imovinska prava toga kupca uzpostavljena su u svoj prijašnji neokrnjeni kvantum; on više neima legitimacije ad causam — jerbo više neima štete — da prigovorom malae fidei prikračuje u gruntovnici upisanog vlastnika. Ako se ovaj prigovor ovdje dozvoli, onda se time dozvoljava obogačenje nemarnog, neupisanog kupca na štetu upisanog, a to sve bez pravnega razloga, koji
264 Mala fldes steCnika, napose dostalca.
bi ova dva liupca medjusobno vezao. Alio se prigovor malae fidei u obče dopusta radi toga, da se šta nedogodi contra bonos moreš, tada se baš s istog razloga baš kod slučajeva §-a 430. i 440. o. g. z. taj prigovor nesmije dozvoliti, jerbo se njim contra bonos moreš dopusta bezrazložno obogačenje jednoga na štetu drugoga. Prema tomu je prigovor malae fidei stečnika kod §-a 430. i 440. o. g. z. baš izključen.
Ako pobijana pomenuta praksa naših sudova imade oslona u zakonu, tada bi ju valjalo i u drugih analognih — princi-pijelno jednakih — slučajevih prometa stvarnih prava pro-vadjati.
a) Gruntovni korektni vlastnik najprije prodade svoju nekretninu jednom kupcu, nu kupac neprovede toga u gruntovnici; posije isti vlastnik istu nekretninu založi svojem vjerovniku i ovaj to provede u gruntovnici. Po našoj praksi ovaj vjerovnik nebi stekao prava zaloga, ako je znao za onaj raniji kup. To se u praksi ipak nedesi, i sasma je korektno, da se nedesi.
b) Isto tako obratno. Gruntovni vlastnik svoju nekretninu najprije svojem vjerovniku založi, nu to nebude u gruntovnici prevedeno; posije toga istu nekretninu prodade i to se u gruntovnici provede. Po našoj praksi ovaj kupac nebi stekao čistog, neobterečenog prava vlastnosti, ako je znao za onaj zalog. To se u praksi ipak nedesi, i sasma je korektno, da se nedesi.
c) Još je analogniji slučaj: konkurencija dvajuh vjerov-nika sa njihovimi tražbinami na istu nekretninu. Vlastnik istu nekretninu u razno doba založi raznim vjerovnikom. Tuj je isto šta kod prodaje po §-u 430. i 440. o. g. z. Nemarnošču ranijeg vjerovnika dodje kasniji vjerovnik prije u gruntovnu knjigu nego onaj raniji. Po našoj praksi bi onaj prije upisani vjerovnik morao prvenstvo prepustiti ovomu kasnije upisanomu, ako je znao za ranije izdanje njegove zadužnice. To se u praksi ipak nadesi, i sasma je korektno, da se nadesi.
Svaka občenita pravna regula — kano svaka mudrolija — imade pravo na priznanje samo tada, ako je logična i u praksi provediva svagdje ondje, gdje joj je mjesto po principu, iz kojeg je potekla,   čim regula samo u jednem  pitanju ili slu-
Mala fldes stečnika, napose dostalca. 265
čaju — ako to nije naročita iznimka — nepruži konsekventne pomoči za riešenje tog slučaja, tada pada ciela regula skupa sa svojim principom, koji ju je u sviet turio. Tako pada i naša praksa, kada u §-ih 430. i 440. o. g. z. šilom uvlači pitanje malae fidei stečnika.
Kada se usporedi slučaj §-ov 430. i 440. o. g. z. sa slu-čajevi §ov 824. i 1500. o. g. z., odmah se vidi velika razlika u onom, česa imade da se tiče znanje stečnika. Po §-u 824. i 1500. o. g. z. — koji naročito uredjuju malam fidem stečnika — znanje stečnika tiče se samo svojatanog prednikovog prava, kojeg mu materijalno pravo niti nepriznaje. U slučaju §-a 430. i 440. o. g. z. kod prednika nepostoji ona tako rekuč pravna utvara protivna materijalnom pravu. Do predaje i do gruntovnog prepisa vlastnost nije jošte prešla na nikoga, ostala je dakle kod prednika, te se nemože reči, da si ju on samo utvara proti materijalnom pravu. Gruntovna vlastnost prednika nije puko figuriranje, kano šta je to u slučajevih §-ov 824. i 1500. o. g. z. Dakle izmedju prava prednika i materijalnog prava neima protivštine, dotle neima substrata za malam fidem, a to je slučaj §-ov 430., 440. o. g. z., te dok neima za nju substrata, neima mjesta niti za njezinu uporabu.
Stoga u slučaju §-ov 430. i 440. o. g. z. novi — makar kasniji — kupac može se mirne duše osloniti na još postoječi upis prodavaoca, jerbo prodavaočevo ime kano vlastnika u gruntovnici neprotuslovi materijalnom pravu. Nu u slučajevih §-ov 824. i 1500. o. g. z. kupac se na gruntovnicu nemože oslanjati, ako mu je poznata pogreška uručbenica ili nastupivša dosjelost, pošto u tih slučajevih gruntovnica stoji u protu-slovju sa materijalnim pravom; ona jednostavno laže, a ta laž je kupcu poznata, stoga mu zakon uzkračuje pomoč. —
Svim dosadanjim jošte nije rečeno, da raniji — a ne-upisani — kupac neima nikakova prava. U gruntovnici upisani kupac imade stvarno pravo vlastnosti na nekretninu. Onaj neupisani toga prava neima; ali on imade obligatorno (osobno) pravo proti prodavaocu: hud da mu omoguči upis, hud da mu radi nemogučeg upisa dade odštetu po zadnjoj stavci §-a 430. o. g. z.
266 Mala fldes stečnika, napose dostalca.
Nastaje konkurencija prava dviuh osoba na posjed iste stvari. U gruntovnici upisani može svoje pravo na posjed oslanjati na stvarno pravo vlastnosti, koja uzapčuje samu stvar; u gruntovnici neupisani može svoje pravo na posjed oslanjati samo na svoje osobno (obligatorno) pravo, koje tan-gira samo osobu prodavaoca. Neka svaki svoje pravo reali-sira podpunicu njegovim sadržajem: upisani ce tražiti i zado-biti stvar, a neupisani odštetu od prodavaoca. To je sadržaj §-ov 430. i 440. o. g. z.; i bez silovita tumačenja tih ustanova i bez silovita uvlačenja u tih ustanovah nesadržanih elemenata u nje udovoljeno je interesom obojice kupaca. —
I u slučaju §-ov 824. i 1500. o. g. z. može nastati konkurencija dviuh osoba na posjed iste stvari, naime izmedju upisana kupca i neupisana posjednika. Nu upisani kupac kupio je od nevlastnika, stoga nije niti mogao steči vlastnosti; pa zato nemože na nju osloniti svoj zahtjev na posjed. Samo u slučaju, ako mu ono materijalno-pravno pomanjkanje vlastnosti kod njegova prednika nije bilo poznato — in bona fide — samo tada radi sigurnosti pravnoga prometa nastaje od gor-njeg pravila iznimka, te on postaje vlastnikom. Ako je pak znao za ono pomanjkanje vlastnosti kod prednika — in mala fide — tada ta iznimka nenastupa, te on mora uzmaknuti ili neuspjeti svojim zahtjevom. Stoga je konkurencija na posjed u slučajevih §-ov 824. i 1500. o. g. z. samo prividna. —
Iz dosadanjega je jasno, da znanje kasnijeg stečnika ob onom obligatornom (o sobno m) pravu ranijeg kupca nije nipošto na uštrb onom kasnijem kupcu, koj se požuri u gruntovnicu. Znanje kasnijeg stečnika — u ovom pitanju malae fidei — imade da se tiče nečesa jačega, da uzmogne nastati po njega štetna posljedica tog njegovog znanja To nešta jače, više, intensivneje, jeste po materijalnom pravu pomanjkanje onog prava kod prodavaoca, šta ga on reali-sira, a tim realisiranjem njegov stečnik hoče za sebe nešta da stekne. Sta se tiče osobe, znanje stečnika nesmiera na osobu ranijeg kupca, več na prednika (prodavaoca); a šta se tiče prava, nesmiera na osobno pravo ranijeg kupca, več na stvarno pravo prednika. Naša pako praksa zamienjuje i osobe i prava, na koje imade da nišani znanje stečnika.
Iz pravosodne prakse. Civilno pravo. 267
Ustanove §-ov 430. i 440. o. g. z. šute o pitanju bonae ili malae fidei. Šuteče ustanove nemogu da odstrane i izmjene onaj elemenat, šta ga k o m p e t e n t n e ustanove ex professo postaviše kano odlučan.
Po tom novog stečnika po §-ih 430. i 440. o. g. z. nesmije se niti pitati za bonam ili malam fidem. —
Tako kod običnog izvansudnog sticanja.
(Nastavit ce se.)